PLAVA BIBLIOTEKA

Branko Horvat

I(OSOVSI(O
PITANJE

Urednik
BOZO KOVAEVI

GLOBUS / ZAGREB

Copyrighr Branko Horvat, 1988.

Recenzenti
ZEKERIJA CANA
BOIDAR JAKI

)-3rx .6''iR

Predgovor

Jezgra su ove studije dva izlaganja potkraj prole i poetkom ove

godine na sastancima interdisciplinarne grupe I>ovjek i sistcm, koju
u Zagrebu vode profesori Eugen Pusi i Rudi Supek Tekst ovih predavanja
objavio sam zatim II beogradskim Klljievlli111110vil1ama s pozivom na razgovor o Kosovu. Knjievne novine objavile su nekoliko reakcija na moj tekst,
a ja sam direktno dobio vei broj pisama. Neke od svojih odgovora objavljujem u prilogu ove knjige. Iz njih e italac vidjeti neka od karakteristinih
naina razmiljanja u pojedinim dijelovima zemlje.
Ideju za pisanje ove knjige sugerirao mi je kolega Predrag Matvejevi. Ja
sam kosovsku problematiku poeo studirati prije godinu dana jer sam osjeao
potrebu i obavezu da sc, kao jugoslavenski intelektualac, obavijestim o tome
to se tamo deava, Pretpostavljam da je slj-no bio motiviran Dimitrije Tucovi kad je 1913. pisao svoju Srbiiu i Arbal1iiu Prethodno o Kosovu nisam
znao gotovo nita, a ono to je o Kosovu ~~Io objavljeno, s mog stanovita bilo
je krajnje nezadovoljavajue. l kad sam ve potroio nekoliko mjeseci intenzivnog racia, Matvejeviev prijedlog uinio mi se razumnim: mogao sam dru~
gima utedjeti isti trud i poboljati opu informiranost o Kosovu. Osim toga,
knjiga omoguava poticanje trajnijeg opejugoslavenskog razgovora o ovoj
egzistencijalnoj temi"
U pisanju knjige nisam se orijentirao na iscrpnost i opisivanje nego na
problematiziranje kosovske situacije. Razmotreni su svi kljuni sporni problemi" Odreenim metodolokim postupkom suprotstavio sam se rairenom
miljenju da su kosovski problemi nerjeivL Naime, ono to ostaje nerjeivo
u rigidnim politikoinstitucionalnim okvirima, postaje rjeivo kad se problem
situira u iri historijsko-politiki kontekst. Ekonomistima je taj metodoloki
postupak dobro poznat: uklanjanjem pojedinih ogranienja omoguuju se
bolja optimalna rjeenja~ Pritom je jedino vano da se ne eliminiraju sutinska
ogranienja jer inae postupak dobiva utopijski karakter.
Ova knjiga nije akademski nauni rad . Ona je neka vrsta akcionog politi
ko-sociolokog ogleda, Za nauni rad o Kosovu, koji bi odgovarao radovima
iz moje ue struke, bilo bi potrebno nekoliko godina istraivanja . l jo koju
godinu zbog dezorganizacije naih biblioteka. 1'0 mi vrijeme ne stoji na raspo-

laganju~ Osim toga, problem je aktualan

sada, i treba ga rjeavati sada, U aka~

demskom naunom istraivanju sva relevantna pitanja treba iscrpitL Ja sam

se, meutim, ograniio na to da pojedina pitanja studiram samo toliko dok ne
budem razumno siguran da sam ih shvatio" T akav pristup ostavlja odreen
prostor za pogrene interpretacije i nekritiko koritenje izvora. No taj se rizik
nije mogao izbjei, i bit u, stoga, zahvalan za svaku injeninu korekciju.
Velik dio knjige odnosi se na historiju: Kosova, Jugoslavije, Albanije. Nisu
posrijedi nikakve pretenzije na historijska istraivanja. Osim za suvremena
zbivanja - a ona ionako nisu historija - izvorima se koristim relativno malo,
Nadalje, uobiajeni sistematski prikaz historijskih dogaaja samo bi nepotrebno optereivao knjigu. Valjalo se koncentrirati na one dogaaje koji su
relevantni za razumijevanje sadanjosti" Historija je u ovoj knjizi posve instrumentalna. Ona treba da pridonese razjanjenju dananjih problema i sporova.
Mi svi nosimo u sebi - u jeziku, tradiciji, obiajima - nataloenu historiju
kraja u kojem smo ponikli. Isto tako nosimo i mitove za koje smatramo da su
stvarnost. Prvi preduvjet za demitologizaciju svijesti jest upoznavanje sa inje~
nicama i njihovom genezom" A tu je historija nezamjenjiva~
U uskoj jc vezi s ovim i nain prikazivanja injenica. itaocu e se, ponekad, moda uiniti - a to je upravo bila primjedba jednog od recenzenata - da
su pojedini iskazi meusobno proturjeni. Ne bjeim od te kvalifikacije:
i stvarnost je proturjena! Naa narodnooslobodilaka borba - da navedem
jedan primjer bila je nesumnjivo herojska, Ali ona je imala i runih strana. Je
li to ptoturjeno? T reba li rune strane preutjeti da bi se izbjegla proturje
nost? Ili se poduhvatiti )'llsklaivanja',? Nije rije o nekom akademskom
objektivizmu nego o pokuaju da sc stvarnost shvati onakvom kakva jest.
Inae su iIuzorni svi pokuaji da se ona svjesno mijenja. A ja sam, priznajem,
duboko zainteresiran da se runa stvarnost promijeni. l utoliko je ovo istraivanje, pored sve svoje ),objektivistike orijentiranosti, beskompromisno
angairano.
Vjerojatno, najvei je nedostatak ove knjige moje nepoznavanje albanskog
jezika, Stoga se nisam mogao koristiti litermurom na njemu, pa su mi, sigurno,
promakle neke relevantne injenice i, jo vie, relevantna gledita. No ni tu nije
bilo pomoi . Do pisanja ove knjige tretirao sam Jugoslaviju kao dravu Junih
Slavena, pa sam jo odavno savladao slovenski i makedonski dovoljno da
nemam potekoa u praenju literature na slavenskim jezicima. Za albanski,
i da sam htio, ne znam kako bih ga savladao kad su rjenici tek nedavno
objavljeni, a neki udbenik jo nisam vidio" (ini se da za temeljit nauni rad
o Kosovu ovjek treba da bude roen na Kosovu . T o mu doe kao neka
plemenska uvjetovanost
Moda bi trebalo dodati i to da sam elio konzultirati jo neke tekstove, ali
se ispostavilo da ih Sveuilina biblioteka u Zagrebu nema, ili se, kako su me
ljubazno obavijestili, nalaze u - direktorovu ormaru, Nisam bio raspoloen
da, pored svega ostaloga, istraujem jo i direktorske ormare,

Moram ovdje upozoriti na jedan terminoloki problem, naime na upotre~

bu rijei nacionalizam, U normalnom diskursu trebalo bi da rije naciona!izam" oznaava ideologiju i pokret koji se zalau za jedinstvo, nezavisnost
i razvoj neke nacije" Ovako definirana aktivnost nacionalista - sasvim je
legitimna . No ako je ovo zalaganje za svoju naciju praeno nanoenjem tete
nekoj drugoj naciji, onda ta aktivnost prestaje biti legitimna, A upravo to se
esto deava openito, a u .Jugoslaviji po pravilu. l;ato je kod nfts termin
l>nacionalistiki" poprimio znaenje ovinistiki, Teko je neku rairenu upo~
trebu rijei mijenjati, ili joj se oduprijeti, i stoga neu ni ja moi biti dosljedan,
Ipak, trebalo bi pojmove )'nacionai'istiki i J>ovinistiki" razlikovatL U knji~
zi e se stoga esto pojavljivati termin l>nacionalni ovinizam da Di se istakla
destruktivnost pervertiranih nacionalnih osjeaja"
elio bih zahvaliti svojim korespondentima Miliji epanoviu, pukovniku Radisavu Filipoviu, Danilu Radojeviu, Predragu Vulikiu, 1v{iloradu
Tomoviu, Lanasi Poki (to je, pretpostavljam, pseudonim), Suljemanu on~
balaju, Branku Nikau, Husniji Biti, Danilu Radoieviu i jednom anonimnom Albancu na izuzetno opirnim pismima i drugim tekstovima. Iz te korespondencije mnogo sam nauio i o injenicama i o stanovitima, ak i kad sam
se nekima od tih stanovita otro suprotstavio. Zahvalnost dUb'11jem i dvama
korespondentima na ija pisma dajem odgovore u Prilogu, Ne spominjem
njihova imena jer bi se tada tekstovi lako povezali s autorima, a nisam ovlaten da otkrivam identitet autora,
Posebnu zahvalnost dugujem recenzentima Zekeriji Cani i Boidaru .Jakiu, koji su mi izuzetno iscrpnim primjedbama pomogli da otklonim odreene
nejasnoe i nepreciznosti kao i neke injenine pogreke. Recenzenti su me
takoer upozorili na relevantne izvore i kopirali su za mene nekoliko rijetkih
knjiga koje bi mi inae bile nepristupane. DL Can a mi je ekscerptima na
srpskohrvatskom uinio dostupnom i literaturu na albanskom jeziku. Kolegica Alica Wertheimer dala mi je korisne sugestije za demografsku analizu, Ako
su u tekstu ostali jo neki nedostaci, odgovornost je, naravno, samo moja.
Zagreb, 31. decembra 1987,

Branko Horvat

Upute za

itanie

Alballs/,i

Srpskohrvatski

<;

muklo e

gJ
l
II
q

rr
sh
dh, th

pOjaano

x
xh
y

dz
d
i.i

zh

albanskih

1. Uvod: Tri aspekta kosovskog

problema

riiei

lj

zvuni i bezvuni zubni aspirant, kao englesko they i thin

Ostala slova odn. glasovi isti su kao i u srpskohrvatskom, Albanska slova

usvojena su na Nacionalnom kongresu uBitolju 1908,

U martu 1981. izbile su demonstracije studenata na Kosovu, Dva

mjeseca kasnije bio sam gost Ekonomijade u Dubrovniku, Ekonomijada je
kulturno-struno-sportska priredba koju svake godine organiziraju studenti
ekonomije iz cijele zemlje" Ovaj put organizatori su bili beogradski srudenti
i oni su mi bili domaini.. Pomislio sam - ispostavilo se naivno - da je to dobra
prilika da se iz prve ruke upoznam s dogaajima na Kosovu Zamolio sam

domaine da me upoznaju s pritinskim studentima koji su bili smjeteni

11 susjednom hotelu. Pokazalo se da to nee ii neposredno, ve najprije moraju pitati Pritevec" Pokazalo sc, zatim, da su Pritevci jako zauzeti. Predloio
sam da se onda naemo za vrijeme ruka ili veere II mom ili njihovu hotelu,
Ispostavilo se da to nee ii, i da bih, eventualno, mogao razgovarati samo
s voom grupe, jednim docentom ije ime nisam nikad sreo u literaturi ili na
skupovima ekonomista, pa sam ga zato valjda i promptno zaboravio . Dva su
dana kuriri komunicirali izmeu naa dva hotela, dok Beograani na koncu
nisu digli ruke od jalova posla. Sa studentima nisam smio razgovarati, a kole~
ga docent nije elio razgovarati A kad jedan zagrebaki profesor u 1981. ne
moe razgovarati sa studentima iz Pritine, onda se, oigledno, neto veoma
ozbiljno poremetilo u ovoj naoj dravi
Promatrao sam studente kako se bezbrino meusobno drue, kako predveer u malim grupama pjevaju uz gitaru ili harmoniku, kako se razilaze
u parovima po romantinoj dubrovakoj mjeseini, A jedna grupa, njih dvadesetak, koja je u tom trenutku, vjerojatno, imala najvie potrebe da se drui, da
bude prihvaena - ostajala je povazdan izolirana, pod strogom kontrolom
svoga docenta,
Spominjem taj dogaaj zbog toga jer do pravog dijaloga nije dolo sve do
danas,. Kosovo je poprilino ostalo kulturni geto~ Neposredan, otvoren razgovor meu intelektualcima sasvim je izostao, S jedne se strane javljaju kritike,
predbacivanja, propovijedi, pa i direktni napadi, na to druga strana odgovara
obranatvom, esto pomijeanim s neiskrenou . Izuzeci su rijctkL A drava,
u poznatoj balkanskoj tradiciji, nastup; s policijom i parolama" I na taj nain
na historijski stvorenu hipoteku dodaje i svoje doprinose inei problem jo
teim,

9
8

To je, nesumnjivo, najdelikatniji politiki problem zemljeo Ima bar tri

razliita aspekrn, od kojih se prvi odnosi za iseljavanje Srba i Crnogoraca,
drugi na srpski nacionalizam, a trei na integraciju Albanaca II jugoslavensku
zajednicu" Prva su dva aspekta prilino oigledna T rei zahtijeva ozbiljnu
studijuo
Da najprije raspravimo ono to je oigledno
Od svake moderne drave oekuje se da osigura pravni poredak i sigurnost
graana. Jugoslavenska federacija u tom je pogledu zatajilao Direktni i indirdani pritisci materijalne i moralne prirode, mjestimino i otvoreni zloini,
pokrenuli su lavinu iseljavanja
Pale se i unitavaju usevi, puta se stoka II zasade i obraene njive,
uzurpira se zemljite, zagauju izvori, pali letina, demoliraju kue, napadaju
deca dok uvaju stoku ..... " (Bogdanovi, 254) .
Sudovi su gubili predmete, administracija je odgovarala utnjom, a ljudi su
bili preputeni samima sebi - kao u tursko dobao Prilino je oigledno to je
jugoslavenska drava morala uraditi o T reba lo je da na Kosovo poalje ekipe
inspektora, pravnika, upravnih i sudskih kadrova, sa zadatkom da u najkraem roku srede stanje u javnim slubama" Trebalo je da uspostavi instituciju
javnog pravobranioca graana (za balkanske prilike adaptirana skandinavska
institucija ombudsma11a), Ured tog pravobranioca bio bi otvoren za svakog
graanina kome je nanesena nepravda - umjesto da graani prolaze ktoz
poniavajuu proceduru predavanja albi i slanja delegacija u Beograd - a javni bi pravobranilac u ime oteenog pokretao sporove na sudu, traio disciplinsko kanjavanje ili smjenjivanje neodgovornih slubenika, angairao bi
inspektore i preko tampe davao informacije jugoslavenskoj javnosti . Trebalo
je da federacija formira grupu od istaknutih naunih radnika - historiara,
socijalnih psihologa, ekonomista, politologa - koji bi predloili mjere za
dugorono saniranje situacije,
Nita od svega toga federacija nije uradila . Zapreka nije bila u Ustavuo
lan 28 L Ustava (federacija preko saveznih organa titi ustavnost i zakonitost) takve akcije omoguavao Ali federacija za njih niti je pripremljena niti
hoe da ih provodi
Stradanje nevinih ljudi dovoljan je razlog da javnost bude uzbuena i da
trai energinu akciju. Ali to je samo prvi aspekt kosovske krizeo
Drugi se neposredno nadovezuje Iseljavanje Srba i Crnogoraca podstrekava i omoguuje ispoljavanje srpskog - manje crnogorskog - nacionalizma.
U licitiranju tko e biti vei zatitnik progonjenih Srba na Kosovu sreuju se
i neki stari rauni o obespravljenosti srpskog naroda u novoj Jugoslaviji,
A budui da su Srbi na Kosovu zaista maltretirani, teko je na demagogiju
odgovoriti pravom mjerom" Na emotivnoj vezanosti Srba na Kosovo, na ranjivosti srpskog naroda kad je posrijedi patnja, gradi se politika pozicija i strategija nagodbe sa suparnicima u federaciji"
Srpski nacionalizam u drugim sredinama promptno nailazi na odjeke koji
)J

10

poinju podsjeati na vremena maspoka. Na taj nain javlja se sasvim realna

opasnost da, uslijed nesposobnosti fed,?racije, Kosovo poslui kao detonator

nove nacionalistike eksplozije"
Trei aspekt tie se samih Kosovara i Kosovaea, On je najsloeniji, ali tu
i lei rjeenje problema. Prije no to prijeem na sustavnu analizu, elio bih
upozoriti na tri mistifikacije. Prvo, na Kosovu nije bilo nikakve kontrarevolucije, kako nam to beskonano ponavljaju politiki i policijski funkcionari
i sredstva javnog komuniciranja . Revoluciju, kao i kontrarevoluciju, ine
odnosi izmeu drutvenih klasa, izmedu kapitalizma i socijalizma, vlasnitva
i samoupravljanja~ Nita od svega toga nije bilo u pitanju" tovie, vodee
ilegalne separatistike grupe - Grupa marksista-lenjinista Kosova i Komunistiko-marksistiko-Ienjinistika partija Albanaca u jugoslaviji - zaklinju se
na komunizam i marksizam-lenjinizam. Mi smo takvih marksista-Ienjinista,
orijentiranih na razbijanje Jugoslavije, imali i prije rat;}, Samo to su onda bili
rasporeeni po cijelom teritoriju, dok su sada koncentrirani II jednoj regiji, ali
u oba sinaja zajedniki je ideoloki dogmatizam i fanatizam polnobrazovanih
ljudi Na Kosovu je - iz razloga koji emo kasnije ispitati - naprosto dolo do
nacionalnog bunta koji je zatim eskalirao u ovinistike ispade. T o postaje
jasno im sc uoi socijalni sastav aktivista: veina su uhapenih aci, studenti
i uitelji. A nekoliko stotina uenika prebjeglo je n Albaniju i zatim vraeno
(Hasani, 203). Tipino za jednu nacijn u formiranju koja tek trai svoj identiteL Kad jedna mlada nacija u tokn dvije generacije prijee put od nepismenosti do akademije nauka, moraju se oekivati izuzetno burni procesi ispoljavanja tek osvojene nacionalne samosvijesti . A ako ti procesi teku stihijski - kao
to teku - i nisu inteligentno kontrolirani - kao to nisu - i uz to se odvijaju
u izuzetno nepovoljnim uvjetima ope ekonomske i politike krize, onda je
neminovno da se nacionalne osjetljivosti razvijaju II nacionalni ovinizam"
Dakle, rije je o odnosima izmeu nacija, a ne o odnosima izmeu klasa,
Brkanje pojmova izaziva konfuziju u rjeavanju problema, pa se on tako
i ne rjeava. Zato onda kontrarevolucija? Oigledno zato da se istakne
drutvena opasnost - kao da nacionalni sukobi tl jugoslavenskom kontekstu
nisu dovoljno opasni sami po sebi, Osim roga, pogrena je upotreba termina
kontraproduktivna jer im oduzima smisao, pa kontrarevolucionarnost vie
nita odreeno ne znai. T ako je nedavni ostapbenderovski podvig velikog
kombinatora iz Velike Kladue - koji je, ispravno ocijenivi lakomost banaka
na visoke kamate, svoje nepokrivene mjenice financima izdavanjem novih
mjenica - javni tuilac prema krivinom zakonu kvalificirao kao kontrarevo~
lucionarno podrivanje drutvenog poretka,
Politiari su izmislili kvalifikativ komrarevolucionarni,(o Srpski nacionalisti dodali su jo jedan, genocid (Bogdanovi, b,
Genocid je izvrila
nacistika Njemaka nad Jevrejima unitavajui ih masovno -u duegupkama.
Genocid je izvrila faistika Paveliteva drava nad Srbima II Hrvatskoj i BosnL Genocid je izvrila Staljinova drava masovnim deporriranjem i ubijanjem

11

baltikih oficira i intelektualaca~ U svjetlu ovih upotreba termina genocid(,

nazivati nacionalnu netrpeljivost i izvjestan broj kriminalnih akata poinjenih
na Kosovu ma koliko oni revoltiraju - genocidom znak je nedobronamjernog pretjerivanja,
Tree, Kosovo republika" nije nikakav kontrarevolucionarni zahtjev
zbog kojega graane treba hapsiti" Radi se o politikom zahtjevu koji je u jednoj socijalistikoj zemlji - a Jugoslavija bi trebalo da bude takva zemlja - potpuno legitiman. Je li on opravdan ili neopravdan, treba da utvrdi politika,
a ne policijska rasprava Meutim, udruivanje radi traenja republike kanja~
va se sa tri do deset godina robije, ovisno o tom da li je netko obian lan ili
organizator grupe" Umjesto da se politiki rad odvija pred oima javnosti,
takvo je kanjavanje direktan poziv na ilegalnu aktivnost. Iluzija je da se neije
uvjerenje moie suzbiti terorom. Iskustva kraljevske Jugoslavije s komunistima
trebala bi II tom pogledu biti dovoljno pouna.
Moram priznati da teko shvaam zato, etiri decenija nakon revolucije,
mi u Jugoslaviji o ovakvim pitanjima ne moemo civilizirano razgovaratL
Motiv za pisanje ovog rada bio je pored elje da sebi objasnim pitanja koja
drugi, kojima je to struka, nisu objasnili - da potaknem opejugoslavenski
razgovor, Treba, takoer, da napomenem i to da ja za taj posao nisam ba
naroito kvalificiran: ne ivim na Kosovu, ne govorim albanski i nisam historiar. Prema tome, raspolaem samo ogranienim informacijama i nisam
kadar precizno utvrditi vjerodostojnost svojih izvora" U tri navrata sam, dodue, prokrstario Kosovo s kraja na kraj Ali to sam uradio i u svim ostalim
krajevima zemlje, i iz toga ne izvlaim pravo na neko posebno poznavanje,.
Neka definitivnija, nauno provjerena, povijest Albanaca, na koju bih se
mogao osloniti,.jo nije napisana - to ne slui na ast naim historiarima,
bili oni albanske ili neal banske narodnosti"
Prijatelji u Srbiji i Hrvatskoj, koji neto poznaju kosovske probleme, uvjeravaju me da rjeenja nema, Nemogunost rjeenja implicira policijsko rjeenje,. A to je najgore od svih moguih, Nema drutvene situacije iz koie razumni
ljudi ne bi nali izlaz. Inteligentni e ljudi i nesreu preokrenuti na opu korist.
Krenimo, dakle, II potragu za razumnim razrjeenjem kosovskoga vora

12

PROLOST

2. Geneza kosovskog problema

U srednjem vijeku, u etiri i po stoljea od kraja x.. do sredine

XV., kad je pala despotovina, Kosovo je bio jugoslavenski teritorij naseljen

velikim dijelom Slavenima, 'I ermin ))jugoslavenski( upotrebljavam II dravno~

pravnom smislu: radi se o dravama iji je historijski nasljednik dananja
Jugoslavija Prvi jugoslavenski vladar koji je u svoju dravu ukljuio cijelo
Kosovo bio je Samuila. Zatim su svoju vlast na Kosovo protegnuli dukljanski
vladarL Slijede Nemanjii, od kojih je car Duan ukljuio i cijelu Albaniju.
Posljednji su srpski despoti koje s Kosova izbacuju Turci 1455. Nakon toga
slijede gotovo etiri stoljea osmanlijske vladavine. Od 1912. dalje Kosovoie
opet jugoslavenska pokrajina.
Kosovo nije samo osvojena pokrajina ve postaje sredite srednjovjekovne
srpske drave. Pritina, Prizren i Vuitrn prijestolnice su kralja Milutina, careva Duana i Uroa i Vuka Brankovia Dukljanski vladar Bodin (1081-1116)

okrunjen je II Prizrenu za )bugarskog cara(~

Na Kosovu polju zbio se sredinji dogadaj srpske srednjevjekovne historije: poraz u bici s Osmanlijama i gubitak dravnosti. U crkvi Samodrei blizu
Vuitrna priestila se srpska vojska prije kosovske bitke. Ti su dogaaji uli
u narodnu pjesmu i stvotili ogromni emotivni naboj kod kasnijih generacija,
sve do naih dana. U ari spava Kraljevi Marko koji e se probuditi kad
vaskrsne srpsko carstvo. Kneginja Milica, udovica kneza Lazara, ostavila je
Manastiru Deanima dvije ogromne svijee koje je trebalo zapaliti )kad
prokleti ismailani odu iz Srbije i sa Balkana. ,. Kosovo je valjalo osvetiti
istjeravanjem Osmanlija i obnovom starih tradicija. Taj je sveti dug i oduen
u 1912. godini . Poslije oslobodenja Kosova, pie Jovan Cviji, svaki srpski
seljak hteo je da vidi ovu nacionalnu svetinju i da sa nje ponese grudvu zemlje
za uspomenu (Cviji, 557).
Na Kosovu se nalaze stari manastiri koji su bili nosioci srpske kulture. Tu
su i prve eparhije u Prizrenu i Lipljanu (iako u prvo vrijeme pod jurisdikcijom
bugarske crkve). A tu je i Peka patrijarija koja je postojala nekoliko vjekova

II

* Na godinjicu pobjede kod Kumanova, svijee 1924 pali Aleksandar Karaorcvi, i one
gore cijelu no i dan - toliko dugo koliko je, po predaji, trebalo vremena da budu napravljenc

15

i koja je bila od neprocjenjive vanosti za ouvanje narodnog identiteta za

vrijeme osmanlijske okupacije,
Oigledno je da je Kosovo duboko usaeno u svijest srpskog naroda,
Srpski nacionalni osjeaj ne omoguuje ravnodunost prema onome to se
deava na Kosovu,
Meutim, Kosovo je jednako tako dragocjeno i za drugu etniku grupu
dananje Jugoslavije, za Albance,
Na Kosovu je u 1878. osnovana Prizrenska liga s kojom poinje formiranje moderne albanske nacije, To je sredinji dogaaj novovjeke albanske
historije.
U Monastiru (Bitolju) u 1908. odran je Nacionalni kongres na kojem je
usvojen jedinstven alfabet, koji je u uporrebi jo i danas, i istaknut cilj autonomne Albanije" Monastir, dodue, nije na Kosovu, ali je u okviru Jugoslavije,
Navedena dva dogaaja za Albance su jednako vana kao to je, npr"
Ilirski preporod za Hrvate" No, u tome se jo ne iscrpljuje znaenje Kosova
i Jugoslavije za albansku historiju,
U razdoblju 1909-1912, dolazi do uestalih albanskih ustanaka protiv
osmanlijske vlasti, Masovni i odluujui ustanak buknuo je na Kosovu 1912.
Ustanici su oslobodili mnoge gradove i uli u Skoplje, Porta alje svoju delegaciju na pregovore u Pritinu pa zatim u Skoplje i prisiljena je priznati Albaniji
autonomiju.
Kosovski ustaniei, predvoeni Bajramom Currijem, odigrali su znaajnu
ulogu u graansko-demokratskoj revoluciji u Albaniji 1924, l openito, od
Prizrenske lige nadalje Kosovo igra vodeu ulogu u formiranju suvremene
albanske nacije i drave, Halit :rrnavci izvjetava: "l najmanje dete u Albaniji
sanja o Kosovu kao o svojoj rodnoj grudi (Politika, 24" Vlll, 1987,),
Na kraju, Albanci u Jugoslaviji nisu naprosto nacionalna manjina, Albanaca ima otprilike koliko i Hrvata, tj, 4,5 miliona u 198L Od toga broja 60%
ivi u Albaniji, a 40% u Jugoslaviji, Manje grupe Albanaca ive u Grkoj
i Junoj Italiji (200,,000). U Turskoj ima, navodno, vie od milion Albanaca
irom drave, Brojnost Albanaca u toj zemlji naroito se poveala poslije
balkanskih ratova iseljavanjem iz Kosova, jugoistone Srbije, Makedonije
i Crne Gore, U Jugoslaviji, Albanci su koncentrirani na Kosovu gdje sainjava
ju tri etvrtine stanovnitva. U odnosu na druge jugoslavenske nacije, Albanci
po brojnosti zaostaju samo za Srbima, Hrvatima i Muslimanima, podjednako
su brojni kao Slovenci, a brojniji su od Makedonaca, Jugoslavena i Crnogoraca,
Historijski rezime prilino je oigledan: u razdoblju 1878-1912. na teritoriju Jugoslavije odigrali su se dogaaji koji su doveli do formiranja nezavisne
albanske drave vali Jugoslavije, Meutim, 40% Albanaca ivi tl Jugoslaviji,
Oigledan je i problem koji se pojavio: rije je o sukobu historijskog
i etnikog principa II rjeavanju nacionalnog pitanja, Iako se moe uoiti
odreena tendencija prema kojoj je neko gotovo iskljuivu vanost imao

16

historijski princip (iskljuujem upotrebu sile, koja je svakako bila primarna),

a od \X1ilsonovih toaka na pregovorima poslije l. svjetskog rata pretee etni~
ki princip - ne postoji nikakvo jasno definirano rjeenje ovog sukoba. Inzistiranje bilo na jednom bilo na drugom principu moe imati stravinih posljedica: palestinsko-izraelski sukob dovoljno je uvjerljiva potvrda ovog zakljuka.
Meutim, tamo gdje fanatici izgibaju LI meu,sobnim sukobima, razumni
ljudi, uvaavajui historijski nametnute okvire, nalaze rjeenje. Za takvim
rjeenjem tragamo,
Presedane ve imamo. U Skoplju je u 1346. Duan okrunjen za cara Srba,
Grka i Bugara, a srpski mitropolit proglaen za srpskog patrijarha" Tomislav~
ljeva i Kreimirova Hrvatska ukljuivale su i Bosnu djelomino, a ugarsko~
-hrvatsko kraljevstvo potpuno, dok je u Bihau bilo sjedite hrvatskih srednjovjekovnih skuptina. Pa ipak, "Juna Srbija .. i Skoplje nisu ukljueni
u republiku Srbiju, niti su Bosna i Biha ukljueni u republiku Hrvatsku
- s ime se, pretpostavljam, slau svi razumni Srbi i Hrvati - ali su oba grada
i obje zemlje u zajednikoj Jugoslaviji. S druge strane, Vojvodina nikad nije
bila dio srpske drave ni Istra hrvatske, ali su uspostavljanjem Jugoslavije to
postale,
Nae radove ne srne zapljuskivati bes ovinista - pisao je prije skoro
osam decenija srpski socijalist Dragia Lapevi - koji .. , u horu od sto hiljada
ludaka trae 'veliko carstvo' ovoga ili onoga vladaoca od pre nekoliko stotina
godina. I i zahtevi" , nisu nita qrugo do jedno ludo nazadnjatvo .. (Borba,
16. X, 191 L, s., 283), Historija je. ve vie puta sve Velike Hrvatske, Velike
Srbije i Velike Albanije osudila na barbarstvo i neuspjeh. Ali je zato u Jugoslaviji omoguila realizaciju autentinih interesa svakoga naroda,

17

3. Opi historijski okvir

li nove gradove: Split, Ragusu, Antibar (Bar), Vloru i Kruju. Najvei broj

preivjelog stanovnitva sklonio se u nepristupane planinske krajeve"

Dodir izmeu etnikih skupina nije bio uvijek samo destruktivan. Bilo je
i simbiotikog ponaanja. Robovi i koloni pridruuju se Slavenima u napadima na latifudije. Slaveni su uili gradnju kua (od kamena u primorju) izanate

od stanovnitva koje su zatekli na vioj civilizacijskoj razini. Iz tih simbioti

ldh dodira Slaveni su preuzeli mnoge obiaje, nonju, nakit i mnoge rijei od
Ilira, to tek odnedavno otkrivaju arheolozi, etnolozi i lingvistL
Slavensko naseljavanje bilo je mnogo gue na sjevernom dijelu poluotoka
nego na krajnjem jugu . Na podruju dananje Albanije, Slaveni su, kreui se
iz Dardanije, prodrli do skadarskih nizina i do Vlare. Albansku jezgru oko
Etnogeneza Albanaca - kao, uostalom, ni mnogih drugih naroda
- nije definitivno nauno utvrena. Od razliitih. moguih pretpostavki, autori
Historije l1aroda Jugoslavije (s. 96) odluili su se za OV1L Dananja Albanija
nije u cjelini od iskona albanska zemlja. Fosebno u primorju i uz saobraajnice
ivjeli su romanizirani Iliri. Preci Albanaca ivjeli su uDardaniji. Dardanei su
bili Iliri koji su pretrpjeli odreeni utjecaj Traana . Klasini pisci opisuju ih

kao primitivan, hrabar i buntovan narod" Zanimali su se

stoarstvom,

Kruje Slaveni nisu nikad etniki preplaviiL S vremenom su najjuniji slavenski

doseljenici bili kolonizirani, a na podruju Albanije uli su u proces formiranja
novog etnosa. U naredna tri stoljea nemamo pisanih izvjetaja
No, moe se pretpostaviti da su starosjedilaki ~liri i doseljeni Dardanci, uz
asimiliranje vlakih stoara i slavenskih ratara postepeno formirali albanski
etnos. ,. Zajednike migracije dordanskih Ilira i Slavena dokumentirane su

ali

arheolokim nalazima tzv, Komanske kulture, koja sadri i ilirske j slavenske

i rudarstvom. Prouli su se kao hajduci. U 284. pr. n . e . dardanska plemena

udruuju se u jednu kraljevinu. Sredinom II. st. pr. n. e. dolaze pod vlast
keltskog plemena Skordijaea. Godine lS . pr n . e . Kelte su porazili Rimljani .
T ada dolazi do romanizacije, pa je i jedan rimski car, Klaudije II, vjerojatno
dardanskog podrijetla.
Dardanija (od dardha
kruka na albanskom) obuhvaala je gornji Vardar, Kosovo i Metohiju i okolicu Nia (Cviji, 197). Najvei gradovi Dardanije bili su Naissus (Ni), Scupi (Skopje, koje je poslije Konstantina Velikog
postalo glavni grad prefekture Dardanije i episkopska rezidencija) i Ulpiana
(Lipljan) na Kosovu, koja takoer postaje sredite episkopije.
Prije rimskog osvajanja Balkana na poluotoku su ivjele tri velike etnike
skupine: Iliri na zapadu, Traani na istoku i Heleni na jugu. Za rimske vladavine dolo je do djelomine romanizacije barbarskog dijela poluotoka,
naroito II gradovima gdje su se naseljavali umirovljeni legionari i talijanski
kolonistL Kasnije su Slaveni romani zirane Traane i Ilire nazvali Vlasima.
U drugoj polovini VI. st. Avari sa Slavenima provaljuju na Balkan i pustoe ga u pljakakim pohodima. U prvoj polovini VII. st. Slaveni se trajno
naseljavaju. Slauenska bujica preplavljuje poluotok od sjevera sve do krajnjeg
juga. Tako su Srbi dospjeli do T esalije (Srbica), a toponimi u Atici i Kreti
izvode se iz hrvatskih imena (Grafenauer, I, 88). Domae se stanovnitvo
sklanjalo pred osvajaima u tvrde primorske gradove i na otoke, gdje se
dalmatski (jezik koji se razvio iz balkanskoga vulgarnog latiniteta) zadrao sve
do XIX. stoljea, potkraj kojeg je umro i posljednji stanovnik koji je govorio

ostatke pronaene uz rimske ceste koje su iz Dardanije vodile na obalu.

U pisanim izvorima prvi put se Albanci javljaju u XL stoljeu u vezi

njime na otoku Krku. Meutim, i neki od gradova bili su razoreni, kao Salona,
Epidaurum, DocIea, Apollonia i Albanopolis, pa su izbjegli stanovnici osnova-

18

s bizantijsko-normanskim sukobima u okolici

Draa

u kojima su

uestvovali

i odredi Arvanita . Ime naroda vee se za ime ilirskog plemena Albana koje je
u IL stoljeu nastanjivalo oblast oko Albanopolisa (potom Albanum i Arbanum, danas grad Kruja). Odatle staroslavenski Rabbnb i zatim naziv za pripadnika naroda Arbanas . Sve do pada Albanije pod tursku vlast, upotrebljava
se ime Arber, odn, Arberesh, a to se ime sauvalo i kod albanskih iseljenika
II haliji i u naem Zadru. D<J.nas Albanci sami sebe zovu Shqiprar, a dravu
Shqiperia. To se ime izvodi iz rijei shqiptim
govoriti dobro ili od imena
shqipe = orao.
Feudalci Arberije (izmeu Kruje i Dibra te kumbija i Drima) digli su
krajem XIL SL ustanak i stvorili kneevinu Arberiju s centrom u Kruji i na elu
s Dimitrijem Progonom, prvim knezom Albanije. U XIII st Albanija sukcesivno potpada pod Epirsku Despotovinu (1213.), Karla Anujskog i Bizantiju
(1286.). U XIV . st. Albaniju osvajaju Srbi, a u XV . st. Turci Albanski stoari
postaju stalnosjedioci tek za vrijeme turskih osvajanja (Grafellaller l, 96).
T ada silaze s planina u kosovske i makedonske ravnice i na neki nain vraaju

se tamo odakle su njihovi preci poIL:}:;'

" I drugi Sl! balkanski narodi sline etnikc mjeavine. Slavcni su (Qkol~l naseljaY~nia
:lsil11i1ir:lii Tr:lanc, Ilirc i ostatke Kdm, Hrvati jo i Avare (baJt od avarskog baJ,m). Bugari su
apsorbira!i ugrofinski element, Peenegc i Kumane Uz obalu su asirQilirani Romani A svi zajedno
prctrpjeli su osmanlijski utjccaj
.
.
"" To to su preci Albanaca doli iz Dardanije, IlC daje, naravno, dananjim AlbanCima
nik.:tha prava na to podruje. Ta prava, ako postoi.e, poivaju tla, drugoj osn~lVi Nii.e. zgOl.:cg~
napomcnuti da ni indoevropski Iliri nisu prastanovniCI Balbna lom su sc - kao I Helcm I Trac:lm

19

Ioponimi ne samo na Kosovu nego esto i u Albaniji slavenskog su porijeIda . Konjuh je tek u tursko doba postao Elbasan, Kora je preko prijelaznog
grkog oblika postala od Gorica, Berat je albanski izgovor za Bel bgrad, Ponides na Ohridskom jezeru jest Podgrade e itd. Mnogobrojni slavenski toponimi
objanjavaju se i znaajnim doseljavanjem Slavena za vrijeme bugarske okupacije (od sredine IX. do poetka XL stoljea), kao i posljedicama srpske
vladavine.
Za vrijeme bugarske i srpske srednjovjekovne vladavine Kosovo se i Albanija slaveniziraju. Dolaskom 1 uraka taj je proces zaustavljen. A zatim dolazi
do postepenog albaniziranja. Za Skenderbegovih ratova protiv Osmanlija
1444-1468 . upske oblasti june i srednje Albanije, naseljene dobrim dijelom
Slavenima, opustoene su, pa ih naseljavaju albanski stoari. U borbama Mleana i 1 uraka oko Skadra u XV. stoljeu opustoene su upske oblasti koje su
takoer naseljavali velikim dijelom Slaveni; propali su mali gradovi, a naputene zemlje od kraja XIV. stoljea naseljavaju albanski stoari. U potrazi za
zemljom, a i kao rezultat turske politike kolonizacije, albanski gortaci sputaju se u metohijsko~kosovske ravnice i naseljavaju ih po fisovimao
Slavenski poljoprivredni termini uli su u albanski jezik, a zauzvrat posueni su mnogi stoarski termini. Katun je albanska rije koja prvobitno znai
ator, a zatim nomadsko planinsko selo . U tom znaenju se i danas upotrebljava u Crnoj Gori, ali se bila rairila sve do Istre. Odatle i prezime Katunari.
Albanskog su porijekla i vatra, balega, krapa (pukotina u stijenju), bunja
(koliba), brina (padina; planine Brina u Crnoj Gori i Dalmaciji), magarac
i mnoge druge
"
Kako su albanski stoari zimi silazili u toplije doline i mijeali se sa Slavenima, to su postali dvojezini. I jednoj je i drugoj etnikoj grupi vjera bila
zajednika

Ti se odnosi nisu promijenili ni

II

prvo vrijeme osmanlijske okupacije,

Meutim, nakon smrti Skenderbega (1468), Osmanlije su ubrzo pokorile cije-

lu Albaniju i tako slomili duh otpora. U razdoblju 1480-1500. dolo je do

masovnog iseljavanja Albanaca u Junu Italiju i Siciliju. T ada poinje postepeno prelaenje Albanaca na islam. Kako su zemljoposjednici najvie mogli

izgubiti, oni se najvie i islamiziraju,

Masovna islamizacija potaknuta je represalijama poslije austro-turskih
ratova u XVII. i XVIII. stoljeu, kad, pored Albanaca, i Srbi prelaze na islam.
Proces islamizacije u osnovi je zavren u XVIII. vijeku. Ustalila se ova vjerska
- doselili i svojim su bronanim maevima pokorili neolitske starosjedioce koji nisu bili Indocyropljani. ufflay istie da je baza Alb predindocvropskog porijekla, a vjerojatno su to i imena
Skodra i Amantija (s. J}. Za Liburne, koji su ivjeli u Hrvatskom primorju, smatra se da su bili
poluiliri, tj. mjeanci starih Mediteranaca i doseljenih Ilira. No ni netllirski prastanovnici nisu bili
nepokretni' Arheoloki nalazi pokazuju o5vaj(wja, migracije, razaranja i asimilacije. I tako una.
trag sve do Adama i Eve Bilo bi dobro kad bi se zapjenjeni nacional-ovinisti ponekad zapitali
o svim onim etnikim naslagama koje nose II sebi prije no to pozivaju II boj za etniku istou ili
historijska prava

20

struktura stanovnitva: 70% muslimani (Kosovo, Zap. Makedonija i, djelomino, cijela Albanija), 20% pravoslavni (jug) i 10% katolici (sjever) .. IS.ti
proces i u isto vrijeme odvijao se i u Bosni gdje su pot~raJ XVII. stoljeca
muslimani tri etvrtine stanovnitva (Banac, 41). IslamizacIJa Je Imala sudbo~
nosnih posljedica za daljnji nacionalni ivot:

L Tri vjere perpetuira!e su razjedinjenost i onemoguavale formiranje

nacionalnog identiteta" Religija, dodue, igra znatno manju ulogu ~ ~votu
Albanaca nego u ivotu Junih Slavena. U tome Albanci pomalo naltkuJuna
Kineze. Vjerskih ratova nikad nije bilo. Vjerska se tolerantnost podrazumIjeva. Od prvenstvene su vanosti obitelj, bratstvo i fis." Meutim, religija je
ipak kulturno podvajal~ Albance, a nepostojanje nacionalne vjere ~nailo je
ak negiranje nacije. Kad su Hatierifom od Glilhane 1839 . narodi turskog
carstva dobili pravo da upotrebljavaju, svoj jezik u koli i crkVI, AlbanCima Je
to pravo uskraeno. 1vluslimanski Albanci smatrani su Tllrci~a i o.ni su ~ogh
pohaati turske kole. Pravoslavni su Albanci smatrani Grcima:. I za nJih_su
bile predviene grke kole . A katolici su bili Latiml moglt su ICI u katoltcke
vjerske kole, koje su otvarali 1 alijani i AustrijancI.. Prva a/ba/1ska osnovna
kola otvorena je, uz estoke otpore Porte i fanariotske crkve, tek 1887.
u Kori, prva srednja kola 1909 . u Elbasanu . kolska podijeljenost implicirala je sfere interesa velikih sila i tako je znaila politiku podijeljenost.
.
2. Islamizacija je zahvatila upravo Albance koji su silazili na Kosovo gdje
su ivjeli Srbi, koji su joj se veim dijelom oduprli . Muslimani su u ~smanlij
skom carstvu bili privilegirani i identificirali su se s gospodanma. Jos u 1ucovievo vrijeme Albanci su svoje muslimanske zemljake zvali Turcima, a kato~
like Latinima. Naziv Turin za bosanskog muslimana odrao se kod nas
do revolucije, Na taj su se nain na Kosovu na etnike razli~e nadozid~le
vjerske i klasne, I aj trostruki intenzitet diferenciranja, s ugraemm suprotnlI~
interesima, doveo je do neprekidni h krvavih sukoba i postao je permanentm
izvor mrnje izme'u dvije etniko-vjerske grupe.
3, Albanski muslimani, identificirajui se s muslimanskim Osmanlijama,
nisu mogli uestvovati u oslobodilakim ratovima nemuslimanskih _balkanskih naroda (iako je nekih pokuaja bilo) . Zbog toga su AlbanCI, s!tcno kao
i Bonjaci, zakasnili u formiranju nacije . No, dok su Bonjake prihvatili srodni
slavenski narodi, Albanci nisu imali srodnik . Kao rezultat, Albanija Je danas
najmanje razvijena zemlja Evropeo Osim toga, kad je konano formirana,
albanska drava uspjela je okupiti samo polovicu Albanaca
4. etvrta znaajka albanske historije jest izravna posljedica turske okupacije nezavisno od islamizacije, Rije je o regresu II plemensko drutvo" S~ari
Iliri bili su, kao i svi primitivni narodi, plemensko drutvo. S vremenom OIll su
Lovro Mihaevi hrvatski franjevac koji je poetkom ovog stoljea proputovao Albaniju
i Kosov~, biljei da su i'dan;s "Arbanasi . vjcrski vrlo tolerantni
Albanac se vie ponosi da je
ipetar nego svojom vjerom" (s. 107)

21

formirali dravne tvorevine i prevladali plemensku ra?inu razvoja, a nakon

rimskih osvajanja razvili su i gradsku kulturu i primili kranstvo, Slavensko
naseljavanje unitilo je rimsko-ilirsku kulturu i prouzrokovalo ponovno formiranje plemena u albanskim planinama. Po trei put su plemena formirana
nakon turskih razaranjac U XIVe sr Albanija je zemlja s tipino srednjovjekovnim razvojem, Najvei grad, Dra, ima 25,000 stanovnika. U odnosu na njega
Zagreb (2810 stanovnika 1368e), Ljubljana (7000 stanovnika u XVII. ste)
i Beograd (7033 stanovnika 1820, g,) bili su seia, U turskim ratovima gradovi
su razoreni, polja naputena, stanovnitvo desetkovana, a obrazovaniji i imu
niji emigriraju, Razvijenija gradska kultura propada i ponovo se raa plemenska organizacija e U isto vrijeme, od XVe do XVIII. stoljea, plemena se po
drugi put formiraju i u Crnoj Gori, nekadanjoj Zeti e I dok su drugi evropski
narodi po jedanput proli kroz plemensko drutvo, Crnogorci su proli dvaput, a Albanci triput. Time se objanjava albansko kanjenje u razvoju suvremenog drutva,
Nemajui mogunosti djelovanja kod kue, Albanci su odlazili u druge
sredine" r'.1n:i Albance nisu smatrali posebnim narodom, a muslimanske
Albance tretirali su kao Turke, Stedinom XIX, stoljea u Istanbulu je ivjelo
60,000 Albanaca, i to je bio najvei albanski grad, Albanci su dali Tutskoj
etrdesetak vezira, velikog pjesnika Mehmeda Akifa, porijeklom iz okoline
Pei, autora turske nacionalne himne lstikldl Mm'si (Mar nezavisnosti) i oficira koji je otpoeo oruani dio mladoturske revolucije (Nijazi Resnja)e Radi
potpunosti dodajem da su Albanci dali i jednog papu (Klement XI,
1700-1721) i osnovali kraljevsku dinastiju u Egiptu koja je vladala tom zemljom u XIX, i XX, stoljeu, sve do ktalja Faruka koga je zbaciln Naserova
revolucija I dok se tako albanski talenat tasipao po bijelom svijetu, zemlja je
tavorila II feudalnoj zaostalosti, ekonomskoj stagnaciji i nemirima,
Postoji jo jedna balkanska nacija koja je - iako iz drugih razloga - slino
zakasnila sa slinim posljedicama, To su Makedonci koji su u izvjesnom smislu proli jo gore od Albanaca jer je Makedonija 1913.e bila podijeljena izmeu tri mala balkanska imperijalista, Makedonci su se kao nacija formitali tek
izmeu dva rata, a svoj knjievni jezik dobili su poslije osloboenjac (Albanci
su svoj knjievni jezik normirali tek 1972, na kongresu za pravopis u Tirani
uzevi kao osnovu jezik Elbasana.) Zanimljivo je da je nakon srpsko-bugarskog rata iz 1885, formirana Makedonsko-albanska revolucionarna liga
koja je namjeravala organizirati zajedniki ustanak za izvojevanje autonomije
za obje zemlje.e U apelu Lige kae se: Mi ne elimo da Albanija i Makedonija
budu ni pod vlau Bugarske, ni Srbije, ni Grkec Mi elimo da se Makedoniji
i Albaniji da autonomija, pa ak i da ostanu pod vlau Sultana . Jednom
rijeju, mi elimo da imamo na sud i nau upravu, U Albaniji neka nareuju
Albanci, u Makedoniji Makedonci, pa makar se i zadrala vrhovna vlast
Sultana (Hasani, 286)e
Meutim, ta akcija dola je i prerano (za Makedonce i Albance koji jo
22

nisu bili nacionalno formirani) i prekasno (u odnosu na ostale balkanske

narode koji su bili ve daleko odmakli u izgtadnji svoje dravnosti), pa od nje
nije bilo nita . Do ponovne suradnje makedonskih i albanskih autonomista
dolo je za vrijeme Ilindenskog ustanka, kao i poslije mladoturske revolucije
1908. Do prve efektivne makedonsko-albanske suradnje dolo je u toku
narodnooslobodilakog rata, kad je 1943, formirana Prva makedonsko-kosovska brigada koja je ratovala i na albanskom teritoriju. Radi potpunosti
tteba zabiljeiti jo jedan raniji pokuaj vojne suradnje za vrijeme rusko-turskog rata 1828-29, i to izmeu srpskog kneza Miloa i poglavara june
i sjeverne Albanije, Ali-pae Tepelenija i Mustafa-pae Buatlije, Nakon razliitih peripetija savez se raziao bez pozitivnog efekta. U 1861. u Carigtadu se

srpski ministar Garaanin dogovara s grkim poslanikom Markom Renierisom o podjeli Albanije . Srbija je trebala anektirati sjevernu Albaniju, a Grka
junu. (Ellci'liopediia jllgos/aviie, sv. l, 157), U tom smislu potpisana je 1868,
i vojna konvencija (Maleti, 171), U narednih pola stoljea taj se plan jo
nekoliko puta obnavlja, a u dva navrata i ostvaruje. Mi Jugoslaveni navikli
smo da sebe smatramo rtvama stranih zavojevaa, (to je tano), a da svoj
stav prema tuoj nacionalnoj slobodi smatramo duboko principijcinim (to je
mit)" Ako izuzememo srednjovjekovne drave, mi tue teritorije nismo osvajali ne zato jer to nismo htjeli ve zato jer to nismo bili II stanju. No im nam se
pruila prilika, mi smo je iskoristili. I kod toga nismo bili njenie Treba podsjetiti na niim izazvani napad na Bugarsku 1885" na osvajanje Baranje i Temivara koje smo morali vratiti !\1aarima i Rumunjimaj na namjeravanu intervenciju, zajedno s Rumunjima i Hortyjevcima, radi razbijanja maarske revolucije, do koje nije dolo jedino zbog snanog protesta komunista i sindikata
u zemlji; na oruanu intervenciju u Tirani kojom je 1924" sruena jedina
albanska progresivna vlada Fan Nolija i instaliran diktator Zogu; i na osvajanje sjeverne Albanije, Za ovo posljednje navoeni su i neki razlozi e Da vidimo
koji
Mlada srpska dtava nala se u prolom stoljeu u sendviu izmeu dvije
imperije, otomanske i austrougarske. Egzistencijski razlozi zahtijevali su irenje, a ekonomski izlaz na more. Cijela vanjska trgovina odvijala se preko
Austro-Ugarske, to je znailo kolonijalnu zavisnost. Socijalist Dimitrije T ucovi doveo je oba dravna rezona u pitanje. No pretpostavimo, za trenutak, da
su tani, rada treba uoiti da je u to vrijeme postojala jo jedna srpska drava,
Crna Gora, koja je nakon Berlinskog kongresa dobila izlaz na 1110re (Bar
i Ulcinj) e Pa ipak, bilo je lake osvojiti tuu teritoriju nego da se dvije drave
i dinastije, koje su se obje nazivale srpskima, dogovore o zajednikoj luci
l pruzI.
U toku cijelog XIX, stoljea pa do ostvarenja nezavisnosti 1912, Albanci
se neprestano bune protiv turskih vlasti i diu ustanke. Isprva, slino kao
i Bonjaci (Husein Gradaevi, kome se pridruuju Kosovari i Kosovci, razbio je 183 L upravo na Kosovu vojsku velikog vezira), bune sc ptotiv moderni23

zacije osmanlijskog carstva: odbijaju sluenje u nizamskoj vojsci, ne plaaju

poreze, ne potuju osmanlijsku vlast i upravljaju se po svojim zakonima i obiajima, kako to pie II prvom broju slubenog vilajetskog lista Prizren 187I.
Nui je zabiljeio kako su albanski poglavari iz Drenice saopili 189L turskim upravnim inovnicima: ).Od pet stotina godina nije bilo u Drenici vlasti
niti je potrebna, niti e je biti dok smo mi ivi!(( (5 . 4.3), Bune su praene
pljakom, hajduijom, krvnom osvetom i odmetnitvom, na to vlasti reagiraju kaznenim ekspedicijama, oduzimanjem oruja i terorom, Od formiranja
Prizrenske lige u 1878., o emu e jo biti rijei, pobune poprimaju karakter
narodnooslobodilake borbe. Bilo je i pokuaja povezivanja s drugim balkanskim narodima. Akcije Mustafe Buatlije i Ivlakedonsko-albanske lige ve su
spomenute. U 1873. Hoti se obraaju srpskom ministarstvu vanjskih poslova
radi suradnje (Maleti, 154). No sve te akcije propadaju, i Albanci ostaju
osamljeni.
Tek veliki kosovski ustanci 1910-1912. donose Albancima autonomiju.
No ona nije zaivjela, jer je iste godine bez Albanaca i protiv Albanaca poveden balkanski rat. Jo 1902. Srbija i Crna Gora sporazumjele su se da Srbiji
pripada Kosovski Vilajet, a Crnoj Gori SkadaL Sada je s Bugarskom dogovorena podjela Makedonije, a s Grkom podjela Albanije. Ne naiavi na vei
otpor, srpska armija brzo je oslobodila-osvojila Kosovo i zatim je prodrla
u Albaniju, gdje je ve u novembru 1912. okupirala cijelu srednju Albaniju:
Lje, Kruju, Tiranu, Dra i Elbasan. Crnogorci su opkolili Skadar. Valja podsjetiti da je Skadar bio prijestolnica dukljanskih vladara. Sv. Jelena, udovica
Stefana Uroa I, bila je zareena u Crkvi Sv. Nikole. Slino kao i Kosovo,
Skadar je uao u narodnu pjesmu,. Opsada Skadra odnijela je 10.000 crnogorskih ivota.
U Valoni, koja se nalazila u preostalom dijelu Albanije, koji nisu okupirali
ni Srbi ni Grci ni Crnogorci, sazvana je narodna skuptina i 280 novembra
191L proglaena je nezavisnost.
To su bile prevelike promjene u politikoj geografiji Evrope da se velike
sile ne pokrenu. Ali jo premale za jednu meunarodnu konferenciju na vrhu,
Zadatak su preuzeli ambasadori est velikih sila u Londonu i njihova se konferencija protegla i u narednu godinu. Ambasadori su odluili da se Srbi povuku
iz Albanije, za to, kao kompenzaciju, dobivaju Debar, Dakovicu i Pe, a Crna
Gora morala je prekinuti blokadu Skadra. U maju 1913. potpisan je ugovor
s I urskom kojim su odreene granice albanske drave, to su se, uz sitne
ispravke, odrale do danas,
Uskoro je taj politiki teatar imao reprizu, U jesen 1914. Grci su uli
u junu Albaniju i odmah su proglasili njenu aneksiju. Italija je okupirala
Valonu i Sazan. Naredne godine Crnogorci su opsjeli i uli u Skadar, a srpska
armija ula je u Elbasan i Tiranu i stigla do Draa. Iste godine sklopljen je po
zlu poznati tajni sporazum saveznika s Italijom kojim se Italiji za ulazak u rat
plaa dijelovima Jugoslavije i Albanije, Sporazum ujedno predvia mogunost

24

diobe preostale Albanije izmeu Grke, Srbije i Crne Gore., Razne kombinacije
dijeljenja nastavljaju se i nakon zavretka L svjetskog rata, dok 1920. Albanci
sami ne izbacuju Talijane iz Valone,>:' Pod \X1ilsonovim utjecajem, a i u interesu Engleske, velike sile odluuju podrati nezavisnost Albanije . Grka i Jugoslavija prisiljene su da povuku svoje trupe. Potkraj J920. Grka, Jugoslavija
i Italija, uz pomo Francuske, pokuavaju sprijeiti prijem Albanije II Drutvo
Naroda, ali bez uspjeha.
No, usprkos svemu, kraljevska jugoslavenska vlada jo se nije bila odrekla
osvajanja. j,Dok jc konferencija ambasadora reavala o granicama Albanije
- pisao je kasnije u jednom internom elaboratu pomonik ministra vanjskih
poslova Ivo Andri - ),j o organizovanju njene nezavisnosti, mi smo polovinom 1921 godine potpisali s prvacima Miridita ugovor o saradnji, Bilo je
predvieno obrazovanje slobodne miriditske drave, koju e braniti vojne
snage S.HS. i ije e interese u inostranstvu zastupati vlada u Beogradu. Vlada
u Tirani uguila je ovaj pokret, a mi smo bili optueni i osueni pred Drutvom Naroda (Krizman, s.86).

II-

Zanimljivo je da se kraljevska vlada Jugoslavije nije orijentirala na izbacivanje Talijana iz

Rijeke i Istre,

ve

na osvajanje Albanije

25

4. Formiranje albanske nacije

Prethistorija
Potkraj xvm. stoljea dva albanska feudalca, Kara Mahmud Bushati u Skadru na sjeveru i Ali-paa Tepelena u Janini, na jugu Albanije, pokuavaju se osamostaliti, Ratovima proiruju svoje paaluke i vladaju gotovo
samostalno. Mahmud je ubijen prilikom napada na Crnu Goru 1796., kamo
je bio poao u okviru jednog plana koordinirane akcije s Napoleonom koji je
nadiraa sa sjevera. Ranije je Mahmud bio osvojio Kosovo, a zatim je u Podgorici proklamirao Ilirsku federaciju koja je trebala obuhvatiti Albance, Crnogorce i Bonjake. Mahmudov nasljednik Mustafa bio je prinuen da se preda
Porti 1831. U meuvremenu, 1822., Ali-paa je bio opsjednut u svojoj kuli
i izdajniki ubijen, ime se zavravaju tri decenija relativno nezavisnog janin~
skog paaluka Ujedno s pokoravanjem tih dvaju paaluka zavrava se feudalno razdoblje albanskih pokuaja ostvarivanja nezavisnostL
U tridesetim godinama osmanlijsko se carstvo poinje modernizirati.
Reforme pogaaju skoro sve slojeve albanskog stanovnitva, i ono se buni.
Centralizacijom uprave i formiranjem inovnike administracije vojni feudalci
gube vlast, ugled i ekonomske prednosti. A visoki porezi i dugi obavezni vojni
rok (7-8 godina) pogoravaju poloaj seljaka i gradana. Lokalne bune smjenjuju jedna drugu. U 1835. izbija ustanak u srednjoj i sjevernoj Albaniji.
U 1844. izbija veliki ustanak u Pritini; ustanak zahvaa Prizren, akovicu,
Skoplje i Tetovo i biva u krvi uguen. Zatim u 1847. izbijaju ustanci na
Kosovu i u sandaku Gjirokastra. akovica se buni 1864, a Pe, Prizren
i ponovo akovica 1867 . Dvije godine kasnije 7000 ustanika iz Pei kree
protiv turske vojske .
Svi su ovi ustanci lokalnog karaktera i ne pokazuju nacionalnu svijesL No
u isto vrijeme javljaju se i prvi nacionalni ideolozi . Od 30-ih godina djeluju
Naum Vcqilharxhi, Zef Jubani i drugi koji, kao i svi preporoditelji, glavnu
panju posveuju jeziku, pismu i osnivanju kola" Prvi albanski intelektualci
stjeu evropska revolucionarna iskustva. Veqilharxbi uestvuje u rumunjskoj
narodnoj revoluciji 1S21., S. Toprani u Parizu 1848., a Pashko Vasa u Veneciji
iste godine. Aktivnosti tih rodoljuba poetak je albanskog narodnog preporoda (Rilindja).
Sada se dogaaji poinju brzo odvijati

26

U 1875. izbio je ustanak tl Hercegovini i brzo se proirio na Bosnu, San~

dak, Makedoniju i Bugarsku, a odjeknuo je i u Albaniji. Time je otpoela tzv.
Istona kriza. Naredne godine Crna Gora i Srbija ulaze u rat protiv Turske, ali
je srpska vojska potuena, i Srbija mora traiti mir.. Iste godine jedan taliian~

sko-albanski odbor, obrazovan II Milanu, obeava l>pozvati hrabru brau

u Makedoniji, Epiru i Albaniji da prue ruku Jugoslovenima protiv svoga
optega ugnetaa . A dotie upravlja bratski pozdrav i pohvalu velikodunom
slovenskom narodu" (Tucovi, s.82). Naredne godine Rusija ulazi u Rat
Albanski knjievnik Zef Jubani i sveenik Preng DoC;i smatraju da je to dobra
prilika da se ostvari ratna suradnja izmedu Albanaca i Crnogoraca. Nakon
sastanka u Mirditima jo potkraj 1876. u Crnu Goru upuuje se poslanik
s pismom o albanskoj pripravnosti za ustanak. Potkraj 1877. s mirditskim
glavarom PrenI< Bib Dodom pregovara vojvoda Marko Miljanov . Gortaci iz
sjeverne Albanije ne odazivaju se Portinim pozivima da podu na crnogorski
fronL Zbog toga su poslije zakljuenja primirja nemilosrdno kanjeni U sjevernoj Albaniji izbijaju lokalne bune protiv Turaka.
Meutim ni Rusija ni balkanske drave nisu mislile na suradnju s Albancima nego jedino na podjelu albanskog teritorija. Rusko-turski rat zavrio se
s porazom Turske, i u martu 1878, voljom Rusije, formirana je Velika Bugarska, koja je ukljuila i dio teritorija naseljenog Albancima, dok je trebalo da
neka druga podruja pripadnu Srbiji i Crnoj Gori. To jednostrano prekrajanje
geografske karte ostale velike sile nisu bile spremne trpjeti, pa je stoga ve
II junu iste godine sazvan Berlinski kongres.
Albanci su bili alarmirani. Bilo je oigledno da im balkanski susjedi ne
spremaju nita dobro, Srbi su nadiraIi s istoka, Crnogorci sa sjevera, Grci su
traili jug, a Rusi su forsirali Bugare. Abdyl Frasheri iz june Albanije jo
u proljee 1877 . okuplja plemenske prvake radi upuivanja memoranduma
PortL. Tim se memorandumom trailo da etiri vilajeta (Skadarski, Janjinski,
Bitoljski i Kosovski) u kojima ive Albanci budu ujedinjeni, s time da se
uprava povjeri Albancima i da nastava u kolama bude na albanskom. Kako
su osmanlijski vilajeti bili formirani bez obzira na etnike granice, na spomenutom teritoriju Albanci su sainjavali samo oko polovice stanovnitva, a preostalo stanovnitvo sastojalo se od !vlakedonaca Srba, Turaka, Grka i manjih
nacionalnih grupa (Rajovi, 42). To je bila prva verzija Velike Albanije.
Kako se ovi teritorijalni zahtjevi smatraju smrtnim grijehom Lige, bit e,
moda, korisno da se ovdje prekine izlaganje i naini jedna usporedba. Tano
tri decenije prije Prizrenske lige, koja je traila albansku autonomiju u sklopu
osmanlijskog carstva, pokrenuli su se Vojvoani koji su traili srpsku, autonomiju u austrijskoj monarhiji. Na majskoj skuptini 1848 Srbi trae autonomnu teritoriju koja bi zahvaala Srijem, Baranju, Baku i vei dio Banata s Vojnom krajinom koja se nalazila u tim oblastima. Punu podrku ovoj Velikoj
Vojvodini dao je odmah hrvatski Sabor, ali ne i beki dvor. Kad je u novembru
1849. proglaen patent o osnivanju vojvodstva Srbije, ono je ukljuilo dijelove
1

27

Bake i Banata i istoni Srijem, Jedanaest godina kasnije Vojvodstvo je ukinu-

to i pripojena

Ugarskoj~

Ono to je za nas ovdje od interesa jest

injenica

to

su Srbi (zajedno s Hrvatima) jedino u Srijemu predstavljali veinu stanovnitva (oko 70%), dok su II svim ostalim vilajetima bili II manjini.. Prema
popisu iz 1910, u Vojvodini je bilo 38,6% Slavena (Boi, s, 364), U Kraljevini
Jugoslaviji takoer su inili manjinu stanovnitva. Nakon iseljavanja Nijemaca i kolonizacije, udio Srba poslije rata poveao sc na 51 % u 1955, i na 58%
u 1981.

Ako ispravno itam historiju, onda su vojvoanski Srbi dobto uradili

i Hrvati to su ih poduprli. Srbi i Hrvati bili su
historijski orijentirani na izlazak iz monarhije, pa je trebalo ponijeti to vei
miraz. Albanci, s druge strane, nisu historijski mogli doi do samostalnosti bez
suradnje s ostalim balkanskim narodima, Zbog toga je Velika Albanija bila
smetnja za nacionalno ujedinjenje, Ali tano je i to da, kako god Albanija bila
koncipirana, balkanski susjedi nisu bili naroito raspoloeni za suradnju, Proizlazi da nekog racionalnog politikog izbora i nije bilo, U slinoj situaciji bila
je i Makedonija,
traei to vie, a takoer

PtiZtellska liga
Ve je istaknuto da je Prizrenska liga kljuni dogaaj novije albanske
historije jer oznaava poetak formiranja albanske nacije~ Meutim, to progresivno znaenje lige kod nas se esto negira i pripisuje joj se panislamski
karakter i stvaranje reakcioname ideologije Velike Albanije koja se odrala do
danas (Rajovi, 46; akovi, 109-13, Bogdanovi, 265), ak je i u E1Iciklopedijl/ JI/goslavije ula jedna problematina formulacija prema kojoj je Liga
bila produkt Porte," Svaki nacionalni pokret poinje s projektom velike, a ne
male nacije i oslanja se na onoga od koga oekuje pomo, a ne na onoga tko se
suprotstavlja, U tom pogledu Liga nije izuzetak, pa stoga to i ne moe biti
specifina odrednica njenog znaenja, Zbog toga je nesumnjivo vano da se
upoznamo s relevantnim injenicama
U jesen 1877, u Carigradu je osnovan Centralni komitet za obranu nacionalnih prava Albanaca, koji u svom programu trai autonomiju za navedena
etiri vilajeta, Kako pokret vode muslimani - a muslimanski Albanci u ratu
koji se vodi uestvuju na strani Porte - oni oekuju i dobivaju podrku turske
vlade, Na tri dana prije poetka Berlinskog kongresa, lO, juna 1878" u Prizrenu zapoinje s radom osnivaki kongres Lige (Kongre) za obranu prava alban... Berlinskim je ugovorom "Crnoj Gori dodeljena Podgorica, Bar, Plav i Gusinje sa znatnim
brOjem arba nskog stano~nitva, Da bi izigrala ustupanje tih krajeva, turska vlada je podst;;!kla
A~banasc na otpor Po njenom nagovoru stvorena je jula 1878" uz uee kran;;! i muslimana
Ltga za odbranu prava albanskog naroda" (Eltciklopedija JI/gos/mlije, l, 157)
,

28

skog naroda sa 80 delegata iz vilajeta Kosovo, Skadar, Monastir i Janina,

Uvodni referat podnosi Abdyl Frasheri
Na zasjedanju se formiraju dvije struje. Pae, begovi i visoko sveenstvo
ele od Lige napraviti islamsku organizaciju koja bi ukljuila i Bonjake i druge muslimane i uvala bi integritet carstva Nacionalisti, predvoeni Frasherijem, oslanjaju se na Albance svih triju vjeroispovijesti i zahtijevaju Autonomiju u odnosu na Portu, U poetku prevladava konzervativna struja, no nacionalisti ubrzo poinju jaati, dok na kraju ne steknu potpunu dominaciju.
U memorandumu koji Prizrenska liga upuuje Berlinskom kongresu najtanije
su saata nacionalna osjeanja tog vremena:
>1 Upravo tako kao to ne elimo biti T urcima, suprotstavit emo se sa
svom raspoloivom snagom svakome tko bi elio da nas pretvori u Slavene
ili Austrijance ili Grke., elimo da budemo Albanci (Logoreci, s, 40),

Liga formira svoj izvrni odbor koji funkcionira kao vlada, Liga ujedno
formira regionalne kom'itete. Skadarski regionalni komitet upuuje 18, juna
1878, engleskom ministru vanjskih poslova, lordu BeaconsfieIdu, memorandum II kojem se kae: Albanci, bili katolici, pravoslavni ili muslimani, mrze
jednako tursku dominaciju kao i svaku drugu stranu dominaciju(~ (Pollo,
s,140).
Berlinskim kongresom predsjedao je knez Bismarck koji je prijem memoranduma Lige popratio komentarom da nema albanske nacije - to i nije bilo
sasvim netano, jer se albanska nacija upravo stvarala Kongres je stoga odbio
njezine zahtjeve, ,. a Liga se poela radikalizirati,
.. Evropsko javno mnjenje bilo je veoma nepovoljno raspoloeno prema, Albancima To se
vrlo reljefno odraa n u jednom lanku Karla !vlnrxa od 7 aprila 1853 tl kojem on kaif.! da su
i ini se, po svemu sto o njima znamo, da su jos veoma malo
Albanci "odvaan gorsraki narod
pripremljeni za civilizaciju. Njihove e hajduke navike tjerati s\'aku susjednu vladu da ih drii
u strogoj vojnikoj potinjenosti dok im industrijski progres II okolnim krajevima ne osigura
zaposlenje kao drvosjee i vodonose, kao sto je to bio sluaj . uope s gorstacima. (!\1arksEngels 9, s 7) Dva tjedna kasnije Engels je mnogo c.si kad pie da ,sc "suparnicima Slaven;)
javljaju samo turski i arnautski barbari, koji su odavno osudeni kao nepopravljivi protivnici
svakog progresa.' UvIarksEngds, 9, s, 34), U kasnijim lancima Engels o Albancima govori
uglavnom II vezi s turskim vojnim 3vanturama, esto povezujui ih s Bonjacima U 1857. Engels
konstatira kako se tl klancima kod Varne "jedna jedina eta Albanaca nekoliko tkdana uspjcno
suprotstavljala opsadi od stmne Rusa" (!\''1arks-Engds, 12, s 220) Pred kraj ivora, 1890, Engels
izjednauje Albance s ostalim balkanskim narodima i pie kako e Evropa izgubiti interes za
Balkan im ga Rusi prestanu ugroavati, i tada e .. Maari, Rumunji, Srbi, Bugari, Arnauti, Grci
i Turci konano stei mogunost da rijc.se, bez stranog mijeanja, uzajamne sporove, da razgranie
svoje nacionalne teritorije i urede unutranjf.! poslove po vlastitom nahodenju .. (!\Luks-Engds, 12,
s 49)
_ Slina evolucija evropskog javnog miljenja, kako se ona odraava tl stavovima Marxa
i Engelsa, moe sc pratiti i u odnosu na druge jugoslavenske narode. Neposredno poslije revoluci
onarnc 1848, Engels meu narode bez historije odn .. kontrarevolucionarne" narode uvrtava,
pored Albanaca, Hrvace, Srbe i Slovence (New: Rheillisc/;e Zeitlll/g, febr -mart, 1849 ) !vtakedonci, Bonjaci i Crnogorci tada su Evropi jo nepoznati Kad se malo bolje upoznao s balkanskom historijom, Engels June Slavene kao progresivniie suprorsravija Turcima i Arnautima,
a kod Srba je otkrio da imaju vlastitu hisroriju i knjievnost U razvijanju nezavisne srpske drave

29

Rijeenost da ostanu svoji na svome Albanci su uskoro i demonstriraiL

Berlinski kOI~gres predao je Plav i Gusinje, naseljene Albancima, Crnoj GorL
Turski su se garnizoni povukli, ali su odredi Lige u krvavim okrajima zaustavili vojsku knjaza Nikole. Zatim su velike sile predale kao nadoknadu
Crnoj Gori krajeve Hoti i Gruda naseljene katolikim Albancima. Dolazi do
reprize dogaaja: Turci se povuku, Liga ulazi, izbija rat, Crnogorci odstupe.
Na kraju je Crnoj Gori predan Ulcinj Dolazi do druge reptize. Ali sada
velike sile blokiraju luku brodovima, a turske su jedinice upuene iz Skadra.
Pred tim dvostrukim pritiskom Albanci poputaju, i Ulcinj ulazi u sastav
Crne Gore. Valja dodati da je Porta isprva igrala dvostruku ulogu: prihvatila
je odluke Berlinskog kongresa, ali je u isto vrijeme naoruala Albance
i financijski pomagala Ligu kako bi odsrupljeni teritoriji ipak ostali u okviru
carstva,.
Ve 1879. Liga trai potpunu administrativnu autonomiju, koju Porta
odbija, to izaziva prorurutske demonstracije. Na zasjedanju Lige u julu
1879. donosi se odluka da se turska vlast nasilno zbaci i da Liga preuzme
vlast u najveim gradovima Kosova. U isto vrijeme Porta nastoji obnoviti
vlast u krajevima koje je kontrolirala Liga
U aprilu 1880., na trodnevnom dogovoru muslimana i katolika u Skadru, Albanci trae od sultana da turska vojska i inovnici napuste zemlju i da
stanovnitvo izabere svog kneza" Tucovi komentira: Zahtevi skadarskog
dogovora su ... radikalniji od zahteva srpskoga narodnog pokreta za autonomijom 1793 . i 1804, a u svim glavnim tokama poklapaju se sa srpskim
zahtevima istaknutim na skuptini u Kragujevcu L januara kritine
1813 . godine (s 82) I ne ekajui odgovor, Liga je krenula u akciju, pa je
uskoro cijela sjeverna Albanija i vei dio Kosova s gradovima Skadrom, Prizrenom, akovicom, Pei i Pritinom oiena od turske vlasti i vojske, To je
znailo otvoren sukob s Portom. 1. Mitko, albanski izbjeglica u Egiptu,
adaptira Marseillaise-u kao himnu Lige . Na zimu i proljee naredne godine
osmanlijska vojska pod komandom Dervi-pae zaposjeda Kosovo. Voe
Lige pohapene su i deportirane II zabaene krajeve carstva" Frashri je uhvaen u Elbasanu, doveden je II Prizren i osuen na doivotnu robiju u Anadoliji Do 1882. u Malu Aziju deportirano je vie od 3000 ustanika (Maleti,
159). Nakon tri godine grozniave aktivnosti Liga je prestala postojati.
Veliki moralni kapital Prizrenske lige pokuali su albanski kvislinzi iskoristiti za vrijeme njemake okupacije osnivajui u Prizrenu, u septembru
1943", Pr.!llilt~rensktl ligll . raje organizacija suraivala sokupatorom
i zajedno s drugim kvislinzima pripremila ustanak II decembru 1944", o emu
je ve bilo govora . Osim naziva, dvije lige nemaju nita zajedniko, ali je
druga posluila da se diskreditira prva.
ff

Engels vidi centar oko koga sc moraju okupiti osmli slavenski krani "u svojim buduim napori~
ma oko ostvarenja nezavisnosti i nacionalnosti" (Marks-Engels, 9, s 34) - i II torne sc nije sasvim
prevario

30

Osvajanje autonomije i proglaenje nezavisnosti

im je Prizrenska liga unitena, Porta zavodi reim policijskog terora koji
traje itave tri decenije, Ali ni teror nije pokorio Albance.
U 1984. izbija u Prizrenu buna pti popisu stanovnitva. Idue godine
dolazi na Kosovu do ustanka zbog poveanja dabina i skupljanja oruja .
U 1877 . u okolici Debra i srednjoj Albaniji sprema se osnivanje Tajne makedonsko-albanske lige Vlasti hapse inicijatore. U 1893 Haxhi Mulla Zeka iz
Pei, bivi lan glavnog odbora Prizrenske lige, die ustanak koji je uguen,
a Zeka interniran u Instanbulu. U 1899. godini 450 delegata s Kosova formiraju Peku ligu kao obnovu prizrenske . Predsjedao je Haxhi Zeka, koji je
u meuvremenu osloboen. Ve naredne godine Potta rasputa tu ligu,
U 190L dolazi do oruanog otpora na Kosovu zbog poreza i regrutiranja.
Dvije godine kasnije odrava se zbor glavara u akovici, pa ponovo dolazi do
oruane bune . Iste, 1903. godine Albanci uestvuju u llindenskom ustanku.
Naredne godine izbijaju novi nemiri Zatim se 1905 u Bitolju (Bitoli) formira
rajni komitet za slobodu Albanije, Tri godine kasnije izbija mladoturska revolucija koja pobuuje velike nade kod Albanaca i Makedonaca. Zanimljiva je
pojedinost da je tu revoluciju otpoeo Albanac, kapetan Nijazi Resnja i da je
za pobjedu revolucije bila znaajna podr"ka albanskog stanovnitva bitoljskog
i kosovskog vilajeta i Drugog korpusa iz Makedonije, sastavljenog preteno
od albanskih vojnika i oficira
Meutim, uskoro dolazi do razoaranja: im su uvrstili svoj poloaj,
mladoturci zaboravljaju obeanja i zavravaju u panturcizmu" Time je opet
zavreno jedno razdoblje nacionalnog sazrijevanja"
Godine 1910 . odrava se zbor glavara u Gnjilanima Die se ustanak koji,
nakon pet mjeseci, biva u krvi uguen~ Ustanici, ponekad i itava naselja,
sklanjaju se u Crnu Goru . Naredne godine malisorski bjegunci vraaju se iz
Crne Gore i diu ustanak II skadarskoj :Malesiji, Uestvuju i Kosovari na elu
s Isom Boletinijem, koji od Srbije dobiva pomo tl novcu i oruju, U Grei
(Malesija) L Qemal sastavlja, u ime ustanika, Cruc11tt knjigu kojom se trai
potpuno priznanje postojanja albanske nacije.
Porta pokuava smiriti situaciju koja je postala veoma ozbiljna. S tom
svrhom sultan Mehmet V. posjeuje Monastir, Skoplje i Pritinu. Dogaaj
komemorira i turska pota koja pretampava turske marke s imenima tih triju
gradova (i Soluna). Proglaena je amnestija. No ti pomirljivi gestovi nisu
odgovor na nacionalne zahtjeve
U turskom Parlamentu Hasan Prishtina i Ismail Qemal s grupom poslanika vode politiku borbu, a u isto vrijeme organiziraju Komitet za pripremu
ustanka. Ustanak izbija u brdima akovice u aprilu 1912, i brzo se iri na
itavo Kosovo i Skadar.
Po"rta alje u Pritinu komisiju radi pregovora. U imc ustanika Hasan

31

Prishtina podnosi toj komisiji zahtjev za nacionalnom autonomijom tl 14

toaka, Kako odgovor iz Carigrada nije stizao, albanske voe prekidaju pregovore, te Isa Boletini i Bajram Curri povedu 30 000 ustanika na Skoplje, koje
okupiraju 12, augusta, T urska je u to vrijeme imala neprilika i u' drugim
krajevima carstva" Tako est dana kasnije Porta prihvaa zahtjeve, a 23, augusta potpisan je sporazum, Kosovari su izborili autonomiju za sve Albance,
Valja ovdje upozoriti na jednu znaajnu pojedinost. Uslijed osmanlijske
politike favoriziranja muslimana na raun krana, kosovski kauri bili su
tretirani kao manje vrijedni graani i esto su bili izloeni nasiljima musliman~
skih albanskih (i turskih) zulumara, Zbog toga se albanska vojna kontrola
Kosova mogla izroditi u val nasilja, Ali to se nije dogodilo, Izvjetavaju nas
oevici, otac i sin Nikola i Janiije Popovi iz Graanice, i sami iznenaeni
onim to se deavalo:

vladu, a glavni su mu suradnici voe ustanika Kosova, Naredne godine Albanija je i meunarodno priznata. Albanska nacija dobila je i svoju dravu.
Pretposljednju na Balkanu. Posljednji su bili Makedonci. Put prema toj dravi

trasirali su Kosovari,

"U varo [Pritinu] uoe i vlast uzee u svoje ruke, a Turci, koji dotle
behu inovnici, sa rukama u depovima etahu ulicom kao obini graani.
Pa ipak u gradu je vladao PotpI/II mir i redi (kurziv u originalu), I to izazva
pitanje kod naeg sveta: 'Da morc Arnauta ue tl varo i vlast otme, a da se
nita ne ukrade ni kome zlo desi, to udo do sada nije bilo?!'", Pa ipak,
jedan Arnautin i jedan Ciganin behu neto ukrali iz jednog duana, u se
i doznade ko, Uhvatie ih i osudie po kratkom postupku" Nasred arije,
ispred damije, a na oigled cele mase, poloivi ih na kaldrmu i - dadoe
im po 50 vruih batina" Ajd sad neka ne bude red i mir? Svi Arnauti ne
mogoe stati u Pritini, te prekrilic i sela po Kosovu" Pa ni tamo sc ne desi
nikakvo zlo! I akav je red vladao (ss, 384-385)
Autonomija nije dugo trajala, Pa ni red ni mir, Balkanske drave spremale

su se za svoj posljednji obraun s carstvom" Unutranji neredi dobro su im

doli" U ljeto 1912. kralj Nikola alje sina Mirka u Trst da pozove L Qemala
na razgovor o ulozi Albanije u eventualnom ratu s T urskom. Srbija alje
I ankosia i pukovnika Apisa Boletiniju" Albanci su nepovjerljivi, Smatraju da
se postavlja zamka, Za vrijeme njihova ustanka balkanske drave nisu se
pridruile" Znali su i za namjere o cijepanju Albanije Sad su oni odluili biti
neutralnima,
U oktobru 1912" balkanski saveznici otpoinju ratne operacije protiv Turske i brzo napreduju, osvajajui teritorije naseljene Albancima, Razoarani
i potiteni Albanci jedva da daju otpor. Isa Boletini povlai se u Skadar i,
kasnije, u Crnu Goru, gdje je najprije dobro primljen, a tri godine kasnije (u
januaru 1916), ubijen je po nalogu crnogorskih vlasti. Osvojivi Kosovo, Srbi
napreduju prema mol'u i zauzimaju srednju Albaniju, Crnogorci napadaju
Skadar, Grci prodiru u junu Albaniju, Samo mali dio zemlje ostaje neokupiran, Autonomija sad postaje bespredmetna, Dana 28. novembra sastaje se
narodna skuptina u Vlori i proglaava nezavisnost. Ismail Qemal formira
32

33

trupe generala Jankovia "prcvazi!e svc uasne svjetske historije, ubij,ljui

starce, ene i djecu, pa ak i dojenad. Dopisnik nastavlja: "Srpski oficiri
u svojoj opijenosti pobjedom izbacili su parolu da je n3jcijC'Jotv()rniji nain da
se Albanija pacificira potpuno istrebljcnje AlbanaCI"
Nisu bili poteeni ni katoliki Alb3nci,. Oni su bili podvrgnuti rcprt.'salijama zbog navodnog proaustrijskog raspoloclli~'!,
U Pei i akovici mitropolit Doi provodi nasilno pokrtavanit' (1\:lale-

5. Kraljevina ]ugoslalJija

ti,

s . 166) .

L Freundlich, iz ije sam knjige prevodio ove izvjetaje evropske tampe,

Osloboenje

kao olwpacija

Radi boljeg raZlImijevanja dogaaja u poetnom razdoblju nove

drave, potrebno jc vratiti se nekoliko godina unatrag, tl vrijeme balkanskih
ratova." Kad su balkanski saveznici, Bugarska, Srbija i Grka 1912. oslobaali svoju kransku brau, njihpve vojske okrutno su se obraunavale
s muslimanskim stanovnitvom, Vrena su masovna pljakanja, maltretiranja

i ubijanja, Bolesni i ranjeni turski vojnici bili su masakrirani. Nisu bili

pote

eni ni nemuslimanL tj tipu su tako bugarske komite opljakale i djelomino

razorile sve kue i radnje koje Sll pripadale muslimanima i Jevrejima, tako da
je pola grada ostalo potpuno prazno. Nacionalno opredijeljeni Makedonci bili
su stradali. Ratni dopisnik Lav T racki navodi kako je bugarska armija izmeu
Dojrana i Soluna popalila i razorila sve na to je naila, tako da je ostala
pusto. Grci su se slino ponaali (s. 120) .
Na Kosovu, Metohiji i u zapadnoj Makedoniji muslimani su bili ponajvie
Albanci, Oni su bili podvrgnuti teroru i istrebljivanju,. Progresivni srpski
ustav, po naredbi vlade, nije vaio u osloboenoj Staroj Srbiji, tj. na Kosovu
i u Makedoniji. Tu je vaio zakon, tj . bezakonje okupatora. O tim dogaajima
izvjetavala je evropska tampa, Budui da se za austrijske i talijanske novinare moe pretpostaviti pristranost, navest u samo neke izvjetaje iz ostalih
evropskih novina
Daily Crollicie javlja 12. novembra 1912. da je blizu Skoplja poklano
2000, a blizu Prizrena 5000 Albanaca. Vie je sela popaljeno, a stanovnici
pobijeni ini se da je to bilo u vezi s akcijom skupljanja oruja od stanovnitva
Pariki Hummzite javlja o pljakanjima, masakrima i razaranju 31 naselja,
Dopisnik danskog asopisa Riget javlja:,. . vojska vodi uasan rat istrebljenja. Prema iskazima oficira i vojnika, ubijeno je izmeu Kumanova i Skoplja 3000, a kod Pritine 5000 Albanaca Albanska su sela opkoljavana i paljena, stanovnici su istjerivani iz kua i zatim kao takori pobijeni'<"
Specijalni dopisnik Daily Telegmph-a pie da su u prolazu kroz Albaniju
>/o
Prvobitno sam namjeravao tim dogaajima posvetiti samo jedan odlomak No polemika
s ll; I~etranoviem, dana II Prilogu, uvjerila mc da til runa epizoda iz nase historije zasluuje vie
paznJe

34

citira i ovu naredbu koju je pukovnik A Petrovi izdao u Kruji 5, janu:ua

1913.: "Ako se u budue desi neki napad ili bude ubijen ma i jedan srpski
vojnik"
mjesto e biti spaljeno i razoreno, a svi mukarci od 15 godina
dalje ubijeni., (s .30; prevodim s njemakog jer mi je original nepristupaan) . "

Oficirima je davana na potpis naredba kojom se prekoravaju za blagost)

a nareuje se nemilosrdnost i svirepost u postupanju sa stanovnitvom Svako i najmanje nezadovoljstvo treba krvavo uguiti j ne tedjeti nikoga prilikom bilo kakvog otpora srpskim vlastima i spaliti cijelo selo u kojem sc uje
pucanj puke (Novakovi, s, 198).
Ovi izvjetaji doimaju se kao izvjetaji o kaznenim ckspedicijama Nijemaca u okupiranoj Srbiji tri decenije kasnije, T ucovi to ponaanje opisuje
kao kolonijalizam, Procjenjuje sc da je u kosovskom vilajctu ubijeno izmedu
12.000 (H. Hoxha u Stani, s.170) i 25.000 (Freundlich, s.16) Albanaca.
Nisam navedene izvjetaje mogao provjeriti jer te dogaaje naa (graan
ska) historiografija, iz nekih razloga, nije obradil;:t Poklonio sam, stoga, vjeru trojici socijalista, Lavu Trockom) Dimitriju T ucoviu i Kosti Novakoviu~
Oni potvruju da se to balkansko klanje u ime oslobaanja kranske brae
zaista dogaalo. Jedino brojke ostaju da sc provjere
T rocki je, kao dopisnik lista Kievs/?aja misl, bio na licu mjesta i razgovarao je s uesnicima dogaaja. On opisuje kako je postojala odredena podjela
rada. Ako se radilo o Kaacima (hajducima), njihove bi kue prvo razorila
regularna armija, Zatim su dolazili rezervisti, koji su izvrili svoj dio posla
Poslije njih dolazila je milicija i na kraju komite" Komite su se ponaali onako kako ih znamo iz nae skoranje etnike historije" U Skoplju su ispod
glavnog mosta Vardarom plutala trupla Albanaca - bez glava! (s. 268)
Trocki navodi bizarnu zgodu u kojoj je uestvovao kralj Petar, inae
znan kao dobroduni ika Pera, Kralj je na putu u Kumanovo sreo kolonu
albanskih zarobljenika koje su sprovodili straati. Podigao se u svom auto~ l Kosta Novakovi spominje tog Pet['()vib (kao kapetana) On je izazvao pobunu kad je
silom naplaivao dabinc Stanovnici tog podruja zatim Sll sc svi iselili (s, 199) A novac koji je
rako nemilosrdno skupljan, prolazei kroz vie ruku, smanjivao sc, ,.j rezultat tog smanjivanja
jeste ono opte uverenje svih vojnika o ~umnjivom bogaenju velikog broja oficira; jeste i javnosti
dobro poznato kompromitovanje komandanta Albanskog odreda, koji je baen tl penziju; jesti
one mnoge uputnice iz pote urake
<. (Novakovi, $. 233)

35

mobilu i viknuo: Od kakve su koristi ti ljudi za mene? Treba ih ubiti - ne

streljanjem, jer to bi bilo rasipanje municije, ve toljagama (s.290).
I zaista se pazilo da se municija ne troi, kad se posao moe j drugaije
obaviti,. Graanska,< tampa bila je istog miljenja i vrila je revno svoju
hukaku ulogu. O toj tampi novinar T rock i imao je sasvim odreeno miljenje: "Cijeli sloj pol u intelektualaca doao je u gradove, iako nisu visoko obrazovani i sasvim su bez nekih ideolokih zasluga, oni su uvjereni da se sudbina
Srbije nalazi II njihovim rukama~ Ti deklasirani elementi, koji stoje na rubu
lumpenproletarijata ... apsolutno vladaju srpskom tampom ... to njima treba prije svega jest Velika Srbija (s. 98). Ne treba se uditi to je Trocki uskoro
bio protjeran s Balkana.
Kosta Novakovi proveo je etiri mjeseca kao vojnik srpskog ekspe<;licionog korpusa u Albaniji. On opisuje kako srpski vojnici i oficiri nisu imali ni
najmanje elje da okupiraju tuu zemlju . Ali vrhovna komanda izdala je
naredbu, i moralo se sluati. Tada su komandanti bataljona kockom rjeavali
koji e bataljon poi prvi. Zatim su "podoficiri i narednici eta vrili . . otkupljivanja od izlaska na more. Naplaivali su po dva-tri pa i pet-est dinara
vojnicima da ih ne uvedu u spisak onih koji e ii na moreH (ss" 26-27),
Vojnici su bili slabo obueni, nije bilo hrane. Na tom ratnom pohodu na
stotine su pogibali, ali ne od metaka - borbi jedva da je bilo - ve od gladi,
promrzlosti i bolesti, U takvim uvjetima ovjek otupi i navikne se na bestijalno
ponaanje, Ljudi su jedva vukli noge. Polovina je ve bila bosa, i prsti, smrzli,
otekli od hladnoe i uboja, virili su iz poderanih opanaka. Mnogima je ve
i hleba bilo nestalo", )}Nekakav nesretni Arnautin nae se sa itavim stadom
ovaca blie putu, i kad pokua da sauva ovcc da ih vojska ne uzme - ubie ga,
a ovce potcrae sa sobom, Tako je za veeru bilo i mesa" (ss,. 29,28)., Padali
su na putu premoreni i toliko oslnbeli da smo mislili ne e se ni dii vie. "
Neki su ostajali u arbanaskim kuama, gde su ih Arnauti pazili i negovali dok
se ne bi oporavili da mogu prodUiti put (s.75).
Komanda je nareivala svirepost, otupjeli vojnici su izvravali, Kraj
mosta naiosmo na nau strau, na devet grobova naih vojnika i na devet
glava arnautskih, poreanih na grobovima. Osvemici poginulih vojnika, kako
su sami sebe nazvali ,. behu zapisali svoja imena na paretu hartije i ostavili
na grobovima . Straa na mostu ispria nam tu osvetu. Poruili su seljacima iz
oblinjih sela da im donesu hranu, i kad su ovi doli, pobili su ih i poodsecali
im glave. Te su glave docnije sahranjene kraj nogu poginulih vojnika, kao to
se pristoji: robovi kraj nogu svojih gospodara! (s.28).
Albanci su smatrali nemoguim )da mi dolazimo kao osvajai, da ih poti
nimo, i bili su uvjereni da idemo na tursku vojsku koju i oni mrze, Prenk
Bib-Doda, plemenski stareina Merdita ... komandant 4000 oruanih saplemenika, propustio je na miru prvi na odred samo pod pogodbom da muse da
asna re da mi ne nameravamo da pokorimo Albaniju. Komandant prvog
odreda.. dao mu je tu asnu re (s.76).
oo

36

Kad je zemlja bila okupirana, formirana je vojna uprava na ovim principima: )Vojne stareine nisu se trudile da izmiljaju d~ugi kakav metod za reavanje pitanja, kad je ve jedan bio tu: ubiti. Za to se nije odgovaralo nikome,
jer je ral. Ako je ko 'pogreio', ubij ga da ne bi vie greio, da se tako popravi
- ne on ve drugi. Neka vlada strah, nek sve drhti pred njima, to je bio glavni
princip veine komandanata mesta i posada, ),Bilo je nekoliko sluajeva da
su, " ljudi, koji su se vratili na svoja ognjita i poloili oruje na re da im nee
biti nita, proli veoma ravo . Bili su obeeni ili pobijeni iz puaka (ss. 199,
200) . Nije stoga udno to su Albanci u svojoj popularnoj "Skender-begovoj
pjesmi u stihu "Ivli nismo Grci ni Bugari, ve smo junaci ipetari" zamijenili
Bugare Srbima>
U septembru 1913. izbila je albanska pobuna, upadom kod Debra, Srbija
je morala ponovno mobilizirati blizu tri divizije. Srpski socijalisti su tu epizodu nazvali Treim balkanskim ratomH, Tucovi komentira:
"l kada je buna izbila, vlada je preko zastupnika ministra spoljanjih dela
izjavila da e Arbanasi biti 'primerno kanjeni', buroaska tampa je traila
istrebljenje bez milosti, a vojska je izvravala. Arbanaska sela, iz kojih su ljudi
bili blagovremeno izbegli, behu pretvorena u zgarita, To behu u isto vreme
varvarski krematorijumi u kojima je sagorelo stotinama ivih ena i dece
l dokle su ustanici zarobljene srpske oficire i vojnike razoruavali i putali,
dotle srpska soldateska nije tedela ni njihovu decu, ene i bolesne (s. 126) .
Srpski socij~ldemokrati nisu samo podvrgavali kritici postupke svoje vlasti
i vojske. Oni su nudili i alternativnu orijentaciju. U Narodnoj skuptini Kraljevine Srbije proitana je u maju 1913. ova izjava Srpske socijaldemokratske
partije:
Nasuprot vratolomnim i za balkanske narode katastrofalnim tenjama
dinastija, kapitalistikih klasa, militarizma karijeristike birokratije, koja,
otmicom oko teritorija, vode porobljavanju nacija, meusobnim ratovima
i nedoglednim nesreama, Socijaldemokratska partija u Srbiji, zajedno sa socijaldemokratskim partijama u Bugarskoj, Rumuniji, T urskoj, Grkoj, Bosni
i Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji i Slovenakoj i sa socijaldemokratima
i naprednijim masama u Crnoj Gori i Albaniji, zahteva: ujedinjenje svih balkanskih zemalja, punu ekonomsku, kulturnu i politiku zajednicu svih balkanskih naroda (Vlaji, s 250).
A srpski socijalist Kosta Novakovi ostavio je u amanet kasnijim generacijama Jugoslavena ovo razmiljanje:
"Snage koje e podii Albaniju lee u njenom narodu, koji je vekovima bio
u stanju ostati i sauvati svoj jezik i narodnost. Ono to e skupiti sve te snage
ujedno jeste bojazan za svoju samostalnost, a dravnika mudrost upravljaa
Albanije bie ona koja bude pregla da narodne mase oslobodi od ekonomskog
ropstva feudalizma, da ih prosveti i kulturno podigne. Zato nismo mi bili
pomagai II stvaranju albanske drave? Zasto nismo stvorili nama tako
potrebno prijateljstvo sa zemljom koja nam moe mnogo smetati, i koja sme~

37

tajui nama ubija i sebe? Zato nai vladajui krugovi ne misle da to prijateljstvo stvore ubudue?

Pacifikacija
U prvoj zajednikoj dravi Jumh Slavena nisu sc uvaavala stremljenja
socijalista i elementi zajednitva nisu koriteni za graenje novih odnosa"
Prevagu je odnijela historija sukobljavanja. Albanci su tretirani kao civilizacijski nii i dravno neprijateljski element. Uostalom, ni lvlnkedonci - makar su
i sami bili Slaveni - nisu bolje prolazili.
Tek to je osnovana, nova drava sukobila se s odmetnitvom kaaka
(albanskih hajduka). Ve 1919 . buknuo je veliki ustanak u Metohiji s 10000
ustanika. Naredne godine buknule su lapska i dren ika buna . Dreniki usranici, pod vodstvom Azema Bejte i ene mu Shote Galice, oslobodili su odredenu
teritoriju koju su nazvali Drenikom republikom. Bunc.: su krvavo uguivane,
Samo u lapskoll1 kraju ubijeno je 1000 ljudi, meu njima ena, djece i staraca,.
Kosovo je pacificirano rek 1924. Tada sc Bajram Curri iz Junika (koji je do
tada uivao status neutralne teritorije izmeu Jugoslavije i Albanije) sa vie
hiljada boraca prebacuje u Albaniju, gdje je odigrao vanu ulogu u demokf3tskoj revoluciji 1924. i pomogao pobjedu progresivne vlade Fan Nolija (koga
e uskoro jugoslavenska vlada, pomou vrangclovaca i Ahmeta Zogua, sruiti) .
Curri se dopisivao i s Lenjinom" Borbu e preteno politikim sredstvima
pod vodstvom Hasana Pritine nastaviti Kosovski komitet s kojim se IV,
Kongres KPj II 1928. solidarizirao kao S albanskim nacionalno-oslobodila
kim pokretom (Hoxha, 13, 17,18,20).
Kaaci nisu bili samo historijski produkt ve i produkt tekuih dogaaja
Jedan radikalski izvjetaj o stanju na Kosovu iz 1921 to objanjava:
);.,' tamonji Srbi su jedan teak kamen spoticanja za konsolidaciju poretka
II tim krajevima jer su dobili neko ludo poimanje. Da muslimani ne treba da
ive u srpskoj dravi, Na osnovu rog miljenja, tamonji se Srbi ne lIstruavaju
da ine razne zloine prema muslimanima; " oni svoje zloine ine prema
muslimanima u ime drave, te time kod njih izazivaju jo veu mrnju prema
istoj." . Tamonji Srbi metani ine velike zloine, ije su posledice II mnogome
jedan od glavnih elemenata sadanjeg nesreenog stanja II reenim krajevima
(prema Obradovi, 195) Nadalje, kako andari i vojska nisu mogli unititi
kuake, kanjavane su njihove obitelji odvoenjem u logore. Albancima je bilo
ogranieno kretanje; za putovanje iz mjesta II mjesto bila je potrebna objava
sreskog naelnika. Na Kosovu je vladalo opsadno stanje,
Kako je vojska vrila pacifikaciju, vidjet e sc iz opisa Dragie Vasia.
Vasi je dobro poznavao sjevernu Albaniju jer je kroza nju tri puta prolazio
38

kao vojnik: za vrijeme balkanskog rata, za vrijeme prvog svjetskog rata i sada,
1920 . , kao rezervist poslan II akciju pacifikacije. Vasi jc kasnije postao poznata javna linost kraljevine . Od 1921. do 1936, branio je komuniste na
mnogim procesima" Zatim je postao sekretar desno orijentiranog Srpskog
kulturnog kluba, Bio je jedan od voa republikanske stranke. Za vrijeme
drugog svjetskog rata bio jc savjetnik Drac lvlihailovia. Pred kraj [;lta raziao se s Draom i pokuao se, s drugim etnicima, povui iz zemlje. Ubile su ga
ustae na prijevaru. Nije poginuo od albanske ruke - kako se nekad pribojavao
Pacifikacija se vrila na teritoriji izmeu Prizrena i Kuksa, dakle duboko
na albanskom podruju. Za nae dananje pojmove malo neobino, ali ne i za
tadanje" Jovievi i Miljkovi opisuju igre kraljevske vlade: naoruaju se
albanski odredi koji onda upadaju na jugoslavensku teritoriju po nareenju
same vlade. Nakon toga alje se kaznena ekspedicija protiv Albanije koja se
pretvara u okupaciju (ss 71-73).
Vasi pie: Sela kroz koja smo prolazili bila su pusta, jer su pre neki dan
bila popaljena od naih trupa, poto su najpre sruena artiljerijom, i samo se
poneke kue puile, po emu se videlo da u njima jo ima ivih lica To su
poteene kue naih poverenika (s 21)
Oficira Vasia prati vodi Albanac, koga on pita: ), 'Pa lepo, a toliki svet
to je izbegao, ona neja?' Arnautin se namrti i promrmlja: 'Pomree po
gudurama' (s. 23),
jednoga dana Vasi ugleda kako vode tek zarobljenog Albanca - na strijeljanje. Ispostavilo se da to nije bio izuzetak.
1 e okupacijske okrutnosti nisu, naravno, donijele nikakvu blagodat narodu u ije su ime vrene. Okoristio se jedino moralni olo, meu njima i lokalni
politiari. Vrativi se u Prizren, Vasi u jednom razgovoru naivno pita zato ne
protestiraju protiv nepravilnosti ), Turin se gorko nasmeja: 'Ovde da protestvujemo "" .? Ovde se iskorituje albanska pobuna za partijske ciljeve, poturaju se ljudima udeena pisma da se osumnjie kako su u vezi s pobunjenicima,
ovde se svakog meseca izmilja po jedan pokolj Srba Zna se zato'. 'To nije
novo, rekoh, i sluao sam kako se pomou paragrafa 85" pridobijaju ljudi za
partiju' (s. 607)
Na putu kui mladi srpski oficir Dragia Vasi preispituje sam sebe:
. razmiljam o toj nesretnoj Arbaniji koja je uvek bila i koja e jo za
dugo ostati naa grobnica i naa sramota, ta Arbanija u kojoj sam tri puta
gledao strana umiranja i ija plemena zavadamo da bismo vladali: na
hladni Sibir koji znai obeavanu zemlju za korumpirane inovnike to se
otud vraaju prebogati i u kome svakog prolea ginu nai divni vojnici
i oficiri, nai mladi muenici nesvesni zatitnici pljakaa i obmanuti branioci zloinaca (s.60).

39

Koionizaciia
U novoj dravi provedena je agra rna reforma. Njen cilj bio je ukidanje
feudalnih odnosa i dodjeljivanje zemlje bezemljaima. To je uraeno i na
Kosovu. ifije (seljaci bezemljai) postali su slobodni ljudi i posjednici zemlje
koju su obraivali . No begovi i veleposjednici takoer su dobro proli jer je
itluk-sahibijama drava dala nadoknadu u vrstoj valuti za zemlju zahvaenu
agrarnom reformom. Ukupno je u prvoj fazi podijeljeno 112000 ha, od ega
je Nikola Pai okupirao 3000 ha II okolici Muratova Tulbeta, kako se i pristoji (Krsti, 5).
Za razliku od drugih krajeva drave, podjela zemlje na Kosovu imala je jo
jedan cilj. Kolonizacijom je trebalo dovesti dravotvorni element iz pravih
junoslavenskih zemalja kako bi se Kosovo nacionaliziralo i asimiliraloo
Kolonizacija je provedena u tri etape . U prve dvije godine poslije rata,
1919-1920., naseljeno je samo nekoliko stotina obitelji, i svaki je kolonist
dobio toliko zemlje koliko je, po vlastitoj izjavi, mogao obraivati. Zatim je
kolonizacija vrena po jednom zakonu do 193 L, i po drugom od te godine.
Ukupno je dobilo zemlju oko 12.000 porodica, pola od toga broja prije,
a druga polovica poslije 1931. Formirana su ukupno 374 naselja - kolonije
(Hoxha, 31). Kolonisti su dolazili iz svih krajeva zemlje, ali ih je najvie bilo iz
Crne Gore (oko polovina) i Srbije (vie od etvrtine). Do 1939 . kolonizacija je
poveala udio Slavena od jedne etvrtine na jednu treinu; ostale dvije treine
sainjavali St! Albanci, Turci i muslimani (Obradovi, 223)~
U drugoj etapi, 1921-1931, uglavnom se nije zadirala u zemljite albanskih seljaka, Dijeljene su utrine, ume, panjaci i ikare, te trajno naputena
imanja i zemljite eksproprirano agrarnom reformom, Preko devet desetina
tog zemljita nije ranije bilo obraivana.
U treoj etapi, 1931-1941, oduzimana je plodna zemlja albanskih seljaka.
Sada je ciljevima kolonizacije dodan jo jedan eilj: da se oduzimanjem ivotne
zemlje Albanci potaknu na iseljavanje u Tursku.
Kolonisti su dolazili iz pasivnih krajeva, veinom gladni hljeba, a ponekad

noeni i romantiarskim iluzijama o Kosovu,. No ubrzo su upali u veoma teku

situaciju. S jedne strane agitiralo se za zajedniki front starosjedilaca Srba
i Albanaca protiv pridolica. Starosjedioci su oekivali da e oni dobiti naputena imanja i drugu zemlju. Oni su s negodovanjem doekivali naseljenike
koji st! im oduzimali panjake i ume.
Krsti navodi kako su II jednom srpskom selu gotovo preko noi podigli
kolu kako njihova djeca ne bi ila u kolu kolonista koja se poela graditi 500
metara dalje (s . 81). S druge strane proganjali su ih i ubijali albanski zuluma
ri. U isto vrijeme politiari su ih beskrupulozno iskoritavali za svoje srranar
ske ciljeve, U Metohiji je jedan narodni poslanik javno, na zboru, pretio da e
sve Crnogorce proterati preko akora ..... " (Krsti, 49). Na kraju, javila se
i pravna nesigurnost, kad su se kaaci poeli vraati na svoja biva imanja.

40

Umjesto korisnika, koloni5ti su postali rtve kolonizacije" Kakvi su se

tegobni procesi adaptacije odvijali, vidi se iz ovog citata ovjeka koji je, kao
glavni povjerenik za agrarnu reformu, imao informacije iz prve ruke:

"u pogledu pacifikacije tih krajeva nenadmani su Crnogorci.. Rasno su

s Arnautima jedno te isto. Najbolje se mogu slagati jer se najbolje razumeju. Arnautima imponuje samo junatvo" Crnogorci su s te strane meu
Arnautima dobro poznati pa su zbog roga i potovani, Crnogorci lako
naue arnautski jezik, i gde su god II manjini, svi arnaurski govore~ Pored
svih krvavih sukoba s Arnautima i osobnih gubitaka, Crnogorci Sll zadra~
li svoje steene pozicije
Jo je udnovatije kad se zna da te [tri crnogorske meu 200 albanskih]
porodice ive II kaakim kuama, zemlju njihovu obrauju, cl ne vode
mnogo rauna da li im kaaci o glavi rade. Ima i takvih sluajeva, gde se
kaak povratio ali Crnogorac ne ide iz kue; ivi ili s kaakom zajedno
u istoj kui ili kaak plaa kiriju u tuoj. Ako ive zajedno, deca su im
pomeana, pa se ne zna i ne moe razlikovati crnogorsko od arnautskog
deteta (Krsti, 17).
Posljednje rijei citata djeluju l~mirujue" ini se da se stvari ipak poinju
svoju knjigu, Krsti pie:

sreivatL Zakljuujui

Arnauti ve danas na mnogim mestima poko.zuju znakove oseaja ljubavi

i humanosti, Zapazio sam da sc negde vrlo dobro slau s naseljenicima pa
su im, esto puta, od velike usluge. Pomau im graditi kue, kopati bunare
i dovlaiti drva i to skoro sve besplatno. Ako su u manjini meu naseljeni~
cima, potpuno su im odani; naravno da to naseljenici uviaj'u i uzvraa~
JU. (82).
No na Balkanu je takvo sreivanje samo prividno, a optimizam obino
neopravdan,
Ve 192.3, poinje oduzimanje ziratne zemlje od albanskih seljaka. Prema
zakonu, njima se morala dati u zamjenu zemlja istog boni teta" No u veini
sluajeva, niti su dobili zemlju niti odtetu, Ti nezakoniti postupci eskaliraju
poslije 1931. Vlasti su ~astojale da to vie kolonista dovedu u pogranino
podruje. Kako zemlje nije bilo dosta, ona je oduzimana od Albanaca bez
obzira na to da li e na preostaloj zemlji moi ivjeti . ef kraljevske kancelarije
Kosta Krsti izvjetava dvor 1932. da su starosedeoci itavih sela ostali bez
hektara zemlje (prema Obradovi, 145). U isto vrijeme organi vlasti i ovinistiki politiari hukaj u naseljenike na Albance. Uslijed toga deo naseljenika
nasilniki se odnosio prema Albancima smatrajui ih kao obespravljeni
ivalj.. U nekim krajevima vrili su i estok pritisak na Albance da bi se iselili
kako bi zatim zaposeli njihova imanja (Obradovi, 186). Nosioci vlasti takmiili su se tko e vie Albanaca iseliti. Kad je naelnik zvean skog okruga iz
1924-1927. bio smijenjen, on se alio dvoru i kao znaajnu svoju zaslugu
naveo da je odselio bespovratno u Aziju 32,,000 Arnauta, opasnih po zem~

41

Iju, 6000 ih je otpremio u Albaniju, a imovinu su morali prodati u bescijenje naim naseljenicima Crnogorcima i domorocima (prema Obradovi,
lS7) Naelnik je u navodenju svojih zasluga pretjerao, ali njegovo ogorenje
rjeito govori o ponaanju tadanjih vlasti. Poslije 1936. bezakonje je eskaliralo dotle da se za malo mita mogla dobiti bilo koja albanska zemlja . "Ako
bi se nekom Srbinu ili naseljeniku svidela njiva ili livada Albanca, dovoljno je
bilo da podmiti agrarne organe ili da ima dobre veze u poverenitvll pa da je
dobije (Obradovi, 141).
U oktobru 1935, odrava se II Beogradu interministerijalna konferencija
na kojoj se donosi odluka o iseljavanju Albanaca iz pograninih krajeva.
Zatim vlasti zapoinju akciju ogranienja zemljita na Kosovu i Nletohiji.
Zemlja je proglaena dravnom, pa se nije mogla uvesti u zemljine knjige
kao privatno vlasnitvo, Zemlja se nije oduzimala, ali se obiljeavalo to e
drava od te zemlje oduzeti . "PopravljanH je poloaj naseljenika oduzimanjem zemlje od Albanaca i davanjem kolonistima (Miljkovi, nast. 3,
ss. 54-55) .
T ako je stvorena krajnja uznemirenost meu albanskim stanovnitvom
i raspirena mrnja prema kolonistima, Koju godinu kasnije, Talijani i Nijemci okupiraju Kosovo, Kolonisti su maltretirani, ubijani i protjerivani sa svojih
imanja lako progone iniciraju bande koje dolaze iz Albanije, to ne umanjuje
tragediju kolonistiL Opet jedno bjeanje, i opet jedna teka uspomena
u historijskoj svijesti naroda
Ali vlasti nisu uspjele sasvim zatrovati ljudske odnose na Kosovu. Komunisti su vodili akciju protiv oduzimanja zemlje, Naseljenici su - ne znam
proporcije - odbijali da prime ponuenu zemlju" Komijski odnosi preivjeli
su ovinistike udare. Kad su Srbi i Crnogorci u 1941. protjerivani, "njihovi
prijatelji Albanci uzimali (su ih) u zatitu, esto rizikujui svoje ivote, Obezbeivali su i oruanu pratnju naseljenika, titei ih od sela do grada, ili do
granice tzv Velike Albanije. Mnogi naseljenici ostavljali su svojim komijama
Albancima imovinu i stoku i posle osloboenja, kada su se vratili na svoja
imanja, oni su im to vratil,,( (Obradovi, 205)
c

"Rjeavanje kosovslwg pitanja

Vladine metode pacifikacije naile su odmah na otpor komunista, ali oni
nisu mogli nita promijeniti. Jo u Ustavotvornoj skuptini komunistiki
poslanik Kosta Novakovi govori protiv zlostavljanja, terora i ubijanja Albanacac l(ao rezultat bio je premlaen od pripadnika vladajue partije usred
Skuptine. Miljenje vladajuih krugova dobro odraava izvjetaj glavne andarmerijske komande iz 1924.: "Po mnogim srezovima June Srbije ive
Arnauti, narod surov, nekulturan, nepoverljiv, lukav, nepokoran, sa pravnim

42

normama iz najstarijeg perioda razvijanja krivinog prava'( (Hoxha, 6),. Za

razliku od drugih manjina (Nijemaca, Madara, Slovaka i dr), Albancima
nisu bila priznata prava nacionalne manjine i nisu bili pravno zatieni meu
narodnim ugovorom. 'iNa Kosovu je uspostavljen reim terora i eksploatacije. inovniki olo
kraljevske Jugoslavije nagrnuo je na Kosovo da se obogati,. Naslijeena nepi~
smenost iznosila je oko 90%) (Banac, 299) Ta nepismenost nije bitno vea od
one u Bosni i Hercegovini (81 %) ili Makedoniji (84%) (Boi, s. 444), ali je
znaajno da se nije bitIlo smanjila u naredna tri decenija jer je prema popisu iz
1948 . iznosila 74% (Hasani, 72). Albanski jezik je uklonjen iz javnog ivota,
a kole se nisu otvarale
Kako u irilici nema slova za sve albanske glasove, to je esto znailo
promjenu albanskih imena i prezimena "., Kad je albanska vlada pokrenula
pitanje poloaja Albanaca u Jugo~laviji, kraljevska jugoslavenska vlada poslala je
odgovor koji vrijedi zabiljeiti:
" Iste 1924. godine Albanci su poslali i pn\! od svojc rri peticije ligi naroua GU~(;l\, K6vr,
Lige, ovako prikazuje sadraj peticijc i odgovor kraljcvske vlade (citirano prema Degan,

~Iuibenik

ss . 98-99):
"Prema navodima podllosilaca pericije, .Jugoslavija je organizirala oruanc bande koje teroriziraju albanske krajeve i razaraju brojna scb. Nakon svakog razaranja slijedi ko!oniza(ija ruskih,
crnogorskih i srpskih naseljenika. S dmgc strane, seljacima i gradanima alb:ll1ske nacionalnosti
otimaju sc njihova polja pod izgovorom primjene agrarnog zakona
Na km ju krajcva, taj reim nije propustio da izazove masovnu emigra(iju albanskog stanovnitva II Tursku
Napokon, podnosioci petidje alc sc da su ust:l\nc slobode mrtvo slO\"o i da jc Jugoslavija
jedina zemlja u svijctll u kojoj sc ubija u prisustvll sudacl koji na to ne reagiraju
Gort navedene injenice u oitoj su suprotnosti sa odredbama bnova 1. do 8 prvog poglavlja Ugovo m o zatiti manjina, i alitelji sc nadaju da ce Liga naroda intervenirati kod beogradske
dadc da osigura primjcnu navedenog ugovora
Primjedbe jugoslavcnskc vbde dostavljcne su gcneralnom sekrctaru u pismu od 29 novembra 1924. godine Ono sadri izvjestan broj op~lski, medu kojima treba istaknuti slijcdece:
Jasan cili Ujedinjenih komitcta alb~\Jlskih ircdcntista, n;l\'oJi taj dokumenat, jestc pripajanje
Albaniji jednog dijela Kraljevinc Srba, Hrvata i Slovenaca. Osim roga, ti komiteti nisu ni kvalifici[;mi, ni pozvani da govo rc II imc albanske manjine II Kraljevini. Alban<;ka manjina ima etrnaest
svojih predstavnika u Skllpsrini, koji Cine p:ubmcnrarni klub ,Dcmijet", Dakle, taj klub, najpozvaniji da to uini, nije upurio nijcdnu albu Ligi naroda o pitanjll albanskc manjine u Kraljevini
Kad bi se vjcrovalo autorima tc peticijc, izgledalo bi da je kraljevska vlast svojim djclm'anjcm
dovela u pitanje cgzistt.'nciju, materijalnu sigurnost i kulturnu aktivnost miroljubivog i ch i!i1.iranog albanskog stan()Vnin'<l I\-Ictlutim, to stanovnino nijc ni miroljubivo ni civilizirano Ono jc
bcz nacionalne svijesti, a sposobno it: i spremno jcdino na posao plaenih ubica Kraljcvska \'bst
takocr nije nikako ta koja spreava kulturni razvitak miroljubivog albanskog srano\'nin'a.
Naprotiv, albanski ovinisriki krugovi, naroi:ito Ujedinjeni komitcti albanskih itedentista, st! ci
koji inc smcrnjc civi1iz<ltorskom raju kraljevskc vbsti
Optube o kolonizaciji slavenskog stanovnitva II razorenim albanskim selima, o tome da
Albanci naput;\ju svojc domove, i o konfiskaciji zemlje od alb:mskog smnoVnifV;!, suprotne st!
istini i rije je () agrarnoj reformi koja pogaa sve krupnc pus jede bcz razlike, albanske i drugc,
irom itave Kraljevinc
Sto sc tic cmigr<lcije muslimana openito, a onih albanskih posebno, nju v\asti nisu izazvalc,
ni neposredno ni posrcdno. Ima medu muslimanima onih koji sc nc mogu pomiriti sa idejom da je
"kranska raja" jcdnaka s njima i koji emigriraju II Tursku . Ti su sluajevi, uostalom, veoma
rijetki.
Optuba da je Ustav Kraljevine mrtvo 510\"0, apsolutno jc Iaina, poto muslimani iz June
Srbije imaju etrnaest poslanika, koji su najveim dijelom albanske nacionalnosti .. ,
.. " Tako je moj korcspondcnt Husny Bytyqi postao Husnija Bitic. U svom pismu on s rczigna(ijom konstatira kako sc II drugim zcrnljnma slavi nckoliko stoljeb postojanja univcrliteta,
a na Kosovu do oslobodenja nije postojala ni abcceda!

43

lMi smo stali na stanovite da arbanakom ivlju mi nismo oduzeli nikakva prava, jer nikada nije imao kole niti institucije II kojima se narod
vaspitava. Naprotiv, kod nas su Arbanasi dobili ista politika i graanska
prava kao i ostali nai graani ... (Rajovi, 106).
Kako su ta politika i graanska prava izgledala u oima Kosovara, vidi se
iz proglasa koji je na Beogradskom univerzitetu izdalo studentsko udruenje
llKosmet":
Nama na Kosovu i lvIetohiji Stojadinovi je doneo naroite darove: sproveo je neuveni tcror i ubijanje mirnih arnautskih seljaka, sluei se pri
tom raznim podmetanjima da bi ih raselio sa njihovih domova, pojaao je
oduzimanje zemlje radnom arnautskom ivlju, a najbolje zemlje oduzete
od njih daje danas onima koji mu bolje slue i vie plate. Pojaao je
pljaku, premlaivanje i ubijanje onih koji se usude da ma i re kau
u odbranu svojih prava (akovi, 27).
U jednom ranijem proglasu KPJ iz 1937 . kae se: Od 1918. g. Arnauti su
u Jugoslaviji izloeni ubijanju, paljenju itavih sela, progonjenju sa zemlje,
otimanju kua, imanja, seoskih i plemskih ispaa i uma. Arnautima je zabra-

njena upotreba materinjeg jezika, unitavaju se narodni obiaji. Uza sve dola
je pljaka zelenaa, zelenakih banaka, kao i pljaka u obliku raznih kamata
i kuluka (Hasan i, 291).
Proglasi su pisani propagandnim jezikom. Ali i kad se deifrira taj jezik,
ostaje sumorna stvarnost. Navest u ovdje sluaj koji, moda jasnije nego ma
kakvo opisivanje, ilustrira odnos nove vlasti i Albanaca. Rije je o albanskom
franjevcu po imenu Shtjefen Gjec;ovit, roenom u Janjevu na Kosovu 1874.

Gjec;ovit je gimnaziju zavrio

tl

Derventi, filozofiju je studirao u Banjoj

Luci, a teologiju u Kreevu . Bio je, dakle, bosanski ak kao i mnogi drugi
albanski franjevci. Gjec;ovit je pisac vie naunih radova, od kojih je najznaaj
niji Kali/mi i Leki! Dukagiillit (KalIoIl Leke Dillkadiilliia!, koji predstavlja
kodifikaciju albanskog obiajnog prava . T u knjigu treba smatrati jo jednim
doprinosom Kosovara albanskom nacionalnom preporodu. Takve su kodifikacije u svijetu prvorazredni kulturni dogaaji, ali ne i u kraljevskoj Jugoslaviji. Kad se Gjec;ovit u oktobru 1929. vraao iz Prizrena u selo Zjum, gdje je
sluio kao upnik i potajno obuavao albansku djecu, iz zasjede su ga ubili
andari (T rnavci u Gjec;ovit, s. 7) . Gjec;ovit nije naao mjesto ni u prvoj Ellcik/opediii ]lIgos/aviie - nesumnjivo ne namjerno nego zbog neznanja njenih

autora,
Ovo ubojstvo nije bilo osamljeno. Godine 1927. ubijen je usred Pritine

44

Nazmi Gafurri, narodni poslanik, koji je javno osuivao nasilja nad Albancima . Ubojica nije nikad izveden pred sud.
Kraljevska vlada nije nalazila rjeenja kosovskog pitanja u svestranom

razvoju naroda koji je tu ivio, nego - u njegovu iseljavanju. U sporazumu

s Turskom, vlada je pripremila plan o iseljavanju 40.000 obitelji ili blizu etvrt
miliona ljudi u razdoblju 1939-1944 u Tursku ("Convention) Postojao je,
navodno, tajni dogovor o iseljavanju jo 400.000 (Hoxha, 4) . Plan nije izvren
jedino zato to se na vrijeme nisu nala potrebna financijska sredstva koja jc
trebalo isplatiti Turskoj, a onda je buknuo rat. Plan o iseljavanju zajedno
s proglaavanjem zemlje dravnom, to implicira mogunost da se ona sva
oduzme, stvorili su atmosferu obespravljenosti koja je, po ocjeni Iv1ite lviiija
kovia (5; 6), igrala presudnu ulogu u kasnijem opredjeljivanju Kosovara za
okupatora.
No nije jedino vlada razmiljala na taj nain. To su radili i istaknuti
jugoslavenski intelektualci. Na inicijativu vlade i generaltaba, II Srpskom
kulturnom Klubu zapocte su >,naune rasprave o rjeenju albanskog pitanja"
Podneseno je nekoliko referata, od kojih je najtemeljitiji referat Vase ubrilo
via iz marta 1937.
ubrilovi, prije svega, zamjera kraljevskoj vladi l'ta su na nemirnom
i krvavom Balkanu hteli da "primene zapadne merode pri reavanju velikih
etnikih problema ... Trebalo je imati u vidu da je Turska "donela na Balkan
obiaj, uzeti iz erijara, da se dobijanjem bitke i osvajanjem jedne zemlje
dobija pravo nad ivotom i imanjem osvojenih podanika~ Od njih su i hriani
Balkana nauili da se dobija i gubi na mau ne samo vlast i gospodstvo, nego
i kua i imanje . Nekada su Karaore, Milo, Mihajlo i Jovan Risti "oistili
Srbiju od stranog elementa, naselili je svojim narodom, to sad nije uraeno.
Glavni neuspjeh kolonizacije bio je "to su najbolje zemlje ostale u rukama
Arnama. Jedini mogui nain naseljavanja naeg elementa II masama II te
predele bio je oduzimanje zemlje Arnautima. Posle rata to se lako moglo
proterivanjem jednog dela Arbanasa u Albaniju za vreme pobuna i kaake
akcije, neozakonjivanjem njihovih uzurpacija i otkupljivanjem begluka, Ui
njena je strahovita pogreka to nije iskoriteno )shvatanje samih Arnauta
o njihovim uzurpu.cijama zemljita - retko ko jc od njih imao i tursku tapiju,
i to samo na kupljena imanja, pa smo, mjesto toga, lna nau veliku nacionalnu dravnu tetu ne samo ozakonjivali sve te lIzurpacije nego, to je jo gore,
privikavali Arnaute na zapadnoevropske pojmove o privatnom posed u Oni
ga pre toga vremena nisu ni imali. Tako smo im mi sami dali II ruke oruje
kojim e se braniti, drati najbolje zemlje, i onemoguavati nacionalizaciju za
nas jednog od najvanijih predela. - [z ovoga proizlazi zakljuak da je kraljevska Jugoslavija bila suvie progresivna zemlja - to je zakljuak na koji ba
nismo navikli.
Arnauti ... su jedini narod koji je uspeo posljednjih hiljadu godina ne
samo da se odri prema jezgru nae drave, Rakoj i Zeti, nego i da na nau
H

45

tetu potisne nae etnike granice prema severu i istoku.,. Da od 1912, godine naovamo nismo imali uspeha II borbi sa njima, krivica je do nas, jer tu vlast
nismo kako treba iskoristili. II osloncu na Albaniju budi se njihova nacionalna svest, i ne raistimo li stvari na vreme, za 20-30 godina imaemo
jednu strahovitu iredentu
koja e neminovno II pitanje dovesti sve nae
pasede na jugu,,, - D\ a komentara su na mjestu. Ako se najprije stvaraju
uvjeti za iredentu, pa do nje onda stVJrno docIe, onda je to karakteristina
pojava koju Englezi zovu self-fulfillil1g plOphec), I drugo, dva nacional-ovinizma meusobno sc uslovI javaju"
Zbog toga je jedino pravo rjeenje iseljavanje, ),Kad moe Nemaka da
iseljuje na desetine hiljada Jevreja, Rusija da prebacuje milione sa jednog dela
kontinenta na drugi, nece doi do nekog svetskog rata zbog koje stotine
hiljada iseljenih Arnauta", U tu svrhu treba stvoriti podesnu psihozu opisivanjem ljepota Turske, raspaljivanjem vjerskog fanatizma i pritiskom dravnog
aparata, "On treba da do krajnosti iskoristi zakone, da bi to vie zagorio
opstanak Arnauta, kod nas: globe, apenja, nemilosrdno primenjivanje svih
policijskih propisa, kanjavanje verca, se e uma. putanja pasa, gonjenje
na kuluk i sva ona druga sredstva koja je u stanju da iznae jedna praktina
policija. Privredno, nepriznavanje starih tapija, rad na katastru ... treba smesta obustaviti, nemilosrdno uterivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova;
oduzimanje dravnih ispaa, optinskih ispaa, ukidanje koncesija, poslovnih
dozvola za kafane, trgovine, zanate, ' ~ isterivanje iz dravne, privatne i samoupravne slube, itd, - ubrzae iseljavanje. Sanitetske mere: prisilno izvrenje
svih propisa i po samim kuama, ruenje zidova i velikih plotova oko kua,
stroga primena veterinarskih mera, koja e ometati izvoenje stoke na pijace "U verskim pitanjima Arnauti su najosetijiviji, pa ih tu treba dobro darnuti. Ivloe se to postii ikanama svetenika, krenjem groblja, zabranom
mnogoenstva i nJroito nemilosrdnom primenom zakona da i enska deca
moraju pohaati osnovne kole ~ [privatna inicijativa II tom pitanju moe
mnogo uinitL Naim koionistima
treba podeliti oruje. U one predele
treba plasirati staru etniku akciju i poverijivo je pomoi u njezinim zadacima. Naroito treba pustiti jedan talas Crnogoraca sa brda da izazove masovni
sukob sa Arnautima u Metohiji", a ceo sluaj mirne due treba predstaviti
kao sukob bratstava i plemena ,." U krajnjoj nudi mogu se izazvati i lokalne
bune koje bi bile krvavo uguene, ne toliko vojskom koliko ko\onistima,
crnogorskim plemenima i etnicima~ Ostaje jo iedno sredstvo, koje je Srbija
vrlo praktiki upotrebila poslije 1878 . , tajno paljenje sela i arnautskih etvrti
po gradovima,,({
Gore opisani plan bio je nesumnjivo temeljito promiljen i tehniki efikasan. U odnosu na taj plan dananje zavjere albanskih nacional-ovinista izgledaju kao nevjeti pokuaji diletanata. Da je taj plan mogao biti proveden, on
bi, nesumnjivo, poistio Arnaute - i ujedno faizirao Jugoslaviju. A srpskom narodu nanio bi ljagu koju generacije ne bi mogle opratL Sreom, to se

46

nije dogodilo, a nije se ni moglo dogoditi.. Uza sve svoje balkanske atavizme,
Jugoslavija je bila mnogo evropski ja zemlja no to se ubriloviu inilo. To se
vidi i po tome to se vlada nije usudila da Konvenciju o iseljavanju iznese pred
Skuptinu 1 strahujui da nee proi i da e samo izazvati skandal (Obradovi,
190).
Valja ovdje upozoriti na jo jedan aspekt ovog faisroidnog plana" Naime,
neke su se ideje ipak realizirale: seljaci su maltretirani, zemlja je podravljena
sa zlokobnom prijetnjom da bi mogla biti oduzeta, a onda je i stvarno oduzi~
mana, iseljavanje je dogovarano s Turskom itd,. Na taj nain umjetno je raspirivano protudravIlo raspoloenje kod jedne znaajne manjine za koju se to
je bilo dobro poznato - pokuavala osloniti faistika Italija u svojim pokuajima razbijanja Jugoslavije. I sve je to raeno u predveerje svjetskog rata,
Oigledno, idiotski postupak i sa stanovita dravnog rezona same Kraljevine
Jugoslavije! Nacionalni ovinizam i racionalno sagledavanje vlastitih interesa
oito su nespojivi.
ivleutim, ne (reba zaboraviti ni historijski ambijent u kojem je plan
nastao" Referat je pisan 19.37., kad je Evropa ve uvelike bila faizirana,
a Rusija sraljinizirana. inilo se da su samo ),vrste, metode djelotvorne.
Pretpostavljam da je u proteklih polo stoljea akademik ubrilovi evoluirao
i da bi se danas odrekao svog plana. Naveo sam ipak njegov referat, jer je
karakteristian za vrijeme kad je nastao i jer nije izuzetno nego dosta raireno
miljenje, I drugi istaknuti intelektualci imali su, do neke mjere, ubrilovievo
shvaanje. Jedina politika grupa koja im se energino suprotstavljala bili su
komunisti,
ubriloviev referat posluio je kao osnova rezimea rasprava II Klubu,
a taj je rezime II maju 1938" upuen dravnim organima
Pored unutranjopolitikog, albansko pitanje imalo je i vanjskopolitiki
aspekt. Kad je u 1938, pod predsjednikom Stojadinoviem, dolo do pribliavanja Jugoslavije i ltalije, odmah se postavilo i pitanje eventualne podjele
Albanije. Kako bi se to bolje obavijestio o problemu, Stojadinovi je zatraio
od vieg slubenika u ministarstvu Ivana Vukotia i svog pomonika Ive
Andria da mu pripreme odgovarajue elaborate. Elaborati su bili gotovi
potkraj januara 1939.
Vukoti je sasvim izravan: ),Odmah, u samom poetku, rei u da je
prisajedinjenje severne i delova srednje Arbanije naoj zemlji, jedan od ivot~
nih interesa naega naroda. Razlozi su tome: L to su Albanci historijski bili
orue tuinske politike, turske, austrijske i sada talijanske; 2. to nikada nisu
bili solidarni s ostalim balkanskim narodima i 3. to ni II Jugoslaviji nije bilo
simpatija za njih! )U naim politikim i diplomatskim kombinacijama i naoj
balkanskoj politici - pie Vukoti - uvek smo teili da sllzbijemo sve arbanske zahteve za stvaranje nezavisne drave, iz prostog razloga to se ta drava
mogla stvoriti samo protiv nas i protiv naih nacionalnih tenji (Krizman,
s.80)

47

i patos, posebno prema nejai i enama, Beskrajna kolona nejai,' dece,

majki, staraca (odrasli su ili bespuima) vukla se Rugovsl,-om khsurom
i II beskraj kao crna zmijurina uz visoki sne~om pokrl~el1l Cak~r, pre~a
beznau, gladi, snenim vejavicama, zbegovll11a, ,logOrIma" Nalz~~ku ~ ~z
Pei majka baca dete u kolevci i skae za njim; dalje uz rugovske za el bozJe
druga majka baca dete, ali nema snage da se strmoglaVI za njim, nokuma
razara lice i oi, prethodno stavljajui belu krpu p~eko ~rne. maram:,
nastavlja da ide pravcem koji ju vodi u ponor.. MOJ" majka Iako vuce
sedmero male dece - ja sam bio najstariji -u jednom spletu gra~J" u BIstrici vidi devojicu "zlatnih uvojaka." silazi i kako tako sahranjUje JU, U Jednom trenutku rugovskog pakla i sama pada u iskuenje: pozIva ~as troje
odraslije dece i kae 'idite sa kolonom nek vam bog pomog~e .1, krece
prema litici visokoj i preko dvesta metara da s~ strmoglaVI !(.~a ceUrl m~le
sestre o Mi ciirno: Baci i nas! Nesretnica odustaje, Na rubu C~kora, u,~Je~
lu saekuje Milorad svoju suprugu Peru. U koloni je rodila devoJclcu
i ~osi je u smotuljku. Na leima nosi rahitinu dev oj icu od5~. PoIJku._,,'
'{(ud ih nosi?' Nesretnica uti . Otac uzima smotuljak l .ra?It~cnu ~evOJC1cu i baca u Bistricu, pretvara se u hrpu koja grize zemll~ I nda'" ,
T akvi se prizori ne zaboravljaju, Oni postaju izvor noVIh osveta" Takve
stravine prizore doivio sam i sam kada sam nailazi~ na ust,ake zl~~ll1e",SvI
nai narodi imali su svoje ustae, etnike, bjelogarde]ce, ?ahste. ~h ~mah su
i partizane koji su oprali sramne ~jage. Tih partiza~a na Kosovu bIlo Je mal~:
U isto su vrijeme kosovske kvislmske JedInIce posluzIle okupatoru ka~,pomoc,
na sila u obraunavanju s narodnooslobodilakim pokretom u AlbamJI, Crnoj
Gori i Makedoniji.
Sekretar Oblasnog komiteta Boro Vukmirovi referira 1942: "Potpomognute faizmom mase tjeraju naseljenike.
, ~ ,
~,
,
Na' istom parri jskom savjetovanju Emin Duraku obJasnJ~va: ))Sl~tar:l(l
narod Kosova ... napaen i nacionalno ugnjeten, sa ~es:rpIJenJem ': ocekivao promenu situacije, oekivao je svoje oslob~,en!e Ispod ~eakclOna~
nog rezIma jugoslovenskih vlada, ali, na alost, nIJe bIO u :tanJu da, razhkuje jugoslovenski narod od jugoslovenske vlade, svalJuJucl na ugnjetene
narode Jugoslavije odgovornost za eksploatatorske postupke I reakc~onar
nu politiku vladajuih krugova Jugoslavije. U Jednom partIJskom

Andri je mnogo analitiniji i - inteligentniji. On, nakon iscrpne historijske analize, dolazi do zakljuka da nezavisna Albanija najvie odgovara interesima Jugoslavije. Ukoliko to ne bi bilo mogue, "za nas bi podela Albanije
mogla doi tl obzir samo kao jedno nuno i neizbeno zlo kome se ne moe
odupreti, i kao jedna velika teta iz koje treba izvui onoliko koristi koliko se
da, tj. od dva zla izabrati manje (Krizman, s . 89) .
Uskoro je Stojadinovi pao, a Italija je progutala cijelu Albaniju.

Okupacija
Kad se uzme u obzir sve to je dosad reeno, nee nikoga iznenaditi to su
Albanci na Kosovu okupaciju u toku drugog svjetskog rata doivjeli kao
osloboenje, Glavnina {(osova, kao i Zapadna :rvlakedonija i sjeverna Grka
pripojeni su Albaniji, koju su Talijani okupirali 1939 . , i sad su irili iluzije
o Velikoj Albaniji, Otvarane su koje na materinjem jeziku, albanski je, pored
talijanskog, uveden u dravnu administraciju, dozvoljena je upotreba albanske zastave, vraena je oduzeta zemlja, dozvoljeno je noenje oruja, Osim
toga, albanskim kolaboracionistima ostavljene su odrijeene ruke u odnosu na
Srbe i Crnogorce koji su praktino stavljeni van zakona.
Politika umjenost okupatora gurnula je oper jednom kosovske Albance
u pogrenom historijskom pravcu, Nacionalna mrnja j sektatvo uinili su
ostajao No, masovnog ubijanja, poput onih u ustakim i etnikim krajevima,
na Kosovu nije bilo sve do kraja 1943, tj dok okupa tor nije formirao kvislinke jedinice .. Kosovski puk (nakon kapitulacije Italije) i, naroito, u 1944.,
SS-diviziju .. Skenderbeg.
Jo dok je trajao aprilski rat, poele su paljevine vojnih magazina i prekidanje putova, Nijemce su doekivali begovi i politiari koji su i u kraljevini bili
vladajui sloj. Poele su paljevine naseljenikih sela Do jula 1941. bila su
popaljena sva sela izuzev dva" Bande palikua bile su sastavljene najveim
dijelom od ljudi koji su doli iz Albanije, a organizatori su bili begovi i faisti
ki orijentirani elementL Kasnije su se postepeno pridruivali seljaci, susjedi
naseljenikih sela (Miljkovi, nast. 7). Na hiljade izbjeglica (Miljkovi procjenjuje vie od 30.000) bjealo je prema sjeveru ili jugu da spase goli ivot.
Navodim autentini opis jezivih scena iz pisma Milije epanovia:

.. Selo sc zvalo Gornji Bird

Metohiji Ova se tragedija. dOl~ekle

m{;gl t,biei, ~e~anovt

~~:!~~c~: S~~ :~t~:j j~::~lt:~~~~l~j~;ij~:e~~ ~t~k~~ ~i~~,~~~rr:~l:n~:\ I~~~~~e :~a~t. "O~'aIS~clje~i~~~~S,~

otili jer su naivllo vjerovali da e okupator uspostaviti red I r:m pa cc se mocl.?pstan. Po~,s.~nt
alba~skjh komija bilo je slino j II drugim selima: pomagali S~ na razne na:~ne ?nI~a . 0]1 II
, r' b' " epanovi izvjetava o dva karakteristina sluaja Mehmet Alila nlJC S?d3SIO sdvog
mora 1,IZ jccl: _ ' . . , 'k 'j ~c ubi'en 1941 Grize ga savjest i on uzimapuku
l e.rc om

"Selo je spaljeno uz pokli o pokolju svega mukog . Majka je zgrabila

dvoje muke dece i. odnela u karolika selo, Pet mojih sestara, jedna
drugoj do uha, ostavila je u zgarite jedne kue koja je prethodne noi
spaljena bogu i sudbini na amanet. Poginulo je 3 seljaka i jedno dete.
Leevi su spaljeni na lomai od kolja, ene su se nou vratile i pokupile
ensku decu, nije bilo nasilja, jo je u Albancu tinjao tradicionalni etos

48

II

~dbk~~I~nJo~~~:~ ;~{1~~~:

s~o~u, k.ol~, ~Iugove} oS~,alo, ~.'Hi~\

Cako~~

plj;kaim'a
zavrgne ,iza
i sve preda Miraevoj porodici,,, Karaktenstlan JC l epilog: "Kasn,ll c nkslJs,IC,) sUfa f~~ras~~~ao
p~ebi!i od ega je umro" Drugi je sluaj Rama Binjaka iz Rama, 'oJl, le ap~l a C
G
'..

k'h

~'

Rzni Deani i drugih i rekao: "Crnogorci moralU za

rnu

oru,

~r~:~~T~~~~ '~r~~:a~%~ld~k se p~vlai dlaka da fali s glave, inae duguje krv Ramu Binjaku. "

49

I
\
L

uputstvu poetkom 1944. konstatira se: Dosadanje iskustvo pokazalo je

da oni (Albanci) pre i lake ulaze u borbu protiv okupatora nego to primaju jedinstvo sa Srbima . A sekretar PK Pavle Jovievi izvjetava u isto
vrijeme CK KPJ: Za iptare na ovom (italijanskom) dijelu Kosova glavni
su i jedini neprijatelj Srbi, a naroito naseljenici. U izvjetaju za CK KP!
Tem po sredinom 1943. pie: U mjesecu aprilu boravio sam na Kosovu
i Metohiji gdje sam naiao na zaista teku situaciju. Partijske organizacije
zauzimale su jedan suvie sektaki stav po pitanju okupljanja svih grupa
u nacionalnooslobodilakom frontu naroda Kosrneta. Naroito su se sektaki odnosili prema nacionalistikim iptarskim grupama, koje su istina
ovinistiki raspoloene prema Srbima, ali su istovremeno neprijateljski
raspoloene prema italijanskom okupatoru (Rajovi, 164-165). Komunistika partija nije uspjela obrazovati masovnu bazu, partizanski odredi
formirani su sporo, i nije dolo do formiranja osloboene teritorije, kao
to je to bio sluaj u svim ostalim krajevima Jugoslavije i u samoj AlbaniJL
U toku okupacije Kosovari su bili mobilizirani za borbu protiv partizana koje su im kvislinzi predstavljali kao ljude koji ele uspostaviti staru
Jugoslaviju, pa e im zemlja, kole, zastava itd. opet biti oduzeti. Faisti
ke organizacije stvarane su od vrha pa sve do najmanjega sela. Domai
komunisti nisu se smjeli nigdje pokazati jer su prikazivani kao izdajnici
albanskog naroda (ali na komuniste iz Albanije gledalo se drugaije, jer su
oni doli kao uitelji i bili ),nai, zbog toga se rad s narodom odvijao
preko ovih doljaka).
I tako, mjesto trijumfalnog oslobaanja zemlje vlastitim snagama,
tI trenutku istjcravanja okupatora na Kosovu je buknuo kontrarevolucionami ustanak u kojem je uestvovalo oko 30 . 000 Albanaca . Organizatori
ustanka, pripadnici vladajueg sloja i suradnici okupatora, irili su glasine
o srpskoj i komunistikoj osveti. S obzirom na vlastito iskustvo s ranijim
jugoslavenskim reimima i na svijest da su stvarno bili povezani s okupatorom protiv kojega se digla cijela .Jugoslavija, uz odsutnost partizanskog
utjecaja u vlastitoj sredini, albanskim je seljacima najavljivanje osvete
izgledalo sasvim realno, i oni su dali prilino masovnu podrku svojim
kvislinkim voama i raznim odmetnicima iz narodnooslobodilake vojske.
Za ocjenu ovog dogaaja vano je uoiti da nije bilo govora o nekom
separatizmu, otcjepljenju od Jugoslavije i pripajanju Albaniji. aban Polua, kolovoa bune iz kaakog kraja Drenice, svojim je pristalicama rekao
da komunisti hoe da ih poalju na srijemski front da tamo izginu, da e
im oduzeti ene i djecu, njive i livade, da e se svi hraniti na kazanima
u logorima" Uznemireni i onespokojeni u svom patrijarhalnom nainu
ivota prijetnjama novog, nepoznatog, neizvjesnog, pobunjenici su se okretali staroj kraljevini, koju, kakva god bila, ipak su poznavali i prizivali su
kralja Petra (informacija M. epanovia). Drugi voa bune, Adem

50

Voca, ija je obitelj bila bliska bivem kraljevskom dvoru, traio je, meu
ostalim, da se albanske jedinice ne alju na srijemski front nego da ostanu na
Kosovu da ga brane od etnika ike Markovia (akovi, s. 246).
Prilikom ulaska u Kosovo i partizani su uinili pogreke s kobnim posljedicama, Miladin Popovi izvjetava da je, zbog hapenja, razoruavanja
i nepraviinih postupaka vojske prema jednom broju Albanaca, stvorena prili
no teka situacija: bande nisu unitene, narod nije razoruan, uplaen Je,
sklanja se od vlasti, uaseda raznim neprijateljskim parolama pa ih neprijatelj
lako mobilite protiv narodno-oslobodilake vojske (Miljkovi, 6). Pokualo
se s jednom metodom koja je svagdje davala dobre rezultate: mobilizirani su
Albanci da se zajedno s drugim partizanskim jedinicama bore na srijemskom
frontu kako bi sc na taj nain rehabilitirali. Odlazak na front iao je teko jer
su kvislinzi razvili propagandu da e Albance, budui da sc ide preko Srbije,
etnici poklatL Tada se vea grupa mobiliziranih odmetnula s ?rujcm,
i u januaru je poela navedena pobuna. Do kraja februara pobuna Je uglavnom likvidirana uz pomo vojnih jedinica veliine jedne armIje Umjesto da
istjeruje okupatore, ta se armija obraunavala s kvislinzima. Na Kosovu je
uvedena vojna uprava~
U ugui vanju pobune uestvovali su i Albanci, borci partizanskih jedinica .
Moe se navesti odred Operativnog taba, sastavljen iskljuivo od albanskih
skojevaca, od kojih nijedan nije dezertirao, pod komandom prvoborca Ibrahima I rnavcija - onog istog koji e osam godina kasnije na osnovu lane
optube biti lien poslanikog imuniteta, uhapen i otpremljen na Goli otok:
A nakon 24 godine to zatvora to drugih maltretiranja bit e u potpunosti
rehabilitiran (Politika, 18. VIII 87). Na Golom otoku je ni kriv ni duan
nekoliko godina bio zatoen i prvoborac Qamil Brovina, bivi komesar Sedme
kosmetske brigade. Kasnije je rehabilitiran.
.
Sve su to paradoksi Kosova, rezultat nesretne historije ovog kraja" I ta
historija kao da se nastavlja: u novu Jugoslaviju Kosovo ulazi s tekom hipotekom .
Pred kraj 1944. javio se opet Vasa ubrilovi jednim referatom o manjinskom problemu u novoj Jugoslaviji . U njemu kae:
Kod nas, kao i svugde u Evropi, pokazah se da nikakva popustljivost nije
u stanju da odvrati tenje pojedinih manjina da se preko granica drava
veu sa svojim maticama - zemljama, Nasuprot, jo pre rata zapaeno Je
jaanje separatistikih tenji nacionalnih manjina u svim dravama, pa
i naoj. Sve povlastice, kulturne i privredne, posluile su im samo za to da
ih iskoriste kao sredstvo za razbijanje drava u kojima su ivele~
Zbog toga manjine treba iseliti, pri emu )e po vanosti ovaj redoslijed:
Nijemci, Maari, Arnauti, Talijani, RumunjL Sto se tie Albanaca, )'Slmpatl}e
koje mi osea mo prema narodu II Albaniji, ne smeju nas omesti da rasistimo
51

raune s kvislinkim razbojnicima Kosova i Metohije. A poto u pitanju

Arnauta Stare Srbije i Makedonije moramo i da ellZiki zavladalIlo (moj kurziv) Kosovom i Metohijom, a da izbegnemo sukob sa susednim albanskim
narodom, tu treba jo smiljenije i praktinije raditi nego u Vojvodini. - Ovaj
tekst se, po svoj prilici, moe uzeti kao prva formulacija ideje o etniki istom
Kosovu. Kod toga nije bitno o kojoj naciji se radi: nacije su razliite, ali su
ideje iste; nacionalizmi su simetrini.
ubrilovievo miljenje nije bilo osamljeno No, nova, partizanska, .vlast
nije ni pomiljala na takvo rjeavanje manjinskog pitanja . Izuzev Volks de utschera, koji su se svojim postupcima sami izopili, nijedna manjina nije iseljavana,
A to se tie Kosova, umjesto iseljavanja formirana je Komisija za reformu
agrarne reforme. Svi su doseljenici morali dokazivati pravo na zemlju. Kolaboracionisri se nisu smjeli vratiti . Zemlja koja je bila nepravilno oduzeta, po
ocjeni Miljkovia, oko 18-20% oduzete zemlje, vraena je albanskim vlasnicima, a doseljenicima je dana druga zemlja, uglavnom van Kosova. Nesretni
kolonisti stradali su i po trei put.

52

6. Konferencija u Bujanu

Kosovo do Iwn(e/encije i neposredno poslije

Uoi rata na Kosovu je bilo 239 lanova KP], od ega samo 23
Albanca. Veina su bili crnogorski kolonisti. Nakon talijanske okupacije
neprijateljski raspoloeno stanovnitvo i, naroito, emigranti-povratnici iz
Albanije pritiscima, maltretiranjem, paljevinama i progonima prisilili su veliku veinu kolonista da napuste Kosovo. Sa svojim obiteljima otili su i lanovi
Partije. Tako se brojana snaga Partije jo vie smanjila, to malobrojno lan
stvo nije moglo uspjeno organizirati narodnooslobodilaku borbu meu stanovnitvom koje je Talijane doekalo kao oslobodioce.
U prva tri partizanska odreda, koji su formirani u toku 1941. (Kopaoni
ki, Metohijski, Kosovski) nije bilo Albanaca. Prvi albanski partizanski odred,
Zejnel Ajdini, formiran je u septembru 1942., a drugi, HEmin Duraku,
u januaru 1943. Tada je formirana i eta, kasnije bataljon, Bajram Curri,
koji je u januaru 1944. udruen s albanskim bataljonom "Perlat Rexhepi
u Malesijski narodnooslobodilaki partizanski odred . T aj se odred borio uz
jugoslavensko-albansku granicu. Slino je kod Debra bio prebaen albanski
partizanski bataljon "Haxhi Lleshi koji se borio zajedno s makedonskim
partizanima. Albanci oko Preeva i u Crnoj Gori odlazili su pojedinano
u srpske i crnogorske partizanske jedinice od 194 L
U 1943. osnovan je na ari Glavni tab NOV i PO za Kosrnec U augustu
iste godine formiran je Kievsko-debarski partizanski odred, koji je prerastao
u etvrtu odn. Sedmu albansku udarnu brigadu, koja je uestvovala u proboju
srijemskog fronta i oslobaanju Beograda i Zagreba. Tri mjeseca kasnije formirana je Makedonsko-kosovska udarna brigada u kojoj su se, pored Makedonaca, borili Srbi, Crnogorci i Albanci i drugi. Brigada je svoje borbene
zadatke izvravala u Makedoniji, Grkoj i Albaniji .
Narodnooslobodilaka borba na Kosovu postaje masovnija kad je u maju
1944. formirana Prva kosovska brigada, a zatim, do osloboenja Kosova
i Metohije u novembru iste godine, pet kosovsko-metohijskih brigada. Na
poetku u Drugoj, Treoj i Petoj brigadi nije bilo Albanaca (DeIetovi, s. 74).
Mladi Kosovari rado stupaju u albanske brigade, sa Kosova ili iz Albanije, ali
veoma nerado ulaze u mjeovite brigade jer se plae da e biti proglaeni
pripadnicima reakcionarnih snaga i da e onda biti likvidirani . Znaajna je

53

pojedinost da je etvrta kosovsko-metohijska brigada formirana u Krumi, na

albanskoj teritoriji..
Prva i etvrta kosovsko-metohijska brigada zajedno s Treom i Petom
brigadom NOV Albanije oslobodile su Metohiju. Dan nakon osloboenja Pei
i Prizrena u novembru 1944. pisao je u Borbi Radovan Zogovi: Mi i Albanei II toku svoje novije historije nikada nijesmo ratovali zajedno za vlastite
i balkanske interese. U toku oslobodilake borbe protiv faistikih osvajaa
albanski narod i njegovi partizanski odredi. . bili su najvjerniji i najistrajniji
balkanski saradnici jugoslavenskih naroda isto onako kao i mi njihovi ... Mi
nijesmo imali mogunost da jedni drugima ukaemo neposredno vojniku
pomo, ali kada su faistiki okupatori i njihovi sudionici preduzimali ofenzive na albanske patriote, mi smo odmah pojaavali djelatnost na svom frontu.
Kako su Nijemci i Italijani polazili u ofanzive na nau Narodno-oslobodilaku
vojsku, albanski patrioti napadali su naeg zajednikog neprijatelja na svom
sektoru. Odatle su se, i tako, raali saradniki odnosi i drugarska osjeanja
izmeu naeg i albanskog naroda i naih vojski.. Zajedniko osloboenje Pei
i Prizrena, to je dokaz oruanog bratstva nove Jugoslavije i nove Albanije ..
(Zogovi, s. 323).
Druga, Trea i Peta kosovsko-metohijska brigada, zajedno sa srpskim
partizanima i uz ukljuivanje bugarskih jedinica, oslobodile su Kosovo . S kasnijim mobiliziranjcm, narodnooslobodilaka vojska narasla je na SO.OOO
boraca. Albanci su dali 12 narodnih heroja. Meutim, sve do 1944., kosovski
partizani nisu uspjeli na due vrijeme formirati osloboenu teritoriju. Borbe su
se vodile van Kosova, u Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori i Srbiji.
S druge strane granice, u Albaniji, komunistike partije nije bilo . Postojalo
je nekoliko grupa koje su se meusobno gloile. Delegati KP] Miladin Popovi
i Duan Mugoa pomogli su da se te grupe ujedine pa je 8. novembra 1941godine osnovana KP Albanije. Popovi i Mugoa ostali su i narednih godina
na radu u Albaniji.. Nakon organizacione konsolidacije, KPA povela je narodnooslobodilaku borbu u Albaniji odravajui bliske kontakte s KP! koja je
pomagala vojnim i politikim savjetima i slala svoje kadrove: Albanski partizani prelazili su povremeno na kosovsku teritoriju i uestvovali su II kona
nom osloboenju junih dijelova Jugoslavije sa dvije divizije.
Krajem 1943.. baza Oblasnog komiteta KP! i Glavnog taba za Kosovo
i Metohiju nalazila se na albanskoj teritoriji u akovikoj Malesiji. Taj je
teren tada drao kosovski odred Bajram Curri. U neposrednoj blizini te
baze u selu Bujanu (Bunjaju), kotar Tropoja, Oblasni komitet i Glavni tab
sazvali su osnivaku konferenciju Narodnooslobodilakog odbora za Kosovo
i Dukadjin.* Konferencija je odrana od 31. decembra 1943 . do 2. januara
1944. Bio je pozvan 61 uesnik, stiglo ih je 49, od kojih je 41 bio Albanac,
Dukadjin je albanski naziv za podruje koie je neto prostranije od Metohije i ukljuuje
i dio albanske teritorije
>}

54

jedan Musliman i 7 Srba i Crnogoraca. Od Albanaca je 10 bilo delegata

Narodnooslobodilake vojske Albanije. Od 12 delegata koji nisu stigli petorica su bili Srbi, dvojica su zakasnili, a trojica su bila ubijena. Srbi Sl! se na
Kosovu mnogo tee kretali od Albanaca (Hoda, Borba, 20. VL 1987). Ako se
ukljue i kandidati koji nisu stigli, odnos Albanaca i Nealbanaca bio je 79:21.
KOl!ferencija je uivala gostoprimstvo narodnooslobodilakog odbora za Tropoju. Osiguravali su je pratea eta Glavnog taba i skadarski bataljon. Predstavnik tog bataljona ponosno je pozdravio konferenciju izjavom: "Konferencija moe mirno da radi jer je borci ovog bataljona obezbeuju (akovi,
228).
Danas se prisustvo onih 1 O delagata koji se nazivaju stranim dravljanima
podvrgava kritici i dovodi se u pitanje autentinost konferencije. Radi ispravnog razumijevanja tadanjih prilika i shvaanja, navodim odlomak iz izlaganja delegata bataljona "Periat Rexhepi:
U dananjoj borbi ne postoje granice za narodnooslobodilake vojske,
Gdjegod su faisti, mi emo ih goniti i unitavati. Ako bude potrebno,
NOV Albanije moe otii do Beograda, a NOV Jugoslavije do Argirokastra, da isteraju faistikog okupatora (Saliu, 2S)
Nije prolo ni godinu dana, a NOV Albanije zaista je krenula prema
Beogradu.

Rezolucija Iwnferencije
Konferencija je ula u historiju Kosova zbog jednog kontroverznog odlomka iz rezolucije koji citiram l! cijelosti:
"Kosovo i Metohija je kraj koji je naseljen najveim dijelom iptarskim
narodom, a koji kao i uvijek tako i danas - eli da se ujedini sa Sipnijom
(Albanijom). Prema tome osjeamo za dunost ukazati pravi put kojim
treba da poe iptarski narod da bi ostvario svoje tenje, Jedini put da se
iptari Kosova i Metohije ujedine sa ipnijom jeste zajednika borba
s ostalim narodima JugoSlavije protiv okupatora i njegovih sluga. Jer je to
jedini put da se izvojuje sloboda, kada e svi narodi pa i iptari biti
u mogunosti da se izjasne o svojoj sudbini sa pravom na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Garancija za ovo jest Narodno-oslobodilaka vojska
Jugoslavije kao i NOV ipnije sa kojom je usko povezana (Rajovi, 209).
U posljednjih dvadeset godina ovaj stav napada se kao separatistiki i trai
s." njegovo ponitavanje, odnosno dokazuje se nelegalnost konferencije . S dru-

ss

ge strane, dananja iredenta dokazuje svoju legitimnost pozivanjem na Bujan.

Pokuat emo Bujansku konferenciju uklopiti u historijski okvir onoga vremena
Mjesec dana ranije bilo je odrano drugo zasjedanje AVNOj-a u Jajcu za
ije zakljuke uesnici bujanske konferencije nisu znali a na zasjedanje nisu
bili pozvani. S druge strane, AVNOJ nije spomenuo iptare. Nastao je odreen politiki vakuum k.oji je trebalo nekako popuniti. Pitanje Kosova i inae je
pokretan.o u raznim prilikama . U jednom pismu za CK KPj od jula 1943.
Miladin Popovi up.ozorava: Na CK postavlja pitanje Makedonije, Slovenije (.okupirane pod Ita!.), njemakih manjina itd., a o Kosovu se ne govori. To
i ne bi tako tek.o izgledalo da to pitanje ne postavlja i ne interesuje jedan dio
'liberalne' albanske gospode i dio albanskih rod.oljuba koji se ve nalaze u borbi ... Buroazija to pitanje odreeno pqstavlja ... Isto pitanje raznonacionaL
i postojanje mrnje i tenja za osvetom. Tu je stvarno teak problem kak.o
zauzeti odluni stav a da se ne izazove mrnja kod jedne od glavnih nacija ....
To voenje rauna>" osporavala nam je zauzeti odluni stav, nego smo stalno
podvlaili parolu o samoopredjeljenju sjutra . Na taj se nain nije mogao mobilisati aL narod u borbu protiv okupatora 'oslobodioea'. I razni ovinistiki
elementi su sa raznim parolama uspijevali ,., da zavedu albanske mase II borbu protiv 'slovenstva' Srba ... samo u rei moje miljenje da treba po pitanju
K. i M. da izmijeni dosadanje dranje i al. partija, a i naa. Nai jedno reenje
kako zadovoljiti pitanje KOSOleta u cjelini (akovi, 401-402).
Meutim, takvog rjeenja nije bilo. U odgovoru CK KPj od 2. decembra
1943 . adresiranom na CK KP Albanije kae se: ., Kada se radi .o nacionalnom
pitanju, treba imati II vidu dve injenice: Prvo, svaka nacija ima pravo na
samooptedeljBllje, ukljllivi i otcepljBllje (kurziv moj), Drugo, mi ne podupiremo sve nacionalne pokrete - nego samo one koji su zaista na djelu protiv
imperijalizma. To znai da Albanci u Kosovu i Metohiji imaju pravo da se
opredele kada hoe i kako ele ... Drug Milo (Miladin Popovi) nema pravo
kada tvrdi da bi naa (i albanska) Partija trebale da izme ne svoj stav po pitanju
Kosova i Metohije i kada Kosovo i Metohiju uporeuje s Istrom. Nakon
sloma !talije valjal.o je energino pokrenuti pitanje Istre jer je t.o znailo slabljenje imperijalizma. A na Kosovu tek treba razviti narodnooslobodilaki pokret
i oruanu borbu protiv okupatora" Pismo se zavrava konstatacijom: ))Nova
Jugoslavija koja nastaje bie zemlja slobodnih naroda, pa, prema tome, u njoj
nee biti mesta nacionalnom ugnjetavanju ni albanske manjine, Ali - da bi se
to uvidelo i izvojevalo, da bi se izvojevala i sama slobodna Albanija, treba
se ... pre svega boriti protiv nemakih zavojevaa i njihovih slugu (akovi,
<

381-82).
Slian stav zauzet je i povodom bujanske rezolucije, U pismu CK KPj od
28. marta 1944. upuenom Oblasnom komitetu KPj za Kosovo i Metohiju
nema spomena o separatizmu, ali nema ni podrke za donoenje bilo kakve
odluke, Kae se: .,Rad oko Oblasnog odbora u osnovi je pravilan, a proglas je

56

pravilan i lep. Mi vam, u vezi s tim, ukazujemo na to - kako treba da priete

nacionalnom pitanju. Istie se da odluke AVNOj-a omoguuju pravo na
samoopredelenje, Meutim, to pravo moe da se stekne, da se izvojuje
samo borbom i u borbi protiv imperijalizma ... " Slijedi zakljuak: Danas se,
drugovi, radi ne o tome da se razgranii Albanija i jugoslavija - obe okupirane
od Nemaca - nego da se obe, oruanom borbom, oslobode od njih. Zato
svako postavljanje pitanja razgranienja - u stvari pomae Nemcima da podstiu jedan narod protiv drugoga" (akovi, 383-84).
Iz ove se razmjene pisama vidi da vodstvo KPj ne prigovara Kosovarima
zbog sadraja rezolucije nego zato to su s njom preuranili, Potvreno je
naelo samoopredjeljenja, ali nikakva odluka nije donesena. Opcije su ostavljene otvorenima Ponovno je naglaeno da legitimnost bilo kojega politikog
zahtjeva ovisi o uestvovanju u zajednikoj borbi,'~ Uostalom, to isto bilo je
reeno i prije Bujana. U pismu CK-u KP Albanije Ivan Milutinovi kae:
"Iz pisma druga Tita vidite kakav je i njegov stav po pitanju onog dijela
Albanije koji je pripao jugoslaviji i kakav stav trebate imati prema tom dijelu
Albanacao Ponovno vam naglaavam da ne smijete dozvoliti da vi zauzmete
stav kao to ga zauzima reakcionarna albanska buroazija, naime da e se taj
dio jo sada prikljuiti Albaniji, ve da putem borbe, i to zajednike, trebamo
osloboditi te krajeve od okupatora i svih domaih izdajnika, a dOCI/ije e se
Ilarodi izjaSIliti ta hoe i kuda hoe (akovi, 395; kurziv moj) . U danim
uvjetima teko da je bilo mogue zauzeti neki drugi principijelan stav koji bi
bio u skladu s interesima revolucije,
Ovaj posljednji zakljuak moe se ilustrirati malom spekulacijom o dva
alternativna scenarija,
Da je na Kosovu bila jaa partijska organizacija i da je dolo do snanog
razmaha partizanske borbe protiv okupatora, Kosovo bi iz rata, vjerojatno,
izalo kao sedma republika. Da je dolo do federacije s Albanijom, Kosovo bi
se ujedinilo u federalnu albansku republiku. Hist.orija je odabrala trei scenarij
po kojem je K.osovo postal.o autonomna p.okrajina u okviru federalne Srbije. **
.. laj se stav dosljedno povlai kroz cijelu NOB, a formulirao ga je Tito jo 1942

objavljenom

II

II lanku

"Proleteru: "Piranje .tv'lakcclonije, pitanje Kosova i Metohije, pitanje Crne Gore,

pitanje Hrvatske, pitanje Slovenije, pitanje Bosne j Hercegovine lako e se rijeiti na ope zadovoljstvo svih, samo na taj nain to e ga rjeavati narod, a to pravo svaki narod stie, s pukom
II ruci, II ovoj dananjoj Narodnooslobodilakoj borbi .. (Hasani, 296)
.
.... Zanimljivo je navesti i svjedoenja etvorice suvremenika: Svetozara Vukmanovla- I cm
pa, delegata CK KPj i Vrhovnog taba NOV" i dvojice Albanaca,uesnika bujansk.c ~onferenc!je,
Fadila Hoxhe, komandanta Glavnog taba, I Mehmeda Hoxhe, lednog od sastavijaca re7.ol.ucqc,
kao i Pavla jovievia Tempo u uputstvu 9blasnom komitetu od 2. oktobra 1943.. pie: "Sto se
tie buduih granica izmedu Jugoslavije i Sip nije, to e se reavati II bratskoj slozi i saradnji .
Kako e se vriti ta reorganizacija, to e zavisiti od razvoja politike situacije u jugoslaviji
i Albaniji, U jednom razgovoru iz 1958. Fadil Hoxha iznio je kako je za vrijeme rata objanjavao
da "ako u Jugoslaviji pobedi revolucija, a ne pobedi u Albaniji, onda emo mi biti u Jugoslaviji,
a ako revolucija pobedi i 11 Jugoslaviji i II !;\Ibaniji, onda e to pitanje da se rei markSistiki,. tj
samoopredeljenjem, No, poto je veina Siptara na Kosovu i Metohiji, svakako e to da Ide
u Albaniju." Tri godine kasnije Hoxha je ponovio isto i dodao: "To nije bio moj stav

57

U stvari, to i nisu spekulacije. Postoje dokumenti koji izraavaju razmiljanja iz tog vremena, Dvojica vodeih politikih linosti Srbije, Sreten ujovi i Blagoje Nekovi, zastupali su krajem 1944, i poetkom 1945, ove stavove, U decembru 1944. odrava se u Beogradu sjednica jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta Srbije na kojoj se formulirala deklaracija o ciljevima narodnooslobodilakog fronta Srbije, T om prilikom ujovi je rekao:
ta se tie Kosova, ono je nae i nema nikakve diskusije o tome. Ako bi
se Albanija organizirala na istim principima na kojima i mi, ne bismo
imali nita protiv da se nai Arnauti otcepe i pripadnu njoj (Miljkovi,
nasto 5),

Na Treoj oblasnoj partijskoj konferenciji u martu 1945. sekretar CK,

srpske partije Blagoje Nekovi daje ovo obrazloenje:
"Pitanje odnosa gdje e pripasti Kosovo i Metohija - Albaniji ili Jugoslaviji - treba posmatrati tako da je danas demokratska i federativna
Jugoslavija najjaa demokratska sila na Balkanu, koja je jedina u stanju
da omogui bolji ivot i suradnju i zadovolji sve tenje iptarskog naroda, kao i ostalih naroda. Kada se u Albaniji postigne potpuna pobeda
pod rukovodstvom narodnooslobodilakog pokreta, i izmene meuna
rodne prilike, onda se nee postavljati pitanje granica izmeu jugoslavije i Albanije (Miljkovi, 5).
U meuvremenu, u drugoj polovini februara 1945., kad jo nije savladana
pobuna na Kosovu, u CK KPj u Beogradu odrava se kljuni sastanak, na
kojem, pored Kar~e1ja, Rankovia, ilasa i Tempa, prisustvuju srpski rukovodioci Nekovi i Zujovi, te kosovski rukovodioci Miladin Popovi i Fadil
Hoxha. Raspravljalo se o statusu Kosova. Kardelj je tada izjavio da bi naj pravilnije bilo da se Kosovo i Metohija prisajedine Albaniji, a da Albanija ue
u federaciju s jugoslavijom," No kako se u Albaniji narodnooslobodilaki
pokret jo nije uvrstio, il meunarodna situacija bila je vrlo nepovoljna
- saveznika intervencija u Grkoj - balkansko rjeenje nije dolazilo u obzir.
Nakon razmatranja raznih moguih varijanti zakljueno je da e najispravnije
nego stav Obla.snog komiteta" Ovom dodatku prorivrjci izjava Predraga Ajtia, ratnog lana
Oblasnog .~omlteta: "~minc~1tIl~ tenja albanskih masa jc da sc zadovolje njihova nacionalna
prava, a IlIIC sc po~tavlla!o pitanje ".rcepijcnja, <. Na proslavi lO-godinjice bujanske konferencije
M~hmed Hoxha, Jedan od sas~~vllaa rezolucije i ratni predsjednik Odbora, dao jc ovakvu
oCJenu: "Na osnovu ove rezolUCIJe, posle oslobodenja, narodi Kosova i Metohijc svojom slobodnom voljom odluili su da Kosovo i Metohija udu, kao Autonomna oblast u sastav Narodne
rep.ublike Srbijc (Rajovi, 210, 212, 213). U jednom lanku, koji je krajem 1944. objavljen
II listu Sloboda, Pavle jo\'ievi, sekretar Oblasnog komiteta KPj, objanjava smisao odluka
Dtll~og zasjedanja AVNOj-a i zakljuuje da se Albancima garantira pravo na samoopredjeljenje,
kao I svakom drugom narodu, a to pravo treba da steknu borbom protiv okupatora (Hadd
55.133-34)
,
"" Prema Dedijerovu svjedoenju, tO je bilo i Titovo miljenje (Dedijer V., 166)

58

rjeenje biti da se Kosovo i Metohija ujedine u jednu autonomnu oblast i pripoje republici Srbiji (Miljkovi, 5; Dedijer 1984, 168-69)
Preostaje da zakljuimo. Na osnovi historijskih dokumenata moe se prilino sigurno zakljuiti da tu konferenciju u ono vrijeme nitko nije smatrao
separatistikom ili uperenom protiv Jugoslavije. Zbog toga o spornom stavu
- koji je u rezoluciju uao iz referata Mehmeda Hoxhe - nije bilo diskusije
(Miljkovi, nast. 12, ss. 56-57), Pretpostavljam da se smatralo samorazumljivim da se albanski partizani bore protiv okupatora za ujedinjenje svog naroda
na socijalistikoj osnovi, kao i to da samo isticanje tog cilja moe pokrenuti
iroke slojeve stanovnitva na borbu, S druge strane, politiko vodstvo Jugoslavije polazilo je od aksioma da se Jugoslavija ne moe cijepatL U tom okviru
trebalo je rjeavati i albansko ujedinjenje. Bujanci nisu promislili sve konzekvencije svojih stavova i zato su bili kritizirani. Vodstvo NOB-a smatralo je
neoportunim da se u onom momentu o tome nairoko raspravlja. A, osim
toga, svi su zaista dijelili romantino uvjerenje da e nakon istjerivanja okupatora nastati nova epoha bratstva, jedinstva i sloge meu narodima, pa e se sva
pitanja rjeavati lako i bez sukoba.
Na taj nain ambivalentnost bujanske situacije prenesena je i u razdoblje
poslije osloboenja koje, naravno, nije bilo slobodno od sukoba i neslaganja,
a ta su Bujanu poela davati znaenja koja on nije imao. Kao i mnogo toga
u kosovskoj historiji, dobre namjere konferencije nisu realizirane, oekivanja
se nisu ostvarila . Ali sama konferencija ima za Kosovare isto historijsko znae
nje kao i druge sline partizanske konferencije za stanovnike drugih krajeva
zemlje, Zbog toga je godinjica konferencije ula u kalendar slubenih ptoslava na Kosovu, te je, meu ostalim, ustanovljena i llDecembarska nagradaH
kao najznaajnija nagrada na Kosovu. Dananja kampanja protiv Bujana
mora stoga biti duboko uvredljiva za Albance.
Nedavno je nekoliko srpskih knjievnika sa Kosova vratilo ranije dobivenu Decembarsku nagradu. U obrazloenju tog gesta, pjesnik Radoslav Zlatanovi pie: .". iz tampe saznao sam da je ova nagrada Kosova simboliki
vezana za takozvanI/ bujansku konferenciju ... S obzirom da je danas celoj
JI/goslaviji jasno da je na bujanskoj konferenciji donesena kao najvanija
odluka da se vekovni prostm S,bije, Kosovo i Metohija, pripoje Albaniji i da
su te odluke bile i preSI/dan izvor antisrpskih i antijugoslovenskih ideja albanskih separatisra, uvredljivo je biti nosilac Decembarske nagrade Kosova (kurziv moj; Politika, 22.X.1987) Komentar nepotreban,

59

7. Republika Jugoslavija

Novi kurs
Nakon rata Jugoslavija i Grka nale su se u pobjednikom taboru. Ve tko zna koji put postavilo se pitanje podjele Albanije. Inicijativa je ovaj
put mogla doi samo od Grke. Edvard Kardelj, kojemu je prijedlog iznesen,
na mirovnoj konferenciji u Parizu (nakon to je isti prijedlog iznesen i Moi
Pijade i Aleu Bebleru), indignirano ga je odbio. Nova Jugoslavija sad je bila
drugaija drava. Vrijedi registrirati zgodu u cjelini:

nMirovna konferencija II Parizu je inae bila prilika za razne pazare,

odnosno pogaanja. I ako, npr., jednog dana posetio me Caldaris, koji je
tada bio predsednik vlade ... Grke. Nije mnogo okoliao nego je odmah
na samom poetku jasno izneo svoj predlog: naime, da Jugoslavija i Grka
podele Albaniju . Po njegovom miljenju, Albanija uopte nije nikakva
drava, nego su je stvorile velike sile u vreme kad im je bila potrebna zbog
njihovih meusobnih odnosa. Bio je ak i velikoduan i ponudio nam vei
deo Albanije nego to je rraio za Grku. Sam po sebi, taj predlog me je
doslovno zaprepastio" Rekao sam da mi na konferenciji ne pravimo
takve pazare" "" Drugim reima, rekao sam mu - ne samo da nismo spremni da uestvujemo u nekim pogaanjima o podeli Albanije, nego da emo
braniti njen integritet, Razgovor je zavren time to je Caldaris rekao
otprilike ovo: 'Kako hoete, ali kaem vam - iako se sada prave vai
prijarelji - Albanci su u istoriji svakoga izdali, pa e izdati i vas ..' Odgovorio sam da su to radili reakcionarni reimi u Albaniji, a ne Albanci, i da
albanski narod ima drukiju vladu, o kojoj je nemogue tako neto govoriri (Kardelj, 95-96).
Grk je tanije predviao neposrednu budunost, ali iz pogrenih razloga.
Kardelj je bio ponesen revolucionarnim optimizmom ali je imao, principijelno
i dugorono gledano, ispravan srav . Dugorone dividende principa tek treba
da se pokau, naravno ako se kod principa konzekventno i ostane"
Doao je jo jedan zanimljiv prijedlog: o aneksiji itave Albanije . Zanimljiv je i izvor: Josif Visarionovi osobno. O tome Kardelj izvjetava:

60

" ... Staljin je" .. jednom prilikom rekao ilasu da bismo morali uspostaviti federaciju s Albanijom. ilas mu je odgovorio da su Albanci veoma
osetljivi na svoju nezavisnost i da mi ne bismo eleli da vrimo nikakav
pritisak na njih u tom pravcu . Na to mu je Staljin rekao: 'Ne, Albaniju
treba progutati . '
ilas mu je rekao da mi takvih namera nemarno, nego da emo podrati
Albaniju ako bi njena nezavisnost bila u opasnosti (Kardelj, lOS).
Unutranja politika bila je u skladu s vanjskom Poto se nova vlast ustalila,
situacija se osjetno poboljala jer je postalo oito da je novi reim ipak razliit od
ranijih i da ne pomilja na osvetu, tavie, provedena je agrarna reforma koja je
jednako tretirala sve narodnosti, a albanski seljaci, oteeni u kraljevskoj Jugoslaviji, dobili su natrag zemlju (15..784 ha) (akovi, 33). Privredno i kulturno,
Kosovo se poelo brzo razvijati. Meutim, posijano je i sjeme buduih tekoa.
Na elo dravne uprave i politikih foruma doli su oni Kosovari i Kosovci
koji su najaktivnije uestvovali u revoluciji. I eko da je drugaije moglo i biti.
Ali to je znailo dominaciju Srba i Crnogoraca u kraju gdje su velika veina
stanovnitva Albanci. Dok je trajao revolucionarni zanos bratstva i jedinstva,
obnove i izgradnje zemlje, ta se proturjenosr nije posebno osjeala. No, trebalo
je da bude jasno da su, s udaljavanjem od revolucije i s buenjem nacionalne
samosvijesti, takve proporcije uea u vlasti tempirana bomba.
Ve na Osnivakom kongresu KP Srbije u maju 1945 . uoena su odreena
ponaanja, koja e kasnije imati sudbonosnih posljedica. oko Pajkovi, sekretar Oblasnog komiteta, izvjetava:
"" kada se pokrenuo rad na terenu, mi smo napravili krupnih greaka na
Kosovu i Metohiji prema iptarima, rako da su oni stekli uverenje da se
nita nije promenilo od vremena stare Jugoslavije. Na primer, bilo im je
zabranjeno isticanje njihove zastave, prisiljavani su da govore srpskim
jezikom> " Na rukovodeim mestima nalaze se Srbi i Crnogorci, to je
izazvalo revolt kod iptarskih masa ... " U vreme kada su voene borbe, doli
su sa strane razni tabovi divizija, a nakon osloboenja stvorili su odbore
u koje nisu uli iptari, ve uglavnom Crnogorci i Srbi. Reavanju tih piranja
nismo prisrupili ... ne zbog toga to [ih] nismo mogli ... da reimo ... ve je
to bio nepravilni nain borbe (s. 73).

Zatim je upravo savladana pobuna izazvala ovinistike reakcije . Aleksandar Rankovi spominje mobilizaciju iz vremena vojne uprave, kad se jedan
regrut, Albanac, naljutio na svog sprovodnika, skinuo puku i ubio ga. Umjesto
suenja i kanjavanja tog pojedinca, nadleni rukovodioci htjeli su strijeljati 40
Albanaca. Izbila je buna. Baeno je nekoliko bombi. Otvorena je vatra i ubijeno
300 Albanaca. Prilikom drugog transporta grupa Albanaca nepanjom je bila
smjetena u neku naputenu barutanu, i 130 ljudi se uguilo (ss. 158-59).

61

- - - - - - - - - -------

Mita Miljkovi, delegat s Kosrneta, spominje lanak u kojem su Srbi

i Crnogorci dobili ... pravo nacije, a iptari nacionalne manjine, to je objektivno znailo irenje ovinizma (s. 217). Milovan ilas navodi kako je uo
).od lanova partije da o Arnautima govore kao o stoci, koja jedino potuje
silu i za koju nema nikakvih drugih sredstava osim sile (s . 78) ilasova
izjava'~ slae se s navodima iz pisma Operativnog taba Kosmera upuenog
u februaru iste godine komesarima kosmetskih brigada u kojem se upozorava
na ovinistiki odnos prema albanskom narodu i na to kako vojnici govore
o Albancima s prezrenjem i mrnjom (Godinjak, ss. 317-18).

Ekscesi policije
Nacionalne se disproporcije prije svega odnose na policiju. Slina pojava,
iako mnogo manjeg intenziteta, zapaena je i u Hrvatskoj. Uslijed ustakog
terora, Srbi su II Hrvatskoj ranije i masovnije odlazili tl partizane nego Hrvati,
pa su tako na kraju rata imali i u prosjeku dui partijski i boraki sta. Kako je
taj sta bio glavni kriterij za ukljuivanje u OZN-u i UDB-u, ta je sluba imala
iznadprosjean broj srpskih kadrova. Ostavi bez potrebnog politikog nadzora, UDB je izvrila niz tekih povreda zakonitosti koje, II vrijeme maspoka,
nisu pripisivane neodgovornoj policiji nego Srbima. Sve je to moralo imati
mnogostruko tee posljedice na Kosovu.
Nedavno objavljeni podaci o nacionalnom sastavu policije (lIltCTVjll,
4.IX. 87., s . 68) omoguuju da se stvori odreena slika:
Uee II

Srbi
Crnogorci
Albanci

II

1956.

Sluba
dravne
bezbijednosti

Milicija

Stanovnistvo

58,3
28,3
13,3

60,8
7,9
31,3

23,5
3,9
64,9

Srbi i Crnogorci inili su 86,6% pripadnika UDB-e, to znai da su bili

petnaest puta intenzivnije zastupljeni nego Albanci . Osim toga, Albanci su
uglavnom bili na sporednim radnim mestima, a vrlo retko na operativnim
". Ta izjava izgledala je priredivaima zbornika OSlIiuaki kongres KP Srbije II 1972,. toliko
nevjerojatnom da su nali potrebnim da je poprate ovim komentarom: "Verovatno da su pojedini
lanovi KP) insistirali da se upotrebi 'sila' protiv neprijateljskih elemenata, koji daju otpor organi~
ma narodne vlasti i jedinicama NOV), a nikako protiv Albanaca uopte" (s. 78),

62

i rukovodeim . Sve to ne bi nuno moralo imati teih posljedica da je policija

potovala zakone i civilizirano se ponaalao Na alost, nije bilo tako. I tada su
u vienacionalnoj sredini ekscesi policije doivljavani kao teror Crnogoraca
i Srbao
OZN i UDB izvrile su izuzetno teak posao ienja odmetnika na KosovUo Mnogi pripadnici te slube ranjeni su ili su poginuli u izvravanju tih
zadataka. Na taj nain u slubi se moralo uvrstiti uvjerenje - koje drava gaji
prema Kosovarima od pripajanja 1912, - da su Albanci nepouzdan elemenL
To uvjerenje samo je pojaano slubenim udbenikom za policijske kadrove
u kojem se kae da su nacionalne manjine sumnjiv element, jer njihovi pripadnici, i kad vre najodgovornije funkcije, mogu prenijeti tajne informacije matici zemljio * (Hasani, 168).
Kad se uzme u obzir da je dugo vremena nakon osloboenja i za najskromnije vodee mjesto u administraciji i privredi traena ocjena policijskog organa, onda je jasno kakve je razmjere morala imati diskriminacija.
Na partijskom plenumu Srbije u 1966, Veli Deva je iznio da je UDB pratila
veliki broj graana i lanova SKJ - to jc ta sluba radila u cijeloj zemlji
- a posebne mjere poduzimala je prema inteligenciji, .. Ipak u najteem poloa
ju su bili nastavnici iptarskog jezika, knjievnosti i historije. Oni su veoma
esto pozivani u UDB i govoreno im je ta ne treba da predaju iz programa,
naroito kad se radi o tom i tom knjievniku, o tom i tom historijskom
dogaaju, mada je to bilo predvieno u programu koji je odobrio Savet za
prosvetu i kulturu Republike Srbije (llltervjtl, 130 febo 19870 so 45). U izvjetaju Saveznog javnog tuioca od 9. decembra 1966. kae se: .. Kroz naroiti
sistem informacija o situaciji na Kosovu i Metohiji protureni su velikodravni
i ovinistiki stavovi koji su sutinski ili na razbijanje jedinstva naroda Jugoslavije. Do 'podataka' za takve informacije dolazilo se raznim nedozvoljenim
sredstvima - iznuivanjem, praenjem, prislukivanjem i sI, Ove mere su bile
primenjivane najee prema inteligenciji, prosvetnim radnicima, a naroito
prema nastavnicima nacionalnog jezika i istorije UDB je pratila i kontrolisala
idejnost u nastavi, a vei broj novinara i publicista je okarakterisan kao nelo~
jalan (llltervju, 270 feb. 1987c s. 33). Valja dodati da je notorni ea Stefanovi pripremio projekt "o negativnim pojavama u oblasti nauke i kulture
i nosiocima takvih pojava(( koji je obuhvatio sve univerzitete u zemlji, Srpsku
i Slovensku akademiju, institute, izdavaka poduzea itd . No teta uraena
u drugim krajevima zemlje ne umanjuje tetu i njene posljedice na Kosovu.
Meutim, UDB se !lije zaustavila na pukoj diskriminaciji. U julu 1956.
. ." . I bez oh:-!ra na politike posl.iedice, taj je stav naprosto laan" Poznato ie da, npr,
SledJn1en~ Amerle~e Dr~ave u SVOI~ dlpk~matska predstavnitva esto alju ljude koji su porijc~
kl~m IZ tih zemalJa. OSim toga, taj stav Je ha na Kosovu proao kroz cmpirijsku provjeru: za
vrIJeme napaja lB~a, kad je sama egzistencija Jugoslavije bila ugroena, najmanje kominformovaea bilo je medu Albancima. A u isto vrijeme Albanija je bila najei eksponent Informbiroa U to
vrijeme iz Albanije u Jugoslaviju prebjeglo je 6000 liudi, a tl obrnutom smjeru samo nekoliko
desetaka (Hasani, 156)

63

dolo je do montiranog Prizrenskog procesa, koji je osuen na Brionskom

plenumu SKJ, ija je posebna komisija zatraila obnovu procesa, Taj Prizrenski proces dosta podsjea na one predratne policijske manipulacije u Prizrenu
iz opisa Dragie Vasia. U isto vrijeme provodila se godinu dana ranije zapoe
ta akcija sakupljanja oruja od stanovnitva. Sama je akcija bila vjerojatno
opravdana. Da to oruje nije bilo pokupljeno u 1956" godina 198L moda je
mogla biti krvavija.
Meutim, akcija je provoena uz tue, maltretiranje, muenje, pritvaranje
i hapenje bez rjeenja. Bilo je i ubojstava koja su do danas ostala nerazjanjena, a o dogaajima jugoslavenska javnost nije bila podrobno obavijetena, to
je nesumnjivo bio teak politiki (i novinarski) propust
Poslije Brionskog plenuma pokrajinsko Izvrno vijee formiralo je Komisiju za reorganizaciju Slube dravne bezbijednosti, koja je u novembru 1986.
podnijela izvjetaj. Izvjetaj je sada objavila Ljiljana Bulatovi u Intervju-tl
(4" IX, 87) i iz njega citiram relevantne dijelove,
Kod prikupljanja oruja policiji su bile odreene ruke u pogledu izbora
metoda i sredstava II razraunavanju sa nedunim graanima. Poev od psov-

ki, amaranja, batinanja, teranja kroz vodu II zimskim danima, dranje II hladnim prostorijama do fizikog osakaenja, pa ak i usmrivanje - bili su metodi
i mere tokom sprovoenja akcije, to upravo upuuje na zakljuak da je cilj
iste bio odmazda i ulivanje straha kod graana ... Na primer, na terenu Srbice
jedan seljak nije rekao ni posle rue da ima puku, pa su doveli enu i u njenom prisustvu ga tukli i pucali preko njega uvis. Potresena ovakvim prizorom,
ena je poludela i nakon tri nedelje umrla (s. 69)" Akcija je bila popraena
i drugim prljavim postupcima, pa je, npL, oduzeto oruje preprodavano drugim graanima, od kojih je traeno da ga predaju, tako da je bilo sluajeva
da se jedna puka preprodavala vie puta,
U nastavku izvjetaja kae se: Ova akcija je bila uglavnom uperena prema graanima iptarske narodnosti, mada njom nisu zaobieni ni Srbi ni
CrnogorcL Sa takvim ciljem j zbog drastinih mera i metoda, ona je imala
velikog odraza na raspirivanje ovinizma meu narodima na Kosovu i Metohiji, na ulivanje straha i nepoverenja, ... Ona je doprinela da jedan broj graana pobegne za vreme akcije preko granice u Albaniju, kao i da se jedan broj
zbog uznemirenosti iseli za Tursku (s, 69).
U udbenicima svake policije, pa tako i jugoslavenske, stoji da kao suradnike treba angairati kompromitirane osobe. To je raeno irom zemlje, ali je
na Kosovu imalo izuzetno teke posljedice. Angairani su ljudi koji su u prolosti bili u oruanim balistikim i etnikim formacijama ili u drugim kvislinkim organizacijama, jataci bandi, slabih moralnih kvaliteta, osuivana lica
zbog politikog i drugog kriminala i druga porona lica koja su sklona za
svaku malverzaciju i intrigu . Ovakvi kompromitovani ljudi su bili naoruani
i kao lini prijatelji ili suradnici stalno su se kretali u drutvu sa nekim slubenicima dravne bezbednosti po kafanama, na raznim pijankama, na svadbama

64

Crkva Blagovetenja manastira Graanice, Manastir je utemeljen na mjestu stare Lirljanske

episkopije, Crkvu je gradio (1 J 15-1321) kralj Milutill Jedno od naj!jepsih ost.... arenja srednjevjekovne srpske arhitekture

Spomenik kosovskim borcima izgraen 1953. II obliku

srednjevjekovne kule Ila nekadanjem kosovskom raciseu
Uokolo kosovski bouri

Ostaci rnana:;rira sv Arhandda koj Prizrena, :w.duzbine cara Dusan:l l\tan::lSCir je graden
U4S-IJ5J Prvi put je ruell 1455, nakon p;lda dcspotDvil1c, a drugi pur 1615 kad Sinan-pasa
up(Hrebljava marcrij;ll

la

gr:ldnju svoje Ji,amije

II

Prizrenu

Muratovo turbe na Kosovu

polju gdje je 1389 Milo Obi
li ubio sultana Murata

Zef Mark Lushi, istaknuti aktivist KPJ, ubijen od policiie u a

km'iei (b::embra 1920

Formiranje Prve makedonsko-kosovske brigade u sclu Slivovu, II

XI. 1943. Govori Svetozar Vukmanovi- Tempo

Poprsje Darddanke

II

nonji iz okolice Klokot Banje

Abd,,1 Frashri (1839-1892), pred.

sjedl~ik carigradskog komiteta i idejni
voda PriZfenskc lige

Natim Veqilharxhi (1797-! 866), prethodnik 31b3nskih

preporoditelja

Zef Jubani (1817-1880), jedan od preporoditelja

Prizrefl- gravura F Konitza iz 1867

Pashko Vasa (1825-1892), po!itiear i knjiievnik

mc ;dbanskog preporoda

II

vrijc-

.'
Hasan Prishrina (t 1933),
idejni voJa albanskog na-

. "

rodnog pokrera poetkom

XX stoljea; pripremio
'-'

sporazum s Ponom
~

autonomiji, koji

ki realizirali kosovski us-

.,..... _3.,(.

ta nici 1912 Likvidiran po

Nalogu Zagua

.,

"/ .

i~,.t~

.'.

Sll vojni

II

Solunu

""',~_

.........
~

.:."

"' .... ~

',. I,

..'t.:.jNt'..
i::("? .. "",,
.,l.';:;,,, ~ .:...,..,

"

~.

, ..

'.

',.";, ,r._

",~'

<

........... .....

....

",'.

"-'.' . r;~uJ';';
,
"

"'~

..

..,

.'~

,o;...,Zl

.;.",',

,", '.. ."

'~ . ,!b~

, 0'''~'

. .t.".. ' .".

_h ,1".J
I."

.
'"

....

( ~ .ir.-:J

.n../

:r ~;:', <='.?

/""r.

.t
~ __

"'~

..

. -,<

/;

,,{'"

~''''''''''#,,-:

'f'
~_,J

.t~J,--

I'vlcmnrandurn Prizrenske lige, upuen juna IH7S Bt:rJinskoll1 kongres Ll

Albanski lista nici protiv

turske vl3sti 1911

Isa Buktini (1864-1916), voda

ustanika na Kosovu 1909-1912.
Godine 1881 uestvovao tl borbi
protiv osmanske vojske koja jc
upuena da ugui Prizrcnsku ligu

KosO\'ski tJstanit-j

Srp~ka \'oi~ka

Bajram Curri (1862-1925), jedan

od voda kosovskih ustanika i pred~

vodnik junske revolucije II Albaniji

(1924) Ubijen od Zaguovih iandara

II

ulazi

Skoplju, augusta J 9! 2

II

Skoplje 1912

Shtjcfn Konstantin Gic~ovi (1874-1929), knjicvnik,

uitelj, arhcolog, etnograf Autor djela l\al1lllli i Leke

Dllk,lg;illit
Boro Vukmirovi (1912-1943), narodni heroj, sekretar
OK KPj za Kosmct, uhvaen na z:ldatku i srrijeljall

Azem !3ejra (1889-1924) i Shore Galica, supruzi i suborci, vode drenikog ustanka U vrijeme I
svjetskog rata Bejta je organizirao oruane jedinke k<)je su izvele niz akcija protiv austrijskog
i bugarskog okupatora

Ramiz Sadiku (tI943), ogranizacioni sekretar Kllj za

Kosmet Kad je uhvaen Vukmirovi, traio je da bude
strijdjan zajedno s njimc

Emin Omahi (1917-19-12), narodni heroj, organizator NOP-a

na Kosovu. Organizirao p,vi narodno-oslobodilaki odbor. Poginuo od rana zadobivenih tl borbi
s fasistima tl Prizrenu

Partizanski h;ltaljon .. l.bjrarn Curri .. , formiran 1943

Jedinica Cenrte (Sedme) albanske udarne brigade uestvuje II ddilel! u tek oslobodenom
Zagrebu Brigada sc razvila iz Kic\'sko-debarskog partizanskog odreda formiranog tl augustu

19-U

Partizanski odted "Emin Duraku .. 1943

Objeeni pripadnici NOP-a

'T cfik Chana i Ubllin
Miftarei

II Pei,

i slino i na taj nain se postavljali kao vlast i ponaali se siledijski, naroito

na selu, . Jasno je da je ovaj sloj ljudi treriran od strane graana kao olo.
Bilo je niz sluajeva da su poteni ljudi na intervenciju pripadnika dravne
bezbednosti nezakonito otputani sa posl'a, a na njihova mesta su se zapoljavali ovakvi elementi, pod motivacijom 'to je na ovek'" ., . (s~ 67).
Stanovnitvo je, naravno, reagiralo pa je to policiju navelo na daljnje
krenje zakonitosti: ),Od strane organa dtavne bezbednosti vren je uticaj na
lekare i zdravstvene ustanove da ne izdaju uverenja o povredama graana
prilikom batinanja. >. Vren je uticaj na pojedine organe i ustanove da ne
primaju albe graana u vezi sa nezakonitim postupcima .. . a vrena je i pretnja prema onima koji su pokuavali da se ale (s. 69).
Zloupotrebe policije bile su esto i materijalne prirode, i one se nogledaju
u nezakonitom troenju fondova za specijalne hamene, otuivanje i prisvajanje zaplenjene vercovane robe., kupovina kola po niim cenama i mimo
licitacije .. , u raznim privilegijama j nedozvoljenim povlasticama kod nabavke
graevinskog materijala, " u prodavanju oruja,
U SUP-u Prizren je bila
praksa da se prodajom zaplenjene robe od vercera plaaju razni banketi
i gozbe" , Naeno je neproknjienih satova, zlatnika i nakita od zlata,
U magazinu SUP-a u akovici naeni su ilimi koji su bili oduzeti od graana,
a da iin nisu dane potvrde (s, 71) i tako dalje, Prisvajanjem oduzetih predmeta
- foto-aparatu, nakita i zlata - bavili su se i ea Stefanovi i njegovi pomo
nici (Dedijer, 480) No to se moglo objasniti kao zloupotreba policije, Na
Kosovu je to imalo privid nasilja vladajue nacije.
Kad je graanima pruena mogunost da prijave tete i poinitelje, dobivena je ova slika (s, 65):
o

Dio boraca Prve brigade u Pei,

odmah po osloboenju, novembra 1944

Miladin Popovi (1910-1945)

s grupom albanskih partizana.
Organizator revolucionarnog
pokreta na Kosmetu, instruktor
CK KP] II Albaniji

Oteeni podnosioci prijava

Prijavljeni slubenici SUP-a kao poinitelji

Albanci i
Turci

Srbi i
Crnogorci

763

51

27,5%

72,5%

Proizlazi da su policajci uglavnom srpske i crnogorske narodnosti terorizirali graane gotovo iskljuivo albanske i turske narodnosti.
Brionski plenum SKJ pokazao je da je sluba bezbijednosti iroko krila
zakonitost u cijeloj zemlji., No Kosovarima je izgledalo - a bilo je ak i dobrim
dijelom tano - da je policijska represija upravljena iskljuivo prema Albancima. Na taj nain oivjele su stare uspomene na prijanje reime. Bilo je satno
pitanje vremena kad e doi do reakcije,
Nije samo policija krenula stranputicom. l kulturnom razvoju Albanaca
postavljane su zapreke, Ukida se tek otvoreni Albanoloki institut, prestaje
s radom Ansambl narodnih igara i pjesama, napada se albanski folklor, radi se
na stvaranju posebnog pravopisa i knjievnog jezika za jugoslavenske Albance

65

premljeni su uvjeti da iredentistika propaganda iz Albanije i tajnih separatistickih grupa na Kosovu padne na plodno tlo. I najmanji je impuls mogao

kako bi se razlikovali od onih u Albaniji_ Gimnazija u akovici prestaje

s radom Dolazi do prebjega vanja u Albaniju radi kolovanja na materinjem
jeziku_
U meuvremenu dolo je do posljednjeg velikog iseljavanja_ Od 1953,
- kad je zakljuen Balkanski pakt i aktiviran predratni dogovor s Turskom
- pa do 1966_ iseljena je u Tursku 231.000 osoba . Meu njima je, po ocjeni
H_ Hoxhe (statistiki podaci ne postoje), bilo 80% Albanaca (Stani, s_ 214)_
Albanci su morali prethodno proi kroz poniavajuu proceduru da se izjasne
kao Turci (slino kao to su se nekoliko godina kasnije Poljaci pri iseljavanju
morali izjanjavati kao idovi, Jevreji_)
Nakon svega ovoga Brionski plenum doivljen je na Kosovu kao novo
osloboenje_ A svako osloboenje stvara i euforiju,

pokrenuti lavinu,
To se stvarno desilo u martu 1981. Kao i uvijek
poveli su stt1dt:nti.

tl

takvim sittlacijama,

Slijedila je drako ns,," represija Do danas jl' krivino kanjeno vie od

hiljadu i po, a prekrajno vie od etiri i po hiljade gotovo sve mladih ljudi_

Veoma su

esto

kanjavani na dugogodinju robiju Kosovo je doivjelo jo

jednu pacifikacijtL Kao da je onaj policijski udbenik ipak imao pravo; kad~tad manjine ugroze sigurnost zemlje, zato ih treba otro kontrolirati.. l tako se
stvaraju uvjeti da se kosovski ciklusi buna i pacifikacije perpetuiraju unedow

gled Kao da zaista nema rjeenja

Nema sumnje da e se kobni ciklusi nacionalistikih eksplozija i represija

nastaviti ako ne budu prekinuti inteligentnom i energinom akcijom. Iako ta
akcija ne moe sasvim izbjei policijsku represiju, ne moe se na nju ni svestL
Ne moe se svesti ni na neku kontraindoktrinaciju - time to se II kolskim
knjigama pojaviti nategnuti patriotski tekstovi, a novinarima i prosvjetnim
radnicima propisati norme jugoslavenskog parriotizma - niti se to moe

Reakcija
Nakon Ustava iz 1963, i, na njemu zasnovane, reforme iz 19650, zapoeo
je proces jaanja regionalnih dravnosti i nacionalistikog zatvaranja republi-

postii politikim parolama i deklaracijama zajednitva. Potrebno je ukloniti

ka i pokrajina. U cijeloj zemlji pokrenuti su nacionalni antagonizmi za koje se

uzroke sukob"L

mislilo da su davno zaboravljeni. Socijalni bunt beogradskih studenata u prvoj

polovini 1968. odjeknuo je nekoliko mjeseci kasnije meu kosovskim studentima s nacionalistikim i iredentistikim tonovima. U ranijem razdoblju bila je
zabranjena albanska zastava - za njeno isticanje ilo se do 1966. u zarvor. *
A adminisrracija je voena uglavnom na srpskom (Hasani, 143), Sada je
postepeno dolazilo do iracionalne albanizacije svega i svaega. Od djejih
vrtia dalje kole su podijeljene na albanska i nealbanska odjeljenja; albanski

je forsiran

II

administraciji; popunjavanje radnih mjesta uvjetovano je pozna-

vanjem albanskog; albanski kadrovi uivali su prednosr u upravi, kolstvu,

privredi, kako bi se ispravio nacionalni sastav;

etalaki

korzo

II

Pritini podi-

jelio se na albansku i neal bansku stranu. Kako pokazuje sluaj Kadri Reufija,
ak je i popis stanovnitva zloupotrijebljen da se povea broj Albanaca prervaranjem Turaka u Albance (akovi, 447-51)_ To postepeno razbuktavanje
nacionalne euforije poklopilo se s privrednim zaosrajanjem Pokrajine i sve
veom nezaposlenou_ Jedno je i drugo bilo rezultat zatvaranja i pogrene
ekonomske politike u Pokrajini kao i u cijeloj zemlji. No, u emotivno nabijenoj atmosferi, uz prekid normalnih kulturnih komunikacija, u situaciji kad se
Kosovo sve vie pretvaralo II privredno~kulturni geto, zaostajanje i izolacija
doivljavaoi su kao diskriminacija to je namee slavensko okruenje" Pri'" Jednom naredbom iz 1942, zastavama Glavnog taba za Kosovo i Metohiju proglaene su
"iptarska i srpska nacionalna zastava s antifaistikim znakom petokrakom zvezdom na sredi~
nL __ " (Hasani, 301) . Zabrana zastave poslije oslobodcIlja morala je, stoga, biti shvaena krto
likvidacija tekovina NOBa

67

66

I
!

8. Elementi sukobljavanja:
iseljavanja i bune

ci imali dvije znaajne prednosti u odnosu na Srbe: bili su vrsto plemenski organizirani~' - srpski ratari bili su plemensku organizaciju davno napustili - a oni
islamizirani uivali su privilegije koje im je u otomanskom carstvu davala vjera,
S vremenom su se albanski gortaci prestajali vraati sa svojih pljakakih
pohoda i poeli su se kolonizirati. Sada se, na neki nain, historija ponovila
II obrnutom smjeru: Slaveni su potiskivani sa svojih njiva u planine, odn. van
Kosova i naroito prema sjeveru_ Do prave kolonizacije dolo je tek poslije
bekog rata i velikih seoba 1690 . i 1737_ Oigledno je da je te procese karakterizirala velika surovost. Jevro Dedijer, koji je poetkom ovog vijeka proputovao te krajeve, daje nam sljedei opis za krajeve oko Debra:

Odnose izmeu Albanaca i Srba na Kosovu kroz vjekove dobro je

rezimirao Dimitrije Bogdanovi (b, 21), kad kae da su

l>Arbanasi" su se najpre javljali u etama kao zulumari, pljakali stoku,

odvodili declI i ljude i ucenjivali su, Tim su najpre postigli to da je rad
i ivot po selima postao nemogu" Najpre se naputalo stoarstvo po
planinama i obraivanje onih zemalja koje su dalje od sela.. Stanovnitvu
su na taj nain oduzeti svi uslovi za ivot, i ono je moralo ii u pealbu
Ova sela morala su imati arbanake najamnike, " koji su ih uvali, Ovi
najamnici se najpre nasele u selu, i, mesto po umama, zulumari su tada
u selu, Oni dre vezu sa svojim saplemenicima u Debru i oni ih pomau.
Nastaju tada otmice imanja, ubijanja, i srpskog stanovnitva postepeno
nestaje i iseljava se.

"Odnosi Srba i Albanaca prolazili kroz veoma protiv rjene faze, pri emu
je odnos simbioze, dobrog susjedstva pa ak i bratstva bio karakteristian
za daleko najvei i najdui dio nae zajednike historije na Balkanu_ Tek
od poetka XVIll vijeka, a naroito u toku XIX vijeka, ti odnosi dobijaju
karakter permanentnog nasilja nad srpskim narodom, II znaku islamizacije Albanaca i njihovog prodora u srpske zemlje, privilegiranog i podsticanog od strane, otomanske vlastL,(
< "

Katoliki Albanci koji se naseljavaju na Kosovu nemaju, kako je ve konstatirano, vrstih vjerskih uvjerenja i lako primaju islam" Na taj nain ulaze
u vladajuu naciju, to im poveava samopouzdanje. Isprva zauzimaju puste
zemlje izbjeglih Srba, a zatim poinju preostale Srbe istiskivati iz sela i s imanja na nain kako je ve navedeno_ Takoer pretvaraju Srbe u svoje bfije
(kmetove bezernijae) i postaju bijesni begovi_ Doseljenici gube dva kljuna
moralna orijentira: svoju prijanju vjeru i svoju fisnu organizaciju" To stanje
anominosti vodi do etike razularenosti.. Meu pojedincima ne postoje dru~
tvene veze, l>OVU unutranju raznolikost i najamnu odbojnostH - primjeuje
Cviji (s. 339) - samo su mogli poveati poarbanaeni Srbi_ Turci su ovu
anarhiju jo poveavali hukanjem na nevjernike, pravoslavne Srbe i katolike
Albance: da ne treba odrati besu datu nevjerniku, da zemlja, po Kur'anu,
pripada samo vjernicima, Turska vlast izgubila je autoritet i nije mogla osigurati nikakvu osobnu i imovinsku sigurnost. Nigdje u svijetu, zakljuuje Jovan
Cviji (s_ 340), "nije bilo manje line i imovne sigurnosti_nego u Metohiji i na
Kosovu Svaki je ovek iveo za se!;>e i u drugom gledao neprijatelja, ili se bar

KoloIlizacija Albanaca Ila Kosovu

Prijelaz planinskih Albanaca s nomadskog na sjedilaki nain ivota
u XVI. stoljeu poklopio se s turskom okupacijom i islamizacijom_ [ kao to su
Crnogorci sa svojih brda silazili na sve etiri strane svijeta (ukljuivi i na
Kosovo), II potrazi za boljim uvjetima ivota, a esto naprosto bjeei od gladi
- to su isto radili i albanski gortaci_ to se tie Kosova, razlika je bila u tome
to su tu i vjera i etnos bili razliiti, a bila je razliita i civilizacijska razina,
tako da je historijskih razloga za krvave sukobe bilo vie nego dovoljno_ Slijed
dogaaja bio je, otprilike, ovakav_ Pod pritiskom islamizacije i stalnog maltretiranja pokrenuli su se neasimilirani Slaveni iz Albanije selei se u krajeve
s veinskim slavenskim stanovnitvom_ Zatim su poeli pljakaki prepadi
nalik na one koji se u plemenski organiziranom drutvu redovno deavaju, pa
za njih znaju i crnogorska plemena (Erdeljanovi, 245). * No u tome su Alban.. Takvu pljaku i drugi zulum Marko Miljanov - koji ih, naravno, ne odobrava - objanjava socijalno-psiholokim razlozima na sasvim suvremen nain Na kraju jedne takve analize on
zakljuuje: "Ono, ima i II nji' pljaka i grabi, ali oni smjeraju i najnia grubnja da j' blizu slave
izgleda, kako ju moe drugo ime zamijenit', a ne niska grabnja, murea, samo da iju' kii co ine
neki u Tursku, na druga mjesta, grabadije koji grabe da iju, a nikoga ne biju A oni koji grabi
mijea ga s ubistvom, koje je sa slavom pomijeano (sv 2, s 70), - Cini se da je naroico slatko

bilo pljakati dubrovake trgovce, pa su se u tu svrhu ujedinjava!e crnogorske i albanske druine

jo poetkom XV. stoljeCa (Boi, 171).
o. U vezi s plemenskom organizacijom Crnogorac;! Erdeljanovi upozorava: ,Pleme, hratstvo i uopte srodstvo sluilo je kao zatita od neprijatelja Svaki, koji jc stajao izvan tih krugova,
pa ma bio i Srbin, smatrao se manje-vie za prirodnog neprijatelja., (Kui, s 225)

68

69
r

na njega nije smeo pouzdano osloniti, Ako je smatrao da ga dovoljno ne

respekruju, on je ubijao, kao to je i sam u prvoj zgodnoj prilici mogao
poginuti zbog istog uzroka ili drugog.
Srbi reagiraju mimikrijom, kako to naziva Cviji (s, 441). Poinju se oblaiti i govoriti albanski. lvlukarci ak prelaze na islam, No ta mimikrija nakon
nekog vremena prestaje to biti,. "Preobueni" Albanci ulaze u fisove, gdje oni
postoje ili sc formiraju, i tako bivaju asimilirani, To su Arnautai,. Koliko ih je

Do reprize ovih dogaaja dolo je za vrijeme austro-turskog rata J736-390

Ponovno buknu ustancI, Kad su Austrijanci zauzeli Ni u julu 1737 . , glavari
ustanika sastaju se ovdje u austrijskom glavnom tabu, Tu je i patrijarh Arsc-

bilo, jo nije procijenjcnoo Bogdanovi kao pouzdane podatke za Krivu Reku

navodi procentualno uee od 21c} (b, 57) . Nui, koji je bio konzularni
inovnik na Kosovu, tvrdi da su tri etvrtine Kosov~ra Arnautai (s. 77), Ta je
proporcija oigledno plod mateo No, iz Dedijerova pisanja proizlazi da sc
Arnautai mogu prepoznati po drugaijim 'obiajima, predaji i, ponekad, po
slavenskim prezimenima i da ih mora biti znatno vie od 2%. Bit e da ih je
bilo vie od 10000000 (Bogdanovi, 95)00 Albanizirani Srbi, kako to esto biva

sredstvima forsiraju islamizaciju radi pacifikacije, Peka patrijarija, koju su

s poturicama, bili su potom najborbeniji, udarni dio albanske narodnosti'l

(Bogdanovi,

98)0

Zulum i iseljavanja pojaavaju sc naroito nakon periodinih buna,

nije IV akabenta koji je doao s prvacima crnogorskih i albanskih plemena

(Klimenri, Hori, Gruda)o Skopski katoliki biskup Albanac Mhill Suma, koji
je bio vodio tajne pregovore s Arsenijem, takoer se angairao, Austrijanci su
mt vodili mlitavo i na kraju se povukli.. Turci sada vre represaiije i svim
Turci obnovili 15570 da bi Srbe odvojili od

katolikih

drava na sjeveru i veza-

li ih uz carstvo, pokazala se izdajnikom, pa su Turci poeli dovoditi Grke kao

patrijarhe i na kraju su patrijariju 1766 ukinulio

Prilikom povlaenja Austrijanaca povukao se i dio pobunjenog sranovni

tva, a

meu

njima i 5000 albanskih obitelji. ,. Oni koji su ostali bili su opet

okrutno kanjeni, U tome st! naroito uestvovali albanski begovi koji su sc

poeli naseljavati na Kosovu i u }"jakedoniji (E. j., svo 1, 155-56). Odlazak

odno islamiziranje Srba i naseljavanje Albanaca izmijenili su etniki i vjerski

sastav sranovnirvao Do sredine XIX. stoljea albanski migranti doprli su do
Leskovca i Nia.
Berlinskim ugovorom Srbiji su ostavljeni osloboeni okruzi Ni, Pirot,

I seliavmzia i bUlle
Za vrijeme austro-turskih ratova 1687-90. austrijske trupe prodrle su
duboko na jug Balkanskog poluotoka, pa su se Srbi, Makedonci i nemuslimanski Albanci ponadali osloboenjtL Buknuli su ustanci podrke Austrijancima. Austrijskom generalu Piccolominiju II Pritini su se pridruile znatne
snage Srba i katolikih Albanaca. U Skoplju ga je doekao albanski nadbiskup
Pjeter Bogdani (inae jedan od najstarijih pisaca albanske knjievnosti), koji je
s generalom produio do Prizrena . Peki patrijarh Arsenije III, koji je bio
veoma bogat ovjek i poticao je svoju pastvtl na ustanak, imao je razloga da se
plai Turakao Traio je bez uspjeha rusku pomo oNapredovanjem Austrijanaca nije bio oduevljen, pa se sklonio II Niki, i zatim na Cetinje, i otud je
pozivao Mleane da krenu s vojskom. Kad mu je Piccolomini zaprijetio da e
izabrati drugog patrijarha ako nastavi suradnju s !vllcunima, vratio se s 6000
Srba i Albanaca koji su se u novembru J 689.0 u Prizrenu zakleli Piccolominiju
na vjernost.
U Prizrenu general umire od kuge. Poslije njegove smrti, novi osmanlijski
zapovjednik veliki vezir Musrafa uprili potisnuo je Ausrrijance i zatim ih

u februaru 1690. razbio kod Kaanika . Osmanlije su se okrutno osvetilc

Srbima i katolikim Klimenrimao Progoni i ubijanja vre sc od Skoplja do
Budima. Patrijarh Arsenije poveo jc veliku seobu Srba nu sjever u dananju

Vojvodinu o Prikljuile su se i manje grupe Albanaca i 1vIakedonaca. Da bi

izbjegli osmanlijski zulum, mnogi su Srbi preli na islam.
70

Toplica i Vranje, ali su Turskoj ostavljeni Sandak i Kosovoo Posljedice su bile

Na srpskoj strani brutalno su protjerivani Albanci (oko 30.000) Na
osmanlijskoj strani svetilo se Srbima i oni su bjeali u Srbiju . Protjerani
tragine .

muhadiri (izbjeglice) nastanjivali su se na Kosovu i svojim ogorenjem doprinijeli su svirepostima nad srpskim stanovnitvom,:}'~ Srbi su bili carski izdajnici i podvrgnuri su teroru u kojem uestvuje i albanski baibozuk (neregularne

jedinice)o Deceniju i pol kasnije srpski konzularni

inovnik

Branislav

Nui

,- Zanimljivo jc zabiljeiti Ja st: zajedno sa Srbima u 1737 u Srijcm preselilo i oko 300
obitelji albanskih Klimenata, Kako su oni bili katolici pretvorili su se s vremenom II Hrvate
i njihovi potomci danas ive u selima Nikinci, I-inkovci i Jarak.
". *_ Dvadesetak goJina kasnije prokomentir;:!O jc ovako ovc dogaajc beogradski profesor
prava Zivojin Peri II lanku objadjenom 190{), u pariskom Rel'lIC gellerizle dl/ droit:
"Postoji, ipak, jedan sloj muslimana u vczi sa kojim se n:li;e pit<lnje nikada nijc moglo
postaviti, To su Albanci. Srbija se sjeala nt:prijateljskog dranja od koga oni nikada nisu odstupali prema srpskoj rasi, ak i u vrijeme mirn, j oila se II njihovom pogledu koristila mjerama koje
nije primjenjivala premn Turcima, Dok su ovi nakon rata bili slobodni da ostanu tl Srbiji ili da jz
nje odu, Albanci su odmah dobili narcenje da ic n:1puste, i oni koji su to odbili, bili su silom
istjerani Jed:lll drugi motiv) moda i glavni, od!ucio je srpsku vl:ldu na t:lj postupak prema
Albancima. U oekivanju novog rata sa Turcima, postoj:lla je bojazan njihovog urovanja sa
Turcima, Dogaaji koji su se kasnijc zbili pokazali su da je moda bija bolje postupiti na drugi
naein Albanci, koji su bili izbacelli iz Srbije, ponijeli SlI sa sobom neutaivu mrnju prema srpskoj
[:lsi, Nije prolazio jcd:1n d:ln, a da oni nisu bili krivi za barbarskc :lkre prem:l nesretnim krtnnim:l
srpske rase koji su ivjeli II njihovom susjcdstvu, II Makedoniji j Sr:1roj Srbiji [Kosovo]. Nisu imali
"ie uviavnosti ni za Srbe II Kraljevini [Srbiji I Njihovi upadi 11:1 srpsku teritoriju su esri i vlada
ponebd mora upuivati trupe da ih suzbije, Tako, II 1897, bilo je istinskih bitaka izmedu
agresivnih Alb:lllaca j Srba iz pograninih podruja; znaran broj je bio poginulih i ranjenih,
a srpska vla<l<1 morala je upotrijebiti vojnike iz susjednih g:1rniZOll:l da bi odbila napadae Ova
nC5110sna situacija vjerojatno ne bi posroj:1ia J:l je srpska vlaJ:l u 1878. dozvolila Albancima da
ostanu u Srbiji, Suprostavljeni Albancima iz Turske, oni bi bili ivi bedem protiv njih, a moda
naklonost Srbije prema njima nc bi ostala bcz utjecaja na osjeaje albanskc nacije prcma Srbima
u Otomanskoj carevini" (Citirano prema Degan, ss 70-71)

71

konstatirao je na licu mjesta: Srpski se ivalj na Kosovu osea s dana na dan

sve usamljeniji i naputeniji, a to su prilike koje ne diu ve obaraju duh
jednog naroda (s . 89).
Osmanlijska imperija je i dalje trunu la, a balkanski su se narodi pripremali
za konano osloboenje. Krajem 1912. srpska je vojska trijumfalno oslobodila Kosovo. U srpskom memorandumu konferenciji ambasadora u januaru
1913. Kosovo se naziva Svetom zemljom srpskog naroda. Osloboenje je bilo
dvostruko: od osmanlijske vlasti i tursko-albanskih zulumara. Prvi lan ustava za novoosloboene krajeve Kosovo j Makedoniju proklamirao je da je
I>svaki stanovnik Srbije - Srbin, naelo koje danas primjenjuje i socijalisti
ka Bugarska.
Na taj nain, Albanci na Kosovu doivjeli su osloboenje od Osmanlija
kao okupaciju od strane Srba i Crnogoraca. Nova vlast poslala je u ove
krajeve inovniki olo koji je maltretirao stanovnitvo i brinuo se prvenstveno o osobnom bogaenju . Negodovanje i otpor Albanaca ugui vani su terorom. U 1913. izbila je masovna pobuna za ije je uguivanje uporrijebljeno
nekoliko divizija. Sada je dolo do iseljavanja velikog broja Albanaca i Turaka
u Tursku Do reprize ovih dogaaja dolo je nakon prvog svjetskog rata.
Nemiri su poeli odmah nakon uspostavljanja Jugoslavije . U Plavu i Gusinju
ustanak je buknuo 1919, a isto tako i u Metohiji i Kosovu. Fokret kaaka
(hajduka), koji su imali iroku podrku stanovnitva, likvidiran je tek nakon
pet godina. O tim narodnim bunama bit e vie rijei kasnije, inovnici,
pljaka, naseljavanje kolonista kao dravnotvornog elementa (oko 12.000
obitelji) u meuratnom razdoblju (Bogdanovi 189), i otpor albanskog stanovnitva, Nemiri su bili permanentnL
Trea albanska pobuna izbila je nakon osloboenja Kosova 1944., i o njoj
e jo biti rijei. Studentski bunt iz 1981. predstavlja etvrtu pobunu. Njen
karakter znatno je drugaiji. No, i ovaj je put dolo do iseljavanja pod pritiskom - i to Srba i Crnogoraca,

Balkanske migracije
Radi boljeg razumijevanja dogaaja, valja ovdje naznaiti i opi okvir
balkanskih migracija. Nisu se iseljavali samo Srbi i Albanci. Zbog turskih
osvajanja, narodnih buna, austro-ugarsko-hrvatskih kontraofenziva, i ratova
za nezavisnost, ali i iz ekonomskih razloga, od kraja XIV. stoljea ispremijetano je gotovo cjelokupno stanovnitvo od Veleke klisure na Vardaru pa do
Zagrebake gore (Cviji, 129). To su uvena Cvijieva metanastazina kretanja (metalldstasis = preseljavanje, seoba) koja su on i njegovi suradnici u nizu
godina sistematski istraivali. Balkan se pokazao kao najvei i najvreliji etni
ki kotao Evrope.
72

Cviji utvruje etiri glavne migracione struje.

skom, polazi iz oblasti Crne Gore i stare Rake, a
umadija:

Najjaa,

koju zov.c dinarmeta bila je

najprivlaniia

I>Skoro cela pod velikim hrastovim i bukovim umama u koje su tek

pravili njive i livade; bila je periferijskog poloaja u turskom
carstvu, udaljena od Carigrada; ~ ~ iti uki reim nije bio jako rasprostranjen, i bilo je dosta slobodnih seljaka. Pred kraj XVlIl veka Beogradski
paaluk je imao neku vrstu autonomije. Ve II tursko vreme su se, dakle,
mnogobrojni dinarski doseljenici nastanili,
izmeu Drine i Morave.
A kad se umadija oslobodila turske vlasti, poetkom XIX veka, ona je
privukla skoro sve migracione struje kontinenralnoga bloka<1 (Cviji,
131).
krenjem

Iz Crne Gore, Hercegovine i Bosne migracione struje plavile su Dalmaciju,

Skoro sve stanovnitvo Boke Kotorske vodi porijeklo od crnogorskih i hercegovakih doseljenika.
Iz Zapadne Bosne i Dalmacije iseljavanje je teklo do umberka, Bele
Kranjske, Ljubljane i Maribora, Katoliki Bosanci i Hercegovci prodrli su
u Baranju (do iza Peuja) i u Baku (do iza Subotice), Tog su porijekla veina
Bunjevaca (po rijeci Buni) iokaca.
Druga,

kosovsko~metohijska,

struja

kree

se prema !vIoravi, naseljava

dolinu Resave i kotline istone Srbije sve do Zajeara, a takoer naseljava

i okolinu Niac

Trea, juna, struja kupi iseljenike iz zapadne !vlakedonije, bive slavenske

iseljenike iz Albanije i staro stanovnitvo june !vIorave i upuuje ih na sjever,
sve do Beograda.
I, na kraju, kosovska i vardarska struja, zajedno sa stanovnitvom moravske Srbije, formiraju nove struje koje prelaze Savu i Dunav i razlijevaju se po
Banatu, Bakoj, Srijemu i dijelu Slavonije . Od XIV. do XVIII. vijeka historijski
spomenici spominju osam glavnih seoba. Iseljenici dopiru do Budimpete
i Sent-Andreje.
Migracija nije bila jedino u Sloveniji, banskoj Hrvatskoj, junoj Makedoniji i opskoj oblasti . Najvie iseljenika primili su moravska Srbija, Dalmacija,
Slavonija i Srijem, a zatim Baka, Baranja i BanaL Naseljavanje sjevernih
zemalja bilo je to lake to su bile slabo neseljene.
Tu su iseljavanja bila gotovo neprekidna, ali su posebno eruptivna poslije
veih ratova i buna, Samo u tri godine krize 1875-1878, po ocjeni Milorada
Ekmeia, "na Balkanu bila (su) pokrenuta dva miliona ljudi na bjeanje sa
svojih ognjita, po milion na obje vjerske strane (Bogdanovi, 138),
Kad se ove injenice razmotre, postaje jasno zato moderna srpska drava
nije bila uspostavljena u rakoj oblasti nego u umadiji. l zato su znatan broj
vojvoda iz prvog ustanka, uglednih seljaka i visokih inovnika bili podrijetlom
73

iz Crne Gore. Teite srpske dl',we premjeteno je Ila sjeuer; Pritinu, Prizren
i Skoplje zamijenili su Kruevac, Smederevo i Beograd.
I u maloj Crnoj Gori dolazi do historijskog pomicanja, najprije na sjever,
a zatim iz ravnice u planine, Turci su opustoili slavenska naselja oko Skadra
i na taj nain dokrajili zetski kontinuitet, Crnogorski se centar pomie u abljak, pa zatim na Rijeku Crnojevia i najposlije na Cetinje.
Slini su se procesi odigravali i u Hrvatskoj, s tom razlikom to Hrvati,
slino kao i Slovenci, uglavnom nisll mogli migrirati na dobro naseljen i dravno dobro organiziran neslavenski sjever., Zbog toga je u Hrvatskoj dolo do
kontrakcije teritorije~ s juga, ali se teritorija uz obalu proirila od Splita do
Dubrovnika, kao i na vei dio Istre, Pored toga etniki su osvojeni romanski
dalmatinski gradovi i otoci"
Pored lvlakedonije, najvee etnike gubitke pretrpjela je Slovenija, kojoj je
germanska ekspanzija sa sjevera oduzela vie od polovine etnike teritorije,
Gosposvctsko polje, nekada centar Slovenije, ostalo je izvan nje,
U historiji Hrvaca krbavska bitka ima slino znaenje kao kosovska bitka
u historiji Srba Na Krbavskom je polju 1493., kako napisa stari ljetopisac
pop ~vlartinac, propalo itavo plemstvo Hrvatske,. Taj je poraz, slino k~Hl
i kosovski stoljee ranije, pokrenuo seobu hrvatskog ivlja u sjevernije krajeve.
). U svega tri desetljea poslije krbavskog razboja nekadanja se matica hrvatske drave u dalmatinskom primorju i njegovu zaleu do Gvozda pretvorila
u turske sandake i pokrila novim, uglavnom srpskim ivljem iz unutranjosti
turskog carstva (E l, sv . 4, 48). Tu politiku naseljavanja T urci su sistematski
provodili i u drugim novoosvojenim krajevima Stoljee kasnije, 1593" ban
Toma Baka Erdody pobijedio je Hasan-pau kod Siska i turska nadiranja
definitivno su zaustavljena, Na pusta se.!ita, habsburka vlast kao i hrvatske
velmoe naseljavaju ete prebjega, veinom Vlaha i Srba. U meuvremenu su
slavonski kajkavci izbjegli u Kranjsku i tajersku (Cviji, 543). S Karlovakim
mirom 1699, poinje potiskivanje Turaka iz jugoslavenskih zemalja. Zajedno
s turskom vojskom seli se i muslimansko stanovnitvo na jug i zadrava se
ponajvie tl Bosni i Hercegovini. Nakon izgona Turaka, Austrija u Vojvodini
naseljava Nijemce, Ivladarc, Rumunje, Slovake, Rusine,
Navedena preseljavanja imala su dvije konzekvencije. Prvo, kao i kod
Srba, centar hrvatske dravc pomakao se na sjever,. Nin, Stoni Biograd i Biha
zamijenio je dotad nepoznati Zagreb, I drugo, dolo je do velikih etnikih
promJcna"

i sjevernu Dalmaciju, naselivi II isto doba velik dio Slavonije. Postigavi

velika etnika osvajanja na sjeveru i sjeverozapadu, srpski narod II isto
vrijeme etniki gubi na jugu, Arbanasi najprije naseljuju ravnicu oko Skadarskog jezera, a zatim velikim dijelom Kosovo i !\'lctohiju (Grafenauer,
sv . II, 848).
Etniko mijeanje imalo je

i negativnih posljedica koje

O tome autori Historije llarOd,l Jugoslavije kau:

JO osjeamo,

.. Proces etnohiolokog stapanja i prilagoavanja kolonista i starosjedilaca

svagdje je tekao sporo i bio praen krizama, sukobima i itavim nizom
promjena ne samo privrednog i drutvenog nego i antropolokog i kulturnog karaktera" On je bio to tei to su bile vee nacionalno-kulturne
i drutvene razlike izmeu kolonista i starosjedilaca, To se naroito osjetilo tl hrvatskim zemljama, tl koje sc u xv. i XVI, st naseljavaju velike mase
srpskog naroda i tl sjevernoj !\1akedoniji, na Kosovu i !vletohiji, gdje se od
XVII, sL izmijealo srarosjedilako makedonsko i srpsko stanovnitvo
s arbanaki m stoarima . Etnika izmijeanost u Vojvodini, kako ic nastala
od XVI. do XVlIl. SL, izazvala je itav niz nacionalnih i kulturnih previranja, trvenja i prilagobvanja meu pojedinim njezinim narodima (sv . II,

851).
Vrijeme bi bilo da neto nauimo iz te nae zajednike historije,. Zato ne
bi etnika raznolikost od izvora sukoba postala nepresuni izvor meusobne
kulturne fertilizacije?

"Najvee

raseljavanje nastaje kod Srba. Etniko sredite u to se doba

pomaknulo iz stare Rake i s Kosova i !\1etohije prema sjeveru u Moravsku Srbiju.
Preavi preko Save i Dunava, srpski je narod od XV. do XVllI. st.
etniki osvojio junu Ugarsku, dananju Vojvodinu Srbi su u to doba
preplavili sredita starih hrvatskih zemalja Bosansku krajinu, Liku, Baniju

74

75

I
ideal, svako pleme t~eba da bude to mnogobrojnije Zena nerotkinja
mogla se promeniti, naroito ako je udata za junaka i poznatog oveka ija
se 'Ioz~' ne srne ugasiti ~ Priznati junak sc eni samo devojkom od slav~
nog roda i obratno,. Crnogorac se ne ustee oeniti dcvojkom kakvog
arbanakog junaka~ Razlika u veri, naroito ako je u pitanju katolika
vera, nije prepreka" utoliko pre to Arbanase smatraju za roake crnogorskih plemena (ss. 397-98).

9. Elementi zajednitva

Ti osjeaji mora da su bili uzajamni . Prije dva stoljea Dositej Obradovi

je posjetio Albaniju, nauio je albanski i zabiljeio je izjavu jednog Albanca:
Mi smo sa Srbi jedan narod i pleme bili (Tucovi, s . 130).
Isti viteki kodeks asti, junatva, porodine loze, gostoprimstva izadate
rijei nalazimo i kod albanskih gortaka . Veliki dijelovi Kali/IIIa Leki! Dlllwgjinija reproduciraju se i u crnogorskim obiajima, 597 i 600 [(amIlla kau:
)Oduzeta ast nikome se ne prata" Onaj kome je oduzeta ast) po kanonu
se rauna mrtvim. Nadalje, 602: "Kua Albanca pripada bogu i gostu, Tu
je zatim i besa i krvna osveta koja se nije mogla izvriti nad enama i sveenici~
ma . Velika slinost u ponaanju proizlazi i iz veoma temeljne studije Erdeljanovia o mjeovitom plemenu Kui, iji se albanski dio dri Lekina Kanona
(s . 224), a obiaji srpskog dijela jedva da se u neem bitnom razlikuju. No
viteki kodeks ne spreava da se ponekad ne izvre nevjerojatne okrutnosti.'~
Da ne ostanemo samo kod suhoparnih konstatacija o slinosti crnogorskih
i albanskih obiaja, bit e od interesa da navedemo jedno autentino svjedoanstvo, Rije je, naravno, o uvenom kuko m vojvodi iz bratstva Drekalovia, Marku Miljanovu, koji pripovijeda kako

Albanci i Crnogorci
Dok su Kosovo (i Zapadna Makedonija) bili poprite nacionalno-vjerskih sukoba koji su trajali tri stoljea, crnogorsko-sjevernoalbanska
historijska pozornica izgledala je sasvim drukije. Naravno, i ovdje je bilo
sukoba, ak i vrlo krvavih. Meutim, ono to je karakteristino za crnogorsko-albanske odnose jest neka vrsta etnike simbioze, Razlozi tome su
oigledni: kranstvo (pravoslavlje Crnogoraca i katolianstvo sjevernih
Albanaca) i plemenska organizacija dovodi oba naroda u isti civilizacijski
i kulturni krug i suprotstavlja ih osmanlijskim okupatorima. Jedina je vea
razlika jezik No, poesto se znaju oba jezika.
Radi razumijevanja onoga to slijedi, treba imati na umu da je dananja Crna Gora relativno kasna tvorevina. Poetkom XIX stoljea postojale
su tri odvojene regije: Brda uz dananju albansku granicu s mijeanim plemenima; nikika Hercegovina, gdje su se uvrstile Osmanlije i potu rice,
i stara Crna Gora, koja je prva uspjela ujediniti izvjestan broj plemena
i tako postaje jezgrom crnogorske drave. Valja dodati i etvrtu regiju,
primorje, gdje je drava Crna Gora prvu teritoriju dobila tek Berlinskim
ugovorom od 1878.

Usprkos toj rascjepkanosti, nacionalna osjeanja kod Crnogoraca nisu

)t

76

).,. imamo neki dio mi Brani i Crnogorci u obiaje, da se u mnogome

s arbanakijema obiajima, i to vie imaju toga plemena brcka koja
su blie Arbanije, kao Vasojevii i Kui, malo Ljenjani iCeklinjani,
a povie CrmnianL Ova su vie poznata s Arbanasima i njinijema obiaji
ma, da i' nijesu toliko opori jednijema ni drugijema, no se mijeaju, trae
jedan drugoga, ine poznanstvo i prijateljstvo} bratime se i hW1111jll, i tt sve
dlllgo se slau, Iwd se Ile bijllllte{/II sobollt (kurziv moj); samo i' je II jezik
velika razlika, no i to su mlogi jedini od drugije' nauili da govore, nai
arbanaki, a oni naki, Mlogo Arbanasi trae poznanstvo i prijateljstvo
s naijema ljudjima, Oni esto dolaze na nae skuptine samo zato da
priliu

nita manje snana nego kod Srba" Ako ita, ona su ea, strastvenija,
Paljivi promatra Cviji biljei:
Nad svim ostalim prevlauju dva oseanja: plemenska slava i ast
i nacionalna misao, 'vera Obilia'-."" Crnogorci su ispunjeni 'verom
Obilia' kao Jevreji staroga zaveta verom u Jehovu. Glavna duhovna
hrana su im predanja o Kosovu i srpskoj nemanjikoj dravi, i ova
predanja znaju ak i ene i deca. Svi su proeti milju osloboenja
srpske zemlje od tuinskog jarma - svega 'to je nae od starina
bilo', kako pesma kae. Znaju joj granice, slavne gradove i mesta.
U ove granice uvlae 'polovinu Arbanije' , smatrajui je kao historijsku srpsku oblast, naseljenu plemenima srpsko-arbanakog porekla.
Smatraju sebe za srodne Arbanasima, Da bi se postigao ovaj narodni

.. Kad Kui ne htjedoe da se ujedine sa Crnom Gorom. knez Danilo posla vojsku sa svojim
bratom Mirkom da ih na to privoli i prisili Veina Kub poslua, ali jedan dio ostadoe uporni
i ne htjedoe Mirka pustiti u Kue, Jedan od njih, Benja Nm'akov Petrovi s Kosova, vikne s vrh
brda Ilad Bioem: "Ako mi dovedete kneginju crnogorsku, da joj uinim jednog Drekalovia,
pustit emo vas u Kue!" "Ovaka uvreda .. - pria Erdcljanovi- "ujela je za srce i vojvodu Mirka
i vojsku, koja jc bila s njim. Zato je crnogorska vojska, kad je . ula u Kue, i sama mnogo
preterala u postupanju s porodicama neposll1nih Kua, Vojvoda Marko opisuje, a i ja sam
s!uao, da su mnogi crnogorski vojnici sekli glave ak i ded u kolevkama i starim i bolesnim
ljudima, te ih donosila vojvodi Mirku (Erdelj anovi, Kui, s. 66)

77

f,
pregleda kojega e izabrat' da se njim pobratimi, ali okumi, i postanu
blizika, s vie ljubavi no rodena braa," Natjeu se nai i nji 'ni, koji e
boljeg prijatelja ugrabit' Ali u to se vie Arbanasi 'itaju. Tako se natjeu,
koji e kojeg bolje i ljepe doekut' i astit' kud dolaze jedan kod dtugoga.
Pa kad Arbanas ljepe i doeka i asti Branina no Branin njega, on je" ne
samo sebe ponizio, no je i pleme malo s tijem nakudio. Ako se potrefi
Arbanasu da ga pobratim Branin pretee tl gostoprimstvo, ve je ast
arbanaka postradala. Ali se to rijetko dogade u gostoprimstvo da dobije
na prvenstvo ... " (sv. 2,70-71).

Zbog ove etnike bliskosti, Brani i albanska plemena redovno su zajedno

ratovali protiv r ura ka .

Kad je dolo vrijeme formiranja drave, onaj

rodaki

imperijalizam

o "polovini Albanije" Albanci nisu bili spremni primiti i dolo je do prolijevanja krv1, No, valja zapaziti motivaciju: nije rije o osvajanju tue teritorije ve
o oslobaanju zajednike, crnogorsko~c:libanske, l ne radi se samo o romantiarskoj fikciji. U sjevernoj Albaniji, oko Skadra, ivjelo je dosta Slavena koje
su Albanci asimilirali i, obrnuto, u Crnoj Gori dosta Albanaca koje su Crnogotci asimilirali. Osim toga, bilo je neprestanih uskakanja u oba smjera radi
krvne osvete i drugih razloga. Na taj nain izvjestan broj plemena s obje strane
dananje granice ima mijeano slavensko-albansko porijeklo, i to ivi u svijesti

zij\! o porijeklu Kua i zakljuuje: )' ... ova trea najvie prilii istini: da su
Drekalovii od ura Kastriota, a ostali Kui od 1vlrnjavia, i da su se ovi
naselili li Kue poslije prospine Mrnjavia, a oni poslije Kastriorove razurCH
(Sabralla diela, 3, s. 21). Na drugom mjestu Miljanov kae: "POto je Drekale
posta vojvoda Kuima, upravlja je narodom vie no druge vojvode, koje su
Turci smetali>". II svako selo po jednoga, jer Drekala postavie Kui na sktlp~
tinu, te stoga je ima vlast ka vojvoda plemenski, a ne seljanski., (s 31).
Drekale je historijska linost i ivio je u drugoj polovici XVI stOljea. No
informacije o porijeklu Kuu plod su narodne mate, Erdc!janovi i Kovaevi
(Miljanov, 4, s 212-23) smatraju da su Kui postali od starijeg, srpskog,
i mlaeg, albanskog, stanovnitva, koje sc, veinom, doselilo otkako su Kui
potpali pod Tursku. No, i za vrijeme srpske vladavine u Kuima je bilo Albanaca. U XVII. stoljeu Drekalovii su preli na pravoslavlje i pocrnogorili se.
Za pleme Kua se u 1610. kae da mu je "polovica pravoslavna, a polovica
latinska", a u 1914. g" se govori o albanskim Kuima rimskoga obreda
(ufflay, s . 77) . U to vrijeme jedan od dvojice vojvoda biran je od Albanaca.
Danas albanska bratstva ive u Zatrijepu (Bonkei), Koima (Koji) i jedan
dio u Fundini
Prema albanskoj narodnoj predaji, od Kua vode porijeklo albanska plemena Hoti, Kastrati i KlimentL

naroda.

I
P/eme

Kui

Legende
Postoje mnogobrojne legende o

osniyaima

Romul i Rem osnovali su Rim, Petero

Od etniki mjeovitih crnogorskih (btanskih) plemena najbolje je proue
no pleme Kui. Ono je, ujedno, i jedno od najveih erilOgorskih plemena.
Poetkom ovog stoljea Erdeljanovi je naao u Kuima oko 1500 obitelji sa
oko 9000 ljudi. Od tog broja 244 obitelji ili jedna petina bile su albanske.
Ukupno je bilo 22 bratstva, od kojih 4 albanska. Najvee bratstvo, Drekalavii, obuhvaalo je vie od polovice svih obitelji, njih 800 (55.141, 169, 172).
Vojvoda iz tog bratstva, Marko Miljanov, ujedinio je Kue s Crnom Gorom

1876.
Ranije je meu Kuima bilo mnogo vie Albanaca . Samo ime Kui albanskog je porijekla. U Albaniji postoje dva sela s tim imenom. Prema predaji,
Albanei upotrebljavaju rije kli kad govore o junatvu, pa su prema tome
[(uima ovo ime dali Albanci jer ih smatraju najveim junacima u ovom kraju,
Veinom

se ime plemena izvodi iz

rijei

kuq, to

znai

crven i odnosi se na

crveno, boksitna zemljite u kukom kraju,

Najvee kuko bratstvo, Drekalavii, osnovao je Albanac Drekale, tj,
Andrijiea. Marko Miljanov, na osnovi narodne predaje, navodi nekoliko ver-

78

II

brae

plemena i drava. Blizanci

i dvije sestre doveli su hrvatska

plemena na Balkan,. Prema kazivanju Konstantina Porfirogeneta, to su isto

uradila dva brata sa srpskim plemenima. Nije mi, meutim, poznata nijedna
legenda u kojoj bi braa osnovala razliite narode. To ne vai ni za priu
o ehu, Lehu i Mehu, jer su ta braa osnovala tri slavenska naroda koji
pripadaju istoj porodici
Izuzetak od ovog svjetskog pravila jesu albansko-crnogorska-srpske legende o nastanku pojedinih plemena. lli je, moda, i u ovom sluaju ispravnije
negirati izuzetak: etnika bliskost bila je tolika da se mogla usporediti s onom
koja vlada meu braom u obitelji. Ne govori uzalud vojvoda Marko da "oni"
postaju l>blizika(( S vie ljubavi no roena braa.
Jedna takva legenda govori o Pitu, Ozru, Vasu, Krasu i Otu, od ijeg
potomstva nastadoe dananja crnogorska i albanska plemena: Piperi, Ozrinii, Vasojevii, Krasnii i Hoti. Ta predaja ouvana je kod svih Brana i Crnogoraca (Erdeljanovi, Bratonoii, s.316). Dodao bih: ali samo kod njih,
umjesto da ue u itanke osnovnih kola svih Jugoslavena
Kako su Vasojevii i albanska plemena, po predaji, imali zajednikog

79

pretka, a Karaore je potjecao od Vasojevia, vjerovao je Tucovi da je vod

Prvog srpskog ustanka bio albanskog porijekla" (s, 77)
?~ugu le~endu saopava Halit Trnavci iz Drenice, na Kosovu, gdje ivi
znacaJan broJ Arnautaa,
Po toj legendi ivjela su tri brata: Preka, od koga potjee selo Prckaze i,
kas~lJ~, ~ rn;:l\:~e 1 ~ablC~.; ~atim Obren, od koga potjeu sela Gornje i Donje
ObnnJe, I trecl Brnja kOJI Je osnovao Brnjak u lbarskom KoiaintL Potomci
Preke i Obrena su Albanci, a potomci Brnje Srbi. ))Doskora, pie Trnavci
do pre pedeset godina, mi smo se poseivaii, a i danas, kad se sretnemo'
svojatamo se i kaemo 'gde si, roo' (Politika, 31, VII. 1987),
'
.. ymjesto da navodim ostale legende, bit e autentinije ako opet prepustim
njec Marku Miljanovu:

') :.d.ana~ v.i.~imo ~d pojedi~10ga .i.aka plemena, ne to samo koji su se

tL~~c~1i n.o l nJI na krstena braca, kOJI su se davno razdvojili i vjere promije~
I1Ih I bhzu se z:boravu primakli, da ne znaju e su od jedne krvi, Jedni su
u Brda I Crnu Goru, a Jedm u Staru Srbiju i Donju Arbaniju, Prvo u kazat'
Imena dva brata i od nji' dva plemena; jedno je tursko, a jedno srpsko .
A;o su Vaso I Kraso, po kojijema i' se plemena prezivaju: od Vasa VasojeVICI, srpsko pleme, naseljeno okolo Koma, rasprostranila se od Kua do
Berana;. a od poture~~g mu brata Krasa pleme Kastrinii u Staru Srbiju,
oko Drme do ProkletiJa arbanakija, ne daleko od akovice, A sad evo
d~'ugi dv.a brata i dva plemena: Bijeli Pavle i brat mu porureni Gao,
nJe~ovo Je p.leme naseljeno s istone strane Kastrinia, a od zapadne strane
Decana .. OVI su dva plemena jaki meu arnauckijema plemenima i u tvrda
gornata l krevita mjesta naseijeni((. Kranin Bijeli Pavle naselio se u Brdima i osnovao Bjelopavlie" ,)Govori se,( - nastavlja vojvoda 1\1arko - lida
S~' ?ao i_Bijeli Pavleod Leka Dukainca, i da su se braa tamo razdvojili,
Gaso osta tamo, a BIjeli Pavle dda ovamo" Ali ja ne umijem pravo kazat'
no da kaem jo koje arbanako i nako pleme: ko je kome po krv;
bhzlka , ,. Pleme Beriko, naseljeno u Staru Srbiju, u Peku i akoval'u
nai'ju, Ovi se s Kuima blizika dre". U nji' ima jedan dio I ura ka ali vi~e
Latina, ., Druga plemena arbanaka blizu Skadra, Kastrati i alja~i i oni
su neka ,~Iizika s Ku~ima ... Na' ode se po krvi blizika: pleme :Ocko
u ArbamJl, plemena Cevrsko i Pipersko u Crnu Goru i Brda . Klimemi
u Arbaniju i Ceklinjani u Crnu Goru ... ,
ako i reena plemena u Staru Srbiju, to jest Ga i Kasrrini i Beria, staro
~ ml:do: svako ,zna s kim je po krvi blizika, i to s velikijem zadovoljstvom
zeli cut I VIdet svoga A kad ga vidi, l1ajalije mit je e ne umije govorit

~ * Kad b~. t~ bilo to~no i kad. bi !'!us! imao pravo - naimc, da su tri etvrtine dananjih
Kosovara po.r1JckJom S~b.l- onda bl prOl~aslo da jc srps:(; narodni ustanak poveo ovjek starinom
f}lbka:l~.c, ~.d.~ s~ skorasnJ~ alba~s.ku nacl~nalnu pobunu na Kosovu izveli vcinom potomci Srba.
Ca I Izmls]JCll1 paradokSI upucUJU na zaJcdnitvo

80

jedl1ijem jezil?o11l (moj kurziv), jer vie brat brata i svojta svojtu eli ljubit'
ld kad su daleko no blizu . Ali ja nijesam pismen, da potanko tu elju srca,

koju sam vidio, izjasnjujem ".,

Ima neto to nagoni i vue sebe, da ne moe svoju krv zaboravit'; pa i da
bi htio, no i da krene k tome, ne traje mu, no se izgubi to i drugo, u misli
doe pa i da digne oruje na svoju krv, i da ima srca da ga ubije sam, nije
mu prijatno da mu ga drugi ubije (Sabrana djela, 2. ss, 79-81)

Zajednika

crnogorsko-albanska drava

Korijene zajednitva, o kojem je dosada bilo rijei, valja potraiti u daljoj

historiji, Ono crnogorsko', iz naslova ovog odjeljka treba shvatiti uvjemo, jer
u to vrijeme Crne Gore jo nije bih Pojavila se tek oko 1450" za vrijeme
Stefanice Crnojevia,
Podruje dananje Crne Gore obuhvaala je rimska provincija Praevalis,
koju je Dioklecijan odvojio od Dalmacije . U vrijeme doseljavanja Slavena
pripadala je Bizantu. Tu nastaje sklavinija (upa, kneevina) Duklja, ije ime
potjee od glavnog grada Prevalitane, Dodeje, koji se nalazio blizu dananjeg
Titograda, a koji su Slaveni razorili Od XL stoljea Duklja se naziva Zetom,
Meu prvim dukljanskim knezovima bilo je, pored Slavena, i Albanaca Tako
za Koapara, koga spominje pop Dukljanin, Jireek smatra da ima albansko
ime (pare = prvi).
Jo u XIV, st. Albanija je zahvaala samo etverokut izmeu Bara-Prizrena-Castorije i Vlare, Juni dio dananje Albanije nazivao se (novim) Epirom,
a njegovi stanovnici Epirani (Pollo, sA7), Takva se podjela zadrala i dalje, pa
su se na jugu razvili turski it!uci, a na sjeveru plemena; jug je bio pravoslavan
i izloen grkom utjecaju, a sjever katoliki i izloen latinskom, odn. talijanskom utjecaju; zadrale su se i razlike u mentalitetu, jeziku i dr" Etniki su
Albanci dosezali na sjever uz obalu do Dubrovnika pa i Hercegovine (1300.,
Burrnazi kod Stoca od billi madh = veliki mu, ufflay, s . 76). OdatIe i naziv
Albania Velleta (Mletaka Albanija) Bila je to administrativna jedinica
u doba mletake vlasti, a obuhvaala je Boku sGrbljem, Budvu i Patrovie sa
sjeditem u Kotoru
Kao to je ve opisano, Albanci su sudjelovali II formiranju crnogorskih
plemena, ufflay istie: Jaku natruhu arbanske krvi pokazuju imena nekih
starih crnogorskih bratstava. Takva su bila Matagui kod Podgorice (1335,),
Mahine uz Primorje (1435) koji svojim imenima podsjeaju na ilirske M<VIOl.
Nadalje, Malouii u dolini rijeke Zete, pa davno izumrle Mataruge (prozvani
tako zacijelo po svojim kopljima) koji danas ive u priama na Grahovu .
Spomen na arbansko pastirsko bratstvo 'Velikih Gubica' sauvan je u imenu
Goljemade (1444 . ) duboko u Crnoj Gori, gdje danas nitko ne razumije arbanaski (s,60),
81

T rei etniki element Ha ovom podruju jesu VlasL Od njih potjeu imena
planina Durmitora i Visitora O njihovu sudjelovanj~ govore imena plemena

Pipera i Mogua>
Milan ufflay zakljuuje: "Podruje izmeu Ulcinja, Dubrovnika i Prizrena, od mora uz Drim do albanskog gorskog sklopa Prokletija i do hidrografskog ljulTlskog lijevka, tvorila je u srednjem vijeku jak i zanimljiv pojas etnike
simbioze, u kojem se je pastirski arbanaski i rumunjski elemenat stapao
s poljodjelskim slavenskim ivljem (s> 75).
Na tom podruju, po raspadu Duanova carstva, ford1irali Sll Balii jednu
dravu koja je postepeno ukljuila gotovo cijeiu srednjovjekovnu Albaniju. Te
Balie danas svojataju podjednako i srpski i albanski historiari,
Porijeklo Balia nije tano poznato" Smatra sc da potjeu od slaveniziranih Vlaha koji su kao ratni pronijari uli u plemstvo. Od 1360. tri brata,
Stracimir, Gjorgje I. odn ura i Bala II> upani su u Zeti, najprije u Budvi
i Baru, a zatim u Skadru i Ulcinju . Oni su i graani Dubrovnika. Godine 1372.
zauzimaju Prizren, a zatim Trebinje i Konavle. U 1369" g, prelaze na katolianstvo kako bi pridobili Kotorane, stekli naklonost katolikih Albanaca i osigurali podrku pape . Najmlai brat, Bala II, enidbom dobiva Berat i Valonu. U 1375 . ura i knez Lazar sazivaju crkveni sabor u Pei za izbor srpskog
patrijarha Balii su na vrhuncu moi oko 138.3., kad Bala IL osvaja Dra>
Dvije godine poslije Bala II. pogiba kod Berata u borbi s Turcima> Naslijedio
ga je ura II. Stracimirovi koji ima sjedite u Ulcinju. Posljednji od Balia,
Bala III. umire 1421. na dvoru svog ujaka despota Stefana Lazarevia, kome
je ostavio svoju zemlju
Konstantin Filozof naziva ura i sina mu Balu III. ,.albanskim gospodinomH, a Zetu Albanijom. Vjerojatno najtaniji i najkoncizniji je ufflayev
opis: Balii su rumunjskog ili vlakog podrijetla, slove kao Arbanasi, vode
srpsku kancelariju i smatraju ~e batinicima srpskog carstva (s. 127).

Crnu Goru),. Ova potonja je, prema Konstantinu Porfirogenetu, ukljuivala

i podruje od Skadra do Draa (Srkulj, ss. 23-27) . U to vrijeme se na tom
podruju, kao i drugdje i jo mnogo kasnije, hrvatsko ime mijealo sa srpskim,
a bizantski pisci u XI. i XII. stoljeu upotrebljavaju za stanovnike Duklje
emonime Dukljani, Hrvati, Srbi ili neko lokalno predslavensko ime (Grafenauer, l, s. 254), Kasnije jaaju veze sa Srbijom (Rakom).
Dodiri su se odrali i kasnije,. U anuvinsko doba hrvatski banovi ubi
i Baboni imali su izravne veze s Albanijom. Iz XIV, SL sauvao se jedan
zanimljivi latinski zapis:
). U prolo vrijeme bijae obiaj II kraljevstvu Hrvata, bijae sedam banova,
koji bijahu birali kralja u Hrvatskoj, kad je on umro bez djece, i to ban
Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije trei, ban Poege etvrti,
ban Podravske peti, ban Albanije esti, ban Srijema sedmi (ufflay,
s. 119).

Nije jasno tko bi trebalo da bude taj ban Albanije. No nesumnjivo je da

naziv odraava sjeanje na bliske veze s Albanijom. Takoder, Aleksandar
Stipevi pretpostavlja da bi hrvatsko pleme Svaia moglo biti ilirskog porijekla (s.51).
Kad je Duklja u XL St izborila samostalnost od Bizanta, poinje prodirati
u unutranjost i osvaja Raku> Poslije su Nemanjii ukljuili Duklju u Srbiju.
Tako je formirana svijest o srpskoj pripadnosti, koju je pravoslavna crkva
- koja je veinu Nemanjia proglasila svecima - II narodu njegovala II kasnijim stoljeima Nakon osnivanja srpske aurokefalne arhiepiskopije, podruje
pravoslavlja proirilo se na cjelokupni teritorij bive Crvene Hrvatske'~ (Boi,
s> 67). Albanci, koji su ivjeli u junim dijelovima tog teritorija - kao i oni
u sjevernoj Albaniji - ostali su katolici. Kako nisu imali svoju narodnu crkvu,
kasnije su lake prelazili na islam nego Srbi i CrnogorcL

Zajedllitvo Ila irem prostoru

U borbi s Bizantom, car Duan osvojio je i Albaniju, koja je bila pod

bizantskom vlastI. Duan je ugledne Albance, zajedno sa Srbima, ukljuivao

Ako se sada vratimo jo dalje tl historiju, nai emo da su i Hrvati doli

u dodir s Albancima. To sc desilo za vrijeme seobe Slavena, kad su Hrvati
prodrli dovoljno daleko na jug. U devetom stoljeu podruje pod nazivom
Crvena Hrvatska protezalo se od rijeke Cetine do Draa. Spominju ga mleta
ki pisci i pop Dukljanin (s.54), koji je ivio u XII stoljeu u Baru, sjeditu
biskupije za to podruje. Barska biskupija bila je do 989 . pod jurisdikcijom
drake metropolije, kasnije je ukljuena u splitsku odn.. dubrovaku metropoliju, a za velikih dukljanskih vladara, Mihajla i Bodina (1089-1142), podignuta je na rang nadbiskupije. Crvena Hrvatska obuhvaala je kneevine Paganiju
(oblast od Cetine do Neretve), Hum, Travunju i Duklju (kasniju Zetu, odn.

"" Ovi se podaci ne lU vode radi dokazivanja da Duklja pripada Hrvatskoj ili Srbiji, To
pripada narodu koji tamo ivi, a to su danas Crnogorci, Svrha navoda u tekstu jest da sc
istakne fluidnost etnikih naziva u to vrijeme, kao i vjeroj.:ltllost da su, pored Crnogoraca i Srba,
i HrVilti doli u kont~lkt s Albancima jo u samim poecima svoje historije Uostalom, ni mnogo
kasnije etnika odn nacionalna pripadnost nije oznaeavana mnogo preciznije. Krajem XVIlJ
stoljea Pavao Ritter Vitezo\,i proglaava sve June Slavene Hr\'~1tima (u knjizi Croatili Rcdh)it'(l
obi~l\'ljenoj l iOO g). Stoljee i koju godinu kasnije Vuk Stefanovi Karadi je skromniji; on
Srbima smatra sve tokavce _Prilikom osnivanja Jugoslavije 1918. priznata su samo tri "plemena"
- Slovenci, Hrv.Hi i Srbi - koja su formirala dravu SHS. N;1 Drugom zasjedanju AVNOJ-a
dod.mi su "{akedonci i Crnogorci. Koju godinu poslije Osloboenja otkriveni su i Muslimani
Tako je, ini sc, precizna etnil:ka identifikacija na jugoslavenskom prostoru izvrena tek u vrijeme
:.adanie generacije. OJatIe vjerojatno i toliko neiivJienih nacionalizama. I\.-loie sc povui jo
jedna p.HaJcla. U Kraljevini Jugoslaviji muslimani su medunarodnim ugovorom iz 1919 dobili
status manjine U Republici su posrali nacija s vdiko M Danas su Albanci tretirani bo manjina
Ioni mogu tokom vremena post;1ti narod uJruen tl federarivIlu Jugoslaviju

82

podruje

83

-..-/'l"
........ .

u svoje dravne sabore. Gradovima je ostavio povlastice" U Duanovoj vojsci,

koja je osvojila Epir i Tesaliju, bilo je mnogo albanskih vojnika. Mali albanski
plemii dobili su posjede smijenjenih grkih arhonata i uzdignuti su na visoke
poloaje u Epitu i Tesaliji. T ako su Srbi pomogli prodor Albanaca u Sjevernu
Grku. Na taj nain srpska vlast u zajednikoj dtavi nije doivljena (sasvim)
neptijateljski. Ipak, krupni albanski velikai bili su potisnuti (kao i openito
krupna vlastela u Duanovu catstvu), a kao namjesnik Albanije nije bio imenovan Albanac nego, u skladu 5 feudalnim obiajima, carev roak, Jovan
Asen, brat careve supruge Jelene, Sjever je dobio sin Duanov Uro, a jug brat
Duanov Simeon"
Pod utjecajem srpske administtacije i crkve u Albaniji (tj. u dananjoj
sjevernoj Albaniji) od XII. stoljea nadalje sve se vie upotrebljava starosla:
venski jezik, koji je sasvim potisnuo grki Bizantskog carstva (Pollo, s. 71) Svi
znatniji albanski glavari imali su slavenske kancelarije"
Albanski autori vole isticati kako su se Albanci, zajedno sa Srbima, borili
na Kosovu. Logoreci to naprosto konstatira (s.23), Hasani se poziva na
narodne pjesme (s. 23), a Pollo i Puto na tutske kroniare (s. 66). Jedan od njih
u protivnikoj vojsci spominje Albance odmah iza Srba.
Izmeau srpske i albanske vlastele dolazilo je do mnogobrojnih rodbinskih odnosa. Navodim najvanije Dimitrije, .. Arbanensis princeps (1208),
sin prvog kneza sjeverne Albanije Progona, oenio je Komneniju, kerku
velikog upana Stefana (kasnije Prvovjenanog). Mati cara Duana ini se
da je bila Albanka (EI/ciklopedija JI/goslavi;e, 1, 154) . Obje su ene Bale
!ll. iz Albanije. Golem Arijanit Komnin, jedan od potomaka spomenute
Komnenije, imao je, pored druge djece, kerke Gojislavu koja je pola za
zetskog gospodara Ivana Crnojevia - Angelinu - koja se udala za biveg
despota, slijepog Stefana Brankovia - i Androniku. Andronika sc udala za
legendarnog Gjergja Kastriota Skenderbega (1403-68), sredinju linost
albanske historije i najpopularnijeg Albanca meu Jugoslavenima. Sin Skenderbegov, Gjon, oenio je Jerinu, kerku srpskog despota Lazara Brankovia . U Skenderbegovoj obitelji neka imena su slavenska: majka mu je Vojsava, a brat Stania" Otac sebe u svojim slavenskim listinama naziva Ivanom,
Poslije pada srpske despotovine 1459., despot Stevan sa svojom se obitelju
sklonio na Skenderbegov dvor. U XVIII. sL hrvatski redovnik fra Andrija
Kai-Mioi ukljuuje Skenderbega pod imenom Jura Kastriotia u svoj
slovinski panteon i posveuje njemu i albanskim junacima jednu estinu
svoga Razgovora I/godl/og I/aroda slovil/skog. Stoljee kasnije crnogorski
vladika Njego uvrtava Kastriota ura u Hvitezove naega narodaH zajedno s Duanom, Obiliem, devet Jugovia, Nikolom Zrinskim i Ivom Crnojeviem (ss. 287-88)
Razloga za to svojatanje vie je no dovoljno . Sultan Mehmed IL Osvaja
osvojio je Carigrad . Taj isti sultan kasnije je dva puta opsjedao Skenderbegovu
Kruju - i nije ju mogao osvojiti. Kruja - i Albanija - pale su tek kad je

84

Skenderbeg umro, Skenderbegov grb - crni dvoglavi orao na crvenom polju

i danas je albanski. nacionalni amblem.
Mnogi su narodni obiaji zajedniki. U junakim narodnim pjesmama
zajednika su mnoga imena, Tako je Gjergj Elez Alija slavenski ereles Alija,
Bud Alina Tale postaje Budalina Tale, a Mustajbeg liki jest zajedniki Leke
Dukagjini je Kapetan Leka iz srpske narodne pjesme Musa Kesedija je albanski junak sa tri srca,
Za osmanlijske okupacije, jugoslavenske zemlje postaju podruje albanske
dijaspore. U prvoj polovici XVII. SL vei broj albanskih obitelji naselio se u Istri
u blizini Porea . Od 1726. do 1773 . , veinom zalaganjem bars kog, kasnije
zadarskog, nadbiskupa Vicka Zmajevia, skadarski se Albanci doseljavaju
u Arbanase kod Zadra. Oni i danas govore albanski, a nacionalno se osjeaju
Hrvatima (Krsti, s. 12). Seobu Klimenata u Srijem spomenuo sam ve ranije
u sklopu seobe Srba. Stanovnici oblasti Mata iseljavanju se u okolinu Skoplja
i na sjever do Kurumlije, Manje skupine Albanaca doseljavaju se naroito
u primorske krajeve, ali i u gotovo sve druge krajeve zemlje (E. J, l, s. 160), Od
tih dodira nastala su prezimena Arnautovi, Leka, Preka, era, estan, Bur~
maz, imrak i dr. Gdje su dodiri vri i trajniji, posuuju se meusobno vlastita
imena, Tako se kod Crnogoraca nailazi na imena Kole, on, Leka, a kod
Albanaca na imena Vuku, Srani (= Stanko) ili Gjuri (uro).
Uz mnoge graditelje, majsrore izidare koje spominju stari dokumenti bilo je
Albanaca koji su dali i znaajan doprinos kulturnoj batini Jugoslavena. Spominjem dvojicu najistaknutijih. Draanin Andrija Alei (1420-1504) bio je kipar
i arhitekt. Radio je u Dalmaciji siim i s drugima, a meu ostalim i s Jurjem
Dalmatincem. Najljepi mu je kiparski rad reljef sv. Jeronima (koji je bio
ilirskog porijekla!) u Trogi m Gjon Gazulli (oko 1400-1465) potjee iz obitelji
koja se iz Zadrima doselila u Dubrovnik. Bio je dubrovaki graanin, pa je
obavljao i diplomatske poslove za republiku . Gazulli je bio uveni astronom
svoga vremena, pa ga je kralj Matija Korvin, koji je okupljao uenjake na svom
dvoru, pozvao u Budim. Gazulli je odbio. Svojom oporukom osnovao je prvu
dubrovaku javnu biblioteku. Historiar znanosti Dadi smatra Gazullija jed- .
nim od najistaknutijih uenjaka na podruju Hrvatske u 15. stoljeu (s. 54) .
Zbog zajednikog ivota stranci ponekad nisu razlikovali Slavene i Albance.lli ih nije ni trebalo razlikovati? Janinska kronika monaha Komnena i Prokla
biljei u 1400. godini kao posljednju vijest da je despotova brata napao i istjerao
Serb-albanito-bulgaro-vlah Vonko (ufflay, s. 69). Pod komandom generala
Piccolominija, bilo je 20.000 Raana ili Albanaca (Ratzen oder Albenser). Ali
se ni na naoj strani nije vodilo mnogo rauna o nnacionalnim H razlikama"
Kotorani su smatrali Crnojevie (nasljednike Balia) Albancima, a herceg
Stjepan Vuki optuivao ih je zbog arbanaskih naravi (Boi, s, 160),
U junu 1789, crnogorski glavari piu carici Katarini ll:
.. Dvoglavi orao uao jc
Lazar, Lazarevii) grb,

u crnogorski (Crnoj evii, Kraljevina Crna Gora) i srpski (Knez

85

Sada svi mi Srbi: Crnogorci, Hercegovci, Banj::lI1i, Drobnjaci, Kosturani,

Piperi, Bjelopavlii, Zeani, Klimellti, Vasojevii, Bratonoii, Pea
lli, K()s()uci, PrizrelIcl, Albanci, 1vlakedonci i drugi ovdje nepomenmi Srbi
molimo vau najmilostiviju carsku linost da budete na blagotvoritelj
i zatitnik (podvukao B. H.), (Jovanovi, i65).
Kui,

Srbi ovdje, vjerojatno, oznauju krane.

Upozorit u ovdje na jednu zanimljivu injenicu" Kad se makar i iz sasvim
turistikih razloga prokrstari Kosovom, spontnno se namee pitanje: kako su
se usred svih ovih progona, pljaki i bezvlaa uspjeli odrati netaknuti srpski
kulturni spomenici od neprocjenjive vrijednosti kao to su Peka patrijarija,
Visoki Deani i drugi. Nisu, naalost, spaeni svi, ali jesu najznaajniji.. A oni
koji jesu, spaeni su zahvaljujui zadanoj besi pojedinih albanskih fisova koji
su obeanje zatitnika odrali bez obzira na vjeru i naciju.
U selu Juniku, izvjctavao je prije rata ore Kosti, na samoj albanskoj
granici muslimanski fis Berii uvali su srpsko pwu()slavllo groblje i ruevine
crkve kojt je podigao drugi iguman manastirn Visoki Deani, Danilo. Uobia~
jeni nain cm'anja bio jc da se srpska institucija stavi pod zatitu nekog uglednog Albanca koga su nazivali vojvodorn. I ako je u manastiru Deani sve do
balkanskih ratova stanov . lO lIpO jedan ugledan i hrabar Arnautin iz jaeg fisa
s jednim ili dva svoja roaka. Ovaj je nosio nazi;' 'vojvoda' i bila mu je
dunost da manastir uva pa da za zatitu njegovu i pogine,. To je bila velika
ast i odlikovanje, to su i tu r!'!.:: i carevi ceniliH (Krsti, 12), Vojvode su ponekad dobivali odlikovanja od sultana, a sin posljednjeg vojvode dobio je odlikovanje Sv Save u kraljevini Jugosbviji.
Na Kosovu su vojvode imali rn<1nastiri Deani, Devi i Peka patrijarija,
Vojvodu je biralo selo ili fis, a priznavale su ga turske vlastL Za vrijeme estih
nemira obitelj vojvode nije bila tl stanju da sama uva manastir pa su ga uvali
svi seljaci (Krasniqi, s, 133).
Jedna od konzekvenci vitekog kodeksa plemenskog drutva jest institucija azila - utoka. Ugroenome valja pomoi . Tko god trai lItok u Albanca,
nai e; neka i najvei neprijatelj ue II kuu, dobit e zatitu,. Zanimljivo je da'
utok poznaju i Crnogorci i Srbi na Kosovu, ali ne i 'T os ke u junoj Albaniji"
Utok nije samo pojedinani nego je i grupni, koji se koristi za vrijeme ratova
i progona, Tako je albansko bratstvo Gai iz abia bilo pod zatitom srpskog
bratstva Kizii za vrijeme policijske racije 1918, Zauzvrat, albanska bratstva
pruala su zatitu srpskim brats[vima za vrijeme posljednjeg rata, Ivlilutin
urii navodi da je 280 srpskih obitelji iz Srbobrana, Dobrue, Kovraga,
Gusara i Veri a nalo urok kod albanskog bratstv<1 Kabai tl urakovctl,
U isto vrijeme Srbi iz Prekala bili su na utoku kod bratstva Paljokaj takodet
II urakovcu, itd,. U selu Kijevo tokom prve polovine ovog stoljea bili su na
utoku naizmjenino Srbi kod Albanaca i obrnuto (urii).
Ovi primjeri uzajamnog zatiivanja nisll izuzeci; prije bi se moglo rei da
86

su pravilo. U tom smislu citiram dio pisma mog korespondenta Milorada

Tomovia, ilegaIca NOP-a i nosioca spomenice, koji opisuje vlastite dramati
ne doivljaje iz posljednjeg rata. Jednom prilikom gonio ga je albanski andar
i pucao za njim, To je alarmiralo neke vojnike, koji su ga uhvatili, i patrolu od
jo tri andara, od kojih je jedan podigao puku da ga strijelja. "Prepoznao
sam meu ove pridole trojicom mog suseda iz sela - Reda - i uzviknem:
amao, Redio, u tvoje sam ruke! Redo je JG-10 ris skoio na njega i njegovu
puku uzviknuvi: 'Prvo streljaj mene - pa njega, preko mene ivoga nee!'
Bio sam spaen, ~ Nisam se mogao bolje oduiti i Redu i bratstvu naroda
nego svojom odlukom da oprostim ovom potencijalnom ubici. [Poslije osloboenja] sazovemo povei skup ljudi II njegovo selo i sve mu oprostim. Bilo je te
noi zaista dirljivo, i suza njegovih starih, i pogrdnih izraza na raun grenika
od strane njegovih ukuana, osobito staracao
Na razini cijele nacije bratstvo i jedinstvo izmedu Slavcna i Albanaca
kovalo se u narodno-oslobodilakoj borbi. Nakon osloboenja uspostavljena
je uska suradnja izmedu Jugoslavije i Albanije u oblasti kulture i privrede.
Granice su bile praktino izbrisane. Jugoslavija je prva priznala albansku
dravu i zastupala njene interese II meunarodnim forumima, II kojima nije
bila prisutna, i kod zemalja s kojima nije imala diplomatske odnose, U prve tri
godine 200 uitelja iz Albanije uestvovalo je u organiziranju albanskog kolstva u Jugoslaviji. inilo sc da je ujedinjenje dviju zemalja samo pitanje dana.
Kad je poetkom 1948. bilo pokrenuto pitanje federacije Jugoslavije i Bugarske, Enver Hoxha pozvao je jugoslavenskog ambasadora II Tirani, Josipa
eru, i zamolio ga da predsjednika Tita odmah obavijesti o njihovoj elji "da
bezuvjetno, prije federacije s Bugarskom, rijeimo piranje federacije s Albani~
jom, kako bi - kako smo zajedniki ili tokom oslobodilakog rata do danas
- zajedniki rjeavali o primanju Bugarske koja je bija na drugoj strani,(
(Hasani, 326) Historija se naalila s obje federacije.
i(

87

SADANJOST

10. Autonomija Kosova

Uspostavljanje kosovske autonomije usko je vezano uz socijalisti~

ki pokret Srbije i Jugoslavije,'; Jo 1903, na zboru socijaldemokrata u Beogradu, usvojena je rezolucija kojom se za Staru Srbiju (Kosovo) i Makedoniju
trai autonomija u okviru balkanske federacije ili konfederacije. To je stanovite zastupala Socijaldemokratska partija narednih godina u Narodnoj skuptini, kao i na meunarodnom socijalistikom kongresu II Stuttgartu 1907
Nakon ujedinjenja, kraljevska Jugoslavija zauzela je neprijateljski stav
prema Sovjetskom Savezu (njen kralj bio jc odgojen kao pa na ruskom dvoru), a on je odvratio nastojanjem da se preko Kominterne Jugoslavija razbije.
Odatle deformirani stavovi tek obrazovane KPJ o nacionalnom pitanju povezivanjem samoopredjeljenja s razbijanjem drave. U julu 1924. odran je Peti
kongres Kominterne koji u svojoj rezoluciji o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji sasvim jasno kae da se )'Opta parola prava naroda na samoopredelenje,
koju istie KPJ, mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske, Slovenije i Makedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranje od njih nezavisnih republika"" (Rajovi, 85). U novembru iste godine CK KP] posluno je zakljuio "da je dunost

partije," , da pomae pokrete ugnjerenih nacija II cilju formiranja nezavisnih

drava, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, a i radi osloboenja
Arbanasa (Rajovi, 85). Zatim je Staljin izveo jednu od svojih taktikih finti,
po kojima je postao uven, pa je 1925" napao Simu Matkovi3 zbog nepravilno postavljenog nacionalnog pitanja jer se pravo na otcjepljenje pretvara
u dunost. Naredne godine beki kongres KPJ ve korigira ranije stavove:
i dalje se istie "neogranieno pravo samoopredeljenja do otcepljenja od
dananje dravc~( ali se kao osnovna parola" postavlja zahtev za federaciju
radniko-seljakih republika na Balkanu (Rajovi, 86), etvrti kongres KJ']
Valja ipak zabiljciti da je jedan od \'o~cih gradanskih srpskih po!itibra, Stojan Proti,
1921 predloio da se Jugoslavija podijeli u 9 provincija, od kojih bi Kosovo, .\ietohija i Sandak
bili jedna U konicderativnim prijedlozima Radi (191 S ,) i Hrvatska lajednica (1920 ) nisu predvidali izdvajanje Kosova iz Srbije (Banac, 16i, 136,353)
"" N:lrcdne godine Peci plenum IK KI donosi i ovakav stravian zakljuak: .. Nikakva
bojazan od rasplamsavanja nacionalnih strasti ne sme Partiju da zadri od toga da II tome
najvanijem pitanju (ruenju diktature velikosrpske buroazije) svim silama apelira na mase"
(Rajovic, S8)
,

91

NOO u Prizrenu legitimno donio odluku, da je ta odluka predstavljala miljenje uesnika i da su tako realizirana naela proklamirana u partizanskoj borbi.
Na Skuptini u Prizrenu sudjelovali su svi ivi uesnici Bujanske konferencije,
a bujanska rezolucija bila je prethodno podijeljena skuptinarimao
2 U balkanskim ratovima Crna Gora i Srbija osvojile su Metohiju i Kosovo, pa je bukuretanskim mirom 19130 Kosovo s Prizrenom pripojena Srbiji,
a ostala Metohija Crnoj Gorie Kao rezuitar formiranja Jugoslavije, ta je podjela anulirana a u duhu narodnooslobodilake borbe": Metohija i Kosovo ujedinjeni su, a predstavnici ujedinjenog Kosmeta samostalno su donijeli odluku
o prikljuenjuo
30 S odlukom Kosovara morala se sloiti i republika i federacija da ona
postane punovana
40 Kao to su legitimni predstavnici Kosova odluili da se prikljue republici Srbiji, oni mogu odluiti i da se od Srbije odvojeo
5" Simetrinost odluivanja u odnosu na federaciju ne vai. Nije se odlui
valo o prikljuenju Jugoslaviji ili nekoj drugoj dravi, pa za jednostranu odluku te vrste ne postoji osnova, Ovo pitanje razmotrit emo podrobnije kasnije.

odran je 19280 u Dresdenu, odmah poslije estog kongresa Kominterne koji

je zakljuio da Sovjetskom Savezu prijeti napad od Francuske, Jugoslavija
pomae Francusku i zato je treba oslabiti II interesu borbe proletarijata za
obranu uprve zemlje socijalizma
Zbog toga se na ~ovom kongresu KPJ ponovno orijcntir~ na dezintegraciju,
traei nezavisnost za Hrvatsku, Crnu Goru, Sloveniju i Makedoniju i izjanjavajui se za soliarnost )'5 albanskim nacionalnooslobodilakim pokretom
u licu Kosovskog komiteta * i za "borbu raskomadanog i ugnjetenog albanskog naroda za nezavisnu i ujedinjenu Albaniju (Rajovi, 87; Dedijer Vo,
167)0
Sredinom 30-ih godina KP] poinje mijenjati stav prema integritetu Jugoslavijeo Meutim, stvarno nezavisniju politiku KP) poinje voditi tek od dolaska Josipa Broza na elo Partije 19370 Jo iste godine odrana je osnivaka
konferencija KP] za Kosrnet. Kosmetska partijska organizacija bila je vezana
za PK Crne Goreo No, tek to se malo konsolidirala, traila je 19390 osamostaljivanje i povezivanje neposredno s CK KPJ Od interesa je uoiti da zahtjev
Jli;e bio postavljen zbog nekih animoziteta prema Crnogorcima j na elu
Kosmerske partijske organizacije stajali su upravo Crnogorcio Zahtjev je odbijen, ali je ponovljen naredne godine i prihvaen na Petoj zemaljskoj konferenciji u Zagrebu 1940. I to se moe smatrati poetkom formiranja kosovske
autonomije. Partijski rad - Kosovo je iz rara izalo sa 2250 lanova Partije
i) 500 lanova SKOJ-a (Rajovi, 232) - i partizanska borba u naredne etiri
godine tu su autonomiju i realno pripremili.
Nakon osloboenja Kosovo ima nedefiniran status sve do zasjedanja
Skuptine Oblasnog narodnog odbora u julu 19450 u Prizrenu. Zbog toga
Kosovari (jednako kao ni Vojvoani) nisu uestvovali na beogradskom zasjedanju Velike antifaistike narodnooslobodilake skuptine Srbije u novembru 1944 . U Prizrenu se donosi rezolucija o prikljuenju Srbiji o U augustu
1945 . taj zakljuak prihvaa AVNOJ U septembru Predsjednitvo Narodne
skuptine Srbije donosi zakon o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne
Kosovsko-metohijske Oblasti poto je prethodno Antifaistika skuptina
narodnog osloboenja Srbije prihvatila u naelu najavljenu odluku Kosovara
i Kosovac3"
Mogu se izvesti ovi zakljuci:
L U toku NOB-a mnogo je puta naglaavano da e odluku o dravnom
ureenju narodi donositi sami slobodnom voljom Legitimitet donoenja politikih odluka stjecan je uestvovanjem u borbi o Nema, stoga, sumnje da je
>

Kosovska autonomija doivjela je kasnije odreenu evoluciju. U Ustavu od

1963. Kosovo je postalo pokrajina, i tako je u statusu izjednaeno s Vojvodinom. Potkraj 1968, iz imena je uklonjena Metohija i ustavnim amandmanom
Kosovo i Vojvodina postali su konstitutivnim elementima federacije, Takoer
je osamostaljena i partijska organizacija Kosova, O emu je rije?
U demokratizaciji drutvenog ivota u Jugoslaviji pomijealo se nasljee
Kominterne i balkanske drave s razvojem samoupravljanja, Inzistiranje na
pravima graanina pojedinca i na civilnom drutvu, ljudima odgojenim
u patrijarhalnoj sredini i/ili zadojenim ideologijom Kominterne zvualo je
veoma strano, Ideoloke mesije to su bez mnogo razmiljanja proglaavale
- i proglaavaju - buroaskom ideologijom o Zbog toga su se svagdje formirali
kolektiviteti: II samoupravljanju radni kolektiv, kasnije delegatske strukture,
a u politikom ivotu nacije" Ako nacije treba da budu ravnopravne, naziv
nnacionalne manjine poeo je dobivati uvredljiv prizvuk. Problem je prvo
rijeen na tipino jugoslavenski nain: izmiljena jc nova rije za stari pojam,
pa je u Ustavu od 1963" narodnost zamijenila ),nacionalnu manjintl"~
Zatim se poelo govoriti o suverenitetu nacija i dravnosti republika, to je
vrlo brzo probudilo uspavane nacionalne antagonizme. l tako je, kako primjeM
uje Ljuba Tadi, nacionalno i nacionalistiko iivljavanje II naoj zemlji
postalo surogat za demokraciju (Tadi, 4)0 Na te procese supefponirale su se
prirodne tendencije birokracije da nametnu monopol vlasti na ))5vOj <I teritorij,
I tako je inauguriran proces dezintegracije Jugoslavije, mnogo efikasniji od
onoga koji je nekada poticala Kominterna .
o,

. ". Kosov~ki komitet osnovan je 1918, II Skadru od izbjeglica s Kosova Voe su mu Hasan
Pnshnn3, Bairam Curri, Hoxha Kadriu. ls rupa protiv nasilja nad albanskim stanovnin'om
II .1ug?slaviji, ra?,i ".a podizanju opeg ustank~ i p.ripaian!~ Koso,":<l A~ban!ii, trai podrJu evropskog Javnog mnllen!,l za albansku stvar, H Pnsilnoa vodi Izaslamke Komiteta 1924. II Zenevu da
~i p.re.d Lig?n~. narod~. protcsti~~li prot!v nasili.a u)ugos!.aviji Nakon povratka na vlaSt, Zagu
l!kvl~hra nw~JPrlJc Currlja, a pos isJe nekoliko godina I Prishttnu i Komitet prestaje s radom Obnov~
IJcn Je UOCI samoga rata, kad postaje instrumentom talijanskog agresora

~ U kraljevini Jugoslaviji Kosovo i Metohija bili su podijeljeni medu tri banovine, Vardarsku, Moravsku i Zcrsku kako bi se albansko stanovnistvo to vie razbilo

93

92

U tim su pogaanjima bile ispitane sve varijante izuzevi one osnovne: da se

graani Kosova i Vojvodine zapitajll kako ele politiki organizirati svoje
pokrajine. A upravo ta varijanta da se narodi izjasne to hoe i kako hoe',
- predstavlja, kako srno vidjeli pri ispitivanju BLljanske konferencije, legat
revolucije. T aj legat nije potovan.

U rom sveopem regionalnom zatvaranju i pokrajinske su oligarhije nastojale da osiguraju svoje teritorijalne monopole. U tome su se sukobile s republi
kom oligarhijom, kao to su se republike dravnosti sukobile s federacijom.
Ovaj je potonji sukob rijeen pretvaranjem avnojske fcdemcije u konfederaciju,
manje II Ustavu od 1974" a vie II praksi koja je slijedila, Odluke ne donose
poslanici Savezne skuptine nego izvrni organi republika na bazi konsensusa.
Pokrajinske oligarhije eljele su isti tretman, to je znailo pretvaranje u republike," Za stpski politiki vrh to je bilo neprihvatljivo, kao to je za pokrajinske
vrhove bio neprihvatljiv status pokrajine. Kao to to u politici obino biva,
naen je kompromis: pokrajine su po imenu ostale pokrajine, u republici Srbiji,
a po efektivnom odluivanju (sudjelovanje u konsensllsll) postale su republike,
i taj je hibrid nazvan konstitutivnim elementom federacije, [kao to to takoer
obino bivJ u politici, kompromisi rjeavaju probleme na kratak rok, uz cijenu
da stvore mnogo vee probleme dugorono. S jedne strane, ),autonomne pokrajine imaju dva bia: jedno, vie, u federaciji, i, drugo, nie, u SR Srbiji" (Carevi,
39), to je ustavnopravna kontradikcija koja ne omoguava principijelno razrjeenje. Simetrino tome, status ostatka Srbije, tzv,. ueg podruja Srbije, ostao
je nedefiniran i po prirodi stvari nije rnogao biti definiran . Pokrajine imaju svoje
skuptine i s\'oje izvrne organe, dok "ue podfllje', nema ni jedno ni drugo,
iako je ba to ue podruje stvorilo republiku Srbiju.
Bilo je samo pitanje vremena da se utvrdi kako republika Srbija ne moe
normalno vriti svoje dravne funkcije i kako je II odnosu na druge republike
u neravnopravnom poloaju (to je II pogledu teritorijalnog monopola tano,
ali ne i u pogledu utjecaja na poslove konfederacije za koji bi se moglo tvrditi
da je vei, ili bi mogao biti vei, od drugih republika jer Srbija u konsensusu,
predsjednitvima itd, uestvuje i s republikim i s pokrajinskim delegatima).
Za nau temu ovdje je od interesa da je stvoren trajan izvor sukoba upravlja
kih interesa izmeu republike i pokrajine: republika nastoji svesti Status
pokrajine na autonomiju, pokrajina nastoji legalizirati svoj status republike,.
Kad se na to - II sluaju Kosova, za razliku od Vojvodine - superponiraju
i nacionalne razlike, dobivamo veoma opasnu i nestabilnu politiku situaciju.
A osnovni uzrok te nestabilnosti jest odsutnost demokratinosti u rjeavanju politikih pitanja I(ako se to vidi iz dnevnika Drae i\'!arkovia, ta se
pitanja rjeavaju pogaanjima elnih politiara daleko od svake javnosti, *',
. ~ ini sc dn je neku ulogu odig.r:lia i feakcionarnJ parola "Slab:l Srbija - j:lka Jugoslavija
slIf!Jr;ln;l S:l str:1Ile
. *.* Orah ~... lnrkovi biljei II svom dnevniku 17. januarJ ! 971 : .. n..ngovor je bio kratak, Da
rezlJlll~am ~r<ltko: nema.pO\ora o republici, niti o ma kakvom re:ienju koje asocira na republiku
kada IC ~~C 0_ au.rono~II~~a, a posebno o Kosovu. Ne dolazi II obzir izbor predseunika iz
autonomqc " Zanm slijedI Jedan razgovor na neto niem nivou "Ne bih smeo da ne zabdeim
r;~zgovor Isa F ~fodon:.
z~ ne~~ pauze sednice Izvrnog biroa On meni: Z~lt9 zaotrava te? Ja
!lJemu: Ne ~o.ze .sc vIse p~J!l\::ltI[l \'a metod govorenia jczikom politike parole" On uzbu~n.~ . t'>'?'! ljudi govore SrbIma na Kosovu Ja ne treba da izdaju interese Srba Ja: Ti poziva
Ja, dalje: l\lore se obezbedi ti poloaj Srba na
AJtlca I daJes mu uputstva ta treba dn govori

94

Kosovu u sastavu republike. On: Srbi su ramopr:lVni, FaJilj je uzbueno govorio o mogliim
negativnim reakcijamn na Kosovu i pretio mogunou izlaska na ulicu II Pritini. Ja sam
govorio o negativnim reakcijama u Srbiji i isticao da jc manje opasno ako sc izide na ulice
u Pritini negoli u Beogradu, ,,(D,l1t<ls, 18,. VIH. 87) Ne bi smjelo iznenaditi to SlI nakon
daljnjih desetak godina vodenja Q\'akve politike gradani izali nn ulice i II Pritini i u Beogradu

95

11. Studentski bunt

Ope

prilii<e

il

zemlji

Oruani period jugoslavenske revolucije zavren je 1945. a ideoloki nekoliko godina kasnije. Napad Kominforma prouzrokovao je 'ideoloko preispitivanje revolucionarnih ciljeva koje se zavrilo orijentacijom na
samoupravljanje u 1950. i privrednom reformom u 1952.
.Poslijer~v~lucionarno razdoblje karakteriziraju tri jasno razgraniena
penoda polItikog, drutvenog i privrednog razvoja. U periodu 1952-1964.
snan~

se razvija samollpravljanj: i,

simetrino

tome, smanjuje se postepeno

represivna uloga drave i Partije. Sesti kongres KPJ mijenja ime Partije u Savez
~omunista, to znai vraanje na izvorni marksizam J(omtmistif;wg mallifesta
I naputanje staljinistikog jednopartijskog sistema. U 1958. u partijskom
Programu izgraena je prva koherentna koncepcija te orijentacije. U Ustavu
od 1963. ta je orijentacija transformirana u norme politikog ponaanja.
U Istom razdoblju dolo je do izvanredno brzog privrednog razvoja; razlike se
~ razvijenosti pojedinih krajeva smanjuju, drutvo se homogenizira, JugoslaviJU ostvaruje najbri porast ivotnog standarda na svijetu, a, isto tako, i najbri
porast konvencionalno mjerenog tehnolokog progresa. Utjecaj Jugoslavije na
meunarodna zbivanja daleko prelazi njen vojni i privredni potencijal.
Slijedi kratak prijelazni i proturjeni period 1965-1972. Konzervativni
elementi daj II sve vei otpor razvoju samoupravljanja i demokratizacije, a borba se zavrava pobjedom progreivnih snaga simboliziranom u Brionskom
plenumu iz 1966. Politika policija stavljena je pod kontrolu. Politika je
demok.ramacl!a u punom zamahu. Meutim, 1965. provedena je krajnje
nestrucno pnpremlJena pnvredna reforma. Kao rezultat, u samo dvije godine
stopa rasta oborena je na nulu.
Pojavila se nezaposlenost, Poela je ekonomska emigracija. Regionalni
proble~:i tuma~J~i su unitarizmom saveznog centra . Zapoeta je razgradnja
federaCije. Nekntika kampanja protiv federacije - ak i jugoslavenska nau
na drutva bila su silom, nasuprot otporu naunih radnika, razbijena na
sastavne. dijelove, a federacija je izgubila naune institute kako bi politiki
voluntaflzam rnogao da se razvije do savrenstva - pobudila je latentne nacionalizme. Nenavikla na demokratski politiki ivot, regionalna vodstva nala
su se noena strujama regionalnih nacionalizama" Maspok je samo naj-

96

koncentriraniji izraz tih zbivanja koja su se odigravala u svim krajevima zemlje . Jugoslavenska se drava poela raspadati.
Ti procesi zaustavljeni su -na inicijativu Josipa Broza partijskom akcijom
1971-72. Meutim, kako su progresivni elementi bili diskreditirani, sad su
prevagu odnijele konzervativne snage, Demokratizacija ie naputena, represija
je znatno poveana, a politiki volumarizam potenciran. Uinjene su znaajne
koncesije nacionalizmima, pa su politiki legitimitet dobili takvi pojmovi kao
to su nacionalne ekonomije, nacionalni kapitali i nacionalne radnike klase
_ to je bilo sasvim nezamislivo u vrijeme donoenja partijskog programa.
Ustav od 1974. revidirao je avnojsku federaciju i uveo elemente konfederacije,
a kasnija je praksa te clemente u roj mjeri ekspandirala da je Jugoslavija danas
jedina konfederacija u svijetu . Ustav je takoer revidirao orijentaciju estog
kongresa SKJ i partijski program time to je podravio partiju. Trite, koje je
prijeko potreban preduvjet za istinsko samoupravljanje, podvrgnuto je sistematskoj politikoj kampanji denunciranja i zakonskog potiskivanja. Kao
rezultat toga generalnog konzervativnog zaokreta unatrag, samoupravljanje je
degeneriralo, povratak je implicirao najamni odnos za radnike i podaniki za
graane, a Jugoslavija se postepeno opet nala II etatizmu, s tom razlikom to je
raniji centralistiki (dosljedni) etatizam zamijenjen konfederalnim odnosno
policentrikim (proturjenim) etatizrnom Bilo je jasno da takav razvoj vodi
II katastrofu i samo je bilo pitanje vremena kad e se ona manifestirati
Katastrofa je bila odgoena neoekivanim dogaajima na svjetskom tritu. Poveavi viestruko cijene nafte 19730, zemlje proizvoai nafte domogle
su se vikova sredstava koje su plasirali velikim dijelom preko evropskog
dolarskog trita . Jugoslavenska poduzea i banke, poticani od lokalnih politiara, navalili su bez ikakvih kriterija na te gomile dolara koji su im se ljubazno
nudili, Informacije o zaduivanju proglaene su dravnom tajnom, Laan privredni razvoj, financiran eksplozivnim rastom vanjskog duga, odvijao se jo
nekoliko godina. Kad je dolo vrijeme otplate dugova, izbila je u 1981. kriza.
Ubrzo je ivotni standard vraen petnaest godina unatrag. Jugoslavija se
ponovo nala na repu Evrope, na istom mjestu na kojem je nekad bila i kraljevska Jugoslavija. Jugoslavensko drutvo bilo je demoralizirano.
U taj historijski okvir valja smjestiti i kosovske dogaaje.

etiri

i<ompollente i<osovsi<e situacije

Drutveni proizvod po stanovniku dosta dobro oznaava razinu razvijenosti neke regije. Najrazvijenija regija u Jugoslaviji jest Slovenija, najmanje razvijena Kosovo.
Nie navodim raspone izmeu te dvije regije u dohotku per capita za
karakteristine godine, a kao usporeenje koeficijent varijacije koji mjeri pribliavanje ili udaljavanje svih osam jugoslavenskih politikih regija (Oci, 22),

97

r
1952.
1965
1981.
1984.

ukloniti ovaj posljednji uzrok i smanjiti intenzitet iseljavanja. Ali bez ekol/olllskog razvoja iseljavanje se He moe zaustaviti.
Privredno zaostajanje generira nezaposlenost. U 1985. nezaposlenost na
Kosovu bila je 3,33 puta vea nego u prosjeku u jugoslaviji: na 210 . 000
zaposlenih u drutvenom sektoru dolo je 114000 nezaposlenih (SGj - 1986.,
421). Bili su to, uglavnom, mladi ljudi, mnogi s kvalifikacijama. Zapravo,
polovica su svih nezaposlenih mladi ljudi sa srednjokolskim i viim kvalifikacijama. Kako je nezaposlenost uslov ljudske egzistencije - ne samo fizike - ne
treba mnogo mate da se zamisli kakve traumatske posljedice mora masovna
nezaposlenost imati na mlade Kosovare,
U uslovima nezaposlenosti radno mje~to postaje privilegija. U vienacionalnim sredinama time se stvara dodatno optereenje meunacionalnih
odnosa. Na hiljadu stanovnika na Kosovu je zaposleno:

Koeficijent varijacije,

Raspon
Slovenija/Kosovo

sve regije

4,1:1
4,6:1
5,4:1
6,1:1

52
46
48
50

Mjerene koeficijentom varijacije, do 1965. razlike se meu regijama

II

dohotku per capita smanjuju, a zatim se poveavaju s tendencijom da se

vrate na poetni intenzitet iz 1952. Razlika izmeu Slovenije i Kosova neprestano se poveava, s tim da se rasponi ubrzano poveavaju nakon 196.5,
U stalnim cijenama iz 1972 . slovenski proizvod per capita bio je 1984. godine
7,67 puta vei od kosovskog (SGJ-1986, 417). To su razlike koje odgovaraju
razlici u privrednoj razvijenosti izmeu Engleske i Sjeverne Afrike. Kosovo
zaostaje ne samo II odnosu na Sloveniju nego i II odnosu na sve ostale regije.
U istim stalnim cijenama per capita drutveni proizvod Kosova II odnosu na
jugoslavenski prosjek iznosio je 43% u 1955. i samo 26% u 1984.
(SGJ-1986,417).
Ono to ove razlike enormno poveava u odnosu na ranije razdoblje jest
ope usporavanje rasta jugoslavenske privrede. Uz raspon od 4,1:1 u 1952.
i stopu rasta od 6%, Kosovu bi trebalo 24 godine da postigne poetnu razvijenost Slovenije, to je za plansku socijalistiku privredu ve predugo. Uz raspon
od 6,1:1 u 1984. i pretpostavljenu stopu rasta od 2%, Kosovu bi trebala 91
godina da sustigne Sloveniju iz poetne godine. No, u tu 91 godinu i Slovenija
e se dalje razvijati. Preostaje potpuna besperspektivnost.
Interesantno je uoiti da

II

109 Albanaca
228 Srba
258 Crnogoraca
Dvaput nia zaposlenost Albanaca u odnosu na Slavene - ma kakvi bili
razlozi - osjetno pojaava naboj nacionalne netrpeljivosti.
Trea

su komponenta situacije studenti. Poevi od razine od 74% nepismenih poslije osloboenja, Kosovo je u 1970. formiralo univerzitet na kojem
je 1981. studiralo 26.000 redovnih studenata. To je upola vei broj stl/del/ata
I/ego to ih ;e bilo u cijelo; Jugoslaviji Ileposredl/o pred rat (17.734, od kojih
19 Albanaca). Danas na Kosovu ima vie studenata nego bilo gdje drugdje
u jugoslaviji: u i<g . 1981/82. na hiljadu stanovnika bilo ih je 26 prema 14
II Sloveniji i Hrvatskoj (Kujundi, 170) . Za te studente nema radnih mjesta,

naem prvom poslijerevolucionarnom razdob-

a njihovo obrazovanje vie je nego manjkavo,

U odnosu na zaposleno stanovnitvo u drutvenom sektoru studenti ine
vie od 10%. Potencijalni je skok II modernizaciji i osvjeivanju nacije enorman, Ali taj ogromni potencijal ostat e neiskoriten jer e veina tih studenata

lju, tj. do sredine 60-ih, nema iseljavanja Srba i Crnogoraca s Kosova (ali se
iseljavaju deseci hiljada Albanaca u - Tursku). Zatim je privredno zaostajanje
moralo postati snaan podstreka iseljavanja Iz istih se razloga iseljavaju
i Albanci u druge republike . Na kraju je sve vea netrpeljivost albanskog
stanovnitva pretvorila iseljavanje II lavinu" ll- Politiko saniranje prilika moe

ostati nezaposlena. Umjesto produktivne primjene, energija tih mladih ljudi

dobit e destruktivni naboj nezadovoljstva, razoaranja i ogorenosti.
Kao to se vidi, ja moram analizom dolaziti do plauzibilnih pretpostavki
o uzrocima ponaanja. Empirijskih podataka nema. U civiliziranim zemljama
raspoloenje, shvaanje i elje stanovnitva utvruju se na tri naina: (1)
politikim raspravama, (2) izvjetajima novinara i (3) anketni m ispitivanjem
javnog mnjenja. Degradacija skuptinskog rada i opi regres u politikom
ivotu poslije 1972. onemoguili su (1). U javnost dolaze samo stereotipne
fraze, a sutinske rasprave i sukobljavanja odvijaju se iza zatvorenih vrata.
Sluajevi Jova otre iKadrija Reufija (Rajovi, 480-92; akovi, 447-51)
i Miloa Sekulovia pokazuju to se deava kad politiki radnici na Kosovu
pokuaju pokrenuti ozbiljna politika pitanja. Sluaj Dobrice osia koji je

.. Od jUlla 1983 do decembra 1986, prema podacima Pokrajinskog zavoda za statistiku,

migracije izgledaju ovako:

Srbi i Crnogorci
Albanci

Iselili se

Uselili sc

Viak iseljenika

14549

2.955
4.769

11594
2.542

7.311

Kod obje etnike grupe postoji neto-iseljavanje, ali je ono kod Srba i Crnogoraca etiri i po puta
vee nego kod Albanaca. Srbi i Crnogorci najvie se iseljavaju iz najmanje razvijenih opina. Srbi
uglavnom odlaze u Srbiju. Albanci sc naseljavaju u svim krajevima Jugoslavije. Danas Albanci
ive u gotovo svi1!1 jugoslavenskim opinama, posebno oko veih gradova (E j., I, drugo izd., s,

78).

98

99

.t

':S%.~.n

jo 1968 . na sjednici CK upozorio na eskalaciju nacionalne netrpeljivosti

pokazuje to se deava II republici. Umjesto argumentirane analize problemi
su negiraoi, a 'asi iskljuen.
Novinarima je nametnuta neformalna, ali izuzetno teka, cenzura (Bogarac), to je onemoguilo (2). Nije mi poznato da je ikad izvreno ispitivanje
javnog mnjenja Kosovaca i Kosovara suvremenim metodama anketiranja,
Odsutnost informacija i javnog demokratskog politikog diskursa etvrta je
komponenta situacije.
Dodatni mogui izvor informacija jesu zapisnici sa suenja krivino i prekrajno optuenih osoba zbog politikih delikata. No analiza tih postupaka,
ako uope postoji, nije objavljena.
Preostaju privatne informacije, koje se ne mogu citirati, i koje su II mojem

univerzitet' (jedna od g.lavnih parola)

Dolje kolonijalistika politika prema Kosovu
T repa radi, Beograd se gradi"

III

Narodnooslobodilaka borba nije donijela slobodu

Albancima
Hoemo nacionalnu zastavu J
Sloboda politikim osuenicima
ivio Adem Demac;i'

IV

Dolje izdajnici
Hoemo Preevo u 5astavu Pokrajine b
ivio oslobodilaki pokret Kosova"
ivjela Albanija b
ivio Enver Hoda b

Jedan narod, jedna drava, jedna partija

ivio marksizam~lenjinizam

sluaju izvanredno manjkave, Preostaju, na kraju, i pisane ili izvikivane parole

i zahtjevi demonstranata. To je vrlo nesiguran materijal, jer nemamo nikakvih
vrstih indikacija o rangiranju tih zahtjeva, a, isto tako, ne znamo koliko su

bili spontani, a koliko su ih pripremile ilegalno organizirane grupe.

Ovdje treba iznijeti jo jednu prethodnu napomenu. U zdravom politi
kom sistemu nema potrebe za ilegalnim politikim organizacijama, pa se
one tamo i ne javljaju. im pojedinci - sasvim svejedno da li iz opravdanih
ili neopravdanih razloga - nau za potrebno da se ilegalno organiziraju,
onda je to upozorenje da s politikim sistemom neto nije II redu. Pritom
ilegalnu politiku aktivnost ne treba brkati s ilegalnom teroristikom aktivnosti, koja i ne moe biti drugaija nego ilegalna i koja nije politika nego
kriminaL

Demonstracije
Uza sve navedene ograde, pokuajmo sad analizirati ono to je jedino
mogue, parole koje su se vidjele ili ule u demonstracijama. Spisak dajem na

osnovi informacija koje su prikupili Hasani i akovi i iznijeli u svojim knjigama. Zbog funkcija koje su autori vrili u Pokrajini - prvi je aktivni politiki
funkcioner, a drugi je nekadanji ef OZN-e usuujem se pretpostaviti da je
spisak relativno potpun i korektan . Parole koje se ponavljaju drugim rijeima
izostavljam, a klasifikacija je moja.

Demollstraci;e 1968 .

Hoemo

II

Demollstraci;e 1981.
Hoemo

republiku
Republiku milom ili silom
Albanci smo, a ne Jugoslaveni
Kosovo Kosovarima
II

I repa radi, Beograd se gradi

III

Trai mo zatvorene drugove

ivio Adem Demac;i

IV

ivjelo bratstvo albanskog naroda

Ujedinjenje svih albanskih krajeva

ivio marksizam-lenjinizam, Dolje revizionizam,

VI

Netko u fotelji, netko bez hljeba

Dokle u podrumima
Nema razgovora s crvenom buroazijom
ivjela radnika klasa
T rairno bolje uslove

Hoemo

republiku
ustav
Albanci smo, a ne Jugoslaveni'
Hoemo

100

". Adem Dcma~i pisac je koji je 1961. osnovao Revolucionarni pokret ujedinjenja Albanaca
s ciljem da se izbori pravo na samoopredjeljenje do orcieplicnia. U zatvoru je, s prekidima, vie od
2.3 godine

101

oazija). Valja uoiti da se upravljaki sloj na Kosovu mnogo bezobzirnije

ponaao nego drugdje u zemlji, pa su i socijalne razlike bila mnogo otrije
izraene. Mogla bi se staviti primjedba da su IV i VI grupa zahtjeva - tj.
nacionalni i socijalni - meusobno II koliziji jer tu )crvenu buroaziju
predstavljaju npravo albanski funkcionari . To je tano i samo pokazuje
proturjene tendencije II studentskom buntu~ Razrjeenje - iredentizam ili
jugoslavenska lojalnost - ne ovisi iskljuivo, pa ak ni prvenstveno, o Kosovarima,

Parole oznaene superskriptom (a) ne nalaze se kod akovia iHasanija;

dodao sam ih na osnovi svojih informacija. Parole oznaene superskriptom (b)
ne potjeu od organizatora demonstracija. Pretpostavljam da su ih izvikivali
provokatori odn, lanovi ilegalnih iredentistikih grupa, koji su sC'pomijeali
s demonstrantima.
Ocrtavaju se prilino jasno tri komponente polirike armosfere. Jednu
predstavlja probueni nacionalizam, i ona je zajednika svim jugoslavenskim
regijama s kraja 60-ih . Druga se odnosi na teke socijalne uvjete . A treu
predstavlja iredenrizam.
Prve dvije grupe zahtjeva spadaju zajedno, ali zahtjev za republikom
izdvajam za kasniju analizu, jer je 00, nesumnjivo, centralni i najvie isticani
zahtjev.

Zahtjevi za ustavom i univerzitetom ne pojavljuju sc

II

1981" jer su

II

Kosovo

Republika

me-

uvremenu ti zahtjevi zadovoljeni (univerzitet 1970., ustav 1974.).'Parola da

Sad moemo posebno razmotriti centralni zahtjev jednih i drugih demonstracija, zahtjev za republikom, Ako su moje privatne informacije rane, velika
veina Kosovara podrava raj zahtjev. Zahtjev nije sasvim racionalan, jer,
osim naziva, Kosovo, zapravo, jesr republika, tovie, usporeujui prava
Kosova s pravima jedne njemake ili amerike savezne drave, pokrajina
Kosovo ima vea prava. Prema tome, republika ima prvenstveno simboliko

Albanci nisu Jugoslaveni nalazi se na samom rubu iredentizma. Teko je ocijeniti tko je za te osjeaje odgovorniji: kosovski politiari i intelektualci, ili pak
svi oni koji od Jugoslavije prave dravu iskljuivo Junih Slavena i u kojoj se
tuinske manjine samo toleriraju.
Druga grupa zahtjeva, odo . prigovora, karakteristina je za vrijeme kad su
se u svakoj jugoslavenskoj regiji radile analize kojima se dokazuje da je upravo
ta regija eksploatirana od svih ostalih. Postojale su i dvije specifinosti.
U Prvom petogodinjem planu nekako se zaboravilo Kosovo, pa se formiralo
uvjerenje o namjernom zaposravijanju. I drugo, irile su se prie (koje potjeu
jo iz vremena stranog posjedovanja Trepe) o basnoslovnom bogatstvu Trepe u srebru i zlatu koje se izvlai iz pokrajine (kao nekad iz Jugoslavije)
U atmosferi frustracija i nepovjerenja i tako fantastine prie padale su na
plodno tlo.
Trea grupa zahtjeva odnosi se na politika prava, nacionalna i osobna.
Kako nijedan zakon nije ukinuo albansku nacionalnu zastavu, pod kojom su
se borili albanski partizani, zabranjivanje zastave i sankcije zbog njenog isticanja bili su nezakoniti. Zahtjev za graanskim pravima u uem smislu istakli su
i beogradski studenti nekoliko mjeseci ranije.
etvrta grupa zahtjeva jest iredentistika . Vidi se da su ekstremne parole
u toj grupi dole izvana. Zanimljivo je da se 1981. Enver Hoxha (Hoda) vie
ne pojavljuje kao nacionalni heroj.
Peta grupa, kako se ini, uope nije karakteristina i osamljeni je poziv
ideolokih fanatika. Parola Jedan narod, jedna drava, jedan kralj, odn. Ein
Volk, ein Staat, ein Fuhrer - zajednika je kralju Aleksandru, Hitleru i Staljinu, a trabunjanje o revizionizmu dobro nam je poznato"
U 1981. pojavila se nova, esta grupa zahtjeva koji su socijalne prirode
i koji sad predstavljaju osnovne zahtjeve. Neki od njih formulirani su ak istim
rijeima kao oni beogradskih studenata trinaest godina ranije (crvena bur-

znaenje,

Zahtjev za republikom* proglaen je u politikim krugovima kontrarevolucionarnim. Nisam mogao pronai nijedno koherentno obrazloenje te ocjene" Ponekad se navode ovi razlozi:
L Republika je suverena drava, a ne mogu postojati dvije albanske drave. - I jedno je i drugo sporno. No, pretpostavimo da je prvi stav taan. T ada
valja upozoriti da postoje dvije korejske i tri njemake drave, Iz toga ne slijedi
da je to naroito poeljno stanje. Ali slijedi neosporan zakljuak da historija
poznaje takva rjeenja.

2" Narodi imaju pravo na otcjepljenje, a nacionalne manjine nemaju"

Republika odgovara narodu, a pokrajina nacionalnoj manjini . Kako su
Albanci u Jugoslaviji nacionalna manjina, oni mogu imari samo autonomnu
pokrajinu, - Ta je argumentacija sasvim arbitrarna j ostatak je nekadanje
politike skolastike. Svaki ovjek - bar u socijalizmu - ima pravo na samoopredjeljenje, pa tako i na nacionalno samoopredjeljenje. Pripadnost nacionalnoj manjini u tom je pogledu sasvim irelevantna. Jedino je relevantno
* Zanimljivo je da je u svojim tezama za Petu zemaljsku konferenciju 1940 Maa Pijade

predviao kosovsku republiku: "Reenjem nacionalnog pitanja moe se postii stvaranje slobod~
ne republike radnika i seljaka Kosova pomou revolucionarnog ustanka protiv faistikog i imperijalistikog reima velikosrpske buroazije" (akovi, 212). Taj Moin romantizam, koji, osim

roga, predstavlja daleki odjek komimernovskih ideja, na konferenciji nije proao

103

102
i

separatistikih raspoloenja, onda bi sve republike trebalo rasformi~ati.

pitanje da li moje pravo ne nanosi tetu vitalnim interesima moga susjeda .

A upravo je u tom pogledu doktrina o samoopredjeljenju do otcjepljenja
neodriva, jednako za narod kao i za nacionalnu manjinu .
T a doktrina nije nikad provedena ni ondje gdje je nastala i gdje je ukljue
na u Ustav, Redovito spominjani sluaj Finske nita ne dokazuje: Finska se
odijelila od Rusije, koja ju je jednom zgodnom historijskom prilikom okupirala, jer Crvena armija nije bila kadra da to sprijei. Bili su se odvojili i kavkaski
narodi i uspostavili svoje drave. im je Crvena armija osposobljena za zadatak, kavkaske su drave pokorene i pripojene R~siii, a okupacija opravdana
interesima proletarijata,.
Nakon neslavnog pakta Hitler-Staljin, tri baltike drave jednostavno su
ponovo okupirane, a njihova inteligencija transportirana u SibiL
Da se vratimo naim problemima. Kad bismo ivjeli II socijalistikom
okruenju, onda bi se pravo na otcjepljenje drukije postavljah A budui da
ivimo u dungli kojom i slijeva i zdesna harae dva suparnika bloka, egzi5tellcijski uvjeti Jugoslavije zahtijevaju integritet teritorija i drave"
I zbog toga, im su se, npL, u Hrvatskoj pojavili separatisti, odmah su
zavrili u zatvoru bez obzira na proklamirano nienjinsko naelo samoopredjeljenja do otcjepljenja, Predsjednik Josip Broz Tito jasno je i nedvosmisleno
izloio tadanji politiki stav: Ako bi u nekoj republici i plebiscitom odluili
- do ega, naravno, ne moe doi - ja bih kao ef drave upotrebio krajnje
mjere (TV emisija Pero Damjanovi, Tito o nacionalnom pitanju,(, 18. VIII
1987). Nakon maspoka, pravo na otcjepljenje vie se ne nalazi u jugoslavenskom ustavu, Prema tome, u pogledu otcjepljenja nema nikakvih razlika izmeu republika i pokrajina
.
Znai li to da svi narodi i nacionalne manjine moraju zauvijek ostati
u Jugoslaviji kakva je danas? Naravno da ne znai . Sve to je potrebno jest da
se jedno romantino naelo ;edllostrClllog prava koje dovodi do kobnih posljedica za one koji ga shvate ozbiljno zamijeni naelom civiliziranog ophoenja,
tj, naelom dogovora. U 1905, veani i Norveani dogovorili su se da se
raziu, i Norveka se izdvojila iz kraljevine vedske. Oba naroda ostala su
prijatelji, a njihove drave surauju bolje nego nae republike

Izvjesno je da ima i takvih razmiljanja,. No, oigledno je, takoer, kamo ona
vode,

Doktrine o pravil naroda Ila samoopredjeljenje

Karakteristino je za jugoslavensku dravnopolitiku praksu da se zasniva
na nedomiljenim, kontradiktornim i ad hoc teorijama, fa vrijedi i za uvenu
teoriju o pravu na samoopredjeljenje do otcjepljenja koja vrijedi za narode, ali
ne i za nacionalne manjine, i to zato to su narodi nosioci suverenosti - a nacionalne manjine nisu . Prema toj teoriji, razlika izmeu naroda i nacionalne
manjine jest u tome to nacionalna manjina ivi u l>tuoj,( dravi, a ne
u matinoj . Narod ne gostuje u tuoj'( dravi nego ima svojU dravu
gdje je n~silac suverenosti, Primijenimo sad tu doktrinu u praksi.
Tko predstavlja narod u Bosni i Hercegovini? Oigledno Bonjaci (koje
politiari, iz nekih razloga, zovu Muslimanima';"), jer oni nemaju nigdje neku
svoju drugu dravu. To onda znai da su Srbi i Hrvati nacionalne manjine, Ali
kako Srbi i Hrvati predstavljaju veinu stanovnitva, onda je bosanski narod
nacionalna manjina u vlastitoj dravi
lli uzmimo vicarsku, koja se sastoji od Nijemaca, Francuza, TaHjana
i malog broja Retoromana, Kako Retoromani nemaju neku svoju drugu dravu van vicarske, oni predstavljaju narod No taj narod ne samo da je mala
manJma u vlastitoj dravi nego se u toj dravi, uglavnom, govori drugim
jezicima,

.. Primjedba recenzenta upozorila mc da je ovdje potrebno dati bar jedno kratko objanjenje Kao standardno opravdanje uvode njOl Muslimana umjesto Bonjaka navodi sc da je austrougarski upravitelj Bosne i Hercegovine Benjamin Kallay pokuao stvoriti bosansku naciju - bez
uspjeha. Uz to je taj pokuaj bio inspiriran antisrpski, antihrvatski i antijugoslavenski No, nacije
sc ne izmiljaju niti stvaraju dekretom. Niti je bitna motivacija nekog politiara Nacije sazrijevaju
II historijskom procesu. injenica je da se za "vrijeme K:Hlaya Bosnjaci - za razliku od Srba
i Hrvata - jos nisu osjeali nacijom, a to nisu bili ni u vrijeme drugog zasjedanja AVNOJ-a, koje
ne poznaje bonjaku ili muslimansku naciju _Smatram da je naruranje muslimanskog naziva za
novu naciju bilo politiki nesretno bar iz tri razloga: l) jer se time mijda vjera i nacija i produuje
praksa iz osmanlijskog carstva gdje su se nacije identificirale s religijom, a to za mnoge graane
mora biti uvredljivo; osim toga, skupovi Bonjaka i lllu51imana nisu identini: ta je, recimo,
s katOlikim !vluslimanima? 2) jer se time ohrabruju muslimanski fundamentalisti i ljlldi orijentirani na motive o islamskom duhu, poput raznih islamskih drava na Srednjem Istoku i 3) to se
sami pripadnici te nacije drugaije Ilazivaju,./os tl srednjem vijeku, prije islamizacije, u upotrebi je
etnonim Bonjanin, a "crkva bosanska", kao nacionalna crkva, u srednjovjekovnim uvjetima
upuuje na etnicitet Bogumili su preli na Islam, ali time nisu postali ~\-'[uslimani. U XVIII st,
Kai-Mioi pjeva o kranskim Bonjacima koji su prebjegli u Primoten, Putujui prije nekoliko godina !v1a!om Azijom, prolazio sam kroz sela jugoslavenskih iseljenika, a mnoge sam sretao
i u gradovima ili hotelima, tako da je srpsko-hrvatski jezik bio gotovo !illg/Id (raIIca Bili su to
muslimani iz Bosne, Hercegovine i Sandaka, a doselili su se u Tursku odmah poslije prvog
svjetskog rata kad su mnoga maloazijska sela ostala prazna zbog istjerivanja Grka. Ti su ljudi sebe
nazivali Bonjacima, i na um im nije padalo da sc nazivaju r. .luslimanima Prva generacija jo je
imala muke s turskim, i nisu se smatrali Turcima

3. Republika je samo prva faza, poslije ega slijedi izdvajanje iz Jugoslavije. Zbog toga treba onemoguiti formiranje republike. Tano je da su dvije
otkrivene ilegalne organizacije sa manje od dvije stotine lanova formulirale
svoje ciljeve upravo tako (Hasani, 178-81) No, s kojim se pravom miljenje
dvije stotine ljudi pripisuje cijelom narodu? Zar ne bi svatko od nas estoko
protestirao kad bi netko pokuao da nas svede na zajedniki nazivnik s naim
'lokalnim nacional-ovinistima? I zar nije teki politiki prijestup gurati graa
ne, koji postavljaju jedan legitiman politiki zahtjev, u naruje politikih
diverzanata? A, osim toga, dosljednost zahtijeva da se isti postupak primijeni
i na postojee republike" Budui da se u svakoj od njih mogu nai nacionalisti

104

105

~z

Zanimljivi su i Kurdi koji nemaju svoju dravu, pa, prema tome, predstavljaju narode u pet drava u kojima su nacionalne manjine
A to da se kae o onih milion i dvjesta hiljada Jugoslavena? Oni nemaju ni
svoju republiku pa stoga ni suverenost. Bez suverenosti oni su, oigledno,
nacionalna manjina. Prema tome, u Jugoslaviji Jugoslaveni predstavljaju nacionalnu manjinu, Ali kako nemaju drave van .Jugoslavije, oni su, u srvari,
narod" Kao narod, imaju pravo na otcjepljenje" Znai, .Jugoslaveni bi sc,
u naelu, mogli otcijepiti od Jugoslavije!
Ovakva dijalektika teorija oigledno ne moe posluiti za voenje
ozbiljne politike, pa se ona i ne vodi. Nezgodni Jugoslaveni proglaeni su
jedno vrijeme nepostojeim a, a kad su se u velikom broju ugurali u popis
stanovnitva, tretirani su kao ),nacionalno neopredijeljeniH, to je daljnji
teorijski biser ove doktrine, U Jugoslaviji su jedino Jugoslaveni nacionalno
neopredijeljeni.
Da pokuamo ovdje skicirati jednu ozbiljniju teoriju Za razliku od feudalizma, u kojem se ovjek raa u svojem staleu, u modernoj dravi graanin se
sam opredjeljuje politiki, religiozno itd, ukljuivi i nacionalno. Ako se netko opredijeli kao Jugoslaven, i ako tih Jugoslavena ima podosta, onda su to
nacionalno opredijeljeni Jugoslaveni, Svi su graani Jugoslavije Jugoslaveni po
dravljanstvu, a neki su, osim toga, to i po nacionalnosti- Nacionalnost moe
biti i dvostruka, kao, npr, u vicarskoj (Leroti, 185)
Federacija se od saveza drava ili konfederacije razlikuje po tome to
drave lanice ne zadravaju suverenost nego je prenose na federaciju, Prema
tome, pokrajina se od savezne drave ne razlikuje po odsutnosti suverenosti
i nemogunosti otcjepljenja, nego po suenom repertoaru politikih odluka.
On je suen II odnosu na dravu iji je autonomna pokrajina lan, ali je
II sluaju konsenzusa proiren u odnosu na ostale dijelove te savezne drave,
Razlozi su historijski, a politiki sadraj autonomije ovisi o politikom dogovoru. On se moe kretati od kulturne autonomije pa do ),konstitutivnog elementa federacije . to je neka zemlja politiki zrelija i demokratskije ureena,
to veu ulogu imaju pragmatiki razlozi administrativne efikasnosti i to manju
ulogu imaju simboliki razlozi politikog statusa,
Nacionalna je manjina ono to joj ime kae, tj. manjina, i to u dvostrukom
smislu: u odnosu na ostali narod ili ostale narode s kojima ivi i u odnosu na
vlastiti narod u matinoj dravi,
Preostaje sad jo jedino da se rasprave pitanja samoopredjeljenja i otcjepljenja~ U tome e nam veoma dobro posluiti suvremena meunarodnopravna
doktrina (v, Petri),
Naelo samoopredjeljenja naroda ulo je u obje konvencije o ljudskim
pravima Ujedinjenih Naroda, Samo se po sebi razumije da je pravo na samoopredjeljenje ogranieno isto takvim pravom na samoopredjeljenje naroda
s kojim kolidira,
Naelo samoopredjeljenja ne ukljuuje nuno pravo na otcjepljenje, Pravo

106

na ot,jepljenje primjenjivana je u razdoblju dekolonizacije. Poto je dekolonizacija u osnovi zavrena, trebalo je nove nezavisne drave uvrstiti i osigurati
protiv razbijanja . Zbog toga je naelo samoopredjeljenja korigira no naelom
dravnog integriteta" U rom smislu i Helsinki sporazum jami nepovredivost
granica evropskih drava . 'T ako se iskristalizirala kompleksnije naelo: titi se
integri[et onih drava koje se zasnivaju na samoopredjeljenju naroda (Petri,

124-25).
Od svih ustava na svijetli jedino sovjetski (i raniji jugoslavenski ustavi)
u samoopredjeljenje ukljuuje i pravo na otcjepljenje. Kad se, meutim, pogleda sovjetska praksa
ukljuujui i tzv. "Brenjevljevu doktrinu, koja ni
samostalnim dravama "socijalistikog tabora,( ne priznaje puni suverenitet
- onda je jasno da je posrijedi fikcija .
Kako se, u naelu, ne priznaje pravo na otcjepljenje ni narodima, oito je
da se ne priznaje ni nacionalnim manjinama,. Od toga se pravi izuzetak samo
onda kad je etniki identitet neke manjine ugroen, tj . kad je posrijedi nacionalna diskriminacija, prisilna asimilacija, odsutnost demokratskih sloboda
i sl.
l, na kraju, narodi i manjine imaju pravo na unutranje samoopredjeljenje
koje im garantira etniki opstanak i domovinu, To je, uostalom, derivativ
suvremenih graanskih prava, od kojih je jedno i pravo na nacionalnu opredijeljenost.
Razmotrimo sad, u svjetlu ove doktrine, hipotetiki sluaj otcjepljenja
Kosova od Jugoslavije, Takvo je otcjepljenje nemogue iz ovih pet razloga, od
kojih se prva tri odnose na J11eunarodno pravo, a druga dva na faktine
odnose:

1. Albancima je u Jugoslaviji zagarantirana etnika opstojnost i domovina. Oni nisu diskriminirani i uivaju neusporedivo vea prava nego nacionalne
manjine u bilo kojoj od susjednih zemalja, a kao graani i znatno vea prava
nego graani drave Albanije,

L U sluaju otcjepljenja bila bi bitno ugroena sigurnost Makedonije

i Jugoslavije u cjelini, Dovoljno je pogledati geografsku kartu pa da se uoi
kako bi vitalna moravsko-vardarska saobraajnica bila strateki ugroen<lo,
a Makedonija odsjeena" Imajui na umu povijesno iskustvo s istonim makedonskim susjedom, jasno je to bi to znailo,
3. U sluaju otcjepljenja sa 360,000 nealbanskog stanovnitva Kosova,
u Albaniji bi se nalo blizu pola miliona Jugoslavena, preteno Srba i Makedonaca, Moglo bi se izvriti i iseljavanje, ali to, naravno, ne bi odgovaralo
samoopredjeljenju tih ljudi,
Oigledno je, stoga, da meunarodno pravo titi integritet Jugoslavije,
a posebno to ini Helsinki sporazum. Meutim, i kad bismo, usprkos svemu,
107

htjeli otcijcpiti Kosovo, to ne bi ilo jer je tl suprotnosti s interesima Kosovara

i Kosovaea, i reima iz Tirane. Razlozi su ovi:

12. ikaniranje Srba i Crnogoraca

i iseljavanje

4. Sve kosovske socijalne grupe imaju vitalnog interesa da osranu u Jugoslaviji: seljaci zato to imaju zemlju, vjernici i sveenici zato to uivaju pravo
vjeroispovijedanja, radnici zato to bolje ive i uivaju pravo na samoupravljanje, intelektualci zato to mogu komunicirati s cijelim svijetom, a svi zajedno
zato to uivaju neusporedivo vea graanska prava i mogu se zapoljavati na
cijeloj jugoslavenskoj teritoriji.

Razbuktavanje nacionalne netrpeljivosti

5 . S obzirom na brojnost Kosovara i vii privredni, politiki i kulturni
razvoj, pripajanje Kosova znailo bi kraj sadanjeg reima u Tirani Zbog toga
bi, radi samoobrane, taj reim postavljao Kosovarima sasvim neprihvatljive
uvjete. Ujedinjenje bi se moglo provesti samo na silu, a i onda bi, vjerojatno,
dovelo do graanskoga rata

Ova analiza ne negira postojanje usijanih glava s obje strane granice koje
rade na otcjepljenju Kosova i ne ustruavaju se od prolijevanja krvi. Ona samo
pokazuje nemogunost takvog otcjepljenja. I zato je, kao i obino, najbolja
zatita od iredentistikog rovarenja otvoren demokratski javni politiki razgovor o svim aspektima problema,
Znai li to da se Albanci moraju odrei ujedinjenja? Naravno da ne! Tim
pitanjem pozabavit emo se u posljednjem poglavlju.
.
Meutim, ako otcjepljenje ne dolazi u obzir, unutranje samoopredjeljenje
dolazi, i ono je tieno meunarodnim pravom. Mogunost opcije izmeu
autonomije i republike proistjee iz toga prava samoopredjeljenja.

108

Kao to je ve napomenuto, do sredine 60-ih nije bilo iseljavanja

Srba s Kosova, kao ni iz drugih sredina. Tada se, zbog pogrene ekonomske
politike, pojavljuje nezaposlenost koja dovodi do prilino masovne ekonomske emigacije u inozemstvo. Ista ta politika budi latentne nacionalne antagonizme, republike se zatvaraju i ljudi se poinju vraati tl l>matine republike
Srbi iz Hrvatske sele se u Srbiju; Hrvati iz Srbije (Vojvodine) u Hrvatsku; jedni
i drugi naputaju Bosnu . U to vrijeme poinje iseljavanje Srba i Crnogoraca
s Kosova, tako da se prvi put njihov apsolutni broj smanjuje, od 265 hiljada
prema popisu iz 1961. na 260 hiljada prema popisu iz 1971 (i 236 hiljada
1981).
Budui da sve donedavno tampa nije vrila svoju funkciju demokratskog
izvora informacija, ne moemo pratiti razvoj meunacionalnih odnosa
u prvim decenijama poslije rata. ini se da veih ekscesa nije bilo sve do
1968., tj . do prvog studentskog bunta, koji je traio ustav i republiku. Otad se
napetosti intenziviraju, a iseljavanja poveavaju.
Iz izvjetaja koji je pripremila komisija Skuptine SAP Kosovo za razdoblje
1971-1981. vidi se da su od 605 krivinih djela koja se odnose na meunaci
onalne konflikte, u 503 sluaja ili 80% bili oteeni Srbi i Crnogorci, a u 102
sluaja ili 16% Albanci. U tom razdoblju na Kosovu je ivjelo izmeu 15%
i 17% Srba i Crnogoraca, tO znai da su se nacionalistiki ekscesi deavali po
kljuu - kao i sve drugo u Jugoslaviji. Kod prekraja je proporcija 1990 prema
946 ili 67:33, to znai da su prekraje dvaput ee inili Srbi i Crnogorci.
U etiri godine 1977-1981. izvreno je 78 skrnavljenja grobova, 66 i 12 od
strane dvije etnike grupe ili 85: 15. Dakle, i uvi necivilizirani postupci deavali
su se po kljuu (a ki) . atra, Reufi, Seku lavi, osi, Marjanovi i neki
drugi politiki i javni radnici upozoravaju na ozbiljnost problema. Nu u to
vrijeme politika se vodi tako da se neprijatni dogaaji skrivaju, pa se navedeni
ljudi politilki dezavuiraju, a problemi se zatakavaju. Kao rezultat, kako je to
dobro formulirao Branislav Miloevi, na kraju se stvorilo "miljenje kod Srba
i Crnogoraq da se (problem) nikada ne e reiti, a kod Albanaca da je posredi
zavera Srba protiv njih (NIN, 23. VIIL 87.).
U meuvremenu se formiraju ilegalne grupe, Kosovo osjetno zaostaje
109

"'t-

u razvoju, dezorganizacija u cijeloj zemlji se poveava i s izbijanjem ekonomske i politike krize u 198L u Jugoslaviji u cjelini, na Kosovu dolazi do
nacionalistike eksplozije, ija estinJ je iznenadila sve aktere ove drame. Sve
nagomilane proturjenosti jugoslavenskog razvoja
privredne, politike
i socijalne (v. Horvat, 1985) umnoavaju se viestruko u ovoj zaostaloj sredini
i na kraju eksplodiraju u iracionalnom nacionalizmu"
Iznenaena drava reagira drakonskim represivnim mjerama koje se sruuju gotovo iskljuivo na mlade ljude U narednih est godina otkriveno je 89
grupa i osam ilegalnih organizacija . Oko 1500 osoba krivino su kanjene,
esto dugogodinjom robijom. Njih 4500 kanjeno je prekrajno, Policija,
naravno, nije odgojna ustanova. ),Smatra se, izvjetava Milenko Kosanovi,
"da ak 70 posto onih koji su odsluili kazne i dalje djeluju s istih pozicija,
postaju nacionalni heroji u svojim sredinama, a ukupnim ponaanjem i te
kako utjeu na stvaranje nepovoljne klime na Kosovu (Borba, 22 . i 25 . VL
87.) U istom razdoblju iz nastave je u osnovnim i srednjim kolama udaljeno
298 nastavnika i 1015 uenika. Uvedena je suglasnost za upis na univerzitet
- i 620 uenika nije dobilo tu suglasnost. Sve te hiljade uhapenih, kanjenih,
iskljuenih mladih ljudi imaju rodbinu, prijatelje, znance. Kosovske obitelji su
velike, a rodbinske veze razgranate. Na taj nain neposredno ili posredno
tangirano je najmanje sto hiljada ljudi, a vjerojatno i znatno vie"
Reakciju nije trebalo dugo ekati. Dolo je do zatvaranja u vlastitu naciju
i bojkota >,tuinaca<1o Ako si u prodavaonici kupovao na srpskom, robe nije
bilo, Ako si na pismu napisao adresu na srpskom, a postoji i albansko ime
mjesta, pismo ponekad nije stizah Ako si u hotelu pokuao sluati radio ili
TV na srpskom, umjesto uviavnosti domaina, albanska veina demonstrativno je okretala dugme na albanski program Mali derani maltretiraju svoje
vrnjake u nebrojenim sitnim incidentima, Odnosi su se sa susjedima pogorali. Pravljene su sitne pakosti, kao to su prekopavanja putova, ruenja,
sjea vonjaka, uzimanje tue ljetine, Te su pakosti eskalirale dok se na sceni,
nisu pojavili pravi kriminalci koji su ubijali, silovali, batinali, vrili svakojaka
nasilja.
Iako je tampa puna izvjetaja o tim nasiljima, nijedno sistematsko istraivanje nije izvreno, ili bar nije objavljeno. 'esto se pokazalo da su izvjetaji
s terena bili iskrivljeni ili naprosto lani. Motivi nisu uvijek utvreni: obina
svaa i nacionalna netrpeljivost mogu imati iste posljedice. Posebno nedostaju
relacije: u odnosu na druge sredine, nacionalistiki u odnosu na obian kriminal i sL Zbog toga ono to slijedi treba uzimati s potrebnom rezervom,
Repertoar maltretiranja i nasilja sastojao se, prema Muhamedu KeetoviU, od bespravne etve sazrelih usjeva, iskljuivanja struje i vode, spreavanja
i nedozvoljavanja navodnjavanja obradivih povrina, zabranjivanja napasanja
stoke u planinamao Zatim su slijedile ucjene, prijetnje, premlaivanje, pa ak
silovanje i ubijanje. "Sve to dopunjavano je atacima na vjerska i nacionalna
osjeanja, kao to su: skrnavljenje crkava, manastira i spomenika junacima iz

110

protekla dva svjetska rata, ruenje nadgrobnih spomenika i skrnavljenje grd'bova, nasrtanja na manastirska imanja,. Slijedei korak koji je dopunjavao
zamisao o stvaranju nepodnoljive atmosfere, kao metoda nasilnog protjerivanja __ , bio je psiholoka tiranija u irenju neprijateljstva i mrnje_ T o se ogledalo u irenju parola kao to su: 'Pobij mo gadove', 'Srbi, idite s Kosova'
'Vjeajmo kie', 'Dolje srpski uljezi',," (ss_ 69-70).
U posebnu skupinu izdvojio bih nasilja nad djecom i staricama, skrnavljenje grobova i trovanje bunara. T e stvari ne rade obini kriminalci, a potpuno
su strane patrijarhalnom moralu" Ti zloinci, koje svaki nJrod smatra posebno
niskim i nedostojnim, ukazuju da je dolo do razaranja patrijarhalnog morala
i stvaranja stanja anominosti koje pogoduje razbuktavanju najniih strasti,
Interesantno je upozoriti na odreene paralelizme~ Na Kosovu se ne deava nita novo, nita ta se ne deava i drugdje u zemljI. Ali ono to se deava,
deava se viestruko ee i brutalnije - to bi svatko socioloki obrazovan
i oekivao, Birokratizirana administracija ne reagira na zahtjeve i albe graana. No to se zbiva i usred Zagreba gdje opinski organi uope ne odgovaraju na pournice koje dolaze ne od graana ve od njima nadreenih gradskih
organa. NIN-ov dopisnik pie 31 maja 1987,:" . nemalo iznenaenje je
doiveo potpisnik ovih redova kada je saznao da na Kosovu nisu ustrojene
zemljine knjige, Kako li bi se tek iznenadio kad bi saznao da je isto i u jugoslavenskom glavnom gradu, gdje, dodue, postoji katastar, ali to malo koristi
jer polovina zemljinih odnosa nije regulirana, to izaziva sporove koji traju
po deset i vie godina_
Sudovi ne rjeavaju predmete, to je samo pogorano izdanje onoga to se
deava u cijeloj zemlji, Najobiniji imovinski spor protiv nekog obrtnikog
prevaranta vu'e se 5 do lO godina, kad zbog inflacije cijela stvar postaje
bespredmetna; suci tako postaju sauesnici II prijevarama i zbog toga ih nimalo ne pee savjest. Hapsi se ovjek s poslanikirn imunitetom (Ahmet Dobruna), u montiranom procesu osuuje se partizanski prvoborac (Ibrahim Trnavci) na 15 godina robije, Meutim, Dobrunin sluaj dospio je u javnost, i krivci
su, nakon raznih peripetija, ipak pozvani na odgovornost; zahvaljujui upor~
nosti svoga sina, T rnavci je puten iz zatvora i na kraju potpuno rehabilitiran.
A u Sloveniji, u zloglasnom daha uskom procesu, nevini ljudi - deset predratnih komunista - pogubljeni su prije nego to je dolo do rehabilitacije, i nitko
za to nije odgovarao (ori, s. 65,),
Trnavci navodi zaprepaujuu izjavu Velija Deve: "Naredit u predsjedniku Vrhovnog suda da rehabilitira tvog oca" (Polililw, 2. lX.. 87,)_ No, u blao,. Naravno, ni srpski ovinisti !lisu ostali duni II izmiljanju kontraparola koje oni nc piu
nego izvikuju na zborovima Npr "Nemojte se, br.1co, uplasiti, krnjnje je vreme za obraun" ili
skandiranje "Ohesirc Fadilja" (Vjesnik, 19, VIII. 87, NIN. lO.IX 87. ~ II), "Giani dajem,
Kosovo ne dajem, "Kosovo je Srbija, .. Srvari se reavaju pukom, "Sto ga trpi, bij ga",
,.Imaju svoju dri.avlI, pa cemo ih tamo poslati .. (NIN, ll. X. 1985" s. 15). Medutim, relativno,
toga je bilo znatno manjc. Nakon Paraina antialbanske parole pojavljuju se sve ee na zidovima srpskih gradova, i rako je simetrija ovinizama opet uspostavljena

111

l
em obliku politiki monici utjeu, ili ak nareuju, sudovima diljem ove
nae lijepe zemlje" lvinogobrojne su albe na maltretiranje, tunjavu, zatvaranje, oduzimanje oruja i drugo bezakonje lokalnih organa,. Ne zna se, meutim, da je to ugraeno u na pravni sistem, prema kojem je drava - od
federacije pa do opine - nedodirljiva i ni za ra ne odgovara (v. Horvat,
1985., ss. 214-18). Mene je moja beogradska opina ukarica reko moralno
i materijalno otetila i - pojeo vuk magarca, kako to narodna mudrost adekvarno komentira. Nali su se odmah i dobri poznavaoci lokalnih prilika
i objasnili mi da to ima odreene veze s mojom nacionalnou, ne vole da im
se Hrvati doseljavaju. Meutim, nekoliko godina nakon to sam se preselio
u Zagreb, morao sam opet unajmiti advokat~ da me zatiti od maltretiranja
moje nove narodne vlasti,<, opine rnomerac.. Krenje zakonitosti postalo je
na neki nain nacionalnim obiajem u svim sredinama i na svim razinama.
O tome najmjerodavniji ovjek u zemlji, predsjednik Ustavnog suda Jugoslavije Ivan Franko, kae: Ustavnost i zakonitost najee kre organi i pojedinci
koji su nosioci politike moi i vlasti, upravo oni koji su po Ustavu duni
osigurati ustavnost i zakonitost i pokretati postupak za njihovu zatitu<, (VjesIliii, 13. V 87.).
Navode sc socijalni kontrasti izmeu pritinskog breuljka prema Grmiji,
gdje su locirane luksuzne vile, i uderica u Lab-mahali. Ali takvih Dedinja
i sirotinjskih mahala ima u velikom broju jugoslavenskih gradova. Navodi se
kako Kosovom drmaju porodini klanovi No, nepotizma ima u cijeloj zemlji,
I 011 se tolerira - to je ono uveno VIP (veza i protekcija), A ako se nepotizam
ne spreava - prije svega demokratskom intervencijom javnosti - on e, kao
to to obrazovani sociolozi znaju, biti izuzetno jak u patrijarhalnoj sredinL
Korisno je ovdje navesti zapaanja Jovana Erdeljanovia o odnosima u Crnoj
Gori poetkom ovog stoljea:
Dospe li neki ovek do visokog poloaja i do velikog ugleda u drutvu,
njegova blizika smatra da je on sasvim prirodno duan na prvom mestu
svuda potpomagati i preporuivati svoje roake bez obzira da li oni to
zasluuju (Kui, 226).
Navodi se incident iz 1963, - koji tada nije dospio u novine - kad su na
asfaltnom putu prem~ Kosovskoj Mitrovici osvanule parole: Dole Tito(j,
Dole Jugoslavija,,) Ziveo Enver Hodau, )ive!a AlbanijaHo Meu otkrivenim parolaima bio je i Shari Hoxha (ari Hoda), sin Fadila Hoxhe (Fadilj
Hoda). Naloeno je da se to zataka (lntervju, 14. VIIL 87., s. 13). No, dok je
taj sluaj ipak izbio u javnost, irom Jugoslavije ima takvih tatinih sinova
o kojima novinari svata znaju, ali jo ne smiju obavijestiti javnost.
Ove sumorne paralele mogle bi se nastaviti unedogled . No, i ovo je sasvim
dovoljno . Ako se sad na ovakav pravni i drutveni kaos superponiraju jo
l meunacionalne netrpeljivosti, onda mora da izbije poar koji unitava deli112

katno tkivo dobrih ljudskih odnosa Kosovo tako optereuje savjest svim
Jugoslavenima
Albanski bojkot i ope bezakonje stvorili su kod Srba i Crnogoraca osjeaj
potlaenosti, inferiornosti i krajnje nesigurnosti, i seobe su otpoele" Navodi
se - Savezni zavod za statistiku ne publicira te podatke jer su, izgh~da, jo
)tajni", pa ih stoga ne mogu provjeriti Ja je u ovih dvadeset godina iseljeno
200.000 ljudi, od tog broja 23,000 od 1981-87.
No, stvoreno je i raspoloenje otpora. Poela su spontana okupljanja
u narodne zborove i masovni odlazak u Beograd da se od saveznih politikih
i dravnih organa trai rjeavanje kosovskih problema. To su dvije nove,
izuzetno znaajne, politike pojave, o kojima e jo biti rijei
Kad su se, pod pritiskom javnosti, dravne strukture najposlije ipak pokre'
nule i poele organizirati javne slube, broj se ekscesa smanjio Stanje je postalo snoljivi je" Ali, meusobna nacionalna netrpeljivost nije se nimalo sm;:fnjila
Raspoloenje Srba vjerojatno je tano opisao Stevan Marinkovi iz Kuzmina
na jednom skupu na Kosovu Polju: "Nita mi ne fali, ali mi nije dobro i zato
moram da idem" (Miloevi M., 11). l tako se iseljavanje i dalje nastavlja.
Ovdje valja upozoriti na jo jednu izvanredno vanu dimenziju problema,
Prema popisu iz 198L, na Kosovu su ivjele ove vanije nealbanske etnike
grupe:
Srbi
Muslimani
Romi
Crnogorci
Turci
Hrvati

209497
58.5 62
34.126
27_028
12.513

8718

Zborove sazivaju i u Beograd odlaze samo Srbi i Crnogorci. to je s pstalima? Milenko Karan, psiholog iz Pritine, ovako ocjenjuje etnika ponaanja:
Na jednoj strani su Albanci (sa dosta Roma, sada sve manje Turaka i neto
Muslimana) - svi sada Albanci. Na drugoj su strani Srbi i Crnogorci (sa neto
Hrvata) , .. Ta podvojenost poinje ve od porodiljskog krevera, nastavlja se
sa dejim vrtiem, potom kolom i radnim mestom, a ne okonava se ak ni sa
sahranom nekog nesrenika koji je otiao na onaj svet (s.6). Dakle, uz male
iznimke dva bloka: Slaveni iNesiaveni
Ova polarizacija prenijela se i na albansku ekonomsku emigraciju . Po
ocjeni Rade anka, jugoslavenskih Albanaca u inozemstvu ima oko 60.000
okupljenih u pedesetak klubova. Od njih "vie od pedeset posto ve je potpala
pod utjecaj albanske neprijateljske emigracije (Borba, 23. VII. 87., s . 3).
Eskalacija nacionalne netrpeljivosti u napade na jugoslavensku dravu
dola je do izraaja i u jugoslavenskoj armiji . Nedavno je objavljena okantna
informacija koju citiram (Vjesnik, 24 . IX. 87., s. 3):

113

.. u razdoblju 1981-870 go u JNA je otkriveno 216 ilegalnih organiziranih grupa u koje je bilo ukljueno 1435 pripadnika JNA albanske
narodnosti. Utvreno je da su neke grupe, pored indoktrinacije, uvri
vanja i omasovljavanja svojih redova, planirale, izraavale spremnost,
zagovarale, a neke i pripremale najgrublje akcije u jedinicama: ubojstva
starjeina i vojnika, trovanje hrane i vode, diverzije, sabotae, provale
li skladita i krau oruja, municije i eksploziva, grupno bjekstva iz jedinica s orujem, grupne nacionalistike ekscese II jedinicama, a najekstremnije grupe razmatrale su varijante oruane pobune i odlazak na
Kosovu pod borbom radi prikljuenja oruanoj fazi kontrarevolucije sa
kojom se raunalo,.

U izvravanju konkretnih teih akcija (trovanje hrane i vode, kraa

predmeta naoruanja, sabotae, diverzije i dr.) planirali su i pokuavali
pridobiti vojnike albanske narodnosti rasporeene na osjetljive dunosti:
kuhare, trpezarce, one koj i rade u skladitima, straare, graniare na
karaulama, u ambulantama i dr.. T amo gdje uvjeravanjem nisu uspijevali
pridobiti pojedince, primjenjivali su psiholoke pritiske - ucjene, zlostavljanja, prijetnje ubojstvom pojedinaca i njihovih porodica, fizike napade
i druge tipino faistike metode.
Svaka je zemlja osjetljiva na sVOJU armiju, a Jugoslavija posebno
s obzirom na to kako se ta armija formirala Zbog toga napad na armiju i sasvim nezavisno od objektivno nanesene tete, koja moe biti
i mala, teko pogaa jugoslavenski patriotizam i razbuktava emocijeo Ii
napadi, makar ih vrio b~znaajan broj ovinistikih elemenata, mogu
izazvati antialbansko raspoloenje koje e biti teko kontrolirati.

Neistine i hukanja
Kao da situacija nije sama po sebi dovoljno teka, strasti se i dalje raspaljuju hukanjima, iskrivljenim izvjetajima s terena i direktnim neistinama, Toga
ima sve vie, demanti se ne objavljuju, a nosioci srpskog ovinizma dobivaju
ansu" Nemam namjeru da ovaj fenomen potpunije istraujem - to bi trebalo
da urade novinarska udruenja, Za svrhe ove analize bit e dovoljno da se
problem ilustrira konkretnim primjerima.
Prije svega, kad su dravne komisije konano krenule da istrauju albe
graana, utvreno je da su tete esto preuveliane, a ponekad izmiljene - to
bi svaki upravni inovnik s nekim administrativnim iskustvom i oekivao.
Iako, nakon provjere, od sruene obiteljske kue postaje bajta od zemlje
i prua u kojoj nikad nitko nije stanovao i koja se sama raspala.
itamo u novinama zapaljiv izvjetaj o paljevini srpskog grobljao Istraga
zatim utvruje da su dvije djevojice nepanjom upalile suhu travu, pa kad je

114

nisu mogle ugasiti pobjegoe od straha kui.o Vatra se proirila i zahvatila

drvenu ogradu groblja - a odavle je dospjela II stupce neodgovornih novina.
Ovog sam ljem sa zabrinutosti u Politici ekspresl/ (27. jula 198n proitao
naslov pisan velikim masnim slovima od dva centimetra: [SK UA VANJ E
STRPLJENJA [SNAGE, s podnaslovom: Pokuaj silovanja trinaestogodinje
devojice povod okupljanja graana srpske i crnogorske nacionalnosti. Iz
teksta, meutim, vidim da je neki albanski mladi usred grada srpsku djevoji
cu nekoliko puta poljubio i ugrizao za obraz, To je, naravno, necivilizirano
ponaanje, koje treba kazniti, ali sa silovanjem nema nikakve veze, O istom
dogaaju SlobodIla Dalmacija (29 VII 870) izvjetava adekvatno: Pokuaj
napastovanja maloljetne Srpkinje u Klinio
Ako sc dva derana posvaaju i potuku u svom sokaku - onda to nitko i ne
primjeujeo Ali ako je jedan od njih Srbin a drugi Albanac, odmah e u nekim
novinama osvanuti masni naslov: Smiljeni akt s pozicija albanskog nacionalizma i separatizma,
ProL dL Ilija Vukovi "nauno obrauje "Lukavstvo velikoalbanskog
uma" (naslov lanka) argumentima poput ovih: sve to saopava Kurtcsh
Sali u u svojoj najnovijoj knjizi Nastalla/~, razlIoj, poloaj i aspel.a; auto11011llIosti SAl' Kosouo /I soCijalistikoj jl/goslaviji (izd, Zavod za udbenike
i nastavna sredstva SAP Kosovo, Pritina, 1985" recenzenti: akad. Hajredin
Hoda i prolo dr Abedin Ferovi), ije je l i k o v n o r e e n j e k o r i e a
takvo da u karti SFRJ jedino SAP Kosovo nije integri5 a n a 5 a S F R j ve 5 n j e n i m s u s e d i m a (masna slova l Vukovia}o
Naravno, zna se ta to znai~ Valjda separatizam na dcluH (s, 23)~ Poruka je
jasna: Zavod za udbenike zajedno s uglednim albanskim naunim radnicima izbacuju Kosovo iz Jugoslavije, i to serviraju studentima koji e se tim
udbenikom koristirL Bio sam iznenaen, jer sam Saliuovu knjigu koristio za
ovu studiju, a nita nisam primijetio. Paljivo sam razgledao korice. Usrano~
vio sam da je na njima ucrtana samo karta Jugoslavije, da nikakvih susjeda
Ilema i da je Kosovo tamo gdje i treba da bude, t jo u jugoslaviji. Ovo je ve
sudski sluaj, U civiliziranim zemljama postoje izuzetno otre kazne za kleve~
tu - koji klevetnika mogu stajati cjelokupnog imetka - pa su onda klevete
relativno rijetke, Mi imamo 133 i kleveti! do mile voljeo Kakve su posljedice, jo e se vidjeti,
Albanci, zaplaeni rastuom kampanjom, uglavnom ne reagiraju na
ovakve bezobrazluke . Jedan od rijetkih koji je to uinio analizirajui slina
nauna proizvedenija dra Branka Peruniia, Gani Bobi, dolazi do zakljuka:
); Ne jednom je kosovski intelektualac bez ustezanja proglaen za nacionalista
i iredentista, kad se radilo o Albaneu, ili za oportunista i karijerista kada se
radilo o Srbinu ili Crnogorcl1, ako sc usudio da s~ suprotstavi iskrivljenom
diskursu o Kosovu (5. 21O}0
Ovakva potpaljivanja - u ijem su guenju intelektualci gotovo potpuno
zatajili - imaju, na alost, efekata. Zajedno s premlaivanjem Albanaca i raz-

115

bijanjem njihovih radnji, do ega je naroito dolo poslije ubojstva u parain

skoj kasarni, atmosfera se poela usijavatL U tzv. uoj Srbiji, izvjetava
Milan Miloevi, nezadovoljstvo je poelo opasno da kipi preko racionalnih
granica, ka revanizmu i ne vie samo ka antiseparatistikom nego i ka antialbanskom raspoloenju Napadi na radnje Albanaca i Goranaca bez razlike ve
na prvom koraku govore da je revanizam neminovno sIep. Ta injenica bi

morala da utie i na o'ne koji po Kosovu i po Srbiji pevaju himnu radi ostvarenja svojih prava (ss, 11-12),
Duan Janji upozorava na svojevrsnu nacionalnu psihozu: Re je
o postojanju i podgrevanju 'psihoze ugroenosti' kod dela srpskog naroda,
odnosno da budem precizniji, posebno kod srpskih nacionalista, Radi se
o usvajanju i dogradnji vrstog sistema predrasuda, uverenja i emocija, kroz
koji sc, kao kroz specijalnu matricu, proputaju sve one injenice koje postoje
II stvarnosti a govore o potinjenosti, ugroenosti ili nepotovanju srpskog
nacionalnog identiteta, Po potrebi se i fabrikuju 'odluujui argumenti' (Borba, 30,-3L V,
Posebno je apokaliptiko vienje Aleksandra Tijania:

an

))Svest o tome da ne postoji niti e verovatno postojati srpska skuptina ili

srpski centralni komitet" koji bi pristao na varijantu Kosova kao republike i bojazan da bi sledea kosovska administracija mogla biti postavljena
uz pomo 'srpskih bajoneta" uinilo je da se danas, na obe strane, bez
dovoljno svesti o pravom znaenju tih rei i odgovornosti za njih spominju: rtve, rat, zastave, vatra, odmazda, revan, sokoli, druga kosovska
bitka". u praksi postoje tri pravna sistema: oficijalni, koji slabo funkcionira, tradicionalistiki, jai nego ikad, i trei, sistem apsolutnog bezvlaa
u kojem ne vrede ni jedan ni drugi, ., T ako su roeni propisi kojih nema
II drugim krajevima zemlje pa je na Kosovu
uvedena vrsta vanrednog
pravnog stanja: tu su propisi o ograniavanju kretanja i slobode iseljavanja, zabrana prodaje imanja, zabrana useljavanja ljudi drugih nacionalnosti u srpska sela, kole i fakulteti namenjeni su samo 'pojedinim kadrovima', uvaju sc nacionalno iste enklave, daju se prioriteti II zapoljavanju
povratnika to predstavlja dodatni razlog za zategnutost izmeu Albanaca
i Slovena (s.19),
Na Kosovu se situacija i dalje pogorava II sve ee izraavanje nepovjerenja prema svakome i prema svemu, Niko nikom ne veruje - izvjetava
profesionalni psiholog Karan sa terena - "Srbin Albancu i obrnuto, ali ni
Srbin Srbinu, pa prema tome, ni Albanac Albancu, Nekom Turinu jo manje,
* Ovaj iskaz implicira nevjericu u mogunost da se dananji srpski komunisti vinu do razine
nekadanjih srpskih socijaldemokrata, odn. ocjenu da ve jesu ili e se nai na pozicijama neka~
danjih graanskih radikala. Ne znam koliko je ta ocjena tana Nadam se da nije, Cinjenica da
kritike navedene u tekstu potjeu od srpskih novinara govori u prilog toj nadi

116

a najmanje Romu."" U atmosferi nepoverenja. '" najgore prolaze estiti. Njima se sa obe strane, na roeno prezime dodaju pogrdni dodatak 'i' ili 'i' to
bi znailo da su to prodane due od kojih treba zazirati jer sa takvima ovek
nikada ne zna na emu je (s, 7).
Politiki funkcionari umiruju i opominju, Protestanti sa svojih zborova
poruuju: Hapsite iredentu, a ne nas! Miloevi zakljuuje: >..Jaz izmeu neza~
dovoljnih Srba i Crnogoraca i veine kosovskih politiara, pre svega /Ijihove
/laciollal/losti (moj kurziv), toliko je dubok da se predlog o usmeravajuoj
akciji politiara jedva dri na nogama (s, 12)
A u dva srpska grada desilo se neto zlokobno, U Poarevcu je sedmogodinji djeak, Albanac Burim, uboden u oko, poinitelji nisu otkriveni, dogaaj se dva mjeseca preuivao, a sam zloin - kako primjeuje piro Galovi
- pobuuje asocijacije na etniku kamu (Politika, 17, x., 1987" s,16).
U Aranelovcu poele su se pojavljivati antijugoslavenske parole i otkrivena je
prva tajna velikosrpska organizacija sa statutom, programom rada, zastavom
i ritualnpm zakletvom (Tanjug). Za .one koji su proivjeli - i preivjeli
- posljednji bratoubilaki rat komentar nije potreban,

Pozitivni efekti Iwsovskih

dogaaja

Naslov ovog odjeljka moda iznenauje. Meutim, ja sam ve u uvodu

napomenuo da inteligentni ljudi i iz najteih situacija mogu izvui neto korisno. Da pokuamo to pravilo primijeniti i u ovom sluaju.
Prije svega, o Kosovu je u posljednjih nekoliko godina napisano mnogostruko vie nego u itavom prethodnom razdoblju postojanja Jugoslavije.
Danas se bolje poznajemo, Postali smo politiki pismeniji, Informacije same
po sebi djeluju integrativno, I ma koliko ta rvrdnja bila u prvi mah neuvjerljiva, Kosovo se tek sada stvamo integrira u Jugoslaviju - usprkos svim sukobima koji se tamo deavaju,
Nadalje, odreena doza nacionalistikog iivljavanja ne da se izbjei, To je
kao groznica koja prati infektivnu bolest, poslije ega pacijent postaje imun na
neko vrijeme, Hrvatska je imala iskustvo maspoka i danas je neusporedivo
staloenija od svoje istone i sjeverne susjede" Dodue, moderna medicina
poznaje antibiotike koji omoguavaju da se groznica izbjegne, Meutim, zahvaljujui naim nenadmanim politiarima, mi nismo imali modernu nego
balkansku politiku, l tako priroda mota initi svoje,
Na Kosovu su izvrene tri izuzetno znaajne politike inovacije" Prva se
odnosi na spontane narodne skupove, Naravno, okupljanje na nacionalnoj
osnovi najgori je mogui nain okupljanja. Meutim, i ono je veliki napredak
u odnosu na odsutnost okupljanja. Ono, osim toga, ita lekciju naim drutvenim teoretiarima pokazujui da je nacija u Jugoslaviji mnogo jaa integrativ117

13. Frustracije Albanaca

na sila nego klasa ili partija ili ideologija. U svom trajku labinski rudari nisu
izazvali nikakvu klasnu solidarnost ostalih rudara, policija se pozabavila aktivistima, a predsjednica sindikata nije se udostojila ni da pogleda rudare. Skupovi Kosovaca angairali su cjelokupno partijsko i dravno vodsrvo pokrajine, republike; pa i federacije.
Druga inovacija sastoji se II otvorenom zahtjevu oteenih grupa da politiki i dravni organi vre svoje funkcije. Peticionai su dolazili II Beograd
i prodirali u Skuptinu i Centralni komitet
Obje inovacije bile bi sasvim nezamislive jo prije nekoliko godina kad bi
vlast okupljene graane jednostavno pohapsila kao neprijatelje. Demokrat-

ski politiki prodor, koji su izvrili Kosovci, ve SlI iskoristili makedonski

Vevani, na ije su se prethodne albe, t jo da su im ene i djeca pretueni od
policije, ogluile sve makedonske politike i dravne strukture, od srruke
opine do skopske Skuptine. Vevanski omladinei otpoeli su trajk glau,
a njihovi oevi pojavili su se u Saveznoj skuptini. Primjer Vevana slijedili su
Maobni iz Bosne . Oko 150 poljoprivrednika iz sela Maoe, kod Brkog,
dolo jc e septembru 1987. u Skuptinu Jugoslavije da se poali na postupke
lokalnih vlasti koje im oduzimaju zemlju.
I rea inovacija odnosi se na prozivanje politikih funkcionera od strane
graana i tampe. Ranije su oni pozivali narod na odgovornost. Sad je situacija obrnuta. Poelo se s kosovskim funkcionerima, dok se praksa nije proirila
na cijelu zemlju . Na prigovore upuene II novinama - ak i kad su neopravdani - funkcioneri se sve ee javljaju s izvinjenjima ili obrazloenjima. A ako
nemaju to da objasne: podnose ostavke
Ove tri inovacije civilizirale su i ponaanje vlasti prema graanima. Mlataranje pendrecima po leima okupljenih ljudi bilo je uobiajeno ponaanje
. milicije irom zemlje . Ono to vie nije od dana kad su okupljeni na jednom
zboru na Kosovu Polju odluili da takvo ponaanje vie ne toleriraju. Krajnje
iznenaeni milicionari i njihovi komandiri bili su pozvani na odgovornost
i kanjeni.
Sve ove dogaaje iroko je pratila tampa, koja je napokon poela igrati
svoju pravu ulogu II demokratskoj, socijalistikoj zemlji . Poelo se konano
stvarati jugoslavensko javno mnjenje" Vanost ove pojave za na politi~ki
ivot teko je precijeniti.,

Ako se dvije etnike grupe razlikuju po jeziku i kulturi - a ovo se

potonje reflektira, meu ostalim, u sukobljenim vjerama - ne mogu se izbjei
tekoe u komuniciranju i odreeni animoziteti. Ako se na te napetosti superponira historijsko nasljee krvavih sukoba to su izazvali nacionalnu mrnju koja,
makar i nesvjesno, traje u svijesti ljudi, situacija postaje delikatna. Ako se na sve
to nadoveu velike razlike u obrazovanju i privrednoj razvijenosti, onda dobivamo problem s veoma opasnim politikim eksplozivom. Kod grupe koja zaostaje
i osjea se ugroenom razvit e se kompleks inferiornosti racionaliziran agresiv~
nim isticanjem etnikih posebnosti. Kod okruenja razvit e se simetrian osjeaj
potcjenjivanja, s neprimjerenim i represivnim reagiranjem na romantiarske ili
iracionalne izljeve nacionalnih osjeaja. Da bi se ovakva situacija drala pod
razumnom kontrolom, zahtijeva se velika politika umjenost i mnogo dobre
volje. Ni jednoga ni drugoga nije bilo ba napretek Dok se osjeao emancipatorski utjecaj oslobodilake ideje jugoslavenske revolucije - ideje bratstva i jedinstva - srvari su sc sreivale same po sebi. Kako smo se od revolucije udaljavali,
ideje su poele blijedjeti, a historijska hipoteka dobivala na znaenju,
Velik doprinos razvijanju etnike netrpeljivosti daje neznanje. Poznavanje
albanske i kosovske historije kod prosjenog Jugoslavena blisko je nuli. U najboljem sluaju zna se da je postojao neki Skenderbeg i kralj Zogu, a u novije
vrijeme i staljinistiki ovinist Enver Hoxha (Hoda) Srednjokolci koji su
itali Karla Maya proirili su svoje obrazovanje njegovim pustolovnim romanom Kroz zemlju ipetara, ime su ipetari (Albanci) smjeteni u kontekst
Divljeg Zapada, to je inae glavna tema Mayevih romana. Filatelisti su jo
znali da je albanska drava bila stvorena 1913, a okupirana 1939. To je,
otprilike, bilo i moje poznavanje albanske historije. Za Prizrensku ligu doznao
sam tek u godini njene stogodinjice, i to pod dosta sumnjivim okolnostima.
Za ostale pojedinosti saznao sam tek nakon studentskog bunta, i to je jedan
od njegovih pozitivnih efekata. Prve ozbiljne knjige o Kosovu dobili smo prije
tri godine. Historiju Albanaca jo nemamo. Nemamo ni historiju Jugoslavije
- to dobro karakterizira intelektualnu klimu u Jugoslaviji i odgovornost,
odn.. neodgovornost, njenih intelektualaca. Ali nejedinsrvo Jugoslavije ne
olakava rjeavanje kosovskoga problema.

118

119

I
.1.

iritiranja svakodnevice

o povredi autorskog prava. No, da su prevodioci prethodno traili da se uvrste

albanske pjesme, to bi, oigledno, bilo odbijeno. Pokuali su onda da to urade

kojoj se intelektualni radnici ponaaju na razini svoje profesije, bili bi stvori-

kriom - to je nacionalni obiaj II naoj balkanskoj zemlji.

Ozbiljniji je, i ujedno simptomatian, sluaj s himnom i dravnim imenom"

li uvjete da se godinjica smrti Jure Kastriotia Skenderbega (1468) i godinjica Prizrenske lige (1878) proslave kao sredinji jugoslavenski dogaaji u Beogradu - a ne samo II Tirani i, djelomino i uz osude, II Pritini. Trebalo je
izdati prigodne marke i angairati sredstva masovnih komunika~ija" Jugoslavenska javnost dobila bi informacije koje joj nedostaju, a i kosovski bi dogaaji poprimili neto drugaiji tok Moe se odgovoriti da Jugoslaveni 1968 .
nisu proslavili ni pola vijeka vlastitog ujedinjenja, a kamoli Skenderbega. lo je
zaista tano i jedinstven je sluaj II svjetskoj historijL Ali ta nacionalna maloljetnost ne pomae nam II rjeavanju naih problema.
Budui da sc Jugoslavija nije sjetila Skenderbega, javlja se inicijativa da se
kola s njegovim imenom II crnogorskom selu Ostrosu preimenuje. Sreom,
razumnost je prevladala, i prijedlog nije prihvaen. Ali oiljak je ostao. U drugoj republici, Makedoniji, naalost nije bilo tako. NIN (2Ldec.1986 , s. 21)
izvjetava: U Tetovu je ovih dana glavni posao ljudi u Optinskom komitetu
SK uklanjanje posljedica svadbe u selu Strumici na kojoj se okupilo oko tri
hiljade zvanica ... Zato su se najvie ule pesme koje radio-stanice u Skoplju,
Tetovu i drugim mestima tl Makedoniji ne emituju jer su nacionalistike,
Svadbari su pevali iskljuivo pesme u kojima se spominje dvoglavi orao, "
mesta u Albaniji, Skellder-beg . (podvukao B. H.). Kosovski pisac Rexhep
Qosja u slovenskom Delll (19. febL 1987) izriosi s negodovanjem da je
u Makedoniji od 600 albanskih narodnih pesama, koliko je do sada putano
na lokalnim radio-stanicama i na skopskom radiju i televiziji - zabranjeno
570, jer 'podstiu nacionalni duh'. A veina tih pesama su svadbarske i ljubavne .... nastale sve u prolim stoleima. Hysni Byty<;i s jednakim negodovanjem istie kako su deja imena Shqipe, Arben, Liridona, Kushtrim i druga
okarakterisana ... kao neprijateljske parole (Borba, 7-8 . marta 1987., s. 2).
T o je otprilike isto kao kad bi nama neka vlast rekvirirala imena kao to su
Slaven, Srba, Slobodan ili Jadranka.
Kad smo ve kod pjesama, treba spomenuti i skandal s prijevodom makedonskog udbenika Mllziki odgo; na albanski. Prevodioci su na svoju inicija-

nacionalni osjeaj jer Albanci nisu Slaveni. I, usprkos tome, polovina delegata
naoj Saveznoj skuptini jo nije naistu da te Slavene treba to prije zamijeniti, nego se rasprave odugovlae unedogled, I dok zakonodavci mudruju,
narodni uitelji poduzimaju svoje inicijative koje ih mogu stajati zaposlenja
i koje se u jednoj uredenoj dravi ne mogu odobriti - ali se moraju razumjetL
Na kraju, Jugoslavija - shvaena kao zemlja Junih Slavena - mora Albancima i drugim Neslavenima biti tua'" Za junoslavenske narode Jugoslavija je
simbol ujedinjenja i osloboenja od tuinske prevlasti. Meu Albancima nije
bilo nikakva razvoja jugoslavenske ideje - a zato bi i bilo? Kod njih se,
historijski sasvim simetrino, razvijala ideja albanskog ujedinjenja. Za Albance jugoslavensko ujedinjenje simbolizira slavensku opasnost koja se prije
19560 odrazila II brutalnim progonima na Kosovu,. Prema tome, na nama,
Slavenima, teret je dokaza da Jugoslavija nije drava dominirajuih Junih
Slavena, nego federacija svih naroda koji u njoj ive, Drugim rijeima, Jugoslavija treba da postane federaci;a balkal/skih I/aroda. To ne zahtijeva promjenu imena - ime se proslavilo i afirmirala u svijetu, i to ne na osnovu romantiarskih ideja o tri plemena jednog naroda, nego na osnovi zaista herojske
borbe protiv faizma i staljinizma. Ono to je potrebno jest promjena naih
samozadovoljnih balkanskih shvaanja i navika,
Jo 1945. sekretar Oblasnog komiteta KPJ oko Pajkovi istie kao negativnu pojavu zabranjivanje isticanja albanske zastave (Hasani, 143) . ikaniranje sa zastavom nastavilo se sve do danas, Ve sam naveo da je jo II 1942" na
osnovi naredbe Vrhovnog taba NOV), Privremeni glavni tab za Kosmet kao
svoje zastave odredio iptarsku i srpsku nacionalnu zastavu s petokrakom
zvijezdom (I-Iasani, 301). U pismu koje CK KPf upuuje Oblasnom komitetu
u martu 1944. kae sc da Albanci mogu nositi albansku zastavu, ali s petokrakom zvezdom (akovi, 385), etiri i po decenije kasnije Politika
(9.10.1987.) objavljuje sljedee saopenje Opinskog komiteta SK u Dragau: ),Runi rad neveste Mehmete Berie 'Da branimo zastavu' izatkan na

Obrazovano i zrelo politiko vodstvo, odn. preciznije: intelektualna klima

II

Oigledno je da himna Hej Slaveni vrijea albanski (i turski, i maarski itd.)

II

tivu izmijenili .30 posto teksta, izbacili iz sadraja himnu ))Hej Slaveni,
a u nekim pjesmama rije Jugoslavija zamijenili rijeju atdl,,! (otadbina).
Okruni sud je presudio da se knjiga baci na otpad, a na redu su disciplinski
i drugi postupci. Dopisnik V;esllika ore Jankovi zakljuuje da je, najvjerojatnije, u pitanju svjesni pokuaj indoktrinacije najmlaih u duhu povampirenih ideja separatizma i iredentizma~(" Je li ba tako? Rije je, nesumnjivo,
.. Alternativno ime za Albaniju je Shqiperia, to sc izvodi iz rijei koja znai orao Orao je,
vjerojatno, nekada bio plemenski totem, a uao jc u Skenderbegov grb

120

.. Kad su se nakon petogodinjeg dogovaranja prosvjetno-pedagoki zavodi Srbije, !\'lakedonije i Crne Gore sporazumjeli o jedinstvenim programima albanskog jezika i povijesti na
osnovnil,!, i srednjim kolama, albanski predstavnici nisll prihvatili povijesnu nastavnu jedinicu
jugoslavenski narodi i njihovi susjedi, nego su predloili naslo\' "Albanci,juni Slaveni i njihovi susjedi, jugoslavensko imc izbjegavali su i albanski partizani II NOB Posebno svjetlo na sve to
baca injenica da se "jugoslavija" u jugoslaviji ope/lito izbjegava, ja sam, kao direkror koji se
brine o egzistenciji svojih suradnika, morao krajem 60-ih ime ,.jugoslavenski institut za ckonom*
sb istraivanja prekrojiti u neutralni "Institut ekonomskih nauka,.jugosi<lveni su jedina nacija
u jugoslaviji kojima se ne priznaju prava ni nacionalnih manjina, a neko vrijeme slubeno nisu ni
postojali - slino kao Makedonci II Bugarskoj, O kakvim sc to povampircnim nacional-ovinisti*
ma radi?

121

-'

mogla nai sredstva za tu namjenu. To se iskustvo prije dvije godine ponovilo

s Privrednom komorom Jugoslavije,
Usprkos svim nastojanjima, u dvije decenije organiziranja poslijediplomskih studija u Beogradu i Zagrebu, ja nisam mogao obrazovati nijednog Kosovara. Razlog tome bili su nepostojanje odgovarajuih stipendija i nedovoljno
prethodno obrazovanje. Osnovni razlog jest javaluk - namjerno odabirem
ovu popularnu tursku rije - nae balkanske drave,
Nedavno sam predavao na jednom kalifornijskom univerzitetu, pa sarH
tako bio pozvan II kuu jednog profesora tog univerziteta" Pokazivanje svog
vrta kolega je bio popratio napomenom da je nedavno najmio Meksikanca da
mu ga uredi. Kopanje, ienje, noenje i druge fizike radove u Kaliforniji ne
rade vrtlari, istai i nosai nego Meksikanci. U Beogradu, gdje sam proivio
etvrt vijeka, te su poslove radili iptari. I moju obiteljsku kuu u Zagrebu
gradili su iptari - pored Bosanaca, od kojih su, meutim, bili slabije plaeni.
Prije tri godine Josip Vidmar proslavio sc u zemlji izjavom da su junjaci
u Sloveniji dobro doli kao - smetlari! Oigledno je da se razlike u kulturi
i standardu ne mogu preko noi eliminirati. No, oigledno je i to da je od
revolucije prolo etiri deceruje i da je u prevladavanju tih razlika uinjeno
mnogo manje nego to je moglo biti.
To to se deava u ivotu reflektira se i u imenu narod;]. Kao to je ranije
napomenuto, iz rijei Arbanum (Albanija) izvedeno je staroslavenski Rabbn b
i odatle ime pripadnika naroda, Arbanas. To ime upotrebljava i prvo izdanje
Ellciklopedije jllgoslavije. Poetkom ovog stoljea ovaj naziv u Crnoj Gori
i Dubrovniku oznaava Albance katolike vjere. Nakon osmanlijske okupacije
udomaio se turski naziv Arnaut, Taj se naziv jo openito upotrebljava
i u predratnoj JugoslavijI. No, ).Arnaut,< podsjea na tursko vrijeme neciviliziranosti i nasilja. U toku NOB-a Albanci za sebe upotrebljavaju etnonim Shqiptar, pa je taj naziv openito usvojen nakon osloboenja. Engjeli Sedaj (Politika, 26. VIIL 87" s. 19), upozorava da etnonim iptar nije bio poznat sve do
1706., kad je upotrijebljen na jednom saboru koji je vodio barski nadbiskup
Zmajevi,. Zbog razloga koji su ve navedeni, naziv iptar s vremenom se
diskreditirao i poprimio je konotaciju grubih, nekvalificiranih radova. Probuena nacionalna svijest to nije mogla tolerirati i tako smo dobili sadanji
etnonim Albanac No, drava Albanija i dalje ima slubeno ime Shqiperi.
Kao i obino, moe se nai izvjestan paralelizam i na drugoj strani. Stari
albanski naziv za June Slavene je Shqa (pl. Shqe), izveden iz vulgarnog latinskog Sclavus. Kako su Albanci imali, uglavnom, dodire sa Srbima, Shqe je
poeo oznaavati Srbe. A kako su ti kontakti postajali na ovaj ili onaj nain
neugodni, Shqa je dobio pogrdno znaenje, slino kao nae "vabo, vaba za
Nijemca, samo pogrdnije. U zapaljivim meunacionalnim izmjenama pogrda,
Shqa se esto uje, U rjenicima izdanim u Pritini nisam naao tu rije,
Zavrit u s jednim okantnim dogaajem koji se upravo desio. U augustu
ove godine regrut Aziz Kelmendi ubio je u parainskoj kasarni etiri svoja

crvenoj podlozi sa dvoglavi m orlom i petokrakom je teak neprijateljski akt

sa nacionalistikom pozadinom. On dobija jo vie na teini zato to je bio
javno istaknut - noen ispred kolone svatova ... " Poslije svadbe Mehmete je
zavrila II zatvoru na 60 dana! Kome su potrebni ovakvi postupci? Da sam
II Mehmetinim godinama i da je zabranjivana hrvatska zastava, i ja bih
demonstrativno mahao zastavom. U srvari, to sam i uradio s jllgoslavenskom
zastavom za vrijeme ustaa. Da se jo jednom vratimo II Tetovo Islamska
arhitektura zatvara kuu prema ulici. Podiu se visoki zidovi. T o ne djeluje
ba moderno, a, osim toga, ne moe se jednostavno kontrolirati to se iza
zidova deava. U dobroj balkanskoj tradiciji, tetovske vlasti jo su 1957.
naredile da se ograde skrate na najvie metar i po, na to je stanovnitvo,
u istoj tradiciji, odgovorilo nepotovanjem naredbe . Prole godine odlueno
je da se srue zidovi na vie od 2500 kua. Teko je ovdje ocijeniti tko je

primitivniji: oni koji grade zidove ili oni koji ih rue. l II Kievu nee da
zaostanu. Ali je zato II Gostivaru mudrost prevladala,
No ni Gostivar nije propustio da se na neki nain ne proslavi. Od anti
kih vremena u civiliziranom svijetu prihvaeno je naelo de mortuis nil nisi
belle Meutim, zbog uea na pogrebu u selu Ravenu dvojica vozaa
i jedan uvar najureni su iz poduzea, a niz drugih pojedinaca snosilo je
razne posljedice.
U ovom tekstu biljeim samo neke dogaaje koje je registrirala dnevna
tampa u ovih nekoliko mjeseci" Nema nikakve pretenzije na sistematinost
ili obuhvatnost bilo teritorijalno bilo po problemima . To su, naprosto, ilustracije. Na Kosovu je bilo dosta sluajeva kad su Albanci u zapoljavanju,
na sudu itd . bolje prolazili nego Nealbanci Takvo ponaanje izaziva simetrino protivponaanje, Kad je nedavno u selu Batusima podignuta nova
fabrika, na objavljeni natjeaj u radni odnos nije primljen ni jedan jedini
Albanac.. Nije teko zamisliti narednu reakciju.
No ni na tome nije ostalo" Jesenas je sruena kua Albancu koji se bez
dozvole naselio u srpskom selu Batusama. "Osmoro dece i ena ostali su
u sruenoj kui nekoliko sedmica kao ivi dokaz i simbol 'srpske pravde',
ukrtene sa kosovskim polpotovskim poimanjem vlasti (Tijani, 19).
U ovom je sluaju rije o najnovijoj ).teoriji;; kako samo etniki ista srpska
scla zaustavljaju iseljavanje.
Da bi se Kosovo integriralo u jugoslavensku zajednicu, potrebno je, prije
svega, ubrzati privredni razvoj Pokrajine . A to najefikasnije mogu initi sami
Kosovari i Kosovci. Za taj posao trebalo je odgojiti izvjestan broj prvoklasnih ekonomista. Kad je prije etvrt stoljea federacija osnovala svoj ekonomski institut - ve spomenuti Institut ekonomskih nauka u Beogradu - uloeni
su sistematski napori da se u Institutu obrazuju kadrovi iz svih republika
i pokrajina. U tome smo uspjeli - s izuzetkom Kosova.
Ja sam, kao direktor Instituta, ve bio posjetio Pritinu da odaberem kandidate. Ali od toga nije bilo nita jer se u saveznom budetu nikad nisu

123

122

---------------_._---druga na spavanju, !vlotivi ovog ubojstva jo nisu poznati, ali su poznate

reakcije. Od lokalnih vlasti u Prizrenu traeno je da isele obitelj Kelmendijevih: roditelje, dvojicu brae i sestru. Maloljetna sestra iskljuena je iz omladinske organizacije i pokrenut je postupak radi njenog iskljuenja iz kole. Jugoslavenska drava kao da se svodi na razinu plemenskog drutva koje vri
kolektivnu osvetu. Protiv tog nevjerojatnog - a ne samo nezakonitog - zahtjeva protestirali su Udruenja knjievnika Srbije i Slovenije. Nakon jugoslavenskih protesta, lokalne su vlasti demanrirale da imaju namjeru prihvatiti zahtJev.
Istraga u povodu ovog sluaja utvrdila je da je uenik treeg razreda
srednjokolskog centra, Aziz, tri godine ranije pokuao prebjei u Albaniju, pa
je uhvaen, Sudac, Albanac, koji ga je sasluavao, izvjetava da je Aziz tada
ponavljao reenicu: l>Hou da idem II Albaniju jer je to moja zemlja, a ne
Jugoslavija . Kao maloljetnik upuen je u zatvor na 15 dana. Da je, umjesto
toga, bio upuen u albansb ambasadu u Beogradu, Aziz Kelmendi ili bi bio
puten II Albaniju, odakle bi sc, razoarao, nakon nekog vremena vratio, ili ne
bi dobio ulaznu vizu, pa bi se odmah vratio. U oba sluaja vratio bi se s iskustvom koje bi njegove romantine predodbe o svijetu bitno korigiralo. Moda tada do parainskog zloina ne bi dolo.

Jezik
Jezik je veoma delikatna sfera ljudskih odnosa. Ranije je spomenuto da su
kosovski i skadarski Albanci vjekovima bili dvojezini. U XIX. st. mnogi
kosovski Srbi govorili su albanski. Trocki biljei to je uo 1912. od srpskih
vojnika koji su proli Kosovom za vrijeme balkanskog rata: "Sela na naoj
marruti bila su ili isto albanska ili mijeana ili isto srpska. No svi Albanci
na Kosovu govore srpski i svi Srbi govore albanski, a ima sela gdje se govori
neka vrsta srpsko-albanskog jezika (s. 123) Ne mislim da je to pouzdano
obavjetenje . Ali je karakteristino za impresiju koju su srpski vojnici dobivali
o Kosovu. Kakva je situacija danas u tom pogledu?
Prije est godina, kao uredniku jednog naunog asopisa, Centar za nau
ne i tehnike prevode iz Nia poslao mi je svoj program s cjenikom usluga.
U cjeniku doslovce pie:
"Za prevoenje sa engleskog, francuskog, ruskog i nemakog na srpski
jezik po autorskoj strani ... 150.00 din . Za prevode sa panskog ... bugarskog, slovenakog, makedonskog, albanskog i maarskog na srpski po autorskoj strani .... 160.00 dinara.
Teko je jednostavnije i preciznije opisati jugoslavensku situaciju . Ni je
samo koji kilometar udaljen od krajeva u kojima ive Makedonci, Albanci
i Bugari. Ali, kulturno je blia Engleska, Francuska i SSSR. Postoje u Jugosla124

viji magnetofonske kasete za uenje jezika. Ali ne za slovenski, albanski ili

makedonski. I dok se mi Slaveni nekako uspijevamo meusobno sporazumjeti, u odnosu sa Neslavenima dolazi do prekida komunikacije.
Za vrijeme osmanlijske okupacije povlateni slojevi i obrazovaniji ljudi
Kosova govorili su i turski. Ta se navika protegla i u vrijeme kraljevine Jugoslavije. Albanskih kola nije bilo, i albanski je ostao jezik prostog puka. Talijanska okupacija donijela je veliku promjenu: albanski je uveden u niu administraciju, otvarane su albanske kole. No do pravog kulturnog preporoda
dolo je tek poslije osloboenja . Zapoelo se s dovoenjem 200 uitelja iz
Albanije, a zavrilo se s osnivanjem univerziteta i akademije,
Upotreba albanskog jezika prolazila je kroz nekoliko faza. Odmah nakon
osloboenja revolucionarni zanos i osjeanja bratstva i jedinstva uinili su
svoje. S jezicima nije bilo problema, sa sporazumijevanjem takoer ne.
Kasnije se prilike poinju mijenjati. U Statutima oblasti iz 1953.. i 1963.
istie se ravnopravnost graana, a ne nacionalnih kolektiviteta, Isto vrijedi i za
jezik koji se tretira kao individualno pravo, a Pokrajina osigurava uslove da se
to pravo ostvari. Srpskohrvatski je slubeni jezik, i on je obavezan II svim
kolama. Albanski se moe uvoditi, ali je neobavezan. Albanci doivljavaju
ovakav tretman kao suavanje autonomije i neravnopravnost jezika (Saliu,
167).
Nije rije o nekom manje vanom politikom propustu. Kakvo je znaenje
jezika u drutvenom ivotu, vidi se iz narednog citata Josipa Vidrnara, koga,
kao knjievnog kritiara i pripadnika malog naroda, moemo smatrati autoritetom na tom podruju:
))Sve to ima rei kao istinski svoje, intimno, [narod] moe rei samo
instrumentom to ga je stvorio sam, koji je sagraen u skladu sa zakonima
njegova duha. Zato je jezik nenadomjestiv i samo nam ta nenadom jestivost moe objasniti silovitu tenju jezino neorganiziranih naroda za vlastitim jezikom, >" Ta tenja nije sebinost ili umjetno rasplamsali nacionalni egocentrizam, nego je snani prirodni polet duha koji se eli iskazivati
intimno i koji to moe uiniti samo na instrumentu ugoenom prema
njegovoj naravi. Zbog tih ivotnih, potpuno nesentimentainih razloga,
jezik je svim svjesnim i kulturnim nacijama svetinja. Grijeh protiv jezika
grijeh je protiv nacionalnosti ... " (s. 151).
Nakon ustavnih amandmana i, posebno, u jugoslavenskom Ustavu od
1974., Oblast postaje Pokrajina, a Statut Oblasti zamjenjuje se Ustavom
Pokrajine, Kao konstitutivni element federacije, Pokrajina je tl svim bitnim
elementima izjednaena s republikom. To vrijedi i za jezik. Prvi put u historiji
Kosovari imaju svoju vladu, svoj ustav i svoj jezik tl svim institucijama. To
dovodi do stanja euforinosti, koje je, dodue, razumljivo, ali koje e imati
veoma nepoeljne posljedice.
125

Kako su Albanci velika veina u Pokrajini, albanski se svagdje forsira .

Zanemaruju se dvojezini nazivi" Za prijem na posao trai se poznavanje
albanskog. Srpskohrvatski sc zaputa ak ni studenti - kao budui intelektualci - ne govore srpskohrvatski dobro, ili ga uope ne govore To ima dvije
osnovne negativne posljedice"
Prvo, Kosovo postaje kulturni geto i komunikacije s ostatkom Jugoslavije
sve su tee. Utoliko se vie trae kontakti s tiranskom Albanijom, ak i medicinska dokumentacija pie sc ponekad na albanskom, to pacijente dovodi

teak poloaj kad moraju nastaviti lijeenje II medicinskim ustanovama

drugih krajeva. Zbog nedovoljnog znanja jezika, albanski studenti imaju
tekoa tl studiranju na drugim jugoslavenskim univerzitetima; albanski su
radnici slabije plaeni ako se uspiju zaposliti van Kosova; Kosovari su onemogueni da ravnopravno participiraju II jugoslavenskom kulturnom ivotu.
Drugo, forsiranje albanskog izaziva rcvolt kod ostalih stanovnika Kosova
koji taj jezik ne govore, Upozoreno je na apsurdnu situaciju da je strani jezik
obavezan, a srpskohrvatski se ui fakulta~ivno, Upozoreno je takoer da lan
246 . jugoslavenskog Ustava zahtijeva upotrebu jezika naroda. No tada se
ispostavilo da je to u suprotnosti s pokrajinskim Ustavom, to je jedan od
specijalireta jugoslavenskog ustavnog poretka nakon 1974.
U maju 1987, republika Skuptina Srbije donosi odluku o obaveznoj
upotrebi srpskohrvatskog jezika. Albanski se delegati odupiru, ali su nadglasani. Republika Skuptina zatim trai od savezne Skuptine da donese zakon
o slubenoj upotrebi jezika narodnosti. ,. Jo prije toga republika vlada odluuje da po redoslijedu srpskohrvatski uvijek treba da bude na prvom mjestu.
Mogu se razumjeti frustracije republike Skuptine i vlade koje godinama
ne mogu donositi za sve obavezne odluke No, treba da bude jasno i to da
naturanje srpskohrvatskog jezika kao dravnog jezika nije u duhu jugoslavenske revolucije i najgore je mogue rjeenje, Time je, u stvari, dana potvrda
albanskim nacionalistima, a Kosovarima je najd\rektnije porueno: ipak
postoji bitna razlika izmeu republike i pokrajine; prema tome, valja se boriti
za republiku. Takoer, teko je ne zapaziti paradoksalnost situacije: dok stotine hiljada djece naih ekonomskih emigranata - Srba i Albanaca ukljuivo
- poinje zaboravljati svoj materinji jezik i biva asimilirano, mi se svaamo
oko j,jezika naroda" i "jezika narodnosti,( i dajemo presudnu vanost hijerarhijskom redoslijedu ...
Albansko stanovite dobro izraava pismo koje je NIN-u (3. V. 87.) uputio
Bajram Krasniqi: " .. , tvrdnju da albanski potiskuje srpskohrvarski opovrgava
uobiajena praksa komuniciranja izmedu pripadnika albanske i srpske nacionalnosti", na primer, dete koje je jedva nauilo da prozbori koju re na
srpskohrvatskom, ili nepismen starac iz jednojezine sredine, pokuavaju, bilo

II

~ Savezna skuptina nije prihvatila zahtjev,

kim dogovorima a IlC zakonima

126

preporuujui

da se ta pitanja rjeavaju

politi

kako, na srpskohrvatskom da objasne lekaru Srbinu koji je zavrio fakulret

u Pritini od ega boluju, da ne bi mesto lekova za glavobolju dobili le kove za
stomak ... postavlja se pitanje, zato Albanci znaju srpskohrvatski, a Srbi
i Crnogotei ne znaju albanski ... da li stvarno, . mogu biti u podreenom
poloaju pripadnici jedne nacije koji ne osere potrebu da naue jezik naroda
s kojim zajedno ive? Da li imaju ekonomsku i poliriku mo pripadnici

nacionalnosti iji jezik niko ne osea potrebu da naui, ili oni iji jezik govore
pripadnici drugih nacionalnosti?
Jo su vee jezine frustracije Albanaca u Makedoniji, Makedonci, kao
mlada nacija, jednako su osjetljivi na svoj jezik kao i Albanci, I tako se
tl afirmaciji makedonskog jezika ide i preko mjere i ograniava se albanski.
Naime, kole II kojima se vri nastava na alb::mskom postepeno se pretvaraju
II mjeovite u kojima se nastava vri i na makedonskom, Zbog ograniavanja
nastave na materinjem jeziku roditelji protestiraju, uenici trajkaju, rt vlasti to
kvalificiraju kao nacionalistike istupe i izbacuju uenike iz kole, Uenici
zatim odlaze na Kosovo!
Kako bi, u naelu, trebalo prii rjeavanju jezinog pitanja u Jugoslaviji?
U zemlji postoji pet jezika kojim govore vee etnike grupe: to su srpskohrvat~
ski (hrvatskosrpski), slovenski, albanski, makedonski i maarski. Prvi od
nabrojenih je liugHa ti-anca i njega govori ili razumije velika veina stanovnitva, to vie to su jo dva slavenska jezika srodna,. Prema torne, tehniki
gledano, jezik i nije neki problem. No, to bi bio veoma pogrean stav.
Nije dovoljno da Slovenci, Albanci, Makedonci i Maari govore ili razu.
miju srpskohrvatski . Potrebno je i da Sr-bi, Hrvati, Bonjaci i Crnogorci govore
ili bar razumiju jo po jedan od osrala etiri jezika, posebno onaj koji govore
ljudi s kojima zajedno ive.
Jezik nije samo sredstvo komuniciranja; on najdirektnije uvodi II kulturu
nekoga naroda. Ako Jugoslavija treba da bude zajednika domovina svih
svojih naroda, ti narodi moraju biti potpuno ravnopravni i moraju sc dobro
meusobno poznavati. Stoga je sasvim nedovoljno da svi znaju srpskohrvatski; neophodno je i da "Srba-Hrvati., - kako ih je nazivao Jovan Cviji
- naue druge jezike .
Oigledno je, dakle, da politika i kulturna integracija Jugoslavije zahtijeva dvo;ezi1lOst II svim krajevima, a ne samo u pokrajinama. Pritom nije
potrebno da drugi jezik - tj. onaj koji nije materinji - bude propisan. "Jezici
naroda nasuprot jezicima narodnosti samo stvaraju nepotrebne napetosti
i nacionalnu netrpeljivost. Valja ostaviti roditeljima da za svoju djecu biraju
drugi jezik. Ako sc pojave potekoe u osiguranju potrebnih nastavnika, federacija bi morala priskoiti II pomo sa subvencijama,
Ne bi stoga trebalo da bude nikakvo iznenaenje ako neka slovenska kola
odabere albanski kao drugi jezik - to prije to prilian broj albanskih radnika
dolazi u pealbu u Sloveniju. Ili da neka hrvatska kola odabere maarski kao
drugi jezik ~- to vie to su Hrvati s !vladarima ivjeli II istoj dravi osam
127

stoljea

(makar i ne uvijek jako SlOIlO). A odabiranje drugoga jezika ujedno bi

impliciralo i povezivanje s nekom konkretnom kolom na tom jezinom
podruju, bratimljenje uenika, ljetne izvi ake logore uz upoznavanje kulture
i historije dotinog kraja . Ne treba mnogo mate da se uvide integrativne
konzekvencije ovakvog pristupa, Kategorija jezika naroda\\ postat e tada
samo runa uspomena iz jednog neciviliziranog nacionalistikog razdoblja.
Samo se po sebi razumije da bi dvojezinost bila neophodan uvjet za

zapoljavanje

II

organima federacije, a viejezinosr bi rrebp.lo posebno pemi-

ratL
Je li dvojezinost mogua? Bila je mogua II srednjem vijeku. Ostvarena je
u vicarskoj. Treba da bude mogua i u socijalistikoj Jugoslaviji .

Srpski konzulat u Pritini krajem pros/og stoljea (otvoren 1889 g)

128

I
.J

Paja Jovanovi: SEOBA SRBA

Arstnijc III Crnojevi (Bajke, Crna Gora, 1633 - Be 1706), peki patrijarh (Rad nepoznatog
majstora iz XVII st)

Arsenije IV Jovanovi akabenra (Pe 1698 - Sremski K<lrlovci 1748), peki p<ltrijarh. (Rad
nepoznatog majstora oko 1740.)

l\.'1arko !\.1iijano\, (1833-1901), kuki vojvoda iz bratstva Dreka!ovia

Ba!ii,

fresb iz manastira

!\'toraa

Gjergj Kastrioti Skcnderbeu

Jure Kastrioti Skenderbeg (1405-1468), Sredinom XV st
oslobodio skoro cijelu Albaniju od Osmanlija, (Rad talijanskog s!ibra iz poetka XVI st)

Skenderbegov grb

ljem i ma Skenderbega, uvaju se u muzeju u Beu

Skenderbegov povratak u Kruju

,Boj Kastriorib s Mustapom: Na s\'om arcu potegao Jure sablju posjeklicll, a pred njim se
llstrmio bijesan ogo jo bjesnijeg barjaktara, da ga u as prekrije" (iz pjesmarice Razgovor
ugodni naroda slouimkoga Andrije Kaia-Mioib)

Pecka patrijarija poetkom ovog stoljeb

fv1anastir Deani, grafika iz 1745 Man,lstir je 1326-1336 gradio Stdan Uro III nazvan
Deanski, koji je II manastirskoj crkvi i sahranjen

Ulic3

II Pei poetkom

ovog

stoljea

Demonstranti

II

Pritini, april 1981

..

--1

" ~

'~,"A

1.,"'

StATutI I LEVIZJES ~OlUCIO~hrtE TE B~KIHlr rt SH~I?TARSVE

t'~rSJ!t.b9.h!a

!'.htI!l4 e

l
'I111m{ 1 parU he 1 fundlt 1 llvla,Jes 80nf titlt-.t tllt;urllt1
1 U d.rcJtfs ~,"r vet'vendosJe deri nf ahJreputjc plir '/::'&\:~ {: tar.uQ.r."
nf ob\.Dlcf prej SbQlp.o.r'oc, q' gjindcn cnd" nlin ad:::.in!.:J\..r~:...!.n e Ju~
g.osllevio6,d.m.th. qt!lllml 1 par qbe: 1 1'und1t 1 !.~';!.:jt.: !.:r.:' .ut'.'t.

"

'.

.. ~llrlQl 1 krabinB~e SbQl~tare, t snckau~m~ ~r~~ JUtoa~~uv1o~ dne

boohklt:li 1 kGt.ynt:- krahlnavf:! m~ nen:i'n ~ vu - .;t.q1r.n1r.t.
I'Illi..,1&

JonI! I
ka mt ptrdort tt 6Jllhb

at.,ync.

r~r

II
llh.

pol1'Ltko""ropQf.sn1Bt1k(..

armatosun

"".

dh~

Inbtl'rlJt~ q':-ll1.a.ln '" nklt[~l'r:t.on.Wl,

~t~rQt dh~ =J~t~t

krYijntritja

p5rdo~Q ~ pr~

q 1 viJnt

.. t::J",t .. pe.q,Csort.:

to ..

~ p'r~vlthshm~ ~opullor~

d .. rl tc lutu, c.
oJot~

jopQ4lao-

III

N l'l.llutc1.n ... lC -':'t"Qjtl?e sC PQtj~t.C"Su('hxr.(,; tC ~Pv.ll1t

Shqiptor. pGr 911rlm db.c busl.k11l, HfvizJtI Jon ka tQ.Q pr&rluo ,mo ~
dije tl uhe. ~do ndU'U!l.~ e rl:rkr ...t.Je t~ sinqert.' l Q:1t.rialo dh6 mo--..
rale - prej kabile dt.c kUJdo q(; t. '1 vij' I.l t. '1 a.trohQ:t.

IV

LGvilJa Jor.~ nu,", d.l'ejt.:w okt1vit..t:tih 1J.13 llJU'n e "fe\ Icun..

.411' Jus.oalla"lidf dlLe siDh:mit tf noJ shoqnorc-t'r.cIK:;..1k .. Di t.anlO! ..
pDr aktiviteU d.ht.: lufta e sa.j dc t.~. v.zl'.dOj~1 oo tC chlcoj' dort nl
ate ohkallli , eo. t '1 ~l1rojG' dhc t 'i talsU:oJ~ %!olol Shq,ipnlnL' kr44b.1.nat.
Shqipt.arc .. t ~un\"k$\Jl,;ce r.';"",j JU8e:;l~ovisf.
V

tt,,1z.jtJ Jon:": ka "Proi.il'll:;;\n" dh!.: "St.:l.'~tir."

I.

VlJt.

rj~~~ or6nn1~ctl~

VI

t,.:'

I..ntL.l' 1 t~Vh.jI..8 ~~ vol...Ic!ontl"l.. t.':' [.!;""ll k! rr.j ..

S".:;:.~ ".nr:in
mund t~ jt:.tt "oku!Jb, 9~' ~ t. .. ", '0 lnt':l ... ~!:. ~ iClL .. _.. I..... ' .. :: ',_!lo
1nt\.rcslt p:.t'ccnal - ~,':'l'r!Q .... t ... !Ufi."l~ Ir... !l..is~. i.. r,l ..:::: ... ';;';:"'-:,\.,'::,
p~ ... :r.cr"t .. n':" "dC' kc.h':: ... kuj,:: ~':' tt:' tJ,:nc.", .. - ~: "~.r:~,',,~~:,::, ~ tuu
.tl1Ju~ j.:.t.~n tl. 'V ... t ~ si o~tcl:i:.lhl.l.,
::"C1":.:':':.),-;, - ';.:.;, ~ ... .:. ~ ~:i

:tlc.H dh ...

t.\,'

bo.chki1t.it t.o!' Sl:q1. L.:.''!v ... ,

....;.. .. ,

V!!!

It\'r;:,,;,,,~

lI:ocruinc:~

M: ... .:!J" ..',,~t';'I

.j ..

,"

,
),

ulr~

~iv~l t~~p ~. :;:~~~Jt~~'~::~ ~ f~~:~ ~'~~': ~1~'~r.~~L:~ k=.,~~~ ~~~.;:'~ ~~~ ci ~t~~c

letf.er. dl'.~ J~.n~ t('

doc q,t t~' cJ1r.d.:.n.

..

'JI:
. HE }cry.. t.t !.!\/ i ;...; ... ~ c..,::,.:.rc:1 }:,::.~ ... .:. t.!. .H .. \'c:"..:\~:, :l::":'~ ::. :t..:"::~
k:1G.1t t.~ Sb~iptr':.l:~"";, :':~j~!:i:..! 1 t.i.; to ,;-, .. 1, :-." J<:"(~','.::"
'.:,'~ i'::~".l.:: 1.'='
njiz!.I.9hb:. t ,.r.t..t.~,J:t .. ", !. ..' ... l'~.

l;o:.i:. . . t: Rt.\".7l:,::.:l:h'l' i

;!

tYl';';,,;!"'.:':_ ;1::' t.~' ~~itl:~' .I~t:...rl.'t.:. r.:'1~::'JtG" ku.

';'.

'.

"

! ~.
V... t!.':,.. Fo' it(..ti S.":" .. ;-l'.;c~c:,, ..:."
gt.t:..I'tv(: k', tl' dl'.:.:t(; . f 1 =:-.." '.:'" n_
t.u\.1n" t

It\."!,1. .I::.;;.,

Ai q~ h,,~(.;t,\.('n

rl':'

;\
nji ~::;.yl"':

.,

>::

~,,"'1..

'..;i v ..

tt-

H.t~t .. r. '-' ... ",r.<,:.: ... \:OJ ... ~:~". Kc.,:it..i.i ii .. .. :h!e:~ll::r _ l.V'; ... ~'. ;.:;n:.;':.'ten dt.1..: "{I't,,\'':'I. t.l':..Jhtit;~' L t. L. . . . . 1... i!... 1'". ;.....
.:r,: >-:':: I,b'.U;...1r, L d .. nLit 1.1!: ir' ::1:1:1:I'.':'r .

1'.-

.<

Statut iredcnristike organizncije .. Revolucionarni pokret za ujedinjenje Albanncn" , koji u prvom

lanu predvi da ujedinjenje svih krajeva nastanjenih Albancima s .. majkom Albanijom"

u"l .. l
".llL

Program l>Marksistiko-leniinistike pnrtije AJbanncn II Jugosinviii" koji predvida "tri faze

oslobaanjn do oruane revolucije, i stvaranje drutvenog ureenja po ustavu Albanije

T
14. Kosovski problemi

Zgrada Narodne i univerzirerske biblioteke Kosova u Pritini

Historija je ostavila Kosovu u nasljee teko poremeene nacionalne odnose. U tom je pogledu revolucija, s geslom bratstva i jedinstva, bila
velik prijelom" No revolucionarni potencijali nisu bili dobro iskoriteni, Adaptacije razliitih etnikih grupa uvijek su traumatian proces. Ako su kulturne
i privredne razlike suvie velike, sukobi su neizbjeni,. Dok je revolucija jo bila
blizu, a privredni razvoj izuzetno brz, protivrjenosti su se nekako razrjeava~
le. Kad je dolo do privredne stagnacije i Jugoslavija poela upadati u duboku
drutveno-politiku krizu, ope tekoe, previranja i neuspjesi pojavljivali su
se na Kosovu mnogostruko uveanL Latentni nacionalistiki sukob izbio je
svom snagom.
Ozbiljan prilaz rjeavanju kosovskog pitanja zahtijeva rjeavanje etiriju
grupa problema: politikog samoopredjeljenja, nacionalnokulturne integracije u Jugoslaviju, privrednog razvoja i demografske kontrole. Rjeenje posljednjih dviju grupa preduvjet je za rjeenje prvih dviju U okviru ovog rada
mogua rjeenja mogu biti samo naznaena.

Demografska eksplozija
Statistiati predviaju da e se stanovnitvo Kosova poveati od 1,76
milion u 1985. na 2,53 miliona u 2000. godini (SGJ-1986)" Kosovo e tada
imati vie stanovnika nego Makedonija, Vojvodina, Slovenija ili Crna Gora.
Dok je za cijelu zemlju godinji prirodni prirataj stanovnika 0,7%, na Kosovu je 2,5% ili tri i po puta vie, Iz toga se zakljuuje o uspjenoj iredentistikoj
propagandi raanja to vie djece radi ostvarivanja etniki istog Kosova"
Ja, naravno, ne znam to Kosovari misle kad prave djecu. Ali to i nije
potrebno znati. Dovoljna je analiza statistikih podataka koji otkrivaju i najskrovitije ljudske namjere, U srvari, opovrgavanje spomenute ovinistike teze
vrlo je jednostavno: sve etnike grupe na Kosovu imaju visok natalitet, a kad
se Albanka uda van Kosova, njen se fertilitet znatno smanjL Hivzi Islami
navodi da je natalitet Srba na Kosovu 22,4%0, u Bosni i Hercegovini 17,6%0,

129

Uee

a u uoj Srbiji 14,4%0" Natalitet Hrvata u Bosni i Hercegovini je 21,4%0,

a tl Hrvatskoj 15,1%0" Albanci na Kosovu imaju stopu nataliteta 42,3%0,

a u Crnoj Gori 19,2%0 (Borba, 5-6. XIL 1987., s. 9).

Da pogledamo poblie

statistike

podatke.

196L
198 J.

1955.
1965.
1985.
Umrli:
1955.
1985 .
Prirodni prirat.: 1955.
1985.

Jugoslavija

Bosna i
Hercegovina

Makedonija

Kosovo

35,4
38,4

31,9
32,1

29,8
35,7

24,8
15,1

Izvo" SGJ-1970. 1986

Na 1000 stanovnika

ivoroeni:

Jugoslavija

Bosna i
Herceg.

Makedonija

26,9
20,9
15,9
11,4
9,1
15,5
6,8

37,3
29,0
16,2
13,6
6,2
23,7
10,0

36,2
28,1
19,4
13,2
7,4
23,0
12,0

Kosovo

43,6
40,5
30,9
18,2
5,6
25,4
25,3

Izvor: SGJ-1986, s 448

Kao to se vidi, zapoljavanje ena ne samo da se smanjuje ve je to

smanjenje drastino" Danas je aktivnost ena na Kosovu upola nia nego

u Bosni ili Makedoniji, i ta je razlika sasvim dovoljna da objasni razlike u stopi

nataliteta.

Albanija je manje privredno razvijena od Kosova, ali je prirasr stanovnitva nii, 20,4%" Meutim, aktivnost ena u Albaniji iznosi 42% (Pollo, s.

333), to je skoro tli pl/ta vie nego IIa Kosovl/. Za Kosovo u 198L Aslan
Puska daje ove podatke: radno aktivne ene raale su 2,82 djece, a izdravane
5,2 djece.
U uvjetima ekonomske nesigurnosti, obirelj je neka vrsta zavoda za socijalno osiguranje. I tako kao nalije natali tetnog kruga, Kosovo je takoer jedina
regija u kojoj se broj lanova domainstva poveava:

Podaci pokazuju da se u tridesetgodinjem razdoblju 1955-1985. natalitet

u prosjeku za cijelu zemlju smanjio za 11,0, u Bosni za 21,1, Makedoniji za
16,8 a na Kosovu za 12,7. Bosnu i Makedoniju uzimam kao usporeenje jer je
natalitet usko koreliran s privrednom nerazvijenou. Vidi se da Kosovo zao-

staje za Bosnom i Makedonijom tano dvije decenije i da je sad stiglo u fazu

kad bi se natalitet mogao brzo smanjivati,
Zbog razvoja opeg i zdravstvenog standarda, mortalitet se svagdje smanjio jer ljudi dulje ive . No zbog visokog udjela mladih mortalitet se najvie
smanjio ba na Kosovu. Upravo zbog toga prirodni prirataj stanovnitva

Kosova (koji predstavlja razliku izmeu nataliteta i mortaliteta) nije se smanjivao i danas je jo ondje gdje su Bosna i Makedonija bile prije 30 godina, a to je
najvii prirataj u Evropi . Tu se sad javlja zatvoreni krug.
Kosovo je najgue naseljena regija Jugoslavije. Sa 146 stanovnika na
kvadratni kilometar, gustina naseljenosti dva je puta vea nego u Jugoslaviji
u cjelini (88 na km') To objanjava onu glad za zemljom - plaa se bilo koja
cijena - koja se takoer pripisuje iredentistikoj aktivnosti. No, zemlje nema
dovoljno. S druge strane, jugoslavenska stagnacija ograniila je nepoljoprivredna zanimanja. Nezaposlenost je enormna. Prema shvaanjima sredine,

predn?st u zapoljavanju imaju mukarci. Kao rezultat, Kosovo ie iedilla il/goslavenska regija II kojoj se uee ena tt aktivnom stanovnitvu smanjuje.
A kad ena ostaje kod kue, ona raa, i tako se natalitetni krug zatvara.

130

ena tt aktivnom stanovnitvu (ti %)

Brai osoba

1948.
1981.

Ila

iedno

domainstvo

Bosna i Hercegov .

Makedonija

Kosovo

5,2
4,0

5,3
4,4

6,4
6,9

Izvo" SGJ-1986. s 447

Da bi se stanovnitvo samo reproduciralo, svaka ena treba prosjeno da

rodi 2,16 djece. Sve nae republike i Vojvodina imaju fertilitetnu stopu manju
od ove (od 2,13 u Crnoj Gori do 1,85 u Vojvodini). Jedino Kosovo ima znatno
viu stopu (4,92) i tako pomae da Jugoslavija nekako ostaje na razini jedno
stavnog odravanja stanovnitva (fertilitetna stopa 2,14), S tog stanovita,
. sam po sebi prirataj stanovnitva na Kosovu nije alarmantan - kad bi bili
ispunjeni i svi drugi uvjeti normalnog razvoja. A oni nisu.
Stagnacija u privrednom razvoju stvorila je velike vikove radne snage
u svim republikama, osim u Sloveniji. Republike se zatvaraju. Mladi Kosovci
i Kosovari ne dobivaju adekvatno obrazovanje, dok Kosovari esto ne znaju
druge jugoslavenske jezike, pa je, prema tome, izlazak iz Pokrajine onemoguen, osim sezonskog zapoljavanja. A u Pokrajini zemlje i posla nema. U takvim uvjetima demografska eksplozija ima izuzetno teke posljedice za privredni, kulturni i politiki razvoj Pokrajine. Zbog toga natalitet treba radikalno
smanjiti, Kina je pokazala da se to moe (za 10 godina Kina je smanjila

131

,,-

natalitet od 41 na 21, to je 4 puta bre od stihijskih tokova na Kosovu),

Dodue, kineske su merode za nae shvaanje neprimjenijiveo Onda treba
izmisliti ono to nama odgovara, Bio sam II Kini, razgovarao sam sa seljacima
i intelektualcima i uvjerio se da je kineski narod zaista prihvatio planiranje
obitelji oAko ro moe milijarda Kineza, onda to mogu i dva miliona Kosovara
i Kosovacao Oita je opcija obrazovanja enske djece i kasnija udaja, Islami
navodi da ena bez kolske spreme raa 7,04 djece, sa srednjom kolom 2,24,
a s visokim obrazovanjem 2,18 djece (Dallas, 150 XIL 19870, so 7n Sada je jo
etvrtina ena na Kosovu nepismena, a vie od polovine ne zna da postoji
kontracepcija, Naravno, najradikalnije je rjeenje zapoljavanje enao No, dok
itava jugoslavenska privreda stagnira, stanovnici Kosova ne mogu uiniti
apsolutno nita da bi stvorili potrebna nova radna mjesta.
Ponekad ak profesionalni demografi preporuuju da se demografska
politika vodi tako to e se smanjivati natalitet na Kosovu, a poveavati
u Vojvodini i drugdje, gdje je nizak, kako bi se ouvala etnika ravnoteao

Smatram takav pristup sasvim neprihvatljivim. Sadanja etnika struktura nije

bogomdana; a nijedan jugoslavenski erno s nije bolji ili gori od drugoga oSvaki
graanin Jugoslavije mora imati istu ansu da se zaposli bilo gdje u zemlji, To
nije samo socijalistiki imperativ nego je to, ujedno, imperativ suvremene
privrede. Amerikanci se sele s kraja na kraj kontinenta i svakih pet godina
u prosjeku svaki stanovnik promijeni prebivalite, Da bi se ukljuili u svjetski
napredak, Jugoslaveni treba da imaju mogunost da se sele bar s kraja na kraj
jednog poluotokao A kad jednom ponemo da se selimo, onda je irelevantno
gdje se tko rodio. Etnika ravnotea ne postizava se zatvaranjem II feudalne
dravice, nego uspostavljanjem svijesti o pripadnosti zajednikoj domovini.

Privredni razvoj
Relevantni podaci navedeni su u pogl. 1 L Umjesto sustizanja, Kosovo
zaostaje, Najtei je problem ogromna nezaposlenost koju druge regije ne
mogu apsorbirati.
Ope je miljenje da je Kosovo velik teret za cijelu zemlju jer drugi krajevi
zaostaju zato to moraju pomagati Kosovo. roje miljenje duboko pogreno.
Izvjesna je pomo potrebna, i to U razvoju javnih sluhL Svim graanima
Jugoslavije mora biti omogueno u razumno jednakoj mjeri obrazovanje
i zdravstvena zatita, Kako su budetska sredstva nerazvijenih krajeva nepovoljna za te svrhe, moraju se dopuniti prelijevanjem iz saveznog budeta.
Ekonomski gledano, to su investicije u ljudski kapital, pa stoga ni ti transferi
nisu samo pomo. Pogotovo to vrijedi za privrednu sferu.
U privredi je kljuni kriterij rentabilnost poslovanja. Za to su potrebni
sirovine, energija ili relativno jeftina radna snagao Sva su tri faktora obilato

132

zastupljena na Kosovu. Prema tome, radni kolektivi iz razvijenih krajeva,

slijedei svoj ekonomski interes, ulagat e II kosovsku privredu - slino kao
to to rade transnacionalne kompanije, koje nitko ne moe optuiti za davanje
pomoi. Znamo, meutim, da to jugoslave~ski ra~ni ~olekti:'i n.e rade: ~ato?
Odgovor je vrlo jednostavan" Zato to Imamo IraclOnalO1 pnvredt1l slstem~
Zato to imamo feudalnu zarvorenost republikih privreda koja umjetno stvorenim zaprekama onemoguuje slobodne tokove rada i kapitala preko republikih granicao I, konano, zato to imamo feudalne gospodare u obhku
lokalnih politikih oligarhija
Kako je u nerazvijena podruja ipak trebalo ulagati, stvoren je za tu svrhu
savezni fond preko kojega se godinje prelijeva oko 1,8% drutvenog proizvodao Ali i taj je fond stvoren u stilu ostalih institucija, kao potpuno birokratska
organizacija Potujui, toboe, suverenost federalnih iedi~ica - o emu se,
meutim, nita ne govori kad Jugoslavija trai zajmove od 1I10zemstva - fond
samo prikuplja sredstva i stavlja ih na raspolaganje lokalnim oligarhijama
u nerazvijenim krajevimao Fond nema pravo da uvjetuje rentabilnost ulagan,a,
pa se o njoj i ne vodi rauna. Neodgovorno raspolaganje sredst~ima .vodi ?~
njihove pogrene alokacije, rasipanja i direktnog upropatavan,a, KolektIv!
davaoci iz razvijenih krajeva opravdano negoduju, Politike napetosti rastu,
A Kosovo zaostaje,
Ekonomisti odavna upozoravaju na te iracionalnostio Rjeenje je vrlo jednostavno. Potrebno je donijeti samo jednu politiku odluku: koje je to razdoblje u kojem nerazvijena podruja treba da sustignu, tj, da ostvare 85% ili 90%
prosjenog drutvenog proizvoda zemlje. Iz toga politikog cilja i tempa ope
jugoslavenskog razvoja tehniki se izvode potrebne investiCije u nerazvlJenUTI
podrujima" Na osnovu toga osiguravaju se financijska sre~stva u ~.a~eznom
fondu, ali se ona ne stavljaju na raspolaganje republikama! P?krajlnL Sredstva se daju komercijalnim bankama kao namjenski krediti . Te banke onda
raspisuju opejugoslavenske investicione konkurse, uz jedini uvjet da .inv~stici
je budu izvedene na nerazvijenom podruju i, ponekad, II odreenOj pnvrednoj granL Ono poduzee koje ponudi najbolje uvjete, dobiva investicioni
zajam (v, Horvat 1984, sv . II, gl 4)
Potrebno je ostvariti ove uvjete da bi nerazvijena podruja, ukljuivi
i Kosovo, mogla maksimalno brzo sustii razvijena:
L Visoka stabilna stopa jugoslavenskog rastao to je via ta opa stopa, to
je bre mogue regionalno sustizanje. Pri stagnaciji nema sustizanjao Kod
privredne nestabilnosti dolazi do zaostajanja jer je privredna struktura nerazvijenih podruja osjetljivija ilomljivija. rome doprinose podjednako ekonomski i drutveno-politiki razlozL U ovom se trenutku dvije republike i Kosovo
nalaze u predsteajnom stanju

2" Puna zaposlenost, za to je, naravno,

takoer

potrebna visoka stopa

133

T
rasta, Budui da je razvijenost negativno korelira na s natalitetom, pri brzom
rastu pojavit e se manjkovi radne snage u razvijenim podrujima, to e
omoguiti apsorbiranje vikova radne snage iz nerazvijenih podruja" Tako
ono to je danas uzrok bijede moe uz racionalnu drutvenu organizaciju
postati faktorom ubrzavanja apsolutne stope rasta. To samo po sebi jo ne
znai bri rast per capita No, kako u privredi djeluje tzv . Verdoornov zakon,
ubrzavanje apsolutnog rasta obino ubrzava i razvijenost per capita,

.3, Visoka stopa rasta Pokrajine, to e povisiti aktivnost ena, zbog ega e
se smanjiti natalitet. Brz rast, osim toga, ubrzano podie obrazovnu razinu
stanovnitva, to takoer smanjuje natalitet,
Dakle, tri puta bri ekonomski rast.
Na taj nain, uz racionalnu drutvenu organizaciju, ubrzani kosovski razvoj nije nikakav teret za Jugoslaviju. Naprotiv, on postaje faktorom opeg
razvoja i blagostanja
Na kraju valja uoiti jo jednu neumoljivu injenicu: bez privrednog razvoja nikakvim se mjerama ne moe zaustaviti iseljavanje Srba i Crnogoraca
u razvijenije republike.

I1Itegracija

II

Kako je Kosovo najsiromaniji kraj i, ujedno, kraj s najveom nezaposleZa to zapoljavanje karakteristino je da nije trajno nego je pealba. Trajno
zapoljavanje nalaze u nekoliko karakteristinih obrta: otvaraju slastiarnice
i kafie i bave se filigranskim obrtom. Ostala su zanimanja van Kosova sporadina. U financiranju navedenih investicija rodbina i prijatelji zamjenjuju bankarski kredit, a besa mjenino poslovanje. U pealbu idu nekvalificirani .
i polukvalificirani radnici.
. ivot u drugim jugoslavenskim sredinama ispit je integriranosti. O tome
neto govori dosad jedino ispitivanje stavova Albanaca koji ive u Hrvatskoj.
Ispitivanje je provedeno u okviru istraivanja ponaanja nacionalno~etnikih
grupa. Zbog malog uzorka i nekih drugih metodolokih razloga, rezultate
treba prihvatiti s odreenim oprezom. No, dok se ne obavi neko definitivnije
istraivanje, na veoj populaciji i u vie republika, ti rezultati ipak imaju
ilustrativnu vrijednosL
Rezultati mogu biti posebno zanimljivi jer u ovom sluaju Hrvatska, na
neki nain, predstavlja neutralnj( jugoslavenski teren" Evo nekih, rezultata

U sluaju problema na poslu

komu bi se obratio za pomo

Nikada nije
bio lan SK

Brani

Kolega s posla
drug
u postocima

Hrvati
Srbi
Muslimani
Jugoslaveni
Slovenci
Crnogorci
Albanci

4,0
1,2

2,0

3,1
36,4

39,8
32,1
29,4
38,7
53,1
50,0
72,7

44,0
54,8
54,9
39,3
46,9
33,3
18,2

59
37
67
50
59
22
82

Oigledno je da su Albanci slabije integrirani u jugoslavensko drutvo

njegove vladajue slojeve nego Juni Slaveni. U najintimnijim, branim,
odnosima imaju najvie povjerenja u Albanku, a u sluaju neprilika oslanjaju
se na obitelj, a ne na kolegu s posla. Organizacija vlasti - partija - njima je
strana" U tom pogledu suta su suprotnost iseljenim Crnogorcima, kojima su
sve ene jednake, a najvanije je ukljuiti se u strukturu vlasti.
Na pitanje o najpoeljnijem partneru u radu, vlastitu nacionalnost odn,
Jugoslavene izabrali su (Katunari, 86):
l

Jugoslaviju

nou, prirodno je da Kosovari najvie migriraju traei posla irom zemlje.,

(Katunari,

Nacionalnost
kao poeljna
osobina
branog druga

Vlastita nacionalnosr
Jugoslaveni
II
posto-cima
Hrvati
Srbi
Muslimani
Jugoslaveni
Slovenci
Crnogorci
Albanci

26
46

16
22
31
26
15

25

24
8
6

Ovaj puta Albanci i Crnogorci ponasaJu se identino, a ptidruuju se

i Muslimani: ne preferiraju vlastite sunarodnike, na poslu nisu etniki iskljui
vi. Zanimljivo je da Albanci Srbe biraju u istom procentu kao i sebe, rj. u 6%
sluajeva, dok Srbi i ostali pokazuju odteenu diskriminaciju, pa biraju
Albance znatno manje nego sebe ili druge . Osim za Hrvate i Slovence (i
Crnogorce, koji, uglavnom, ne razlikuju nacionalnost na radu), za sve ostale,
ukljuivi i Albance, najpopularnija nacionalnost jesu JugoslavenL" Podjednako kao Jugoslavene, Albanci jo biraju i Hrvate, to se moe objasniti
injenicom to su migrirali u Hrvatsku. U oba sluajeva procenat je etiri puta
vei od procenta biranja vlasritih sunarodnika.

81-85):
.. Spontano se javlja pomisao! da su ti popularni Jugoslaveni bili poslani na Kosovo, situacija bi se mnogo lake normalizirala Uostalom, jo nije kasno

134

135

Ako su Albanci nedovoljno integrirani u jugoslavensko drutvo i njegovu

kulturu, ako se osjeaju donekle nelagodno i tue, onda bi trebalo neto
poduzeti da se situacija popravi. Inteligentno politiko vodstvo Pokrajine
moe u tom pogledu dosta uraditi oslanjajui se na kosovske June Slavene
kao kulturnoetniku sponu. Albanski intelektualci mogu uraditi jo vik
Meutim, i federacija bi trebalo da odigra znaajnu ulogu. Trebalo bi zavesti
savezne stipendije za najbolje albanske studente. T rebalo bi iz saveznih sred.
stava financirati gostovanja istaknutih nastavnika iz drugih krajeva na Pri~
tinskom univerzitetu. Trebalo bi dovesti izvjestan broj sposobnih upravnih
i drugih slubenika koji e pomoi da se javne slube bolje organiziraju.
Trebalo bi angairati sposobne privrednike kod veih investicionih zahvata
i kad se poduzea nau u potekoama. Nita od toga ne treba natura ti. Ovu
saveznu podrku treba organizirati kao tehniku pomo, koju e kosovske
institucije traiti kad budu imale potrebu . Tome odgovara i nain financiranja: na lokalne osobne dohotke, koje osigurava lokalna institucija, dodaje se
savezni dodatak. Taj dodatak treba da bude dovoljno velik da bi stimulirao
istaknute pojedince da se privremeno ili stalno zaposle na Kosovu.
Jednako je vana i obrnuta kulturna komunikacija, upoznavanje jugosla.
venske javnosti s albanskim jezikom i kulturom. Repertoar je irok, od izviakih logora i radnih akcija do umjetnikih gostovanja. I opet, kad se ukae
potreba, federacija treba da priskoi u pomo. Zbog privredno.politike
feudalizacije u ovih dvadesetak godina, zemlja se raspala na zatvorene sredi.
ne koje teko meusobno komuniciraju. Stasale su generacije koje se meu
sobno ne poznaju ak i kad govore isti jezik, a pogotovo kad se ni lingvisti
ki ne razumiju Zbog toga se javlja nasuna potreba za uklanjanjem komunikacijskih barijera izmeu jugoslavenskih naroda, njihovom meusobno
upoznavanje, njihovo kulturno proimanje i na taj nain eliminiranje sukoba
koji nastaju zbog neznanja i predrasuda.
Na kraju, posebnu panju treba posvetiti albanolokim istraivanjima
Zar bi bila prevelika ambicija da se, npr., orijentiramo na to da Albanoloki
institut II Pritini postane centar za albanoloka istraivanja II Evropi, pa
i u svijetu? Od toga smo jo dosta daleko", ali u ptomijenjenim uvjetima ta
bi se daljina mogla brzo svladati. Osnovnu odgovornost za takvu promjenu
i opet nose intelektualni radnici, Samo samosvjestan narod, koji poznaje svoju historiju i ima svoju nauku, moe biti tolerantan narod. Neukost i zaostalost generiraju kompleks inferiornosti koji se kompenzira etnikim ovinizmom,.
Jugoslavenska integracija ne iskljuuje nego pretpostavlja otvaranje pre~ U ljubljanskom Delll (19. Il 87.) ali se knjievni histori,ar Rexhep Qosja da ne moe
stii ni do Tirane gdje se u nacionalnoj biblioteci uva stara albanska knjievnost koja je predmet
njegova istraivanja Knjige (arheoloke, historijske, lingvistike itd studije) i asopisi iz Albanije
ne stiu na Kosovo!

136

ma Albaniji . Jugoslavensko-albanska granica treba da postane bar toliko otvorena kao to su granice prema Italiji, Austriji i Maarskoj. A u perspektivi i vie.

Politiko

samoopredielienie

Ranije smo utvrdili da tl dravi koja jc nastala na osnovu samoopredjeljenja - a takva je AVNOJ-ska Jugoslavija - otcjepljenje ne dolazi u obzir. Ako je
integritet drave zagarantiran, moe se mnogo mirnije raspravljati o unutranjem ureenju. A to je upravo predmet unutranjeg samoopredjeijenja.
Nadalje, ako je Jugoslavija konfederacija, to e tei savez suverenih drava, onda svaka od tih drava pretendira na neku svoju historijski steenu
teritoriju U tom e sluaju drava Srbija inzistirati na Kosovu kao integralnom dijelu drave jer je Kosovo osvojeno (ili osloboeno, svejedno) krvlju
srpskih vojnika. U t011l s!tlajtlllema rjeenja kosovskog pitanja. to bi se tada
desilo, dovoljno uvjerljivo pokazuju Sjeverna Irska i Baskija Ali bi i drava
Bosna i Hercegovina dola u pitanje, i bilo bi samo pitanje vremena kad bi bili
obnovljeni predratni aranmani o podjeli.
Meutim, konfederacija nije AVNOJ-sko rjeenje. Jugoslavija je na osno
vu revolucionarnog samoopredjeljenja svojih naroda formirana kao federacija . A to znai da su lokalni suvereniteti preneseni na federaciju, Ako je integri
tet federacije zajamen - a on to nesumnjivo jest - unutranje samoopredjeljenje implicira teferendum zainteresiranih graana odn. etnikih grupa. U tom
je sluaju kosovski problem rjeiv, a republika BiH vrsta kao stijena.
U okviru unutranjeg samoopredjeljenja mogua su dva rjeenja: autonomija ili republika. U ovom trenutku mogua je samo autonomija jer su nacionalni
ovinisti svojim djelovanjem stvorili situaciju u kojoj je odravanje referenduma
nemogue. No, kad se jednom prilike normaliziraju, i republika moe postati
politika opcija. Lieno ovinistikih naboja, pitanje pokrajine ili republike
postaje, prije svega, pragmatino pitanje decentraliziranog dr~avnog ureenja
svojstvenog socijalistikoj dravi i onda kad ona nije mnogonacionalna.
U toj buduoj situaciji, kad opet budu imali iza sebe jugoslavensko javno
mnjenje koje su ovinisti antagonizirali, Kosovari - ako to budu eljeli - mogu
postaviti i pitanje ujedinjenja s Albanijom, To, naravno, nije unutranje samoopredjeljenje ve meunarodni problem koji moraju rjeavati dvije suverene
drave, Jugoslavija i Albanija. U konkretnim historijskim uvjetima Albanci se
mogu ujediniti samo onako kako su se ujedinili i drugi jugoslavenski narodi.
Put ujedinjenju nije bilo stvaranje Velike Hrvatske ili Velike Srbije,'" i sl.
- iako su znaajne politike grupe propagirale ba taj put - ve stvaranje
.. Sredinom XIX vijeka samo jedna treina Srba ivi II vlastitoj ddaY!, dok su ostale dvije
treine podjednako rasporeene na Tursku i Austro-Ugarsku. U isto vrijeme, u banskoj Hrvatskoj
ivi oko 44% Hrvata, a ostali ive u raznim dijelovima Austrije, Ugarske i Turske (Pleterski, 42,

5J) .

137

jugoslavenske federacije" [ danas milion Hrvata ivi van republike Hrvatske, a dva miliona Srba ivi van republike Srbije, ali svi oni ive u zajednikoj dravi Jugoslaviji.. Naalost, nije mogue sva pitanja rijeiti na taj
nail!' Gosposvetsko polje, koje za Slovence ima isto historijsko znaenje
kao Kosovo polje za Srbe, trajno ostaje van Slovenije i Jugoslavije" Isto
tako, Pirinska i Egejska Makedonija ostaju van dohvata Makedonaca"

Granice evropskih drava fiksirane

socijalistiku

SlI meunarodnim

sporazumima, a za

balkansku federaciju ili konfederaciju nema izgleda u dogled-

no vrijeme.

Subjektivni faktor
Kako e se opisane etiri kategorije problema rjeavati, ovisi prvenstveno
o tome koliko se eli njihovo rjeavanje. Drava moe neto uraditi u pogledu
privrednog razvoja i kulturne integracije. Drava takoer moe zaustaviti
najtea nasilja i osigurati izvjesnu imovinsku i oso~nu sigurnost. No, drava
ne moe popraviti zatrovane meunacionalne odnose" A bez toga nema
napretka ni II drugim sferama, ovinizam moe iskorijeniti samo jedan pokret,
zasnovan na nekom etnikom idealu kao to je to bilo bratstvo i jedinstvo za
vrijeme revolucije. Takve poktete uvijek nose mladi ljudi.
Budui da je rije o subjektivnom faktoru, vjerojatno je najprimjereniji
subjektivni pristup. Pokuao sam sebe zamisliti kao Albanca i studenta Pritinskog univerziteta i zapitao sam se kako bih postupio. [skristalizirao se, otprilike, ovakav OdgOVOL
Historijske situacije opteretile su albanski narod sa dvije teke hipoteke.
Jedna je krvava drenika pobuna u vrijeme kad su okupatori istjerivani iz
zemlje. Druga je studentski bunt, koji je zapoeo kao politika akcija, a eskalirao II nacionalni ovinizam. Nema sumnje da su veina onih koji su uestvova
li u pobuni iz kraja 1944 . ili je pomagali bili zavedeni. Nema sumnje da
ogromna veina studenata koji su uestvovali u demonstracijama 1968,
i 198L nisu eljeli ovakav razvoj dogaaja. No, oni su se zbili, i albanskom
narodu nanesena je ljaga. Tu ljagu treba oprati, a za to su u prvom redu
pozvani mladi intelektualci . Zato?
Zato to kao intelektualci imaju mogunost razumijevanja historijskih
dogaaja, pa stoga i odgovornost ispravljanja pogreaka . Poznato je da privredno i kulturno zaostajanje stvara kompleks inferiornosti" Tim se kompleksom onda neodgovorni elementi koriste za razbuktavanje nacionalnog ovinizma. ovinizam vodi nepromiljenim akcijama i nacionalnom zatvaranju,

to prouzrokuje jo veCl SOVInIZam. U isto vrijeme, ovinizam prouzrokuje

revanizam na drugoj strani, dva ovinizma hrane jedan drugi, i meunaci
onalni se odnosi truju unedogled. U meuvremenu se iseljavanje nastavlja,
a antialbansko raspoloenje u zemlji raste. [ma li izlaza?
Iz svake situacije ima izlaza" Albanskom narodu treba povratiti samosvijest o vlastitoj vrijednosti, Nacionalni je ovinizam supstitut te samosvijesti,
on je lana svijest. Zbog toga formiranje nacionalnog identiteta - a to je
osnovna karakteristika etnikih procesa kod Albanaca danas treba zasnovati na iskonskim narodnim vrijednostima,
Blizina plemenskog drutva i vaei Kanon Leke Dukagjinija obino se
smatra velikim negativnim optereenjem kosovskog drutva, U izvjesnom
smislu to je tano . Nigdje na svijetu prijelaz iz patrijarhalnog tl industrijsko
drutvo nije bio ni brz ni lak ni bezbolan . No za rjeavanje problema
o kojem razmiljamo postoji i neto veoma pozitivno u tom drutvu, To je
njegov viteki kodeks, a prije svega besa i postulati obraza i zatite ugroenih"
Aktiviranjem tog vitekog kodeksa mogla bi se probuditi zapretana moralna energija i procesi nacionalne identifikacije usmjeriti pozitivnim kolosijekom, A ako je ovo rezoniranje ispravno, onda je plan za praktinu akciju
oigledan.

S grupom kolega ja bih formirao udruenje kojem moemo dati neko

simboliko ime, recimo, Kosovska besaH, Umjesto sakrivanja u ilegalnim
organizacijama, otvoreno formiranje jedne javne organizacije bilo bi ve veliki
korak naprijed II mijenjanju stanja. Ciljevi "Bese bili bi ovi: pomo - fizika,
pravna, moralna i druga ~ svakoj rtvi nacionalnog ovinizma; obrana nealbanskog stanovitva na tragu tradicije albanskih vojvoda koji su branili srpske
kulturne spomenike; javno igosanje svakoga koji je ocrnio obraz nekim
nedostojnim inom" lanove udruenja obavezivala bi besa da e se boriti za
ciljeve udruenja" lanom udruenja mogao bi postati svaki Kosovar ili Kosovac koji bi dao besu.
Udruenju bi naroito bili korisni studenti prava i sociologije. Nala bi se
i neka sredstva da se angairaju i nezaposleni diplomirani studenti. U selima bi
lanovi "Bese prije svega vodili rauna o dobrosusjedskim odnosima i pomagali u izglaivanju sporova" Na svaku prijavu koja bi stigla u kancelariju
udruenja slala bi se ekipa na teren da prui odgovarajuu pomo. Intervenciju zahtijevaju ne samo pojedinana nasilja nego i maltretiranja koja provodi
dravna birokracija"
Kancelarija "Bese pisala bi podneske, podnosila tube, interpelirala funkcionare, obavjetavala javnost. Oteenim Srbima dolazili bi Albanci i ispriali
se u ime svoje nacije; oteenim Albancima dolazili bi mladi Srbi. No, najvaniji zadatak Bese bila bi prevencija iracionalnog ponaanja, Njeni bi lanovi
razgovarali s potencijalnim izgrednicima" A posebno bi valjalo razgovarati
s mladim regrutima, koji - ako su zavedeni ovinistikom mrnjom - mogu

S preneraenjem sam ustanovio da je ostalo i van Atlasa slIi;cta Leksikografskog zavoda

138

139

uiniti kriminalne delikte. Da li bi takva akcija mogla uspjeti? Nekad su mladi

skoj evci sline akcije obavljali kao od ale. Prema tome, moe se ako se hoe.
Nije ovdje mjesto da se ulazi u daljnju razradu organizacionih mogunosti .
Besa( moe suraivati i s drugim organizacijama na terenu, kao i s omladinskim organizacijama iz drugih krajeva zemlje,. Budui da je osnovni cilj Bese
iskorjenjivanje nacionalnog ovinizma, ona moe uspjeti jedino kao pokret"
A za to je pottebno masovno lanstvo i odsutnost bilo kakvog dravnog
mjjeanja. Da bi uspjela, Besa mora imati legitimaciju autentinog narodnog pokreta, pokreta mladih Albanaca koji titei ugroene i borbom protiv
nepravde tite dostojanstvo vlastitog naroda
Kad se jednom prilike ponu mijenjati i na Kosovo se povrati sigurnost
i spokoj, )}Besa postaje nepotrebna, i ona se moe raspustiti. Sad politike
organizacije mogu poduzeti akcije koje nau za shodno na ravnopravnoj
osnovi. Besa bi morala pripremiti uvjete da politiko samoopredjeljenje
postane mogue"
No, "Besa bi mogla odigrati jo jednu znaajnu ulogu: presaivanje institucije skandinavskog ombudsma1la na balkansko tlo. Prije rasputanja, pokrajinskim zakonom (ili ustavom, ako se to ne da izbjei), moe se institucionalizirati javni pravobranilac graana koji kao dravni predstavnik graana
postupa po njihovim albama. Ovakva institucionalna inovacija imala bi izuzetno znaajne posljedice za demokratizaciju javnog ivota u Jugoslaviji. Sredina iz koje bi takva inovacija potekla afirmirala bi se II oima cjelokupne
jugoslavenske javnosti.

15. Jugoslavija - federacija

balkanskih naroda

Razumijevanje historije
Kosovo je tragina epizoda nae poslijerevolucionarne historije.
No, to traumatina iskustvo nauilo nas je poneto i o nama samimao Vano je
da se ta lekcija dobro upamti.
Situacija je na prvi pogled paradoksalna. Nacionalno pitanje rijeeno je
u Jugoslaviji na neusporedivo vioj eivlizaeijskoj razini nego kod naih susjeda. Na to smo s pravom bili i ostajemo ponosni. l onda doivljavamo kosovsku erupciju! Objanjenje da se radilo o neprijateljskoj zavjeri neozbiljno je
- da upotrijebim naj blau kvalifikaciju. Nije sporno da je bilo indoktrinacije,
da je nedoraslo politiko vodstvo Pokrajine plutalo na nacionalistikim strujanjima i da su ilegalne grupe proizvele neke efekte. Ali, pravo je pitanje: zato je
to bilo mogue?
Kako se ponaaju nai susjedi? U Grkoj, makedonska manjina nema
nacionalnih prava u jugoslavenskom smislu rijei. Makedonci nemaju svojih
prosvjetnih ustanova, politika je autonomija nezamisliva, a makedonski jezik
proglaen je nepostojeim. !io se ak dotle da se diplome Skopskog univerziteta nisu priznavale. Ni grki partizani nisu se drugaije ponaali (Pleterski,
482).
Ista sudbina zadesila je Makedonce i u socijalistikoj Bugarskoj.
U Bugarskoj, osim Makedonaca, ivi i kompaktna turska manjina; I urei
predstavljaju oko desetine stanovnitva, ali su proglaeni iskonski m Bugarima Da o tome ne bude nikakve sumnje, I urci su natjerani da pobugare svoja
prezimena. U Rumunjskoj ivi vie od dva miliona Madara, koji su podvrgnuti permanentnoj diskriminaciji, tako da su politiki odnosi izmeu Rumunj~
ske i Madarske zamrznuti. Jugoslavenski Madari nemaju nikakvih problema te vrste, Oni s'u, tovie, bili domaini svojim zemljacima kad su oni,
u 1956., masovno bjeali iz svoje drave pred sovjetskom okupacijom. Turci
su svojevremeno izvrili genocid, nad Jermenima (Armencima) tako da im se
oni i dan-danas svete ubijajui turske diplomate irom svijeta_ Nedavno je na
turski prevedena Ellcyclopaedia Brita1t1zica, a turski je izdava dospio u zatvor
jer u knjizi pie da je jermenska (armenska) drava postojala u jedanaestom
stoljeu u Junoj Anadoliji. U Turskoj ivi i jedan od najnesretnijih naroda
u naoj blizini, Kurdi, koji se neprestano bore s orujem u ruci i koji su
(i

140

141

podijeljeni meu pet tuih i neprijateljskih drava bez ikakva izgleda da se

ujedine i formiraju vlastitu dravu. U Italiji ivi kompaktna manjina od oko
200.000 Albanaca. Oni imaju svoja kulturna udruenja, ali ih zakonodavac ne

priznaje kao nacionalnu manjinu.

A to da se kae o Albaniji, gdje ivi oko 120000 do 150,000 Jugoslavena,
preteno Makedonaca (oko 100.000)? (Lopuina, 125) Oni se ne smiju okupljati II grupe vee od petero; ne mogu kontaktirati sa svojom ambasadom; ne
mogu posjeivati rodbinu i prijatelje u Jugoslaviji; mijenjaju im se imena po
posebnom dekretu koji kae da dravljani koji imaju neprikladno ime sa
politikog, ideolokog i moralnog stanovita i poniavajua prezimena, mora-

ju ih zameniri<tj drugim dekretom mijenjaju se slavenski nazivi naselja

u albanske; Makedonci, Crnogorci, Srbi i Torbei (muslimani iz Crne Gore)

prisilno se asimiliraju,
U ovakvom okruenju jugoslavenska autonomija Kosova, s Albancem koji
je predsjednik jugoslavenske federacije, upravo zato to je Albanac - djeluje
pomalo nestvarno. Otkud onda studentski bunt?
Paradoksalne situacije dovode do paradoksalnih odgovora, Kosovski
revolt izraz je snage, a ne slabosti Jugoslavije, izraz je izuzetnih dostignua,
a ne historijskog zaostajanja, Jugoslavenska revolucija podigla je razinu aspiracija jugoslavenskih graana, meu njima i Albanaca, neobino visoko. Standard za usporeenje nisu balkanske performance naih susjeda, pa ak ni
evropski standardi nisu mjerodavnL Standarde je autonomno postavila jugoslavenska revolucija. A ti standardi nisu bili zadovoljeni. Dolo je do sve veeg
raskoraka izmeu proklamiranih ciljeva i osrvarenja, Drava je zakazala, njena balkanska komponenta nije bila prevladana, Konzervativna kontrola,
nametnuta poetkom 70-ih, dovela je do opeg debakla. Kosovo je samo jedna
epizoda jugoslavenske krize,
Ako dobro razumijem narodne sentimente, Kosovari - za razliku od
albanskih ovinista - protestiraju ne zato to se ele otcijepiti ve upravo zato
to ele ivjeti u Jugoslaviji. Ali to ele kao ravnopravan narod u vlastitoj
dravi, a ne kao nacionalna manjina u tuoj dravi iskljuivih Junih Slavena.
Kako je u Jugoslaviji simbol nacionalne ravnopravnosti republika, oni trae
republiku. ak i albanska emigracija, npL u enevi, u javnim demonstracijama trai republiku, a ne otcjepljenje. Postoje, ~aravno, i ekstremisti koji su
separatistiki orijentirani. Ali takvih ima i meu jugoslavenskim Slavenimao "
., U naknadnom umetku revidiranog teksta odrednice "Albanci" drugog izdanja E"ciklopedije jugoslavije nalazi se ova ocjena kosovskog bunta: "One [snage albanskog nacionalizma
i iredentizmaj su se snanije oglasile ve 1968, a zatim su organiziranom nacionalistikom indoktrinacijom, naroito izvjesnih slojeva inteligencije, studentske i srednjokolske omladine, pripremile i organizirale u martu i aprilu 1981 kontrarevolucionarne nacionalistike demonstracije.
Cilj tih demo1lstracija bio je da se izvri !Iasi/na promena Itstavl/og poretka i razbije teritorija Illi
integritet zemlje, tj. da se itav razvoj Kosova i Jugoslavije nasilno okrene u potpuno suprotnom
istorijskom smeru (rasistiki zahtev za 'etniki' istim albanskim Kosovom, odn. za okupljanjem
svih Albanaca i proglaenjem Kosova 'Albanskom republikom', te u tom smislu za proterivanjem

141

Da bih sebi objasnio to se na Kosovu desilo morao sam u izvjesnoj mjeri

prostudirati balkansku historiju - koju, kao i razne druge historije, nai historiari jo se uvijek nisu potrudili da napiu. Iznenadilo me otkrie koliko
veliku ulogu igraju sluajnosti u historijioo Pod sluajnostima mislim na svjesnu
ljudsku akciju. Da Srbi, kojim sluajem, u odreenom kritikom trenutku nisu
imali efikasnije politiare i vojskovoe od bugarskih, Makedonci danas ne bi
bili nacijaoo Zvui grubo, ali je istinitoo
Naime, da su za vrijeme balkanskih ratova Bugari okupirali Makedoniju
- kako je za njen vei dio, uostalom, bilo dogovoreno - vardarska Makedonija dijelila bi danas sudbinu pirinske Makedonije, a to znai da makedonska
nacija ne bi uspjela da se oformi.; Bilo bi, vjerojatno, makedonskih revolucionara, koji bi punili bugarske tamnice, ali to nije dovoljno za formiranje
naCiJe.
Da Austrijanci nisu dovoljno jako inzistirali na svojoj zoni utjecaja poslije
balkanskih ratova i da se ameriki predsjednik Wilson nije tako tvrdoglavo
drao svojih naela o etnikom samoodreenju, Albanija bi, vjerojatno, ostala
podijeljena. U tom sluaju jedina albanska drava nalazila bi se danas unutar
Jugoslavije, Nadalje, osloboenje Makedonije i Kosova od Turaka u balkanskom ratu nije bilo uinjeno s namjerom da se obrazuje makedonska drava
i kosovska autonomija. Zbog toga bi se moglo govoriti i o osvajanju Makedonije i Kosova od strane Srbije (i Crne Gore), Meutim, jugoslavenska revolucija sa svojim programom nacionalne emancipacije dala je ratovima srpskih
vojnika historijski oslobodilako znaenje l u tom smislu 1912. Srbi su zaista
oslobodili Makedoniju i Kosovo.* * A historija je zatim realizirala program
srpskih socijalista, l, na kraju, da nije bilo Staljinova mijeanja, najvjerojatnije
bi dolo do federacije izmeu Jugoslavije, Albanije i Bugarske, to je bio
davnanji san balkanskih socijalista oAli, kako je pokazao kasniji razvoj, jugoslavenska drava, oigledno, nije bila zrela za takvu federaciju. l da je do nje
dolo, ona bi se, posve sigurno, krajem 60-ih raspala na sastavne dijelove, uz
traumatine posljediceo,
Navodim sve ovo da bih ilustrirao kako se razumijevanje historije i svjesna
Srha i Crnogoraca s Kosova - kao preduslovom za nasilnu promenu granica i pripajanja Kosova
NSR Albaniji" (kurziv moj). Zabrinjava frazeologija neprimjerena jednoj enciklopediji. Navedeni
"cilj nije niim dokumentiran. Zahtjev za ,.etniki istim Kosovom, nisam mogao pronai ni
u parolama demonstranata ni u pristupanim dokumentima ni 11 privatnim razgovorima. Oigled~
no je da je dolo do eskalacije nacionalne netrpeljivosti, i to obostrane Ali ta pojava ima sasvim
drugaiju genezu, Ukoliko je analiza kosovskih dogaaja u ovoj knjizi imalo tana, ova enciklope
dijska ocjena upravo je neprijatno pogrena. Jugoslavenski leksikografski zavod dobro hi uradio
da razmotri mogunost da se odrednica "Albanci" jo jednom revidira
>lo
Neposredno pred rar u Jugoslaviji je ivjelo oko milion Makedonaca, u Grkoj oko
250,000, a u Bugarskoj oko 200.000 (Pleterski, 211). Neidentificirani broj Makedonaca ivio je
u Albaniji,
~ Nedavno na Predsjednitvu Savezne konferencije SSRNJ nije proao prijednog da se
obiljei 75 godinjica Prvog balkanskog raca, Koliko mi je poznato, protesti Sll doli iz Makedonije Odluka Predsjednitva moda je politiki mudra, ali za zemlju predstavlja kulturnu sramotu,
Zajednika budunost zahtijeva uvaavanje zajednike prolosti. Trebalo je obiljeiti Prvi balkanski rar, a isto tako i ustanak Kosovara protiv Turaka te iste 1912. godine
>j.

143

akcija ne mogu precijeniti, l kako je ispravna ocjena i dogaaja i akcije mogua

samo

II dugoronoj

perspektivi..

Balkanska federacija

Razmiljajui, romantiarski,

o bal-

kanskoj federaciji, koja e okupiti sve balkanske narode, jugoslavenski su

socijalisti prqpllstili da Ilae da se ta federaciia ve stvara
Ideja o balkanskoj federaciji ima dugu historiju, U maglovitom obliku
sadrana je jo u programu hrvatskih iliraca, Jasnije ju je ve odredio Svetozar
Markovi" Svetozar vidi jedinu mogunost ujedinjenja srpskog naroda u okviru balkanske federacije, a Srbiji dodjeljuje ulogu revolucionarnog pokretaa
osloboenja i ujedinjenja ne samo srpskog ve i ostalih balkanskih naroda
(Lapevi, 67-69), Te ideje potpuno preuzimaju srpski socijaldemokrati koji
na zboru 1903., proklamiraju autonomiju Kosova i Makedonije u okviru Balkanske federacije; to gledite zastupaju u Narodnoj skuptini narednih godina
i potvruju ga na Kongresu socijalista u Stuttgartu 1907, Lapevi objanjava
razloge:

,,1 to je ujedinjenje balkanskih naroda u jednu federaciju (ili i u konfederaciju) jedini uslov otklanjanja meusobnog istrebljivanja na Balkanu, 2,
to je ta unija jedino jamstvo da svi balkanski narodi ne budu porobljeni
od strane velikih zavojevakih sila, 3, to tek to ujedinjenje prua mogu
nost za svestrani razvitak balkanskih naroda i 4, to i etniki sastav Makedonije i Stare Srbije (tj" Kosova) i njihov geografski i ekonomski poloaj
neminovno zahtevaju da ove pokrajine obrazuju samostalnu oblast u balkanskoj konfederaciji (ili federaciji) (s" 8)

Boiu 1909, srpska socijaldemokratska partija saziva konferenciju balkanskih partija (Srbije, Bugarske, Rumunjske, Turske, Grke, Jermenije, Bosne, Hrvatske i Slovenije) koja prihvaa srpsko stanovite o demokratskoj
samoupravi,uklanjanju granica i punoj ravnopravnosti svih naroda, )JOd tada

SU~1, zakljuuje Lapevi,

J)$ve socijaldemokratske partije, koje su

II

konferen-

ciji i u izgradnji ovoga gledita uzele udela, ivo propovedale reenje Balkanskog pitanja obrazovanjem zajednice u obliku Federacije Balkanskih Republika (ss, 169-70),
Ideju o balkanskoj federaciji preuzela je i Kominterna, ali se njome koristila
u reakcionarne svrhe, tj, za razbijanjeJ ugoslavije, Tesam dogaaje opisao ranije,

144

Po naem miljenju, nai drugovi II Albaniji trebaju raditi na im tenjem

povezivanju njihove oslobodilake borbe s naom Treba popularizirati
odluke AVNOJ-a i federativno ureenje naroda JugoslavIJe, dalje mogucnosti pristupanja ostalih balkanskih naroda ovoj federaciji, stvaranje jedne
jake i velike balkanske drave ravnopravnih naroda, koja bi bila snaan
faktor II Evropi i pruila velike mogunosti za svestram razvitak svakog
naroda PQsebice II toj federaciji, a II isto vreme, kao celina, predstavljala bi
veliku silu (Miljkovi, 5) .
)J

Ako kosovski dogaaji iemu treba da nas poue, onda je to saznanje da

Jugoslavija nije vie naprosto drava junih Slavena nego da je postala federaciiom ballwnskih naToda, To ne implicira nikakve pretenzije na ukljuivanje
drugih balkanskih drava; moda e jednom i do toga doi, a moda i nee: za

nau je dananju situaciju to irelevantno,

U svom izvornom obliku ideja o balkanskoj federaciji pojavila se prirodno

za vrijeme narodnooslobodilake borbe, U tom kontekstu karakteristian je
telegram Vrhovnog taba NOVJ od januara 1944, u kojem se kae:

Po osloboenju od tc federacije nije bilo nita, Velike su je sile sprijeile,

a balkanski narodi bili su historijski nedozreli da je formiraju, Ipak, ostvarena
je jedna - prva balkanska federacija, AVNOJ-ska Jugoslavija. Time se vraa
mo na na osnovni problem.

Ako se paljivije analiziraju svi dananji sukobi oko Kosova, uoit e se da

korijen lei u razliitom odgovoru na jedno jedino pitanje: da li su Albanci
)~nai~( ili )tui~1 Prilikom osnivanja, Jugoslavija je bila koncipirana kao drava Junih Slaven;:L Svi su ostali bili nacionalne manjine, to .zna.i, l>t~i.H" T~
shvaanje odralo se do danas, iako toga mnogi dobronamjernI ljudI I1lSU nI

svjesni, Jo izvjestan broj godina nakon osloboenja statistiari Sll II popisima

zbrajali Sluvene'< i Neslavene. To odavna vie ne rade. A i inae je slave~~
skD,! shvaanje dobrim dijelom naeto, to se najjasnije zapaa II koncepCIJI
autonomije kao konstitutivnog dijela federacije, Naeto, ali ne i prevladano.

Ne dovodi se, naravno,

II

pitanje

graanska

ravnopravnost, Ona se razu-

mije sama po sebi, Rije je o etnikoj ravnopravnosti, Ako Albanci nisu

))nai((, onda ne mogu imati republiku, onda morajU dati pnontet lezl~u
))naeg'( naroda koji vri suverenitet na teritoriji gdje ive i openito su dolJaci koji uivaju gostoprimstvo u tuoj dravi. Ako su nai onda s:.c to
H

otpada. Onda Albanci ulaze u historiju Jugoslavije, u jugoslavensku knjievnost, u enciklopediju Jugoslavije", albanski jezik ima isti tretman kao I slaven-

ski jezici' postaju svoji na svome u cijeloj .Jugoslaviji; domaini, a ne gostl.

A jugosl~venska drava preuzima brigu o albanskim, jednako kao i o drugim
svoiim manjinama u stranim dravama.
Budui da je sporni odgovor vrijednosni sud, nemogu je nauni dokaz
u prilog istinitosti jedne ili druge alternative, Svatko ima pravo na svoje milje-

nje o tome to je poeljno, No iako nije mogu nauni dokaz o poelP1Ostl,

mogua je nauna interpretacija historije i izvoenje konzekvencL
.
Ako Albanci nisu nai,(, onda e se okrenuti )svojima. Onda postaje
~ U sadanje izdanje E

J su

zaista ve i uli

145

l
pokazivao mnogo elje za suradnjom. Meutim, reimi dolaze i prolaze,
a egzistencijski interesi naroda ostaju, i na kraju odnose prevagu, Nije sluaj~
no to je zajednika narodnooslobodilaka borba izbrisala granice izmeu
Jugoslavije i Albanije, Nee biti sluajno kad se to opet dogodi,
A ako vitalni interesi jedne i druge zemlje upuuju Jugoslaviju i Albaniju
jednu na drugu, onda inteligentna politika u slubi naeg nacionalnog interesa
treba da iskoristi ovu historijsku uvjetovanost To znai da treba nai naina
da se jugoslavensko-albanska granica to prije otvori turistiki, kulturno
i ekonomski, da se omogui masovno kolovanje mladih Albanaca u Jugoslaviji; da se Kosovarima, kao i svim Jugoslavenima, omogui da, kao i nekada,
bez viza prelaze jugoslavensko-albansku granicu i da Jugoslavija ishodi za
Makedonce, Srbe i Crnogorce u Albaniji bar priblino ista manjinska prava
kakva uivaju Albanci u Jugoslaviji
Mogli bismo zakljuiti. Kosovsko se pitanje ne svodi na zavoenje reda
i mira u jednoj pokrajini, Ono pokree mnogo dublja pitanja, teorijske i praktinopolitike naravi, od kojih su neka egzistencijski vana za zemlju,
Ako je Jugoslavija demokratska drava svih svojih graana, koji meu
svoja osnovna prava ubrajaju i pravo na nacionalno samoopredjeljenje, onda
nema razlika izmeu manjina i naroda, pa, prema, tome, ni izmeu Albanaca
- ili Madara ili Talijana ili Turaka itd, - i Slavena. Jugoslavija je jednako
slavenska kao to je i ilirska. Albanski narodni preporod jednako je znaajan
kao i, npr., ilirski, tj. htvatski preporod. Milo Obili i Jure Kastrioti Skenderbeg jednako su legendarne linosti i jednako pripadajU historijskoj batini
cijele Jugoslavije. Kad jednom bude izgraen nacionalni panteon u Novom
Beogradu, svi nacionalni heroji nai e u njemu svoje mjesto, a u njemu i oko
njega ut e se svi jeziciJugoslavije. Razlika izmeu Albanaca i, recimo, Talijana i Turaka iskljuivo je kvantitativna, I u odnosu na matine zemlje i u odno
su na Jugoslaviju, T alijani i T urci male su grupe. Romi su takoer mala grupa,
iako nemaju ni matinu dravu,,';' Sve te mnogobrojne male etnike grupe
treba da imaju, a u Jugoslaviji zaista i imaju, kulturnu autonomiju. Albanci su
u odnosu na obje drave - ne bih elio da se zaletim pa da kategoriki tvrdim
koja je od njih Illatina velika grupa, i to zahtijeva politiku autonomiju,

aktuelno otcjepljenje" Onda nema rjeenja kosovskog pitanja Nacionalni e

ovinizam eskalirati i idua je faza otvoreni terorizam, kaaei II modernom
izdanju "crvenih brigada, Gledite da su Albanci tui svjesno propagiraju
jedino reakcionarni elementi unutar i izvan Jugoslavije. Reprezentativno jugoslavensko gledite sasvim je drugaije, O tome svjedoe istaknute linosti nae
kulture, fra Andrija, vladika Rade (Njego) i vojvoda Marko koji e albanske
narodne heroje bez kolebanja ukljuiti II vitezove naega naroda,(" O tome
svjedoi i jugoslavenski socijalistiki pokret u cjelokupnoj svojoj histotiji od
Svetozara i Tucovia pa do narodne revolucije. A ako Albanci jesu Hnai,(,
onda Jugoslavija nije samo drava Junih Slavena ve poetni oblik Balkanske
federacije. Poetni zato to federacija ostaje otvorenom,
Kad mi Jugoslaveni razmiljamo o Balkanskoj federaciji, onda prvenstveno mislimo na Bugare" Argumenti Sll standardni: slavenski narod, slian jezik,
bliska kultura To je bilo i moje stanovite, No, ini se da je historija predvidjela drugi scenarij, ini se da je prvi kandidat za federaciju Albanija,
Ima li Jugoslavija interesa da primi Albaniju u svoju federaciju? Tehniki
gledano, nema, Poeljnije bi bile federacije s Maarskom ili Austrijom, koje bi
kao miraz unijele kapital, znanje i industrijske navike_ No, historija se ne
ravna po ekonomskim obraunima. Ako nai" Albanci izraze elju za ujedinjenjem, onda to postaje interes Jugoslavije. Razmatrajui ovu mogunost/ ja
je ne propagiram i ne opredjeljujem se . Takoer ne znam da li e nai Albanci
takvu elju izraziri kad to situacija bude realno omoguavala Mogu je i vicarski razvitak jugoslavenske federacije, No, kad raspravljamo o moguim
pristupima, onda treba izvesti i sve konzekvencije,
Pitanje da li e kosovski Albanci poi putem vojvoanskih Srba ili istarskih Hrvata ili putem vicarskih Nijemaca, Talijana i Francuza - moemo
ostaviti budunosti da ga rijei To pitanje, oigledno, nije sad aktuelno, Ali,
neto drugo izuzetno je aktuelno upravo sada, Rije je o odnosima izmeu
jugoslavenske i albanske drave., Jugoslavenski dravni interes zahtijeva nezavisnu i nesvrstanu Albaniju, Strane vojne baze na tlu Albanije ili bilo kakvo
potinjavanje Albanije stranim interesima direktna su prijetnja Jugoslaviji.
S druge strane, ve i povrno poznavanje balkanske historije pokazuje da je
Albanija zaostala u ekonomskom i politikom razvoju te je danas najzaostalija
zemlja Evrope upravo zbog svoje izoliranosti. Meunarodna izolacija koju je
nametnuo reim Envera Hoxhe posljednjih decenija ponovno je zakoila razvoj Albanije, Vitalni interesi tc zemlje zahtijevaju meunarodno otvaranje
i oslonac na balkanske susjede, A ako i na koga na Balkanu Albanija mOe da
se osloni, to je Jugoslavija. Kosovari u tom pogledu mogu posluiti kao most
razumijevanja i garancija korektnosti odnosa. Dosada reim u Tirani nije

'" Za ovu mogunost u JugoslaViji dosad nije bilo nekog interesa No, Enver Hoxha shvatio
ju je kao najdirektniju opasnost. U svojoj knjizi Titaisti on pie: "Tito sa drugovima gaji davnanji
san da sc preko Kosova utie na liberalne snage u Alhaniji i na taj nain omogui povezivanje
Albanije sa Kosovom u okviru JllgoshlVije" (cit prema Hoxha, 195)

.. Nije sluajno to je svjetski kongres Roma,

lani upravo u Jugoslaviji (Sarajevo)

posveen

normiranju njihova jezika, odran

147

146

"

PRILOZI

T
1. Razgovor u Filozofskom
drutvu Srbije o Kosovu
(Beogwd, 22. IV 1987)""

Drago mi je to sam dobio otvorena, provokativna pitanja tako da

mogu na njih sasvim nedvosmisleno odgovoriti,

Prije svega jedna napomena na uvodno Miunovievo izlaganje koje obrazlae i odgovore na kasnija pitanja. Na AVNOJ-u se ne odluuje o ulazu
u Jugoslaviju. Od poetka NOB bilo je aksiomatski da se ne priznaje podjela
Jugoslavije, to je tekovina od koje se polazi. Na AVNOJ-u se odluuje o IIl1lttralljem ureenju Jugoslavije na federativnom principu. A tko e tu s kim da
se udrui - to je pitanje koje e se poslije rata rijeiti Ta distinkcija mora biti
potpuno jasna.
Da se odmah ovdje nadoveem i na distinkciju samooptedjeljenje do otcjepljenja. Tu me Miunovi nije dobro razumio, Ja ne da se zalaem za tu
tezu, ja je kritiziram kao neozbiljnu. Nijedna zemlja, ukljuujui i Finsku, nije
dobila pravo na otcjepljenje zbog neke velikodunosti matine zemlje, odnosno one zemlje koja ju je okupirala. Boljevici nisu Finsku reokupirali samo
zato jer to nisu mogli. Nisu ak ni 1940. godine bili u stanju da s Finskom
iziu nakraj, a kamoli u ono vrijeme kad je cijela Rusija bila u rasulu. Istu
stvar pokazuju i kavkaske republike Na Kavkazu je dolo do formalnog
proklamiranja nacionalnih republika koje su trajale dvije-tri godine. I onog
momenta kad su I rocki i Staljin uspjeli da Crvenu armiju osposobe za okupaciju, ona je otila na Kavkaz i okupirala ga usprkos svim Lenjinovim parolama
o samoopredjeljenju. I ako da nikada u realnoj historiji - raunam zadnjih
dvjesta godina - to toboe marksistika pravo nije bilo realizirano, a ono to
se ne realizira i ne moe se realizirati - to nije ozbiljna stvar. Prema torne, po
meni, otcjepljenje Kosova uope ne dolazi tl obzir, i ba zato mi danas moemo
raspravljati o rjeenju kosovskog pitanja. Jer, onog momenta kad mi stanemo
na stanovite da oni mogu da se orcijepe, onda je, naravno, veoma problemati

no priznavanje statusa republike. Ali ako smo i mi i oni potpuno svjesni da

o otcjepljenju nema govora, jer ova je drava formirana 1918. i takva je kakva
je, onda mi moemo raspravljati o unutranjoj reorganizaciji drave. Onda je
'1 ranskript izlaganja pripremila je Zdenka Ain Objavljeno u asopisu 'I "eoria, 1-21
1987.

151

to jedan legitimni zahtjev koji se ne mora prihvatiti ali o kojem se moe

raspravljati .
Pitanje zapoljavanja Albanaca - gdje Albanci ne samo da se zapoljavaju
nego diskriminiraju druge - pokazuje da nacionalno pitanje kod nas, odnosno
tretman nacionalnih manjina, ne samo da nije na nivou naih susjeda nego je
i premailo svaki nivo, To je prelo u diskriminaciju i nema nikakvog smisla to
povezivati sa meunarodnim pravom jer je to naa unutranja glupost.
Dragoljub Miunovi: Upravo sada kae da su Albanci manjina i da je
ba lepo to mi izlazimo u susret manjinama, a malopre si govorio kako se
uopte moe govoriti da su oni manjina kada 40% te nacije ivi ovde, te da se
ne mogu tretirati kao manjina i, prema tome, imaju pravo na republiku?
Branko Horvat: Zato je to kontradikcija?
Dragoljub Miunovi: Pa jesu li manjina ili nisu? Ako su nacionalna
manjina, onda imaju pravo da budu tretirani samo kao nacionalna manjina.
Branko Horvat: Mi smo ih tretirali kao manjinu, a to ne smijemo da
radimo. Dokle god ih tretira mo kao manjinu, dotle vai ovo to sam rekao.
Pitanje integracije je, naravno, kljuno pitanje I budui da je moje znanje
Kosova vrlo ogranieno, spreman sam da prihvatim svaku sugestiju i zbog
toga mi je veoma ao da nijedan Albanac nije ovdje prisutan. 10 pitanje se
u svim civiliziranim zemljama rjeava na taj nain da se ljudi anketiraju, da se
vri ispitivanje javnog mnjenja, da postoje nekakve politike partije koje se
meusobno prepiru u parlamentu, da postoji slobodna tampa - i tek na
osnovu svega toga moete da zakljuite o mogunostima i o putevima rjeavanja takvog pitanja kao to je integracija. Svega toga u Jugoslaviji nema. Nisam
naiao ni na jednu studiju ispitivanja javnog mnjenja ili socioloko ispitivanje
na Kosovu. Nakon to je moj rad bio napisan, konano su se pojavili neki
podaci - i to ne sa Kosova, jer tamo se, zbog politike federacije i lokalne
oligarhije, nita takvo ne radi, nego u Hrvatskoj, kao nusprodukt ispitivanja
poloaja nacionalnih manjina u Hrvatskoj, I ti podaci su, koliko god su fragmentarni, koliko god je to specijalni segment Albanaca koji su migrirali
u Hrvatsku i tamo se zaposlili - budui da ih malo ima, pitanje je koliko je
reprezentativan taj uzorak - ipak jedini kvantitativni podaci koje imamo. Oni
su indeks neinregriranosti kulturne, jezike itd.; jednostavno, osjeaju se separatni. Iz tih podataka izveo bih sljedei zakljuak: kad Albanci dou ustedinu
koja im omoguava drugaije ponaanje, oni se poinju ponaati kao ostali
Jugoslaveni. Prema tome, mi moramo stvoriti mogunosti da se oni ponaaju
kao drugi Jugoslaveni.
Kolega Kovaevi oigledno nije paljivo itao ono to sam napisao
u svom radu o Kosovu. Ja nikad nigdje nisam rekao - niti mi je palo na pamet
- da je demagogija govoriti o tome da je u itav niz sluajeva, ak ponegdje
i masovno, dolo do maltretiranja, diskriminacije itd" Srba i Crnogoraca na
Kosovu, ali je demagogija iskoritavati to za sreivanje rauna da je Srbija
eksploatirana u novoj Jugoslaviji i da Srbi uvijek zarauju u ratovima, a gube
152

u miru, To jest demagogija. l kad se te dvije stvari poveu, onda nastaje jedna
vrlo opasna nacionalistika konfuzija, i ja sam protiv toga, Prema tome, da
bude savreno jasno, nevini, nikom krivi i neduni graani na Kosovu, prije
svega Srbi, a zatim Crnogorci i Turci, zasluuju da se mi svi - ne samo Srbi
i srpska drava - svi .Jugoslaveni angairamo da to bezakonje prestane, ali iz
toga ne slijedi nikakvo sreivanje drugih nacionalistikih rauna,
Tano je, naravno, da je samo ujedinjenje Jugoslavije anuliralo bukuretanski mic Moda je opet u pitanju jedna nespretna formulacija: u kontrastiranju toga ja sam insistirao na tome ta se desilo za vrijeme revolucije i ta se
desilo poslije nje . Naroito sam htio da istaknem kako su se ti legitimiteti
stvarali l nema nikakve sumnje, svatko tko je bio u partizanima zna da je to
bilo ~eto o emu se uope nije moglo raspravljati: da uestvovanje u borbi
stvara legitimitet za donoenje odluka o ureenju zemlje poslije rata, Ja to ne
branim sa pravnim argumentima, jer to nije bila pravna situacija ve revoluci~
onarna . I u tom smislu mislim da je Narodni odbor Kosova, koji je donosio
odluku o pripajanju Srbiji 1945. godine, tu odluku legitimno donio, jer su
u tom Odboru bili ljudi koji su bili u borbi, premda je stanovnitvo dijelom
bilo kontrarevolucionarno i pomagalo onu bunu koja je nastala krajem 1944 .
godine.
I, na koncu, drue Kovaeviu, piranje demokracije i razvoja - to nije stvar
logike, to je stvar injenica, injenica jeste da smo mi do 1964. godine imali
prilino nedemokratsku dravu i najbri razvoj na svijetu. injenica jeste da
smo 1965. nadalje imali jedan dodue kratkotrajan, ali snaan, razvoj demokracije, na politiki ivot je nesumnjivo bio najdemokratskije organiziran
izmeu 1965, i 1972 . godine, iako je donio nacionalizme- to su nai, balkanski, paradoksi - a u isto je vrijeme dolo do usporavanja razvoja" To su
injenice, i mi te injenice moramo objasniti, a ne moemo izvoditi logike
zakljuke da, kad god idemo na demokratizaciju, onda e biti usporavanje
rasta; kad god idemo na totalitarizam, da e biti ubrzavanje rasta" To je
besmislica . Mi injenice moramo historijski objasniti i tek onda moemo doi
do nekog zakljuka ta e se desiti u budunosti Oigledno je da ono to na
Kosovu ne valja jeste i nedostatak demokracije i nedostatak razvoja"
Odmah da kaem da nisam govorio o pravdi zato to nisam govorio
o emocijama ve sam vrio jednu socioloku i politoloku analizu . Kad bismo
govorili o psihologiji, onda bismo, moda, govorili o pravdi i nekim drugim
elementima, !vIene ovdje zanima rjeenje kosovskog pitanja a ne rjeenje pravde. O pravdi svatko moe da ima svoje miljenje, a o stvarima o kojima sam
govorio da ih treba rijeiti ne moe svatko da ima svoje miljenje, jer je to stvar
argumenata. O pravdi nema argumenata, jer je za jednog ovo pravda, a za
drugog ono . O kriminalu ima argumenata, Postoji kriminalni zakonik koji
kae da tko god nekoga siluje, bez obzira Ila lIlotive, ide u zatvor na odreeni
broj godina. Ja razumijem vas, drue Popoviu, jer ste vi na licu mjesta radili
sa tim ljudima i vi ste pod dubokom impresijom toga to se desilo. To je,
153

naravno, nepravedno, i to je strano: silovati djecu, to je uasna stvaL Svatko

tko je malo studirao psihologiju jasno zna ta ta trauma znai, ali mijeati taj
vid analize s analizom koju sam ja htio da izvrim - to jednostavno ne ide
skupa, Inae, dobivamo bukuri koji nita ne znai. Pitanjem pravde mi
neemo rijeiti problem I(osova, Problem Kosova rjeava se na drugi nain.:'

Kosta Mihajlovi: Silovanje jeste kriminal kao i svaki drugi kriminal, ali
da li u njemu postoji i jedan pritisak na srpsko stanovnitvo?
Branko Horvat: Oigledno da postoji pritisak.
Kosta Mihajlovi: Drugo, prodaja zemlje nije samo puka prodaja poljoprivrednog zemljita, ve prodaja nacionalne teritorije"

Branko Horvat: E, to ve ne stoji Nacionalna teritorija je cijela Jugoslavija, Moda netko toj prodaji daje taj smisao, ali objektivno taj smisao ne
postoji, jer se Jugoslavija nikome ne prodaje. I sve dok se mi budemo drali
toga da postoji drava Srbija, drava Hrvatska itd" onda emo, naravno,

govoriti o prodaji nacionalnog teritorija, Ali, onog momenta kada se sloimo

da postoji jedlla drava, a to je Jugoslavija, onda nema nikakve prodaje niti
rasprodaje - to, naravno, ne eliminira sve ostale elemente: represije, pritiske,
maltretiranja, nepravde itd"

Ali, da se vratim na pitanja koja su mi bila postavljena,

Prije svega, htio bih da kaem da potpuno dijelim miljenje kolege Svete
Stojanovia i kolege Ljube Tadia - usprkos tome to se Tadi kasnije sa
mnom nije sloio, l kod toga odgovaram na pitanje koje je naknadno postavljeno: kako gledam na problem Vojvodine i problem Kosova. Potpuno kao
i Sveta Stojanovi. Vojvodina je autonomna pokrajina Srbije, u njoj ive Srbi,
ima nekih specifinosti, i zato je autonomna pokrajina, Kosovo - ne danas, jer
su albanski ovinisti to onemoguili, ali u perspektivi, bar mi intelektualci
moemo nekako sagledati tu perspektivu - u perspektivi treba da bude jedna
od republika balkanske federacije, sedma republika. Kad e se ta perspekriva
ostvariti, odnosno kad emo imati pretpostavke da se to moe uraditi, ja to ne
znam, ali to u velikoj mjeri ovisi o samim Kosovarima . No, ako se oni budu
razumno ponaali, onda bi se to moglo relativno brzo ostvariti.. Ne mislim da

bi se to moglo ostvariti - takav dojam moe se dobiti iz Svetinog izlaganja - na

taj nain to je prva faza ukidanje paragrafa 133, druga faza republika Kosovo. To, oigledno, ne ide, iako je sasvim jasno da bez ukidanja verbalnog
delikta uope nema govora o bilo kakvom rjeavanju ne samo kosovskog
pitanja nego politikih pitanja u Jugoslaviji uope,
Problemi koje je naveo Ljuba Tadi, i ono gdje se on sa mnom ne slae,
kad govori o naivnosti o ulozi republikih delegata. Nisam ja naivan. Ja tano
,. U odgovoru na primjedbu recenzenta dajem ovdje jo iedno kratko objanjenje. Kriminal
je, oigledno, nepravedan, i tu je raspravljanje o pravednosti suvino. O onom to nije kriminal, ili
nije s njim u neposrednoj ili posrednoj vezi, suprotstavljene strane imat e razliito miljenje
Staviti se u ulogu arbitra u takvim situacijama, smatram jednako arbitrarnim koliko i prepotentnim. l jedno i drugo moe samo oteati rjeavanje problema

154

znam da delegat brani svoju fotelju, to znai svoju politiku regijuo Moda je
i to bilo nespretno reeno, ali ja sam mislio da argumentacija da Srbi kao
nacionalnost nisu zastupljeni u odluivanju - ne stojio Jer delegati iz Vojvodine, koliko god odluuju supro mo interesima )neautonomnc pokrajine'< Srbije, odnosno Srbije van pokrajina, oni ipak odluuju kao Srbi. T o je nesporno.
U tOm smislu srpska nacionalnost ima vie predstavnika u federaciji nego

ostale nacionalnosti. Draa Markovi i Boko Kruni su duplirali srpsko

predsjednitvo SKJ bez obzira na njihova lina neslaganja. Ali ja mislim da
emo se I adi i ja odmah sloiti da takvo odluivanje ne samo da nema
nikakvog smisla, nego da to nanosi ogromnu tetu Jugoslaviji II cjelini i svakoj
od tih regija posebno o
Ja ne znam da li se Veli Deva samo tako moe otpisati. Ne zbog njegovih
linih karakteristika - koje su irelevantne - nego treba se pitati gdje je on to
rekao. On je to rekao na srpskom partijskom skupu. Po mom miljenju, da je
netko tO mogao osporiti, to bi na tom mjestu bilo osporeno,.

Ljuba Tadi: Oruje koje je prikupljano na Kosovu, prikupljano je kod

svih i jednakao Ako su Albanci imali vie oruja, oni su vie stradali kao broj,
a i Srbi i svi ostali bili su pretresani.
Zatim, prizrenski proces. ljudi sada govore da nikakve rehabilitacije nije
trebalo raditi, jer je sve to tano bilo, postoje najnoviji podaci o tom tzv,.
prizrenskom procesu.

Branko Horvat: itao sam i te podatke. Ni prvi podaci ni drugi podaci ne

izgledaju mi uvjerljivo.
Ljuba T adi: Ali ja ne mogu verovati prvim podacima koji su bili plauzibilni za vreme brionskog plenuma. U tom brionskom plenumu ima svega
i svaega, ne samo policije, nego i mnogih drugih stvari,
Branko Horvat: Ja na brionski plenum gledam kao na prvu priliku u poslijeratnoj historiji Jugoslavije da se o policiji govori javno i sa nekakvim argumentima i nekim injenicama - i u tom smislu tO je izvanredno znaajan
plenum. Mogu ti rei da sam ja poslije brionskog plenuma dobio uvid u svoj
policijski dosje, i vidio sam kakve su svinjarije ljudi oko mene slali policiji i na
osnovu ega me je Rankovi htio hapsiti kao amerikog pijuna. To je ogromna stvar bila

II

to vrijeme.

Ljuba Tadi: A ja ti mogu rei da je na Filosofski fakultet u to vreme na

partijski sastanak dola Latinka Perovi i rekla: Drugovi, ta je? to ne
govorite, ceo narod, novine piu, .? Do tada niko nita nije govorio, Neto

je pokojni Vuko Pavievi rekao o obiaju, a Veljko Kora je rekao: Drugarice Perovi, moete li vi nama garantovati da nee vie biti tajne policije?( Ona

je bila zbunjena i rekla: Ne." Samo se oruje promenilo. Dosjee imamo

i danas.
Branko Horvat: Za ostvarenje demokracije nije dovoljno traiti unaprijed
garancije da nee biti tajne policije. Potrebno je neto vie graanske hrabrosti
i angamana kao to ti sam najbolje zna. Ljuba Tadi mi je prigovorio to

155

Crnogorce tretitam kao naciju, To je njihov problem, a ne moj ili tvoj, Ja ih

rretiram onako kako se oni sami tretiraju, Dovoljno je pogledati popis stanovnitva, U tom pogledu dijelim miljenje Batria Jovanovia da su Crnogorci
originalno Srbi koji su se uslijed historijskih okolnosti u toj mjeri diferencirali
da danas trae nacionalnu autonomiju. *
I na kraju s Ljubinom intervencijom - obranom nacionalizma itd,
U ovoj zemlji su samo dva nacionalizma opasna, to su hrvatski i srpski. To
to govore makedonski ili slovenski nacionalisti, to moete otpisati. .Jedino to
nas mora zabrinjavati i gdje kao intelektualci moramo odmah reagirati jeste
svaka pojava nacionalizma u Hrvatskoj i Srbiji, To je za ovu zemlju opasno,
To je moj stav, Sada tim nacionalizmima treba dodati i albanski"
Dobio sam sugestiju da pogledam kako se ti nacionalizmi u praksi odvijaju, i mogu da kaem da ja to ponekad i radim, l to na vrlo jednostavan nain,
Kad se radi o Srbima u Hrvatskoj, ja pitam svoju suprugu kako je tretiraju
- jer ona je Srpkinja, l dok je dobro tretiraju, znam da je poloaj srpske nacije
u Hrvatskoj dobaL
Druga sugestija je bila da se vidi ta Srbi ue iz historije, l moj odgovor je
da u Hrvatskoj ue malo iz srpske historije Isto tako u Beogradu ue premalo
hrvatske historije - u tom pogledu moja djeca dobila su skandalozno obrazovanje~ I openito iz srpske, i iz slovenske i openito jugoslavenske historije ue
premalo - i pogreno! Isto tako i jezike ue premalo, l knjievnost ue premah Cijela stvar je u dananjoj koli deformirana , Slina stvar je bila i u Beogradu, Moja djeca su u kolu ila ovdje u Beogradu i bio sam zaprepaten njihovim nepoznavanjem, recimo, prilika II Hrvatskoj i Sloveniji. I to je rezultat ove
nae dravnosti za koju se neke kolege ovdje toliko zalau - za te dravne
narode koji treba da se brane nekakvim dravnim okvirima, Toliko smo se
zatvorili da vie ne poznajemo jedan drugoga, niti moemo da se sporazumijevamo meusobno.
Glas iz publike: Ako se radi o srpskom narodu u Hrvatskoj, onda bi Srbin
u Hrvatskoj trebalo da malo vie zna istoriju i knjievnost svoga naroda nego
istoriju i knjievnost drugih naroda, ako je ve Jugoslavija ovakva kakva jeste,
Branko Horvat: Ja tu Jugoslaviju ovakva kakva jest ne prihvaam jer
takva Jugoslavija se raspada,
Glas iz publike: Odgovorite na moje pitanje,
Branko Horvat: Ja odgovaram na vae piranje, ne ue ono to bi trebalo da
ue, Hoe li Hrvati u Vojvodini uiti posebnu historiju? A ta da se radi
u Bosni: tri razna programa historije? Mogu da dodam i ovo. Sjeam se
argumentacije Stipe uvara (koji je inae apsolutno ist u pogledu nacionalizma) od prije nekoliko godina u vezi sa ProsvjetaIII i tim drutvima, da to nije
* Danas sam sklon da odgovor ovako preciziram: Crnogorci su u osnovi srpski (a, moda,

djelomino i hrvatski) Slaveni, koji su pretrpjeli snaan ilirsko~albanski utjecaj i slabiji \'Iako~
-rumunjski utjecaj. Na m emogenczu nadovezuje se onda i spccifian historijski razvoj koji stvara

i crno~orsku dr2avnosr

156

potrebno jer to nisu manjine itd" To su skolastike besmislice. Ljudi imaju

graanska prava, koja, izmeu ostalog, ukljuuju i to da prave udruenja
kakva god hoe i za svrhe kakve god hoe, dok je to u okviru zakona. l nikakav politiar nema nikakvo pravo da tumai da Srbi ne smiju imati svoje
, udruenje Prosvjeta, a, recimo, esi smiju imati svoje udruenje, jer je to
manjina. O takvim besmislicama ne vrijedi razgovaratL No, u Hrvatskoj se te
besmislice deavaju, Ali, sada ne treba izvlaiti zakljuak da i u Srbiji treba
tako da se ponaamo, Non seqztitw Mi moramo [Q eliminirati u Hrvatskoj
kao to i II Srbiji moramo eliminirati neke druge stvari.
Rekao bih jo neto o onom to je govorio Mihailo Markovi - nadam se
da emo mi imati prilike da raistimo ova neslaganja - ali imam utisak da
Mihailo kao filozof nedovoljno poznaje ekonomiju, kao to ja kao ekonomist
ponekad pravim greke u svojim izletima u filozofiju. Bio je govor o tome da
svatko ima pravo da brani neka svoja nacionalna prava, Oigl~dno je, kao to
sam rekao, da Srbi imaju pravo da se bune ako im Stipe Suvar osporava
njihova udruenja u Hrvatskoj, l to su Srbi i uradili. Sad je u Jugoslavenskoj
akademiji ali osnovao Odbor za praenje problema Srba i situacije sa Srbima u Hrvatskoj . l to je u redu, Meutim, pitanje zaostajanja Srbije mislim da
je sasvim pogreno postavljeno, ne tl tom smislu da Srbija ne zaostaje, jer to su
podaci, to je statistika, nego u rom smislu da je to uope relevantno pitanje,
Relevantno je pitanje da jllgoslauija zaostaje, Pa zato to Jugoslavija zaostaje,
izmeu ostalog, zaostaje i Srbija Tome treba dodati i neke srpske specijalitete
kao to je Smederevo,
Mihailo Markovi: Srbija zaostaje u okviru Jugoslavije, a ti govori o drugoj stvari,
Branko Horvat: Sad u doi na to, Nedavno je Aleksander Bajt objavio
u onoj svojoj redovnoj publikaciji Privredna kretanja jednu hipotetiku analizu - ne ulazim II pretpostavke s kojima je to radio nego u vam saopiti samo
rezultat- Rezultat je taj da bi Jugoslavija danas mogla da ima dva put vei per
capita proizvod, i triput veu plau svaki od nas bi mogao da nosi kui. l kad
bi to bio sluaj, onda pitanje da li je neka republika 5 procenata ispod ili iznad
- sasvim je irelevantno, Ovdje se radi o procentima 200 i 300 posto, a ne per
posto, To je jedan momenat,
Drugi momenat, razlog zato Srbija zaostaje: primarni razlog jest republi~
ko zatvaranje i, naravno, potpuno pogrena ekonomska politika Kad bismo
mi imali jedinstveno jugoslavensko podruje s mobilnou kapitala, da se seli
gdje daje najveu dobit, da ljudi mogu da se sele tamo gdje su najvie plaeni
itd" mi bismo davno bili izbrisali razlike koje se sad pojavljuju Onog momenta kad zatvorite granice, onda mora u nekoj republici da se desi zaostajanje,
a u drugoj republici napredovanje . l pokuaj da se to rjeava - kao to se to
ini - na administrativni nain dovodi do jo veeg zatvaranja i jo veeg
potenciranja poloaja naih lokalnih i regionalnih oligarhija., (T ako ti, Mihailo, ovim svojim pitanjem da Srbija zaostaje, II stvari, daje direktnu podrku

157

nacionalnoj oligarhiji Srbije da pone da zastupa te imaginarne interese i da

Srbiju jo vie zatvori i nekakvim administrativnim mjerama trai promjene.)
T ano je da postoji optereenje fondom za Kosovo, i openito za nerazvijene,
ali problem nije u optereenju. Problem je da je cijeli fond naopako postavljen.
Kad mi traimo pare od Meunarodne banke u Washingtonu, onda moramo
cijelu knjigu dokumentacije poslari, po posebnoj metodologiji izraunati rentabilnost projekata, obavezati se kako emo to otplaivati, itd, Ali, kad razvijene republike daju pare Kosovu, ili Makedoniji, nita od toga se ne radi, pare
se daju u fond, a fond to da u regionalnu banku, i oni to dijele kako god hoe,
bez ikakve kontrole i bez ikakvog rauna renrabiliteta. I koji je rezultat? Da su
sve te tri republike na rubu bankrota
Glas iz publike: Napravili ste omaku, Kosovo jo nije republika.
Branko Horvat: Izvinjavam se, Htio sam da kaem: sve su tri regije (ali
i protiv ovog izraza e netko protestirati) na rubu bankrota., Tako da rjeen'je
nije u tome da se sprijei zaostajanje Srbije kad se cijela Jugoslavija u ivotnom
standardu vratila petnaest godina unatrag" Rjeenje je da svi mi krenemo
naprijed, a II tom e sluaju zaostajanje Srbije automatski biti regulirano.
Mihailo Markovi: U okviru Jugoslavije ne bi trebalo da bude zaostajanja
nijedne republike, a druga je stvar to cela Jugoslavija zaostaje.
Branko Horvat: To je kondicional. A indikativ je da jeJugoslavija danas
isparcelirana feudalnim granicama i da se u takvoj situaciji zaostajanje i diferenciranje ne da izbjei.

2. Polemika u Knjievnim
novinama"

Moj pokuaj da izazovem jugoslavenski razgovor o Kosovu nije

sasvim uspio, U Knjievnim novinama reagirali su samo drugovi srpske nacionalnosti. Da li je stvar u tome to su zapadnije locirani Jugoslaveni toliko
slabo obavijeteni o Kosovu da nemaju to rei? Ili se irilica ve toliko teko
ita da se nisu potrudili ni proitati? lli su im se moji stavovi inili toliko
oiglednim da komentar nije bio potreban? Simptomatino je daAlbanci nisu
reagirali. Pretpostavljam da je to zato to oni koji se ne slau (tj. nacionalisti
ki orijentirani) nisu smjeli, a oni koji su se slagali smatrali su da nije oportuno
da se eksponiraju .
Meutim, objavljene reakcije zavaravaju. Mi Jugoslaveni smo jo uvijek
nacija koja bjei od javnosti i rjeava sve probleme u direktnim linim kontaktima . Tako sam i ja dobio velik broj pisama, neka su bila dua i od dvadesetak
strana. Meu korespondentima je, pored Srba, bilo i Albanaca, Makedonaca
i Crnogoraca, a zastupani stavovi bili su mnogo interesantniji i autentiniji od
onih koji se sreu u publikacijama. Vodio sam za mene izuzetno korisnu
vie mjesenu razmjenu miljenja sa svojim korespondentimao Sada je, ini se,
ta diskusija zavrena, pa jedino preostaje da se odgovori komentatorima iz
Klljievnih novi1la

I. Zahvaljujem Milou Mioviu za korekciju pogreke do koje je dolo

prilikom kolacioniranja citata. To to o zloupotrebama UDB-e u odnosu na
albanske nastavnike nije bilo rijei na jugoslavenskom ve na srpskom partijskom plenumu samo pojaava zakljuak da je u to vrijeme u tom pogledu
u Srbiji postojalo jedinstveno miljenje Slaem se s Vaim tekstom izuzev
u jednoj, dosta kljunoj, toci. Navodite da je nekoliko novinara Rililldje
organiziralo ilegalne organizacije, Tono, No Vi, drue Mioviu, kao novinar
iz svog iskustva znate koliko su kontrolirani novinarski tekstovi i profesorska
predavanja. Ne ini li Vam se, nakon dubljeg razmiljanja, pomalo naivnim
zakljuak da su nekoliko novinara i izvjestan broj nastavnika indoktrinirali
hiljade mladih ljudi koji su danas u zatvoru i druge hiljade koji nisu u zatvoru,
.. U Kl1ji::c!Jl/im ltotlil/ama bL 730-732 (15 IV-IS.V. 1987) objavio sam lanak Kosovsko
pital/jc Reagiralo je nekoliko drugova kojima sam ovim tekstom odgovorio tl KII;icllllim nm/inama br 740 od 15 X 1987

158

159

a isto oSjeaju (ne mogu da kaem misle", jer se ne radi o racionalnom

poznavanja problema moe da djeluje

ponaanju)? Koji su to novinari i uitelji formirali maspok u Hrvatskoj

utim,

humoristiki_

Veoma je ozbiljno, me-

ono to slijedi:

i dananja nacionalna previranja u Sloveniji? Kako to da permanentna kon-

traindoktrinacija cjelokupne dravne strukture nije dala rezultate? Kad su

),Prof.. Horvat nema pojma o historiji _, " a usudio se da pie o njoj. !vlora

jednom formirani uvjeti za nacionalistiku atmosferu, onda se, naravno,

da ga je na to naterala neka grdna nevolja, potreba i ko bi znao to drugo,

kad se prihvatio pera da pie o neemu"
to mu nije znano i.
na
osnovu materijala iz kojih je birao ono to odgovara njegovoj unapred
postavljenoj koncepciji, _. Bilo bi mi ao ako bi se pokazalo da je greku
koju je napravio kada su u pitanju Kui napravio zbog toga, da bi albanskoj iredenti omoguio da se pozove na njegovo, u svetu dobro znano, ime
kada pravi kartu Velike Albanije __ .

javljaju novinari i uitelji koji je dovode do histerije, Zadatak je analize da

otkrije kako su stvoreni ti uvjeti, zalo je indoktrinacija uope mogua, Bio
bi naivan i veoma opasan zakljuak orijentirati se na hapenje indoktrinatora

II

uvjerenju da se time problem rjeava" Stvaranje muenika je obino

najefikasniji put da se nacionalizam dovede do usijanja

IL Prof.. dL Rastislav Petrovi tvrdi da Kui nisu Albanci, navodi nekoliko srpskih imena i kae: "Svi su pripadali bratstvu Drekalavia, Zamolio
bih profesora Horvata" , da nam prstom ili perom ukae na neko od ovih
imena da je albansko, Evo odgovora, doktore Petroviu: Drekalovii_ To
je najvee kuko bratstvo, a osnovao ga je Albanac Drekale, to srpski zna-

i Andrijica, uveni kuki vojvoda Marko Miljanov, na osnovu narodne

predaje, navodi nekoliko verzija o porijeklu Kua i zakljuuje: ", _, ova trea najvie prilii istini: da su Drekalovii od ura Kastriota, a ostali Kui
od lvlrajavia i da su se ovi naselili u Kue poslije prospi ne Mrnjavia,

a oni poslije Kastriotove razure (Sabralla djela, 3, s_ 21) Na drugom mjestu Miljanov kae: "POto je Drekale posta vojvoda Kuirna, upravlja je
narodom vie no druge vojvode, koje su Turci metali.
u svako selo po
jednoga; jer Drekala postavie Kui na skuptinu, te stoga je ima vlast ka

vojvoda plemenski a ne seljanski (s_ 31), Novija historiografija poneto je

korigirala Miljanava, Lj, Kovaevi navodi da su Kui postali od starijeg,
srpskog, i mlaeg, albanskog, stanovnitva, koje se, veinom, doselilo
nakon to su Kui potpali pod Tursku, No i za vrijeme srpske vladavine
u Kuima je bilo Albanaca, U XVI L vijeku Drekalavii su preli na pravoslavlje i pos rb ili se i odatle ona srpska imena, ali je u plemenu jo uvijek
bilo mnogo Albanaca, pa je od dvojice vojvoda jedan biran od Albanaca
(M Miljanov, Sabralla djela, Titograd, 1967" ss, 222-23). Samo ime Ku
je albanskog porijekla i u Sjevernoj Albaniji postoje dva sela s tim imenom,
Postoji albanska predaja da Hoti, Kastrati i Klimenti vode porijeklo od
Kua, Takoer i predaja da Albanci upotrebljavaju rije ku kad govore
o junatvu, pa su, prema tome, Kuima ovo ime dali Albanci jer ih smatraju najveim junacima u tom kraju. Na osnovu ovoga Kovaevi zakljuuje

da se prvobitno, vjerojatno, Kuima zvalo jedno albansko bratstvo ili selo,

pa se kasnije ime proirilo na okolna albanska i srpska sela (ibid" ss_
223-24), Albanaca je bilo meu Kuima ne samo u XVII vijeku nego ih
ima i danas, tl XX vijeku, i ive u Zatrijepu (Bankei), Koima (Kai)
i jedan dio II Fundani U- Erdeljanovi, Kui, Bralorzoii, Piperi, Beograd
(1907), 1981).
Moda ambicija dra Petrovia da dijeli lekcije na osnovu nedovoljnog
160

emu ova insinuacija, drue Petroviu?

IlL Sa Zoranom Avramoviem slaem se i elio bih jedino razjasniti jedan
nesporazum Kad ja inzistiram na tome da je pravi problem radikalno ubrzavanje privrednog razvoja Kosova, onda se time istie osnova dugoronog
rjeenja kosovskog pitanja, a ne implici,a se nikakav ekonomski determinizam" Radi se o nunom, a ne dovoljnom uvjetu za rjeenjeo Poznato je da je,
npL, Baskija najrazvijeniji kraj panije, a ipak E TA neprestano podmee bombe_ Zbog toga Avramovi ne protivrjei meni kad kae da je pravi problem
"radikalno zaustavljanje iseljavanja"" . jer se i ja slaem, pa to i kaem, da je
to trenutno osnovni problem, No ne moe se prihvatiti nastavak reenice ),j
uspostavljanje onog odnosa koji je poremeen preseljenjem 200,,000 Srba
i Crnogoraca, U socijalistikoj zemlji ne radi se o proporcijama ve o ljudima_ Svakom graaninu Jugoslavije valja omoguiti da neometano ivi gdje
hoe, a ne da bude maltretiran zbog svoje nacionalnosti_ Proporcije su kod
toga irelevantne, Zato se ne bi procenat Srba poveao? T rebalo bi da bude
jasno da je zajednika jugoslavenska obaveza da se svakom iseljeniku koji to
eli materijalno i moralno pomogne da se vrati na svoje ognjite", Dosljedno
tome, nitko se ne smije sprijeiti da se iseli gdje god to eli, ukljuiv i u inozemstvo i, unutar toga, ukljuiv i u Albaniju,
IV_ Milorad Vueli nije birao rijei, to i meri e liava obaveze da navlaim rukavice, Vueli najprije postavlja pitanje zato u Kosovu ute albanski, *:) crnogorski i, openito, jugoslavenski intelektualcL I onda, a da nije
svjestan toga, odmah sam daje odgovor u slijedeem odlomku koji nosi naslov
Predlozi Branka Horvata,( u kome mene zasipa uvredama, o emu e jo biti
rijei_ Kad sam ja odluio da prekinem utnju, rtvujem nekoliko mjeseci svog
redovnog naunog rada i javim se ne u Zagrebu ve tl Beogradu, prijatelji
- Srbi i drugi - odgovarali su me od nauma, jer da nisam svjestan to me
.. Pogrena ocjena: iz odgovora dra Petrovia (K N, br" 742) saznao sam da se ne radi
o nepoznavanju ve o preuivanju,
.. .. Kasnije sam od svojih korespondenata saznao da je bilo albanskih priloga, ali ih K,liievIle 'lovine nisu objavile

161

eka".

Kad je u Borbi objavljeno prvo "Pismo srpskom prijatelju Tarasa

Kermaunera, odmah se II istom listu javio netko tko je za mene anonimus
u jugoslavenskoj kulturi i proglasio Kermaunera po kratkom postupku "Iumpeninteligentom't" Na branim Kermaunera. U kasnijim pismima izrekao je niz
nepromiljenosti, zbog kojih, vjerojatno, sada ali, ali radi se o jednoj od
istaknutih linosti jugoslavenske kulrure o ijoj dobronamjernosti i iskrenosti
ne moe biti sumnje. l bez obzira na sve to - lumpeninteligent! Od politikih
funkcionera, Stane Dolanc je dao nekoliko nefrazerskih izjava o Kosovu,
i odmah je u tampi dobio otvoreno pismo. Azem VIIasi je pokazao da nije
spreman samo sluati ve da ima i vlastite kriterije politikog ocjenjivanja
- i trenutno su poele javne prozivke i insinuacije o dvije stolice, Dragia
Pavlovi olako upozorava na nacionalizam tampe, !vIaram rei da je meni
lino simpatino ovo prozivanje na red politiara od strane graana. Nezgoda
je jedino II tome to je veoma jednostrano i pogreno usmjereno.
Ili ta misli Vueli o Petrovievoj insinuaciji navedenoj II toci 2? Ili, npf.,
o izjavi dr, Vujadina Milanovia, profesora Pritinskog univerziteta, danoj
Dugi, (26, Vl 1987., s. 21), koju je novinar Miko Kalezi zabiljeio ovako:
Doktor Milanovi na kraju nije zaboravio da ukae i na proalbansku separatistiku indoktrinaciju i na irem jugoslavenskom prostoru, posebno skreui
panju na korene alItisrpske i al1tiiugoslovel1ske projekcije u obimnom tekstu
zagrebakog ekonomista Branka Horvata, objavljenom u beogradskim 'Knjievnim novinama' lznete ideje - rekao je Milanovi - ne mogu se posmatrati
kao neka sasvim insularna pojava - to je eho duge, duge politike i propagande
koje vuku svoje pore/do ak i od Austrougarske i Nemake (kurziv moj).
Lupi i ostade iv! - rekao bi narod. Ako profesor Milanovi ovakvim um otvorinama asti svoje albanske kolege na Pritinskom univerzitetu, nije teko
zamisliti reakciju studenata i nastavnika"
U atmosferi agresivne netolerantnosti ljudi ute jer ne nalaze partnera za
dijalog, Posebno tu netolerantnost osjeaju jugoslavenski orijentirani Albanci.
Kad se na nekom srpskom zboru uje nacionalistiko harangiranje - to smo
imali prilike vidjeti i na televiziji - onda je to reagiranje uvrijeenih ljudi,
a Albanka Sanije Veselji, koja to kritiki iznosi na sjednici CK SKJ, obasuta je
uvredama i prijetnjama, A kad neki albanski radnik napie Kosovo-republika,
onda ide u zatvor kao zakleti neprijatelj bratstva i jedinsrva. Albanci nemaju
pravo na frustracije, to pravo imaju sanio Srbi. Usput da napomenem da je taj
stav ve eskalirao u openito ponaanje: tvrdi se da nema simetrije li nacionalizmima; po Vueliu, ne moe se srpski nacionalizam usporeivati s maspo~
kom. Pojedinci ve idu i dalje, pa rvrde da se etnici ne mogu usporeivati
s ustaama. Izmiljena je ve i terminologija: hrvatski (slovenski, makedonski,
albanski) nacionalizam je agresivan dok je srpski nacionalizam defenzivan.
No da se vratimo Albancima.
Kad u nekom selu budu pretueni srpski omladinci, onda je to gnjusni
zloin. A kad budu pretueni albanski omladinci, onda su to pojdinani
162

sluajevL

Kad se na Kosovu polupaju prozori na srpskoj kui, onda to vodi

u genocid" Kad se polupaju izlozi na albanskim radnjama u srpskim gradovima, onda je to revanizam neidentificiranih lica.
Kad se na Kosovu desi neki incident, tampa to objavljuje idue jutro - i to
je dobro. Kad se u Beogradu ili Poarevcu dogode incidenti u obrnutom
nacionalnom smjeru, to se preuuje po vie tjedana, pa i mjeseci - i to je
veoma loe. Srpski ustanak je povijesna prekretnica, a Prizrenska liga - koju je
fucovi usporedio sa srpskim ustankom - jest reakcionarna nacionalistika
ujdurrna ' I rako dalje unedogled. Kako sad jugoslavenski orijentirani albanski
rodoljubi da se ukljue u dijalog? Za intelektualca nacionalistiki ispad je
nacionalistiki napad - nema opravdanog i neopravdanog nacionalizma. Zloin je zloin - ni u jednom krivinom zakoniku ne postoji kategorija pojedi~
nanog zloina. A borba za nacionalnu emancipaciju jednako je vrijedna bez
obzira o kojoj se naciji radi.
to se tie Crnogoraca, pretpostavljam da Vueli nikad sebi nije postavio
pitanje kako to da u Crnoj Gori nema meunacionalne nerrpeljivosti koja se
javlja na Kosovu, u Makedoniji i u tri stpske opine naseljene Albancima?
l donekle srodno pitanje: kako to da Romi i Muslimani, koji predstavljaju
znaajne nacionalne manjine na Kosovu, ne sazivaju protestne zborove i ne
odlaze u Saveznu skuptinu?
Meutim, iako se nedovoljna glasnost albanskih i utnja ostalih jugoslavenskih intelektualaca moe razumjeti, ne moe se opravdati. Ocjena nedo~
voljno .. umjesto )utnja kod Albanaca odnosi se na injenicu da je bilo
javnih istupanja, kao to su ona Halira T rnavcija, Bajrama Ademija i drugih,
Ustvari, Trnavci je imenima i prezimenima prozvao svoju roenu politiku
birokraciju u Politici kako to nijedan srpski intelektualac nije uradio ni
u RililIdii, a nekmoli u Politici. No sve je to, naravno, nedovoljno. Ako kosovska tragedija potraje, a intelektualci se konstruktivno ne ukljue u akciju,
teko e se ogrijeiti o interese svojih naroda, a posljedice mogu biti nesagledive,
Vueli pie: Horvat se ... ali da nema dovoljno informacija. Neinformisan u vezi s Kosovom danas moe biti samo neko ko ne eli da bude
informisan ili kome je neinformisanost potrebna kao alibi za utanje ili laall
i tobo obiektivistiki govor. Pozvan je u pomo i filozof Kosik da se pokae
kako nedostatak informacija spada u odreenu vrstu politike, isto kao i fraze
i kariielizam (kurziv moj). Hvala na insinuacijama. No da vidimo kako stoje
stvarL O vanom Prizl'enskom procesu tek je nedavno bltervju objavio donekle potpunu, ali nekritinu informaciju, O kljunom ovjeku pokrajine, Fadilu
Hoxhi, tek partijska komisija treba da utvrdi o emu se radi. Mnoge pojedinosti o zbivanjima na Kosovu tek sada izlaze na vidjelo, a za mnoge jo ne
znamo. Ne postoji l1iiedl1o ozbiljno istraivanje geneze 1968. ili 198L Ne
znamo za proporcije pritiska: koliko je iseljavanje uvjetovano regionalnim
zatvaranjem - do ega je dolo u svim republikama, osim u Sloveniji - a koli163

ko je rezultat nacionalistikog maltretiranja. Zato do sredine 60-ih nije bilo

iseljavanja? Ne postoji nijedno istraivanje javnog mnjenja; nijedna socioloka analiza meunacionalnih odnosa poput onih provedenih u Hrvatskoj
i Sloveniji. Ne postoji nikakva socijalno-psiholoka analiza zatvorenih i kanjenih. U uvjetima velikih porodica, rodakih i plemenskih veza, 6000 zatvorenih i kanjenill vezani su neposredno i posredno za preko 100.000 ljudi. to
to znai? Da li je potrebna neka posebna indoktrinacija da se ti ljudi orijentiraju II neeljenom pravcu? Kakve su posljedice ogromne nezaposlenosti, naroi
to meu mladima? I tako dalje. Sociolozima je poznato da kod prijelaza iz
tradicionalnog u industrijsko drutvo dolazi do pojava anomije kad tradicionalna etika prestaje vaiti, a nova etika jo nije formirana. Pojave anomije
vidljive su irom Jugoslavije,. One moraju biti naroito izraene na Kosovu,
gdje se, meu ostalim, ene jo kupuju, a nekoliko hiljada ljudi ami u izolaciji
zbog krvne osvete. Kad etike norme popuste, javlja se kriminal koji se u poremeenim meunacionalnim odnosima prelijeva II nasilje prema drugoj naciji.
Jo nitko nije istraio procese koji se deavaju kad se anornija poklopi s formiranjem nacije II vienacionalnoj dravL
I kad Vueli, usprkos svemu torne, smatra da znamo sve to treba znati,
onda je to ignorantna arogancija neobino visokog stupnja, usporediva samo
s onom nekih naih politiara koji su doveli zemlju u ovu nezavidnu situaciju.
Vueli pie: "Srbija je po toj (tj. mojoj) logici paradoksalnosti uvek na dobitku - u ratu gubi ljudstvo, a u miru teritorije! u Oigledno, autoru nije jasno da
je on danas graanin socijalistike Jugoslavije, a ne kraljevine Srbije. Srbija je
u dva navrata -1918. i 1943. - orujem izraenom voljom svog naroda ula
u dravu Jugoslaviju . Na taj nain cjelokupni srpski narod ujedinjen je
u zajednikoj dravi, to bi inae bilo nemogue i to Makedonci, Slovenci
i Albanci nisu uspjeli postii. Nepoznato mi je da je Jugoslavija bilo kada bila
spremna da se odrekne integriteta svoje teritorije ta to onda Srbija gubi?
Vueli nastavlja: ))Paradigmatinost Horvatovom stanovitu je i u tome
to on ... ne moe a da ne aktualizuje neku od ovetalih kominternistikih teza
i ideja. Otuda kod Horvata u ovoj prilici ve znamenita ideja federacije balkanskih naroda." Za federaciju balkanskih naroda zalagale su se socijaldemokratske partije balkanskih zemalja davno prije no to je itko pomislio na
srvaranje Kominterne. Prednjaila je upravo srpska socijaldemokracija, to joj
slui na ast. Teko mi je pretpostaviti da Vueli to ne zna. A ako zna, zato
meni - i Tucoviu - podmee Kominternu?
Nepotrebno je da nastavljam. T reba li objanjavati zato nitko ne eli
ulaziti u ovakvu vrstu dijaloga o Kosovu?

3. Odgovor Srpkinji iz Bosne'

Prvo pismo
Hvala na pismu, Ja razumijem Vae emocije, ali emocije nisu
pouzdan savjetnik u rjeavanju problema. Upravo zato sam i napisa9 ovaj
poziv za jugoslavenski razgovor koji je za mene lino bio veliki gubitak vremena jer sam morao prosrudirati zapletenu kosovsku historiju. Jedino se u razgovortl emocije mogu uravnoteiti argumentima" Alternativa je ono to se desilo
1941-45.
Predlaem da razmislite o slijedea dva problema. Citirate Bogdanovia da
je u XIV v. na Kosovu bilo svega 2% Albanaca. Podatak je dubiozan, jer se
zasniva na rurskom popisu koji nije raen po metodi SZS. No pretpostavimo
da je toan. Tada e Vam albanski ovinist odgovoriti da je nekoliko stoljea
ranije procenat Srba na Kosovu bio tono nula, jer su tu ivjeli Iliri, tj. preci
Albanaca, a Slaveni su bili u ruskim stepama. Ovakvom argumentacijom brzo
emo stii do praovjeka - i to ne samo teorijski nego i sa svim praktinim
konzekvencama
Za razliku od Bogdanovia, ja se zalaem za jedno sasvim drugaije vie
nje svijeta. Za mene je Kosovo integralni dio Jugoslavije i stoga je jednako
srpsko, kao i albansko; ono je zajednika batina svih Jugoslavena - jednako
kao to je to i moje Zagorje.
Drugi je problem implikacija onoga to ste naveli, naime da su Albanci,
i narod i funkcionari, roeni neprijatelji Jugoslavije . Takav stav predstavlja
direktnu podrku albanskim ovinistima koji nastupaju sa simetrinom tvrdnjom: da su Srbi (a vjerojatno i Jugoslaveni openito) najvei neprijatelji
Albanaca. Konzekvence su oigledne. Predlaem da razmislite o tome kako su
Hrvati imali svoje ustae, Srbi etnike, Slovenci bjelogardejce, a Albanci svoje
baliste odn, na Kosovu vulnetare. Ti koljai i ovinisti nisu i ne mogu biti
izjednaeni s narodima. Nadalje, kao Bosanki poznato Vam je da su se bosanski
muslimani ponaali prema kranskoj (dakle, srpskoj i hrvatskoj) raji jednako
kao i albanski muslimani i optirali su se za sultana, a ne za Srbiju ili Hrvatsku .
... Autorica pisma reagirala jc na moj lanak "Kosovsko pitanje objavljen
novinama

164

II

K1Ijievnim

165

l
I to se, u odnosu na Srbe, protegnulo djelomino i na razdoblje posljednjeg
rata . Pa to iz toga slijedi? Da su Bosanci neprijatelji Srba? Jadni! bi bila ova
zemlja kad bi svatko svakome bio neprijatelj!
Na dananji problem nije ni srednji vijek, ni nacionalni mitovi, ni ovinistiko klanje poslije raspada stare jugoslavije. Na problem je da ouvamo
i razvijemo novu Jugoslaviju. A II tom okviru, na problem je da vratimo
iseljene Srbe njihovim domovima, da svakom graaninu osiguramo ivot
dostojan ovjeka ma gdje se on nastanio u ovoj naoj jugoslaviji i da Albance
- usprkos drugom jeziku, kulturi i historiji - integriramo u jugoslaviju kao
punopravne graane, Sve to pomae rjeavanju ovih problema, dobro jCj sve
to odmae, loe je. Sami problemi nisu struni ve politiki, A stav prema
njihovom rjeavanju predstavlja test za razlikovanje patriota od nacionalovinista~

Na kraju, nistc, na alost, II pravu kad umanjujete znaenje srpskog nacionalizma. On se danas razvija na gOtovo identian nain kao hrvatski maspok
prije dvije decenije. I ukoliko srpski intelektualci ne prekinu svoju utnju
i javno ne reagiraju, ekaju nas vrlo neprijatni dani. Dok se druge zemlje
pripremaju za XXI stoljee, mi se satiremo II izmjeninim ciklusima nacional~
nog ovinizma i birokratske represije.

D1'IIgo pismo

likvidirana Matica hrvatska. Zamislite to bi se desilo da netko pokua likvidifati Maricu srpsku?
6. irilica nije srpsko pismo ve pismo svih junih Slavena, s jedinim
izuzetkom Slovenaca, a izmislili su je Makedonci ili Bugari.. Zar ste zaboravili,
meu ostalim, na bosanicu? Dalmatinci su irilicu zvali ).arvackim,( pismom.
ak je i Skenderbeg u Kruji svoju diplomatsku korespondenciju obavljao
irilicom. I, naravno, kulturna je sramota to se irilica ne njeguje,
7. Vlatko Maek je mnogo bolje proao no to se Vama ini" U Banovinu
Hrvatsku bili su ukljueni Istoni Srijem, vei dio Hercegovine i dio Bosne,
a nastavljali su se razgovori o pripojenju drugih krajeva . Prema tome, zakljuuju maspokovci, Hrvatska je okljatrena dok su komunisti proirili Srbiju na
najveu teritoriju u njenoj historiji. Naime, prije ujedinjenja, itav Srijem bio
je ukljuen u Slavoniju, a dio Sandaka i cijela Metohija pripadali su kraljevini
Crnoj Gori. injenice su nesporne, a interpretacija je besmislena,
8" Za vrijeme revolucije glasa se pukom, Imajui to u vidu, granice pojedinih republika odlino su odreene. No u meuvremenu prolo je nekoliko
decenija i sada bi - u jednoj demokratskoj zemlji - granice trebalo odrediti
referendumom, ukoliko se nekoj veoj grupi graana ine spornim. To vrijedi
za Dalmaciju jednako kao i za Kosovo .
9. Nacionalistiki ispadi u Splitu su veoma ruan dogaaj i prije svega
odaju primitivizam i nedostatak civiliziranostL No jednako rako je runo
i razbijanje iptarskih radnji u Beogradu. Ne poinje li Vas zabrinjavati Vaa
selektivnost u odabiranju runih dogaaja kod pojedinih naroda?

Ima II Vaem pismu mnogo toga sa ime se slaem. Ali isto tako ima
i dosta toga to je rezultat nepotpunih ili pogrenih informacija, ega, vierojat~
no, niste svjesnL Ima i jedna nota iskljuivostL Da poemo redom"
1, Preko str, 13-14 prvog pisma nisam olako~< preao. Naprotiv, smatram krajnje neumjesnim govoriti o Srbiji svedenoj" na Beogradski paaluk
i slinOj o Hrvatskoj, svedenoj~< na bansku Hrvatsku,
Smatram da je i Srbima i Hrvatima domovina cijela jugoslavija, a ona je
dobrano vea od bilo koje historijske Srbije ili Hrvatske .
2. Treba razlikovati predratnu KPj pod uplivom Kominterne i ratnu KPj
koja je (jedina) svena rodna partija. Naite nekog starog partizana u kog imate
povjerenje pa popriajte o NOB.. Vidjet ete tada koliko su Vae interpretacije
AVNOj-a i ostalog pogrene.
3. Moj stav o Ustavu 1974: ja sam se pripremi tog fatalnog ustava javno
odupro jo 1970. i 1972. Kao rezultat izgubio sam Katedru i dospio sam na
crne liste Vjesl1ika i Politike, i ostao sam na njima do danas.
4. No je odlina knjiga i treba da je proitate. Problem s Vukom Drakoviem je u tome to nije povukao nikakve pouke iz vlastite knjige, pa se danas
ponaa tako kao da se sprema za reprizu Noa,
5. Tano je da su se u Hrvatskoj ugasili irilini listovi. No jo ranije je

166

167

4. Odgovor makedonskom
korespondentu

Ja sam poslije 1972- godine izgubio svaku iluziju o naim politi

kim ekipama, Ne oekujem od njih nita dobro - s djelominim izuzetkom
slovenskih politiara - i svaki pokuaj nekakvog pozitivnog uticanja smatram
beskorisnim gubljenjem vremena. Moj je lanak o Kosovu bio upuen jugoslavenskim intelektualcima i predstavljao je poziv na razgovor. Zbog teme odabrao sam srpski list kao mjesto razgovora" Test nisu ba sasvim poloili, ali
mnogobrojna pisma koja primam pokazuju da je od ovog pokuaja bilo koristi.
Zahvaljujem na upozorenjima II vezi s nekim nepreciznostima i nedoree~
nostima II formulacijama, Uzet u Vae primjedbe u obzir kod definitivne
redakcije teksta kad budem pripremio knjigu o Kosovu, Meutim, varate se
ako mislite da sam u pogledu Makedonaca bio povran, Pomno sam prouio
sve meni pristupane povijesne materijale - kao to znate, malo je ozbiljnih
historijskih radova, a zahvaljujui omasti naih historiara, jedna nauno
pouzdana historija Makedonije jo nije napisana - i ono to mi je izgledalo
sporno raspravio sam sa svojim makedonskim prijateljima, Imao sam i osobnih razloga da o makedonskom narodu ozbiljno porazmislim, Mene su, iz
ustakog zatvora u Slavonskoj Poegi oslobodile upravo makedonske brigade
i jedna albanska" i to neposredno prije likvidacije, Da su Vai Makedonci
stigli samo dva dana kasnije, ne bih ja danas imao mogunosti da s Vama
raspravljam o makedonskom pitanju.
Da pokuam sada razjasniti nesporazume koji proistiu iz Vaeg pisma"
L Narod koji ima hiljadugodinju historiju nije sluajno nastao. Ali
igrom historijskih sluajnosti moe nestati, kao to se to desilo mnogobrojnim
i mnogo veim narodima u historiji svijeta" A ako je formulacija suvie gruba,
moglo bi se rei da se moe desiti da mogunosti za nacionalni razvoj budu
toliko suene da normalno konstituiranje nacije bude dovedeno u pitanje,
2, Srpska i bugarska vlada bile su se dogovorile da Bugari okupiraju veliki
dio Vardarske Makedonije, a Srbi sjevernu Albaniju, Kako su velike sile najuSlavonsku Poegu oslobodile su 21 aprila 1945. dvije makcdon~ke divizije, 42 i 48
U sasravu 42 divizije borila se 7 albanska udam" brigada
>}

168

rile srpsku vojsku iz Albanije, srpska vlada nala se oteenom, pa je kao

obeteenje okupirala i "bugarskiH dio Makedonije, Pretpostavljam da su ove
historijske injenice nesporne,
3, Zamislite za trenutak da su bugarski grabeljivci bili uspjeniji od srpskih i da su uspjeli okupirati cijelu Vardarsku Makedoniju, ta bi danas bilo
s makedonskom nacijom? ta bi bilo s normiranjem makedonskog knjievnog
jezika, s makedonskim univerzitetom, s makedonskom inteligencijom, s makedonskom kulturom? Pretpostavljam da ete se sloiti da bi se sve to svelo na
nekoliko hiljada patriota u bugarskim zatvorima, i nekoliko hiljada emigranata
u novoj Jugoslaviji! Naravno, jo uvijek bi postojala mogunost da se borba
nastavi i da u budunosti doedo takvih radikalnih politikih promjena koje bi,
makar i sa zakanjenjem, dozvolile formiranje makedonske nacije, No s protokom vremena vjerojatnost za tako neto bila bi sve manja.
Nita bolje Makedonci ne bi proli da su sa svojom federativnom partijom
i etiri poslanika ostali u okviru turske republike Nijednoj etnikoj grupi
Turska dosad nije dala nikakvu autonomiju, Sjetite se tragine sudbine Atmenaca
4, Balkanski ratovi bili su oslobodilaki ukoliko su balkanske dravice
oslobaale pripadnike svojih naroda od otomanske vlasti, i bili su osvajaki
utoliko to su uspostavili okupatorski reim nad pripadnicima drugih natoda,
u osnovi nad lviakedoncima i Albancima. Nema spora o osvajakim namjerama
monarhistikih vojski i vladajuih buroaskih krugova, Nema spora o tome da
je ktaljevska Jugoslavija ugnjetavala Makedonce (i Albance), Meutim, historijski dogaaji ne ocjenjuju se na osnovu intencija njihovih aktera, Historijski
dogaaji dobivaju svoje pravo znaenje samo u jednom duem historijskom
kontinuitetu, I u tom smislu jugoslavenska revolucija dala je ratovima Srbije
i Crne Gore oslobodilaki karakteL Govorei politikim jezikom, srpski komunisti iskupili su grijehe srpske buroazije. A, osim roga, hegemonija dvorske
kamarile prije rata ne moe se interpretirati kao hegemonija srpskog naroda~
Srpski seljaci ili su u ratove da oslobaaju tO su rezultate tih ratova iskoristile
razbojnike grupe na vlasti, treba kao zaslugu pripisati iskljuivo njima, Ukoliko se sadanji politiko-ekonomski kaos nastavi, bojim se da emo na slian
nain morati braniti i jugoslavensku revoluciju.
5., Za vrijeme svojih boravaka u Bugarskoj i Grkoj ja sam se posebno
zanimao za poloaj !vlakedanaca, Ustanovio sam da asimilacija tee brzo,
a animozitet prema makedonskoj etl/iko; posebl/osti postoji ne samo kod
vladajuih krugova ve i meu irokim slojevima, ukljuujui - to me je
posebno iznenadilo socijaliste i komuniste u Grkoj, Stoga oekivati razvoj
makedonske nacije u okviru Bugarske ili Grke spada u domenu patriotskih
fantazija, Jedina mogunost ujedinjenja makedonskog - i slino tome albanskog - naroda ostaje u balkanskoj federaciji, A kako su dananji vladajui
krugovi balkanskih zemalja preuzeli manire svojih buroasko-monarhistikih
prethodnika - anse za ostvarenje balkanske federacije su minimalne
169

...

Iz navedenih razloga ja zaista alim to makedonski intelektualci nisu

smogli snage da razumom prevladaju emocije i da prue podrku opejugosla
venskoj proslavi oslobodilakih tekovina balkanskih ratova . Ako elimo graditi sadanju - i buduu - zajedniku dravu, onda se moramo navii da
i historiju smatramo zajednikom"

5. Bujanska konferencija t nJena

prethistorija

S velikom nelagodom proitao sam lanak pod gornjim naslovom

naeg uvaenog modernog historiara Branka Petranovia, koga izuzetno cijenim, Razmiljajui o tom lanku, moj je osjeaj nelagode sve vie rastao, dok
na kraju nisam zakljuio da moram javno reagirati. U situaciji kakva je stvorena, oigledno je da albanski intelektualci ne mogu reagirati. Ma kakve argumente iznijeli, bit e estoko napadnuti, ili kao nacionalni ovinisti ili kao
nacionalne izdajice. A nitko ne voli takve etikete, Sreom, meutim, ova naa
nemirna zemlja dovoljno je arolika da se uvijek nae netko sa strane tko
moe pokuati graditi mostove razumijevanja, Petranovi II svom lanku ne
navodi neke vane nove hisrorijske injenice koje ve ne bi bile poznate - sve
smo to u posljednjih nekoliko godina vie puta itali u raznim publikacijama
Ono tO je novo jest zahtjev: Rukovodstvo Kosova je duno da je (bujansku
rezoluciju) povue, poniti i javno se distancira od ovoga akta u delu gde je re
o izjavljenoj separatistikoj elji.
Za aljenje je da jedan profesionalni historiar ne uspijeva kontrolirati
svoje emocije i u jedan historiografski tekst ubacuje svoj lini politiki stav
kojemu tu nije mjesto. Na taj nain postaje oigledno da je lanak upravo
i pisan sa namjerom, a zatim i objavljen, II dva naa vodea dnevna lista, Borbi
i Politici, s istom namjerom koju jugoslavenski Albanci openito, i pokrajinsko politiko vodstvo posebno, ne mogu drugaije interpretirati nego kao
javno poniavanje, Taj lanak e velikoalbanski nacionalisti doekati s likovanjem. Teko shvaam kako jedan profesionalni historiar nije bio svjestan
usluge koju je uinio nacionalovinistima? Kad jedan srpski historiar II Borbi
" Neposredno prije partijskog plenuma o Kosovu Politikd od 30 maja do 2. juna (i Borba
sjmultano) objavila je II nekoliko nastavaka lanak Branka Petranovia o Bujanskoj konferenciji
Clanak je bio pristrasan i injenino netoan i mogao je nanijeei neprocjenjivu politiku stetu
~bog toga sam svoj komentar poslao Politici (i Borbi) uz ovo popratno pismo g!a\'oom uredniku
Zivoradu t\'linoviu: "Molim Vas da objavite ovo moje reagiranje na lanke dra Petranovia
objavljene II Vaem listu Meni je poznato da je moje ime II Politici na crnoj listi, no ukoliko bih

ovo reagiranje objavio negdje drugdje, to bi moglo imati nepoeljnih politikih posljedica." Kao
sto se moglo oekivati, tekst je ostao neobjavljen, sto samo po sebi govori o kvaliteti jugoslavcnskog dijaloga o Kosovu. Sreom, mt:dutim, redakcija Politike ne predstavlja srpske intelekrualce,
pa sam odluio da i ovaj tekst posaljem na adresu Francuska i Slijedi originalni tekst sa dodatkom od nekoliko reenica i ispustanjem jedne kao nepotrebne. I ekst jc objavljen u K1Ijiict1llim
novinama IS X 198i

t70

171

i Politici trai da se Bujanska rezolucija poniti, ne bi trebalo uditi ako uskoro

jedan albanski historiar u Rililldii ne zatrai njeno legaliziranje" Daljnji tok
dogaanja nepotrebno je opisivati. Meutim, historijski dogaaji se ne "ponitavaju i ne "vaskrsavajuj(~ Oni su se zbili, j njih treba prouavati i povui
pouke"
Ja nisam profesionalni historiar j nemam namjeru da se uputam II historiografsku analizu Moja jedina kvalifikacija za ocjenjivanje ovog dogaaja iz
nae narodnooslobodilake borbe jest II tome to sam II historiji, koja se zove
NOB, sam uestvovao. Gledajui kroz prizmu rog iskustva, moje vienje
Bujanske konferencije sasvim je razliito od Petranovievog i svodi se na svega
nekoliko jednostavnih zapaanja:
L Petranovi pie: Jedan separatistiki akt je praktino poniten od strane CK KPJ, naelno i politiki, neposredno poto je bio iformulisan."
Ta kategorika izjava jednostavno je suprotna historijskim injenicama.
Koliko je meni poznato, ne postoji partijski dokument u kom je rezolucija
ocijenjena kao sepatatistika i kao takva ponitena. U pismu CK KPJ Oblasnom komitetu za Kosmet, koje, naravno, spominje i Petranovi, kae se
naprotiv: Rad oko oblasnog odbora u osnovi je pravilan, a proglas je pravilan i lep_ Mi vam, II vezi s tim, ukazujemo na to - kako treba da priete
nacionalnom pitanju. Istie se da odluke AVNO J-a omoguuiu pravo Ila
samoopredelen;e. No, to pravo moe da se stekne, da se izvojuje samo
borbom i u borbi protiv imperijalizma .... Slijedi zakljuak: "Danas se, drugovi, radi ne o tome da se razgranii Albanija i Jugoslavija - obe okupirane od
Nemaca - nego da se obe, oruanom borbom, oslobode od njih" Zato svako
postavljanje pitanja razgranienja - u stvari pomae Nemcima da podstiu
jedan narod protiv drugoga." Pretpostavljam da je oigledno (1) da samoopredjeljenje nije negirano ve, naprotiv, istaknuto; (2) da je uvjetovano borbom
protiv okupatora i (3) da je odloeno do vremena kad zemlja bude osloboena" Svaki uesnik NOB zna da su ta tri stava imala status aksioma . Takoer,
poznato je da su oni dosljedno sprovedeni: granice republika i pokrajina
povuene su tek nakon osloboenja"
L Na konferenciju je bio pozvan 61 uesnik (nije mi poznata nacionalna
pripadnost onih koji nisu stigli), stiglo je 49, od kojih je 41 bio Albanac, jedan
Musliman i 7 Srba i Crnogoraca" Odnos Albanaca i Nealbanaca je, prema
tome, bio 80: 20, a to je vie nego odnos Albanaca u stanovnitvu Kosova
(65: 35 prema popisu iz 1955)" Nije mi poznato da li je bilo manipulitanja
nacionalnim sastavqmj II meni poznatim dokumentima nema dokaza za to,
Da je u tom pogledu bilo nekih nepravilnosti, nema sumnje da bi partijski
komiteti odmah reagirali" Takvih dokumenata nema" Od Albanaca, 10 je bilo
delegata Narodnooslobodilake vojske Albanije. Bez tih 10 delegata odnos
zastupljenih nacionalnosti bio je 60: 40" U ono vrijeme ovakvo delegiranje
smatralo se izuzetno pozitivnim, izrazom bratstva i jedinstva buduih socijalistikih nacija. Jugoslaveni Duan Mugoa i Miladin Popovi igrali su kljunu

172

ulogu u radu albanskog partijskog vodstva, i to je jednako smatrano pozitivnim,. Ako mogu dodati svoj komentar: obje injenice su zaista i bile izuzetno
pozitivni rezultati revolucije" Na alost, kratkotrajni,
Veliki broj Albanaca u Bujanu ini mi se normalnim AlbalIce je trebalo
pokrenuti na otpor okupatoru - Srbe i Crnogorce pokrenuli su sami dogaaji
a to su mogli uraditi samo Albanci" Dolaskom Talijana politiki poloaj
Albanaca znatno se poboljao u odnosu na njihov poloaj u kraljevskoj Jugoslaviji: dobili su svoje kole, administraciju na svom jeziku, dozvolu noenja
oruja i ujedinjenje s ostalim Albancima Zbog toga su Kosovari talijansku
okupaciju primili kao osloboenje" Zadatak albanskih partizana bio je da
uvjere svoj narod u iluzornost ovog osloboenja. To je bio izuzetno sloen
zadatak i njemu je sluila Bujanska konferencija i njena rezolucija . Stbi i Crnogorci bili su zvjerski progonjeni i zato partizani nisu imali tekoa da s njima
ubrzo nau zajedniki jezik No i usprkos rome, etnici su se sasvim uspjeno
organizirali na istoj teritoriji.
3. Kontroverzni odlomak rezolucije glasi: "Kosovo i Metohija je kraj koji
je naseljen najveim dijelom iptarskim narodom, a koji kao i uvijek tako
i danas - eli da se ujedini sa ipnijom, Prema tome osjeamo za dunost
ukazati pravi put kojim treba da poe iptarski narod da bi ostvario svoje
tenje. Jedini put da se iptari Kosova i Metohije ujedine na ipnijom jeste
zajednika borba s ostalim narodima Jugoslavije protiv okupatora i njegovih
slugu" Jer je to jedini put da se izvojuje sloboda, kada e svi narodi pa i iptati
biti u mogunosti da se izjasne o svojoj sudbini sa pravom na samoopredjeljenje do otcepljenja""
Da li je to separatizam i kontrarevolucija? Po mom miljenju, radi se
onedozvoljenom brkanju pojmova: sa stanovita albanskih - i svih ostalih
jugoslavenskih partizana - to je bio izraz patriotizma boraca za slobodu" ta
u stvari sastavljai rezolucije kau: (1) da se albanski narod eli ujediniti ~ to
je nesumnjivo i vrijedi za sve narode, (2) priznavanjem legitimnosti ujedinjenja
oni oekuju mobilizaciju naroda protiv okupatora (iz istog razloga to je zahtijevao i Miladin Popovi) jer (3) samo borbom se moe ostvariti pravo na
samoopredjeljenje" Jugoslavensko partijsko vodstvo apsolutno je prihvaalo
(1) i (3), ali se razilazilo s Popoviem i Bujancima u pogledu (2): proklamiranje
ujedinjenja prije osloboenja krilo bi osnovni princip samoopredjeljenja
putem borbe i donijelo bi politiki mnogo vie tete nego koristi" Po mom
miljenju to je bila realistina i, stoga, ispravna ocjena,
4. Rezoluciju koriste Enver Hoxha i dananji iredentisti, i to je razlog,
pie Petranovi, zato je treba ponititi" Ovaj zakljuak predstavlja i flagranttli
nOl1seqllitur i veliku politiku naivnost- Marksizam su koristili razliiti diktatori, recimo Staljin. Da li to onda znai da marksizam treba ))ponititi jer se
razvio II staljinizam? lli je, moda, Marx u potaji bio staljinist? Poznato mi je
da ima i takvih razmiljanja, ali ne nalazim vrijednim da ih komentiram"
- A kad bismo bujansku rezoluciju danas s velikom pompom ponitili, to bi
173

tek dalo hranu za nekoliko iduih generacija iredentista i albanskih vlastodraca.

5. ta se desilo poslije Bujana? Albanski komunisti Sll disciplinirano primili uputstvo CK KP) i pitanje samoopredjeljenja odloili za kasnije. Nisu,
meutim, llspjeli mobilizirati svoj narod za borbu protiv okupatora, U stvari,
u asu osloboenja - u kom su uestvovale i dvije divizije Albanaca, ali iz
ipnije - izbila je masovna kontrarevolucija .

Osnovnu pretpostavku blljanske rezolucije ponitili

SlI

na [aj

nain

sami

dogaaji. Zbog toga, kad su se nakon osloboenja krojile granice, Oblasna

narodna skuptina u Prizrenu u julu 1945. g. donosi rezoluciju o prikljuenju

Srbiji. Time je problem pravno apsolviran: bujanska rezolucija vie nema
nikakvih pravnih konzekvenci i dobija status historijskog dogaaja, kao, recimo, pacta conventa, koja su nekad potinila Hrvate ugarskoj kruni. Nakon
nekoliko godina dolazi do napada Informbiroa koji je ugrozio samu egzistenciju revolucionarne Jugoslavije. Meu jugoslavenskim Albancima bilo je najmanje lB-ovaca u odnosu na ostale nae vee etnike grupe. A zatim se Albani-

ja razvija ne II socijalistiku zemlju ve II totalitarnu diktaturu, Na [uj

i historijska osnova Bujana ponitena.

nain

je

U tom svjetlu zahtjev za ponitavanje Bujana predstavlja logiki apsurd,

a politiki krajnje neodmjeren zahtjev. Ono malo albanskih partizana to je
Kosovo dalo, vezani su na ovaj ili onaj nain za Bujan, Oni i ljudi koji su
odrastali pod njihovim utjecajem trebalo bi da predstavljaju uporite za konsolidaciju prilika na Kosovu. Umjesto toga zahtijeva se njihovo javno poniavanje. A kako je Bujan oigledno bio patriotska akcija, i svi jugoslavenski
orijentirani Albanci shvatit e taj zahtjev kao uvredu Zaista nema boljeg
poklona za iredentu i nacionalni ovinizam!
Meutim, II ovoj, kao i II mnogim slinim polemikama, ne radi se zapravo
II

Bujanu. Radi se o

neem

mnogo fundamenralnijem, o problemu

ija

se

eksplicitna formulacija briljivo zaobilazi. Krajnje je vrijeme da se problem

izvue na svjetlo dana i da se suele argumenti. Radi se o pitanju: imaju li
Albanci pravo na ujedinjenje ili ne?
U srpskoj i hrvatskoj prolosti borba za nacionalno ujedinjenje imala
je uvijek aureolu najvieg stupnja rodoljublja. To vrijedi i za sve ostale

narode. Otkud onda to da ono to za sebe smatramo svetim pravom, drugima ne priznajemo? Da ono to kod sebe smatramo izuzetnim rodoljubljem, kod Albanaca tretira mo kao separatizam i kontrarevoluciju? Gdje je
tu gvozdena logika koja treba da vai za intelektualce? I kuda je ispario
socijalizam?
Petranovi navodi kako ustavi iz 1946. i 1963. - Zbog ega je zaboravljen
ustav koji sada vai? Oigledno zato jer se ne uklapa u emu! - ne priznaju

pravo na samoopredjeljenje nacionalnim manjinama. To mi se ne ini naroito

uvjerljivim argumentom jer se ustavi mogu mijenjati, a ovi nai pogotovo.
Ipak, radi skraenja rasprave, uzmimo to kao vrstu polaznu toku. Onda bi
174

uoiti da Albanci ni etimoloki nisu nacionalna manjina

U Jugoslaviji, Albanci su jednako brojni kao Slovenci, a brojniji su od Makedonaca, Jugoslavena i Crnogoraca. U odnosu na svoje sunarodnike u Albaniji,
jugoslavenski Albanci predstavljaju 66%. Prema tome, ni tl odnosu na Jugoslaviju ni u odnosu na Albaniju jugoslavenski Albanci nisu nikakva manjina.
Osim toga, podsjeam na citirano pismo CK SKJ iz 1944. g. II kojem se Albancima pravo na samoopredjeljenje izriito priznaje. Ovdje valja upozoriti i na
niz izjava najodgovornijih politikih linosti, Nekovia, Kardelja i drugih,
danih u 1944. i 1945. godini - dakle, poslije Bujana - prema kojima bi uz
odreene uvjete najispravnije rjeenje bilo prisajedinjenje Kosova Albaniji.

trebalo odmah

Petranovi

ne navodi te izjave, Ako za njih ne zna, onda se kao profesionalni

historiar

nije smio prihvatiti analiziranja historijskih dogaaja koje nedovoljno poznaje. A ako za njih zna pa ih je preutio, onda se postavlja pitanje: ta se
desilo s profesionalnom etikom?
Poloaj albanskog etnosa u Jugoslaviji dosta je rijedak, ali ne i jedini,
sluaj u svijetu. Pogledajmo vicarsku . Da li su vicarski Nijemci, I alijani
i Francuzi nacionalne manjine? Kad bi to bio sluaj, vicarska bi se sastojala

gotovo iskljuivo od nacionalnih manjina" To je, naravno, apsurd, i nijedan

razuman ovjek nee prihvatiti tu vrstu logike" A ipak ima mnogo vie smisla
da se vicarske narodnosti nazivaju manjinama nego da se tako tretiraju jugo~
slavenski Albanci. Jer vicarski Nijemci, Francuzi i Talijani predstavljaju svega
nekoliko procenata u odnosu na sunarodnike u Njemakoj, Francuskoj i Italiji, a jugoslavenski Albanci predstavljaju dvije treine u odnosu na broj sunarodnika u Albaniji.
Logika dosljednost moe se ostvariti samo na dva naina: (1) ili da se

kae da se, zapravo, ne misli na manjinu nego na neto drugo, ili (2) da se
Jugoslaveni tretiraju kao jedan junoslavenski narod podijeljen na nekoliko
plemena. Prvo je neozbiljno, a drugo predstavlja vladajue shvaanje iz doba
ujedinjenja 1918., koje smo, nadam se, davno prevazili .
Prema tome, primjenjujemo legalistike formulacije o manjinama na etni
ku grupu koja nije manjina. Ovdje treba upozoriti i na konfuziju u poistovjei
vanju dvaju problema koji su veoma razliiti. Jedno je pravo na ujedinjenje,
a drugo je pravo na otcjepljenje. Da ponem s ovim potonjim.
Pravo na otcjepljenje ima dva aspekta: ideoloki i meunarodnopravni
Prije rata (do 1937.) Komunistika partija, po direktivama Kominterne, naivno je i neodgovorno propagirala jednostrano pravo na otcjepljenje. Takvo
pravo nije nikad nigdje ostvareno i za njega nema nikakvih racionalnih argumena ta , to se pak tie dananje meunarodnopravne doktrine, ona se, za
potrebe jednog novinskog lanka, moe rezimirati ovako. Etnike grupe imaju
lIvijek pravo na intemo samoopredjeljenje. Otcjepljenje dolazi u obzir samo
onda ako su pripadnici dotine etnike grupe sistematski diskriminirani. Ukoliko su tretirani kao punopravni graani, nema meunarodnopravnog osnova
za otcjepljenje. U rom sluaju postaje dominantan princip dravnog integrite175

ta. To se objanjava prioritetnom vrijednou koju svjetska zajednica pridaje

stabilnosti svjetskog pravnog poretka i mirnoj koegzistenciji, a za to je kljuni
preduvjet nepovredivost dravnih granica. Ovaj opi princip u Evropi je
i posebno garantiran Helsinkim sporazumom.
Kako II svjetlu ovih ogranienja Albanci mogu prii svom ujedinjenju?
MogJ.l na dva naina koje bih, prema presedanima, nazvao srpsko-hrvatskim
i norvekim. Srbi i Hrvati su svoje ujedinjenje ostvarili ujedinjenjem u Jugoslaviju. I danas dva miliona Srba i milion Hrvata ive van svojih republika, ali sui

oni ive II Jugoslaviji, Norveani su dugo vremena ivjeli II zajednikoj dravi

sa veanima dok se karlstadskim dogovorom, poetkom ovog vijeka, nisu
odvojili u zasebnu dravu. S obzirom na balkansku historiju, meni srpsko-hrvatsko rjeenje izgleda vjerojatnijim. U osnovi tog rjeenja je ideja o balkanskoj federaciji koju su, prije prvog svjetskog rata, razvile socijaldemokratske partije na ovom podruju, a prije svega srpska socijaldemokracija. Meutim, oigledno je da ni jedno ni drugo rjeenje ne dolaze u obzir u dogledno
vrijeme i da bitno zavise od toga kako e se razvijati albanska drava, to je
dugoroni proces. Ono to se ini realistinim II dogledno vrijeme jest vicarsko rjeenje. Osloncem na bive kosovske partizane svih nacionalnosti i tradi-

ciju koju su osravili iza sebe, osloncem na jugoslavenski orijentirane Albance

koji predstavljaju znaajnu, ali uslijed nacionalistikih okraja priguenu, snagu i osloncem na - ova formulacija odraava sve apsurde sadanjeg trenutka
- ostale jugoslavenski orijentirane Jugoslavene, Kosovo bi ubrzo moglo postati konstruktivnim elementom jugoslavenske federacije. U tom pravcu, a ne
ponitavanjem Bujana i slinim akcijama, trcba traiti puteve onemoguava
nja iredente i konsolidacije kosovske situacije.

Kao to je ve napomenuto, Politika i Borba nisu objavile ovaj tekst pisan

16. junao Nekoliko dana kasnije politiko rukovodstvo Kosova javno je
"ponitilo bujansku konferenciju, to je objavila cjelokupna jugoslavenska

tampa, radio i televizijao Ni tri mjeseca kasnije, u parainskoj kasarni desio se

teak zloin: bivi odlian srednjokolac koji je pisao pjesme, lan partije
i nesueni student prava, regrut Albanac Aziz Kelmendi ubio je na spavanju
etvoricu svojih nealbanskih drugova - i zatim sebe Uskoro su novine poele
objavljivati imena pojedinaca koji su se u raznim gradovima solidarizirali
s ubojicom oJedva da je potreban jo neki komentar..

II
Stvarnost

suoavanja II

vezi s kosovskim pitanjem"

Proitavi polemiki odgovor Branka Petranovia (KN L XL 1987), doao

sam do uvjerenja da se nas dvojica zaista bitno razilazimo, Kako su ta razmimoilaenja principijelna - i ne odnose se samo na nas dvojicu - bit e korisno
da se jasno definiraju i da se suele argumenti
.'
L Postavlja se osnovno principijelno pitanje: Da li Albanci imaju pravo
na ujedinjenje ili ne? !vIi, Hrvati i Srbi, tokom svoje historije smatrali smo
postizavanje ujedinjenja svetom patriotskom obavezom, U borbama za ujedinjenje proliveno je mnogo krvi, a oni koji su pali smatraju se narodnim herojima, Da li mi isto pravo priznajemo Albancima ili ne? To pitanje, drue Petranoviu, ne moe se obii spominjanjem nckakvih monarhija, Na to pitanje
odgovara se sa da ili ne. A kad se da naelni odgovor, onda se prelazi na
razmatranje problema kako da sc postigne rjeenje da ostvarenje prava jedne
nacije ne nanese tetu ostvarivanju istih prava drugih nacija~ !vlolim za kratak
i precizan odgovor.
2. Ispriavam se to u morati pouiti jednog historiara: za ocjenu smisla
nekog historijskog dogaaja kljuno je to su o njemu mislili oni koji su
u njemu uestvovali" Jedino ako takvih svjedoenja nema, mogu se stvarati
konstrukcije na osnovu pisanih dokumenata, O bujanskom problemu, u svjetlu AVNOJ-a, ta svjedoenja postoje i ona su izraena u izjavama lanova
rukovodstva narodnooslobodilake borbe.
DL Petranovi pie da je za njih znao, a ipak ih nije naveo . Nije ih citirao
ni u svom odgovoru. Da italac ne bi ostao neobavijeten i II nedoumici,
navest u tri reprezentativna miljenja, a ona, naravno, nisu jedina poznata.
Sr~ten ujovi, decembar 1944: ,.to se tie Kosova, ono je nae i nema
nikakve diskusije o tome~ Ako bi se Albanija organizirala na istim principima
na kojima i mi, ne bismo imali nita protiv da se nai Arnauti orcepe i pripadnu njoj,
Edvard Kardelj, februar 1945, Uz odreene meunarodne uvjete (koji nisu
bili realizirani) najpravilnije bi bilo da se Kosovo i Metohija prisajedine
Albaniji, a da Albanija ue u federaciju s Jugoslavijom, Prema Dedijerovu
svjedoenju, to je bilo i Titovo miljenje,
Blagoje Nekovi: "Pitanje odnosa gdje e pripasti Kosovo i Metohija
- Albaniji ili Jugoslaviji - treba posmatrati tako da je danas demokratska
i federativna Jugoslavija najjaa demokratska sila na Balkanu, koja je jedina
u stanju da omogui bolji ivot i suradnju i zadovolji sve tenje iptarskog
naroda, kao i ostalih narodao Kada se u Albaniji postigne potpuna pobeda pod
rukovodstvom narodnooslobodilakog pokreta, i izmene meunarodne prilike, onda se nee postavljati pitanje granica izmeu Jugoslavije i Albanije.

.. Objavljeno u Klljieullilllllollillama 15 XI. 1987

176

177

T reba li, drue Petranoviu, na osnovu Vaih interpretacija AVNOJ-skih

odluka, smatrati Tita, Nekovia, Kardelja i :ujovia separatistima?
3" Ja sam u svom lanku, meu ostalim, kategoriki iznio, neto drugai
jim rijeima i duljim obrazloenjem, ove tri tvrdnje:
(a) Integritet Jugos!avije ne moe se dovesti u pitanje,
(b) Ujedinjenje u Jugoslaviju - versajsku i bur{)asku, jer drugaija nije mogla
biti - jest epohalni dogaaj historije naih naroda. Mogao bih dodati,
epohalni upravo zato to predstavlja realiziranje historijskih tenji za ujedinjenjem, nacionalnim i meunacionalnim
(c) Kominterna je u odnosu na Jugoslaviju odigrala reakcionarnu ulogu, jer sc
angairala u razbijanju Jugoslavije
Ova tri moja jasna stava dr. Petranovi nadugako i nairoko ponavlja
u svom odgovoru. to je svrha rog ponavljanja? Da se sugerira itaocu kako se
ja kao Hrvat zauzimam za dezintegraciju .Jugoslavije, da je smatram sumnjivom tvorevinom i da, kao lan Partije, na Kominternine postupke gledam kao
na oinsku brigu za narodne interese (kao to mi to imputira Vueli)? Ili
dr. Petranovi nije ni itao moj lanak o kosovskom pitanju pa provaljuje
otvorena vrata? Pretpostavljam da je ovo posljednje, No intelektualac ne smije
biti neobavijeten kad ulazi II javnu polemiku. Ipak, drago mi je da se bar u ta
tri osnovna pitanja slaemo,
4. U svom odgovoru dr Petranovi ponovno pravi logike lapsuse, i to
uvijek dosljedno na tetu Albanaca. Navest u samo jedan radi ilustracije .
Dr, Petranovi se slae sa mnom da je meu Kosovarima bilo najmanje informbiroovaca u Jugoslaviji . Ali odmah sugerira i objanjenje da bi to moglo biti zato jer
su u tim godinama u kosovskom rukovodstvu kljune pozicije drali Srbi
i Crnogorci H Kako je meu Srbima bilo mnogo vie informbiroovaca nego meu
Albancima, a Crnogorci su u tom pogledu bili apsolutni rekorderi, proizlazi da se
Srbi i Crnogorci naopako ponaaju samo kod kue, a na Kosovu uspjeno brane
jugoslavenske interese od pogibeljnih Albanaca! Radi izbjegavanja nesporazuma, moram odmah dodati da crnogorski informbiroovski rekord nipoto ne
znai nedostatak patriotizma kod te nacije,. Ako je ikoja nacija patriotska
i jugoslavenska u ovoj zemlji, onda su to Crnogorci. Izbacili su okupatora iz
zemlje prije !lO to su se drugi narodi i pokrenuli . Nadam se da sam bio jasan.
5" Na kraju ono tl emu se Petranovi i ja bitno razlikujemo i iz ega
proizlazi sve ostalo~ Za me1Ie su I~osouski Albanci Jugoslaveni kao i sui drugi
jugoslauellski llarodr Za Petranovia, oni su tuinci, nacionalna manjina,
koju on suprotstavlja slovenskom ivlju. A meni sugerira da Albance treba
da mjerim prema suim ostalim narodima Jugoslavije" Ako ne uzmemo u obzir
rasistiko stanovite - a pretpostavljam da ga moemo ignorirati - onda
kakva je to razlika izmedu Albanaca i Slavena u ovoj naoj zajednikoj dravi
Jugoslaviji, drue Petranovitl?
178

6, Dc Petranovi zavrava odgovor ovim sudbonosnim pitanjem:

Doktore Horvat, da li znate za neki slian primer, gde su pripadnici
naroda bili izloeni takvom nasilju kao to je to sluaj, u posledl1jc dve decenije, sa Srbima i Crnogorcima na Kosovu?"
Ovo pitanje s Bujanskom konferencijom, o kojoj raspravljamo, oigledno
nema nikakve veze. Ipak odgovaram, Na svoju, i nau, civilizacijsku sramotu,
moram da kaem da slian primjer znam. Primjer je, na alost, jo mnogo gori,
Radi se o pljaki, nasiljima i ubijanju Albanaca, ukljuiv ena, djece i staraca,
nakon osvajanja Kosova od strane srpske i crnogorske vojske, O tome je kao
ratni dopisnik izvjetavao poznati nam ruski socijalist Lav Trocki O tome je
pisao i na domai, srpski, socijalist Dimitrije Tucovi. Postoje i drugi izvorL
Nasilja su se nastavila i poslije 1918. g. itava sela su spaljivana. A ta je tek
naim Albancima pripremio predratni Srpski kulturni klub i uvaeni akademik Vasa ubrilovi u staroj kraljevini, to je ona donekle i sprovela! udi
me, doktore Petranovi, da Vi kao profesionalni historiar ne znate za te
dogaaje i ne poznajete odgovarajue izvore. lli moda ipak znate i poznajete?
I ta uope za historijsku nauku ili nau dananju politiku slijedi iz toga to
traeni primjer postoji ili ne postoji?

179

Literatura

Banac Ivo, The National Question in YugoslalJia, Cornell Un. Press, 1984,
Bilandi Duan, jugoslavija poslije '[ita, Globus, Zagreb, 1986
Bobi Gan~, "Paraiogizmi iskrivljenog diskursa o Kosovu, [hema, 8-9/1987,209-15
Bogavac Duan, Istine bez distance, vlastita naklada, Beograd, 1986
Bogdanovi Dimitrije: (a) Knjiga o Kosovu, SANU, Beograd, 1986 .
(b) Razgovori o Kosotlu, vlastita naklada, Beograd, 1986,
Boi Ivan, Nemirno Pomorje XV veka, SKZ, Beograd, 1979
Boi Ivan et aL, Istorija jugoslavije, Prosveta, Beograd, 1972.
Bulatovi Ljiljana, "Traganje za isrinom, Intervju, Beograd, 4~ IX.1987.
Cana Zekeria, Shpalime historike, Rilindja, Pritina, 1983
Carevi Mio, Evolucija shvatanja i razvoja autonomije u ]ugosiaviji,<, Marksistike
teme, br. 2, 1986.,29-41
"Convention reglemenranr I'emigration de la population Turque de la region de la
Serbie du Sud en Yougoslavie, Gjitrmime albanologjike-Seritl e shkel1cave histori~
ke, XI!, 1982.,251-58.
Cviji Jovan, Balkansko polllostrvo i junos[ollenske zemlje, Zavod za izdavanje ud~
benika, Beograd, 1966,
~ori Petar, Ljudima se ne moe oduzeti seanje'<, Dl/ga, 1982C;osi Dobrica, Stvamo i mogue, Otokar Kerovani, Rijeka, 1982..
Cubrilovi Vaso, Iseljavanje Arnauta, Vojno istorijski institut JNA, Arhiv bive
jugoslavenske vojske, br. 2, tasc, 4, kutija 69.
".tv!anjinski problem u novoj Jugoslaviji, Beograd, 3, XII.. 1944
Dadi Zarko, Povijest Egzakl1lih zl1aJlosti lt Hrvata, SNl, Zagreb, 1982,
Dedijer Jevto, Nova Stbija, SKZ, Beograd, 191.3,
Dedijer Vladimir, Jugoslavensko~albanski odnosi, Borba, Beograd, 1949,
Novi ptilozi za biografiju josipa Broza Tita, tom III, Rad, Beograd, 1984~
Degan Vladimir~uro, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana sa osvr~
tom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju
Jugoslavije, "Pri/ozi". VIII, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, 1972
akovi Spasoje, S!tkobi na Kosovu, Narodna knjiga, Beograd, 1984,
urii Milutin, "Cuvari BeseH, Politika, 1 L VIII. 1987" s . 20
Deletovi Ivanov Pavle, 21. SS~divizija Skenderbeg, Nova knjiga, Beograd, 1987
Enciklopedija jugoslavije, sv, 1,4, 7, 8, Leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 1960,
1968, 1971.
Erdeljanovi Jovan, Kui, Bratonoii, Piperi, Slovo Ljubve, Beograd (1907), 198 L
Freundlich Leo, Alballiells Golgalha, J Roller, \Vien, 1913.
Gje~ovi Shtjefen Konstantin, Kano1l Leke DttkadjiHija, Stvarnost, Zagreb, 1986.
Godil1jak Arhh'a Kosova, XXI-XXII, 1986

180

Grafenauer Bogo et aL, red" Historija naroda Jugoslavije, sv, I, II, kolska knjiga,
Zagre!;, 1953 . , 1959
Hadri Ali, Narodilo-oslobodilaki odbori Ita KosatiH, Zavod za istoriju Kosova, Pritina 1975
Hasani Sinan, KOSOI!O,~ Istine i zablude, CIP, Zagreb, 1986,
Hoda Fadilj, ,K<lko smo se pripremali za Bujan, Borba. 20, VI-25, VI. 1987
Honore Tony, ,.Pravo na pobunu, Tbeoria, 1~2/1987, 15-30
Hoxha Hajredin, Afirmacija albanske nacio1lalnosti tl Jugoslavi;i, Rilindja, Pritina,

1984
Horvat Branko, ]lIgos!auellska privreda 1965-1983, Cankarjeva zaloba, Zagreb,
1984
Jugoslaveusko drutvo II krizi, Globus, Zagreb, 1985
Jovanovi Batri, Kosouo, Inflacija Socijalnc razlike Partizanska knjiga, Beograd,
1985.
Cmogorci o sebi, Narodna knjiga, Beograd, 1986,
Jovievi Pavle, Miljkovi Mita, BOTba pekih komunista izmeu dva Tata 1918-1941,
BIGZ, Beograd
Kai-Mioi Andrija, Razgol/or ugodili 1laroda slovlllskog, (1759), L. Hartman,
Zagreb, sedmo izdanje
!<aran Milenko, "Dananje Kosovo vieno 'iznutra'", apirografirani referat podnesen
skupu Covjek i sistem u Zagrebu, 1987.
Kardelj Edvard, Borba za priz1lanje i nezavisnost Noue jugoslavije, Radnika tampa,
Beograd, 1980.
Katunari Vjeran, "Sistem moi, socijalna struktura j nacionalno pitanje, Rel/ija za
sociologiju, 1986, 75-89
Keetovi N1uhamed, Ko1tlrarcuolucija Iza Kosol/u, Zadruga, Beograd, 1984
Krasniqi Mark, Gimme e gjurml11e, Instituti Albanologjik, Pritina, 1979 .
Krizman Bogdan, ).Elaborat dra Ive Andria o Albaniji iz 1939. godine, asopis za
suvremenu povijest, 2/1977, 77-90
Krsti ore, Kolonizacija II jllnoj Srbiji, Bosanska pota, Sarajevo, 1928
Krsti Kruno, Rjenik govora zadarskih Arbanasa, Mjesna zajednica Arbanasi, Zadar,
1987
Kujundi Nedjeljko er al., ur., OSJ1ovlli problemi visokolwlske pedagogije, kolska
knjiga, Zagreb, 1987
Lapevi D., Istorija socijalizma lt Srbiji, Slovo Ljubvc, Beograd, (1922), 1979
Lee Michele, "The Two Albanias, New Left Reuiew, 1983,62-91
Leroti Zvonko, Naela (ederalizma uiellaciollalllc drave, Globus, Zagreb, 1985
logoreci Anton, [he Albania/Is, \'V'estview Press, Bouider, CoL, 1977~
Lopuina Marko, Ljudi bez domovine, Imeruju, 24.IV, 1987,
Ljetopis popa Dukljanina, Matica Hrvatska, Zagreb, 1950,
Maleti Mihailo, UL, Kosovo, Kultura, Beograd, 1973
Markovi Draa, Dnevnike zabeleke, Rad, Beograd, 1987.
Markovi Miodrag, "Snovi i 'grijesi' Miladina Popovia, Borba, 26, VI. do
n VI!. 1987.
Marks K.~Engeljs F. , Soincllija, tom 9, 12,22, Moskva, 1957-62
Mihaevi Lwovro, Po Albaniji, Matica hrvatska, Zagreb, 1911,
Mihajlovi Zivorad, Pokoene koso liske istine, Vega, Beograd, 1986
Miloevi Branislav, Nacionalizam i demoktatija, NIN, 28. VIII. 1987.
Miloevi Milan, Politike, socijalne i druge napetosti, NIN, 20. IX 1987,
Jvhljanov Marko, Sabral1a djela, sv. l-V, Grafiki zavod, Titograd, 1967

181

Indeks tmena i pojmova

Miljkovi

Mita,
"Kosmet rnale mladosti
(1937-1947h 1-14, NIN
19. VII-18 X 1987.
Miloevi Milo, "Ko je traio tepubliku, Illtervjll br. 149-152, 13 11-27 ilL 1987.
Njego, Petar II Petrovi, Gorski vijenac, CANU, Titograd, 1985,
Novakovi Kosta, etiri meseca II Srednjoj Albaniji,(, Borba, knjiga 7, 1914,
Nui Branislav, Kosovo, Prosveta, Beograd, 1986. (prvo izdanje: Marica srpska, Novi
Sad, 1902)
Obradovi Milovan, Agrama reforma i kolonizacija Ila Kosovu, (1918-1941), Institut
za istoriju Kosova, Pritina, 1981,
Oci aslav, Nacionalna ravnopravnost i regionalni razvoj, Institut ekonomskih
nauka, Beograd, 1986.
Osnivaki kongres KP Srbije, Institut za isroriju radnikog pokreta Srbije, Beograd,
1972
Pavlovi Dragia, Pitanjem na odgovore, BIGZ, Beograd, 1986"
Petri Ernest, Prauica do samoodlobe, Zaloba obzorja, Maribor, 1983
Petranovi Branko, Istorija Jugoslavije 1918-1978, Nolit, Beograd, 1980.
Pleterski Janko, Nacije, Jugoslavija, revolucija, Komunist, Beograd, 1985
PoUo Stefanaq et aL, Histoire de I'Albanie, Horvath, Roanne, 1974.
Popovi Janiije, ivot S,.ba na Kosovu 1812-1912, Knjievne novine, Beograd, 1987
Radojevi Danilo, "Smisao sporova nekih historiara oko izvora stare crnogorske
istorije, Ars, 111987,41-46
Rajovi Radoin, Autonomija Kosova, Ekonomika, Beograd, 1985
Rexha Ali, Zora, Globus, Zagreb, 1987,
Saliu, Kurtesh, Nastanak, razvoj, poloaj i aspekti autono111nosti socijalistike autonomne pokrajine Kosovo tt Socijalistikoj jugoslaviji, Zavod za udbenike, Pririna, 1985.
Savezna konferencija SSRN], ta i kako dalje lla Kosovu, Narodna knjiga, Beograd,

1985.
Srkulj Stjepan, Hrvatska povijest, Hrv. izdavalaki bibi. zavod, Zagreb, 1937,
Stani .Janez, UL, Albanci, Cankarjeva zaloba, Ljubljana, 1984.
Stipevi Aleksandar, lliri, kolska knjiga, Zagteb, 1974
a ki Vlajko, Minobaca kao tradicija, Borba, L VII. 1982.
ufflay Milan, Srbi i Arbanasi, Beograd, 1925.
Tadi Ljubo, Da li je naciollalizam naa SlIdbil1a, Beograd, 1986
Taipi Taip, AlbG1zci na sremskom (rontu, Narodna armija, Beograd, 1981
Tijani Aleksandar, hZato to radimo?, Danas, IS. IX. 1987,.
Trnavci Halit, hMoja ispovest o Kosovu,<, Politika, 31 VII-ll. IX. 1987

lrotsky Leon, The Balkart \Vars, Monad, New York, 1980 .

Izabrani spisi, knjiga II, Prosveta, Beograd, 1950 . , (Srbija i Arbanija, Beograd, 1914.)
Vasi Dragia, Dva meseca tl ;ugoslavenskom Sibim, Gece Kona, Beograd, 192 t
Tucovi Dimitrije,

Vidmar Josip, O slovenstvu o jugoslavenstvu, Globus, Zagreb, 1986.

Vlaji Gordana, Revolucija i nacionalno pitanje, CKD, Zagreb, 1984~
Vukovi Ilija, Stranputice Hajrudil1a Hode, Nova knjiga, Beograd, 1985
),Lukavstvo velikoalbanskog uma, Duga, ljeto 1987,
Zekeria Cana, ShpaJime historike, Rilindja, Pritina, 1983.
Zogovi Radovan, Na popritu, Kultura, Beograd, 1947

182

>

A
Ain, Z. 151
Ademi, B. 163
Ajri, P. 58
albanski bojkot 113
albanska ekonomska migracija 113
albanski etnos 19
albanska manjina 56
albanski nacionalizam 115,
142
albanski narodni preporod
26
albanski nacionalno-oslobodilaki pokret 38
amnestija 31
Andri, I. 25, 47, 48
aneksija 24
Asen, l 84
autonomija 16,24,27-29,31,
l2, 106, 145
administrativna 30
nacionalna 156
politika 147
autonomisri 23
autonomne pokrajine 94
avnojska federacija
Avramovi, Z. 161

birokratska represija 166

Bismarck, o. 29
Biti, H. 7
Bobi, G. liS
Bodin, car 15, 82
Bogavac, D. 100
Bogdanovi, D. ID, 11,68,7.3,
165
Balerini, A 32
Balerini, I. 31
Boi, I. 43, 69, 8.3
Brankovi,

L 84

Brankovi,

V,. 15
Brovin, Q. 51
Bulatovi, Lj. 64
Buatlija, M 23, 24

e
Caldaris, 60
Cana, Z. 7
Carevi, M. 94
Crnojevi, l. 84
Crnojevi, S 81
crnogorska dravnost 157
Curri, B, 16,32, 92
Cviji, J 69, 70, 72, 127

Bajr, A 157

anak, R 113
ubrilovi, V. 45, 47, 51,179
uprili, M 70

balkanska federacija 91,

144-146, 170
balkanski ratovi 16
balkanski saveznici 32
Banac, I. 91
Bebler, A 60
Bejta, A 38
Beria, M, 121
birokratska organizacija 133

ori P II

osi:

D, 100, 109

183

Filipovi,

Damjanovi, p, 104
Dedijer, J. 69, 79
Dedijer, v.. 12,58, 65
Demac!, Alal
demitologizacija 6
demografska analiza 7
demografski politiki ivot 96
demokratska sila 58
Deva, V. 63, 111,155
Dioklecijan, 81
Dobruna, A 111
Dolanc, S, 161
Doi, .35
Drakovi, v.. 166
drutvena klasa 11
drutvena situacija 12
drava, 10, 16,51
Dukagjini, L 85
Duan, car 15, 17, 8.3, 84

R, 7
Franko, I 112
Frasheri, A 27,30
Freundlich, L 35

44,56,57, 61, 99,

100,101,103, III
erua, J, 87
ilas, M, 61, 62
onbalai, S 7
urii, M . 86

GaUuri, N. 45
Galica, Sh, 38
Galovi, S. 117
GazuHi, G. 85
geneza 6, 15
genocid ll, 12, 163

H
Hadri, A. 58
Hasan!, S, 43, 44, 6.3, 66, 87, 100, 102, 104,

Horvat, B. 110, 112, 155-158, 160-164

Hoxha, E. 87, 102, 112, 119, 146, 173
Hoxha, F. 57, 94,112,16.3
Hoxha.
35, 38, 45, 66

Haxha, M 57, 58, 59

Hoxha, Sh, 112

E
Ekmei, M . 73
ekonomski razvoj 146
ekonomska emigracija 96, 109
ekonomska politika 109, 157
Engels, F 29, 30

Erdeljanovi,

160
Erdody,

J, 68, 77, 88, 112,

fi, i'4
16, 19, 20, 119,
129,137,175
etniki identitet 107
simbioza 82
ravnotea 132
ovinizam 136

etnika grupa

F
fanatizam II
federacija 10
balkanskih naroda 121
radniko-seljakih republika

91

184

kranstvo 22, 76
KlIi,

77, 112
N, 99
kulturna fertilizacija 75
preporod 125
kvislinke organizacije 64

fi 7

Jankovi, .

Kujuni,

35, 120

D,. 116

javne slube 10
javno mnjenje 118, 1.37, 152, 164
jezik politike parole 95

121

akovi, S,

Jaki,
Janji,

Haxhi, M~ 31
historija 6, 21
historijski princip 16, 17

ideologija 7
ideoloki fanatici 102
ideoloki mesija 93
ilegalna organizacija 110, 114
politika aktivnost 100
teroristika aktivnost 100
iluzija 12
imperijalizam 172
indoktrinacija 114, 160
institucija 10
integracija 152
iracionalan privredni sistem 133
iredenta 46,117,174
iredentista 115, 173, 174
iredentizam 102, 103, 120
islam 20, 83
islamizacija 21
islamska organizacija 29
iseljavanje 10, 109, 122, 134
istona kriza 27
izvorni marksizam 96

Jovanovi,

B 86, 156
P. 39, 50, 57, 58
Jubaoi, Z. 26
jugoslavenska dtavnopolitika praksa 105
federacija 142
patriotizam 114

]ovievi,

Kai-Mioi,

A 84, 105

V 134

Kora,

V. 155

Korvin, M, 85
Kosanovi, M. 110
Kosik, K. 16.3
kosovska autonomija 91, 92, 93
pitanje 146, 15.3
Kosti,

R 86
152, lS.3
Kovaevi, Lj, 160
Kover, G 4.3
Krasniqi, B. 126
Krsti, . 40, 41
Krizman, B. 47, 48
Kruni, ll, 155
Kovaevi,

leroti,

Z. 100

V. 167
24, 30, 33
Marinkovi, S, 11.3
Marjanovi, 109
Marko Kraljevi 15
Markovi, D. 94, 155
Markovi, M . 157, 158
Markovi, S. 91
Markovi, . 51
marksizam 173
marksizam-lenjinizam II
Marx, K 29, 17.3
Matvejevi, P_S
May, K 119
Mehmed II . Osvaja 84
Mehmet, sultan .31
meunacionalna netrpeljivost 112
Miunovi, D, 151, 152
Mihaevi, L 21
Mihailovi, D, 39
Mihajlovi, K. 154
Milanovi, V, 162
Milica kneginja 15
Milo, knez 23, 45
Miloevi, K 109
Miloevi, M. 113, 116, 117
Milutin, kralj 15
Milutinovi, I. 57
Miljakovi, M, 45
Milianov, M. 68, 80, 160
Miljanovi, M, 77
Miljkovi, M, 39,42,48, 62, 145
Minovi, , 171
mistifikacija 11
Miovi, M 159
Mitko, T. 30
mitovi 6
Mugoa, D. 54, 172
muslimani 21
Maleti, M,

Kallay, B. 105
kapital 133
kapitalizam 11
Karaore, A 45
Karaorevi, A. 15
Karan, M . 11.3, 116
Kardeli, E 60, 175, 177, 178
Kastrioti, J. 84
Katunari,

D 17, 144

Maek,

Kadriu, H. 92
Kalezi, M. 162

kaznena ekspedicija 24
Kelmendi, A. 123
Kermauner, r. 162
Kesedija, M, 85
Keetovi, M, 110
kolektivna osveta 124
kolonizacija 40
komunizam 11
Konfederacija 137
kontraindikacija 160
kontrarevolucija 11,173,174
kontrarevolucionarne nacionalistike
monstracije 142

lapevi,

Lazar, knez 15
lenjin, V. l, 38, 151

de-

185

N
nacija 11,21,22,26,28,29,31,33,52
nacionalna autonomija 32

bunt 11
nacionalna diskriminacija 107
ekonomija 97
egocentrizam 125

pleme 7B
plemensko drutvo 21

Staljin, J V. 60, 61, 91, 151, 173

Pok, L 7

staljinistiki jednopartijski sistem 96

policijska represija 67
policijski funkcionari 11

Stani,

policijski teror 31
politike

emancipacija 163
identifikacija 139
ideolozi 26
izdajice 171
kapital 97
manjine 16, 93, 103-107, 121, 142, 145,

152,174
neopredijeljeni 106
ovinizam 138, 139, 146, 166, 171, 174
ujedinjenje 28
nacionalisti 29, 115, 116
nacionalizam 7, 10, 52, 110, 142, 156, 160,

grupe 138
politiki legitimitet 97
politika podijeljenost 21
policija 96
razvoj 146

Popovi, M,. 51, 54, 56,172,173

Porfirogenet, Ko 83

povijest 12
prava, nacionalna 102
politika

102
osobna 102
nacionalne manjine 102
prisilna asimilacija 107

Nika,

prolost 13 ~
Prori, S. 91
Puri, E 5

Nikola, kralj 32
narodnost 93
Nemanjii

83
Nekovi, B. 58, 175, 177, 178
Noli, F 38
Novakovi, K. 35, 36, 37, 42
Nui, B, 24, 71, 80

Quemal, I. 31, 32

o
R

Radi,

D 7
A. 61
Rajovi, 44, 58, 91, 92, 99
regionalni nacionalizam 96
religija 21
Renfi, K 66,99, 109
Resnja, N 31
revolucija 11, 31
Risti, J 45
Rankovi,

p
pacifikacija 38-.39
Pajkovi, ,.

61,121

177-179
Petrovi, A"
Petrovi,

35

R. 160, 161
Perunii, B. 115
Pijade, M, 60, 103

186

91

Radojevi,

oruani otpor 31

pantureizam 31
Pashko, V. 26
Pai, N. 40
Pavievi, V. 155
Pavlovi, D . 162
Peri, , 71
Perovi, L 155
Petranovi, B
34, 171, 172,

epanovi, M. 7, 48, 49
atra, J 99, 109
oki, 109
ovinizam llI, 114, 138

S
Sali, K. 115

173, 175,

samoupravljanje 11
Sedai. E. 123
Sekulovi, M. 99, 109
separatizam 56, 115, 120, 173, 174

Skenderbeg,

u
Uro, car 15
ustanak 16

J. K. 120, 147

socijalizam 11

D 38, 39, 64
80
Vcqilharxhi, N. 36
Vidmar, J 123, 125
vjerski fanatizam 46

ufflay, M. 81, 83, 85

uvar, S. 156

vlasnitvo 11
VIlasi, A 162
Voca, A, 51
vojna konvencija 23
vojna uprava 37
Vucli, M 161, 163
Vuliki, P 7

Vukmanovi,

Tankovi,

Obili, M 147
Obradovi, D. 38,41,47,77,147

M. 87

Vasojevii,

T adi, Lj. 93, 154, 155

tajna velikosrpska organizacija 117

Qosja, R. R, 120, !.l6

obiaji

Tumovi,

Vasi,

nacionalni antagonizmi 93

B. 7

J. 66

Stefanovi, . 63, 65
Stipevi, A. 83
Stojadinovi, 44, 47, 48
Stojanovi, S. 154
Supek, R. S
suverenitet nacija 99

teatar 24
Po!ua, . 50

Prishtina, H, 31, 92

163

sredstva javnog komuniciranja 11

r. 57

Vukmirovi, B,
Vukoti, L 115
Vukovi,

49

I 47

32

teritorijalni integritet zemlje 142

teror 12

Tijani,

A 116, 122
'Tito,J.B 57,58,87,82,97,112
Tomovi, M, 7
'T optani, S. 26
totalitarizam 153
tradicija 6
'Trnavci, R 16,80, Ill, 163
Iroeki, LN. 34, 36, 124, 151, 179
Tucovi, D, 5,23,30,35,37,77,80,163,164,

179

Zmajevi,

V 85, 123
R. 54
Zagu, A, 38
Zrinski, N S 83, 84

Zogovi,

Zu jovi, S 177,178

Sadraj

Od istog al/tora:
Industrija nafte II Jugoslaviji
sv I Proizvodnja nafte
sv, II Prerada nafte
sv III Distribucija
Ekonomika jugoslavenske nahne privrede
Ekonomska teorija planske privrede
Meusektorska analiza
Uzroci i karakteristike privrednih kretanja II 1961. i 196Lg" urednik
Ekonomski modeli
Ekonomska nauka i narodna privreda
Sumarna analiza privrednih kretanja i prijedlozi za ekonomsku politiku, sa suradnicima
Ogled o jugoslavenskom drutvu
Privredni ciklusi II Jugoslaviji
Integrirani sistem drutvenog raunovodstva za jugoslavensku privredu, sa suradnicima
Privredni sistem i ekonomska politika Jugoslavije
Ekonomske funkcije federacije, sa suradnicima
Uvod II ekonomsku teoriju proizvodnje
Ekonomska analiza I: Proizvodnja i tehnoloki progres
Self-Governing Socialism, sv, l i II, uredio s M, Markoviem i R, Supekom
Ekonomska politika stabilizacije
The Yugoslav Economic System, sa suradnicima
Politika ekonomija socijalizma

Jugoslavenska privreda 1965-1983,

Jugoslavensko drutvo u krizi
Radna teorija cijena

188

Predgovor 5
Upute za itanje albanskih

rijei

1. Uvod: Tri aspekta kosovskog problema

PROLOST
2. Geneza kosovskog problema 15
3. Opi historijski okvir 18
4, Formiranje albanske nacije 26
Prethistorija 26
,Prizrenska liga 28
Osvajanje autonomije i proglaenje nezavisnosti .31
5. Kraljevina Jugoslavija 34
Osloboenje kao okupacija 34
Pacifikacija 38
Kolonizacija 40
Rjeavanje kosovskog pitanja 42
Okupacija 48
6" Konferencija u Bujanu 53
Kosovo do konferencije i neposredno poslije 53
Rezolucija konferencije 5 5
7, Republika Jugoslavija 60
Novi kurs 60
Ekscesi policije 62
Reakcija 66
8, Elementi sukobljavanja: iseljavanja i bune 68
Kolonizacija Albanaca na Kosovu 68
Iseljavanja i bune 70
Balkanske migracije 72
9. Elementi zajednitva 76
Albanci i Crnogorci 76
Pleme Kui 78
Legende 79
Zajednika crnogorsko-albanska drava 81
Zajednitvo na irem prostoru 82

189

SADANJOST
100 Autonomija Kosova 91
1 L Studentski bunt 96
Ope prilike u zemlji 96
etiri komponente kosovske situacije 97
Demonstracije 100
Kosovo - Republika 103
poktrine o pravu naroda na samoopredjeljenje 105
IL Sikaniranje Srba i Crnogoraca i iseljavanje 109
Razbuktavanje nacionalne netrpeljivosti 109
Neistine i hukanja 114
. Pozitivni efekti kosovskih dogadaja 117
130 Frustracije Albanaca 119
Iririranja svakodnevice 120
Jezik 124
14 Kosovski problemi 129
Demografska eksplozija 129
Privredni razvoj 132
Integracija u Jugoslaviju 134
Politiko samoopredjeljenje 137
Subjektivni faktor 138
lSo Jugoslavija - federacija balkanskih naroda 141
Razumijevanje historije 141
Balkanska federacija 144

PLAVA BIBLIOTEKA
Branko Horvat
KOSOVSKO PIT ANJE

Izdava

CGI' DELO
OOUR Gl DBUS, Izdavaka djelatnost
ZAGREB
Za

Oprema

BRONISLA V FAJON

PRILOZI
L Razgovor u Filozofskom drutvu Srbije o Kosovu 151
L Polemika u Knjievnim novinama 159
30 Odgovor Srpkinji iz Bosne 165
Prvo pismo 165
Drugo pismo 166
40 Odgovor makedonskom korespondentu 168
5 Bujanska konferencija i njena prethistorija 171
Stvarnost suoavanja u vezi s kosovskim pitanjem 177

Lektura
MARKOGRCIC

Naklada
10000
'Tisak
GP DEL 0, Ljubljana, 1988

YU ISBN 86-343-0447-7

Literatura 180
Indeks imena i pojmova
Od istog autora 188

izdavaa

TOMISLAV PUEK

183

l
I