Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
Sociologija PDF
Sociologija PDF
Za izdavaa
Prof. dr Novak Kondi
Recenzenti:
Prof. dr Aljoa Mimica
Prof. dr Krstan Maleevi
Prof. dr Lazo Risti
dr Ivan ijakovi
SOCIOLOGIJA
UVOD U RAZUMEVANJE
GLOBALNOG DRUTVA
SADRAJ
Predgovor 9
U V O D 11
1. Zato uimo sociologiju? 11
2. Dve stranputice u savremenoj sociologiji 14
3. Pojam i podela sociologije 15
4. Teoretiari zasluni za nastanak i razvoj sociologije 17
II PREDMET I METOD SOCIOLOGIJE 23
1. Predmet sociologije 23
2. Odnos sociologije i drugih drutvenih nauka 24
3. Socioloki metod 26
3.1. Faze naunog istraivanja 27
3.2. Instrumenti i tehnike sociolokog istraivanja 28
3.3. Faze istraivakog projekta 33
III
D R U T V O 36
1. Pojam drutva 36
2. Opte, posebno i pojedinano drutvo 37
3. Odnos drutvo pojedinac 38
4. Razliita stanja kroz koja prolazi drutvo 39
5. Otvoreno i zatvoreno drutvo 41
6. Tipovi savremenih drutava 42
6.1. Industrijsko drutvo 42
6.2. Postindustrijsko drutvo 43
6.3. Globalno drutvo 44
6.4. Drutvo u tranziciji. 48
6.5. Drutvo rizika 50
6.6. Preduzetniko drutvo 52
6.7. Civilno drutvo 54
6.7.1. Civilno i/ili graansko drutvo 56
6.8. Post-civilno drutvo 56
7. Drutveni konflikt 59
7.1. Konflikt i/ili sukob 60
7.2. Vrste konflikta 61
IV POTREBE, INTERESI I VREDNOSTI 73
1. Potrebe 73
2. Interesi 76
3. Vrednosti 77
V
DRUTVENE GRUPE 84
1. Pojam i osnovne karakteristike 84
2. Struktura grupe 86
I
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
Predgovor
Autor
UVOD
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Kada je u pitanju njihov lini ivot, ljudi su danas esto pod utiskom da upadaju
iz jedne klopke u drugu. Oseaju da u svome svakidanjem ivotu ne mogu da otklone
nevolje koje ih pritiskaju. Oseajui to, esto se u tome nimalo ne varaju. Ono to im
je potrebno a to oni kao potrebu i oseaju jeste onaj posebni kvalitet duha koji bi
im pomogao da se obavetenjima koriste i da razum razvijaju kako bi doli do lucidne,
obuhvatne, saete predstave o tome ta se, po svoj prilici i u njima samima zbiva. To je
ona specifina disciplina koju bi bilo moda umesno nazvati socioloka imaginacija.
Rajt Mils
Na vratima Apolonovog proroita u Delfima pisalo je: Spoznaj samoga sebe.
Metaforiki reeno, na vratima sociologije, kao nauke, moglo bi da pie: Spoznaj
sutinu drutva.
ZoranVidojevi
Tako sociologija,ne samo kod Konta, ve i kod Sen Simona, Prudona i Marksa, ima
od samog poetka opte-teorijsko i praktino-empirijsko obiljeje. Ona se istovremeno
rodila iz Minervine glave i Vulkanovog nakovnja
Rudi Supek
UVOD
negativne pojave u njihovoj savremenoj manifestaciji i pomoi ljudima da se lake
snalaze u svojim svakodnevnim aktivnostima i susretima.
Napredak nauke i tehnike ima i svoje janusovo lice. Robotika, informatika, digitalna i laserska tehnika, prema oekivanju, trebalo bi da proire
ovekove potencijale i slobodu, ali one ponekad ine i suprotno ograniavaju
oveka i izlau ga sve veim rizicima. Gde su koreni tog obrta? Sociologija
treba da se bavi posledicama nekih aktuelnih naunih otkria i postupaka. Na
primer kloniranje predstavlja veoma aktuelnu temu i pokree brojne dileme
(naune, medicinske, moralne, socijalne, kulturne). Slino je i sa drugim naunim
dostignuima: vetaki virusi, vetake sirovine, genetski izmenjena hrana,
boravak u kosmosu. Sociologija treba da istrauje i brojna druga pitanja koja
se postavljaju pred savremenog oveka: ta ga pokree i motivie (posao, rad,
mo, ljubav); koji su strahovi i koje dileme dominantne; demografska eksplozija
i problem kontrole kretanja i ponaanja ljudi; pretea nestaica vode i ratovi koji
e se, moda, voditi oko kontrole pitke vode; hrana oruje budunosti u rukama
monih i razvijenih zemalja i kompanija; uloga ideja u razvoju (spraavanju) i
napretku (zaostajanju, razaranju) drutva.
Savremena sociologija je dinamina disciplina, ona svoja istraivanja
prilagoava stalnim promenama u materijalnoj i duhovnoj sferi drutva. Sociologiji
je potrebno da ee (nego to je to bio sluaj u prethodnih sto godina) redefinie
utvrene pojmove, da osavremenjuje pojmovno-kategorijalni aparat, te da propituje odnos izmeu teoriskih postavki, empirijskog sadraja i praktinog delovanja.
Danas je sasvim oito da je potrebno redefinisati i proveriti pojmove i njihovo
savremeno znaenje, kao to su: drava, demokratija, nacija, ljudska zajednica,
porodica, civilno drutvo, politika, odnos individualnog i kolektivnog identiteta,
drutvena promena, trka za ogromnim bogastvom pojedinaca i grupa, ovek kao
drutveno bie, tehnoloki (tehniki) napredak, vrednosti, moral i td.
Da bi kritiki analizirala pomenute pojave, procese, stanja i dostignua u
savremenom svetu, sociologija mora da ispuni svoje osnovne funkcije: saznajnu
funkciju (da otkriva pozadinu pojava i dogaaja); propedeutiku (propedevtiku)
funkciju (da uvodi u probleme i teme); svoju metodoloku funkciju (da ukae
na metode i tehnike koje se koriste u istraivanju i logikom miljenju); funkciju izotravanja kritike svesti (kritiki pristup teorijskim i empirijskim
injenicama) i funkciju orijentacije u drutvu ( slobodan i samouveren odnos
prema svim pojavama i dogaajima koji nas okruuju ).
Iz prethodno skiciranih pitanja i potrebe za odgovorima na njih, moemo
konstatovati da je zadatak sociologa da stalno otkriva uzroke i korene pojavama,
procesima i odnosima i da ukazuje na puteve i naine pronalaenja reenja i savladavanja tekoa. Stalno postavljati granice da bi ih dostizao(Supek), prelazio
i pomerao, to je profesionalni, drutveni, kulturni i moralni izazov za sociologa.
13
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
UVOD
i za njeno pretvaranje u dravnu (drutvenu) svojinu, kao i zahteva za ukidanjem
klasnog drutva, a samim time i sebe kao klase.
Reenje klasnog sukoba i ukidanje klasnih odnosa u drutvu marksizam
vidi na taj nain to e radnika klasa sruiti buroaziju kao vlasnika sredstava
za proizvodnju i nosioca dravne vlasti, oduzee joj privatno vlasnitvo i uiniti
ga optedrutvenim dobrom. Srednja klasa kao nosilac malograanske svesti
i konzervativizma e se, u sukobu radnike i buroaske klase, sve vie marginalizovati i na kraju nestati kao klasna snaga i klasni subjekt. Kada dovri sa
buroazijom, radnika klasa nee imati potrebe da egzistira kao klasa. Poto nema
privatne svojine nee biti eksploatisana niti e ona koga eksploatisati. Tako e se
stvoriti komunizam kao asocijacija slobodnih i samostalnih proizvoaa. U njemu
nee biti klasa, klasne eksploatacije ni klasne borbe. Ljudi e proizvoditi prema
svojim mogunostima, a uestvovae u raspodeli prema svojim potrebama. Dakle,
kapitalizmu kao eksploatatorskom i nepravednom drutvu u kome vlada sukob
interesa koji proizvodi stalne krize i militaristike reime u drutvu, suprotstavljen
je komunizam kao humano i pravedno drutvo sa bogatim ljudskim potrebama i
interesima koji skladno funkcioniu i koji produkuju narodnu vlast.
Marksistika teorija je inspirisala brojne revolucionarne pokrete koji su
ruili buroaske drutvene odnose i gradili socijalistiki sistem. Ti su se sistemi
kasnije pretvorili u zatvorena drutva (samodovoljna), ekonomski neproduktivna
i neracionalna u kojima je komunistika partija i ideologija dominirala u svim
oblastima (ekonomija, nauka, kultura, socijalni odnosi). Umesto slobode, kreacije, individualizma i humanog razvoja u drutvu je vlado voluntarizam, opravdanje
svih postupaka i reenja koje je provodila otuena komunistika nomenklatura,
potisnuta je kritika svest i akcija i stvoreno autarhino drutvo koje se nakon
izvesnog vremena samo iznutra sruilo.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
UVOD
Gotovo da ima smisla posebno govoriti o sociologiji urbanog okruenja. Ni sa sociologijom rada, porodice ili masovnih komunikacija, na primer, stvari ne stoje
drugaije. Svaka od njih sve vie uoava teskobu u okviru tradicionalne predmetnosti
jer iritirajue promene okruenja duboko zadiru u n jihovo polje interesovanja.
Ljubinko Pui
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Maks Veber (1864-1920) je jedan od najznaajnijih i najinspirativnijih teoretiara. I danas skoro da nema teme i socioloke oblasti u kojoj se
istraivai ne pozivaju na neki Veberov stav ili ideju. Njegov istraivaki i
tematski opus je veliki. I on obuhvata: znaaj ponaanja i delovanja pojedinca
u sociolokim istraivanjima; karakteristike religije; uticaj protestantizma na
privredni razvoj; konstituisanje metoda idealnih tipova, kao pogodnog instrumenta za istraivanje drutva; istraivanje slojevitosti drutva; odreenje sociologije kao vrednosno neutralne nauke; analiza moi kao specifine drutvene
pojave; prouavanje birokratije. Glavna su mu dela: Privreda i drutvo,
Protestantska etika i duh kapitalizma, Eseji iz sociologije.
Karl Marks (1818-1883) je jedan od najkontroverznijih teoretiara.
Inspirisao je mnoge istraivae i izazvao razliite polemike o temama i idejama
koje je zastupao. Bavio se analizom kapitalistikog naina proizvodnje, dao
znaajan doprinos istraivanju uzroka i oblika otuenja oveka u drutvu, analizirao teme iz oblasti filozofije (filozofski humanizam). Marks je zastupao
stanovite da je privatna svojina uzrok eksploatacije u drutvu, da drutvo
pokree klasni sukob i klasna borba, da je proletarijat jedina snaga u drutvu,
sposobna da oslobodi drutvo eksploatatorskih odnosa i razvije humane, solidarne i pravedne institucije.
or Gurvi (1894-1965) je sam svoje teorijsko stanovite nazvao
dijalektiki hiperempirizam. Sociologiju je odredio kao nauku koja izuava
totalne socijalne fenomene u celini njihovih aspekata i kretanja, nastojei da
ih dosegne u mikrosocijalnim, grupnim i globalnim dijalektikim tipovima
koji su upravo u nastajanju i nestajanju. Gurvi je uveo pojam dubinska sociologija, koji oznaava stepenastu sloenost drutva. Drutvo se sastoji od
dubinskih spratova, stratuma (morfoloka i ekoloka povrina, drutvena organizacija, uzori, kolektivna ponaanja, kolektivne uloge i stavovi, drutveni
simboli, stvaralako ponaanje, kolektivne vrednosti i ideje). Broj tih spratova zavisi od sociolokog pristupa, znanja i tipova drutva. Glavna su mu
dela: Drutveni determinizam i ljudska sloboda, Dijalektika i sociologija,
Savremeni poziv sociologije
Rajt Mils (1916-1962) je istraivao problem elita u modernom drutvu
(ekonomske, politike, vojne elite), a posebno njihov uticaj na vlast. Istraivao
je i poloaj oveka u svakodnevnom ivotu i naine njegove duhovne osposobljenosti da se suprotstavi strahu, nemiru i neizvesnosti. Rajt Mils je
jedan od poznatijih kritiara funkcionalizma. Glavna su mu dela: Elite vlasti,
Socioloka imaginacija.
Talkot Parsons (1902-1972) je ostvario znaajan uticaj na razvoj
amerike sociologije. On je glavni predstavnik funkcionalistike teorije
kao jednog od najsnanijih pravaca u razvoju sociologije. Glavni Parsonsov
18
UVOD
stav je da drutvo funkcionie kao skladan sistem, uokviren normativnim
pravilima, te da svako odstupanje od normativnog poretka znai patoloku
drutvenu pojavu koju izaziva devijantan pojedinac. Glavna Parsonsova dela
su: Struktura drutvenog delovanja, Drutveni sistem, Teorije o drutvu.
Ralf Darendorf (1929 -) je predstavnik liberalne struje u sociologiji.
Razvio je teoriju konflikta u kojoj pokazuje da u drutvu nije samo klasni konflikt vaan, ve i mnotvo drugih konflikata. Analizirao je mo i teoriju uloga.
Kritikovao je funkcionalizam i njegov stav o oveku kao igrau uloga.
Glavna su mu dela: Klase i klasni konflikti u industrijskom drutvu, Drutvo i
sociologija u Americi, Homo sociologikus.
Predstavnici kritike teorije drutva nisu isti sociolozi ali su svojim
istraivanjima i analizama faizma i totalitarizma, te stavovima o otuenju u
modernom drutvu doprineli izotravanju sociolokih teorija i metoda. Maks
Horkhajmer (1895-1973) dao je doprinos istraivanjima u oblasti socijalne
filozofije (sinteza sociologije i filozofije). Herbert Markuze (1898-1979)
analizira poloaj oveka u vremenu totalitarizma, a kasnije i u vreme ekspanzije industrijskog drutva. ovek i njegove potrebe svedeni su na jednu
dimenziju potronju. Njegova najznaajnija dela su: Kultura i drutvo,
Jednodimenzionalni ovek. Erih From (1900-1980) je teoretiar socijalne
psihologije. Oslanjajui se na Frojdove stavove razvio je teoriju otuenja
oveka u savremenim uslovima (Najznaajnije su mu knjige: Zdravo drutvo,
Bekstvo od slobode, Anatomija ljudske destruktivnosti). Jirgen Habermas
(1929-) je najmlai iz ove grupe sjajnih teoretiara i nastavlja je njenih teorijskih stavova. Bavi se irokim spektrom tema. za sociologiju su najvanija
njegova istraivanja na podruju teorije interesa i javnog mnenja.
Pomenuemo i grupu teoretiara, ija bi zajednika odrednica mogla
biti da su to teoretiari postindustrijskog drutva. Rejmon Aron se istakao
lucidnom kritikom marksizma i socijalizma. Istakao je tezu da drutvo ide
neizbenoj konvergenciji (i socijalizam i kapitalizam idu istom tipu drutva).
Moe se rei da je shvatio znaaj globalnih tendencija u razvoju savremenog
drutva. Danijel Bel je najavio raspravu o postindustrijskom drutvu, kao i
raspravu o kraju ideologije. Alen Turen (1925-) posvetio je posebnu panju
empirijskim istraivanjima u sociologiji. Analizirao je karakteristike postindustrijskog drutva i drutvene pokrete. Alvin Guldner (1920-) daje znaajan
doprinos kritici funkcionalizma i marksizma. Smatra da su skoro iste (negativne) posledice ostavili u savremenoj teoriji. Znaajna je njegova ideja o
refleksivnoj sociologiji (sociologija koja sagledava samu sebe, svoje slabe
strane i traga za mogunostima inovacije u teoriji i metodologiji). Kljune
su mu knjige: Obrasci industrijske birokratije, Za sociologiju. Alvin Tofler
je svojom knjigom Trei talas izazvao dosta panje kod sociologa i naune
19
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
20
UVOD
TEME ZA ANALIZU I RAZGOVOR NA VEBAMA
U svom nastanku sociologija nosi nesumnjivo holistiko obiljeje. Do diobe na pojedine grane i podruja, na pojedine discipline, dolazi tek kasnije, kao i do razdvajanja
na vie teorijsku orjentaciju za razliku od empirijsko-istraivake: bolest od koje se
sociologija nije sasvim oslobodila ni do danas, iako uvia njene tetne posljedice.
Biti svjestan postavljenih granica znai ve odreenu sposobnost gledanja
preko njih i dalje od njih. Problemski i metodoloki to ve znai da ih prekoraujemo.
To je upravo ona sposobnost koja sociologu daje prednost pred svakom vrstom uskogrudog pozitivizma koji se eli zatvoriti u granice ne samo datoga, ve i upravo-takoi-nikako-drugaije metodoloki odreenog predmeta. ....... Sociolog se mora odrati
u veoma tekom poloaju: mora se znati ograniiti u istraivakom projektu, pronai
metode koje tom projektu najvie odgovaraju i primijeniti ih s najveom naunom
strogou.
....ekspanzije ljudskih saznanja i porasta ljudske svijesti ostaju i dalje sudbonosni program oveanstva. Upravo je vlast ovjeka nad prirodom, s razvojem prirodnih
nauka i proizvodnjom modernog atomskog oruja, nametnuta ovjeanstvu da obuzda
iracionalne sile koje njime jo uvijek suvereno vladaju. Odgovornost sociologije u tom
poslu danas je vea nego to je bila ikada.
Rudi Supek
Sociologija treba da znai: nauka koja hoe da razume i tumai drutveno
delanje i time objasni ono to je uzrono u njegovom toku i njegovim posledicama. Pri
tome delanje treba da znai ljudsko ponaanje (...) ako onaj ili oni koji delaju povezuju s njim neko subjektivno znaenje. A drutvenim delanjem treba da se naziva
takvo delanje koje se, po ciljanom znaenju onoga ili onih koji deluju, dovodi u vezu
sa ponaanjem drugih i u svom toku je orjentisano prema ovome.
Max Veber
Moderna sociologija znai i brzoreagujua sociologija. Pokuaji da se brane
pojmovi, poput postindustrijskog drutva, i razaznaju njihovi sadraji, danas moe da
se uini kao neto to je ve prevazieno. Pretekli su ih pojmovi poput teletopijskog, informatikog, kibernetskog ili sutra ko zna kakvog novog drutva. Koraa
li sociologija naporedo sa izazovima promena drutva koje dolaze iz ekonomskih ili
tehniko-tehnolokih sfera?
..... Pojavu suburbanizacije smenjuje eksurbanizacija i mapa socijalne segregacije u gradu dobija sasvim novi izraz. Socijalno-patoloka slika grada menja se
vrlo dinamino: prostituciju smenjuje masovna pornografija, kokajin zamenjuje krek,
a ovaj njuk, standardni kriminal potiskuju razne vrste kompjuterskog kriminala.
Ljubinko Pui
21
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Danas kapital mora da trai nove kolonije koje bi osvojio i eksploatisao radi dalje
akumulacije. Te nove kolonije su, po mom miljenju, unutranji prostori enskih tela,
biljaka i ivotinja. Globalne hemijske korporacije restrukturisale su se u korporacije
za bionauke i pokupovale kompanije za proizvodnju semena i biotehnologije.... Rue
se tradicionalne granice izmeu farmaceutske industrije, biotehnologije, agro-biznisa,
proizvodnje hrane, hemikalija, kozmetike i sektora energetike.
Vandana iva
fiziar i ekolog iz Nju Delhija
Svi mi iz familije Coca-cola probudimo se svakog jutra znajui da e svako
od 6,3 milijardi ljudi na planeti zemlji toga dana oedneti. Ukoliko uinimo da tih 6,3
milijardi ljudi ne moe da zaobie coca-colu, osiguraemo na budui uspeh za mnogo
narednih godina. Nema druge opcije.
Iz godinjeg izvetaja kompanije Coca-cola
PITANJA
1. Kako sociologija moe pomoi savremenom oveku?
2. Zato je vana ravnotea izmeu teorijske i empirijske dimenzije sociologije?
3. Koje granice danas stoje pred sociologijm i sociolozima?
4. Analizirajte rizike koje proizvode moderna nauka i tehnika.
. Pokuajte da pronaete jo neke nove kolonije koje trai savremeni
kapital.
6. Analizirajte stav Coca-Cole, sa ekonomskog i sa sociolokog
stanovita.
7. Koje funkcije mora da ispuni sociologija da bi odgovorila zahtevima
naeg vremena?
8. Koje teme moe izdvojiti kao bitne za socioloku analizu?
9. Odredi pojam sociologije kao nauke.
10. Izaberi tri teoretiara koji su zasluni za konstituisanje i razvoj sociologije, obrazloi svoj izbor.
22
II
1. Predmet sociologije
Odrediti predmet jedne nauke znai izneti u jednoj ili nekoliko reenica
njene najvanije karakteristike, njenu sutinu, specifinosti i namere. To je uvek
najtei zadatak za onoga ko se time bavi. Sama re predmet podrazumeva sve ono
to ulima zapaamo, ono to ini sadrinu tog zapaanja, ono o emu razmiljamo,
ta prouavamo, radimo. To upuuje na neki objek(a)t na kome subjek(a)t vri
odreenu radnju (gramatiko poimanje predmeta). Dakle, predmet jedne nauke
upuuje na ono ta ta nauka ima ispred sebe kao objek(a)t na koji je usmerila
svoju panju, svoj kategorijalno pojmovni aparat i svoj metodoloke instrumente. Ono ta e da analizira, istrauje, otkriva osnovne zakonitosti, strukturu
i osnovne manifestacije neke pojave. U onome to se odreuje pojmom ljudska
stvarnost kao celina, nalaze se tri osnovna dela: priroda ovek drutvo. Oni
su istovremeno predmeti tri grupe nauka: prirodnih, medicinskih i drutvenih.
Naravno, ovo je samo uslovna podela, i ne podrazumeva potpunu odvojenost tih
nauka, ve njihov interdisciplinarni pristup u prouavanju svakog od tri pomenuta
dela stvarnosti.
Sociologija je drutvena nauka, te je onda i predmet njenog istraivanja
drutvo, shvaeno u najoptijem smislu kao totalitet drutvenih procesa i odnosa.
Dakle, osnovne zakonitosti razvoja drutva, ono to je zajedniko svim njegovim
manifestacijama u prolosti i sadanjosti. Ono to nam ukazuje kako se drutvo
formira, strukturie, razvija, menja, napreduje, stagnira, propada. Ovde je re
o optoj sociologiji, te se i njen predmet odnosi na opte karakteristike drutva,
drutvenih pojava, procesa i odnosa. Ovo su, istovremeno, zajedniki elementi odreenja predmeta sociologije, sa kojima korespondira vie od sto razliitih
definicija, koliko postoji u literaturi za ovih neto vie od 160 godine od njenog
prvog pominjanja.
Potrebno je dalje operacionalizovati ovo uopteno odreenje predmeta
opte sociologije. Rekli smo da sociologija danas predstavlja skup vie sociolokih
disciplina (mikrosociologija), koje uspostavljaju odreeni odnos i preuzimaju
delove opteg predmeta, produbljuju i ire polje istraivanja. Time je omogueno
sociologiji da otkriva uzroke, korene, strukturu, razvoj i posledice odreene
drutvene pojave. Opta sociologija e istraivati opte karakteristike, zakonitosti
i tendencije neke pojave ili procesa, a ostale socioloke discipline e uzimati za
predmet svog istraivanja pojedine specifine manifestacije tih pojava i procesa,
23
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
i osvetljavati ih iz razliitih teorijsko-metodolokih uglova. Tako e sociologija (kao integralna disciplina) moi potpunije da istrai, analizira i sagleda neku
drutvenu pojavu, proces ili tvorevinu.
Drutvo nije statina kategorija, vrsto uzrono-posledino odreena
(kao to su to prirodne pojave i bioloke strukture), ve je to jedna promenljiva,
dinamina, fluidna kategorija, zato i predmet sociologije mora imati razvojni,
procesualni karakter. Predmet sociologije se mora iriti, specijalizovati, kako bi
mogao obuhvatiti sve promene koje se deavaju u drutvu. Svakako da predmet
sociologije ne moe, u svim elementima, biti isti poetkom XXI veka, kao to
je to bio krajem XIX veka. Ni dananji ovek, kao osnovni gradivni elemenat
drutva, sa svojim potrebama, interesima i vrednostima, nije isti kao ovek
iz Kontovog, Spenserovog i Dirkemovog vremena. Sociologija mora prvo da
shvati oveka sa svim njegovim potencijalima i tenjama, da bi mogla da krene
u istraivanje savremenih drutvenih pojava. Sociologija mora biti sa-vremena
nauka, a ona to postaje kroz stalno osavremenjivanje predmeta istraivanja.
Predmet savremene sociologije je i neposredno dogaanje, od lokalnog do globalnog nivoa: integracije i dezintegracije; uspon svih vrsta moi i nasilja konzervativnih i retrogradnih ideologija (nacionalizam); borba individualnog i kolektivnog identiteta; pojava novih kriza, sukoba i ratova; siromatvo; destruktivne
i devijantne aktivnosti savremenog oveka; socijalne posledice i moralne dileme
ekonomskog rasta, nauno- tehnikog razvoja i slino.
24
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
3. Socioloki metod
Pored predmeta istraivanja, metod je druga kljuna karika svake mauke.
Tek sa konstituisanim metodom predmet istraivanja dolazi do izraaja i nauka
dobija svoju neophodnu formu kao nauka. Metod potie od grke rei methodos,
to znai put, nain. Dakle to je put, nain i sredstvo kojim se istrauje neka
pojava i dolazi do naunih saznanja. Metod se naslanja na teorijska shvatanja i
dostignua nauke. On pomae da nauka ostvari svoje osnovne zadatke i tenje.
Metod ima istraivaku, operativnu, konstitutivnu i razvojnu funkciju u nauci.
On je i faktor razgranienja predmeta istraivanja pojedinih nauka. Nauke koje
prouavaju isti deo drutva mogu se preciznije razlikovati po svom istraivakom
postupku. Metod je pokazatelj dinamike i ukupnog stepena razvoja neke nauke.
On mora biti precizan, jasan i objektivan egzaktan.
ta spada u nauni metod? Pre svega misaone radnje pomou kojih naunik stvara
polaznu hipotetiku osnovu svog istraivanja analizirajui postojee nauno znanje,
otkrivajui u njemu neke praznine, nereene probleme ili izvesne nove mogunosti
meusobnog povezivanja raznih injenica i teorijskih stavova koji jo nisu sagledani u
odreenom meusobnom odnosu.
Vojin Mili
1. Teorijsko, logiko odabiranje teme za istraivanje i analizu. To podrazumeva dugotrajno iitavanje ranijih istraivanja i teorijskih stavova iz oblasti
na koju se usmerava panja naunika. Prilikom itanja i analiziranja otkrivaju se
prazna mesta i prostori u kojima se moe dati novi nauni doprinos.
2. Odreenje predmeta istraivanja i istraivak(og)ih problema(), je
postupak kada se iz ogromnog dela proitane i istraene oblasti naunik usmerava
na konkretno pitanje ili postupak, koji eli da analizira, istrauje. On iz mase
pojmova, teorijskih stavova i empirijskih problema izdvaja jedan problem ili
manju grupu pojmova, ili problema koje operativno obrauje i definie konaan
stav o tome ta je uzeo za predmet svog istraivanja, na ta se fokusirao, usmerio
svoju panju i nauno znanje.
3. Postavljanje hipotetikog okvira za istraivanje. Na osnovu prethodna dva postupka istraiva polazi od nekih saznanja i pretpostavki o pojavi,
odnosno predmetu koji istrauje. On iznosi svoja oekivanja o karakteristikama,
strukturi, razvoju i posledicama koje e predmet njegovog istraivanja imati u
okviru teorijskog kruga u kome se kree od poetka interesovanja za dati pojam,
pojavu postupak. Hipoteze treba da usmeravaju istraivaa prema predmetu
istraivanja i da budu orijentir tokom istraivako-analitikog postupka.
4. Prikupljanje naune grae i podataka na bazi predmeta istraivanja
i postavljenog hipotetikog okvira. Ovaj postupak podrazumeva prikupljanje,
kako teorijske grae koja e biti ire analizirana, tako i empirijske grae, ako
se radi o istraivanju koje ukljuuje praenje neke pojave u toku njenog odvijanja. Od vrednosti prikupljene grae zavisi dalji nauni postupak, kao i kvalitet
27
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
postavljenih hipoteza i pravilna usmerenost predmeta istraivanja. Ako nije prikupljena odgovarajua i dovoljna graa onda e zakljuci i teorijska saznanja
biti nepotpuni.
5. Nauni opis pojave koja se istrauje. Ovde se vri klasifikacija prikupljene grae prema odabranim naunim kriterijima i oekivanjima iznetim u predmetu istraivanja i hipotetikom okviru. Opisuje se detaljno teorijsko i empirijsko stanje koje je naunik zatekao posle dugotrajnog uporeivanja dotadanjih
istraivanja i stavova i prikupljene empirijske grae, koja e posluiti za
potvrivanje, korigovanje ili odbacivanje postavljenih hipoteza (pretpostavki).
Ova faza je neka vrsta transmisije izmeu ranijih stavova o istraivanoj pojavi i
vlastitog autorovog stava kojeg e kasnije izneti.
6. Nauno objanjenje istraivane pojave. Ovo je najvaniji deo naunog
postupka kojim se od poetne pretpostavke dolazi do naunog stava o predmetu
istraivanja. Ovde se primenjuje analitiki i sintetiki postupak na osnovu koga
se razvrstana i opisana nauna graa pretvara u teorijske postupke koji dovode
do konanog naunog saznanja o istraivanoj pojavi, procesu, tvorevini. Stavovi
do kojih je naunik doao moraju biti potpuni, jasni, precizni i nauno operativni.
Naunik e primeniti i postupak provere kako bi bio siguran da li su njegove
polazne pretpostavke potvrene. Ovde je najvanija objektivnost u zakljuivanju.
Stavovi moraju ostati otvoreni i pristupani za dalja istraivanja onih koji su zainteresovani za datu temu i oblast.
7. Ukljuivanje dobijenih naunih rezultata u naunu teoriju i sistem nauke.
Ovo je zavrna faza jednog istraivanja i potvrda da je ono predstavljalo kariku u
ukupnom naunom postupku odreene nauke, u ovom sluaju sociologije.
3.2.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
rauna koju vrstu komunikacije, koja dokumenta i koji vremenski period uzeti
kao predmet analize. Zatim treba definisati koji sadraj nas interesuje (stavovi,
ideje, ciljevi, akcije) i kako ih pratiti, beleiti i razvrstavati. Analiza sadraja
moe biti kvantitativna (pokazuje uestalost i irinu komunikacije i poruka) i
kvalitativna (pokazuje sadraj i vrednosti stavova koje poruka nosi). Analiza
sadraja je pogodna prilikom istraivanja politikih partija, politikih stavova,
raznih drutvenih grupa i pokreta (sekte, udruenja graana, ad hoc grupe,
ekoloki pokreti, mirovne grupe, militaristiki i nacionalistiki pokreti).
8. Studija sluaja je specifian postupak prikupljanja podataka u
istraivanju neke pojave, procesa i odnosa. Ovim postupkom se analizira jedna
celina drutvene stvarnosti, neto to je izdvojeno i zaokrueno u vremenu i
prostoru (dogaaj, institucija, kompanija, nastajanje, funkcionisanje i transformacija neega). Studija sluaja podrazumeva povezivanje posmatrane pojave
sa prolim stanjem, kao i sa oekivanom manifestacijom u budunosti. Ona podrazumeva i vru povezanost sa okruenjem i njihov meusobni uticaj. Sam
naziv, studija sluaja, upuuje na to da se radi o nekom izdvojenom sluaju,
nekom primeru manifestacije koji je pogodan za preduzeti istraivaki postupak
i analizu. Takav primer, odnosno sluaj ima najreprezentativnije manifestacije
pojave, odnosa, dogaaja, stanja, aktivnosti, ponaanja koji istraujemo. Studija
sluaja je pogodna u istraivanju osnivanja, razvoja i funkcionisanja institucija, organa, preduzea, za ispitivanje stavova i ponaanja pojedinaca i grupa, za
ispitivanje konstituisanja i funkcionisanja grupa i udruenja (partije, privredna
udruenja), za istraivanje trenutnih dogaaja (izbori, uvoenje poreza, protest
graana, trajkovi) i slino. Prednost studije sluaja je u tome to moe na
jednom konkretnom primeru da primeni i proveri raznovrsne izvore i podatke,
kao i ispravnost nekih optih stavova i hipoteza. Ovim postupkom se mogu
istraivati pojave na mikro i makro sluaju (Milosavljevi, Radosavljevi,
2000, str. 541). Makro plan ukljuuje vee grupe, privredne celine, drave,
drutva), a mikro plan se odnosi na pojedince i manje, kolektivne i grupne
sluajeve. Studija sluaja moe se koristiti za istraivanje prolih, tekuih i
buduih sluajeva (Milosavljevi, Radosavljevi, 2000, str.541) s tim to
najbolje rezultate postiemo istraujui tekue, ive sluajeve. Za studiju
sluaja je najvanije da sluaj bude dovoljno reprezentativan za pojavu koju
istraujemo i da prui dovoljno korisnih podataka za sam predmet istraivanja.
Sve pomenute metode i tehnike imaju specifinu vrednost, ulogu i
znaaj u naunom istraivanju. Meutim, da bi istraivanja i analize imale
vei nauni znaaj i postigla postavljene ciljeve i zadatke uvek je bolje koristiti nekoliko metoda i tehnika istovremeno. Tako se dobijaju potpuniji podaci
i raznovrsnija nauna graa pogodna za analizu i izvoenje sigurnijih naunih
stavova i dokaza.
32
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Dvojicu nabogatijih ljudi planete (Bil Geits i Voren Bafet) mui ozbiljan problem:
ta uiniti sa milijardama dolara koje poseduju?
Pitanja
1.
2.
3.
4.
.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
35
III
DRUTVO
1. Pojam drutva
Poto je sociologija nauka o drutvu, drutvenim pojavama, procesima
i odnosima onda je potrebno da se to ire i preciznije upoznamo sa osnovnim
karakteristikama drutva, stavljajui akcenat na njegove savremene manifestacije.
Etimoloko poimanje rei drutvo vodi nas ka latinskoj rei socio (zdruiti, sjediniti, svezati), socius (drug, brat, zajedniki, saveznik, ortak), societas (zadruga,
savez, drutvo). Na isto nas upuuje i engleska re social (drutveni, drugarsko vee), society (udruenje, drutvo, javni ivot, socijalna sredina). U srpskom
jeziku re drutvo potie od korena drug (ovek blizak nekome po radu, zanimanju, oseanjima), drugarski (prijatan, prisan, predusretljiv), druina (skup
ljudi povezanih nekim zajednikim poslom ili zabavom), drutvo (skup ivih bia
vezanih istim nainom ivota, sluajan ili nameran skup vie lica, udruenje).
Ovaj opirniji navod etimolokog poimanja rei drutvo ima za cilj da ukae na
dvostruko znaenje pojma. Prvo je zdravorazumsko, a drugo nauno odreenje
pojma drutvo.
U naunom smislu, drutvo se odreuje kao totalitet drutvenih pojava,
procesa i odnosa. Drutvo je proizvod uzajamne delatnosti ljudi socijalne interakcije. Drutvo je i sloena ljudska zajednica nastala na bazi potreba i interesa.
Drutvo je, takoe, i najvii vid udruivanja ljudi radi opstanka i razvoja. U svim
ovim odreenjima uoavamo veze i odnose meu ljudima koje su trajnog karaktera, koje se prenose iz generacije u generaciju, menjaju i razvijaju. Drutvo
podrazumeva tvorevine, strukture, institucije, neophodnost, nunost, viestrukost,
raznovrsnost, uzajamnu upuenost, mnotvo interesa, ciljeva i zadataka.
Ljudsko drutvo je najbolje sagledati kao neprekidni i izukrtani kaleidoskop*
grupnosti, a ne kao pluralni sistem razdvojenih grupa.
Riard Denkins
profesor sociologije na Univerzitetu u efildu
36
DRUTVO
umetniko drutvo, privredno drutvo), povremeni susret radi zabave i razonode
(drutvo za igranje fudbala, za kafanu, za odlazak na sportske i druge priredbe), skup ivotinja radi zajednikog opstanka (drutvo pela, mrava), razliita
udruenja ljudi zbog nekog specifinog interesovanja (drutvo za zatitu reka,
ugroenih ivotinja, retkih biljaka). U ovom sluaju drutvo ne podrazumeva
strukturisane i trajne odnose, ne ukljuuje pojave i tvorevine, institucije, ne podrazumeva nunost i uslovljenost. Upotreba pojma drutvo u ovim primerima
vie je lingvistiki problem, nedostatak odgovarajuih termina, ekonominost
jezika, njegova argonska upotreba, proizvod spontanosti i modernih, komotnih
jezikih i komunikacijskih odnosa.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVO
neka ideologija (komunizam, nacionalizam, verska ideologija). U tom sluaju
kolektivni identitet dominira nad individualnim. Drutvo i zajednica (njihovi interesi i potrebe) imaju prioritet nad pojedincem. Pojedinac je izgubljen, otuen,
doivljava drutvo kao neto strano, tue.
Drugi odnos drutvo pojedinac ogleda se u nadreenosti pojedinca (pojedine linosti) drutvu. Pojedinac se svojim poloajem ulogom i moi, koju je
stekao u drutvu, izdie iznad drutva. Drutvo postaje poligon njegovih
elja, motiva, ambicija, akcija i namera. Sve se stavlja u funkciju i u slavu
nekog voe, nezamenjive linosti. Svojim karakteristikama i limitiranim dometima pojedinac sputava razvoj drutva, ili ga svojim avanturistikim postupcima
odvodi u stanje krize, sukoba, pa i katastrofe. U istoriji su poznati primeri linosti
koje su podredile drutvo svojim linim interesima i ambicijama ( Dingis Kan,
Aleksandar Makedonski, Hitler, Staljin).
Trea situacija u kojoj se moe pratiti odnos izmeu drutva i pojedinca,
jeste odnos u kome i drutvo i pojedinac zadravaju odreeni stepen autonomije i
specifinosti, ali na taj nain da jedno drugo ne ugroavaju i ne sputavaju. Drutvo
ima svoje nune specifinosti, posebne karakteristike kao kolektivni subjekt u koje
se ovek uklapa (nasleena i dostignuta pravila ponaanja i zajednike obaveze).
Na drugoj strani ovek zadrava svoje specifinosti i autonomnost, neka prirodna svojstva ili razvijene potrebe koje se ne mogu sasvim uniformisati i koje
ostaju svojstvo svake individue, bez obzira na karakter i sposobnosti konkretnog
drutva. Samo uz naglaeni stepen specifinosti i autonomnosti u odnosima, usvajanju neophodnih, civilizacijski razvijenih pravila i odnosa, drutvo i pojedinac
mogu skladno funkcionisati. Osnovna poluga tog skladnog odnosa jeste uzajaman
i reciproan odnos izmeu obaveza i odgovornosti (odgovorno drutvo odgovoran ovek, pojedinac).
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVO
skog, politikog sistema i ideologije). U takvom drutvu ljudi gube kolektivni i
individualni identitet, ive u frustriranom i fobinom stanju, nemaju poverenja,
ele da pobegnu to dalje od takvog stanja. U takvom drutvu se razvija kriminal,
nasilje, samoubistvo i druge pojave socijalne patologije.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVO
Time se poinje praviti razlika i distanca izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja,
onih zemalja koje su kasnije ule u proces masovne industrijalizacije ili su iz
njega potpuno izostale.
Industrijsko drutvo razvija potroaku kulturu i logiku, kao uslov masovne
proizvodnje i irenja trita. Kultura poprima obeleje masovne kulture, gde
vladaju trini, umesto umetnikih kriterija i vrednosti. Osnovna negativna posledica industrijskog drutva jeste naruen odnos sa ovekovom prirodnom sredinom, odnosno stvaranje ekolokih problema ekoloka kriza. Postoji miljenje
da se za industrijsko drutvo moe rei da je donelo mnogo prednosti (ekonomski,
tehnoloki i komunikacijski napredak u celini), ali i jednu znaajnu suprotnost:
suprotnost prirode i drutva, kao svoje sutinsko obeleje.
6.2. Postindustrijsko drutvo
Od kraja 60-tih godina XX veka u sociolokoj literaturi se pojavljuje
termin postindustrijsko drutvo, kao drutvo koje se po svojim karakteristikama
sve vie razlikuje od prethodno opisanog industrijskog drutva. U ekonomskom
pogledu dolazi do pomeranja od preraivake i klasine industrije (i rudarstva)
ka sektoru usluga (tercijarnom sektoru). To dovodi do promena u strukturi rada i
zapoljavanja (fiziki rad se smanjuje, a poveava udeo intelektualnog rada),
kao i do promena u strukturi investicija (kapital se seli ka servisnoj ekonomiji,
gomila se investicioni kapital i investicioni subjekti, formiraju se i kolektivni investicioni subjekti, kao to je penzioni fond). Disperzija svojine postaje glavna
karakteristika i promena u svojinskim odnosima. Razvijaju se akcionarska drutva
i iri krug vlasnika akcija. Akcije se usitnjavaju, a berza postaje osnovno merilo i
posrednik u promeni vlasnitva.
Postindustrijsko drutvo poveava znaaj, ulogu i uticaj multinacionalnih kompanija (megakompanija) i ekonomskih integracija. Vlada miljenje da
savremenom ekonomijom dominira (diktira uslove) 100 do 200 najveih megakompanija i slinih integrisanih privrednih celina. Brz nauno-tehnoloki progres
i napredak postaju glavno obeleje postindustrijskog drutva. Razvijaju se nove
privredne grane i one postaju pokreta i motor ukupnog razvoja drutva (informatika, telekomunikacije, biotehnologija, vetake sirovine). Ubrzava se razvoj
nauke i snano jaa uticaj naunih i istraivakih centara.
Nuno dolazi do promene u organizaciji rada. Razvijaju se manje poslovne
celine, veoma fleksibilne i sposobne da odgovore novim tehnolokim i organizacijskim uslovima. Funkcija menadmenta dobija istaknuto mesto u savremenoj organizaciji i strukturi rada. Marketing i razliiti oblici promocije proizvoda i usluga
predstavljaju uslov irenja trita i stvaranja novih proizvoda.
43
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVO
i znaajnim idejama). Ta greka se ispoljavala i ispoljava na dva naina: jedanput se pod globalnim podrazumeva opte drutvo (drutvo uopte), kao teorijski
pojam, misaona konstrukcija (kao to smo objasnili na poetku ovog poglavlja);
drugi put se pojam globalno upotrebljava kada se eli objasniti neka opta karakteristika pojedinanog drutva (na globalnom nivou srpskog drutva, ili globalno indijsko drutvo). Pojam globalno moe se upotrebiti samo (da bi bilo
teorijski precizno) na one manifestacije koje se ispoljavaju na nivou globusa
(kao simbola zemlje, ukupnosti naeg realnog ivota), ili na nivou karte sveta,
kao razvuenog globusa, dakle, na svetskom nivou. Ako se posluimo etimologijom onda nas to upuuje na francusku re globe (kugla, zemljina kugla,
zemlja, globus), ili global (celokupan, ukupan, sveopti). Naravno, treba se podsetiti i latinske rei globosus, globus (okrugao, lopta, kugla).
I ovo etimoloko tumaenje nam sugerie da su jednostrana ona shvatanja
koja pod pojmom globalno podrazumevaju jedno drutvo u njegovim teritorijalnim i istorijsko-vremenskim granicama oznaenim kao drava, oblik vlasti,
politiki sistem, stanovnitvo (vedsko drutvo, japansko drutvo). Isto se moe
rei i za upotrebu pojma globalno, kao sinonim za opte drutvo (drutvo uopte)
jer ono nema realnu egzistenciju, dok pojam globalno upuuje na neto to egzistira na globusu u vreme kada o tome govorimo. Globus (karta sveta),
kao simboliko znaenje pojma svet, je realan prostor na kome se mogu pratiti
pojave, procesi, dogaaji.
Globalno drutvo je drutvo u nastajanju, potencijalno, mogue drutvo,
drutvo u izgradnji na nivou globusa. To je tendencija ka integraciji svih
pojedinanih, savremenih drutava uokvirenih granicama nacionalnih drava.
Sada emo razmotriti osnovne konstitutivne, gradivne i integrativne elemente globalnog drutva. Njegov osnovni element je ekonomija, slobodno i integrisano svetsko trite. Izgradnja takvog trita je poela. Globalni ekonomski trendovi se stvaraju kroz ubrzanje meunarodnih tokova kapitala. Finansije
postaju digitalne, virtuelne. Sve se odvija velikom brzinom. Berze i drugi
oblici protoka kapitala stalno rade i dostiu do svake take na globusu. Novac
se, sve vie, pretvara u informaciju. U privredi i poslovanju odvijaju se ukrupnjavanja i megaintegracije. Stvara se mrea kompanija i privrednih integracija, povezivanja privrednih i poslovnih subjekata. U razvoju globalne eko
Globalno drutvo se u slikovitom i figurativnom smislu moe porediti sa nekom velikom
graevinom ije se konture vide, fundament je postavljen, zavreni su zemljani radovi, nazire
se dovretak prizemlja i postavljeni su stubovi i konture prvog i narednih spratova. Kada se
gleda sa srtane vidi se da je u pitanju graevina, ne zna se njena konana vliina, vreme izgradnje
ni konana namena.
Mrea je paradigma globalnog drutva, sve se povezuje u mreu (ne samo u ekonomiji),
umreava, premreava.
45
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVO
Globalno drutvo mora da ima i svoje globalne resurse i da vodi
domainsku brigu o njima. Takvi resursi su stanovnitvo, energetski resursi i
sirovine, ekoloki prostor, voda, atmosfera, kulturna, ekonomska i nauna dobra
na celom prostoru globusa. Postoji i jedan resurs koji se stie i poveava svakim
danom, to je svest o potrebi, a ne samo neminovnosti, izgradnje globalnog drutva,
svest o globalnom oveku i njegovim globalnim potrebama i interesima.
Posledice razvoja globalnog drutva. Kako svaki razvoj i izgradnja imaju
svoje dobre i loe strane, tako i izgradnja globalnog drutva ima svoje negativne
posledice. Prva posledica se odnosi na razvoj i ulogu nacionalnih drava (dravanacija). Menja se pojam i shvatanje suvereniteta (unutranjeg i meunarodnog)
pojedinanih drava, te znaaja, uloge i uticaja tih drava u bliem i daljem
okruenju. Nacije i nacionalni odnosi, poloaj etnikih grupa, patriotizam, identitet, sve dobija drugaiju dimenziju i posmatra se kroz prizmu saradnje, uzajamnih odnosa, tolerancije i integracije. Ako je re o suprotnom kretanju onda se male
drave, nacije, etnike grupe pojavljuju kao velika prepreka razvoju globalnog
drutva. Ovo ve danas izaziva razliite reakcije, strahove, nepoverenje, postaje
motiv za otpor globalizaciji (razvija se teorija zavere i sindrom rtve), za
nastup dezintegrativnih, separatistikih i tribalistikih tenji i pokreta.
Nejednaka raspodela ekonomskih dostignua i bogatstva, nejednak ekonomski razvoj i nejednaka raspodela sirovina i resursa, predstavlja sledeu
posledicu, problem i prepreku razvoja globalnog drutva. U tom kontekstu se
postavlja kljuno socijalno pitanje globalnog drutva: kako amortizovati naraslo
svetsko siromatvo koje postaje tako vidljivo i gotovo nepodnoljivo. Razvoj globalnog drutva ostavlja posledice i na brojne druge drutvene grupe i institucije
(porodica, verske grupe, kole). Uporedo sa razvojem globalnog drutva razvija
se i globalno varvarstvo (kriminal, terorizam, trgovina nedozvoljenim sredstvima, opasnim materijama i belim robljem, ratne pretnje i rat, eksploatacija
ena i dece, ekoloki problemi, javni moral). Jedna od znaajnih posledica razvoja
globalnog drutva i globalizacije jeste i nestrpljenje koje ta pojava izaziva kod
nekih politikih i ekonomskih centara moi. Oni hoe da ubrzaju taj proces,
da se nametnu kao lideri globalnog drutva, da iskoriste sve poetne pozicije i
prednosti, da ostvare monopol na globalizaciju. To izaziva sasvim realne i
oekivane reakcije onih koji najvie trpe i koji su u autsajderskoj poziciji u
odnosu na sadanje glavne tokove globalizacije.
Ve su se legitimisali protivnici globalnog drutva u vidu brojnih
antiglobalistikih pokreta, zemalja i vlada, koje otvoreno govore o potrebi su
Antiglobalistiki pokreti postaju sve masovniji I sve ee organizuju svoje manifestacije. Poznati su pokreti Seljaka konfederacija voa oze Bove, francuski farmer koji se sma-
47
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
48
DRUTVO
novi sistem, onaj kome se tei. Tranzicija u drutvu podrazumeva nastojanje da
se iz jednog stanja (koga se eli osloboditi) pree u drugo drutveno stanje (kome
se tei, za koji postoji uzor, primer). Ovde emo pojam drutvo u tranziciji blie
objasniti na primeru socijalistikih drutava.
Socijalistika drutva su imala svoj specifian oblik razvoja drutvenih
odnosa tokom XX veka. U ekonomskim odnosima je vladalo centralno dravno
planiranje i dravna (drutvena) svojina. Proizvodnja se odvijala esto na zastareloj tehnologiji. Organizacija i upravljanje u privredi bilo je podreeno partijskoj
(komunistikoj) politikoj eliti. Komandovanje i dirigovanje od strane politikih
struktura nastavilo se i u oblati raspodele i razmene (unutranje i spoljne). Nije
se razvijao slobodan trini princip i preduzetniki duh. Proizvodnja je bila neracionalna, ona nije bila trino uslovljena, ve se odvijala prema kabinetskim
planovima i politikim programima, tako da je takva ekonomija (posle kratkog
perioda revolucinarnog zanosa) brzo dola u stanje autarhinosti i zaostajanja za
slobodnom, trinom i dinaminom kapitalistikom ekonomijom. Socijalistika
ekonomija nije izdrala konkurenciju na svetskom tritu ni u jednom elementu,
tako da je dolo do njenog raspada (unutarnjeg ruenja).
U oblasti socijalnih odnosa u socijalistikim drutvima se polo od stava
da treba graditi besklasno drutvo. U poetku se govorilo o klasnim ostacima
prethodnog drutva, kasnije se priznavala samo radnika klasa, ali ne kao klasa
ve kao drutvena snaga razvoja i progresa i garant protiv povratka buroaskih
odnosa i eksploatacije. U drutvu se polo od namere da se ostvari puna zaposlenost, a raspodela dohotka i plata po principu jednakih potreba a ne na osnovu
konkretnog rada, kreativnosti, inovacija, efikasnosti. Takav rad nije razvijao individualnu motivisanost i postao je brzo neproduktivan i neracionalan. Postojao je i
visok stepen izdvajanja za zajednike potrebe u nameri da se obezbedi besplatno zdravstvo, obrazovanje, socijalna zatita, kultura i tako socijalizam predstavi
kao humano i napredno drutvo. Neracionalan i rasipniki odnos prema budetskoj
potronji predstavljao je veliki teret za privredu i poslovanje. Socijalizam se na
kraju sveo na drutvo u kome se vodi borba za pravednu raspodelu siromatva.
U politikom smislu socijalistika drutva su bila jednopartijska drutva
potpune vladavine jedne partije, bez postojanja opozicije i politike alternative.
U njemu se razvila snana partijska drava koja se poistovetila sa drutvom, do
te mere da se moe rei da je potisnula drutvo (slobodan graanski nain
ivota). Partija (komunistika, socijalistika, radnika) donosi pravila i principe drutvenog organizovanja i ivota i postaje glavni arbitar u procenjivanju
njihovih potovanja. Razvija se specifina kultura, sistem vrednosti, moral, stil
i nain ivota, koji podrava i opravdava socijalistiko drutvo. Obrazovanje
se prilagoava potrebama socijalistikog sistema i njegovom unapreenju.
Ideologija dominira u svim segmentima drutva.
49
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVO
Bek (2001, 1999), naa nesigurnost u savremenom drutvu ne opada nego raste
uporedo sa vie znanja, vie istraivanja i vie ekspertske racionalnosti. Koji su
uzroci i gde su koreni takvog stanja?
Rodno mesto nesigurnosti u svremenom svetu lei u protivrenom razvoju
svetskog (globalnog) drutva. Postoji izraena neravnomernost u razvoju globalnog drutva: na jednoj strani je bogastvo i obilje, dok je na drgoj strani siromatvo
i glad. Nagli razvoj idustrije tokom XX veka imao je mnogo negativnih prateih
pojava i posledica, kao to je unitavanje prirodnih resursa, zagaenje prirode,
nagla urbanizacija, razaranje seoskih zajednica, visok stepen migracija, socijalna
raslojavanja, kao i brojne socijalne i kulturne poatoloke pojave. Tehnoloki razvoj
se neprestano ubrzava (u nekoliko izreenih tehnolokih talasa) i pomera ravnoteu,
prirodni razvoj i sklad u drugim oblastima ovekovog ivota i delovanja. Stare
drutvene strukture ne mogu da prate nagli tehnoloki i tehniki razvoj, pa tako
dolazi do raskoraka izmeu tehnologije i ekonomije, zatim ekonomije i socijalnih
odnosa, kao i izmeu tehnologije i kulture (kulturnih vrednosti).
Tehnoloki razvoj modernog drutva ukazuje na jedno novo mesto izvora
sadanjih i buduih nesigurnosti, strahova i opasnosti, a to je borba za resurse (sirovine,
voda, bezbedan prostor, obrazovani kadrovi, medijski proator). Tehnoloka i ekonomska dinamika zahteva slobodan i potpun pristup resuresima. Meutim, resursi
nisu ravnomerno rasporeeni. Pristup resursima zavisi od politikih, socijalnih,
kulturnih i ideolokih prilika u pojedinim podrujima savremenog sveta, kao i od
samih prirodnih okolnosti. Naunici predviaju da e se u narednom periodu stalno
zaotravati konkurencija i pojaavati trka za koritenjem i kontrolom najvanijih
svetskih resursa, to e stvarati uslove za produbljivanje svetske krize i podsticati
nesigurnost i strepnje pojedinaca, grupa i zajednica irom sveta.
Neposredno povezano sa prethodnim, jeste i protivrenost izmeu prisutne
globalizacije na jednoj strani, te nastojanja nacionalnih drava i velikih kompanija
da donose sve vanije odluke i zadre kontrolu nad tim procesom, na drugoj
strani. Ako se naune, tehnike, ekonomske i druge vane odluke, upozorava
Bek (1999), donose samo na nivou nacionalnih drava i preduzea, sa njihovim
preteim posledicama, onda smo svi mi danas lanovi jednog svetskog drutva
rizika. Ovo upozorenje znai da se mora vie panje posvetiti meunarodnoj
saradnji, koordinaciji i kontroli naunih, tehnolokih, ekonomskih, socijalnih i
politikih tokova savremenog drutva. Ne mogu se svi pomenuti tokovi kontrolisati i o njima odluivati na nacionalnom i lokalnom nivou, a da posledice budu
globalne. Nauka, ekonomija i demokratija predstavljaju tri glavna stuba razvoja
globalnog drutva. Meutim, oni u sebi nose i mnotvo rizika, neizvesnosti i opasnosti, posebno ako se razvijaju bez globalne kontrole.
Koji su to rizici u pomenutim centralnim oblastima savremenog razvoja?
U oblasti nauke i tehnologije tu su nuklearna energija i nuklearno naoruanje
51
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
(posebno u posedu nedemokratskih drava), genetski inenjering, biotehnologija, prenatalna dijagnostika, nove tehnologije, nova nauna i tehnoloka otkria,
praena konkurentskim motivom da se bude prvi i ostvari to bolji finansijski
efekat. Ekonomski rizici su u samoj sri savremene ekonomije koja poiva na
stalnoj tenji za privrednim rastom i osvajanjem novih trita, zatim tu su i este
ekonomske recesije, ekonomske krize, posebno finanasijske. Ekoloki rizici
su veoma vidljivi i o njima postoji odreena svest: ugroena prirodna sredina
(vazduh, voda, tlo) do tog nivoa da se figurativno oznaava kao ekocid (genocid
nad prirodom), rizina hrana, obolenja ljudi izazvana ekolokim grekama, industrijski otpad, prirodne katastrofe (pojava ekolokih migranata). Socijalni
rizici savremenog drutva ogledaju se u stalnom poveanju siromatva i gladi,
poveanju nezaposlenosti (ak i u ekonomski razvijenim sredinama), demografski rast, kriminal, nasilje, i posebno terorizam. Na kraju se mogu navesti i politiki
rizici: kriza nacionalnih drava, izolovane politike odluke, kriza demokratije,
nametanje politikih reenja malim dravama od strane velikih, postojanje diktatura, autokratija i totalitarnih reima, slab uticaj i autoritet Ujedinjenih nacija.
Nalazimo se u globalnom drutvu rizika, odnosno svetskom drutvu
globalnog rizika u kome svaki nauni i tehniki napredak nosi odreene opasnosti
i rizike. Kako kae Ulrih Bek, neke rizike ne moemo izbei ni spreiti, dok neke
rizike moramo otkloniti, jer ugroavaju egzistenciju (pos)modernog drutva. Sa
nekim rizicima moramo iveti, na njih se navikavati. Odgovor na drutvo rizika je
izgradnja globalnog civilnog drutva, globalnog odgovornog drutva.
6.6.
Preduzetniko drutvo
DRUTVO
organizacija i institucija. Tri kljune kategorije preduzetnikog drutva su: 1)
preduzetnitvo kao poslovna aktivnost; 2) preduzetnik kao pokreta poslovnih
aktivnosti i 3) inicijativa kao mentalna, radna i stvaralaka pokretaka snaga kod
pojedinca i(ili) grupe.
Postoje razliti pristupi i naini odreenja, shvatanja i razumevanja samog
pojma preduzetnitvo. Svi oni polaze od pretpostavke da je re o nekoj poslovnoj
aktivnosti koja se zapoinje, preduzima sa ciljem da se ostvari odreena dobit.
Preduzetnitvo je, pre svega, pojedinana, individualna inicijativa, ideja i zamisao
koja kasnije prelazi u kolektivnu poslovnu aktivnost i daje odreeni manji ili vei
rezultat u vidu novog proizvoda ili usluge.
Dakle, postoji individualno (inokosno) i kolektivno preduzetnitvo kao
oblik ovekove poslovne inicijative i ispoljene volje za stvaranjem neeg novog.
To podrazumeva spremnost i odlunost da se stvori neto novo, da se inovira i unapredi postojee, da se preuzme odreeni rizik vezan za uspeh poslovnih aktivnosti
i da se ispolji elja za stalnim sticanjem dobiti, bogastva i proirenja vlasnitva.
U ekonomskom smislu preduzetnitvo se moe shvatiti i kao stalna aktivnost
pojedinaca, grupa i kolektiva na kombinovanju resursa (prirodnih, ekonomskih,
ljudskih) radi ostvarivanja odreenog poslovnog poduhvata. Preduzetnitvo je
matovita i kreativna kombinacija i kombinatorika privrednih resursa i poslovnih
uslova sa ciljem ostvarenja profita i sticanja bogastva. Preduzetnitvo podrazumeva uvek neto novo, bilo ako kreacija novog proizvoda, usluge, projekta, bilo kao
reorganizacija i reforma starog.
Da bi se preduzetnitvo uspeno razvijalo mora u drutvu da postoji
energija za preduzetnitvo koja nee presudno zavisiti od veliine preduzea,
zapoinjanja novog posla ili revitalizacije i reafirmacije starog, ni od tipa svojinske strukture preduzea, kao ni od vrste delatnosti (proizvodnja ili usluge).
Preduzetnika energija deluje istovremeno na interno preduzetnitvo (unapreenje
poslovanja unutar preduzea) i na eksterno preduzetnitvo (irenje uticaja preduzea
i preduzetnikog duha na uu i iru okolinu). Potrebno je ispuniti mnotvo uslova
da bi se preduzetnitvo irilo i zauzelo odgovarajui poloaj u drutvu, da bi nas
Ako poemo od etimolokog tumaenja pojma preduzetnik, onda u srpskom jeziku nalaziomo osnov u rei preduzeti koja podrazumeva da se neko prihvatio, latio nekog
posla, poduhvatio se neega, preduzeo (neke mere) da neto uini, izvri, pokrene, uradi,
obavi. Odatle dalje sledi re preduzetnik (u arhainom smislu: preduzima) koja podrazumeva lice koje preduzima odreene poslove. Na kraju dolazimo do rei preduzee koja
oznaava privrednu ustanovu, organizaciju ili subjekt koji preduzima izvoenje razliitih
poslova. U engleskom jeziku imamo osnovnu re enterprise koja prema Websters new
Dictionary oznaava : a bold or dangerous undertaking; business project; willingness
to engage in undertakings of risk. (hrabar ili opasan poduhvat; poslovni projekat; volju,
spremnost za angaovanjem u rizinim poduhvatima).
53
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
tupilo kao znaajna drutvena pojava, koja pokree drutvo napred. Osnovni uslovi
su ekonomski (nivo ekonomske razvijenosti, odreeni ekonomski resursi), socijalni (socijalna struktura, socijalna dinamika, ivotni standard), politiki (politiki
odnosi i politika kultura) i kulturni (nivo obrazovanja, kulturna otv orenost i
sklonost ka inovacijama i modernizaciji, moral, sistem vrednosti, stil i nain ivota).
Iz ovih osnovnih uslova izvodi se mnotvo posebnih i specifinih uslova za razvoj
preduzetnitva koji se razlikuju prema lokalnim sredinama. Ukupnost uslova u
jednoj sredini (lokalnoj, regionalnoj ili jo iroj) moe se nazvati preduzetnikom
klimom. Tako dolazimo do centralnog pitanja koje je vano za nastanak, razvoj i
konaan uspeh preduzetnitva u jednoj sredini kakva je preduzetnika klima, ima
li odgovarajue preduzetnike klime? Uslovi za razvoj preduzetnitva se zatiu
ali se i stvaraju zavisno od elja, nastojanja i ambicija ljudi u odreenoj sredini.
Preduzetnika klima je rezultat kolektivnog nastojanja da se stvore povoljni uslovi
za razvoj poslovanja i biznisa. Meutim, ona pre svega zavisi od volje svakog pojedinca, uesnika u poslovanju i biznisu u odreenoj sredini.
Ono to je potrebno savremenom oveku, kako kae Draker (2003)
jeste jedno preduzetniko drutvo u kome su inovacije, kreacije, promene i
preduzetnitvo, normalne, stalne, vrste i organizovane pojave. Prema drakerovom miljenju, preduzetnitvo treba da zameni drutvo blagostanja, kao to je
ono zamenilo klasino liberalno drutvo 18. veka. Ovde se moe dodati i nada
modernog oveka da e preduzetniko drutvo amortizovati i otkloniti brojne
nedostatke i opasnosti drutva rizika.
6.7.
Civilno drutvo
DRUTVO
Postoje neophodni uslovi za razvij civilnog drutva. Prvi uslov je ekonomska razvijenost. Drutva na niskom ekonomskom nivou ne mogu da ostvare bitne
principe ovekove slobode, autonomnog delovanja i pluralizma politikih, socijalnih
i kulturnih potreba i interesa. ovekova sigurnost i samostalnost u materijalnom i
irem ekonomskom pogledu predstavlja osnov svake druge samostalnosti, slobode i
ukupne emancipacije. Razvoj demokratije i stalna demokratizacija drutvenih odnosa
(usvajanje demokratije kao sadraja i procedure u svim oblastima komunikacije i delovanja meu ljudima i njihovim grupama), predstavlja sledei uslov civilnog drutva.
Civilno drutvo pretpostavlja i postojanje pravne drave i vladavine prava (umesto
partijske i policijske drave), kao i razvijanje i irenje ljudskih prava i sloboda.
Autonomija drutvenih institucija (univerziteta, institucija kulture, medija),
takoe ini jedan od bitnih uslova za uspostavljanje civilnog drutva. Nuni uslovi za
postojanje takvog drutva su i razvoj velikog broja emancipatorskih drutvenih pokreta i
graanskih inicijativa, postojanje nevladinih organizacija, politika kultura u kojoj nema
sukoba i manipulacija, javnost rada dravnih institucija i svih oblika vlasti, razvijeno
javno mnenje, sloboda tampe i medija. Liberalizam u svim segmentima drutvenog
ivota predstavlja neophodan milje u kome nastaje i razvija se civilno drutvo.
Osnova koncepta civilnog drutva jeste slobodan ovek, graanin sa svojim
izvornim i autonomnim ljudskim pravima, da kao takav stupa u graanske organizacije i druge oblike udruenja u kojima se manifestuje moderno civilno drutvo.
Civilno drutvo je arena aktivnosti u kojoj vlada dualizam ljudske egzistencije (E.Dirkem): borba za line i grupne interese, ali i altruistiko-idealistika aktivnost za opte interese, motive i ciljeve koji vode zajednikom (u smislu mikrosredine) i opteoveanskom dobru i napretku. Civilno drutvo ima tri osnovna nivoa:
graanin (pojedinac), udruenja graana i graanske ustanove, te javnost kao trei
nivo rasprostiranja civilnog drutva. Iz prethodnog stava moe da se zakljui da civilno
drutvo mora da korenspondira, da bude u stalnom dijalogu sa demokratijom, liberalizmom, pluralizmom i tolerancijom. Ako civilno drutvo nije povezano sa prethodna
etiri elementa, onda ono moe da poseduje odlike etatistikih tendencija, zatim moe
da vodi ka drutvenom anarhizmu ili anomiji drutva, odnosno moe da bude u slubi
razliiith diktatorskih i ruilakih ideologija, stavova tenji i pokreta. Civilno drutvo
je skup potencijala, mogunosti i aktivnosti prethodno pomenuta tri nivoa (graani,
udruenja, javnost), koje mogu odvesti u emancipaciju, slobodu i stvaralatvo, ali
mogu odvesti i u u krizu, retrogradne postupke i raspad drutva.
Zahtevi razliitih graanskih udruenja i pokreta za irenje civilnog drutva tokom 90ih godina XX veka u zemljma Istone evrope (bive socijalistike drave) doveli su do raspada
tih drava, siromatva i socijalne agonije veine graana, pojave mnotva retrogradnih pokreta i
graanskog rata. Neki od graanskih pokreta, inicijativa i tenji, u tom vremenu, nisu mogli da
civilizuju (uine pristojnim i uljudnim) tadanje drutvo koje se raspadalo, dok su drugi, prema
svojaoj sutini i namerama, bili necivilizovani (nepristoj i neuljudni).
55
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Post-civilno drutvo
56
DRUTVO
slabosti i protivrenosti u oba glavna pravca delovanja prema dravi i prema
retrogradnim i patolokim pojavama u drutvu. Umesto da kontrolie dravu i
institucije vlasti, civilno drutvo se sukobljava sa dravom, u najteim oblicima
tog sukoba dolazi do razaranja drave (slucaj bive Jugoslavije), dok se, na drugoj
strani, civilno drutvo povlai i ostavlja prostor za nekontrolisano delovanje vlasti
i prekomerno jaanje drave. Kada je re o delovanju civilnog drutva u pravcu
zatite ovaka i drutva od retrogradnih pokreta i patolokih pojava, uoavamo
da u tom prostoru civilno drutvo upada u zamku brojnih pokreta, organizacija,
udruenja i graanskih inicijativa ije aktivnosti, poruke i principi sadre razliite
oblike netolerancije, diskriminacije i nasilja. Ovi pokreti se pozivaju na demokratiju, pluralizam i prava ljudi da se organizuju i izraze svoje stavove i miljenja o
vanim kolektivnim i drutvenim pitanjima.
Civilno drutvo dolazi u pomalo paradoksalnu situaciju borei se protiv
retrogradnih pokreta i pojava, stvara prostor za iste te pokrete da se umnoavaju,
ire uticaj, koriste sredstva i instrumente delovanja civilnog drutva za svoje
prisustvo u graanskom drutvu, kao i usmeravanju aktivnosti prema vlasti i
dravnim institucijama. Zbog toga neki autori govore o krizi civilnog drutva,
umesto krize moderne, te o post-civilnom drutvu umesto post-moderne (Negri
i Hart, 1994; Douns, 2001). Civilno drtvo je zahvaeno psihologijom gomile
i pokretima masa, kolektivnom histerijom i kolektivnim identitetom, dok postcivilno drutvo tei da prui vie prostora individualnim karakteristikama i akcijama pojedinaca, te pomeranju privatne sfere ka javnom delovanju. Dok je civilno
drtvo karakteristino po svom delovanju na planu nacionalnih prostora i nacionalnih drava, dotle je post-civilno drutvo usmereno ka globalnim prostorima.
Moderne korporacije, fleksibilan nain poslovanja, opti principi u marketngu,
menadmentu, finansijama i ljudskim resursima, takoe doprinose ubrzanoj
transformaciji civilnog u post-civilno drutvo. Savremena tehnika dostignua
pruaju oveku mogunost i ansu da razvije svoje individualne potencijale, da se
osami, ali da je istovremeno umreen sa brojnim slinim stvaracima i kreatorima.
Razvoj nauke i tehnike, ubrzana transformacija rada i poslovanja, kao i
nain komunikacije meu ljudima doprinose potrebi daljnje transformacije civilnog drutva ka post-civilnom. Razvojem Interneta dolazi do formiranja jednog
novog tipa zajednice onlajn zajednice. Ove zajednice, esto, mogu da zadovolje vie potreba savremenog oveka, nego to je to sluaj sa klasinim civilnim zajednicama. Onlajn zajednica je privlana i zbog toga to je osloboena
problema i stega prostora i vremena, problema stanovanja i kominskih relacija.
Internet zajednica razvija oseaj pripadnosti koji nije uslovljen, nametnut, koji je
sluajan, ali stvara potrebu povezivanja i oseaj da mi i oni ipak imamo neto
zajedniko(Douns, 1994). Dakle, moe se konstatovati da savremeni ovek
ivi na relaciji izmeu onlajn i oflajn zajednica. Postavlja se pitanje kako e se u
57
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
budunosti razvijati odnos izmeu tih zajednica, kako e se deliti poslovi, kako e
se menjati i meati identiteti i slino. Da li e se sloboda, anonimnost, bestelesnost
i bezvremenost onlajn zajednica kositi sa pravilima oflajn zajednica? Mnogo je
pitanja koja se postavljaju, i koja e se u budunosti postavljati o odnosu onlajn
i oflajn zajednice (zajednica). Na to nam skree panju i Douns (2001, str. 36)
kada pita koji je domen jurizdikcije kada se uzme u obzir da Internet nema geografsku zasnovanost? Ako je on zajednica, ili skup zajednica, kakve su njegove
strukture moi i kako su povezane sa oflajn strukturama? Sve vie e dolaziti do
meanja virtuelnih i stvarnih (fizikih) zajednica, kao i pokuaja da se oflajn zajednice nametnu kao primarne, da vraaju oveka starim pripadnostima i identitetima
(porodica, vera, nacija, drava). Oflajn zajednica (zajednice) e stalno teiti da
namee pravila i ogranienja onlajn zajednici (zajednicama). Postavlja se pitanje:
da li je, moda, potrebno da se stvari obrnu, da onlajn zajednica diktira pravila i
procedure koji ureuju ovekov ivot? Naredni period e biti obeleen traganjem
za odreenjem granice izmeu onlajn i oflajn zajednica, izmeu viestrukih identiteta koje pruaju te zajednice, za drugaijim poimanjem drutvenog (javnog)
prostora, komunikacije, demokratije, potreba i vrednosti.
Post-civilno drtvo je i sajber (cyber) drutvo. U tom drutvu se formiraju
posebne drutvene grupe juzernet grupe. Svi koji poseuju Internet i provode
vreme na forumima, virtuelnim biblotekama, listaju enciklopedije, tragaju za informacijama, svi oni imaju oseaj da pripadaju nekoj novoj grupi (grupama) iji
lanovi rade to isto. Tako se razvija jedna nova vrsta drutvenosti, nova vrsta
zajednitva i bliskosti umreeni pojedinci, koji slobodno, bez prisile i uslovljavanja ulaze u juzernet grupe. To su, istovremeno, grupe po sebi i grupe za
sebe, odnosno odreene od strane Interneta (kompjutera, provajdera), ali i vlastitom eljom i odlukom da tamo odu. Ili kako to jedan pripadnik juzernet grupe
i sajber drutva kae, biti na Internetu je vreme kada je ovek sam, a ipak u
drutvu.
Post-civilno drutvo nam donosi i transformaciju ovekovog aktivizma,
delovanja i uestvovanja, karakteristinog za civilno i graansko drutvo. Umesto
na trgovima, ulicama, stadionima i sindikatima, savremeni ovek ( lan sajber
drutva) sve vie e teiti da se susree (okuplja) sa drugim ljudima u trnim
centrima, hipermarketima, parkovima, izletitima i plaama. Svi zauzeti poslom
ili rekreaciom, niko ne obraa panju na drugog, a ipak svi zajedno.Ako uzmemo
primer sindikata, videemo da su oni izgubili mo kao kolektivni zatitnik interesa zaposlenih. Kompanija koja je pritisnuta zahtevima sindikata, moe lako da
preseli svoje poslovanje u neku drugu zemlju ili drugi kontinent, gde je manja
cena radne snage i nema sindikalnog organizovanja.
Kada je reakcija javnog mnenja u pitanju, moe se oekivati da ovek
post-civilnog drutva svoj protest izrazi u vidu performansa, umesto mitinga,
58
DRUTVO
slanjem imejla, umesto bacanja kamena, diskusijom na forumu, umesto urlanjem
i psovkama na stadionu ili ulici. Kada je re o zabavi, ovek post-civilnog drutva
e se opredeliti za DVD projekciju i kuni bioskop, umesto odlaska na maosvne
projekcije u klasinom biskopu, kao to e umesto odlaska na koncert, danloudovati nekoliko paketa od po nekoliko stotina pesama i u miru, na svom mp3 (mp4)
plejeru sluati. Savremeni ovek e se radije opredeliti za uzbudljiv fragment,
nego za dosadnu (ponekada i opasnu) celinu.
Sledea aktivnost juzernet oveka, graanina bie potreba za digitalnom demokratijom, digitalnom upravom i digitalnom kololom. Za sajber
drutvo deluje anahrono sadanji nain izbora i izbornih kampanja, politikog
i ideolokog pluralizma, a koji se u civilnom drutvu uzimaju kao temelj demokratije, slobode i jednakosti graana. Zamislimo situaciju u kojoj bi se poslanici u parlamentu i lanovi neke vlade birali konkursom. Softver bi bio taj
koji bira, umesto veine nekompetentnih, frustriranih i navijaki usmerenih
graana biraa. Ako se unapred odrede pravila i uslovi koji su potrebni za
obavljanje nekog dravnog i politikog posla, onda svi punoletni graani mogu
da konkuriu za takvo radno mesto. Tada e se stvarno i pravno poklopiti uslovi
da svaki punoletni graanih istovremeno ima pravo da bira i da bude biran. U
sadanjoj demokratiji to je samo privid, a tamo gde dominira privid i simulacija
demokratije, tamo je na delu manipulacija ljudima, njihovim potrbama i interesima. Post-civilno drutvo e pokrenuti i prelazak demokratije u post-demokratiju ili meritokratiju (vladavine znanja, sposobnih i strunih ljudi).
7. Drutveni konflikt
Pod drutvenim konfliktom se podrazumeva nastojanje jednog drutvenog
subjekta da ostvarujui svoje interese i ciljeve, svojom akcijom onemogui
potrebe, interese i ciljeve drugog subjekta, nekada ak i da potisne drugi
subjekt. Drutveni konflikti nastaju zbog visoke socijalne i kulturne fragmentacije drutva. U svakom drutvu postoje razliite potrebe, interesi, namere,
tenje, aktivnosti. Konflikti nastaju i zbog uslova u kojima jedna grupa deluje,
zbog stanja u okruenju, ali i zbog strukture same grupe. Konflikti su povezani
i sa stepenom opte kulture, tradicionalnim odnosima i sklonostima drutvene
grupe i zajednice. Konflikt je jedna vrsta drutvene dinamike i socijalne interakcije, nain konstituisanja, pokretanja i odravanja drutva, ali i zaostajanja,
nazadovanja i razaranja drutvenih struktura.
59
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVO
gde se pojavi (grupa, tim ili komunikacija izmeu grupa i pojedinaca). Ako sumiramo rezultat ove kratke etimoloke i pojmovne analize, konstatujemo da emo u
ovom udbeniku pojam i termin konflikt koristiti za nizak intenzitet ispoljavanja
konflikta i njegove osobine koje imaju pozitivne efekte na odnose u grupi i meu
grupama. Na drugoj strani, termin i pojam sukob, koristiemo da oznaimo stanje
u grupi i odnose meu grupama kada konflikt prelazi granicu kontrolisanog, podsticajnog i korisnog delovanja i postaje tetan i razarajui.
7.2. Vrste konflikta
Predmet konflikta mogu biti razliiti interesi, ciljevi i stanja: poloaj, status,
pravo, teritorija, postojanje drugog subjekta i slino. Postoji nekoliko kriterija na
osnovu kojih se mogu podeliti konflikti. Prema subjektu konflikta postoje klasni,
rasni, etniki, verski, politiki, generacijski, polni. Prema vremenu ispoljavanja,
konflikti se dele na povremene i stalne. Prema intenzitetu ispoljavanja, postoje otvoreni i tihi (prikriveni) konflikti. Prema poloaju (mestu) ispoljavanja, konflikti
se dele na unutargrupne i meugrupne konflikte. Ovde treba napomenuti da svaki
pomenuti oblik konflikta moe prei granice poeljnog i kontrolisanog i prerasti
u sukob.
Unutargrupni konflikti su svakodnevna pojava. Oni zavise od naina komunikacije unutar grupe i sa okruenjem, od stepena informisanosti, intenziteta
i puteva protoka informacija, od horizontalnih i vertikalnih odnosa u grupi, od
raspodele obaveza i odgovornosti. Oni potiu i od konflikta unutar svake linosti
(pojedinac i njegove unutranje dileme, struktura linosti). Postoji vie oblika
manifestovanja unutargrupnog konflikta: konflikti potreba i vrednosti, konflikti
motiva, konflikti uloga i poloaja, konflikti interesa, konflikti ciljeva, konflikti
vizija, konflikti prava i obaveza, konflikti odgovornosti, konflikti oekivanja, konflikti rukovoenja.
Konflikt ima viestruki znaaj i ulogu u drutvu. Pozitivna uloga se sastoji
u tome to konflikt niskog nivoa donosi potrebnu dinamiku u drutvu ili grupi,
to sueljava, potrebe, interese, vizije, oekivanja, odgovornosti. Konflikt je
posebno vano podruje za prouavanje u savremenom menadmentu. Znaaj
konflikta visokog intenziteta ogleda se u tome to ukazuje na probleme u drutvu
i podruja na kojima se ee ispoljavaju. To prua mogunost za predvianja i
blagovremene pripreme da se konflikt kanalie i kontrolie, pa i sprei. Negativna
strana konflikta jeste njegovo otvoreno ispoljavanje i sukobljavanje drutvenih
grupa, a koje dovodi do poremeaja drutvenih odnosa, pa ak i do razaranja
drutvenih struktura. Konflikti su karakteristika modernog drutva. Oni se svakodnevno umnoavaju po formi, subjektima i intenzitetu. Danas se postavlja
61
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
62
DRUTVO
ostalim Njujoranima; domar koji odrava njegovu kancelariju verovatno ima majku
u Panami, a brata u Buenos Ajresu: gde ti ljudi pripadaju, gde ima je dom? Kao i
Odiseju, potrebna im je nekakva orjentacija na ivotnom putu. Kako se traume niu,
globalizacija sve vie lii na rat; ali za sada niko ne eli da za nju umre. Ipak, jedna
druga promena uznemirava. Neki analitiari analitiari veruju da e ljudi nastojati da
se odbrane istiui prividno stabilne kulturne vrednosti nasuprot kameleonskoj indiferentnosti ekonomije: konflikt e se voditi izmeu idealizovanog doma i zahteva zaposlenja, mesta i posla.
Riard Senet
profesor sociologije na LSE
Na tip drutva pokree ekonomski rast vie nego bilo koje drugo drutvo. Partikularizmi privatnog ivota, lokalne zajednice, ivotne navike, sve je to razbijeno i uniteno
sve veom geografskom i socijalnom pokretljivou, irenjem reklame i propagande,
kao i irim uestvovanjem u politici, irim nego ikada ranije.
Alen Turen
francuski sociolog
Gotovo ceo globus premreen je verovanjem da je ekonomski rast smisao svake zajednice, te da on moe da bude samo rezultat kapitalizma neoliberalnog tipa. Na taj nain
jedna ideologija postaje vrhunsko naelo savremenog sveta. I to jeste problem. Istovremeno, ekonomski rast nikako nije sinonim za drutveno blagostanje......
Ne postoji ekonomija koja, nezavisno od politike i drutvene organizacije, regulie
distribuciju moi i mogunosti za sticanje odgovarajueg profita, koristi i privilegija na
tui raun. Odrivi razvoj znai odrivo drutvo. Znamo da postoje drutva koja nisu
izdrala iskuenja vremena.
Ljubinko Pui
profesor sociologije grada u N.Sadu
Za uspostavljanje cena i trendova na svtskim finansijskim tritima, nekontrolisane informacione turbulencije podjednako su vane koliko i ponuda i potranja.....Ishod ovih
procesa finansijske globalizacije mogao bi biti taj da smo u srcu naih ekonomija stvorili veliki Automaton koji odluujue utie na nae ivote. Nona mora oveanstva,
ideja po kojoj maine preuzimaju kontrolu nad svetom, na ivici je da postane stvarnost
mada ne u obliku robota koji nas ostavljaju bez posla ili vladinih kompjutera koji
nadgledaju na ivot, ve kao elektronski sistem finansijskih transakcija. ... Kako profit
iz svih izvora pronalazi svoj put do finansijskih trita na kojima se i odigrava najvei
rast kapitala, ova mrea elektronskih transakcija koja rukovodi globalnim i lokalnim
protokom kapitala uspostavila se kao kolektivni kapitalista.
Pomeranja na finansijskim tritima indukovana su meavinom trinih pravila,
politikih i biznis strategija, psihologijom mase, racionalnim oekivanjima, iracionalnim ponaanjem, spekulativnim manervima i informacionim turbulencijama svih vrsta.
63
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Danas se raunovodstvo obavlja elektronski, pa bi globalna finansijska inspekcija mogla da ima pristup svim raunima koji su zakonski podloni inspekciji koristei skoro
potpuno zatienu lozinku (a ona postoji i zauzima samo 4096 bajta). ...
Zato se SAD tako nepopustivo protive globalnom upravljanju finansijama, i zato e
to initi i u bliskoj budunosti? Jednostavno je: trenutni sistem makar kratkorono, radi
u korist ekonomije SAD i amerikih kompanija, a posebno u korist onih finansijskih
kompanija koje sve vie investiraju na globalnom nivou. ....amerika vlada je uloila
napore da se globalni kapitalizam proiri otvaranjem trita u nastajanju, zahtevajui
ukidanje propisa i vladinih kontrola irom sveta.
Nove informacione tehnologije (ukljuujui genetski inenjering pod etikom kontrolom) mogle bi da izrode plodnu interakciju snage uma i drutvenog blagostanja. Finci
su tiho uspostavili prvo pravo informatiko drutvo, sa jednim veb-sajtom po osobi,
pristupom iunternetu u 100% kola, kampanjama za kompjutersko opismenjavanje
odraslihnajveom rasprostranjenou kompjuterske moi i mobilne telefonije na svetu,
i globalnom kometitivnom industriom informacione tehnologije na elu sa Nokiom.
Oni su, uz izvesno fino podeavanje, istovremeno ouvali dravu blagostanja.... Finac
Linuds Torvalds kreirao je operatini sistem Linux i pustio ga slobodno na Internet. To
je doprinelo rastuem pokretu za slobodan pristup softveru, uz hiljade korisnika Linuxa
koji su onlajn unapreivali njegov kod.... doprineli boljoj informacionoj tehnologiji,
ohrabrujui umove irom sveta da ive od nje.
Manuel Kastels
profesor sociologije i planiranja na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju
Postoje, zapravo, osnovni razlozi to je rast meu azijskim tigrovima, starim i novim,
bio decenijam odravan na visokim stopama. Postoji dobra ponuda energine i inteligentne radne snage. Jak preduzetniki duh izgleda da je ztakoe prisutan. Postoji elja
da se usvoji i da se prilagodi novim tehnologijama i odri visok nivo tednje. Sve to
znai niske trokove i brzo podizanje produktivnosti, ak uprkos onome to po zapadnim standardima izgleda kao oteena i slaba institucionalna struktura. Taj potencijal
je do danas ostao neiskoriten. Ali jasno je da se neto iznenada desilo i prekinulo taj
proces (misli se na finansijsku krizu u tom delu sveta 1997. godine prim. I). Meni
se ini da to neto lei pre u finansijskoj areni nego u strukturalnim manama koje su
toliko u centru panje.
Pol A. Volker
bivi predsednik Odbora guvernera sistema federalnih rezervi SAD
ivimo u doba opadanja drutvenog poretka nacionalne drave, klase, etniciteta i tradicionalne porodice. Etika individualnog samoispunjenja i linog dostignua najsnanija
je odlika modernog drutva. Biranje, odluivanje, uobliavanje ljudskog bia koje tei
da postane autor njegovog ili njenog ivota i kreator individualnbog identiteta, osnovno
je pitanje naeg vremena. To je fundamentalni cilj koji se krije iza promene porodice i
64
DRUTVO
globalne rodne evolucije u vezi sa poslom i politikom. Svaki pokuaj da se stvori novi
oseaj drutvene kohezije morao bi da poe od injenice da individualizam, raznolikost
i skepticizam ine sutinu zapadne kulture. Znaaj ivljenja sopstvenog ivota u svetu
koji se ubrzano menja moe se skicirati u sledeih petnaest taaka.
1. Poriv da vodite sopstveni ivot, kao i mogunost da to uradite, pojavljuje se
kada je drutvo veoma sloeno. .... ljudi su integrisani i ujedinjeni u drutvo samo u
pojedinanim aspektima, jer plaaju porez, voze automobil, studiraju, kupuju, glasaju, idu kod lekara, proizvode neto, oevi su, majke, sestre, peaci itd..... Moderno drutvo ne obuvata ih svojim funkcionalnim sistemima kao kompletne osobe;
ono se pre zasniva na injenici da pojedinci nisu integrisani ve samo privremeno
ukljueni u njega svoijim lutanjem meu razliitim funkcionalnim svetovima....
2. Va sopstveni ivot nije vam svojstven. U stvari, tano je je ba suprotno. Standardizovan ivot isproduciran je tako da kombinuje uspeh s pravdom i da spoji
interes pojedinca sa racionalizovanim drutvom....
3. Time va ivot u potpunosti zavisi od institucija. Institucionalna uputstva za
ivot tu su da vam ga organizuju....
4. ivljenje sopstvenog ivota tako podrazumeva da uobiajene biografije postaju stvar izbora, uradi sam biografije, biografije rizika, biografije slamanja...
. Uprkos, ili ba zbog institucionalnih upustava za ivot i nesigurnost, koje je
esto nemogue predvideti, u sopstvenom ivotu osueni ste na aktivnost. ak i
kada pogreite, vi vodite aktivan ivot (koji strukturie zahteve)....
6. Va sopstveni ivot je va lini neuspeh. Konsekventno, teret rizika za fenomen
socijalne krize poput strukturne nezaposlenosti, prebaen je na lea pojedinca.
Drutveni problemi mogu se direktno preokrenuti u psiholoke predispozicije: krivicu, oseanja, anksioznost, konflikt i neuroze. Da paradoks bude vei, razvila se
nova neposrednost u odnosu pojedinca i drutva.
7. Nepovratno globalno umreeni ljudi nastoje da ive sopstvene ivote u svetu
koji im sve vie i oiglednije izmie pod nogama.... to je i bukvalno i metaforiki
putujui, nomadski ivot, proveden u kolima, avionima i vozovima, telefonirajui
ili na Internetu, podran masovnim medijima i transnacionalnim razvlaenjem
ivota preko granica.... veza izmeu mesta i zajednice ili drutva prosto je pukla....
bilo svojom voljom ili ili obavezno, ili i jedno i drugo, ljudi prostiru svoje ivote
razliitim svetovima. Globalizacija biografije podrazumeva podrazumeva prostornu poligamiju ljudi su venani sa razliitim mestima odjednom.
8. Druga strana globalizacije je detradicionalizacija. I vi sami vodite detradicionalizovan ivot. To ne znai da tradicija ne igra vie nikakvu ulogu esto je ba
suprotno. Ali tradicije moraju biti izabrane, esto i izmiljene, a snagu dobijaju
tek odlukama i kroz iskustvo pojedinaca. Izvori kolektivnog i grupnog identiteta i
znaenja, kao karakteristike industrijskog drutva (etniki identitet, klasna svest,
vera u progres) iji su ivotni stilovi i pojmovi o bezbednosti podravali zapadne demokratije do 1960-tih, sada su iscrpljeni, raspadaju se i gube svoju mistinost....
9. Ukoliko globalizaciju, detradicionalizaciju i individualizaciju analiziramo zajedno, postaje jasno da je va ivot eksperimentalan.....
65
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
66
DRUTVO
Globalizacija, inicijalno, moe biti shvaena kao irenje, produbljivanje i ubrzavanje
svetske meuzavisnosti u svim aspektima modernog drutvenog ivota, od kulture do
kriminala, od finansija do duhovnosti. Na primer, programeri u Indiji sada opsluuju
svoje saradnike u Evropi i Americi, bez vremenskog odlaganja, dok uzgajanje konoplje
u Burmi moe biti povezano sa zloupotrebom droga u Berlinu i Belfastu
Dejvid Held
profesor politikih nauka na LSE
Zauujue je pri tom sledee: industrijsko zagaenje ovekove okoline i unitavanje
prirode sa svojim mnogostrukim efektima po zdravlje i drutveni ivot ljudi, koji nastaju
tek u visokorazvijenim drutvima, karakteriu se gubitkom drutvenog miljenja. Ovaj
gubitak postaje groteska: ovo odsustvo niko ne primeuje, ak ni sami sociolozi...
Gde i kako se mogu povui granice izmeu jo prihvatljivih i ne vie prihvatljivih
izlaganja opasnostima? Koliki su kompromisni pretpostavljeni standardi? Treba li,
na primer, prihvatiti mogunost neke ekoloke katastrofe, kako bi se zadovoljili ekonomski interesi? ta su nunosti, ta su pretpostavljene nunosti, a ta su nunosti koje
moraju da se promene?
Ulrih Bek
Pejsmejker protiv depresije
Najnovija istraivanja pokazuju da broj osoba, utonulih u duboku depresiju gde lekovi
i psihoterapija ne pomau, raste zapanjujuom brzinom.
U pomo priskae pejsmejker, spravica slina onoj koja se ugrauje sranim bolesnicima. Mali kao metalni novi, pejsmejker jaa i poboljava dejstvo lekova protiv
depresije kod onih kojima tradicionalna terapija dotad nije pomogla.
Slabim elektrinim impulsom (toliko lakim da ga pacijent ne osea), ureaj stimulie
lutajui ivac u predelu vrata. Aparat je snabdeven baterijama koje u proseku traju 4
do 5 godina: da bi se zamenile, potreban je mali potkoni rez kroz koji ureaj moe da
proe. Baterije se, naravno, ne prazne preko noi.
Podaci se prenose rukovanjem
Na raspolaganju su vam (nam) viestruke linije, jer u ljudskom telu ima mnogo kostiju i
zglavaka, to je uzbudljivo, zar ne? Zamisao koju su nedavno izloili na meunarodnom
savetovanju u Firenci (Italija) pobudila je znatielju. Preporuili su da se ubudue na
rukama nose vibratori - i prijemnici i odailjai u isti mah - koji e umecima ispod
koe slati naloge da isputaju lekove, a da u povratku budu obaveteni da li je i kako
to obavljeno. Na slian nain krckanje zubima ili pucketanje prstima ukljuivalo bi
- mobilne telefone!
Najvee preimustvo ovakvog prenosa ogleda se u tome to je veoma bezbedan, jer se
odigrava u ljudskom telu i jedino se moe nadzirati neposrednim pregledom. A ljudi e
razmenjivati podatke obinim - rukovanjem.
67
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
68
DRUTVO
Talas nacionalistikih i (neo)nacistikih provokacija u srednjoj Evropi dostigao je
alarmantni nivo. Iz Nemake, Austrije i vajcarske pristiu izvetaji o novim incidentima tamonjih pripadnika ekstremne desnice. Na meti su doseljenici, ali, po
desniarskim merilima, i rasno ili po verskom opredeljenju nepodobni starosedeoci i
novi dravljani.
Ministar pravosua Kristof Bloher, jedan od lidera ultradesno orijentisane vajcarske
narodne partije SVP, izjavio je na kongresu stranke u Luganu: ... Suoeni smo sa
najezdom varvara, koji brutalno gaze tekovine nae (vajcarske) kulture... Strance koji
se ne uklapaju u standarde integracije, trebalo bi proterati iz zemlje. Po Bloheru, proterivanje stranaca bi bilo opravdano, i kada je re o gresima njihovih lanova porodice.
Ako dete ukrade okoladu u supermarketu, oca bi trebalo deportovati kui, ak i ako je
u meuvremenu stekao vajcarsko dravljanstvo.
*
*
*
Francuski predsednik Nikola Sarkozi je 20. Decembra 2007. primio titulu poasnog
kanonika katedrale u Rimu, u toku posete Vatikanu, raskidajui sa tradicijom njegovih
prethodnika i francuskim konceptom sekularne drave, koji otelovljuje zakon iz 1905.
godine o razdvajanju drave i crkve. Ne ustruavajui se da jo jednom okira javnost,
Sarkozi je insistirao na hrianskim osnovama Francuske. Posle uvoenja pojma
pozitivne imigracije u francuski politiki ivot, on je smislio i pojam pozitivni sekularizam, koji treba da oznai njegovo vienje odnosa drave i vere. Ovaj koncept po
njemu znai da nadzirui slobodu opredeljenja, da verujemo i ne verujemo, ne posmatramo veru kao opasnost, ve kao prednost.
Sarkozi je kritikovao istroeni sekularizam koji je pod udarom verskog fanatizma,
i otiao dotle da oceni da je interes Republike da je u njoj mnogo mukaraca i ena
koji veruju i da u prenoenju vrednosti i spoznaje o razlici izmeu dobra i zla,
uitelj nikada ne moe da zameni svetenika.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
70
DRUTVO
Navedite nekoliko slinih primera u kojima se vide razliite vrste konflikta.
Analizirajte sledei primer i razmislite da li je re o konfliktu ili sukobu, ili....
Naoruani 19-godinji mladi, identifikovan kao Robert Hokins, ubio je 5.12.2007.
godine osam ljudi i petoro ranio pucajui nasumino iz puke u prepunom trnom
centru u gradu Omahi, u amerikoj saveznoj dravi Nebraski. Sada u postati slavan,
rekao je i izvrio samoubistvo.
Ubilaki pohodi s nasuminom pucnjavom, koji su najee ubistva i samoubistva,
nisu retkost u SAD iji graani poseduju oko 200 miliona komada vatrenog oruja,
odnosno dve treine ih je naoruano.
PITANJA
1. ta podrazumeva nauni pojam drutvo i kakva je njegova korespondencija sa
zdravorazumskim poimanjem drutva?
2. Opte, posebno i pojedinano drutvo.
3. Koje su to situacije u kojima se moe pratiti odnos izmeu pojedinca i drutva?
4. Obrazloi razliita stanja kroz koja prolazi drutvo i navedi primer iz savremenog
sveta koji to reprezentuje.
. ta podrazumeva stanje anomije nekog drutva (pokuajte da naete odgovarajui
primer u bliem i irem okruenju?)
6. Koje su karakteristike otvorenog drutva?
7. Analiziraj stav Jirgena habermasa o ekonomskom otvaranju i politikom zatvaranju drutva
8. ta znai pojam zatvoreno drutvo?
9. Karakteristike industrijskog drutva
10. Zato se govori o postindustrijskom drutvu i koje su njegove manifestacije i sinonimi?
11. Analiziraj stavove Gidensa i Galbrajta o pristojnom i dobrom drutvu
12. U kojoj meri moemo govoriti o nastajanju globalnog drutva?
13. Koje su osnovne manifestacije globalizacije?
14. Kako Lesli Skler vidi problem rasprave o globalizaciji u sociologiji?
1. ta se deava sa identitetima mesta i rada u novom kapitalizmu?
16. Analizirajte pojam odrivo drutvo
17. ta je sutina Kastelsovog pojma Automaton?
18. Kakvo je Bekovo vienje odnosa individualnog i kolektivnog identiteta?
19. Razdvoj pozitivne i negativne posledice savremenih globalizacionih procesa.
20. ta, prema miljenju U.Beka, ini sutinu zapadne kulture i zato je drutvena
kohezija sve manje mogua, kako stoje stvari u vaoj sredini?
21. Koje su osnovne karakteristike i manifestacije antiglobalistikih pokreta?
71
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
22. Napravi vlastiti dijagram rizika u savremenom drutvu na osnovu Bekovog stava
ta su rizici koji su nuni, pretpostavljeno nuni i koji moraju da se promene
23. koje su karakteristike preduzetnikog drutva?
24. ta je sutina preduzetnikog duha kod azijskih privrednih tigrova?
2. Analizira da li je i do koje mere, ljudima potrebno ugraivati ipove
26. Koja zanima i aktivnosti moe bolje obavljati kompjuter i softver nego ovek?
27. Koje su osnovne karakteristike civilnog drutva?
28. Da li sredina u koji ivi ima odlike civilnog drutva?
29. Koje su to loe manifestacije koje se prezentuju kao civilno drutvo?
30. Analiziraj problem nove zajednice koja nastaje na Internetu
31. ta karakterie drutveni konflikt?
32. Kakva je uloga konflikta u drutvenoj grupi i u drutvu uopte?
33. Postoji li beskonfliktno drutvo?
34. Kako upravljati konfliktom?
72
IV
1. Potrebe
Potrebe su osnovni pokretai nastanka i razvoja drutva. Mogu se odrediti
kao skup dinamikih snaga unutar pojedinca ili grupe koje svojim prisustvom
ine neophodnim da se neto ispuni, ostvari, pokrene, pokua. Potrebe nastaju
kao dvostruko prisustvo pomenutih unutranjih snaga: a) kao oseaj nedostatka
neega (disfunkcija) koji pokree, motivie usmerava da se taj nedostatak nadomesti, nadoknadi, pribavi (nedostatak novca, znanja, ljubavi); b) kao viak neega
ega se treba osloboditi ili ga usmeriti i pokrenuti, kako bi se stvorila prirodna
ravnotea i odgovarajue povoljno stanje (viak energije, novca, robe). Izvori
potreba se nalaze u odreenim stanjima, motivima, nagonima, talentu, zadacima,
ulogama, oekivanjima.
Potrebe se mogu podeliti prema nekoliko kriterija. Prema osnovnom
znaaju za oveka, one se dele se na primarne, generike, bioloke i prirodno date
oveku, kao biu (hrana, stanovanje, odevanje, produenje vrste, odmor, kretanje,
rad) i sekundarne potrebe, steene u grupi, zajednici, ovekovim delovanjem
i odnosom prema drugim ljudima, socijalizacijom (druenje, znanje, profesija,
priznanje, afirmacija, bogatstvo, kultura).
Prema subjektima, nosiocima, potrebe se dele na potrebe pojedinca,
drutvene grupe i zajednice. Potrebe pojedinca su one potrebe koje istiu njegov
znaaj i ulogu, kao linosti, njegov razvoj, kretanje (navike, samopotvrivanje,
napredovanje, sticanje, menjanje). ovekove potrebe su raznovrsne i zavise od
mnotva uslova i razliitih okolnosti u kojim se ovek nalazi.* Prema potrebama
se procenjuje ovekov znaaj i uloga u drutvu, njegove ambicije i akcije. ovek
je u sutini bie mnotva potreba. Drutvene okolnosti ine da on postane jednodimenzionalni ovek kako kae Markuze, ovek potronje, potroako bie
(homo conzuments), ili homo ekonomikus, homo politikus. ovek bogatih
potreba ima potencijal da ostvari slobodu, samostalnost, da kreira i unapreuje.
ovek siromanih potreba ne moe biti oslonac skladnog razvoja i progresa. On
moe lake postati objekt politike, ideoloke, verske i svake sline manipulacije.
Potrebe drutvene grupe su specifine potrebe udruenih pojedinaca, koje
se kao takve lake zadovoljavaju nego kad je ovek sam i izolovan. Neke potrebe
ovek sam ne moe ni zadovoljiti ni razviti. Takve potreba razvija porodica, radna,
Kako kae D.K.Galbrajt, ima onih iji je najvii cilj da steknu novac i bogastvo, onih koji
ele da budu vieni u javnosti ili onih koji ele u tiini da razmiljaju (Dobro drutvo, str.30).
73
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Ova podela je bazirana na psiholokim i prirodnim stanjima oveka, njegovim unutranjim nagonima, oseajima, odnosima unutar same linosti. Potrebe
su esto uslovljene spoljanjim okolnostima, stanjima i odnosima u drutvu,
mogunostima i nemogunostima drutvenih grupa i zajednica da neto pokrenu,
urade, podstaknu ili spree.
Homeostaza oznaava postupak u kome se ljudsko telo instiktivno, automatski, autoregulaciono napree da bi se odralo u normalnom stanju ravnotee
74
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
2. Interesi
Znaenje pojma interes moe se dovesti u vezu sa latinskom rei interesse,
interessum (biti izmeu, uzeti uee). Tako se interes moe oznaiti kao nastojanje da se pree rastojanje izmeu potrebe i objekta te potrebe (momenta zadovoljenja potrebe). To podrazumeva odreenu akciju prema predvienom objektu
potrebe. Interes je izraena, osveena (svesno artikulisana) potreba. Za interese
vai stav, kao i za potrebe, da su to pokretai razvoja i napretka drutva. (Naravno,
podrazumeva se i suprotno dejstvo interesa). Izvori interesa su praktine, racionalne, potrebe, motivi, stavovi, akcije, ali i iracionalne, patoloke potrebe i motivi.
Grupni, drutveni interes predstavlja socijalnu vrednost (sponu), kojom se pojedinac vezuje za socijalnu sredinu.
Interesima nazivam osnovne orijentacije koje su vezane za odreene fundamentalne
uslove mogue reprodukcije i samokonstituisanja ljudskog roda, naime za rad i interakciju. Stoga te orijentacije nisu usmerene na zadovoljavanje neposredno empirijskih
potreba, nego za reavanja sistemskih problema uopte.
Jirgen Habermas
3. Vrednosti
Teko je odrediti i precizno definisati pojam vrednosti, poto je to kategorija koja zalazi u oblast psiholokog stanja i unutranjeg doivljaja svakog pojedinca. Sloiemo se, ipak, da su osnovne vrednosti ivot, sloboda, pravda, dobrota,
lepota, znanje, materijalno bogatstvo, uspeh. Vrednosti se nalaze u osnovi svih
ovekovih delatnosti i ovekove drutvene svesti, kao stavovi, ponaanja, verovanja, ubeenja, odluke. Vrednosti su korektori potreba i interesa, ali i motiva, elja,
akcija. One vre njihova usmeravanja, dopune, selekciju. Vrednosti su odreeni
standardi pomou kojih se shvata da li je neto poeljno ili nepoeljno, dobro ili
loe za pojedinca, grupu, zajednicu, drutvo, dravu.
Postoji mnotvo tipologija i kriterija prema kojima se vri klasifikacija
vrednosti. Ovde e biti rei o podeli vrednosti na dve velike grupe. Prema kriteriju
optosti, vrednosti se mogu podeliti na univerzalne vrednosti (ivot, sloboda), grupne
vrednosti (pravda, jednakost, ekonomski uspeh) i line vrednosti (dobrota, lepota,
znanje). Prema karakteristikama i podrujima ispoljavanja, vrednosti se dale na:
saznajne (istina, nauka, znanje), ekonomske (rad, korisnost, bogatstvo, proizvodnja,
profit, trite), politike (vlast, mo, demokratija, parlamentarizam, pluralizam), religijske (sveto, nedodirljivo, neporecivo), estetske (lepo, prijatno, ugodno), moralne
(dobro, poteno, humano, ljudsko), pravne (zakonski, pravino, nezavisno).
Vrednosti su uvek vezane za potrebe i interese pojedinca ili grupe. Lako
moemo pretpostaviti da su, za veinu ljudi, osnovne vrednosti ivot, sloboda,
pravda, jednakost, lepota, dobrota, znanje i uspeh. Sve ono to je suprotno pomenutim vrednostima, smatraemo da nije vredno i poeljno za veinu ljudi. Ali
moramo prihvatiti injenicu da za nekoga pomenute vrdnosti nisu neto poeljno,
ono to usmerava njegovu aktivnost. Tako, recimo, ivot nije univerzalna i trajna
vrednost za samoubice. Ovde se treba setiti Sartrovog stava da su vrednosti pitanje
ovekovog izbora. Dakle, preovlaujue vrednosti su racionalnog karaktera, ali ne
moemo iskljuiti ni prisustvo iracionalnog u usmeravanju pojedinanih i grupnih
akcija u pojedinim istorijskim fazama razvoja drutva i civilizacijskog toka.
77
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
78
79
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Analizirajte sledeu sliku i tekst. ta moete zakljuiti o (zlo)upotrebi tela u politikoj propagandi i politikom marketingu, o potrebama i vrednostima u sklopu takvog marketinga.
Glasajte za nas, gole smo! Nova vanparlamentarna poljska Partija ena nastoji da
privue birae razgolienim kandidatkinjama na predizbornim plakatima i porukom
Poljska je ena - nema ta da krije. Sedam najlepih zvaninica te partije nale su
hrabrosti da se u konzervativnoj Poljskoj javno obnae na plakatima. Gole smo i
iskrene. iste su nam ruke, srca i namere, poruuju.
80
81
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
82
PITANJA
1. Nastanak i karakteristika potreba.
2. Razlika izmeu potreba i motiva?
3. ta podrazumeva stav da su potrebe istorijska kategorija, obrazloite to
analizirajui impresije Tomasa L. Fridmana o Indiji?
4. Kako potrebe utiu na razvoj informatike tehnologije (stav Stivena Donsa)?
. Potreba za virtuelnim prostorom (Stiven Douns)
6. Da li informatika tehnologija smanjuje ili poveava socijalizaciju savremenog
oveka?
7. Odlazak prve ene kao turiste u kosmos, govori o ljudskim potrebama, interesima ili vrednostima?
8. Pojam i znaaj interesa
9. Interesne grupe i grupe za pritisak.
10. Analizirajte vrednosti, i nterese i mo na primeru brae Kainski
11. ta su to vrednosti i kako se one dele?
12. Kako zamiljate osnovne vrednosti dobrog drutva, a kako osnovne vrednosti loeg drutva?
13. Navedite primer krize i transformacije sistema vrednosti u svom okruenju?
83
V DRUTVENE GRUPE
DRUTVENE GRUPE
(pokret potroaa), grupa vrnjaka, kolske generacije, drugova iz kraja, preko
proizvodne grupe, profesionalne grupe, etnike, verske, politike, do rodbine i
porodice kao najblie (primarne) drutvene grupe.
Drutvena grupa je stvarna kolektivna jedinica, ali delimina, koju neposredno moemo
posmatrati, a zasnovana je na kontinuiranim i aktivnim kolektivnim stavovima, jedinica koja ima da ostvari zajedniko delo, koja je jedinstvo stavova, dela i ponaanja,
koja ini jedan strukturabilni drutveni okvir i tei ka relativnoj koheziji manifestacija
drutvenosti.
or Gurvi
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
2.
Struktura grupe
Drutvena grupa ima svoju odreenu strukturu. Ona je specifina i svojstvena svakoj grupi zasebno. Ipak, postoji nekoliko osnovnih elemenata koji su
karakteristini za sve grupe i na osnovu kojih se moe posmatrati, istraivati neka
grupa i donositi stavovi o njenoj veliini, znaaju i ulozi u drutvu. Prvi elemenat
u strukturi grupe predstavljaju ljudi, linosti sa svojim ambicijama, sklonostima
i tenjama. Ljudi stupaju u odreene, nune ili dobrovoljne, meusobne odnose
i na taj nain zapoinju formiranje grupe kao forme koja oblikuje i zadrava te
odnose. Veliina, struktura, karakter i trajnost grupe zavise od potreba, interesa,
elja i ambicija ljudi koji je sainjavaju. ovek ne moe da ostvari svoj potencijal,
niti svoje elje i potrebe kao usamljeno, izolovano bie. On to moe jedino preko
jedne ili vie grupa u koje se ukljuuje. Dakle, grupa je nuan i primaran uslov
ostvarenja oveka kao drutvenog bia.
Grupa ima odreene potrebe na osnovu kojih razvija aktivnosti, delatnosti i pribavlja sredstva za njihovu realizaciju. Potrebe su osnovni uzrok nastanka i razvoja neke grupe. One su istovremeno i kriterij odvajanja, razlikovanja i uspostavljanja odnosa meu grupama. Drutvena grupa ukljuuje mnotvo
pojedinanih, istih ili slinih, potreba. To nije mehaniki zbir potreba, ve je to
dugotrajni proces usklaivanja i artikulacije pojedinanih potreba, kako bi se
formirale zajednike, vie i sloenije potrebe. Tako nastaju potrebe grupe, koje
su autonomne, nezavisne, esto se nadreuju individualnim i linim potrebama.
Potrebe su pokretaka snaga svake grupe. to su razvijenije i savremenije, to je
grupa snanija i ima vie mogunosti da uspostavlja svestranije odnose i veze sa
drugim grupama u drutvu. Grupa mora stalno da pronalazi nove naine i oblike
usklaivanja individualnih i grupnih potreba, kako ne bi dolo do naruavanja
odnosa u grupi, odnosno njene stagnacije ili raspada.
U grupi se uspostavljaju odreeni odnosi (saradnje, pomoi, podrke) koji
predstavljaju poetak artikulacije potreba i njihovo pretvaranje u interese. Ako su
potrebe osnovni uslov formiranja neke grupe, onda su interesi bitan inilac njenog
funkcionisanja i razvoja. Ljudi stupaju u grupu da bi ostvarili neke svoje interese
(primarne ili sekundarne). Od toga kako e se uskladiti interesi meu lanovima
grupe, zavisi nain funkcionisanja i budunost same grupe. Ako preovlauju
odnosi saradnje i uzajamne pomoi i podrke meu lanovima, onda e grupa
dobijati sve vie znaaja i uticaja u drutvu. U suprotnom, ako poinju da vladaju
86
DRUTVENE GRUPE
odnosi surevnjivosti, ako se tei za nametanjem linih interesa, onda grupa dolazi
u krizu, poinju sukobi i preti opasnost da se raspadne.
Svaka grupa mora da uspostavi odreene norme i pravila, kako bi mogla
funkcionisati i obavljati svoju osnovnu ulogu, odnosno kako bi mogla zadovoljiti
potrebe i interese svojih lanova, kao i ue i ire sredine. Da bi se uspostavili
skladni odnosi u grupi, neophodno je da postoje pravila i norme na osnovu kojih
se grupa organizuje, odnosno kako se u njoj deluje, te koji su zadaci i obaveze
njenih lanova. Za neke grupe postoje pravila i norme koje drava propisuje, a
koje grupa mora ukljuiti kako bi dobila odobrenje za svoje delovanje. To su grupe
koje imaju obavezu da se registruju kod dravnih institucija, kako bi zadovoljile
odreene standarde koji su im neophodni radi formiranja i delovanja (politike
partije, sportski kolektivi, obrazovne grupe). Veina drutvenih grupa same donose
odreena pravila na osnovu kojih se zasnivaju i funkcioniu. Nekada grupa ima
odreena pravila i norme koje dugo traju, nasleuju se i prenose sa jedne generacije na drugu (verske, etnike grupe). Postoje sluajevi gde grupe esto menjaju
norme i pravila rada i ponaanja kako bi se prilagodile promeni uslova u okruenju
(radne i profesionalne grupe). Pravila rada, ponaanja i odnosa u jednoj grupi
povezani su sa odreenim sistemom vrednosti. Zato, esto krenje normi i pravila
u nekoj grupi moe da bude pokazatelj naruenog sistema vrednosti te grupe. Isto
tako, dugo zadravanje pravila i normi koje je vreme pregazilo, ukazuje na
nedostatke i slabosti grupe i moe biti uzrok njene stagnacije i propadanja.
Bitan elemenat u strukturi grupe jeste njena unutranja organizacija,
odnosno podela zadataka i uloga meu lanovima grupe. Tu se govori o uspostavljanju neophodne hijerarhije uloga, odnosa i obaveza. Samo dobro organizovane
grupe imaju mogunost da ostvare potrebe, interese i ciljeve zbog kojih su nastale.
Grupa ima rukovodioca ili rukovodstvo koje se stara o izvrenju svih zadataka i
obaveza. Zatim grupa ima kreatore ideja, planova i projekata koji e uiniti grupu
znaajnom, vrstom, neophodnom i dovesti je na to bolje pozicije u drutvu. Zbog
toga je vana podela uloga meu lanovima grupe, prema sposobnosti, znanju i
kompetentnosti. Prema principima i karakteru organizacije moe se zakljuiti da
li je grupa demokratski i liberalno usmerena, ili je vie sklona militarizmu i diktaturi, odnosno da li je grupa labave i nestabilne strukture, koja esto sklizne u
anarhiju. Organizacija esto moe postati predmet sukoba unutranjih snaga koje
zastupaju svoje parcijalne i kratkorone interese.
Svaka drutvena grupa mora postii, ostvariti i imati odreeni rezultat
svog delovanja. To je elemenat na osnovu koga procenjujemo snagu i znaaj grupe.
Rezultat je ono zbog ega je ona nastala. To moe biti neki proizvod, usluga,
program, projekat, akcija ili bilo koji postignuti uspeh. Naravno, rezultat delovanja neke grupe moe biti i izostanak svih ovih elemenata. U tom sluaju grupa ne
ostvaruje svoje osnovne ciljeve, ne zadovoljava potrebe i interese svojih lanova,
87
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
nije produktivna i korisna u uem i irem okruenju. Takva grupa se, esto, odrava
stvarajui konflikte u odnosima meu grupama i u okruenju, kao i manipulacijama
interesima i potrebama u odnosima unutar grupe i meu grupama.
Na kraju dolazi veliina grupe i njen sastav (polni, starosni, obrazovni),
kao rezultat postojanja i funkcionisanja svih prethodno pomenutih elemenata. Ako
su zastupljeni svi pomenuti elementi u strukturi grupe, te ako oni deluju na efikasan
nain, onda e veliina i sastav grupe biti zadovoljavajui i odgovarajui za njeno
uspeno delovanje. Veliina grupe e se poveavati, ostajati ista ili smanjivati
u zavisnosti od skladnog funkcionisanja njenih strukturalnih elemenata. Grupa
e biti privlanija za nove lanove ukoliko ima dobru strukturu. Svi pomenuti
elementi ine jednu integralnu celinu od koje zavisi funkcionisanje grupe, njena
uloga i duina trajanja. Ako neki od elemenata ne funkcionie, grupa dolazi u
krizu, postaje nefunkcionalna, neproduktivna, neuspena i lanovi je naputaju.
88
DRUTVENE GRUPE
3. Prema veliini, grupe se klasifikuju na velike (klase, nacije, verske grupe, tvgledaoci, publika) i male grupe (porodica, vrnjaci, trijade).
4. Prema vremenu trajanja, grupe se mogu podeliti na ad hoc (privremene, trenutne) grupe (publika, masa, gomila) i na trajne (trajnije) drutvene grupe
(porodica, etnika grupa, verska grupa, sindikat, profesionalno udruenje).
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Kada se razmatraju odnosi u drutvenoj grupi, posebnu panju treba obratiti na mesto i ulogu pojedinca, na uslove i mogunosti njegovog razvoja i delovanja. Delovanje i uspeh grupe esto zavisi od sposobnosti, moralnih i voljnih
karakteristika nekoliko pojedinaca. Obino su to kreatori, inspiratori i pokretai
najvanijih aktivnosti koje grupa preduzima. Postoji jedan deo grupe koji preuzima i operacionalizuje ideje, zamisli i postavke sposobnih i dobronamernih pojedinaca kreatora i inspiratora rada grupe. Najvei deo grupe koristi rezultate ovih
prethodno pomenutih, tako to se delimino ukljuuje u sam proces sticanja materijalnih dobara i drugih vrednosti ili se javlja samo kao njihov pasivni potroa.
Ako grupa stvara vie prostora i povoljnije uslove za delovanje kreatora i operativaca, onda e se ona bre razvijati i postii bolje rezultate. Takva grupa
poiva na trajnim i pravim vrednostima i pojedinci joj se rado prikljuuju a retko
i tee je naputaju. Tamo gde grupa, svojim normama i pravilima, suava prostor
za slobodno i kreativno delovanje pojedinaca, javljaju se konflikti i negativne
pojave. Takva grupa ne moe brzo da se razvija, u njoj su prisutne patoloke
pojave a sposobni i ambiciozni pojedinci nastoje da je napuste. Svaka grupa mora
da razvija svoje norme i pravila, koji reguliu i usmeravaju celokupan ivot i
delovanje u grupi. to su ta pravila jasnija, operativnija i objektivnija, to je vea
pretpostavka da e biti potovana od strane pojedinaca i kolektiva, te da e biti
manje potrebe za njihovim nametanjem od strane rukovodstva grupe. Ponaanje,
poloaj i uloga pojedinca u grupi zavisi od njegovih nasleenih, kao i od steenih
osobina i inilaca. Neophodno je da postoji odreena srazmera i sklad izmeu ova
dva inioca, kako bi pojedinac uspenije delovao i zauzeo bolje mesto u grupi. To
zavisi kako od svakog pojedinca, koji nastoji da uskladi (ili zanemaruje) ova dva
inioca, tako i od grupe koja moe da daje primat jednom ili drugom iniocu. Ako
pojedinac ili grupa nastoje da due zadravaju, te da se vre veu za nasleene
i tradicionalne inioce, onda su oni skloni tradicionalizmu, sporije prihvataju
promene i inovacije, to moe dovesti do sporog razvoja grupe i stvaranja konfliktnih odnosa izmeu tradicionalista i modernista. Ukoliko se primat daje
samo onim osobinama i faktorima koji su steeni u grupi, onda moe doi do
razvoja dinamikih i agresivnih postupaka i situacija koje jedan deo grupe nije
u stanju da prati. U savremenim uslovima ovo je karakteristino za neke pojave i
procese u ekonomiji, tehnologiji i kulturi.
U svakoj grupi postoje pojedinci koji odbacuju uobiajena pravila i norme,
koji nee radom i zalaganjem da stiu materijalna i ostala dobra, ve to ine raznim
nedozvoljenim sredstvima (kraom, kriminalom, prevarom, manipulacijom).
Broj ovakvih ljudi se poveava ili smanjuje, zavisno od stanja i odnosa u grupi.
Naravno, oni uvek i u svim grupama postoje ali se njihov broj poveava u vreme
tekoa, kriza i drugih poremeaja u grupi. Vrednost, mo i uticaj jedne grupe esto
direktno zavisi od broja njenih lanova sa pomenutim karakteristikama. Ovde treba
90
DRUTVENE GRUPE
pomenuti da postoje grupe ija je osnovna i jedina karakteristika destruktivno delovanje u drutvu (kriminalne, teroristike, razbojnike i sline grupe).
Da bi grupa imala veu ulogu, znaaj, uticaj i mo u drutvu, samim tim
bila korisna za svoje lanove i privlana za pojedince iz drugih grupa, ona mora
da usklauje odnos izmeu individualizma i kolektivizma, kao dve dominantne
osobine i sklonosti u ponaanju i delovanju savremenog oveka. Individualizam
je neophodna osobina kada je usmeren na kreativnu, slobodnu i korisnu delatnost.
Meutim, ako individualizam proizvodi egoizam, zatvorenost i iskljuivost, onda
je on tetan po odnose u grupi. Takav princip podste ljude koji pojedince i grupu
koriste za ostvarenje samo svojih linih interesa i ciljeva, za sticanje materijalnih
i drugih dobara na tetu grupe i drutva u celini. ovek je ipak drutveno bie
(bie grupe) i on mora da radi, deluje i ponaa se tako da stie korist za sebe ali
i za grupu kojoj pripada. Meutim, sve vie uavamo probleme koje savremeni
ovek ima sa ostvarenjem svoje drutvenosti. Drutvenost, kao opti kolektivni
identitet, postaje teina i teskoba za oveka cyber drutva i user-net grupa. Isto
tako, grupa mora da motivie pojedince da se zalau, rade i stvaraju u svoju korist
i u korist grupe. Ne moe biti uspeha i tolerancije u grupi ako se nameu iskljuivo
kolektivni interesi i ciljevi. Nametanje pitanja ko je vaniji, grupa ili pojedinac,
uvek donosi tekoe i probleme i pojedincu i grupi.
Odnose u grupi i poloaj pojedinca u njoj, ini jo sloenijim injenica da
je svaki pojedinac pripadnik istovremeno vie grupa (porodica, vrnjaci, radna
grupa, profesija, zabava, etnika grupa). Svaka grupa ima svoja specifina obeleja,
svoj svet, svoje interese, koji se prelamaju u svakom pojedincu, stvarajui kod
njega tekoe prepoznavanja prioriteta interesa i potrebu njihovog usklaivanja.
Neke grupe daju vie slobode, kreativnog i stvaralakog prostora pojedincu, dok
druge imaju stroga pravila delovanja, te esto ograniavaju, sputavaju i zarobljavaju pojedinca. Pojedincima nisu podjednako dostupni svi resursi grupe. U takvoj
situaciji esto dolazi do sukoba interesa u samom pojedincu, kao i u odnosima sa
drugim ljudima, pa i sa celom grupom. Osnovna vrednost i kvalitet svakog pojedinca i svake grupe jeste sposobnost da drugog prihvate racionalno i tolerantno,
bez predrasuda i da u svakoj komunikaciji uvaju, kako svoj integritet, tako i
integritet onog drugog (drugih).
Odnosi meu grupama imaju direktan i indirektan uticaj na poloaj i ulogu
pojedinca u grupi i drutvu. Pojedinci koji su lanovi vie grupa istovremeno,
imaju u jednoj grupi vei poloaj, znaaj i uticaj, dok u drugoj imaju manji. Taj
svoj uticaj oni pokuavaju da prenesu i na druge grupe i tako nastaje sukob
interesa i opasnost da doe do konflikta meu grupama. Uzroci sukoba meu
grupama su brojni: predrasude, ideoloke manipulacije, poloaj grupe u drutvu,
konkurencija u oblasti u kojoj grupa deluje, ue i ire okruenje, tradicionalno
i kulturno naslee i slino. Kao to se vodi borba izmeu pojedinaca za bolje
91
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
mesto u grupi, tako se vodi i borba izmeu grupa za bolje pozicije i bolje mesto
na hijerarhijskoj lestvici u drutvu.To je drutveni konflikt. Ako se konflikt odvija
u normalnim i pravilima uokvirenim drutvenim prostorima, onda on doprinosi drutvenoj dinamici i napretku drutva. Ali ako konflikt izie iz utvrenih i
uobiajenih drutvenih pravila, ako je otvorenog karaktera i nepomirljiv (ako
pree u sukob), onda on razara drutveno tkivo, odnosno teti i grupama i drutvu.
Takva borba (konflikt-sukob) esto dovodi do raspada pojedinih grupa, pa i do
propasti celog drutva.
TEME ZA ANALIZU I RAZGOVOR NA VEBAMA
Analiziratejte sledei tekst i razmislite gde savremeni ovek moe zadovoljiti potrebu
za zajednicom a da to nije, obavezno, nacija, vera, ideoloka ili politika grupa, te kakav je odnos izmeu civilne socijalne zajednice i virtuelne, post-civilne zajednice.
Razliita drutva i razliite zemlje e svakako strukturisati drutveni sektor na vrlo
razliite naine. U Zapadnoj Evropi, na primer, ne treba oekivati da e crkve igrati
kljunu ulogu kakvu igraju u Americi,, koja je i dalje u velikoj meri hrianska. U Japanu, lanstvo u zajednici zaposlenih moda zaista ostane u sreditu zajednice i glavno
obeleje zajednice, naroito kada su u pitanju neposredni radnici. Ali, svakoj razvijenoj
zemlji je potreban autonoman, samoupravan socijalni sektor sazdan od organizacija
koje pripadaju zajednici za pruanje neophodnih usluga u zajednici, ali iznad svega
radi ponovnog uspostavljanja veza u zajednici i oseaja aktivnog pripadanja zajednici.
U istorijskom smislu, zajednica je bila ljudska sudbina. U postkapitalistikom drutvu
i dravnom ureenju zajednica mora da se pretvori u posveenost, privrenost.
Piter F. Draker
ena, ugledni advokat iz Palestine, probudila se jednog jutra, lepo odenula i spremila,
stavila na sebe 10 kilograma eksploziva, izila na ulicu, stala na autobusku stanicu,
aktivirala eksploziv i ubila na desetine nedunih graana. Nije izgledala nenormalno,
niti je pokazivala ikakve znake da pripada nekoj teroristikoj grupi. Ipak, ona se zbog
posveenosti grupi kojoj pripada, odluila na ovakav korak.
Ari Nadler
socijalni psiholog sa univerziteta u Tel Avivu
Razvrstajte sledee grupe prema etiri kriterija koja su navedena prethodno u knizi: studenti
jedne godine studija, zaposleni u jednoj banci, imigranti iz BiH u Kanadi, ljubitelji raftinga,
navijai nekog kluba, birai na izborima, udruenje knjievnika u jednoj sredini, svi dosadanji
dobitnici nobelove nagrade za fiziku, zaposleni u graevinskoj kompaniji, sportska ekipa, plesna grupa, sportski klub sa vie sekvcija, putnici na transkontinentalnom letu....
92
DRUTVENE GRUPE
Etnike grupe su one grupe koje na osnovi slinosti u spoljnem izgledu, ili u obiajima, ili
i u jednom i drugom, ili na osnovu seanja na kolonizaciju i seobe, gaje subjektivnu veru
u zajedniko poreklo, tako da ta vera postaje znaajna za propagiranje formiranja zajednica..... za razliku od njih, rasne grupe su stvarno utemeljene na zajednikom poreklu.
Maks Veber
....izraz etnika grupa obino se upotrebljava da bi se oznaila populacija koja se (1)
u velikoj meri bioloki odrava; (2) ima zajednike osnovne kulturne vrednosti koje
se ostvaruju u manifestno jedinstvenim kulturnim formama; (3) predstavlja prostor
komunikacije i i interakcije i (4) ini je skup lanova koji sebe identifikuju, a i u oima
drugih bivaju identifikovani, kao kategorija koju je mogue razlikovati od ostalih kategorija istog reda,
Fredrih Bart
Internet nam, pravo u nae dnevne sobe i kancelarije, i nehotice donosi oseaj povezanosti, ali to je jedna sluajna povezanost, meu onima koji koji oseaju da mi i
oni ipak imamo neto zajedniko. Kad se jednom uverimo, sve smo blii tome da
moramo otii tamo nekud. Ta sluajna povezanost ne moe uiniti Internet zajednice
nita boljim ili gorim od onih van Interneta, ali ih ini drugaijim. ......da li je Internet
zapravo prostor, on line svetom na jednoj, i off line na drugoj strani. ......koji je domen
jurisdikcije kada se uzme u obzir da Internet nema geografsku zasnovanost. Ako je on
zajednica ili skup zajednica, kakve su njegove strukture moi i kako su povezene sa off
line strukturama? ........ kako arbitrirati u sluaju meanja fizikih i virtuelnih granica
izmeu drtvenih grupa i zajednica? ..... Internet stvara krizu granica izmeu stvarnog
i virtuelnog, izmeu vremenskih zona i izmeu bliskih i udaljenih prostora, izmeu
naeg shvatanja bia i oseaja da se nae uloge menjaju.
Stiven Douns
93
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
ih sledeeg jutra. To je bio znaajan proboj za kompanije, jer ako se iz Bangalora sigurno,
legalno i bezbedno mogu prepisivati medicinski podaci, laboratorijski izvetaji i doktorske
dijagnoze - u jednoj od industrija u kojoj se vodi najvie parnica u svetu - mnoge druge industrije su mogle da razmiljaju o tome da deo svojih manje vanih poslova poalju da se takoe
obave u Indiji. I one su to uradile.
Tomas L. Fridman
PITANJA
Osnovne karakteristike drutvene grupe.
Koji elementi ine strukturu jedne grupe?
Kako drutvenu grupu odruje Riard Denkins?
Analizirajte Veberovo i Bartovo poimanje etnike grupe
Podela drutvenih grupa.
Kakvi odnosi vladaju unutar grupe?
Razmatrajte pitanje nastanka i odnosa fizikih i virtuelnih grupa i zajednica
8. Mesto i uloga pojedinca u drutvenoj grupi.
9. ta karakterie odnose meu grupama?
10. Objasnite potrebu savremenog oveka za zajednicom
11. Do ega moe dovesti preterana odanost grupi?
1.
2.
3.
4.
.
6.
7.
94
VI
PORODICA
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
2. Funkcije porodice
Bez obzira na karakter drutva, stepen njegove razvijenosti , prostorno i
vremensko obeleje, porodica ima nekoliko znaajnih funkcija. Brana funkcija
podrazumeva emotivnu vezu, podrku i pomo branih drugova. Reproduktivna
funkcija porodice ima bioloku ulogu, raanje dece, proirenje funkcije kao primarnu ljudsku potrebu, potrebu oveka kao specifine vrste. Ekonomska funkcija
porodice je doivela najvie transformacije. Od potpune zavisnosti svih lanova od
porodine proizvodnje i ekonomije, do potpune samostalnosti i njihove upuenosti
i vezanosti za izvore sticanja prihoda izvan porodice. Ipak, ekonomska funkcija u
veini savremenih drutava ostaje i dalje veoma znaajna, esto i najznaajnija za
funkcionisanje i opstanak porodice. Funkcija socijalizacije podrazumeva odgoj,
vaspitanje, obrazovanje, norme, tradicionalna pravila, sistem vrednosti, stil i nain
ivota. Porodica ima i svoju zatitnu funkciju, bilo da je re o emotivnoj zatiti,
zatim fizikoj zatiti, ili o pomoi bolesnima, starima i nemonima.
PORODICA
su siromane porodice obino brojne i nalaze se u nerazvijenim podrujima, sa
visokom stopom nataliteta (demografskom eksplozijom).
Jedan od veih i znaajnijih problema, svakim danom sve prisutniji, jeste
problem nasilja. Porodice su ugroene nasiljem kako unutar samih porodica, tako
i nasiljem u neposrednom okruenju. Nasilje unutar porodica karakteristino je
za sva savremena drutva bez obzira na njihovu ekonomsku i ukupnu razvijenost. nasilniko ponaanje se ispoljava od strane suprunika meusobno (posebno
mua prema eni), od strane roditelja prema deci, kao i od strane dece prema
roditeljima. Visok stepen nasilja u porodici ima svoje korene u frustracijama,
strahu, neizvesnosti i tekoama, koje pojedini lanovi doivljavaju u drutvu i
to prenose na porodicu. Neostvarene ambicije, namere, tenje i interesi pojedinih
lanova porodice, stvaraju refleksno nasilje koje se ispoljava u porodici, kao
neka vrsta emotivnog i socijalnog ventila. Kriminal, terorizam, ratne pretnje i
ratovi, predstavljaju okruenje i socijalni i kulturni milje u kome se nasilje stalno
iri i postaje nain ivota i delovanja.
Tenja za slobodom i individualizmom u porodici i porodinim odnosima, predstavlja jedan od znaajnih izazova u savremenom drutvu. Savremeno
drutvo i liberalne tendencije donose potrebu za individualnom afirmacijom i
potvrivanjem sposobnosti, ambicija i elja svakog pojedinca. To poinje od rane
mladosti kroz kolu i druge vidove socijalizacije. Pitanje line slobode, izbora i
odluke postavlja se i u porodici. Gde su granice slobode, autonomnosti i samostalnosti svakog lana, kako ostvariti linu slobodu a da to ne bude na utrb slobode
drugih lanova. Patrijarhalne i tradicionalne porodice su posebno na udaru
zahteva za individualizmom , samostalnou i potovanjem linosti svakog
lana. Tradicionalni autoritet i ugled pater familiasa sve vie slabi, osipa se,
i nastaje vakum u porodinoj organizaciji i skladnim odnosima. Emancipatorski
feministiki pokreti nastoje da istaknu pitanje ugroenosti enskih ljudskih prava u modernoj porodici i potrebu izvlaenja ene iz teskobe branog i
porodinog stanja. Sve su ei sukobi izmeu roditelja i dece na osnovu prava na
individualnost i slobodu, obaveza i uloga koje roditelji nameu i oekuju od dece.
Osnovno pitanje se postavlja, kako razviti skladne porodine odnose i porodinu
toleranciju kako bi svi lanovi oseali zadovoljstvo i sreu u porodici. U tradicionalnim porodicama lanovi oseaju potrebu da pobegnu iz porodice i ostvare
svoju slobodu i samostalnost ivei sami ili u nekom drugom vidu zajednice (rana
udaja, neke zajednice vrnjaka, komune, sekte i slino). U liberalnim porodicama
deca rano naputaju porodino gnezdo u potrazi za samostalnou, to moe
da stvori drugi vid frustracije (nedovoljno socijalizovani i pripremljeni susreu
U rimskom pravu pater familijas (domain, otac porodice) imao je pod svojom
direktnom vlau decu i robove.
97
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
PORODICA
lanova koji dodatno optereuju porodini budet. Porodice sa velikim brojem
dece obino se nalaze u siromanim krajevima sveta (Afrika, Juna Amerika,
jugoistona Azija) ili u sirotinjskim kvartovima i prigradskim naseljima velikih
svetskih gradova. Takve porodice doprinose poveanju demografske neravnotee,
zadravaju siromatvo i izazivaju sumnjienje, podozrenje i nepoverenje razvijenog dela sveta. Suprotan primer su porodice sa malo dece, koje podstiu strah
od nedovoljne reprodukcije i potrebne obnove stanovnitva (rezervna radna snaga,
preuzimanje obaveza). Posebno se ta injenica istie kao argument u irenju straha
od nestajanja pojedinih etnikih grupa, rasa, kultura (sindrom bele kuge).
Postoji jo nekoliko iskuenja i problema u porodici, porodinim odnosima
i odnosima porodice i njenog okruenja u dananje vreme. Jedan od njih je i pojava
brakova istog pola (homoseksualnih i lezbejskih brakova). Ovaj problem postaje
izraen jo vie sa zahtevom tih parova da legalno usvajaju decu i tako formiraju prave porodice. Bie veoma znaajno za psihologe i sociologe istraivanje
ivota takvih porodica, ponaanje dece u okruenju, njihove potrebe, senzibilnost,
sklonosti, odnos sredine prema njima. Savremena porodica se susree i sa sve
izraenijim problemom meovitih brakova (rasno, kulturno) koji zahtevaju dui
period prilagoavanja, posebno u sredinama koje inkliniraju rasnoj ili kulturnoj
istoti. Na kraju, moe se pomenuti i problem kohabitacije (ivot u zajednici
bez formalnog sklapanja braka) za koju neki teoretiari smatraju da predstavlja
budunost branih zajednica i modalitet porodinih odnosa. Sloboda kretanja
partnera (odlaska, ostajanja, povratka), nije formalno-pravno ograniena. Veza
se zasniva na emotivnoj bliskosti ili nekom interesu dueg ili kraeg trajanja.
Ona moe da prerasta iz emotivno-ljubavnih, branih u prijateljske, poslovne,
saradnike odnose i obrnuto, iz pomenutih odnosa u prave brane odnose. Ovde
e se postaviti i pitanje budueg neophodnog prilagoavanja drutvenih institucija
za takav vid funkcionisanja porodica i brakova.
99
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
smanjenje raanja,
proirena kontrola raanja (kontracepcija i abortusi),
seksualne slobode,
proces izjednaavanja polova,
alternativne forme braka i porodice,
zaposlenost velikog broja ena,
poveanje delinkvencije mladih,
poveanje broja razvoda i usled toga jednoroditeljskih porodica,
irenje upotrebe droga i side,
promene u porodinim normama i vrednostima,
poveanje nasilja u porodicama, naroito prema deci,
produena starost (post-roditeljske porodice).
...... U postmodernoj epohi sama ljudska priroda postaje predmet tehnolokog oblikovanja i prilagoavanja potrebama diverzifikovanog planetarnog ekonomskog rasta,
a drutveni sistemi samo veoma prilagodljiva matrica planetne globalizacije.
100
PORODICA
...... kad izdvajamo post-moderni tip porodice u savremenosti onda ne inimo to u smislu da ga tretiramo kao iskljuivo prisutnim, pa ak ni preovlaujuim, ve kao dimenziju budunosti u savremenosti. Polazei od ove osnovne pretpostavke, smatram da se
istorijska tipologizacija porodice moe zasnovati na sledea tri istorijska modaliteta.
1.
Premoderna porodica koju zapravo ini domaa, ili kuna zajednica u kojoj se
odvija domaa ekonomija.
2.
Moderna porodica u obliku privatnog reproduktivnog nukleusa koji slui generacijskom obnavljanju i drutvenoj reprodukciji klasne stratifikacije.
3.
Postmoderna porodica kao intimna zajednica odnosno partnerstvo koje je
osloboeno reproduktivne seksualnosti ali i prinude ekonomskih odnosa reprodukcije i
eksploatacije lanova unutar porodice.
Anelka Mili
Profesor sociologije porodice
na Filozofskom fakultetu u Beogradu
....u porodicu kao socijalni odnos ulazi se radi samog socijalnog odnosa, radi onoga
to moe biti sadrano za svaku osobu iz odrivog zajednitva sa drugom osobom; a
to zajednitvo traje samo dotle, dokle obe strane smatraju da im prua dovoljno zadovoljstva da ostanu u njemu.
Entoni Gidens
enama u posebn oj meri preti zapadanje u siromatvo. Karakteristino je da razlog
tome nije obrazovanje ili poreklo. Mnogo vie je razvod postao znaajan faktor, koji
posebno majke sa decom potiskuje u ivotne uslove ispod egzistencijalnog minimuma......Siromatvo je za njih esto jedan meudogaaj. One su samo za jedno
venanje udaljene od savlaivanja siromatva.
......Stoga se spirala individualizacije: trite rada, obrazovanje, mobilnost, planiranje
karijere sada udvostruava u porodici. Porodica postaje stalno ongliranje centripetalnih viestrukih ambicija izmeu profesija i njihovih zahteva u pogledu mobilnosti, pritisaka za obrazovanjem i obaveza prema deci i svakodnevnoj monotoniji posla u kui,
koji im se preporuuju.
Ulrih Bek
Dve ene, eron Siks i Grejn Klouz, sklopile su jue prvi homoseksualni brak u
istoriji Velike Britanije. Tako je Severna Irska, 24 asa pre kotske i 48 asova pre
Engleske, promovisala novi zakon koji homoseksualnim parovima daje gotovo ista
prava kao heteroseksualnim. Prvo gej venanjeu kotskoj bie odrano danas, a u
Engleskoj i Velsu sutra. Britanska vlada smatra da e do 2010. godine biti sklopljeno
22.000 homoseksualnih brakova, istina u novom zakonu taj oblik venanja zove se
graansko partnerstvo.
Izvetaj Bi-Bi-Si, od 19. 12. 2005.
101
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
102
PORODICA
PITANJA
1.
2.
3.
4.
.
6.
103
VII
NACIJA
NACIJA
u ime klasnog pitanja, bratstva, jednakosti i budunosti. Takvo stanje, meutim,
nije trajalo ni jedan vek. Krajem XX veka dolazi do raspada ovih federacija. To se
deava, esto, kroz sukobe, rtve i materijalna razaranja. Sve to dovodi do nastajanja novih nacija i nacionalnih drava.
Tokom dvadesetog veka dominiraju dve teorijske koncepcije o nastanku, razvoju, ulozi i sudbini nacije. Marksistika teorija istie da nacionalno
pitanje treba da ustupi mesto klasnim problemima i klasnom pitanju. Nacija je
samo prostor u kome treba da doe do oslobaanja rada. Proletarijat kao klasa je
subjekt razvoja drutva i emancipacije oveka a ne nacija. Nacionalni interesi su
uski i jednostrani. Proletarijat ima opteoveanske interese i univerzalne ciljeve
oslobaanje oveka od svih eksploatatorskih i porobljivakih sila. Nacije treba da
rade na proirenju prostora i stvaranju uslova za radniku klasu i klasnu borbu, kao
pokretae nastanka novog, humanog, ljudskog drutva. Marksistika teorija zagovara tezu o proleterskom internacionalizmu (radnik nema nacije ni domovine), kao
jedinoj formi integracije. Reenjem klasnog pitanja reeno je i nacionalno pitanje,
Nacionalno se potiskuje u korist klasnog. Liberalna teorija polazi od stava da
nacije imaju istorijsko opravdanje i znaaj samo ako prelaze postojei prag etnikih
granica i postaju integrativnije od prethodnih etnikih grupa u pogledu teritorije i
stanovnitva. Nacije trebaju da se ukrupnjavaju, da ire prostore za slobodno trite
i ekonomski, tehnoloki i drutveni razvoj. Nacije imaju smisla i igraju pozitivnu
ulogu samo ako su integrativne i podstiu ukupan razvoj drutva. Razmiljajui o
integrativnosti nacija italijanski teoretiar R. Macini (1805-1872) iznosi tezu da u
budunosti Evrope ima mesta samo za desetak nacija.
Zato se teze i predvianja marksistikih i liberalnih teoretiara nisu ostvarile sve do naih dana, zato se proces odvijao ak u suprotnom smeru? Ovo se
najbolje moe objasniti na primeru Balkana. To je podruje dugo bilo pod turskom
imperijom. Poto je bilo etniki veoma heterogeno, nije moglo da postigne nikakvu
znaajniju unutranju homogenizaciju, a istovremeno je postojala izvesna bliskost
izmeu mnogih grupa (jezika, tradicionalna, slian istorijski razvoj) pogotovo u
odnosu na porobljivaa, zajednikog neprijatelja. Zato su ove etnike grupe teile
da se oslobode tuinske vlasti i formiraju svoje drave, po ugledu na okruenje. U
tim svojim tenjama, one su povremeno saraivale i oslanjale se jedna na drugu u
pruanju otpora turskom osvajau (kasnije i austrougarskom). Meutim, kada je
dolo do konanog osloboenja, te etnike grupe su poele da pronalaze sve vee
meusobne razlike i da se pozivaju na tradiciju svojih dinastija i prostora koje su
one zauzimale pre pada pod tursku vlast. Njihovom etnikom udaljavanju doprinela
je i razliita religija i delovanje crkve. U poetku nije bilo ni zajednikog ekonomskog interesa, poto je glavno bogatstvo u gradovima pripadalo tuinskim slojevima i bogatim pojedincima (Turcima, Cincarima, Nemcima). Uticaj okruenja,
velikih sila i susednih drava, takoe je doprineo udaljavanju ovih etnikih za105
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
NACIJA
kapitalistikog naina proizvodnje. Ekonomski razvoj i irenje trita podudaraju
se sa tenjom za etnikim irenjem i homogenizacijom stanovnitva. Jezik je bio
jedan od instrumenata ostvarenja te obostrane tenje. U Evropi latinski i francuski
jezik vie nisu bili upotrebljivi za masovnu komunikaciju. Veina stanovnitva
nikada nije nauila latinski i francuski. Mase su komunicirale na svojim lokalnim
jezicima. Masovna proizvodnja i trite zahtevaju bre i lake sporazumevanje. Nacionalne tenje na tome takoe insistiraju, ak i zasnivaju svoje projekte
etnikog ujedinjenja. Zbog toga su lokalni jezici doli do izraaja. Jezike grupe
sa istim korenom se ujedinjuju i postaju glavni instrument komunikacije u proizvodnji, na tritu i u etniko-politikim projektima. Svi ovi elementi povezani u
jednu celinu predstavljaju pogodne i potrebne uslove za formiranje nacije. To je
dug istorijski proces i nije uvek bio u potrebnom kontinuitetu, on je zavisio od
ukupnih istorijskih okolnosti i posebno od stanja u neposrednom okruenju.
Moe se postaviti pitanje, koja je prava uloga nacije? Nacija kao proirena
kategorija roda, plemena, naroda (etnosa) treba da doprinese socijalizaciji linosti,
njenom povezivanju sa prolou, tradicijom, kulturnom batinom. Nacija treba
da ostvari napredak i razvoj (posebno ekonomski), da deluje kao integrativni
faktor (unutra i spolja), da povezuje pojedince i drutvene grupe, da podstie otvorenost prema idejama, duhovnim i materijalnim tvorevinama, da razvija toleranciju i saradnju. Instrumenti ostvarivanja takve uloge su kole, mediji, istorijski
instituti, kulturne ustanove, nauna, struna i umetnika udruenja, akademije
nauka, znaajni pojedinci (posebno oni koji su se istakli u naunom i kulturnom
stvaralatvu). Sve ovo je mogue postii ako se radi o naciji kao manjoj etnikoj
grupi koja je u stanju da dri na okupu svoje lanove, odnosno ako oni imaju
blii kontakt. Tada nije potreban nikakav politiki projekat ostvarenja i ouvanja
nacionalnih interesa, ve nacija funkcionie kao razvojna istorijska kategorija.
Problem u nacionalnoj komunikaciji poinje kada nacija dostigne milione
pripadnika, kada se izgubi neposrednost i blizak kontakt, podrka i upuenost
na nacionalni kolektivitet, kao siguran izvor zatite i ohrabrenja. Industrijsko i
postindustrijsko drutvo nameu principe individualnog i linog potencijala,
uspeha i znaaja. Pojedinac dobija prioritet nad zajednicom. Nacija (njene voe i
uvari) ne moe da se pomiri sa takvim stanjem i poinje da osporava pravo
pojedincu na samostalnost ili vru upuenost na druge identitete i pripadnost
drugim kolektivima. Nacija traga za instrumentima, putevima i nainima kako
da zadri na okupu svoje lanove koji sve vie odlaze na sve strane globalnog
drutva, kako fiziki (imigracija), tako i duhovno (prihvatanje novih vrednosti,
saznanja, stila i naina ivota). Nacija poinje sve manje da se osea, doivljava,
ivi, praktikuje, a sve vie poinje da se zamilja, da se pravi predstava o
naciji kao neophodnoj, jedinoj i pouzdanoj zajednici.
107
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Dakle, u savremenim uslovima nacija sve vie postaje imaginarna kategorija, za njom se traga, ona se zahteva, o njoj se sanja, drugi se uveravaju u
njeno postojanje, snagu, vrstinu i potrebu. Imaginarnost tako postaje jedan od
najvanijih konstitutivnih elemenata moderne nacije.
NACIJA
stalno odvijao proces ukorenjivanja razlika u vlastitu kulturu, svest i svakodnevni
ivot (Denkins, R., 2001). To je stalna interakcija izmeu linog, unutranjeg
doivljaja i spoljanjih zahteva, nametanja (od strane svojih ili njihovih),
to moe biti spontano i mirno, ali i kroz tenzije i konflikte, posebno kada
nama oni drugi nameu identitet. Kroz etniki identitet se trai takva vrsta
lojalnosti i odanosti grupi koja zanemaruje, esto i potiskuje, sve druge kolektivne
pripadnosti. Nacionalni identitet se smatra oveku datim po roenju. Tu nema
slobode izbora, ak i onda kada se pojedinac nalazi prostorno udaljen od glavne
etnike grupe (matice, zajednice). Kroz nacionalni identitet se trai stalno od
pojedinca da otkriva svoju kulturu, da saznaje i pamti ko smo mi bili u prolosti
I ko smo u sadanjem okruenju, te da pronalazi sebe i svoje mesto u tome, da se
samospozna i samoodredi. To je nekada dug proces, nije uvek bez tekoa, kako
za pojedinca, tako i za naciju, to izaziva nestrpljive reakcije kod samospoznatih
i samoosveenih uvara nacionalnog identiteta.
Pomenuti stavovi uzrokuju pojavu nacionalne homogenizacije, gde se
pojedinci odriu vlastite individualnosti, specifinosti, samobitnosti, slobode i
duhovnosti, u ime kolektivnog, nacionalnog identiteta. Oni su spremni da potisnu
sve druge oblike kolektivne identifikacije u korist nacije, ali to trae i od ostalih
pripadnika svoje nacije. A kada se postigne unutranja homogenizacija i identifikacija i ostvari veinska podrka za proklamovani nacionalni identitet, onda
se poinje ispoljavati namera da se ogranii sloboda i samostalnost kod ostataka u svojoj naciji (koji nisu prihvatili jednodimenzionalni identitet), zatim se
tenja iri na suavanje slobode i prostora kod drugih etnikih grupa u okviru iste
politike zajednice ili u uem i irem okruenju. Proces se dalje iri do pojave
nacionalizma. Nacionalizam postaje mo koja privlai pojedince i grupe, koji tu
doktrinu, obogaenu etnikim mitovima, herojima i zajednikom sudbinom,
nose kao borbeno geslo: nacija vanija od linog ivota. Dakle, nacionalni
identitet moe egzistirati bez nacionalizma, on je tada tradicija koja ne pritiska
i ne sputava pojedinca, a nacionalizam je iskrivljeni, jednostrani, instrumentalizovani (sredstvo manipulacije i zloupotrebe), otueni identitet.
Posledica procesa homogenizacije jeste pojava nacionalne ideologije, kao
jedinog kohezivnog elementa nacije. To je nastojanje da se nacija iz imaginarne
sfere prenese u realni ivot. Nacionalna ideologija tei da ostvari kompenzaciju
svih nedostataka nacije (malu brojnost, ekonomsko zaostajanje, politike probleme, neodgovarajuu teritorijalnu rasprostranjenost). Homogenizacija nacije
se uvruje kroz nacionalnu ideologiju. Tu se ispoljava tenja i namera da se
unutranji problemi i konflikti prebace na spoljanji plan. Sukob unutranjih socijalnih i politikih interesa dobija ideoloko obeleje, prebacuje se na okruenje, po
uzrocima i obeleju prikazuje se drugaijim od stvarnog (drugi su krivi za nae
ekonomsko zaostajanje). Nacionalna ideologija nastoji da ostvari privid har109
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
NACIJA
realnog stanja, ivi u svom imaginarnom, virtuelnom svetu, punom voluntarizma i nerealnih zahteva. Takvo stanje stvara sve vie tekoa u odnosima unutar
nacionalnih grupa, kao i u meunacionalnoj komunikaciji. Da bi otklonila nastali
problem elita poinje da priprema teren za nastup nacionalnog voe. Pojavom
nacionalnog voe zavrava se faza homogenizacije nacije i uvruje nacionalna
ideologija. Voa postaje spasitelj, mesija, koji dobija opte poverenje. Nacija
se identifikuje sa njim uz masovni izliv strasti, emocija, socijalnog i psiholokog
naboja usmerenog prema svima koji nisu iz te nacije. Nastaje period populistikih
akcija i manifestacija sebinih interesa i netolerancije u drutvu.
Ovakva pojava je karakteristina za kraj dvadesetog veka i prostor
bivih socijalistikih drava. Nacije koje tada nastaju ubrzo shvataju da nisu sa
dobrodolicom doekane od strane neposrednog etnikog okruenja i velikih,
starih nacija. One dolaze u ve popunjen geopolitiki i geostrateki prostor,
stvaraju probleme meunarodnom regulisanju odnosa meu dravama i ostvarenju interesa lidera i centara moi u regionu i svetu. Da bi izborile svoje mesto
pod suncem, novonastale nacije (nacionalne drave) pribegavaju sukobima i
sporovima praenim fanatizmom, netolerancijom, ksenofobijom i ovinizmom.
One nastoje da uvere druge u svoju istorijsku dravotvornost, a time I na pravo
na samoopredeljenje, to jest izdvajanje iz ranijih politikih zajednica. Nasuprot
tome, u okruenju vlada miljenje o njihovoj nedravotvornosti, neodrivosti,
doivljavaju se kao veiti faktor remeenja odnosa i opasnosti za interese drugih.
Potrebno je napomenuti da pojam nacije, nacionalnog interesa i nacionalnog znaaja, nema isti smisao u svakodnevnoj upotrebi u anglosaksonskom, kao
u istonoevropskom i junoevropskom prostoru. ak se i u teorijskim raspravama
susreu nedoumice i nejasnoe oko pojma nacija i pojma etnika grupa. U zapadnoj literaturi pod pojmom etniki, etnicitet podrazumeva se kulturna srodnost
jedne grupe (jezik, tradicija, obiaji), ono to ih identifikuje kao grupu za sebe i po
emu drugi mogu da ih identifikuju. Sama re etniki i etnicitet potie od gre rei
ethnic, koja je oznaavala malu grupu srodnika. Kasnije se tako oznaavalo pleme
i na kraju narod (narodni). Dok se pod pojmom nacionalno i nacija podrazumeva
neto to se odnosi na iru zajednicu, koja obuhvata vie ili mnotvo (kao u SAD)
U srednjem veku su hrianski pisci sve nehriane i nejevreje oznaavali pojmom etnici
(lat. gentes) to je znailo neznaboci, mnogoboci.
111
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
etnikih grupa i to se zaokruuje dravom i odreenom institucionalnom strukturom. Kada se u zapadnoj teoriji i empiriji koristi izraz nacionalni interesi,
onda se time misli na dravne interese, dravni znaaj i odgovornost graana te
drave . Dakle etniko se odnosi na kulturno, rasno, a nacionalno podrazumeva
politiku artikulaciju i upotrebu etnikog. Ili, kako Denkins (2001) kae, nacionalno podrazumeva mobilizaciju etniciteta u ostvarivanju politike dominacije.
Dok Hobsbaum (1996) istie da nije mogue uvek se pozvati na stvarni kontinuitet izmeu etniciteta i nacionalnog oseanja ili onoga to se zove patriotizam, a
pogotovu se ne moe nai u ukupnosti oseanja, koja razlikuju lanove vlastite
grupe od stranaca.
Etnocentrinost (etnocentrizam) podrazumeva stepen oseanja i razumevanja zajednike kulture i zajednikog porekla i bliskosti. To znai stavljanje svog etniciteta u centar vlastite panje, visoko (nekada na vrh) na listi vlastitih vrednosti. To podrazumeva kolektivno samoljublje, zaljubljenost u svoju
etniku grupu, oseanje zadovoljstva i ponosa zbog njene posebnosti i njenih kulturnih odlika (tradicionalne nonje, muzike, narodnih rituala, obiaja, svetkovina,
hrane). Etnocentrinost podrazumeva tolerantan odnos prema drugim etnikim,
nacionalnim, rasnim I kulturnim grupama, odnosno priznavanje i prihvatanje da i
drugi ljudi doivljavaju isti odnos prema svojim etnikim i nacionalnim grupama.
Etnocentristi ne istiu nikakav ekskluzivitet svoje nacije, ne porede je sa drugima,
ne oseaju nikakvu teskobu (duhovnu i prostornu) od prisustva i stalnog kontakta sa drugim etnikim grupama, ne sanjaju za granicama koje e jasno odvojiti
etnike grupe meusobno. U delatnom i akcionom smislu, etnocentrinost (etnocentrizam) podrazumeva zatitu manjinskih kultura i uvanje istorijskih i kulturnih vrednosti, njihovo ukljuivanje u svetsku kulturnu batinu, iznoenje na
svetlost dana (posebno danas kada to omoguava ovakav tehniko-tehnoloki
stepen razvoja), kako bi svojom lepotom, posebnou i vrednostima privukli to
iru panju i interesovanje. Time se i kod pripadnika drugih etnikih i nacionalnih grupa javlja potreba da se zatite i uine svetski dostupnim tvorevine vae
kulture. Takva etnocentrinost moe biti inspirativan i mobiliui faktor koji e
podstai jo vie kulturno stvaralatvo jedne grupe, i uticati na ekonomski, socijalni i politiki razvoj i napredak.
Nacionalizam je takav oblik nacionalne svesti koji stalno istie razlike
izmeu svoje i drugih nacija, predstavljajui svoju naciju kao superiornu u odnosu
na druge. Nacionalizam poinje sa ispoljavanjem predrasuda prema drugim
etnikim grupama i sumnjienjem u njihove namere u komunikaciji i kontaktima
sa mojom etnikom grupom (nacijom). Nacionalizam je stalno nipodatavanje
i obezvreivanje kulturnih tvorevina i karakteristika drugih nacija u okruenju.
112
NACIJA
Nacionalizam je doktrina koja naciju postavlja za cilj svakog politikog pregnua a nacionalni identitet za meru svake ljudske vrednosti, od Francuske revolucije dovodi u pitanje
celokupnu ideju o jednom oveanstvu, o svetskoj zajednici i njenom moralnom jedinstvu.
Umesto nje, nacionalizam nudi usku, sukobom bremenitu legitimaciju za politiku zajednicu, legitimaciju koja neminovno suprotstavlja jednu kulturnu zajednicu drugoj .
Antoni D. Smit
113
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
NACIJA
TEME ZA ANALIZU I RAZGOVOR NA VEBAMA
Etnija ovde znai: samostalna forma zajednice koju karakterie stabilno poimanje solidarnosti i uz to se odlikuje zajednikim simbolikim mitom o poreklu (koji opet u
velikoj meri poiva na izmiljenim tradicijama), ivom sveu o zajednikim istorijskim iskustvima i izrazitom vezanou za odreenu teritoriju. Etniki otuda nema
rasno znaenje, nego se tim pojmom obuhvata jedna u sociokulturnom smislu distinktna populacija sa sopstvenim oblikom drutvenog ivota.
.......svuda se daju zapaziti etiri starozavetna elementa. ...adaptirana predstava o izabranom narodu, .....predstava o obeanoj i svetoj zemlji kao primordijalnom
zaviaju. ....predstava da svaki protivnik moe da postane smrtni neprijatelj,
.....predstava o mesijanizmu u smislu istorijske misije, ...
Nacionalizam nipoto nije neto samo po sebi razumljivo u razvoju naroda i kultura. A
pogotovo je sve drugo nego vena supstanca nezavisna od toka istorije, kako to tvrdi
takozvano primordijalno tumaenje.
Nacionalizam nastaje kao odgovor na strukturalne krize ranih modernih zapadnih
drutava i njihovih nekada obavezujuih i neprikosnovenih slika sveta......proishodi iz
kritine faze fundamentalnog poremeaja poverenja u pravila i propise. ...esto se
borba vodi oko politike autonomije, a nije redak sluaj da je usmerena protiv faktike
ili potencijalne strane vladavine..... nacionalizam je podsticao stvaranje nacije sa ciljem
da se ostvari potpuna homogenost i neosporni nacionalni identitet.
.... a ipak Nemaku nacionalnu dravu nije stvorio moni i popularni nacionalni pokret,
nego je ona bila delo velikopruske politike kneza Bizmarka.
..... Na mesto nacionalizma treba da stupi nova paradigma koja moe da poslui kao
osnova za legitimaciju modernih drava. Re je o demokratskoj ustavnoj dravi, socijalnoj dravi i dravi s ekoloki obuzdanim privrednim rastom.
Hans-Urlih Veler
......zato to je nacionalizam jedan politiki program, dok etnicitet, ma ta bio, nije
politiki program i nema pragmatiki sadraj. Svakako, on moe biti upotrebljen u
politike svrhe, ali politika oslonjena na etnicitet nije nuno povezana s nacionalizmom
i moe biti potpuno ravnoduna prema nacionalistikim programima.
Filip Putinja
115
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
116
NACIJA
PITANJA
1. Kada i zato je nastala nacija i kako se istorijski razvijala?
2. Koji su osnovni konstitutivni elementi nacije?
3. Primer Balkana kao negacija marksistike i liberalne teorije o ulozi
nacije u drutvu.
4. ta je etniki identitet i kao se on formira?
. Analiziraj stav Benedikta Andersona i daj svoje miljenje o tome da li
je nacija zamiljena (imaginarna) zajednica.
6. Kada i zato poinje homogenizacija nacije?
7. Nacija kao imitacija vere?
8. Kako zamiljate promenu paradigme nacionalizma?
9. Sutina etniciteta prema Riardu Denkinsu?
10. Kako ste razumeli pojam nacije i nacionalizma kod Ernesta Gelnera?
11. Kako se formira nacionalna ideologija?
12. Etnocentrinost, nacionalizam i ovinizam kao oblici nacionalne svesti.
13. Analiziraj stav Antoni D. Smita o nacionalizmu.
14. Kakva je budunost nacije u savremenom svetu?
117
VIII
K LA S E
118
KLASE
U sociologiji su se izdvojila dva modela shvatanja i prouavanja klasa.
Prvi je klasni model (najizrazitije primenjen u marksistikoj teoriji) koji polazi od
stava da je drutvo podeljeno na dve osnovne klase (buroazija i radnika klasa)
koje su meusobno potpuno udaljene i suprotstavljene, iji kontakt se odvija
kroz klasnu borbu. Izmeu njih postoje odreeni prelazni slojevi. Drugi model
je stratifikacijski model prouavanja klasa koji govori da je drutvo podeljeno na
mnotvo socijalnih stratuma (slojeva), koji se meusobno proimaju i gde postoji
socijalna dinamika. Za predstavnike stratifikacijske teorije ne postoje klase kao
jasni homogeni i odvojeni socijalni subjekti. Danas je mogue primeniti i trei
model koji bi bio kombinacija prethodna dva, uz izvesne specifinosti. Po tom
modelu postoje klase kao iroko obuhvatne kategorije u kojima se nalazi mnotvo
socijalnih slojeva i segmenata. Klase nisu odvojene meusobno kineskim zidom
ve se meusobno isprepliu i pomeraju. Upravo ovaj trei model e biti primenjen u nastavku ovog izlaganja.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KLASE
rada, slobodno vreme, ulazak ena u ire prostore savremenog poslovanja. Poveao
se ukupan materijalni standard svih slojeva, posebno u zapadnim drutvima. To
je efekat socijalnog lifta, kako kae Ulrih Bek (2001), koji podrazumeva da
se celokupno klasno drutvo popelo jedan sprat vie. U. Bek napominje da je
nastupilo vreme kraja tradicionalnog drutva velikih grupa (klasa, sindikata) i da
se prelo na masovnu individualizaciju i ulogu linih biografija i pojedinanih
sudbina (niko vie ne nudi kolektivnu zatitu).
Svi pomenuti uslovi dovode do stalnih promena u klasnoj strukturi, klasnim
odnosima i socijalnoj mobilizaciji u savremenom drutvu. Zbog toga je potrebno
izotriti pojmovno kategorijalni aparat i metodoloki pristup prouavanju
savremenih klasa. Klasa se ovde shvata kao analitika i induktivna kategorija
u razvrstavanju i ralanjivanju ukupne drutvene strukture. Klasa je pre svega
teorijski okvir u kome se vri razvrstavanje mesta i uloge pojedinaca i grupa
(socijalnih poloaja i uloga), a potom i mogunost empirijskog raspoznavanja.
Pored klase, postoji i pojam sloj kojim se oznaava ua i homogenija drutvena
grupa ili skupina socio-ekonomskih karakteristika i poloaja, nego to je to klasa.
Pojam segment podrazumeva jo uu socijalnu i drutvenu skupinu, nego to je to
sloj. Pojam segment je pogodniji od pojma frakcija (tu se vie misli na politike
karakteristike odreene grupe).
3.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Kao nosioce kapitala identifikujemo iroki spektar vlasnika, upravljaa, naunotehnikih i tehnolokih grupa, menadera. Posebno velike promene doivljava
kategorija vlasnitva. Svojina se raspruje, obezliava (posebno u sluaju velikog
broja akcionara). Veliki uspon belee kategorije upravljaa. Formira se sloj vrhunskih menadera, rukovodilaca i direktora kompanija. Mogue je napraviti osnovnu
podelu nosilaca kapitala po vertikalnoj liniji (krupni, srednji, sitni) i horizontalnoj
liniji (finansijski, industrijski, trgovaki, nove tehnologije, osiguravajua drutva).
Meu svim ovim slojevima savremene buroazije postoji konkurencija i borba interesa, ali i procesi koordinacije, kooperacije i integracije (danas veoma prisutne).
Tako se danas istie sloj finansijske buroazije, koji je unutar sebe podeljen na
segmente (nie i vie spratove). To su nosioci krupnog korporacijskog bankarskog kapitala (investicije u nove tehnologije), bankari, meunarodni kreditori,
regionalni i lokalni finansijeri. Meu svim ovim segmentima postoji konkurencija
i suprotstavljanje interesa na nacionalnom i meunarodnom nivou, ali i podela
interesnih sfera i strateko partnerstvo u ouvanju i poveanju profita.
Svetski instituti i asopisi, koji prate privredna kretanja, kao primer finansijske moi istiu 100 najveih kompanija i partnerstava koje kontrolie i njima
upravlja neto vie od hiljadu ljudi. Moe se rei da se naspram ovog monopolskog finansijskog jezgra nalaze svi ostali delovi vie klase (buroazije), manje
ili vie suprotstavljeni, koji istovremeno tee (vidljivo ili prikriveno) da mu se
to vie priblie i uspostave odnos partnerstva na nivou viih interesa kapitala.
Konkurencija i sukob interesa odvija se i na polju ulaganja u nove tehnologije,
u povlaenju kapitala i prebacivanju u profitabilne grane, te u vidu berzanskih
igara i pekulacija. Glavni slojevi vie klase su vlasnici, akcionari i menaderi.
Tu treba dodati i grupe koje se bave organizacijom, istraivanjem i marketingom
vezanim za savremene tehnologije i medije, birokratiju, vojne i politike krugove.
Uspon novih bogataa mogu je na osnovu znanja, informacija, fleksibilne
tehnologije i organizacije i bez velikih poetnih finansijskih ulaganja.
Klasa poljoprivrednika (seljatvo) obuhvata neposredne poljoprivrednike
(sitni vlasnici zemlje koju sami obrauju), krupne i srednje vlasnike zemljita
(zapoljavaju drugu radnu snagu),. strunjake u poljoprivredi (menaderi,
agroinenjeri, veterinari) i radnike koji su stalno zaposleni u poljoprivredi. Ova
klasa se prema statistikim pokazateljima nalazi u stalnom opadanju. U pojedinim zemljama (SAD, Engleska) seljatvo
belei svega oko 2% od ukupnog
stanovnitva. U nerazvijenim zemljama seljatvo zauzima jo uvek veliki procenat
Ako se pogledaju podaci za Evropsku Uniju (2001. god.) vidimo da udeo poljoprivrede
u ekonomiji tog regiona nije veliki. U proseku EU 4,5% radne snage je zaposleno u poljoprivredi,
a poljoprivreda uestvuje sa 1,8% u BNP. Grka zapoljava 17% radne snage u poljoprivredi
i uestvuje sa 7,1% u BNP Grke. Luksemburg zapoljava 1,7% radne snage, poljoprivreda
uestvuje sa 0,7% u BNP.
122
KLASE
stanovnitva. Ipak po svim obelejima klase i kriterijima klasne diferencijacije
seljatvo ini jednu posebnu klasu. Tu treba uzeti u obzir i samu razliku izmeu
urbanog i ruralnog naina ivota i naina rada. Postoje i poljoprivrednici koji su
slini nezavisnim urbanim preduzetnicima. U nekim zemljama se oni svrstavaju
u kategoriju sitne buroazije, a negde kao slojevi srednje klase. I sami
poljoprivrednici ponekad e sebe svrstati u srednju klasu (ili sloj), po principu
self-image. Ni teorijski ni empirijski nije opravdano jednostavno razvrstati
seljatvo prema unutranjoj hijerarhiji (veliina poseda i prihoda sa zemljita) i
zatim pojedine delove svrstati u viu klasu, a druge u srednju, zanemarujui da,
iako heterogeni po ekonomskom bogatstvu i statusu (krupni vlasnik radnik na
farmi), ti slojevi seljatva ostvaruju neke vane uslove egzistencije kao klase. To
su, pre svega, specifian oblik rada, zaokruena ekonomska celina, upuenost i
prisnija veza u procesu rada i organizacije, zajedniki nastupaju prema grupama
iz drugih sektora, imaju osoben sistem vrednosti, drutveni milje i slino.
Moda najvee promene u sadanjoj fazi razvoja drutva na svim
meridijanima doivljava radnika klasa. U razvijenim zemljama dolazi do
stalnog opadanja klasine radnike klase (industrija, rudarstvo). Nova tehnologija
zahteva obrazovanje, strune kvalifikacije i sve manji broj radnika u proizvodnom
procesu. Uporedo sa tim raste broj zaposlenih radnika u uslunim delatnostima.
Druga karakteristika savremene radnike klase jeste njena unutranja podela
na slojeve i segmente sa bitno razliitim poloajem u procesu proizvodnje, sa
materijalnim, socio-psiholokim, politikim i kulturnim interesima i nivoima
najamne egzistencije. Razliiti su uslovi tih deoba: akumulativna sposobnost
pojedinih privrednih grana i sektora proizvodnje; privlana snaga novih tehnologija;
kvalifikaciona struktura; poreklo (imigrantsko i domae), rasne, nacionalne i
kulturne razlike. Dalje se nastavljaju deobe izmeu industrijskog radnitva i onog
u uslunom sektoru (trgovina, banke, osiguravajua drutva, agencije, servisi,
transport, mediji). Svakako treba dodati i meunarodnu podelu radnike klase
(bolje stojei radnici u razvijenim zemljama od radnika u nerazvijenim i zemljama
tranzicije) i svrstavanje na ukupnoj lestvici meunarodnih eksploatisanih snaga.
Poseban fenomen u savremenoj radnikoj klasi jeste njena feminizacija (sve
vee prisustvo ena u uslunom sektoru).
U savremenim uslovima se smanjuje klasina radnika klasa ali se iri
broj socijalnih slojeva koji su u najamnom i eksploatisanom poloaju. Smanjenje
broja polukvalifikovanih i kvalifikovanih radnika i poveanje broja obrazovanog
radnitva obuhvata posebno tercijarni sektor. U zavisan, kontrolisan i subordinisan,
u klasinom teorijskom diskursu reeno najamni poloaj, dospeva sve vei broj
socijalnih slojeva i segmenata: industrijski radnik, tehniar, kompjuterski programer,
medicinska sestra, slubenik u lokalnoj upravi, prodavaica u robnoj kui. Naravno,
sve ove socijalne kategorije posmatrane u prostoru podsaharske Afrike, Bangladea
123
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
ili Bolivije delovale bi kao pripadnici srednje klase, to nam govori o znaaju
ukupnog razvoja drutva za preciznije odreenje klasnog poloaja.
Promene u strukturi i poloaju radnike klase podstakle su brojne teorijske
rasprave tokom sedamdesetih godina dvadesetog veka o tome da li je re o
prelasku radnike klase u srednju klasu ili padu nekih slojeva srednje klase na
poloaj radnitva. Bilo je i onih teoretiara koji su tvrdili da se formira nova
radnika klasa (Ser Male), da se moe govoriti o irenju radnike klase
(Andre Gorc) ili da je re o formiranju narodne klase (Alen Turen). Kada se
pomenutim kategorijama radnitva i slojevima sa niim dohotkom, nekreativnim
i neautonomnim poslom dodaju i kategorije nezaposlenih, imigranti i izbeglice i
kada se sve to posmatra na nivou globalnog drutva onda se moe zakljuiti da
se broj niih socijalnih slojeva stalno iri. Umesto klasinog termina radnika
klasa mogue je uvesti pojam nia klasa ili klasa subordinisanog (potinjenog,
zavisnog) rada i poloaja.
KLASE
teoriji se esto oznaavaju kao stara srednja klasa, jer ukljuuju samostalne
delatnosti klasinog tipa poput zanatstva i trgovine. Meutim, ovde nije re o
ostacima stare klase ve o potpunoj transformaciji delatnosti i poslova u
skladu sa napredovanjem i irenjem ovekovih potreba. To potvruje da su
pogrene one teze koje govore o prolaznosti sitnih vlasnika, pre bi se moglo
rei da sadanji stepen razvoja drutva prua mogunosti za permanentan uspon
ove socijalne kategorije.
Trei sloj savremene srednje klase ine samostalne delatnosti i zanimanja
u oblasti kulture i sporta. Ovaj sloj je poslednjih decenija XX veka u velikom
usponu. On je najveim delom produkt masovne kulture, potrebe za zabavom i
spektaklom, kao i razvijenih potreba i komunikacija na planu ukupne kulture. Tu
spadaju zanimanja i delatnosti koja nisu vezana za vlasnitvo, ve su iskljuivo
proizvod specifinih znanja, vetina i sposobnosti. Samostalnost je znaajna
karakteristika njihove delatnosti. Ovaj sloj ukljuuje zanimanja kao to su pevai,
zanimanja iz ou-biznisa, profesionalni sportisti, treneri, slobodni agenti,
samostalni menaderi u sportu i ou-biznisu, dizajneri, fotomodeli, manekeni,
novinari, naunici, umetnici, pisci, glumci, reiseri, kao i tradicionalne slobodne
profesije (lekari, advokati, profesori). Prema ekonomskom bogatstvu oni su
veoma heterogen sloj (veliki raspon zarada izmeu jednog profesora i lekara
na jednoj strani i jednog profesionalnog sportiste i pevaa na drugoj strani) ali
su prema ukupnom statusu, ugledu, stilu i nainu ivota meusobno sliniji
nego sa ostalim slojevima unutar srednje klase i sa drugim klasama. Ovaj sloj
je predstavnik prave srednje klase savremenog drutva i njegovih kulturnih
i duhovnih karakteristika. Oni u sebi akumuliraju, nose i izraavaju duhovni
potencijal jedne generacije sa svim njegovim prednostima i slabostima.
Najzad etvrti sloj srednje klase ine slubenici i strunjaci vezani za
velike korporacije i javne poslove. Ovo je kategorija najmanje nezavisnih
meu pomenutim slojevima srednje klase. Slikovito reeno, on predstavlja
etvrti koncentrini krug u okviru rasprostiranja srednje klase u drutvu. To
su, pre svega, istraivai, komercijalisti, strunjaci za marketing, propagandu i
reklamu u kompanijama i medijima, zatim specijalni savetnici za pojedina pitanja
iz oblasti prava, finansija, meunarodnih odnosa i komunikacija, strunjaci za
meuljudske odnose, oficiri, profesionalni politiari, menaderi srednjeg i nieg
nivoa, slubenici u javnoj upravi. Oni takoe ne spadaju u vlasniku kategoriju
srednje klase (iako mogu da kupuju i poseduju akcije nekih kompanija). Njih
karakteriu relativno visoke plate koje su rezultat specijalnih znanja, informacija
i sposobnosti. Znaajna komponenta njihovog ukupnog stanja jeste ugled koji
uivaju, iako ne u razmerama optenarodne popularnosti kao to se to moe rei
za mnoga zanimanja iz prethodnog sloja.
Srednja klasa ima svoju veliku ulogu u savremenom drutvu. Sa
125
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
4. Siromatvo
126
KLASE
zajednici. Zatim treba razmotriti mogunosti dodatnih primanja (povlastice,
posebne doplate, kao i stalna konkretna primanja (slian ili isti iznos zarada).
Povezivanjem svih ovih elemenata moe se izgraditi odgovarajua skala merenja
siromatva u pojedinim sredinama i u odreenom vremenu.
Prema kriterijima Ujedinjenih nacija siromaan je onaj ovek koji uzima
dnevno manje hrane nego to je potrebno da ouva telesnu teinu a istovremeno
obavlja neki laki posao. Ova uoptena i nedovoljno precizna odrednica ostavlja
prostora pojedinim dravama i politikim sistemima da se neodgovorno odnose
prema problemu siromatva i gladi. Prema kriterijumu FAO, donja granica
ispod koje se smatra da je ovek gladan jeste ako unosi u organizam dnevno
manje od 1900 kilokalorija. Po tom kriterijumu u 2001. godini u svetu je ivelo
u siromatvu (bilo gladno) vie od 800 miliona ljudi. Prema kriterijima Svetske
banke (proseno 2200 kilokalorija dnevno) u svetu danas ima oko 1,2 milijarde
ljudi gladno. Kriterijum siromatva (linija ispod koje poinje puko siromatvo)
jeste dva i manje dolara dnevno po lanu domainstva. O stepenu siromatva u
svetu govori podatak da svake godine od gladi umire u svetu oko 6 miliona dece,
24.000 ljudi dnevno (svakih 3,6 sekundi), 20% trudnica u Africi i Aziji umire
godinje od neuhranjenosti i nedostatka gvoa u organizmu. Siromatvo ostaje
jedan od najveih problema globalnog drutva, posebno neravnotea izmeu
sveta bogatih i sveta siromanih.
Postoji pojava u drutvu koja oznaava stav i odnos prema siromatvu,
lini doivljaj siromatva, stil i nain ivota, shvatanje siromatva kao sudbine,
kao neto normalno, od boga dodeljeno. Ta pojava se oznaava kao kultura
siromatva. Ovaj pojam je u literaturu uveo ameriki antropolog Oskar Luis,
pedesetih godina dvadesetog veka, tokom istraivanja ivota gradske sirotinje u
Meksiku i Portoriku. Kultura siromatva je nacrt ivota koji se prenosi iz jednog
pokolenja u drugo. Elementi kulture siromatva kako iznosi Luis mogu da se primene
kao jedan univerzalan model i za savremena drutva i mnoge prostore u svetu. To
su pre svega odnos pojedinca, njegove line karakteristike i stav prema ivotu:
oseaj marginalizovanosti, bespomonosti, zavisnosti, inferiornosti, rezignacija
i fatalizam, snana upuenost na sadanjost, putanje da sve tee nezavisno od
pojedinca, odbacivanje drugaije mogunosti i alternative. Takav stav se produava
na nivou porodica: neambicioznost, zadovoljstvo malim stvarima, izolovanost .
Na kraju postoji i trei nivo, nivo zajednice: neukljuivanje i neuestvovanje u
glavnim institucijama drutva i sistema (nije to za nas, to je za nekoga drugog,
bolje e to oni). Kultura siromatva deluje putem spontane socijalizacije na
generacije koje dolaze i tako se kontinuirano prenosi, postaje tradicija, sastavni
deo drutvenog imida mikrosredine, celog pojedinanog drutva, regiona.
127
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
128
KLASE
Siromasi su dobili legalnu dozvolu u Venecueli da zaposednu farme bogataa. Grupice
beskunika okruuju magacine hacijende prepune stokovima eerne trske, pale ih, i
tek letina izgori, proglaavaju hacijendu svojom zemljom.
.Niu zadruge na otetim imanjima veleposednika u okviru avesovog projekta za
ubrzano uvoenje Venecuele u socijalizam 21. Veka
. i u ostalim latinoamerikim zemljama ogromne parcele plodne zemlje vekovima
su u rukama malobrojnih veleposednika, koji su uz pomo svog bogatstva upravljali I
politikim kretanjim.
Iz novinskog izvetaja od 21. Maja 2007.
Postaje li hrana oruje budunosti?
Svet potresa velika nestaica penice. Globalne rezerve te itarice sada su najnie u
prethodnih 30 godina.
Apetiti Zapada za biodizelom i novi kulinarski prohtevi sve bogatijeg Istoka kroje nove mape oranica irom sveta, podstiui divljanje cena itarica, poljoprivrednih
proizvoda I hrane sa pogubnim posledicama po siromane.
Novovekovna namera zapada da smanji energetsku zavisnost od nepredvidivih odluka nove generacije lidera sirovinama bogatih drava Srednjeg istoka, JuneAmerike
i Rusije podstakli su svojevrsnu agrarnu revoluciju 21. veka. Nadmetanje 800 miliona
vozaa automobila sa bogate zapadne hemisfere i dve milijarda neuhranjenih stanovnika juga za kukuruzom, poinje da lii na tragediju. Kukuruz je vekovima osnovna
namirnica miliona ljudi irom Afrike i Latinske Amerike.
Svetska banka i MMF su decenijama vrili pritisak na agrarne zemlje nerazvijenog dela
sveta da odustanu od proizvodnje itarica i okrenu se profitabilnijim poljoprivrednim
proizvodima za kojim postoji trite na Zapadu. Te zemlje nisu imale naina da se
odupru zahtevima vodeih zapadnih finansijskih institucija, pa su osamdesetih i devedesetih godina 20. veka prestale da gaje ito i istovremeno postale zavisne od etve u
SAD i drugim razvijenim zemljama. Danas kada ameriki farmrti seju milione hektara
kukuruzom da bi zaraivali na etanolu, neuhranjenost siromanijeg dela planete vie
nije velika tema.
Skok cena itarica, sve skuplja nafta, setva itarica namenjenih proizvodnji etanola,
agresivna tranja azijskih potroaa za mesom.primoravaju FAO da smanji porcije
najugroenijim stanovnicima planete. Svetu preti novo doba gladi sa nesagledivim
posledicama
Upozorenje ozet iran,
efa agencije UN za program hrane (WFP)
Norveki radnici imaju najbolje plate na svetu
Radnici u Americi najdue ostaju na poslu od svih zaposlenih u industrijski razvijenim
zemljama, to ih ini najproduktivnijom radnom snagom na svetu. Meutim, oni nisu
i najplaeniji, nego su tek na drugom mestu, iza Norveana, zakljuak je istraivanja
Meunarodne organizacije za rad.
129
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
PITANJA
1. Kakvo je savremeno socioloko poimanje klase?
2. Do kakvih je promena dolo u savremenoj klasnoj strukturi?
3. Ko danas ini viu ili bogatu (buroasku) klasu?
4. Promene u biu radnike klase.
. Postoji li klasna diferencijacija u obrazovanju.
6. Osnovne karakteristike i podele unutar srednje klase.
7. Zbog ega se srednja klasa uzima kao stabilizujui faktor drutva?
8. Analizirajte jedan od prethodnih tekstova
9. Opii socijalnu strukturu u tvom okruenju.
10. Pojam i osnovne karakteristike siromatva.
11. ta je to kultura siromatva.
130
IX
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Dravu moemo odrediti kao najznaajniji oblik pravno-politikog organizovanja stanovnitva koje ivi na odreenoj teritoriji. To je najvii oblik
politike, javne, suverene vlasti na odreenoj teritoriji. Ovo poimanje drave
vie je sa pravnog stanovita, dok za socioloki pogled na dravu treba dodati
da je drava prostor, polje na kome se takmie (bore) razliite drutvene grupe
i organizacije kako bi ostvarili svoje interese kroz interakciju punu socijalnih,
politikih, ideolokih i drugih tenzija i konflikata. Drutveni subjekti nastoje da
zauzmu to povoljniju poziciju kako bi ostvarili neposredniji uticaj na dravu,
stekli njenu naklonost i ostvarili privilegije. Na drugoj strani, drava se bori da
sauva autonomnost i uticaj u drutvu, da ne bude instrument samo jedne socijalne, politike, verske ili kulturne grupe, da koristi svim graanima kao javno
(optedrutveno) dobro.
Drava organizuje i odrava vlast na dva naina: prinudom i dobrovoljnim
pristankom stanovnika, graana, podanika. Neophodno je da postoji ravnotea
izmeu ova dva oblika organizovanja i odranja vlasti, kako ne bi dolo do nasilja
od strane drave ili nepotovanja pravila od strane graana, to bi vodilo u diktaturu ili u anarhiju i rasulo. Dobrovoljan pristanak graana na odreeni tip
dravnog ustrojstva i dravne vlasti ogleda se kroz pravne i politike mehanizme
zakone, norme, pravila ponaanja (od ekonomije do kulture) koje drava
donosi uz due ili krae procedure u kojima graani uestvuju nastojei da ugrade
svoje ideje, stavove, namere, oekivanja, interese i slino. Drava ima i svoje
ekskluzivno polje delovanja (zatita drutva, javni poslovi) i svoje instrumente
(vojska, policija, sudovi, porezi) pomou kojih nagovetava, istie ili primenjuje
silu kako bi odrala red i mir. Drava je pravni subjekt neophodan graanima u
unutranjoj komunikaciji (upis, dokumenti) i meudravnim odnosima ( posredovanje, predstavljanje, akreditovanje).
Iako se drava pojavila jo u vreme podele drutva na klase i prelaska iz
prvobitne zajednice u klasno i interesno sukobljavanje, moe se rei da je prvi
put prava uloga i sutina moderne drave dola do izraaja u XVI veku u Evropi.
Tada se pojavila potreba za razdvajanjem sfere drave (javne sfere) i sfere drutva
(graanske, privatne sfere). To je bilo uslovljeno irenjem teritorije, razvojem
privrede, potrebom za novim tritem, a to je dalje stvaralo potrebu za kontrolom nastajueg graanskog drutva. Potrebni su bili novi principi, norme i oblici
organizovanja, kontrole i upravljanja drutvenim procesima, pojavama i odnosima, mnogo vie nego to je to bilo u prethodnim istorijskim periodima. Potreba
za obavljanjem javnih, zajednikih poslova zahteva postojanje javnih pravila,
njihovu obaveznost, stalnost i standardizaciju.
Da bi se prethodna teza potvrdila i bili jasniji uzroci i uslovi nastanka
modernih drava napraviemo kratku istorijsku digresiju i rei neto o nastanku
drave kod pojedinih naroda i u posebnim istorijskim razdobljima. U vreme
132
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
verska) teorija smatra da je drava boanskog porekla i da je vladar boiji poslanik, te prema tome i on svoj legitimitet zasniva na boanskom poreklu. Podanici
moraju da se odnose prema takvom vladaru i takvoj dravi sa poniznou i
strahom, koji oseaju i prema drugim boanskim pojavama. Misao apostola Pavla
da je svaka vlast od boga (non est potestas nisi a Deo) predstavljala je vekovni
obrazac na kome je poivao odnos prema dravi i vladaru.
Patrijarhalna teorija shvata dravu kao produetak porodice, roda i
plemena. Poto se drava doivljava kao jedna proirena porodica, onda njom
treba da upravlja vladar kao to to ini stareina porodice ili plemena. Ova teorija
je opravdavala sve oblike autoritarne monarhistike vlasti jer je monarha shvatala
kao produetak autoriteta oca porodice. Organska teorija, iji je jedan od predstavnika Spenser, dravu vidi kao jedinstvenu celinu koja funkcionie slino ivom
organizmu, odnosno ljudskom telu. Kao to ovek ima mozak, tako drava ima
vladu, ruke i noge odgovaraju ulozi i znaaju seljaka i radnika, dok se saobraaj
moe poistovetiti sa nervnim sistemom u organizmu. Ova teorija eli da istakne
da celina dominira nad delovima i da u dravi moe biti sklada i razvoja samo
ako svi delovi besprekorno postupaju po signalima i komandama koje dobijaju
od mozga, odnosno vlade. Sve ove teorije, dravu poistoveuju sa drutvom to
predstavlja njihov osnovni nedostatak.
Idealistika teorija, u Hegelovoj interpretaciji, dravu shvata kao umnu
tvorevinu, realizaciju apsolutne ideje, mesto gde ideja postaje svesna svoje egzistencije i dosee najvii stepen slobode. U ovom sluaju drava se predstavlja kao
kategorija koja dominira nad socijalnom sutinom drutva. Teorija drutvenog
ugovora (Hobs, Ruso) opisuje dravu kao tvorevinu koja je rezultat uzajamnog
dogovora ljudi na odreenoj teritoriji o dobrovoljnom prenosu dela prirodnih
prava i suvereniteta na dravu, a drava je duna da im obezbedi jednaka prava u
dravnim institucijama. Marksistika teorija dravu vidi kao klasnu tvorevinu, rezultat klasne borbe vladajue i potinjene klase. Zadatak drave je da titi interese
vladajue klase. Savremena drava je izraz ekonomske dominacije i politike moi
buroaske klase. Ona spreava emancipaciju proletarijata i osloboenje radnike
klase. Drava predstavlja vrhunac politikog otuenja u drutvu, zbog ega je
njeno odumiranje neminovno.
3.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
5. Nacionalna drava
Moderna drava se razvijala u formi nacionalne drave (drave-nacije,
nacije-drave). Postoji istorijska, prirodna tenja nacije prema dravi i drave
prema naciji. Nacija ostvaruje neophodnu unutranju koheziju (materijalna
kultura, idejna, istorijska tenja i stremljenja ka zajednikom) za kojom drava
tei kako bi mogla ispuniti svoje funkcije i igrati svoju ulogu u drutvu. Nacija
se javlja kao socijalni oslonac suverenosti drave. Odnos izmeu drave i nacije
prelama se kroz prizmu suvereniteta. Nacija terba da prenese svoj suverenitet
na graanina kako bi ga graanin ustupio dravi radi obavljanja zajednikih
poslova i mogunosti koritenja drave kao opteg dobra. Drava, dalje, ravnomerno rasporeuje (vraa) suverenitet na sve graane. Tako se odvija kruni
tok suvereniteta, njegovo dvosmerno kretanje. Svako jednostrano i iskljuivo
zadravanje suvereniteta, kod nacije, drave ili graanina, izaziva poremeaj u
funkcionisanju pojedinih institucija i generie krizu u drutvu.
U literaturi se koristi i pojam nacija-drava ili drava-nacija da bi se oznaila
specifina manifestacija i oblik drave koja korespondira sa nacijom, jedna drugu uslovljvaju
i dele suverenitet nad graaninom. Ovde emo upotrebljvati termin nacionalna drava, jer je
najblii naim socio-lingvistikim uslovima.
137
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Konstituisanje Ujedinjenih nacija (1946. godine), kao meunarodnog mehanizma uspostavljanja i regulisanja odnosa izmeu nacionalnih drava promenilo je, u izvesnoj meri, raniju logiku prava jaega u meudravnim odnosima, sporovima i krizama. Ujedinjene nacije su nametnule meunarodna pravna i
politika pravila (standarde) ponaanja i nove organizacione principe u odnosima
meu samostalnim, suverenim dravama. Istina, snane drave su zadrale i
uveale (uinile legalnim i legitimnim) svoj poseban poloaj, ulogu i znaaj, kroz
specijalna ovlatenja, koja su im dodeljena u meunarodnoj zajednici (pravo veta
u Savetu bezbednosti UN). Delovanje raznih mehanizama Ujedinjenih nacija
nagovetava pojavu osipanja suvereniteta nacionalnih drava u odnosu na ono
kako je on ranije doivljavan i praktikovan.
Globalizacija savremenog drutva izraena kroz stvaranje svetske ekonomije, mree meunarodnih i regionalnih organizacija, vojnih saveza, svetskih
standarda u politikim procesima i potovanju ljudskih prava utie na ograniavanje
suvereniteta (unutranjeg i spoljanjeg) nacionalnih drava. U meunarodnom
pravu se postepeno potiskuje raniji princip nemeanja spoljanjih institucija u
unutranja prava jedne drave na planu ekonomije (MMF i Svetska banka nameu
standarde i pravila), strukture bezbednosti (NATO, OEBS) i politikih odnosa
(politiki pluralizam, slobodni izbori, demokratija, ljudska prava).
Meuzavisnost modernih drava sve vie dolazi do izraaja. Ostvaruju se
ire teritorijalne, ekonomske i politike integracije (primer Evropske unije), globalizuju se politiki i kulturni odnosi, sve to praeno je i potpomognuto snanim
razvojem informacija i komunikacija. Regionalizacija (meufaza globalizacije)
namee nove potrebe i obaveze saradnje nacionalnih drava, stvaraju se novi
identiteti. Javlja se i potreba za saradnjom u borbi protiv siromatva, bolesti, ter
Princip regionalizacije kao savremeni oblik organizovanja ivota i rada, najbolje se vidi
na prineru Evrope. Tamo su 23 zemlje organizovane u 354 regiona. panija ima 16 autonomnih
pokrajina, Francuska 22 regiona a vajcarska 26 kantona.
139
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
6. Pravna drava
Pravna drava kao termin i pojam ula je u teorijski i empirijski vidokrug
posle Drugog svetskog rata, a intenzivnije se o njoj poelo raspravljati krajem
dvadesetog stolea, posle raspada socijalistikih zemalja. Pravna drava podrazumeva de se vlast u jednoj dravi zasniva (i provodi) iskljuivo na zakonima,
primenom zakonskih, pravnih odredbi a nikako prema slobodnoj volji onoga ko
je vrhovni nosilac vlasti, bilo da je to pojedinac ili grupa. Zakoni, pravne norme
i pravila su dominantni. Nosioci javne vlasti se njima povinuju i prema njima se
upravljaju a graani su pred zakonom jednaki. Pravna drava se poistoveuje sa
vladavinom prava, bolje je rei vladavinom zakona (engleski: Rule of Law). To
znai da u drutvu vladaju zakoni a ne pojedinci ili grupe izvan i nezavisno od
zakona, drugih pravnih normi i savremenih civilizacijskih pravila.
Ako dravna vlast obezbeuje primenu zakona i pravnih normi na takav
nain da su ljudi sigurni u pravednost, odsustvo bilo kakvog vida diskriminacije
i selektivne primene prava onda se moe govoriti o postojanju pravne drave.
Dakle, nije pravna drava svaka drava u kojoj se primenjuje pravo, ve je vano
kakva je sadrina tog prva, kakva je priroda zakona i kojim instrumentima se oni
donose i provode (primenjuju). Zakoni mogu biti, sa moralnog stanovita, dobri
ili loi, primenjivani uz puno potovanje graanskih prava i sloboda ili provoeni
silom, militaristikim merama, diktaturom i slino. Pravna drava ne znai dravu
sa bilo kojim pravom, ve sa pravom koje uvaava najvie civilizacijske norme,
izgrauje, potuje i titi graanska i ljudska prava, poiva na dobronamernosti,
jednakosti, pravednosti i odgovornosti.
Da bi se neka drava, dravna vlast razvijala kao pravna drava ona
mora da ispunjava nekoliko bitnih uslova. Prvi uslov jeste podela vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku. Ovi delovi vlasti moraju biti autonomni i nezavisni
u ispunjavanju svoje uloge i zadataka u drutvu i ne mogu se meusobno sukobljavati. Izvrna vlast (vlada) ne moe dominirati nad zakonodavnom (parlamentom) niti nad sudovima. Takoe nad bilo kojim delom (ili nad integralnom vlau)
140
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
kojoj je vlast predstavljena u jednom licu (kralj, car). Ona je nasledna. ef drave
(monarh) postaje to nasleem, ustolienjem, proglaenjem (krunisanjem). Njegov
mandat se ne ograniava. Monarhije se dele na apsolutne i parlamentarne. Apsolutna
monarhija podrazumeva iskljuivi suverenitet monarha ija vlast nije ograniena.
On je jedini nosilac vlasti ( primer: Saudijska Arabija). Postoje i ustavne monarhije dualistikog tipa gde je ustavom formalno ograniena vlast monarha (primer:
Jordan), ali izvrni organi zavise od monarha koji postavlja i smenjuje ministre
umesto predstavnikog tela (skuptine, parlamenta) iako ono formalno postoji.
Parlamentarne monarhije su takvi oblici vlasti gde je ustavom i zakonima ograniena
vlast monarha. Njegova uloga je svedena na ceremonijalne i protokolarne dunosti.
Parlament ima svu vlast. Obino se kae da monarh formalno vlada, ali ne upravlja
zemljom, ve to ini parlament i vlada (primer: Velika Britanija).
Republike su oblici dravne vlasti u kojima se ef drave bira neposrednim
izborima ili u parlamentu. Njegova vlast je ograniena ustavom i zakonima. On
je smenjiv u svakom trenutku, predvienom po ustavu i zakonu. Po nainu izbora
i karakteru vlasti razlikuju se republike sa parlamentarnim sistemom i republike
sa predsednikim sistemom. U parlamentarnom sistemu teite vlasti je u parlamentu. Predsedniku pripada reprezentativna i ceremonijalna uloga u unutranjim
i spoljanjim oblicima predstavljanja drave. U predsednikom sistemu parlament
i predsednik dele funkcije vlasti i uporedo ih obavljaju prema ustavom odreenim
principima i pravilima. Koji e tip sistema u republici biti zavisi od tradicije i
odnosa socijalnih i politikih snaga i interesa u jednom drutvu.
Moe se rei da u savremenim uslovima nije oblik dravnog ureenja
automatska garancija za demokratinost ili autoritarnost jedne drave. Postoje
parlamentarne monarhije kod kojih je znatno vei stepen demokratije nego kod
formalno proklamovanih republika, kao to postoje i republike sa znatno vie demokratije, pluralizma i tolerancije od nekih ustavnih monarhija.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
tarne vlasti u liku voe; autoritarizam, kao ideoloko opravdanje svih postupaka i mera vlasti, gde postoje forme demokratske vlasti (parlament, izbori),
ali je celokupna praksa antidemokratska. Sve se radi u ime vieg cilja i pod
visokim stepenom politikih, socijalnih i ideolokih tenzija.
Na osnovu celokupnog izlaganja o dravi moe se zakljuiti da je drava
instrument drutva, drutvenih odnosa i da ona samo po sebi nije ni loa ni dobra,
demokratska ili autokratska. Ona to postaje nainom njene upotrebe, raspolaganjem njom kao instrumentom (od strane neke grupe ili socijalne snage) i
centrom akumulacije i distribucije moi i vlasti u drutvu.
TEME ZA ANALIZU I RAZGOVOR NA VEBAMA
Najriskantnije reenje takozvanog etnikog konflikta, aktuelnog i virtuelnog, odnosno
problema etniciteta i zatite razvitka njegovog identiteta, jeste nacionalna drava. Rizik
je dvostrukog karaktera. Na unutranjem planu proces etabliranja nacionalnog identiteta
moe postai sukob sa distinktivnim etnikim grupama; na spoljanjem planu nacionalna
drava moe doi u sukob sa isto tako distinktivnim nacionalnim identitetima drugih
drava.sukobi nisu izvjesni samo na nivou nacionalnih ekonomskih interesa, nego, kao i
na unutranjem planu, i u sferi kulturnog identiteta nacije, a posebno na nivou jezika.
Zemlja (teritorija-I), istina uvijek ostaje osnovom politike zajednice, uslov bez kojeg
ona ne moe, ali se zemlja ne moe uzeti kao njen definirajui kriterij. Tamo gdje je to
sluaj, kao kod drava, a posebno modernih, zemlja, odnosno suverenitet nad teritorijom, postaje feti. Egzaktno definiranje politike zajednice, ukljuujui i distingviranje
od drave, mogue je upravo u odnosu na zemlju, odnosno teritoriju.
Demal Sokolovi
Moe se desiti da politika granica date drave ne obuhvati sve lanove neke nacije; ili,
ona moe obuhvatiti sve njih, ali i obuhvatiti i neke strance; ili bi mogla da istovremeno
ne zadovoljava ni jedno ni drugo, da ne obuhvata sve pripadnike te nacije, istovremeno
obuhvatajui neke koji ne pripadaju toj naciji. Ili opet, nacija moe iveti neizmeano
sa strancima, u mnotvu drava, tako da ni jedna drava ne moe tvrditi da je ba ona
nacionalna. ovek koji pripada organizaciji, radi i zabavlja se u njoj, ali njegova deca
i dalje idu u dravne ili nezavisne kole.
Tako je, s druge strane, ova obrazovna struktura suvie velika i skupa za svaku organizaciju sem najvee od njih, drave. U isto vreme, samo drava moe da izdri tako
veliki teret i samo drava je dovoljno jaka da kontrolie tako vanu i kljunu funkciju...
samo drava to moe, ak i u zemljma u kojima je znaajan deo obrazovne maine u
privatnim rukama ili u rukama religioznih organizacija, drava zaista preuzima kontrolu kvaliteta u toj najvanijoj industriji, proizvodnji sposobnih i korisnih ljudskih bia.
Ernest Gelner
144
PITANJA
1. Pojam i osnovne karakteristike drave.
2. Kada je nastala drava u modernom smislu?
3. Koja su to dva dominantna teorijska stava o ulozi drave u modernom
drutvu?
4. Funkcije i uloga drave u savremenom drutvu.
. Osnovne karakteristike nacionalne drave (drave-nacije).
6. Zato je nacionalna drava rizina u savremenom drutvu?
7. Moe li drava kao politika zajednica postojati bez izriitog suvereniteta
nad teritorijom?
8. Analizirajte dva stava o dravi E. Gelnera
9. ta nam govori stav J. Habermasa o dravi?
10. Pojam i karakteristike suvereniteta.
11. Osnovne karakteristike pravne drave.
12. Analiziraj da li je drava u kojoj ivi, pravna drava?
13. Koji su osnovni oblici dravnog ureenja?
14. Osnovni oblici politike vlasti.
145
X POLITIKA
1. Pojam i osnovno znaenje
Politika je drutvena delatnost koja je najee prisutna u ovekovom svakodnevnom ivotu. Moda i zbog toga to je politika pojam koji se skoro identino
izgovara na svim velikim svetskim jezicima. Ako poemo od etimolokog
tumaenja, onda nas to vodi ka grkoj rei polis - zajednica, grad-drava, skup
graana; ili dalje, politea - javni poredak, ustav; ili politikos - graanski, dravni.
U osnovi savremene rei politika nalaze se latinske rei politica i politia - javni
poredak, ustav. Iz prethodnog vidimo da je politika pojam i re koji upuuju na
javnost rada, na javnu sferu drutva, na ustav i zakon, na onu oblast gde se organizuje i usmerava javni posao i vodi briga o stanju i ureenju ivota u zajednici.
Politika kao drutvena delatnost nastala je iz potrebe da se, najpre, organizuje unutranji ivot u zajednici, a kasnije da ukae na potrebu razdvajanja sfere javnog posla od sfere privatnog ivota. U antikom smislu politika je
nastojanje da se ostvare neki temeljni principi na kojima poiva zajednica To su
ideja najvieg dobra, pravde i opte koristi. Na individualnom planu ovek tei da
razvije i usavri svoje moralne karakteristike, a na javnom planu ide ka pravdi i
optem dobru. Etika i politika su ovde shvaeni kao lice i nalije jedne iste stvari
- ovekovog ivota u zajednici.
U srednjem veku je potpuno potisnut pojam i znaenje politike koje je
dala antika misao. Srednji vek je ponovo spojio sferu javnog i sferu privatnog,
odnosno, uspostavljena je dominacija duhovnog nad svetovnim, ovekovim
ivotom je zavladala religija (vera), a zajednicom (dravom) dominirala je crkva.
Feud (posed) bio je izvor i ue ovekovog ivota, rada i odluivanja (vladanja).
Onaj ko je bio vlasnik feuda taj je vladao i raspolagao svim to pripada feudu.
Tako su vlast i vlasnitvo potpuno izjednaeni, mo se izvodila iz vlasnitva, protezala u staleko pravo i odravala putem sile. Politika je ovde izgubila svoje
prvobitno znaenje.
Novi vek razdvaja dravu i drutvo. Drava poprima oblike nove politike
organizacije i prostor politikog ivota, dok drutvo (graansko drutvo) obuhvata
sferu ekonomskog i socijalnog rada i ivota. Politika je sada dobila ire znaenje.
Ona nije samo dravna vlast (in vladanja), ve predstavlja sve vidove uticaja
drutva na dravu i drave na drutvo. to se tie uticaja drutva na dravu, on se
ogleda u potrebi i nastojanju da se ogranii dravna vlast, imajui u vidu iskustvo
apsolutistike drave i moi apsolutistikog vladara. U graanskom drutvu ovek
146
POLITIKA
postaje javna osoba, koja oblikuje, ispoljava i brani javno svoje ekonomske, socijalne i politike interese.
Graansko drutvo, samim tim, vie nije skup privatnih vlasnika, ve i skup javnih
osoba. Ono postaje politiko drutvo, drutvo citoyena (lica sa politikim pravima), a
ne samo drutvo bourgeoisa (privatnih osoba).
Slobodan Samardi
Moe se rei da sutinu politike danas moemo pratiti kroz tri oblasti.
Prvo, vladavina - politika mo, poredak, uspostavljanje pravnog sistema, vladavina zakona, pravila i procedure odluivanja. Drugo, interes - politika participacija svih subjekata u drutvu koji nastoje da izraze svoje potrebe, i tree, javnost
- svestrana komunikacija, sloboda miljenja, delovanja, demokratija, transparentnost svih institucija i javno mnenje. Izmeu ove tri oblasti mora postojati
147
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
ravnotea. To je mogue postii ako te tri oblasti poivaju na pravdi, procedurama, kompetencijama, nadlenostima, obavezama i odgovornosti.
Politika predstavlja poslove javnog, slobodnog, demokratskog i odgovornog odluivanja o svim pitanjima znaajnim za razvoj, funkcionisanje i opstanak
zajednice (drutvene grupe, drave, drutva).
Racionalno u politici znai mobilizaciju, integraciju, planiranje,
uoavanje, realno mogue. toleranciju, viziju, prognozu, saradnju, kulturu dijaloga, izbegavanje sukoba, pluralizam, javnost. Iracionalno u politici znai voluntarizam, nekritinost, manipulaciju, destrukciju, euforiju, emocije, uzburkane
strasti, frustracije, diskrecione odluke i kratkoronost reenja i taktike.
2. Politika kultura
Politika kultura jednog drutva zavisi od nivoa opte kulture. Ona se na
nju naslanja, iz nje crpe motive, oblike i sadraj. Politika kultura se moe podeliti
na politiki jezik, politiku tradiciju, politiku socijalizaciju i apolitinost.
Politiki jezik predstavlja pojavnu manifestaciju, indikator politike
kulture. On najavljuje njen sadraj, ciljeve, oblike i manifestacije. Politiki jezik
moe nekada biti nerazumljiv, pun metafora, skrivalica. On moe da alje poruke
samo za zatvorni krug primalaca. Meutim, savremeni politiki jezik najee
je nametljiv, pun emocija, pretvorenih u fraze i floskule i u sutini prazan. On se
esto pretvara u monolog koji izlazi iz kruga komunikacije, umesto analitinog
postaje dnevnopolitiki, stereotipan (najee fraze: mi, oni, vi, moranje,
trebanje, hegemonija, suverenitet). Politiki jezik nekad postaje direktna propaganda, koja poziva na akciju (opasnost, sumnjienje, etiketiranje), i time nastoji
da pogodi oekivane emocije. Herbert
Markuze je rekao da magija, autoritet
i ritual proimaju politiki jezik i govor. Politiki govor ovakvog tipa Teodor
Adorno je nazvao oblikom ne-istine. Dord Orvel je u svojoj knjizi 1984
posebno slikovito opisao politiki govor kao novogovor, iji je vrhunac govor
iz grla, bez uea viih modanih centara, dakle kao patkogovor.
Politika tradicija ukljuuje period kroz koji je konkretno drutvo prolo
od svog prvog konstituisanja i formiranja institucija do danas. U njegovom biu,
kolektivnoj svesti, drutvenom kodu ostale su zapisane sve nagle promene,
iskuenja, migracije, ratovi, revolucije, seobe, osvajanja, ivot u ropstvu, ali i
mirni periodi, uspon, ekonomski razvoj, dui periodi bez sukoba i ratova. Politika
tradicija podrazumeva sklonost nekog drutva ka mirnim i tolerantnim odnosima unutar drutva i u okruenju ili usmerenost ka brzom stupanju u sukobe i nastojanje da se sve rei silom. Politika tradicija podrazumeva pitanje kada i u kom
vremenu je drutvo izgraivalo politike institucije, kada je uvedeno pravo glasa i
148
POLITIKA
mogunost uestvovanja ena u drutvenim institucijama i politikim procesima,
da li se vie oslanjalo na autokratske ili na demokratske politike reime, kako je
potovalo politike i ljudske slobode. Od svih tih elemenata gradi se savremena
politika kultura kao naslee opte kulture.
Politika socijalizacija se u poetku razvija kroz spontane vidove identifikacije i imitacije nekih zbivanja i dogaaja u okruenju. Partije, politiki pokreti,
politike institucije se formiraju po ugledu na nekoga ko ima dugu tradiciju i
provereno postie dobre rezultate u demokratizaciji drutva. Naravno ugledanje
moe da bude i na neke postupke i pokrete u svetu koji imaju retrogradan predznak
(faizam, militarizam, nacionalizam). Politika socijalizacija podrazumeva planirano, programski usmereno i organizovano pripremanje graana za poslove razumevanja i uestvovanja u politici i politikim dogaanjima. Politika socijalizacija se provodi kroz kole, vaspitanje u porodici, delovanje u mikrosredini, zatim
kroz aktivnosti raznih politikih subjekata (partije, pokreti) i institucija (vlada,
parlament, drava). Negativne pojave u politikoj socijalizaciji su indoktrinacija
(politiki dril) i manipulacija interesima, potrebama i mogunostima graana.
Apolitinost je stanje svesti, raspoloenja i ponaanja koje pokazuje
ravnodunost i nezainteresovanost pojedinaca ili grupa za uee u politikim
dogaajima i politikom ivotu. To se najee vezuje za odsustvo elje kod ljudi
da shvate politike injenice i ovladaju njihovim manifestacijama, kako bi lake
izrazili politiku volju i oblikovali politike stavove. Uzroci apolitinosti mogu
biti razliiti. Nekada je to izraena politika dinamika, koja ne moe da se prati,
jer se sve odvija brzo, dogaaji se smenjuju svakodnevno. To je ritam koji je
drugaiji od drugih oblasti drutvenog ivota, zbog toga mnogi odustaju od njegovog praenja. Isto se deava i kada su politiki dogaaji retki, neprimetni, kada
se nita ne dogaa, kada politika postaje dosadan posao. Uzroci apolitinosti
mogu biti i odsustvo direktne i izvesne koristi (materijalne ili profesionalne, ili
uspona u karijeri), zatim mogunost (nemogunost) uestvovanja u politikim
dogaajima i institucijama, ali i stepen obrazovanja, kao i starosna dob.
Pitanja i teme za analizu i razgovor
1.
2.
3.
4.
.
6.
XI
POLITIKE PARTIJE
POLITIKE PARTIJE
junoamerikim zemljama (uporedo sa oslobaanjem od panske i portugalske kolonijalne zavisnosti). U istonoevropskim zemljama to je druga polovina
XIX veka . Kraj tog veka je vreme nastanka partija u nekim azijskim zemljama:
Japan (1867 - Meidi restauracija), Indija (1885 - Kongresna partija). Do pojave
politikih partija na afrikom tlu dolo je veinom posle Drugog svetskog rata i
povezano je sa nacionalnooslobodilakom i antikolonijalnom borbom afrikog
naroda, iako se mora rei da je poetak tih partija bio po uzoru na partije zemalja
kolonizatora. Meu uzroke nastanka politikih partija moemo svrstati ekonomski razvoj (poetak industrijske revolucije), politike i ljudske slobode (posebno
podstaknute buroaskim revolucijama), prava oveka (posebno irenje izbornog
prava, odnosno sticanjem opteg prava glasa), kao i sve prisutnije socijalno raslojavanje (nastanak brojnih novih socijalnih slojeva).
Biraka osnova sistema graanske parlamentarne demokratije bila je na poetku XIX
stolea veoma uska. Tako je na primer u Francuskoj status biraa imalo svega 3%
- 5% punoletnih graana, u Velikoj Britaniji od 5% - 7%, a u SAD na izborima je
uestvovalo svega oko 40 hiljada biraa. Konsolidacija vlasti graanstva reflektovala
se u stalnim izmenama izbornog zakonodavstva. Do irenja izbornog prava u Engleskoj je dolo 1832. i 1884, u Austriji 1860, 1882. i 1907, u Belgiji 1893, Danskoj 1901,
Norvekoj 1898, vedskoj 1909, Francuskoj 1848. u Nemakoj 1867.
Vladimir Goati
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
POLITIKE PARTIJE
dravnim institucijama, ostvaruju meupartijsku saradnju i slino. Meutim, statutarno najvii organi politikih partija su kongresi, konferencije, skuptine, oni
donose odluke od presudnog znaaja za delovanje partije i njeno mesto i ulogu
u politikom sistemu i drutvu uopte. Unutranja organizacija partije predstavlja
neku vrstu simulacije dravnih organa i institucija: lanstvo simulira birae, glavni
odbor parlament, izvrni odbor vladu, predsednik partije igra predsednika drave
i tako dalje. U organizaciji partije se potvruje da li je ta partija liderskog tipa ili
partija ravnopravnih rukovodilaca. Veina novonastalih partija su liderske partije,
jer dominira uticaj predsednika partije, koji je najee i osniva te partije.
Teritorijalna organizacija partije protee se od dravnog nivoa, preko regionalnih, optinskih i niih lokalnih jedinica. Veliina, snaga, namere i ozbiljnost
jedne partije ogleda se kroz njenu teritorijalnu rasprostranjenost. Tu se ostvaruje
partijska aktivnost, prikupljanje lanstva, irenje ideja, pristup razliitim socijalnim, kulturnim, etnikim i drugim grupama.
Ciljevi partije. Svaka partija istie ciljeve i namere svog delovanja. Osnovni
cilj veine politikih partija jeste osvajanje vlasti, odnosno uee u vlasti. Da bi se
to ostvarilo, partije moraju uestvovati na izborima, osvojiti potreban broj glasova
(mandata) i tako stei uslove da formiraju vladu (samostalno ili u koaliciji sa drugom
partijom.). Partije imaju cilj da prikupe to vie lanova i simpatizera, da ire svoju
bazu, da zastupaju odreene socijalne, etnike i kulturne grupe, da ostvare to iru
komunikaciju sa graanima. U dananje vreme jedan od osnovnih ciljeva partije
jeste privlaenje medijske panje, odnosno njena prezentacija u medijima, posebno
elektronskim. Neke partije ne istiu u prvi plan dolazak na vlast kao osnovni cilj.
One prvo vre razliite pritiske, borave due u opoziciji ili izvan parlamenta i tako
pokuavaju da podignu nivo politike tenzije i skrenu panju na svoje delovanje,
svoje namere i tenje. Svoje ciljeve partije iznose u programima, ali ponekada i
u raznim deklaracijama, poveljama, principima i slino. Putevi i naini delovanja
politikih partija mogu biti parlamentarni i vanparlamentarni.
Ideologija. Ideologija je unutranja energija svake partije, to je njena
pokretaka snaga. Ona je naznaena (direktno ili indirektno) u programu svake
partije. Ideologija predstavlja zbir ideja, misli, pogleda na drutvo, svet, razvoj,
promene (ili odranje istog stanja), sistem vrednosti i slino. Ideologija je ono
to daje boju svakoj partiji. Na osnovu nje procenjujemo da li je neka partija
demokratska, liberalna, socijaldemokratska, konzervativna, da li dominiraju
nacionalistike, komunistike ili militaristike ideje, stavovi i namere.
Ideologija je izvor sporova i podela unutar partije i sukoba ili saradnje
meu partijama. Unutar partija esto dolazi do razliitih vizija razvoja i kretanja
partije, do pokuaja prilagoavanja i promene osnovnih ideolokih karakteristika
i tada dolazi do sukoba unutar partija, stvaranja odreenih frakcija, a nekada i do
cepanja partije ili izdvajanja pojedinih grupa i formiranja nove (novih) partija.
153
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
POLITIKE PARTIJE
Prema politikim i ideolokim stavovima partije moemo podeliti na nekoliko grupa. Konzervativne - okupljaju one lanove, simpatizere i birae koji nastoje
da zadre staro stanje, koji nisu skloni estim i lakim promenama u drutvu, koje
brane status quo. Demohrianske - spadaju meu najstarije politike parije,
koje pokuavaju da na demokratski nain proteiraju osnovne principe i vrednosti hrianstva. Liberalne - zastupaju slobodu trita, politiki pluralizam i tee
da istaknu znaaj ljudskih prava i pravne drave. Republikanske - nastale kao
tenja da se umesto monarhija i diktatura konstituie republika. One se zalau za
javnost rada svih politikih institucija. Narodne (narodnjake) - obino za sebe
smatraju da su zastupnici najirih socijalnih slojeva. Pokuavaju da privuku to
vie socijalno, etniki i kulturno raznovrsnih grupa. Ponekad stavljaju akcenat na
materijalno ugroene slojeve. Radikalne - zahtevaju potpun raskid sa postojeim
politikim odnosima i stanjem u drutvu. Ponekad se slue i silom da bi ostvarili svoje interese. Demokratske - zastupaju stavove o razvijanju slobodnog i
pluralistikog politikog sistema, o brem ekonomskom razvoju, potovanju
demokratskih procedura, toleranciji i dijalogu. Ove partije se, obino, ne opredeljuju za pojedine socijalne, etnike i kulturne grupe, ve nastoje da ukljue pripadnike svih tih grupa. Socijaldemokratske partije su poele kao partije radnike
klase i, uz znaajnu podrku sindikata i drugih vidova radnikog pokreta, izrasle u
najsnanije partije u zemljama Zapadne Evrope tokom sedam decenija XX veka.
Kasnije su postale interklasne i promenile orijentaciju ka prihvatanju privatne
svojine i osnovnih principa slobodnog trita i delovanja kapitala, uz pokuaj da
odre visok stepen socijalnih davanja i socijalne zatite niih drutvenih slojeva.
Socijalistike - zastupaju radniku klasu i druge siromane slojeve, predstavljaju se kao iskljuivo klasne partije. Svoju ideologiju zasnivaju na klasnoj borbi i
revolucionarnom raskidu sa kapitalistikim nainom proizvodnje. Komunistike
- dolaze na vlast nasilnim, revolucionarnim putem i uspostavljaju socijalistiki,
komunistiki poredak, kao jednopartijski politiki sistem, te formiraju partijsku
dravu koja kontrolie sve segmente drutva od ekonomije do kulture. Oslanjajui
se na radniku klasu ele da ukinu klase i stvore besklasno drutvo. Umesto toga u
praksi su stvorile jedno zatvoreno drutvo, ekonomski neracionalno, bez socijalne
i politike mobilnosti.
Ova podela politikih parija nije sasvim ukljuila sve politike partije
poto je dolo, prethodnih decenija, do bujanja partija i njihovog nedovoljnog
socijalnog i politikog profilisanja. Tako danas imamo mnogo malih partija koje
u sebi ukljuuju vie karakteristika iz prethodno pomenutih grupa ( predstavljaju
meavinu raznih ideja i stavova), pa je teko precizno odrediti njihov politiki
i ideoloki profil i na osnovu toga ih razvrstati. Danas u svetu postoje i partije
militaristike, profaistike, nacionalistike i druge retrogradne ideoloke orijentacije, kao to je to bio sluaj mnogo puta u istoriji.
155
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
POLITIKE PARTIJE
Prema unutranjim odnosima i stepenu komunikacije lanstva i rukovodstva, partije se mogu podeliti na centralizovane I decentralizovane. Ove
prve se karakteriu nedovoljnom unutranjom demokratijom, dominacijom
partijske birokratije, strogim potovanjem zahteva i volje partijskog lidera,
nezamenljivou veitih i zaslunih partijskih rukovodilaca, odsustvom
dvosmerne komunikacije i cirkulacije ideja, odnosno razmene energije I kreativnosti izmeu lanstva i rukovodstva. Za ove partije u teoriji postoji i termin
stroge partije. Na drugoj strani su partije sa razvijenom unutranjom demokratijom, decentralizovane partije. Kod njih postoji vea samostalnost niih nivoa
organizovanja, vea cirkulacija ideja i akcija od baze prema vrhu. One
uglavnom nisu liderskog tipa i imaju razvijene mehanizme reavanja nastalih
konflikta i ekscesnih situacija.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
POLITIKE PARTIJE
na politikoj sceni je bilo na stotine politikih, socijalnih, kulturnih i ideolokih
grupa i partija koje su elele da uestvuju u izbornom procesu i parlamentarnom
ivotu. Ali sve se to stialo za nekoliko godina i ostale su tri - etiri partije,
koje su odluujue uticale i utiu na organizaciju i razvoj panskog drutva.
Raspad socijalistikih zemalja je poseban primer nastanka pluralizma posle dueg
vremena vladavine jedne partije (dominacije jedne partije, partije-drave) koja
je uspela da potisne sve konflikte i razlike i stvori situaciju prividnog mira, tolerancije i saradnje u drutvu.
Broj politikih partija zavisi i od karaktera izbornog sistema u pojedinim
zemljama. Ako je re o veinskom izbornom sistemu, onda e on podsticati manji
broj ali veih partija. A ako je u pitanju proporcionalni sistem onda on pomae nastanak veeg broja malih partija (ili njihovo udruivanje u koalicije) koje uspevaju da preu izborni prag i to ih stimulie da dalje rade i ire svoj prostor. Karakter
izbornog sistema moe da utie na broj partija tamo gde je izborni sistem tek u
razvoju i gde nije dolo do vre identifikacije biraa sa partijama pa se male
partije nadaju da e sa svakim novim izborima uspeti da pridobiju vie biraa.
Opozicija predstavlja katalizator politikog, izbornog i partijskog sistema.
Priroda opozicije jeste da se suprotstavlja vladajuoj partiji, da istie alternativna
reenja, da traga za razliitim mogunostima drutvenog razvoja, da daje neophodan dinamizam politikoj kulturi, da utie na politiku socijalizaciju. Opozicija
moe biti parlamentarna i vanparlamentarna. Prva ima mogunosti da u samom
parlamentu uestvuje u donoenju zakona i da kritikuje pojedina reenja i rad
vlade. Vanparlamentarna opozicija ima znatno manje prostora za isticanje svojih
ideja i predlaganje reenja. Ona mora da svojim delovanjem privue medije kako
bi njene ideje, predlozi i stavovi stigli do grana. Vanparlamentarna opozicija
moe da koristi mere pritiska, protesta, raznih oblika graanske neposlunosti
i slino kako bi naterala vladu da ozbiljno shvati njene namere a istovremeno,
privukla panju biraa i simpatizera koji imaju sluha za takve postupke. Partije
mogu da dobrovoljno egzistiraju u opoziciji, neizlaskom na izbore ili istupanjem iz parlamenta, ali najee ostaju u opoziciji zbog nemogunosti da ispune
izborni cenzus i uu u parlament.
Partijski sistemi sa opozicijom donose konkurenciju ideja i stavova i razvijaju politiko trite. Svi subjekti su ukljueni u nastojanju da ostvare to bolje
pozicije, uticaj i znaaj. Trite se razvija izmeu partija, kao i unutar partija,
te izmeu biraa i partija. Kroz politiki marketing politiki subjekti nastoje da
istaknu svoje prednosti. Oni ulau znaajna sredstva u popravljanje imida
partije. Na politikom tritu postoji ponuda i tranja, kao najznaajniji deo partijske aktivnosti. Tu se nude proizvodi, roba (programi, ideje, zakoni, deklaracije,
obeanja), postie se odreena cena (glas biraa, ulazak u parlament), ostvaruje se
politiki profit (mo, ugled, uticaj, broj lanova, simpatizera i biraa). Kao u eko159
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
POLITIKE PARTIJE
Slabe strane partija su dominacija partijskog aparata i rukovodstva u unutarpartijskom ivotu (vebe iz birokratije), njihova vezanost za lidere i njihovu
promociju (simulacija monarhistikog sindroma). Partije predstavljaju uske socijalne i druge interese. esto donose na scenu i nameu i one interese koji nisu prioritetni za razvoj drutva ( predstavljaju i retrogradne stavove). Partije manipuliu
odreenim interesima i stavovima i tako pokuavaju da okrenu panju javnog
mnenja u svoju korist. Partije gue samostalnost, drugaije miljenje i stavove,
kreativnost, slobodu, viziju. Na drugoj strani, razvijaju netrpeljivost, poslunost,
nesposobnost, netoleranciju, jednoumlje, automatizam, inerciju i spontanost u delovanju i odluivanju, pristrasnost u odabiru kadrova za politike, dravne i druge
funkcije. Partije su esto izvor i nosilac korupcije i drugih nepoeljnih pojava u
jednoj demokratskoj dravi. Partije ponekad okupljaju i razne marginalne slojeve
i grupe, koje zauzimaju znaajno mesto u njihovoj strukturi i delovanju, utiu na
javno mnenje i u kampanjama i tokom izbora stvaraju utisak da najgori biraju
najgore (vladavina loih i nekompetentnih).
U budunosti partije e imati sve manje prostora da deluju kao ekskluzivni
subjekti politikog sistema i politikog ivota. Njihovo delovanje, uticaj i znaaj
svakako e biti dopunjen delovanjem razliitih drutvenih pokreta, udruenja
graana i graanskih inicijativa, nevladinih organizacija, poznatih strunjaka i
znaajnih linosti koje su se dokazale na planu mira i saradnje meu narodima.
Partije e sve vie morati da dele svoj uticaj, ulogu i znaaj u drutvu sa pomenutim subjektima, kao to e i ti subjekti imati znaajnijeg uticaja na parlamente,
vlade i ukupan imid drutva.
161
XII
DRUTVENI POKRETI
1. Osnovne karakteristike
Pojam drutveni pokret je kasno uao u kategorijano-teorijski aparat
sociologije, tek u drugoj polovini XIX veka. Termin pokret se kao konstanta
dodavao razliitim drutvenim pojavama da bi oznaio njihovo stanje, kretanje,
nastajanje, menjanje. Tako se susreu razliite sintagme sa dodatkom rei pokret:
klasni pokret, narodni pokret, verski pokret, pokret masa, istorijski
pokret, kulturni pokret, pokret otpora. Iz ovog pregleda moemo zakljuiti
da se pojam i termin pokret susree u brojnim drutvenim pojavama, procesima
i odnosima, tako da je sasvim logino da se uzme opti naziv za sve pokrete
- drutveni pokret. Tako drutveni pokret dobija svoje znaajno mesto kako u
optoj sociologiji, tako i u sociologiji politike. Interesovanje za drutvene pokrete
u sociologiji znaajnije se ispoljilo izmeu dva svetska rata u Americi (ikaka
kola, Park i Blum) i posebno krajem 60-tih godina XX veka u Evropi. Postoji
vie odreenja drutvenih pokreta (navodimo neke od njih u pregledu koji sledi).
Drutveni pokret u najirem znaenju moemo definisati kao kolektivno nastojanje da
se u drutvu kome pokret pripada izvedu (pospee) ili spree promene.
Tom Botomor
Drutveni pokret je organizovano kolektivno delovanje putem koga se u odreenoj
konkretnoj istorijskoj celini klasni akter bori za drutveno rukovoenje istoricitetom.
Govoriti o drutvenim pokretima znai stvarati sociologiju i odbraniti narode od bogova i vladara.
Alen Turen
Drutveni pokret je kolektivna, javna, dobrovoljna, masovna, manje ili vie spontana akcija ljudi koja izrasta iz nezadovoljenih potreba, izraava odreene sukobe interesa, pokree
reavanje znaajnih drutvenih pitanja i stremi manjim ili veim drutvenim promenama.
Vukain Pavlovi
DRUTVENI POKRETI
znaaj koji istraivanje drutvenih pokreta ima za sociologiju. Odreenje koje
daje Vukain Pavlovi spada u najpotpunije shvatanje prirode i znaaja drutvenih
pokreta koje se moe sresti u savremenoj literaturi.
Ako se usmerimo na karakteristike drutvenih pokreta na koje nas upuuju
prethodna odreenja onda moemo paljivom analizom izvui najvanije.
Drutveni pokreti su kolektivna akcija ljudi, graana koji imaju neki cilj. Pokreti
su dobrovoljni i otvoreni, u njih se ne upisuje niti se iz njih neko iskljuuje. Oni
su otvoreni za sve koji imaju istu i slinu percepciju drutvenih dogaaja i stanja.
Pokreti su masovne akcije graana, usmereni su ka nekoj promeni okotalog,
neracionalnog ili opasnog stanja i poretka. Isto tako, oni su usmereni i ka tome
da zaustave neku promenu koja ide da pogora postojee stanje ili da vrati neto
korak unazad. Drutveni pokreti su uvek izraz i pokazatelj postojanja otvorenog drutvenog konflikta. Oni se okupljaju oko nekog jasno izraenog i vidljivog
interesa , koji je nastao iz nezadovoljene kolektivne, drutvene potrebe. Pokreti
pokazuju sklonost ka punom javnom delovanju, javnost ima uvida u sve razloge
nastanka i delovanja pokreta. Oni se slue nenasilnim metodama u svom delovanju i akcijama (okupljanja na trgovima i drugim mestima gde se javio problem).
Drutveni pokreti pokazuju spontanost u akcijama i nastanku, difuzni su po strukturi i elastini u konstituisanju i delovanju.
Vidimo da je nastanak drutvenih pokreta veoma znaajan za ovekovu
aktivnost, to je izraz svesti o mogunostima i potrebi da se pokrene i uestvuje u
razliitim akcijama i vrstama delovanja u drutvu. Da bi istakao znaaj drutvenih
pokreta, Alen Turen iznosi tezu da svakoj etapi razvoja modernog drutva odgovara odreeni tip drutvenog pokreta. Tako trgovakom drutvu odgovara graanski
pokret za prava i slobode. Industrijskom drutvu - radniki pokret; postindustrijskom drutvu odgovaraju novi drutveni pokreti.
Posebno je zanimljivo pratiti ta je to uslovilo naglu i iroku pojavu
drutvenih pokreta ezdesetih i sedamdesetih godina XX veka u Evropi i Americi.
Prvo se uoava tenja ponovnog spajanja javne i privatne sfere drutva (u
socijalistikim drutvima to je bilo u potpunosti izvedeno). Zatim, konzervativna
kultura i tradicionalni sistem vrednosti dovode do apatije i gubljenja smisla ivota
i delovanja, posebno u industrijskom drutvu. Pojedinac se osea bespomoan i
izgubljen u mrei institucija vlasti i drave. Poinje kriza porodice, braka, linog
i kolektivnog identiteta, poveava se otuenost u svakodnevnom ivotu, ovek
biva sveden na potroako bie (homo conzuments). Troiti i samo troiti da bi
se vie proizvodilo i da bi industrijska logika dobila vie prostora i ovladala svim
ovekovim ulima.
U takvoj situaciji vapaj za malo utopije i slobode sasvim je bio razumljiv. Poinje potraga za utopijom, pokret i utopija se susreu (bez utopije nema
pokreta - Agne Heler) i nova potreba se javlja - potreba za promenom postojeeg
163
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVENI POKRETI
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DRUTVENI POKRETI
tivnu medicinu (bioenergija, akupunktura, lekovito bilje, tradicionalna medicina).
Pokret za zdravu hranu (hrana bez pesticida, konzervansa i aditiva, protiv genetski izmenjene hrane, za makrobiotiku).
Pored pokreta sa emancipatorskim sadrajem, danas u svetu postoji i
mnotvo novih pokreta sa regresivnim i retrogradnim sadrajem, porukama i akcijama. To su razne militantne sekte, zatim verski pokreti ( panislamizam, teroristiki
usmereni vahabiti (vehabije), mudahedini, zatim neke ortodoksne i netolerantne
grupe u katolikoj i pravoslavnoj crkvi i slino). U ovu grupu spadaju i razne
okultne i mistine grupe i pokreti koji u kriznim vremenima nastupaju kao vidovnjaci, proroci, izbavitelji, itai sudbine i slino.
Kakva je budunost novih drutvenih pokreta? Pokreti stalno nastaju, dok
se neki raniji gase ili ulaze u fazu mirovanja da bi se ponovo pojavili i oiveli. Kao
to smo ranije istakli, sam njihov karakter, ciljevi i nain delovanja uslovljava da
savremeni drutveni pokreti nisu trajne pojave i organizacije. im prestanu razlozi
zbog kojih je pokret nestao (ili ako nisu uspeli da animiraju javno mnenje u duem
periodu) pokret se osipa ili povlai. Sa razvojem tehnologije i novih sredstava
komunikacije (satelit, Internet), pokreti se sele u virtuelnu sferu drutva. ak
i veoma mali pokreti danas mogu da deluju na globalnom planu. Njihovi ciljevi
i namere, zahvaljujui Internetu, postaju dostupni svima. Oni tako mogu brzo da
okupe istomiljenike, pristalice i simpatizere, da su stalno u kontaktu, a da se ne
pomeraju iz svojih lokalnih sredina. Oni imaju oseaj i satisfakciju da deluju, da
se njihova re i misao iri, da se njihova energija nagomilava, pa kada se postigne
kritina masa oni poinju i praktino da deluju (fiziki da se okupljaju). Primer
tog novog (virtuelno - realnog) delovanja novih pokreta jeste antiglobalistiki
pokret(i) koji u sebi akumulira sve karakteristike do sada pominjane (masovnost,
odlunost, prisustvo raznovrsnih socijalnih, politikih, ideolokih i drugih grupa i
orijentacija, radikalizam, mobilnost). Dakle, drutveni pokreti dodaju i dalje nove
teme za sociologe i istraivae.
Pitanja i teme za analizu i razgovor
1. Kada je pojam drutveni pokret uao u socioloki pojmovno-kategorijalni
aparat?
2. Analiziraj stavove A. Turena i V. Pavlovia o drutvenim pokretima.
3. Kriteriji po kojima se moe izvriti klasifikacija drutvenih pokreta?
4. Koje su osnovne karakteristike novih drutvenih pokreta?
. Vrste novih drutvenih pokreta.
6. Postoje li novi drutveni pokreti u tvojoj sredini?
167
XIII
MO
168
MO
Mo je sposobnost pojedinca ili grupe da svoje interese nameu drugima. Mo slui
sticanju prihoda; prihod prua mo kontrole nagraivanja drugih.
Don K. Galbrajt
Mo znai stupanj do kojega pojedinci ili skupine mogu nametnuti svoju volju
drugima, sa ili bez pristanka tih drugih.
Mihael Haralambos
2. Analiza moi
Ako smo konstatovali da je za sociologiju bitna mo kao drutvena
injenica, onda moemo dalje tvrditi da izvor moi (njeno rodno mesto) lei u
socijalnim odnosima, socijalnom biu (rasporedu socijalnih snaga) odreene
sredine u odreenom istorijskom periodu .
Kratka istorijska etnja moe da nam
da argumente za ovu tvrdnju. U starom veku mo je nastajala na osnovu ratnike
privrede i samog ropskog poloaja. U feudalizmu izvor moi je zemljini posed
(feud). Na njemu se sve zasniva: proizvodnja, organizacija, uprava, odbrana. Oko
njega se bore vlastelin i crkva, a kasnije i nastajua buroazija i monarhija. U
kapitalizmu izvor moi postaje novac, roba, privatno vlasnitvo u industriji, ali
i organizacija i politika. U savremenim uslovima imamo pravu disperziju izvora
moi: novac, znanje, informacije, mediji, trite, upravljanje, politika i slino.
Prema dosadanjem izlaganju moe se konstatovati da postoji mnotvo
oblika moi, manje ili vie prikrivenih (nevidljivih) ili otvorenih (vidljivih). Ako
bi smo eleli izvriti podelu oblika moi onda emo poi od dva osnovna kriterija:
a)nosioci moi i b) oblasti ispoljavanja moi. Prema nosiocima mo se deli na:
mo pojedinca i mo kolektiva. Mo pojedinca - potie od njegovog poloaja,
uloge, bogatstva, obrazovanja, rukovodilakih sposobnosti, umea, fizikog
izgleda, proeta je unutranjim karakteristikama linosti i socijalnim okolnostima.
U istoriji su postojali moni vladari, ratnici, proroci, ideolozi, politiari, naunici.
Mo kolektiva - mo drutvene grupe, zajednice, drave, pojedinanog drutva,
institucija (posebno meunarodnih). Prema oblastima ispoljavanja razlikujemo
ekonomsku, politiku, ideoloku, duhovnu i etiku mo.
169
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
3. Distribucija moi
Dinamika jednog drutva, odnosi koji se u njemu uspostavljaju, pojave
i procesi koji nastaju, povezani su sa distribucijom moi. Raspodela prihoda,
poloaja, uloga i ugleda posledica je raspodele moi, kao i obrnuto, raspodela
moi posledica je raspodele prihoda i uloga u drutvu. Tu se ostvaruje jedan
kruni tok: mo prihod uticaj kontrola. Najvie to moe uiniti demokratsko, graansko i liberalno drutvo jeste da nastoji pravednije raspodeljivati
mo izmeu pojedinaca i interesnih grupa, udruenja, pokreta, manjih i veih
drutvenih subjekata.
Raspodela drutvene moi povezana je sa centrima moi, kao prostorom
gde se mo koncentrie i postaje autonomna snaga, ima svoj poseban predmet i
cilj akcije i delovanja, odnosno usmeravanja drutvenih subjekata. Gledano po
vertikalnoj, teritorijalnoj hijerarhiji centri moi se proteu od lokalnih, preko
regionalnih, nacionalnih, meunarodnih do globalnih. U svakom od ovih pros
Ovu klasifikaciju funkcija moi preuzimam iz Enciklopedije politike kulture (odrednicu napisao edomir upi), Beograd, 1993.
170
MO
tornih okvira postoje razliiti oblici ispoljavanja moi, posmatrano sa stanovita
pojedinih drutvenih oblasti. Ekonomski centri moi su vezani za multinacionalne
kompanije (posebno u savremenim uslovima megaintegracija), banke, finansijske institucije (MMF, Svetska banka, STO), investicione fondove, osiguravajua
drutva, velike deoniare, znaajne resurse. Ekonomski centri moi privlae i sve
druge oblike moi i utiu znaajno na distribuciju ukupne moi u drutvu. Poslovni
krugovi, politiki i finansijski centri esto su meusobno povezani, njihovi interesi se ukrtaju i stvaraju odreenu mreu moi i uticaja.
Socijalne centre moi i uticaja u drutvu predstavljaju znaajne socijalne
grupe, klase, slojevi, sindikati, trite rada, institucije socijalne zatite, udruenja,
bogati pojedinci, penzioni fondovi. Politiki centri moi izazivaju najvie panje
i usmerenih akcija u drutvu. Oni su esto poluga za preraspodelu ekonomske I
socijalne moi u drutvu, te izvor drutvenih konflikata i kriza. Tu spadaju drava,
partije, politike interesne grupe, pokreti, meunarodne politike institucije i slino.
Vojni krugovi ve odavno predstavljaju znaajne centre moi. Oni obezbeuju
zatitu nekog podruja a pretnju za druga. Vojni budeti su poluge izvlaenja i
preraspodele finansijskih sredstava. Zatim proizvodnja i prodaja naoruanja i
savremene vojne opreme, irenje vojnih saveza i alijansi (NATO) imaju uticaja
na irokom prostoru od lokalnog do globalnog nivoa. Organizacione strukture
(birokratija, upravljake strukture u kompanijama, regionalne i meunarodne organizacije) postaju sve vei i znaajni centri moi u drutvu: postavljaju, pokreu
pojedince i grupe, uspostavljaju hijerarhijski odnos, nadlenost i saradnju. U
savremenim uslovima mediji su znaajni centri moi. Oni prenose i proizvode
dogaaje, promoviu, usmeravaju pojedince i grupe, otvaraju (zatvaraju) prostore
za njihovo delovanje. Informacije u savremenim drutvenim uslovima predstavljaju posebnu mo. Tu svakako treba dodati i mo koju poseduje znanje (instituti,
istraivaki centri, univerziteti).
Danas se uoavaju i sasvim novi centri moi. Oni ire strah i nesigurnost, ukazuju da se nalazimo u rizinom drutvu. To su, pre svega, terorizam sa
svojim razarajuim i zastraujuim akcijama i porukama, zatim primitivizam,
razbojnitvo, kriminal, andergraund trgovina (siva ekonomija, belo roblje), nasilje,
secesionistiki i dezintegracioni pokreti, zagaivai ivotne sredine i slino.
171
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
172
MO
PITANJA
1. Kako se moe odrediti mo sa sociolokog stanovita?
2. Analizirajte stavove B.Rasela o moi
3. Analizirajte stav H.Arent o moi.
4. Koji su to osnovni izvori i oblici moi?
. Koja su to osnovna obeleja moi?
6. Zdravorazumsko poimanje kao mo?
7. Analizirajte seksualnost kao mo na osnovu napomene P. Burdjea
8. Da li je homoseksualizam osipanje ili sticanje moi?
9. Koje su funkcije moi u drutvu?
10. Kako se vri distribucija moi u drutvu?
173
XIV
2. ta su to ljudska prava?
Odnos vlasti prema oveku veoma je stara tema. Ona se produava na pitanje
odnosa ljudske slobode naspram autoriteta, i konkretizuje u pitanje odnosa sile i prava.
Moe se rei da je cela istorija ljudskog roda, istorija osvajanja prostora slobode kroz
ostvarenje dostojanstva i prava oveka. Interesovanje za slobodu i prava oveka nalazimo u najstarijim spisima kao to je uenje Konfuija iz 6. veka pre nove ere, zatim
u Platonovim i Aristotelovim spisima, kod Eshila (Okovani Prometej), kod Sofokle
(Antigona), kod mislilaca esnaestog i sedamnaestog veka (Hobs, Lok, Monteskje,
Ruso), kod filozofa (Kant, Hegel), kod Marksa, zatim kod pisaca kao to su ekspir,
Servantes, Solenjicin, eslav Milo, Ivo Andri, Mea Selimovi, Salmon Rudi,
ili kao to je fiziar Andrej Saharov, pa potom crnaki biskup i nobelovac Dezmon
Tutu, kao i crnaki borac za ljudska prava Nelson Mandela i mnogi drugi.
Postavlja se pitanje ta su to ljudska prava? To nisu objektivna prava koja
propisuje i svojim autoritetom namee drava ili neka meunarodna institucija
(zajednica), niti su to samo subjektivna prava koja imaju fizika i pravna lica kao
dravljani, odnosno lanovi ili subjekti drave u kojoj se nalaze. Subjektivna prava
propisuje, daje drava, pa moe i da ih izostavi, ukine, ostavi bez prava, obespravi nekoga. Sva ovekova prava ne mogu da se svedu samo na subjektivna prava,
bez obzira koliko drava bila demokratska. Ostaje neto to ovek nosi po prirodi
svog roenja i to se tie sistema vrednosti, linog oseaja i dostojanstva. Ljudska
prava su ona prava koja se ne duguju dravi i njenoj volji, ve ih ljudsko bie ima
samim tim to je ljudsko bie, dakle, nezavisno od drave i bez drave. Ljudska
prava, prema tome, nisu pozitivno pravnog ve moralnog porekla. (Dimitrijevi
V., Paunovi M. 1997, str. 28.). ovek nosi sa sobom neka specifino svoja
prava, koja mu zajednica koju stvara sa drugim ljudima, ne moe oduzeti.
Ljudska prava su iznad konkretne drave, politike zajednice i drutvene
grupe i oni moraju da ih potuju bez obzira na svoje stavove o tome. Zato se moe
rei da su ljudska prava i predmet politike jer se ostvaruju politikim delovanjem i odnose se na dravu. Ta prava poivaju na vrednostima koje se priznaju
svakom oveku bez obzira na njegov ekonomski, socijalni, politiki, etniki,
kulturni i drugi poloaj i status. Drava ima dvostruku ulogu kada su u pitanju
ljudska prava: 1) drava treba da se uzdrava od ugroavanja, sputavanja i krenja
ljudskih prava (sloboda miljenja, govora, okupljanja); 2) drava treba da stvara
uslove u kojima bi se lake mogla ostvariti ljudska prava (uslovi za kolovanje,
dostojan ivotni standard). Ljudska prava se ne mogu svesti samo na graanska
prava (prava koja imaju samo graani jedne drave, dravljani) ve su ona neto
specifino, vezano za svakog pojedinca posebno, bez obzira da li je dravljanin te
drave ili je, recimo, stranac.
175
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
status podrazumeva pravo na status linosti izraeno kroz pravnu i poslovnu sposobnost, pravo na dravljanstvo. Pravo na fiziku slobodu podrazumeva zabranu
ropstva i slinih poloaja negiranja slobode (ropstvo zbog duga, prinudni rad),
zabrana nezakonitog i samovoljnog liavanja slobode; sloboda kretanja unutar
drave i u meudravnim relacijama, postupci sa strancima (ekstradicija) i pravo
azila (utoita) za progonjena lica. Pravo na pravnu sigurnost i pravedno postupanje - zabrana retroaktivnog krivinog zakonodavstva, pravo na jednak i slobodan pristup sudu i poteno suenje. Pravo na lino dostojanstvo podrazumeva
potovanje privatnosti (privatni ivot, potovanje stana, privatnost prepiski, zatita
porodice i dece). Pravo na imovinu - koritenje i slobodno raspolaganje imovinom,
mirno uivanje u vlastitoj imovini i pravo na pravinu naknadu za bilo kakav oblik
gubitka imovine prouzrokovan voljom drugih ili potrebama zajednice.
Politika prava su sredinji deo ljudskih prava, neka vrsta transmisije i
kohezivnog elementa u izgradnji sigurne zgrade za zatitu i potovanje ljudskih
prava i sloboda. Ona predstavljaju i taj dinaminii faktor u politikom delovanju
i u drutvu uopte. Sloboda duha poinje sa slobodom duhovnog ivota slobodnim ispoljavanjem ubeenja, sloboda verskog ispoljavanja, sloboda odbijanja
i odustajanja od neega to se protivi ovekovoj savesti, poznata kao prigovor
savesti (najee vezan za odlazak u vojsku); sloboda izraavanja, sloboda misli,
iznoenja ideja, slobodno delovanje i nastupanje u medijima sa kritikim pristupom drutvenim pojavama i odnosima, akademske slobode, autonomija univerziteta i istraivakih institucija. Sloboda spontane ili organizovane komunikacije
sa drugima (mirno okupljanje, udruivanje). Pravo na upravljanje zajednicom
podrazumeva uee u javnim poslovima, aktivno i pasivno birako pravo, ravnopravan pristup javnim slubama. Ekonomska i socijalna prava ukazuju na karakter i stepen razvijenosti drutva, njegove resurse i pretpostavke za stvaranje
uslova za moderan i prosperitetan razvoj. Pravo na rad i prava iz radnog odnosa
stoji u osnovi ovih prava. Ako jedno drutvo ne moe da obezbedi dovoljno posla
za svoje graane, onda tu nastaju temeljni problemi za raspodelu poloaja, uloga
i ugleda u drutvu. Pravo na socijalno obezbeenje, pravo na dostojan ivotni
standard, pravo na najvii standard fizikog i mentalnog zdravlja, posebno zatita
majki i male dece, zatita hendikepiranih i drugih nemonih i starih osoba.
Kulturna prava spadaju u sferu viih prava koja ovek ostvaruje u
jednom drutvu, ali ona govore o ukupnom razvoju i zrelosti tog drutva, drave,
zajednice, drutvene grupe. Pravo na obrazovanje ini temelj ovih prava, jer je
obrazovanje u modernom vremenu uslov i instrument socijalne promocije i uloge
u drutvu. Pravo na uee u kulturnom ivotu znai dostupnost, raspolaganje
i uee u blagodetima kulturnog stvaralatva i naunog napretka, obezbeenje
irih uslova za nauno stvaralatvo, kao i potovanje i zatitu intelektualne svojine
i autorskog prava.
178
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
181
XV
D E M O K RAT I JA
DEMOKRATIJA
Teorija demokratije je jedna (u jednini) podeljena samo diskontinuitetom koji odvaja antiku demokratiju od savremene demokratije, a da je savremena demokratija
sutinski jedna: to je teorija liberalne demokratije.
Zato je demokratija bez kvalifikacija politika demokratija. Razlika izmeu ove i
drugih demokratija je u tome to je politika demokratija iznad njih i uslovljavajua,
a ostale su joj podreene i njome uslovljene. Ako nema velike demokratije, jasno je da
nema ni malih demokratija. To pojanjava zato je demokratija uvek bila koncept koji
se primarno dogaao i teorijski ustanovljavao na nivou politikog sistema.
ovani Sartori
Demokratiju treba posmatrati kao politiki princip u organizaciji drutvenog ivota. To je skup postupaka i procedura koje se primenjuju u
politikom ivotu, u upravljanju zajednikim poslovima znaajnim za ostvarenje interesa pojedinca, drutvene grupe i zajednice. Demokratija nije dostignuti
tip organizacije ivota. Ona se stalno razvija. Demokratija se ne moe uvesti,
propisati, darivati, ali ni spreiti (osim privremeno), zaustaviti, ukinuti. Ona
se dogaa, pojavljuje, izvire. Demokratija postavlja jedno fundamentalno
pitanje u drutvu: kako uskladiti neophodnu kontrolu vlasti sa odgovornostima i obavezama svih uesnika? Na ovo pitanje kroz istoriju su se iskristalisala
dva stava koji se veito nadmeu. Prvi je egalitarizam, kao negacija poverenja
graana u dravu i vlast i kao negacija odgovornosti graana, i drugo, autoritarni reim, kao negacija poverenja u graane, njihove namere i elje, ali i kao
negacija drave i vlasti, kao zajednikog dobra svih graana. Dakle, graani
nikada nisu zadovoljni stepenom i oblicima demokratije, a vlast (ak i autokrate
i diktatori) smatra da je dala i previe demokratije.
Mnogi teoretiari demokratiju shvataju kao poredak pravde i jednakosti
meu ljudima, kao postupak koji priznaje razliitosti u drutvu i doputa stalnu
kritiku pojava, odnosa i postupaka. Demokratija je istovremeno i put i instrument sticanja slobode, pravde i jednakih ansi u drutvu. V. eril i D. Nehru
imaju slino miljenje o demokratiji, kao obliku vladavine koji je dobar zato to je
manje lo od svih drugih oblika koji se povremeno pojavljuju. Postoje i negativna
miljenja koja demokratiju predstavljaju kao postupak koji doputa narodu da
veruje da vlada da bi se moglo njime lake manipulisati od starne elite ili nekog
monog pojedinca. Narod se u tom sluaju poziva kada je potreban da opravda ili
podri postupke elite ili vladara (vlastodrca). Bernard o smatra da demokratija,
kroz izbore od strane nekompetentne veine, promovie korumpiranu manjinu.
Ovi stavovi pokazuju koliko je pojam demokratije sloen, vieslojan, komplikovan, prikriven, nejasan i jo uvek neprecizan i nepotpun, sa teorijskog i empirijskog aspekta.
183
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DEMOKRATIJA
Demokratija zasluuje to ime samo ukoliko bi graani imali stvarnu mo da deluju
kao graani; to jest, kada bi mogli da uivaju niz prava koja im omoguavaju demokratsko uee.
Dejvid Held
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
stepen demokratije. Postoje ekonomski bogata drutva koja nemaju bogat i razvijen demokratski milje i koja zanemaruju demokratske procedure u politikom
i kulturnom ivotu. Ekonomski nerazvijena drutva, skoro u potpunosti su i demokratski nerazvijena, pa ak i sa antidemokratski usmerenom vlasti i dravom.
Istorijsko naslee i iz njega nastala drutvena svest i klima predstavljaju
ograniavajui ili podstiui elemenat za razvoj demokratije. Faze kroz koje su
drutvo i drava proli ostavljaju talog u kolektivnoj svesti i odreuju kolektivni identitet koji pogoduje ( ne pogoduje) razvoju demokratije i prihvatanju novih
uslova i zahteva koje postavlja savremeni civilizacijski tok. Nain na koji je drava
reavala probleme, tekoe i izazove govori o sklonosti da izbegava i spreava
sukobe i krize, da ih kontrolie, ili da ih izaziva i podstie. Na ovo se nadovezuje i odreena politika kultura koja znai prihvatanje (ili ne prihvatanje) novih
vrednosti, toleranciju (netoleranciju), spremnost (nespremnost) da se uestvuje u
odluivanju, u razvoju. Tu je i kultura dijaloga, stepen obrazovanja, vrsta i nain
socijalizacije (porodica, kola, drutvene institucije). Vaan uslov je i da politika
odraava visok stepen zastupljenosti razliitih interesa graana, bez ekstremizma
i ideolokih manipulacija. U osnovne uslove postojanja i razvoja demokratije
spadaju i pravna drava, razvijeno javno mnenje, informisanje i sloboda medija.
Civilno drutvo - pluralizam graanskih organizacija, inicijativa, pokreta i
nevladinih organizacija, sposobnih da se odupru naletu populizma, monolitizma,
militarizma i totalitarizma. Izborni
DEMOKRATIJA
funkcionisanje drave i drugih graanskih institucija. Loe strane predstavnike
demokratije su mogunost stvaranja elita, monopolski poloaj pojedinih socijalnih, ekonomskih i drugih grupa, razvoj birokratskih struktura koje zatvaraju iri
pristup i uticaj na dravne institucije, kao i mogunost manipulisanja interesima i
potrebama graana.
Neposredna (direktna) demokratija se obino vee za male zajednice i
drutvene grupe u kojima veina lanova moe da direktno izrazi svoje potrebe,
interese i oekivanja i tako neposredno uestvuje u konstituisanju oblika vlasti.
Najznaajniji instrument neposredne demokratije jeste referendum ili neki drugi
oblik plebiscitarnog izjanjavanja graana. U teoriji se smatra da je taj oblik
najblii izvornom znaenju i istorijskom uzoru, koji se vezuje za demokratiju u
antiko doba. Neposredna demokratija je mogua u teritorijalnim zajednicama
koje broje nekoliko stotina graana ili u radnim i profesionalnim grupama koje
broje nekoliko desetina lanova. Samoupravljanje je predstavljalo pokuaj razvoja
koncepta neposredne demokratije na nivou celog drutva. Taj eksperiment je imao
loe rezultate, posebno u ekonomskoj sferi drutva.
Prema sadraju i osnovnim karakteristikama demokratskog procesa,
mogue je izdvojiti dva oblika demokratije: socijalna demokratija i liberalna
demokratija. Socijalna (ekonomska) demokratija naglaava (prenaglaava) ekonomske i socijalne inioce (uplitanje drave u ekonomiju, visoki porezi i socijalna davanja), a politike inioce stavlja u slubu ekonomskih i socijalnih.
Liberalna demokratija posveuje vie panje politikim procedurama i nastojanju
da se ogranii dravna vlast , a ekonomsku sferu preputa slobodnom delovanju
trinih mehanizama i zakona, smatrajui trite neutralnim iniocem koji e
najbolje reiti sve ekonomske i socijalne probleme i pitanja bez nepotrebnog uplitanja drave.
Demokratija, kao procedura, postupak i dogaanje podrazumeva dve odvojene, ali uslovljene sfere: sferu dravnih institucija i sferu graanskog (civilnog)
drutva. Sfera drave treba da manifestuje princip slobode i zatite, ugraen u
ustav, povelje i zakone. Struktura parlamenta i predstavnikih tela treba da obuhvata i odraava sve kategorije drutva (socijalne, etnike, rasne, polne, generacijske). Treba da postoji razvijen i civilno kontrolisan mehanizam zatite (spoljanje
i unutranje) graana, zatim nezavisno i kompetentno sudstvo, te odgovorna i
Postoje brojne teorije koje se posebno bave oblicima i modelima razvoja i funkcionisanja
demokratije kroz istoriju. Tako Dejvid Held (1990) pominje devet modela demokratije svrstanih u
dve grupe. Prva grupa su klasini modeli demokratije (atinska, protektivna, razvojna i neposredna), a druga grupa obuhvata kompetetivni elitizam, pluralistika demokratija, pravna demokratija,
participativna i savremena (kombinovana) demokratija. Sam D. Held kasnije (vidi 1997) pominje
tri velike grupe modela demokratije: atinska i republikanska vladavina, liberalno -predstavnika i
jednopartijska demokratija.
187
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
DEMOKRATIJA
kao moralna dimenzija, tj. kao vladavina naroda direktno, to nije mogue u praksi
ostvariti, osim retko u vrlo malim zajednicama i posebnim uslovima; drugo, demokratija se shvata kao procedura, pravila igre u politikom ivotu. Ako se demokratija posmatra samo kao ideal o vladavini naroda, onda se ona suprotstavlja
liberalizmu kao doktrini o tritu koje je neutralni regulator odnosa u drutvu,
gde najspremniji i najsposobniji idu dalje a oni drugi zaostaju, idu na marginu
drutva. Meutim, ako se demokratija posmatra u proceduralnom smislu kao okvir
u kome se razvija sloboda, titi svojina i ljudska prava, onda su liberalizam i demokratija bliski, oni se dopunjavaju. Liberalizam je, kako kae Norberto Bobio
(1995) vremenom prihvatio, kao dodatak pravnoj jednakosti, jednakost ansi,
odnosno polaznih pozicija, ali ne i jednakost rezultata. Na drugoj strani demokratija je postala prirodni razvoj liberalizma jer u proceduralnu aktivnost ukljuuje
neophodna pravila ogranienja. Danas su demokratske drave jedino one koje su
nastale iz liberalnih revolucija i jedino u demokratskim dravama su prava oveka
zatiena: svaka autoritarna drava u svetu je istovremeno i antiliberlana i antidemokratska (Bobio, N.. 1990, str.133). Dakle, demokratija je drutveni proces
koji donosi pravila i proceduru uestvovanja u politikom ivotu i organizaciji
drutva, a liberalizam pojava koja reaguje na svako sputavanje, ograniavanje,
zanemarivanje i izostavljanje tih pravila, kao i na stalno uvoenje novih pravila
koja pomau slobodan razvoj oveka (graanina) i proiruju njegova prava.
U savremenim uslovima demokratija se pojavljuje i kao oblik povratka na demokratiju. U onim sredinama gde je demokratija bila potisnuta nastupom militaristikih, vojnih diktatorskih reima i autokratskih tenji (Latinska
Amerika, Azija, Afrika), posle kraha tih reima dolazi do postepenog povratka na
viepartijski i parlamentarni oblik politikog delovanja. Slino je i sa nekim zemljama biveg socijalistikog reima koje su pre socijalistikih revolucija imale
parlamentarnu demokratiju. One se sada vraaju na puteve demokratske procedure, mada se pre moe govoriti o uspostavljanju novih (nepoznatih) odnosa.
Silaskom sa istorijske scene komunistikih i socijalistikih politikih
sistema, izgledalo je da e demokratija izvojevati pobedu i nad ideologijom, pa su
neki autori ponovo aktuelizovali raspravu o kraju ideologije(a) (F. Fukujama,
2002.). Meutim kraj dvadesetog i poetak dvadesetprvog veka donose uspon
konzervativnih, desniarskih, neofaistikih, nacionalistikih ideologija i,
posebno, verske ideologije. Ove ideologije su uspele da potisnu demokratiju i
liberalizam u defanzivu i da ih upozore na svoje prisustvo i mogunost stalne
revitalizacije u pogodnim uslovima.
Demokratija se u savremenom (globalnom) drutvu pokazala kao konstruktivna kritika, kritika koja nudi alternativu zatvorenim drutvima, nedemokratskim reimima i retrogradnim pokretima. Jedan od velikih izazova pred
demokratijom u savremenom drutvu svakako je i nastojanje da se uspostavi
189
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
190
DEMOKRATIJA
TEME ZA ANALIZU I RAZGOVOR NA VEBAMA
Masovna demokratija u dravama blagostanja zapadnog kova u svakom sluaju stoji
na kraju dvovekovnog razvoja koji je zapoeo sa nacionalnom dravom proisteklom
iz Francuske revolucije. Treba da se prisetimo konstelacije tog poetka ako hoemo da
razumemo zato je socijalna drava danas zapala u nevolje.
da li politike zajednice izgrauju kolektivni identitet s onu stranu granica nacije,
i da li time mogu da ispune legitimacione uslove za jednu postnacionalnu demokratiju.
Ako ova dva pitanja ne mogu da nau afirmativan odgovor, onda evropska savezna
drava nije mogua.
Jirgen Habermas
Teko da se za ideju moderne evropske demokratije moe rei da svoje teorijske i
praktine koreijene duguje antikim Grcima. Po svemu sudei ona se pojavila kao kompromis u borbi izmeu dvije apsolutistike koncepcije drave: svjetovne i boanske.
Rudolf Ajsler
dilema oko demokratije proizilazi iz njenog osnovnog principa odluivanja veine.
Njegova dvosmislenost i kontradiktornost proizilazi iz jednakosti prava i obaveza. Ako
svi uestvuju u vlasti i ako svi odluuju o svim pitanjima, moe li veina raunati da
bude kvalifikovana? Princip veine nosi sa sobom jo ozbiljniju dilemu. Ako veina,
ma to da je kriterij na kome se ona formira, nije kvalifikovana, nee li demokratija
postati diktatura nekvalifikovane veine nad kvalifikovanom manjinom? Ako je diktatura jednog ili nekolicine nad veinom toliko strana, onda je diktatura veine nad
manjinom jo stranija.
Demal Sokolovi
PITANJA
1.
2.
3.
4.
.
6.
7.
8.
XVI
IDEOLOGIJA
1. Osnovno znaenje
Ideologija je skup ideja, verovanja, predstava i vrednosti jedne drutvene
grupe kojom ona nastoji da izrazi svoje interese i da te interese predstavi ili nametne
kao interese cele zajednice, odnosno optedrutvene interese. Ideologija je pogled
na drutvo, svet i stvarnost, kojim neka drutvena grupa nastoji da stvori drugaiju
sliku od one koja je realno mogua i vidljiva obinim ljudima, posmatraima,
a posebno istraivaima i naunicima. Zato se za ideologiju esto kae da je ona
iskrivljena svest, slika stvarnosti, zbivanja i dogaaja u drutvu, koja je okrenuta
na glavu (Camera obscura - mrana komora). Takva predstava o svetu, pojavama i dogaajima stvara se sa namerom da se zamagli pravo stanje stvarnosti,
posebno alternativnih i boljih mogunosti, i ponudi jedino, pravo reenje ili
projekat. Zavisno od uslova, vremena i prostora, ideologija kao jednostrana slika
stvarnosti i iskrivljeni pogled na drutvo nastoji da se nametne neposredno i prikriveno (sve do trenutka dok okupi dovoljno pristalica i sledbenika), ili direktno
i otvoreno.
Za sociologiju je znaajno pitanje, koja je uloga i koje su funkcije ideologije? Ideologija se bori protiv istine, jer je njoj vaniji interes i korist za grupu iji
pogled, svest i oekivanja predstavlja, nego istina koja e potisnuti, minimizirati
i uiniti zanemarivim te interese. Ideologija je uvek klasno, socijalno ili grupno
ograniena, ona je parcijalna, dok je istina svestrana i univerzalna. Ideologija
nastoji da utie na nauku jer nauka daje objektivnu i realnu sliku pojava, odnosa
i snaga u drutvu, dok je ideologija pristrasna. Nauka je racionalna, sa dozom
pozitivne utopije, ideologija je esto iracionalna i sa negativnom utopijom.
Nauka je razvojna, dinamina i nita ne uzima kao jedino i zauvek dato, dok je
ideologija dogmatska i nastoji da prui jednu vrstu znanja, kao neporecivog.
Ideologija ima ulogu da amortizuje i neutralie slobodna, autonomna i
raznovrsna nastojanja pojedinaca i grupa da tragaju za novim mogunostima i
putevima u svim oblastima, od ekonomije do kulture. Ideologija je protiv slobode
i samostalnosti graana. Ona nastoji da graane homogenizuje oko jednog pitanja,
da to pitanje uini presudnim i ivotno vanim za zajednicu. Meutim, obino je
to pitanje ili taj problem izraz vrlo uskih i posebnih interesa neke grupe. Ideologija
nastoji da se graani umrtve (neka vrsta drutvene anestezije), kako bi se
lake naviknuli i prilagodili na stanje i uslove koje im ideologija namee, zahteva
192
IDEOLOGIJA
ili opravdava. To moe da ima dvostruku funkciju: prvo, pojedinci i grupe se
spreavaju da trae promene (ideologija odranja postojeeg), i drugo, graani se
podstiu da slede ideoloke voe u stalnom zahtevu za promenama, kroz pobune
i konflikte (revolucionarna ideologija). Ideologija tako postepeno dobija ulogu
integracije i kontrole graana i grupa, odvaja ih od drugih uticaja i pogleda na
svet i zatvara u jedan ideoloki sistem. Tako amortizovani i opijeni pojedinci i grupe poinju da se emotivno vezuju za ideologiju, spremni su da se za nju
angauju u razliitim akcijama. Tu se postie identifikacija sa svojom ideologijom, ideoloki identitet, koji esto potiskuje ostale identitete i pokazuje vrhunac
jednostranosti ideologije i njenu nameru da manipulie pojedincima i grupama.
2.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
194
IDEOLOGIJA
sve vie iri, za razliku od prethodne dve. Nacionalistiku ideologiju podstiu i
neka globalna kretanja (ekonomski neravnomeran razvoj, siromatvo, integracije,
gubljenje suvereniteta nacionalnih drava).
Verska ideologija je u velikom usponu. Moda e ona biti ideologija
dvadesetprvog veka. Hrianska ideologija ima svoje korene jo od osamnaestog
veka, mada se moe rei da se ideja formiranja hrianske zajednice u Evropi
pojavila jo u XV veku. U dvadesetom veku ona se ispoljavala kroz aktivnost
demohrianskih partija (posebno u Italiji i Nemakoj). Danas se ta ideologija
vezuje za one elemente katolike crkve (posebno Vatikana) koji izlaze iz okvira
crkvenog rituala i ele da upute optu poruku o stanju u drutvu, svetu i nekim
politikim i demokratskim (nedemokratskim) postupcima i pojavama. Kada se
religija namee ili propagira, ona onda postaje ideologija u pravom smislu. To se
posebno danas vidi na primeru islama, koji je postao borbena ideologija savremenog doba. Islamska ideologija poseduje sve odlike, funkcije i ulogu iste
ideologije: homogenizuje, okuplja, kontrolie, usmerava, orijentie, upuuje,
emotivno vee svoje pristalice. Njeni podanici pokazuju krajnju odanost i
spremnost za potinjavanje i rtvovanje.
195
XVII
JAVNO MNENJE
JAVNO MNENJE
Javno mnenje je polje napetosti izmeu graanskog drutva i drave.
Jirgen Habermas
Pojam javno mnenje uao je u upotrebu u drugoj polovini osamnaestog veka. Smatra se da ga je prvi upotrebio fiziokrata Luj Sebastajan Mersije
da bi oznaio prosveenu javnost, kao izraz delovanja i odnosa graanskog
drutva prema dravi (dravnim poslovima). Javno mnenje potie iz vremena
koje neposredno prethodi Francuskoj buroaskoj revoluciji i zauzima znaajno
mesto u toj revoluciji, kao to je to imalo i u kasnijim revolucijama i tektonskim
pomeranjima u ekonomskom i socijalnom biu drutva (otpor faizmu, ratovi,
nastanak i krah socijalistikih reima). Javnost na taj nain trai puteve i naine
kako da uzme uea i uticaja na voenje javnih poslova. Ako razmiljamo na
tragu Habermasovog poimanja javnog mnenja, moemo konstatovati da se javno
mnenje kree izmeu graanskog drutva kao polja otvorenog, javnog, istinskog, dostupnog i drave kao sfere tajnog, misterioznog, sporog, institucionalno
zatvorenog i ogranienog.
Na osnovu prethodnih napomena moe se izneti jedno odreenje javnog
mnenja kao oblika kolektivnog primanja informacija i kolektivnog pretvaranja tih
informacija u uverenja, stavove, predstave, procene, oblike delovanja i akcije u
vezi sa pitanjima od znaaja za drutveni ivot neke grupe ili zajednice. Ta pitanja
mogu biti ekonomska, politika, socijalna i kulturna.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
koji je poslao poruku sa namerom, ili je ona posledica nekog dogaaja koji su
preneli mediji, nezavisno od elje uesnika u tom dogaaju. Nije svima zanimljiva visina kolarine, poveanje penzija, smanjenje stope izvoza robe ili otvaranje
novog aerodroma. Mediji imaju veliku ulogu u formiranju javnog mnenja. Oni su
posrednici i prenosioci poruka, ideja i informacija izmeu javnosti i emitenata
poruke. Mediji esto artikuliu poruke na svoj nain i tako im daju dodatni smisao
i teinu to izaziva posebne reakcije u javnosti.
Kako se formira javno mnenje najbolje je objasnio ovani Sartori (2001,
126), istiui da se to ostvaruje po odreenom redosledu kroz tri modaliteta:
1) kaskadnim silaskom od elite nadole; 2) kljuanjem od baze navie; 3) identifikaciom sa repernim grupama. Kaskadni silazak predstavlja sputanje i irenje
poruka, ideja, miljenja i stavova od elita prema demosu. To sve podsea na
vodopad koji se protee od vrha do dna kroz pet malih jezera. Prvo jezerce je
prostor u kome cirkuliu ideje i stavovi drutvene i ekonomske elite, zatim se to
sputa u drugo jezerce u kome se nalaze ideje politike i vladajue elite, sada se ta
meavina sputa u tree jezerce koje predstavlja mreu masovnih komunikacija
i kadrova za prenos i artikulaciju poruka. Tu se vodopad iri i prenosi dalje na
etvrti kaskadni nivo koji sainjavaju lideri miljenja na lokalnom nivou. To je
nekih 5-10 procenata stanovnitva koje se stvarno i stalno interesuje za politiku,
poruke, informacije, zbivanja. Oni se trude da daju odreena tumaenja, porukama
i informacijama i da ih proslede u svojoj sredini. Tako se stie do petog, poslednjeg jezerca u nizu kaskadnog vodopada, kojim stiu poruke i ideje od elite. Peto
jezerce sainjava denos, odnosno javnost, kao konaan primalac poruke. Sada
nastaje druga faza formiranja javnog mnenja koja se odvija kroz proces povratnih reakcija, od baze prema eliti, neka vrsta feedbacks-a (povratne reakcije),
kroz proces bubbling-up (mehurii koji idu gore) u vidu gunanja, komeanja,
nestrpljenja, reakcija, stavova, akcija i slino. to su mehurii snaniji i brojniji, elita e primiti vie povratnih informacija, a javnost e biti ire obuhvaena
sa idejama i porukama. Najzad, trei model formiranja javnog mnenja tee kroz
postupak identifikacije pojedinaca sa nekom respektabilnom (repernom) grupom,
kao to su porodica, vrnjaci, profesionalna, radna grupa, partija, etnika grupa.
Pojedinac prima informaciju, poruku i zauzima stav onakav kako to ini i njegova
grupa. On svoj stav utapa u stav grupe ili ga uopte nema pre nego to to njegova
reperna grupa uini. Ovaj slikoviti prikaz govori o sloenoj strukturi javnosti i
specifinoj pojavi javnog mnenja, kao formi i nainu reagovanja (ili ne reagovanja) na odreene poruke, ideje, miljenja i stavove u drutvu koje dolaze sa raznih
strana u raznim prostornim i vremenskim uslovima.
Formiranje javnog mnenja i uticanje na njega govore nam o demokratskim
procesima i strukturama u drutvu. Javno mnenje je sutinska i operativna baza
demokratije. Demokratija je procedura i postupak zasnovan na javnom mnenju,
198
JAVNO MNENJE
ili kako Sartori kae, celokupna zgrada demokratije se temelji na javnom
mnenju. Javno mnenje je prostor gde se postie konsenzus kao vana karika u
demokratskim procesima, a izbegavaju se otvoreni konflikti i razne vrste socijalnih i politikih tenzija, ili se reavaju na miran nain. Naravno, podrazumeva se
i obrnuta situacija: javno mnenje se koristi za podsticanje sukoba, ispoljavanje
emocija i frustracija ako to odgovara grupi (eliti) koja alje poruku. Preko javnog
mnenja se ostvaruje kolektivna socijalizacija, praena slobodom miljenja, slobodom izraavanja, pluralizmom interesa, razvojem informisanja, potovanjem
principa kompetentnosti za pojedine oblasti i delatnosti. Javno mnenje je mikrokosmos u kome se odvija takmienje razliitih ekonomskih, politikih, kulturnih
i drugih grupa i subjekata da bi stekli svoje poklonike i potovaoce, zastupnike i
simpatizere i tako proirili svoj uticaj u drutvu.
Javnost i javno mnenje su prostor borbe za ostvarenje razliitih uticaja u
drutvu. Danas su razvijene forme i metodi uticaja na kreiranje, usmeravanje i
formiranje javnog mnenja, kako bi se dobila podrka za svoje stavove. Politika
propaganda i agitacija predstavljaju formu agresivnog nametanja stavova i ideja
u oblikovanju javnosti. To su, kako je govorio Hitler, borbena sredstva u sukobu
sa neprijateljem. Komunisti su imali svoje agitprope (komitete i centre za agitaciju i propagandu) kao vaan oslonac vlasti. U agitaciji i propagandi veoma su
vani vreme i uslovi u kojim se deluje, ali i sposobnosti govornika (teatralnost,
uverljivost u nastupima i iskazima, ponaanje, postupci). Manipulacija javnim
mnenjem i uspostavljanje njegove kontrole sve je ea pojava u savremenim
drutvima, bez obzira na njihovu ekonomsku razvijenost, socijalne, politike i
kulturne uslove. Ta manipulacija i kontrola nekada je otvorena i direktna, ali je
ee posredna i prikrivena.
Kontrola miljenja je vanija za vlasti koje su slobodoumne i narodske, nego za despotske i militaristike drave. Despotska drava moe da kontrolie svoje domae neprijatelje silom, ali kako drava gubi ovo oruje, trae se drugi mehanizmi koji bi
spreili neupuene mase da se upliu u javne poslove, to nije njihov posao.
Noam omski
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
200
XVIII
K U LT U RA
1. Pojam kulture
Kultura je jedna od rei koja se esto koristi u svakodnevnom govoru.
Pod kulturom se podrazumevaju razliiti sadraji. Ona se odnosi na sve oblasti
ovekovog rada, stvaralatva i na ovekov ivot uopte. Tako se govori o tehnikoj
kulturi, o materijalnoj kulturi, o duhovnoj kulturi, o kulturi stanovanja, odevanja,
kulturnom ponaanju, o kulturi rada, o politikoj kulturi, o kulturi naroda i slino.
Dakle, vidimo da se iza rei kultura kriju razliiti pojmovi i sadraji. esto se
re kultura upotrebljava da bi se njome izrazio neki vrednosni stav, u smislu da
je neto bolje od neega drugog, ili da neije ponaanje i delovanje nije u skladu
sa normama civilizovanog sveta ili date sredine. Ovo nam ukazuje na tekoe sa
kojima se susree onaj ko eli da shvati ta stvarno znai pojam kultura i kako se
on moe shvatiti, razumeti i objasniti.
Re kultura potie od latinskog glagola colere, to je prvobitno znailo
obraivati, kriti zemlju. To se dalje nadovezuje na re agrikultura (cultus agri),
to znai negovati, proiavati zemlju i gajiti na njoj. Ciceronov izraz cultura
animi proirio je ovo prvobitno znaenje rei kultura na polje moralnog ivota
ljudi ime je ono ulo u sferu duhovne kulture. Dakle, sada se pojam kultura
odnosi na moralno i duhovno proienje oveka i njegov odgoj. Time ovaj pojam
poinje sticati irinu i mnogostrukost upotrebe i znaenja, koju danas ima.
uveni teoretiar kulture T.S.Eliot (1995) kae da termin kultura ne treba
samo definisati, ve i ilustrovati, gotovo svaki put kada se njime koristimo. To je
nain ivota odreenog naroda. Kultura se sastoji od mnotva razliitih delova
koji nisu prost zbir, ve su meusobno povezani i utiu jedni na druge. T.S. Eliot
kae da se kultura pojedinca ne moe odvojiti od kulture grupe, niti se kultura
grupe moe izdvojiti od kulture celokupnog drutva. Kulturu moramo shvatiti
kao vieznaan pojam koji ukljuuje vie aspekata posmatranja (socioloki,
antropoloki, ekonomski, istorijski, psiholoki).
Kultura nije jednostavan zbir nekoliko aktivnosti, ve nain ivota odreenog naroda
koji zajedno ivi na odreenom mestu. Ta kultura se moe videti u njegovoj umetnosti,
njegovom drutvenom sistemu, njegovim obiajima i navikama, njegovoj religiji.
T.S. Eliot
201
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
proimaju. Isto tako postoji situacija kada kultura prelazi granice jednog drutva
(tako govorimo o zapadnoj kulturi, koja obuhvata najvei deo savremenog sveta,
o antikoj kulturi, iji se uticaj vekovima prostirao na razna drutva). Ali, postoji
i situacija kada u jednom istom drutvu egzistira vie kultura (islamska, katolika,
pravoslavna u zemljama bive Jugoslavije, hindu i islamska u Indiji). Kultura se
najee postavlja u ravnopravan odnos sa drutvom. Kultura i drutvo se ravnomerno razvijaju u onim drutvima koja se nalaze na putu neprestanog razvoja i progresa.
Mnoga drutva se prepoznaju prema karakteristikama i odlikama svojih kultura.
Kao drutvena kategorija, kultura podrazumeva istorijsku dimenziju koja
se prati kroz pojam tradicija (kulturna tradicija ). Kultura podrazumeva istorijski
kontinuitet, raznovrsnost, inovaciju, napredak. Bez poznavanja tradicije i naslanjanja na tradiciju ne bi se mogao ostvariti napredak u kulturi, niti prevladavanje
odreenih kulturnih tradicija i pravaca, jer najznaajniji delovi kulture, pa i kulturni instrumenti (jezik, pismenost, umetnost, narodna predanja, psihologija, karakteri, mentaliteti) uvaju se u tradiciji i odatle koriste u sadanjosti i prosleuju
u budunost ovekovog stvaralatva. Dakle, bez tradicije skoro da se ne moe
govoriti o kulturi, ali treba naglasiti, da ostajanje samo na tradiciji i oslanjanje
samo na nju, moe znaajno da sputa kulturni napredak jednog drutva. Tradiciju
treba posmatrati kao jednu osnovu iz koje se uzimaju oni delovi koji se mogu
dalje razvijati, dograivati, transformisati i unapreivati, a izostavljaju i odbacuju
oni delovi koji su umali, okamenjeni, istroeni i prevazieni. Sama re tradicija
potie od latinske rei tradere, to znai predati dalje. Evolucija i napredak su
procesi koji oplemenjuju tradiciju i upotpunjuju kulturu spreavajui da jedno
drutvo ostane zarobljeno u tradiciji.
U jednom drutvu postoji dominantna kultura (neki autori to nazivaju
vladajua kultura), koja je isprepletena sa drutvom i nalazi se u odnosu uzajamnog
dejstva. Ali u svakom drutvu postoje i potkulture. Potkultura predstavlja skup
vrednosti, normi, stila i naina ivota, ponaanja, ophoenja, koje usvajaju, slede
i produavaju lanovi odreene grupe. Potkultura moe da obuhvata i odreene
socijalne slojeve i da izraava njihove posebnosti u drutvu, njihov poloaj, znaaj
i uticaj (mladi, obrazovani, bogati). Te posebnosti se mogu izraziti preko odevanja,
luksuzne potronje, muzike, hobija, slobodnog vremena, argona, ukrasnih predmeta, odreenih aktivnosti. Potkultura moe biti u koegzistenciji sa glavnom kulturom. Ona ne mora biti izolovana od glavne kulture. ak moe predstavljati i
odreenu zaokruenu celinu koja dopunjava neke delove glavne kulture. Meutim,
postoje situacije u kojima je potkultura u suprotnosti sa glavnom kulturom, sa dominantnim vrednostima odreenog drutva. U savremenom svetu sve ee se pojavljuju odreene socijalne i generacijske skupine ljudi koje nastoje da istaknu
alternativu dominantnoj kulturi u konkretnom drutvu. Takvi su razni omladinski
pokreti, pokreti ena, ljubitelji i poklonici opasnih sportova i pustolovi, zatitnici
203
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
ivotinja i retkih predela, poklonici spiritualnih i okultnih seansi i psiholokih treninga i slino. Kada potkultura poinje da se sukobljava sa glavnom kulturom,
ona tada prelazi u poloaj kontrakulture, kao to su to nekada bili hipi pokret,
rok i pank muzika, a danas su to skin hedsi, poklonici reiv muzike i drugih novih
muzikih stilova, sekte, huliganstvo i slino. Dok potkultura nastoji da se razlikuje
od dominantne kulture bez sukobljavanja, kontrakultura se suprotstavlja dominantnoj kulturi, otvoreno ili prikriveno, izazivajui esto i politike implikacije.
Kulture nisu izolovane i ne egzistiraju odvojene jedna pored druge, ve se
meusobno dodiruju, meaju i utiu jedna na drugu. Kulture se ire (danas se govori
o irenju zapadne kulture preko filmova, muzike i Interneta), susreu, prepliu,
proimaju, prelaze iz jedne u drugu (delimino ili u celini). Ti procesi se nazivaju
kulturna dinamika i manifestuju se kroz kulturne kontakte u kojima pojedinci, grupe i ire drutvene zajednice formiraju kulturne osnove sa sopstvenim kulturnim vrednostima (Ili, M. 1974. str. 30). Kulturni kontakti ili dodiri mogu se
ostvarivati u okviru iste civilizacije (izmeu urbanih i seoskih sredina, naprednih i
zaostalih sredina, starosedelaca i doseljenika), izmeu razliitih civilizacija (susret
Istoka i Zapada, Severa i Juga - u istorijskom smislu), kao i izmeu primitivnih i
razvijenih naroda, malih i velikih nacija i slino. Kulturni dodiri mogu biti sa pozitivnim i sa negativnim posledicama po pojedine kulture ili delove kultura.
Akulturacija je jedan od elemenata koji oznaavaju stepen kulturne dinamike. Akulturacija podrazumeva dugotrajni i potpuni dodir dve ili vie kultura,
preko svojih pojedinih delova i elemenata (drutvene grupe, jezik, materijalne i
tehnike tvorevine). Ti dodiri kultura nekada su se odvijali preko ratova, osvajanja, masovnih seoba, migracija, a danas se odvijaju, uglavnom, preko sredstava masovnih komunikacija, medija i drugih vidova razmene kulturnih tvorevina
(filmovi, literatura, muzika, arhitektura). U istorijskom razdoblju kad su se kulture
osvajanjem i ratovima dodirivale, obino bi osvajaeva kultura nastojala da se
nametne kao dominantna preko svojih kulturnih normi i principa. Poznato je da
je dugotrajna vladavina Turskog carstva ostavila kulturne tragove na prostorima
zapadnog Balkana. Slino je bilo i sa delovanjem austrougarske kulture (Bosna
i Hercegovina, Hrvatska, Vojvodina). Danas se zapadna kultura namee preko
engleskog jezika, a Internet e sve vie biti sredstvo masovnog dodira i susreta
razliitih kultura.
Neposredno vezana za akulturaciju, kao njen ui deo, jeste pojava kulturne asimilacije. To je vremenski period u kome se jedna kultura ili deo kulture
potpuno utapa u drugu kulturu i nestaje u njoj, gubi svoja osnovna obeleja, identitet i prepoznatljivost. Mora se naglasiti da postoje situacije kada se asimilovani
delovi kulture pokuavaju u pogodnom trenutku probuditi, revitalizovati i reafirmisati. To pokazuje da asimilacija nije bila potpuna. Asimilacija je proces koji
se stalno odvija u drutvima koja se mogu oznaiti kao multietnika, multinacio204
KULTURA
nalna i multikulturna. Takvo je severnoameriko drutvo, ali i zapadnoevropska
drutva postaju sve vie multikulturna.
Ui kulturni proces od akulturacije i asimilacije jeste difuzija. Ona
oznaava irenje pojedinih kulturnih elemenata u prostoru i vremenu. irenje kulturnih elemenata odvija se kroz prenoenje znanja, vetina, orua, raznih tehnikih
dostignua, odevanja, ponaanja, jezika, argona, naina gajenja i kultivisanja
biljaka i ivotinja i slino. Difuzija se odvija tako to odreene kulturne elemente
prihvataju prvo oni koji su najblii toj pojavi, pa onda oni udaljeniji. To se odvija
u vidu koncentrinih krugova, mada se taj proces danas, sa razvojem masovnih
komunikacija i informacija, sve vie ubrzava, preskae i skrauje.
Kod procesa akulturacije, asimilacije, adaptacije i difuzije, bre i lake se
prenose i primaju elementi i delovi materijalne kulture, a tee i sporije elementi
duhovne kulture. To je zbog toga to delovi materijalne kulture (tehnika i tehnologija) izgledaju neophodni i neutralni i ne zadiru u svest i tradiciju drutva, za
razliku od duhovnih elemenata kulture koji se doivljavaju kao menjanje tradicije, etnikog i normativnog naslea i kolektivne svesti. U prihvatanju elemenata
duhovne kulture javlja se otpor, posebno prema onoj kulturi sa kojom se dolo u
dodir kao posledica osvajanja i ratnih sukoba. Iz istorije je poznato da su dinarska
plemena u naim krajevima pruala otpor islamskoj i katolikoj kulturi. To se i
danas deava, zbog toga postoji stalna drutvena tenzija izmeu etnikih i kulturnih grupa to ponovo dovodi i do njihovog sukoba. Kao rezultat kulturnog otpora,
esto nastaju razliiti mitovi i legende koji optereuju kulturni razvoj i napredak.
Sledee vano obeleje savremene kulture jeste masovna kultura. Ona podrazumeva zahtev da se kulturne tekovine i kulturna dostignua uine dostupnim
irokim drutvenim slojevima i veini stanovnitva. To bi trebalo da se ostvaruje
putem obrazovanja, informisanja i drugih oblika tumaenja nastanka i znaaja
kulturnih dela, pre svega proizvoda duhovne kulture. Takvo izvorno znaenje
masovne kulture podrazumeva njenu otvorenost prema svim slojevima drutva,
za razliku od elitistike kulture koja je zatvorena u uzak krug korisnika, obino
povlatenih (na osnovu znanja ili bogatstva) koji uivaju u tvorevinama te kulture.
Da bi se kultura pribliila masama, masovnom drutvu, potrebno je da se njeni
sadraji tumae jednostavno, jezikom i simbolima koji su dostupni i razumljivi
obinom oveku. To se postie kroz sredstva masovne komunikacije (tampa,
radio, televizija, a danas i Internet) koja pojednostavljeno prikazuju sadraje pojedinih kulturnih dostignua. Ovde postoji opasnost da se masovna kultura pretvori
u negativnu drutvenu pojavu (to ona esto i jeste). Naime, nizak nivo tumaenja
i prenoenja sadraja kulturnih dela ini ljude pasivnim posmatraima, objektima,
a ne subjektima kulturnih zbivanja. Tako se esto manipulie ljudima i njihovim kulturnim potrebama. Sve vie se razvija i potroaka kultura, koja akcenat
stavlja na formu i jednostavnost, umesto na sadraj i vrednosti. Obino se nude
205
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
proizvodnju i masovno konzumiranje kulturnih tvorevina. To znai kulturu koja
je izloena tritu i na njemu se vrednuje. Za razliku od tradicionalne i elitistike
kulture, koje su bile dostupne samo malom broju potroaa, dobro obrazovanih i
bogatih, masovna kultura je dostupna svim drutvenim slojevima, polnim, starosnim i obrazovnim kategorijama. Kako kae A. Kloskovska, tradicionalna kultura
se nalazi u udbenicima i teorijskim raspravama, a masovna kultura je na tritu.
Kao i mnoge pojave u drutvu, tako i masovna kultura ima svoje
dve strane (lice i nalije, ili dva lica): dobru i lou stranu. Dobra strana masovne
kulture podrazumeva postojonje mogunosi da se iroke mase ljudi upoznaju,
preko masovnih medija, sa odreenim kulturnim proizvodima i vrednim kulturnim tvorevinama. Da mogu da vide velika slikarska dela, saznaju neto njihovom nastanku i njihovim autorima, da uju i nabave dela velikana klasine
muzike, da se upoznaju sa ostacima antike, rimske i drugih velikih kultura i
raznih dela iz svetske kulturne batine. Negativna strana masovne kulture ogleda
se u nastojanju da se masama ponude kulturni sadraji niskih estetskih vrednosti,
da se zadovolje niski porivi i nesvesne ljudske potrebe, da se ljudi pretvore u
pasivne konzumente bezvrednih tvorevina savremene masovne kulture, i kulturne
industrije. Masovna kultura manipulie ljuskim potrebama, ona stvara potrebe
kakve odgovaraju tritu i trinim trendovima, a ne potrebe koje e unaprediti
ovekov ivot, rad i stvaralatvo. Masovna kultura razvija potroaku kulturu i
logiku, koja se oslanja na formu i jednostavnost, a ne na sadrinu i vrednost. Nude
se manje vredni kulturni sadraji, koji se putem reklame i propagande nameu
irokim masama stanovnitva. Od njih se ne trai razumevanje, obrazovanje i
unapreenje u konzumiranju kulturnih tvorevina, ve podraavanje, imitacija,
gomilanje, troenje, pa esto i ispoljavanje, zavisti, inata i primitivizma. Sve je
podreeno kratkom koritenju i neshvatanju svrhe i namene, ali zato to eoj
kupovini i menjanju. Negativna strana masovne kulture razvija spontani i pasivni
odnos prema kulturnim dogaajima i deavanjima u kulturi, umesto kritikog
odnosa i razumevanja. Tu se sve bazira na prihvatanju svega ponuenog od strane
masovnih medija, reklame i propagande, umesto da postoji izbor i provera.
Masovna kultura poiva na spektaklu, na avanturizmu, na emotivnoj, spontanoj, adrenalinskoj strani ovekovog bia. ou-biznis i razna ginisovska
takmienja predstavljaju prave primere savremene masovne kulture. Za nju je
najvanije uzbuenje, masovnost, jednostavnost, zavodljivost, spektakl, promenade,
trnutak, strast, te iznad svega ostvarenje profita za kreatore i organizatore dogaaja.
Negativna strana masovne kulture danas je dola do izraaja, posebno, u vizuelnom
delu ovekovog ivota, poevi od umetnosti, pa do naina odevanja i stanovanja.
Estetske, pa i etike vrednosti, skoro su potisnute iz naeg svakodnevnog ivota,
poevi od televiziskih emisija, priredbi i koncerata, pa do politikih dogaaja. Tako
je masovna kultura proizvela neukus u vizuelnom delu ovekove svakodnevice.
207
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
zbiva. To nije u interesu masovne produkcije i masovne potronje koju forsira svremena trina ekonomija koja je poklopila sve oblasti ljudskog ivota pa i kulturu.
Zbog toga ona nudi ki kao altermativu estetskoj dimenziji kulture i drutvenog
ivota uopte. Ki je uao u sve pore naeg ivota. Mi ga i ne primeujemo, mi sa
njime ivimo, on nam se svakodnevno dogaa u stanu, u koli, na ulici, na poslu.
Ki ima tu sposobnost, kako kae Ludvig Gic (1979), da se stalno prilagoava,
da menja svoje lice i oblike, da nas zavodi svojom lakoom i dostupnou. On
stvara oseaj kod ljudi da im je sve dostupno, da nije potrebno da se trude i usvajaju vie kriterije i standarde, treba da ostanu tu gde jesu, bez znanja i potreba,
sve e im biti doneseno na noge, oni treba samo da uivaju i budu sreni. Ki
ne razvija ljuske sklonosti, potrebe, stvaralake nagone, motive, on zaustavlja sve
to na niskom nivou i nudi bezbrinost i odsustvo svake elje da se traga za neim
novim, viim, sloenijim u ovekovom ivotu i radu. Ki je usmeren da izazove
trenutno zadovoljstvo i sreu onim to je oveku ponueno preko sredstava masovnih komunikacija ili dugih oblika posredovanja koji npozivaju na spektakl, igru,
zabavu, ravnodunost, konzumiranje svega to se nudi bez kritikog, svesnog i
kreativnog izbora. Ki se tako pretvorio u umetnost sree, kako kae Abraham
Mol (1973), i poruuje oveku da bude srean i zadovoljan sa onim to mu se nudi
danas, sutra je ve novi dan i sve kree ponovo i drugaije.
Manifestacija kia u naoj sredini i naem okruenju je svakodnevna i
vidljiva. Ki je postao sastavni deo neeg ivota, naeg delovanja i egzistencije. Ako gladnom narodu i eljnom spektakla dele komade boine esnice kod
Terazijske esme, dok se on gui i otima da doe do zlatnika, onda je to odsustvo svih estetskih i etikih normi graanskog ivota. To je degradacija tradicije,
obiaja, vrednosti i svega to podsea na intimno porodino zadovoljstvo i uivanje.
Koncert na punom stadionu, muzike koja predstavlja parodiju i izrugivanje izvornoj narodnoj muzici, uz erotsku koreografiju i lascivni nastup pevaice, izaziva
oduevljenje, frenetinost njenih fanova, veinom mladih ljudi. Ceo spektakl
je parada kia i neukusa. Kontak emisije, tok ou programi i drugi televiziski
oblici masovnih zabava predstavljaju pravi primer kia kome se povinuje i koji
konzumira masa graana koji nemaju znanja i obrazovanja i koji se ne trude da
shvate i razumeju zato im se nude tako jeftine stvari, koji se ne pitaju da li
ima neto bolje, lepe, zanimljivije, korisnije. Poznate panske novele i druge
srceparajue serije prestavljaju direktan doprinos irenju kia i neukusa u naoj
svakodnevici i spreavaju svaki pokuaj upotrebe medija u svrhu edukacije i podizanja obrazovnog, estetskog i kulturnog nivoa graana. Politike manifestacije
i promocije, koje su postale svakodnevne, obiluju kiem i sumljivim vrednostima, kako od ponaanja voa i njihovih simpatizera, tako i u nainu odravanja
samih manifestacija, njihove koreografije, scenografije, jezika i ostalog sadraja
i poruka koje alju.
209
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
3. Kultura i civilizacija
Ve smo naveli dovoljno podataka za poimanje i razumevanje kulture, a
sada treba naznaiti poreklo rei civilizacija. I civilizacija je re latinskog porekla:
civilis znai oplemenjenost, uljudnost; civis, znai graanin, dravljanin; a civilis
, znai graanski, dravni, uljudan, srdaan. Pojava rei civilizacija (kao i rei
kultura) vezuje se za kraj osamnaestog veka, odnosno za poetak industrijske revolucije i tehnikog progresa. Nastanak civilizacije vezuje se i za pojavu velikih
gradova i ivot ljudi u njima (kako tvrdi Edgar Morin). Neki autori smatraju da je
kultura nastala ovekovim suprotstavljanjem prirodi, a civilizacija suprotstavljanjem varvarstvu (T. Adorno i M. Horkhajmer).
to se tie odnosa kulture i civilizacije u literaturi se mogu sresti tri
osnovna stava: 1. kultura i civilizacija su dve razliite pojave, ak suprotne, i one
nisu sinonimi; 2. civilizacija i kultura se ne razlikuju, to su pojmovi sinonimnog
znaenja; 3. civilizacija je vii, sloeniji oblik kulture.
Upotreba pojmova civilizacija i kultura, kao opozitnih, potie od veite
dileme o podeli kulture na materijalnu i duhovnu, o podeli izmeu lepog i korisnog, materije i duha, rada i slobode. Pri tome se fenomen kulture vezuje za
neto pozitivno, a civilizacije za negativno, ograniavajue, porobljavajue. Tako
Osvald pengler u knjizi Propast Zapada tvrdi da su kulture kao ivi organizmi,
one imaju svoj period nastanka (raanja), rasta (razvoja, procvata) i nestanka (gubljenje stvaralakih moi i uticaja, a zatim izumiranje). Za O.penglera civilizacija
oznaava poslednji stadijum u razvoju neke kulture, kada posle njenog procvata i
210
KULTURA
kulminacije, dolazi do zastoja i nestajanja. Civilizacija je, po pengleru, neizbena,
i svaka kultura se zavrava civilizacijom kao neopozivim krajem. Rimska civilizacija je dovrila sa grkom kulturom. Zapadni imperijalizam je civilizacija XIX
veka koja se doivljava kao oblik propadanja kulture humanizma i renesanse.
Najea je upotreba pojmova kultura i civilizacija u sinonimnom
znaenju. Nekada je to implicite a nekada eksplicite. Tako Lesli Vajt naglaava da
principijelne razlike izmeu kulturne istorije i istorije civilizacije nema i ne moe
biti. Umesto razlikovanja civilizacije i kulture, Vajt predlae razlikovanje prirode
i kulture. Najvrednije miljenje o odnosu civilizacije i kulture jeste ono koje civilizaciju posmatra kao vii oblik kulture, odnosno najvii stepen u razvoju kulture.
U tom smislu je civilizacija suprotnost primitivnoj kulturi i nerazvijenom drutvu,
kao suprotnost divljatvu i varvarstvu.
Na osnovu iznetih stavova moe se zakljuiti da je civilizacija ira i sveobuhvatnija kategorija od kulture. Civilizacija oznaava antitezu primitivizmu i
varvarstvu. Ona obuhvata istorijsko-geografski prostor (vavilonska, persijska,
egipatska, grka, rimska, anglo-saksonska civilizacija) zatim, poprima globalni i
integralni karakter u ovekovom stvaralatvu. Civilizacija obuhvata, pored kulture,
i ekonomiju, ekologiju, politiku, socijalne odnose i ukupnu ovekovu praktinu delatnost. Ona oznaava nivo do koga je dostigao razvoj i napredak ljudskog roda.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
grkog jezika (simbolon) i znai dva dela jednog predmeta kao znaka raspoznavanja i spajanja. Simbol u obrazovanju i nauci moe da oznaava selektivni i arbitrarni kriterijum (plus je znak sabiranja, broj pet ili deset je znak uspeha). Simboli
obuhvataju celokupno polje ovekovog delovanja. Lesli Vajt kae da se simbol
moe definisati kao stvar kojoj vrednost i znaenje daju oni koji se njome slue.
Ovo podrazumeva da za istu stvar ili delovanje mogu postojati razliiti simboli (u
pravoslavnoj kulturi crna boja je simbol alosti, dok je to u kineskoj kulturi bela
boja). Dakle, simboli su osnovni oblici subjektivnog i objektivnog doivljavanja i
izraavanja stvarnosti, svakodnevnosti, realnosti, svesnog i nesvesnog, psihikog
i socijalnog. Funkcija simbola je da obeleava, izraava i upuuje na neko stanje,
ponaanje i funkcije, da spaja, razdvaja, skriva i otkriva one (ili ono) na koga (ili
na ta) se odnosi. Simboli time poprimaju socijalnu (drutvenu) funkciju. Oni u
saetom obliku istiu ono to je drutveno posebno interesantno, pojednostavljuju
ono to je sloeno, podseaju na ono to je neophodno ili na ono to je prolo.
Odnosno, simboli ureuju i stvaraju sistem miljenja, verovanja, vrednosti i
ureuju poredak stvari kakav je neophodan za egzistenciju jednog organizovanog,
naprednog i civilizovanog drutva. Da bi simboli doprli do nae svesti, saznanja
i razumevanja oni moraju da imaju neki fiziki znak koji se ulima vida i dodira
moe osetiti i doiveti. Meutim, kako kae L. Vajt, ne moe se znaenje jednog
simbola samo ulima shvatiti, ve se mora i misaono artikulisati. Znaenje jednog
znaka sadrano je istovremeno u njegovom fizikom obliku i kontekstu njegove
upotrebe. Tako krst, koji je utisnut na nekom predmetu (recimo na papiru) moe
znaiti neko versko obeleje, a moe znaiti i postupak sabiranja ili nekog evidentiranja. Znai, jedna ista stvar (predmet) moe biti simbol u jednom kontekstu
ili samo znak u drugom kontekstu. Simboli imaju centralno mesto u razvijanju i
prenoenju odreene kulture. Simboliko ponaanje je specifinost koja je svojstvena samo oveku. Samo je ovek moe da je stvara, razume i koristi sinbole.
KULTURA
vrdili da je pristupna reenica u kontaktima meu starim indijanskim plemenima
glasila: ta vi igrate.
U drevnoj grkoj kulturi igra je imala sutinski znaaj za njen razvoj i
prenoenje kroz generacije. Postoje dva obrasca te kulture izraena kroz shvatanje
uloge igre. Spartanski obrazac je kroz igru razvijao izdrljivost, hrabrost, samopouzdanje, poslunost, odanost. Ve od sedam godina starosti deca su odvoena u
centre za obuku, da bi sa sedamnaest godina postajali veliki borci i ratnici. U atinskom obrascu igre voeno je rauna da se ovek razvija u ravnotei duhovnih i
telesnih sposobnosti. Tako da su glavne discipline kroz koje se odvijalo vaspitanje
bile pisanje, itanje, aritmetika, muzika i gimnastika. Ideal antikog oveka bio
je atleta i muziar istovremeno. Organizovale su se olimpijske igre sa ciljem da
se javno prikau rezultati postignuti u razvoju raznih vetina, posebno borilakih.
ak su se i ratovi prekidali da bi se odrale olimpijske igre. Istina, borilaki susreti
u antikim arenama ponekad su se zavravali davljenjem jednog od uesnika,
to govori da je igra ve tada shvaena i kao izraz nadmoi i elje za potpunom
pobedom, pa ak i kroz postupak eliminisanja protivnika.
U rimsko doba, igre su u poetku imale religijski karakter. Zatim su
se kroz igre slavili heroji i idoli. Poznat je cirkus Maksimus koji je u Cezarevo
vreme primao 260 hiljada posmatraa. Prisustvo cirkuskim predstavama znailo
je nagradu i privilegiju, statusni simbol tog vremena. U doba rimskog carstva
dolo je do degenerisanja sutine igara. One su postale brutalne predstave (gladijatorske borbe) za dokone predstavnike vlasti i moi. uvena izreka panem et circenses (hleba i igara) najbolje opisuje stanje tadanje rimske kulture. Ova izreka
je kasnije postala sinonim za umorna, istroena i bolesna drutva, ili drutva
ophrvana populizmom, stanjem nekreativne svesti i bez jasne perspektive.
Srednji vek potpuno sputava, potiskuje igru iz socijalnih tokova i drutvene
komunikacije. Igra i razonoda se posmatraju kao porone aktivnosti, koje odvlae
misli od posveenosti i predanosti Bogu i lojalnosti feudalcu. Rano industrijsko drutvo odvaja igru i rad i igru stavlja s one strane rada kao dokolicu
(prazno vreme) koja se moe praktikovati ako ostane za nju prostora i vremena
od svakodnevnog iscrpljujueg rada. Liberalna faza industrijskog drutva donosi
slobodu rada, slobodu delovanja. Sve se preputa tritu, trinim zakonima i mehanizmima pa i igra. Igra ima smisla i znaaj ako se uklapa u masovnu potroaku
kulturu i ako donosi profit.
Poznati teoretiar kulture Johan Huizinga smatra da su se ovek i ljudska
kultura razvili iz igre. ovek igre (homo ludens) suprotstavlja se oveku rada
(homo faber), kao izraz amortizacije socijalnih sila, emotivnog naboja i frustracija
stvorenih kroz proizvodni proces i na njemu zasnovane odnose i socijalnu fragmentaciju. Roe Kajoa smatra da igre ilustruju moralne i intelektualne vrednosti
jedne kulture. On daje klasifikaciju svih igara na etiri grupe: a) igre takmienja;
213
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
b) igre na sreu; c) igre preruavanja; d) igre zanosa. Sve ove igre su povezane i
prepliu se u drutvenoj interakciji. Dominacija jedne od pomenutih grupa govori
o sutini, karakteru i usmerenosti kolektivnog duha i ivota.
Sutina igre je stalna promena, menjanje ustaljenog, dovrenog, istroenog.
Ona oslobaa stega i frustracija, podstie, razvija matu, individualnost, polet,
posebnost, samopouzdanje, usmerena je protiv dosade i lenjosti. Igra nije zamena
za stvarnost niti beanje od nje (azil, privremeno utoite, skrivanje), ona je sastavni deo stvarnosti, njena svetlija strana, korekcija. Igra je ritam stvarnosti, deo ovekove individualne i kolektivne egzistencije, instrument oslobaanja,
emancipacije i demokratizacije ljudske zajednice.
Meutim, u savremenom drutvu igra postaje sve vie manifestacija
patolokog stanja i sklonosti pojedinaca i grupa. Ako posmatramo oblike i sutinu
igara na sreu vidimo da se svakim danom poveava broj i sadraj tih igara
tako da je ovek (posebno mladi) potpuno zaokupljen njima. Sredstva masovnih
komunikacija uinila su toliko popularnim i dostupnim ove igre da to vie nije
stvar zabave, ugodne relaksacije, ve borba za sticanje novca i bogatstva praena
povienim emotivnim stanjem, frustracijama, eljama i nadom poklonika ove igre.
Industrija igara na sreu nudi svima ansu, i to je jo vanije, bez napora i
rada, bez posebnih kvalifikacija i znanja. Igre na sreu su jedna velika iluzija,
obmana, opsesija sa neodoljivom privlanou. Psiholozi objanjavaju da takva
igra prua zadovoljstvo uea bez obzira na veitu gubitniku poziciju. Tako se
razvija mentalna zavisnost na isto organskoj bazi (slino alkoholu, duvanu, narkoticima) i kroz stimulaciju neurotransmitora daje oseaj zadovoljstva i pojaava
elju da se to ponavlja. Postoji bioloka i genetska pretpostavka za svaku vrstu
zavisnosti, pa time i za igru i zabavu svake vrste. Tako igra na sreu postaje neka
vrsta drutvene bolesti. Argumente za to nalazimo u stanju i ponaanju kao to
je danonono sedenje pred TV ekranom sa tiketima i kombinacijama u rukama,
uee u kvizovima, boravak za komandama elektronskih igrica, sedenje u salonima kladionica u oekivanju da se neto dobije ili da se pojavi nova mogunost
uea u igri.
Sportske igre, takoe, pokazuju visok stepen negativnih drutvenih pojava.
One se ponekad tzransformiu u rat sportskim sredstvima. Pravi smisao sportskih
takmienja jeste razvijanje slobodne i pouzdane linosti kroz takmiarsko dostojanstvo. Meutim, sport se sve vie pretvara u trku za bezobzirnim uspehom. Sve
se podreuje dobrom rezultatu. Takmiari i takmienje su pod stalnim pritiskom
zahteva za pobedama i dobrim rezultatima. Tako se stavlja na kocku sve to je
humano, viteko, kreativno, matovito i slobodno. Nasilje u sportu je masovna
pojava i pratilac savremenih sportskih priredbi. Za razliku od gladijatorskih borbi
gde je nasilje bilo samo u borilakom prostoru arene, dananje nasilje odvija se
na sportskim tribinama i produava na iri drutveni prostor (ne samo u fizikom
214
KULTURA
smislu). Huliganstvo meu posmatraima sportskih priredbi praeno mnotvom
povreenih, ak i mrtvih, uz velika razaranja materijalnih dobara pokazuje da igra
nije sredstvo za razonodu i zadovoljstvo, ve je samo prilika da se uputi neka druga
poruka (socijalna, politika, etnika, kulturna). Upuivanjem poruka o svom identitetu (lokalnom, regionalnom, dravnom, nacionalnom) skree se panja sa sportskog sadraja na neki aktuelan socijalni ili politiki sadraj, produbljuju se drutveni
konflikti i igra se koristi kao prikriveni rat za svoj kolektivni identitet.
Iskuenje igre u modernom smislu moe se pratiti kroz njen odnos sa
radom. Postavlja se pitanje moe li rad postati igra (mata, kreacija, zadovoljstvo).
Moderna nauka, tehnika i tehnologija pruaju priliku da se rad oslobodi svih rutinskih, stereotipnih i zamornih elemenata, da postane slobodan, autonoman, nesputan,
human. Videli smo, na drugoj strani, kako igra postaje sve vie rad, u smislu posla,
profesije koja donosi uspeh, zaradu profit. Organizacija rada u savremenim uslovima sve vie se moe porediti sa igrom i odgovarajuim primerima sportskih ekipa.
Timovi menadera funkcioniu kao sportski timovi (Piter Draker, 1995), teniski
dubl se moe porediti sa direktorom i njegovim zamenikom, dobar menaderski tim
sa bezbol ili kriket ekipom, hirurkom ekipom ili simfonijskim orkestrom.
6. Kultura i ekonomija
Osnovno pitanje koje se na ovom mestu moe postaviti glasi: zato neke
kulture bre ekonomski napreduju, prihvataju inovacije, stvaraju snane ekonomije, gaje kult rada, a druge ne? Uzmimo primer zapadne kulture koja je
prva stvorila humanizam, renesansu, prosvetiteljstvo to je doprinelo raspadu feudalizma i njegovom silasku sa istorijske scene, mnogo pre nego to je to bio sluaj
u istonoevropskim, jugoistonoevropskim ili azijskim drutvima. Ta kultura je
prva pokrenula, kasnije snano razvila, industrijski nain proizvodnje, industrijsko drutvo, formirala industrijsku kulturu. Danas zapadna kultura (Severna
Amerika, Zapadna Evropa) prva snano i otvoreno reprezentuje postindustrijsko (informatiko) drutvo, prednjai u inovacijama i standardima. M. Veber je
utvrdio da je protestantska etika ta unutranja energija koja podstie neka
zapadna drutva da stvaraju materijalno bogatstvo, razvijaju individualizam,
kreativnost, slobodu, takmiarski duh. To je bila povoljna klima koja je stvorila
mogunost za pojavu liberalizma kao katalizatora ekonomskog i drutvenog
napretka Zapada.
Ako posmatramo kulturne karakteristike nekih pojedinanih, ekonomski
razvijenih, socijalno i politiki dinaminih drutava, onda nam veza izmeu kulture
215
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
i privrednog napretka moe biti jo jasnija. Uzmimo na primer SAD, drutvo koje
je svoj dinamian razvoj zasnovalo na individualnoj slobodi kao vrlini, a sloboda
je dalje podstakla inicijativu, kreativnost i preduzetniki duh, to je dovelo do
snanog ekonomskog razvoja. Sloboda, inicijativa, preduzimljivost, pluralizam
i demokratija postali su temeljne vrednosti na svim nivoima (od porodice do
drave). Trite se pojavljuje kao neutralni regulator svih odnosa u drutvu,
ono stimulie znanje, kvalitet, produktivnost i profit. Konkurencija je osnovni
mehanizam koji odvaja uspene i sposobne od manje uspenih, neuspenih i nesposobnih. Amerika kultura, pored individualizma, ukljuuje i potrebu stvaranja
razliitih asocijacija, udruenja i pokreta - graansko drutvo kao ravnoteu apsolutnom individualizmu.
Posebna dimenzija zapadne kulture moe se pratiti na primeru nemakog
drutva koje karakterie red, disciplina, potovanje pravila, odlunost i predanost
poslu, bez preteranog oputanja i uivanja u neradu, vera u timove i strunjake,
vera u zajednicu (posebno svoju).
Obe dimenzije zapadne kulture razvijaju poverenje u timove i zajednice kao okvir individualne slobode i kreativnosti. To je ono to Frensis
Fukujama (1998) naziva posedovanje socijalnog kapitala, kao preduslova za
uspean ekonomski i ukupan drutveni razvoj. Ovde se moe upotrebiti pojam
ekonomska kultura ili preduzetnika kultura koja ima elemente univerzalne
vrednosti i primenjivosti u savremenim uslovima. Japan je najoitiji primer
drutva istone kulture koje je uspeno spojilo elemente moderne ekonomske kulture sa tradicionalnom vlastitom kulturom i stvorilo veoma podsticajnu i
kreativnu drutvenu klimu koja je pogodovala snanom ekonomskom razvoju.
To se moe rei i za jugoistonoazijske ekonomske tigrove (Juna Koreja,
Tajvan, Singapur, Hong Hong).
Na drugoj strani postoje drutva koja su vie vezana za tradicionalnu
kulturu sporih promena, koja sumnjaju u inovacije i individualizam, ire nepoverenje u zajednice (drava, graanske asocijacije). Ona se oslanjaju na porodinu
tradiciju, na pristrasnost, nepotizam i privilegije u izboru kadrova, umesto sposobnosti, znanje i kreativnost. To su drutva sa nedovoljno socijalnog kapitala kao znaajnog resursa za izgradnju moderne trine ekonomije i liberalnog
drutva (Kina, Rusija, juna Italija).
Na tragu Fukujaminih razmiljanja moemo utvrditi i trei tip drutava
koja nemaju poverenja ni u porodicu, ni u zajednicu, ni u dravu (odsustvo poverenja u sve). To su drutva sa nedovoljno socijalnog kapitala, ili potpuno bez
njega. Osnovne vrednosti njihove kulture su asketizam, trpeljivost, fatalizam,
odlaganje, inertnost, nepouzdanost, nepoverenje, nesigurnost, sklonost ka sukobima. Takva kultura nije pogodna za razvoj modernih ekonomskih tokova. U tu
grupu se mogu svrstati skoro sve balkanske zemlje.
216
KULTURA
6.1.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
greha, ivota u strahu od novog greha, dok se protestantska askeza ispoljavala u
Dekartovom stavu cogito, ergo sum (mislim, dakle, postojim), to je omoguilo
pretvaranje evaneoskih saveta u svetovne, ovozemaljske, racionalne, svesne
postupke i motive za rad i stvaranje u slvu boanskog na ovozemaljski nain koji
uzdie oveka i njegovu zajednicu kao vlastiti, socijalni proizvod. Sada svaki
istinski hrianin nije morao biti samo kaluer, ve radnik, stvaralac, sa jasno
ispoljenim eljama, sposobnostima i motivima da radi, stie i poseduje bogastvo.
Ovakva promena vrednosti i stavova koju je donela protestantska
(kalvinistika i metodistika) reformacija hrianstva, pogodovala je nastanku
jednog novog ekonomskog i privrednog sistema koji je zahtevao slobodnog i
svesnog oveka kome e rad, stvaranje, motivacija i postignue biti istovremeno i
glavni pokreta i mera vrednosti, smisao i uslov ivota i opstanka. Moe se rei da
je protestantizam bio katalizator ubrzanog nastanka i razvoja kapitalizma, ali je,
istovremeno i kapitalizam svojim delovanjem i razvojem, potvivao smisao nekih
stavova i vrednosti protestantizma, inio ih racionalnim, moguim i pristupanim.
Protestantizam i kapitalizam (u svojoj prvobitnoj, poetnoj fazi) su se uzajamno
uslovljavali, potraivali, zahtevali i dogaali.
Glavni preokret u protestantskoj kulturi i reformaciji dogaa se na planu
poimanja sutine rada.
Kako Veber istie, rad se u protestantskoj etici shvata pre
svega, kao od Boga propisana samosvrha ivota uopte,.... neimanje volje za
rad je simptom nedostajueg stanja milosti (Veber,M. 1968, str. 176). Dakle,
rad je sutina kojom se iskazuje i potvruje svaki ovek bez obzira na njegovo
materijalno stanje i drutveni poloaj.
Ako se rezimiraju Veberovi stavovi o efektima protestantske etike na
nastanak kapitalistikog sistema proizvodnje vidimo da su to sledei elementi:
odbacivanje dokoliarenja i bezbrinog uivanja u posedu; obuzdavanje luksuzne
potronje i rasipanja bogatstva; sticanje bogastva na pravedan nain svojim radom
pretvara se u boiji zahtev; rad postaje ovekova svrha i smisao; bogatstvo i
posed upotrebljavaju se u racionalne i korisne svrhe; tednja postaje bogougodna
vrlina; potovanje i posveenost svom pozivu; rad i trud nisu prirodna nuda ve
Moda to najbolje objanjava sledei Veberov stav o sutini protestantskog kulturnog
obrta: Ne dokolica i uivnje, nego samo rad, po nedvosmisleno objavljenoj volji boijoj, slui
uveanju njegove slave. Traenje vremena je prvi i principijelno najtei od svih grehova. Jo se
ne kae kao kod Franklina: vreme je novac, ali ta reenica vai, gubljenje vremena, praznom
priom, luksuzom, ak i spavanjem duim od 6 do 8 sati moralno je apsolutno za osudu. Dokona
kontemplacija je Bogu manje ugodna nego aktivan rad i motiv u pozivu(M.Veber 1968,str. 173).
Veber smatra da je oivljavanje metodizma prethodilo procvatu engleske industrije
krajem 18. veka i potkrepljuje to stavovima Dona Veslija: Ja se bojim da nije, gde se bogastvo
povealo, sadraj religije u istoj meri opao.... jer religija mora u istoj meri da stvara kako radinost
tako i tedljivost, a ove ne mogu opet da proizvedu nita drugo nego bogastvo. Ali ako se poveava
bogatstvo onda se poveava ponos, strast i ljubav prema svetu u svim njihovim oblicima.....Mi ne
219
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
ovekova dunost prema Bogu; materijalna, spoljanja dobra dobijaju sve vei
znaaj u ovekovom ivotu; ovek mora da se stalno potvruje svojim racionalnim,
ovostranim kvalitetima, kao to uiva u onostranom blaenstvu; potvrivanje u
radu predstavlja glavni pokretaki motiv ovekovog ivota i stvaralatva umesto
usamljene kontemplacije i skruene molitve.
Protestantska reforma zahtevala je vie prostora za ovekovo svesno,
racionalno, razumsko i lino delovanje, za oseaj vlastitog uea i doprinosa u
svakodnevnom radu i ivotu. To je bio poetak borbe za slobodu, individualnost
i samostalnost oveka, koja e se kasnije jo odlunije ispoljavati kroz razliite
pokrete i revolucije, posebno tokom 18. i 19. veka. Industrijska revolucija i nastanak
kapitalizma imali su osnovni zahtev za potpunim oslobaanjem oveka, radnika
od svih materijalnih i duhovnih stega i prepreka. Jedino potpuno slobodan ovek
maogao je da se posveti radu i obavezama koje je zahtevao nadolazei period
industrijskog razvoja. Protestantski duh je predstavljao povoljnu duhovnu
klimu i kulturnu podlogu na kojoj je mogao da se razvija kapitalistiki duh
rada, sticanja i bogaenja.
Zenlje koje batine konfuijansku kulturnu tradiciju (zemlje istone Azije)
danas se nalaze u grupi zemalja sa najrazvijeniom ekonomijom (Japan), ili su razvile
veoma snane ekonomije, bez obzira na mali prostor i oskudne prirodne resurse
(Tajvan, Hogkong, Singapur), ili ve godinama imaju najveu stopu ekonomskog
rasta (Kina), ili imaju nekoliko snanih, svetski znaajnih i uticajnih kompanija
(Juna Koreja). Konfuijanizam kao kulturna tradicija (filozofija, etika, nain
ivota) ispoljio je (kao retko koja druga kultura) ogromnu protivrenost, pokazao
svoje dvostruko lice. Na jednoj strani, konfuijanizam je produkovao i odravao
specifian feudalni sistem, koji se u Kini odrao vie od dva milenijuma kroz
brojne dinastije, u Koreji se javio u 12. veku, a u Japanu se posebno ispoljio u
moemo spreiti ljude da budu marljivi i tedljivi, mi moramo sve hriane opominjati da stiu
koliko mogu i da tede koliko mogu, to stvarno znai da se bogate, ali i da daju koliko mogu da
bi porasli u milosti (M.Veber, 1968, str.205-fusnota).
Kapitalistiki uspeh jednog lana ceha bio je - ako je on bio zakonito postignut dokaz
njegova potvrivanja i stanja milosti, dizao je presti i propagandne anse sekte, i stoga je bio rado
vien (Isto, str.249).
Sutinu konfuijanske filozofije, etike i naina ivota, koju je zagovarao Konfuije u
krajem 6. i poetkom 5. veka pre n. e., ine sledei principi: en (dobrota, ovenost), li (obredi,
norme), dong (odanost svojoj pravoj prirodi), u (uzajamnost) i sjao (sinovljeva ljubav). Svih
ovih pet elemenata sainjavaju vrlinu (di) koja je centralno mesto konfuijanske filozofije. Tokom
istorije ove vrednosti su se ispoljavale na razliit naine, zavisno od odreenih drutvenih odnosa
i drutvene sredine. U Kini su dong, u i sjao produkovali centralni znaaj porodice, plemena,
odluujuu ulogu oca i odanost sina ocu, ene - muu, mlaeg brata strarijem bratu. U veini
istonoazijskih zemalja izvorni konfuijanski principi razvili su oseaj dunosti (prema porodici,
dravi, kolektivu, preduzeu, kompaniji) to je bilo od odluujue vanosti za prihvatanje
industrijalizma i kapitalistikog privrednog sistema.
220
KULTURA
periodu Tokugava. U tom vremenu konfuijanizam je poivao na svojim klasinim
principima i uspeno odbijao sve pokuaje ekonomske, politike i socijalne
transformacije i modernizacije. U teoriji je vladalo miljenje da je konfuijanska
kultura, sa dominnatnim porodinim vrednostima, ograniavajui faktor i
prepreka poslovnim inovacijama i ekonomskom uspehu tih sredina i geografskog
prostora. Na drugoj strani, poevi od kraja 19. veka u Japanu, te posebno posle
Drugog svetskog rata u ostalim istonoazijskim dravama, a danas posebno u
Kini i delimino u Vijetnamu, konfuijanska kultura, tradicija i misao postali su
glavni pokretai reformi, preduzetnikog duha i ekonomskog napretka.
ta je uslovilo takav kulturni preobraaj? Koji su kulturni elementi i etiki
principi konfuijanizma koji su dozvolili, prihvatili i podstakli istonoazijsku
modernost?
Ovde se jo jednom potvrdila teorija koja kae da iste kulturne vrednosti
mogu dati razliite ekonomske i socijalne rezultate. To konstatuje i Lusijan V. Paj
(2004,str. 387), kada kae da iste vrednosti, ak i u isto vreme, koje postoje u
potpuno razliitim okolnostima mogu dati, a obino i daju, razliite efekte, dok
na drugoj strani, iste vrednosti u razliitim vremenima mogu se kombinovati na
razliite naine i tako proizvesti razliite efekte. To znai da neke tradicionalne i
ukorenjene vrnjednosti poseduju karakteristike univerzalnih vrednosti. Viljem de
Bari (1998) istie da je konfuijanizam formirao nekoliko univerzalnih azijskih
vrednosti kao to su saoseanje, distributivna pravda, svest o obavezi, ritual,
javni duh i grupna orjentacija, koje mogu da se ravnopravno mere sa vrednostima
koje su proizveli protestantizam, prosvetiteljstvo, racionalizam i druge zapadne
vrednosti.
Konfuijanska odanost autoritetu i spremnost da se potuju pravila,
dovela je do toga da se prihvata vodea uloga drave (vlade) u trinoj ekonomiji
iatonoazijskih zemalja, kako onih koje su prihvatile kapitalizam, tako i moderne
socijalistike Kine. Odgovorna, preduzimljiva, racionalna i drutvu prijemiva
drava (vlada) pokazala se od presudne vanosti za uspon Japana i etiri mala
ekonomska tigra (zmaja) na jugoistoku Azije. Potovanje uzora i organska
solidarnost, proetaa ljudskom interakcijom u skladu sa zajednikim tenjama
i tolerancijom, predstavljaju vrednosti koje su doprinele boljem ukljuivljnju u
savremene privredne tokove. Centralno mesto porodice u veini istonoazijskih
zemalja, kao centralne vrednosti konfuijanizma, doprinelo je brem razvoju
porodinih preduzea i porodinog biznisa. Slika porodice kao mikrokosmosa
drave, i ideala drave kao proirene porodice, ukazuje da je porodina stabilnost
sutinski vana za politiki ivot i da je sutinski vana uloga drave u osiguranju
organske solidarnosti u porodici(Tu Vejming, 2004., str. 411). elja za vlastitom
izgradnjom i samokultivisanjem predstavlja azijsku vrednost koja je
podstakla masovno i kvalitetno obrazovanje i doprinela da ono postane civilna
221
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
222
KULTURA
imitira model Japana i nekih zapadnih zemalja, uticala da se od malih porodinih
preduzea razvijaju velike svetske kompanije. Ono to je posebno pokrenulo
korejsku privredu i poslovanje jeste velika spremnost malih preduzetnika da svoju
decu obrazuju i tako pripreme da budu uspeni menaderi, moderni preduzetnici
i vlasnici. U japanskoj konfuijanskoj tradiciji uloga porodice, oevog autoriteta,
sinovljeve ljubavi i bezuslovnog potovanja, mnogo manje je naglaena neko
u kineskoj i korejskoj tradiciji. Veze unutar porodica mnogo su manje izraene
nego u kineskoj i korejanskoj porodici. U japanskoj transformaciji konfuijanskih
vrednosti centralno mesto dobila je vrlina odanosti. Meutim, odanost u ovom
sluaju podrazumeva odanost vrhovnom politikom autoritetu, gospodaru
(posebno feudalnom gospodaru daimyo), voi grupe. Ovo potie od samurajske
i ogunske kulture i tradicije i njihovih etikih pravila (buido) na koju se
konfuijanizam naslanjao. Odanost kolektivnim subjektima ima prioritet u odnosu
na odanost porodici. U modernim preduzetnikim, poslovnim i ekonomskim
odnosisima u Japanu, princip odanosti ogleda se u odanosti menadera svojoj
kompaniji, zaposlenog radnom mestu i radnoj grupi, mladih obrazovnom sistemu,
svih zaposlenih visokoj radnoj etici, iju sutinu ini tenja ka perfekcionizmu,
kao i odanosti svih graana naciji i dravi.
Transformacija konfuijanske kulturne tradicije u sistem vrednosti koji
podstie i stvara preduzetniku inicijativu, duh i inovativnost, a sve to utie na
snaan ekonomski razvoj i napredak, pokazuju da kulturne tradicije nastavljaju
mono da utiu na na proces modernizacije (Tu Vjeming,2004), na raznim
prostorima planete.
Protestantizam (insistira na ulozi pojedinca) i konfuijanizam (istie
vrednost kolektiva, institucija, autoriteta) predstavljaju dva vana primera kulturne
transformacije i kulturnih vrednosti koje su u istim ili razliitim uslovima i vremenu
dali sline ili razliite ekonomske, socijalne i politike rezultate i uspehe. Pored ta
dva primera mogu se pomenuti jo neki kulturni preobraaji i kulturne vrednosti
koji su uticali na privrednu, ekonomsku i drutvenu modernizaciju i razvoj, pre
svih prosvetiteljstvo, liberalizam, Mejdi restauracija i pragmatizam.
Prosvetiteljstvo je donelo nove vrednosti kao to su sloboda, prirodno
pravo, pravna jednakost, svest, zakon, potovanje privatnosti, individualizam,
racionalnost, prosveenost masa. Osnovna poruka prosvetiteljskog uenja odnosi
se na stav da istorija ljudskog roda treba da bude svedoanstvo o stalnom napretku.
Ovo je bila pokretaka misao i podsticaj za oslobaanje ovekove enrgije, kako
individualne, tako i kolektivne, u svim oblastima ljudskog delovanja i stvaralatva.
Ovo se manifestovalo u zahtevima da se ovek oslobodi autokratske monarhije
potpomognute plemiko-klerikalnim slojem koji je uporno titio feudalni drutveni
poredak. Sloboda i jednakost za ugnjetene slojeve, kao osnovno ovekovo pravo,
proklamovano je kako od strane francuskih teoretiara prosvetiteljstva, tako
223
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
prava svojine, modernizovana je armija, reformisano je kolstvo, uvedene su
mnoge institucije sline evropskim i amerikim, donesen je prvi ustav (1889.
godine) koji je uveo parlamentarnu dvodomu monarhiju, umesto apsolutistike.
Ovo je primer gde se kulturni preobraaj i zaokret u sistemu vrednosti
uvodi odozgo, od strane vladajueg poretka, a ne da dolazi odzdo od strane
obrazovanih, intelektualnih, naunih krugova ili masovnih pokreta. Mejdi
restauracija je postakla snaan razvoj japanskog drutva, posebno u oblasti
industrije, tehnologije i trgovine. Mladi ljudi su masovno odlazili na kolovanje u
Evropu i SAD, donosili nova znanja, informacije i vetine, poela je ekonomska
sradnja sa zapadnim zemljama, sve to je ubrzalo ekonomski i drutveni razvoj
Japana u narednom periodu. Ovo nam pokazuje kako promena kulturnih vrednosti
podstie privredni i ekonomski razvoj i stvara povoljnu drutvenu klimu za
preduzetnitvo i poslovanje.
Pragmatizam je filozofsko i politiko uenje, pre svega u Americi
(najznaajni predstavnici V. Dems i D. Djuj), koje je podstaklo razmiljanje
o znaaju praktinog, neposrednog, konkretnog delovanja oveka u njegovoj
sredini. On je uneo preobraaj u oblast duhovnog i verbalno izraavanja, zahtevom
da se sve to izrazu kroz praktinu korist i materijalne vrednosti. Teorija je, za
pragmatizam, samo pretpostavka i instrument za reavanje odreenih problema,
a ne reenje samo po sebi. Istina koja se u radu ne pokae prikladnom, dobrom i
korisnom, te koja ne vodi napred, za pragmatizam je mrtva istina. ovek i drutvo
samo u radu i praksi mogu stei pravu orjentaciju i krenuti ka progresu. Prema
tome, ni ovek ni drutvo nisu sami po sebi dati, oni se razvijaju i ostvaruju prema
mogunostima. Don Djuj smatra da je reenje svake drutvene krize mogue kroz
stalnu potrebu usklaivanja starog sa novim, prolosti sa budunou, tradicije sa
inovacijom. D.Djuj odbacuje revoluciju i smatra neophodnim rekonstrukciju i
reformaciju drutva i drutvenih odnosa. Promena treba da bude svakodnevna,
inovacija da oplemenjuje tradiciju, progres da nadilazi konzervativizam.
Ideje koje je zstupao pragmatizam predstavljaju jedan kulturni katalizator
koji je uticao na razvoj stvaralatva, individualizma, tenji za radom i sticanjem,
shvatanjem znaaja praktinog i konkretnog za oveka i drutvo u SAD krajem
19. i poetkom 20. veka. Pragmativizam je bio odgovor na klasini liberalizam,
konzervativizam i umalu kulturu toga vremena. Smatra se da je on bio jedan od
podsticaja snanog industrijskog i privrednog razvoja tadanjeg amerikog drutva.
Ode su pomenuti neki karakteristini primeri kulturnog preobraaja i
kulturnih vrednosti koji su podstakli razvoj drutva i omoguili stvaranje povoljne
drutvene klime za razvoj preduzetnitva i poslovanja. Postoje i brojni primeri
gde su kultura i kulturne vrednosti uticali negativno na ekonomski i drutveni
razvoj, odnosno doveli do njegovog usporavanja i opadanja, ili su pruali otpor
svakom preobraaju i modernizaciji.
225
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
flikta i riznih postupaka u nekoj sredini predstavlja sigurnost za poslovanje i
dugotrajno poslovno angaovanje. To se posebno vrednuje u nae vreme kada se
zna da ivimo u drutvu rizika i da se rizici stalno umnoavaju i smenjuju (od
terorizma do ekolokih katastrofa). Neposredno sa sigurnou moe da deluje i
dugoronost kao vana kulturna vrednost koja objanjava da se radi o sredini gde
se moe planirati, investirati, postavljati dalje ciljeve, pripremati poslovnu strategiju i posvetiti se inovacijama. Ekonomski razvoj je, kako kae Grondona, stalna
borba izmeu dugoronih ciljeva i kratkoronih interesa, a funkcija kulturnih
vrednosti je podre dugooronost kao sutinu stabilnog ekonomskog procesa.
Kulturna sredina koja gaji kreativnost prestavlja pogodan prostor za razvijanje preduzetnitva i poslovanja (Molend i Nolen, 1995). Rad i kreativnost
su osnove modernog ekonomskog razvoja. Kreativnost je vrednost koja podstie
grupe i pojedince da stvaraju, da se zalau, da se oseaju sigurno, puni motivacije
i samopouzdanja, da sami odgovaraju za svoj uspeh. To dalje podrazumeva prisutnost slobode pojedinca da se upusti u inovacije i nove poduhvate, da traga za optimalnim reenjima, da ima poverenja u druge i drugi u njega. Kreativnost je direktno povezana sa stvaranjem novog, boljeg, bogatijeg, produktivnijeg, savrenijeg
i naprednijeg. Kreativnost i stvaranje su usmereni ka budunosti i susretu sa novim
i progresivnim, oni podstiu konkurenciju i poslovnu dinamiku.
Podsticajna kultura, odnosno kultura koja daje podrku preduzetnitvu i
ekonomskom progresu postavlja obrazovanje u centar sistema vrednosti. One
nacije koje su u prethodnom stolu poklanjale veliku panju obrazovanju, a nastavile
da to ine i danas, stvorile su glavni uslov da budu razvijene u ekonomskom i
svakom drugom pogledu. Obrazovanje je temelj modernog napretka. Re je o
obrazovanju koje prua kvalitetna znanja, informacije i vetine, kao tri neodvojive
komponente jednog obrazovnog sistema.
Da bi bilo svrsishodno, savremeno obrazovanje proizvodi aktivno znanje, ono nije samo opismenjavanje, nije samo
socijalizacija (usmeravanje ka poeljnom ponaanju), ve instrument razvoja sposobnosti, talenta i ambicija svakog pojedinca i cele zajednice.
Samo dinamino obrazovanje i znanje mogu podsticati i razvijati kreativnost
i inovativnost kod savremenog oveka. Drutva koja gaje kulturu proetu visokim
stepenog modernog obrazovanja i znanja mogu oekivati ekonomski i drutveni
progres u dugoronom periodu.
Odgovornost uspostavlja ravnoteu izmeu potreba, interesa, motiva,
elja, namera i postupaka. Bez odgovornosti svaka od pomenutih kategorija mogla
bi da se pretvori u jednostrano, neproduktivno, neobuzdano delovanje sa pogubnim posledicama po konkretno drutvo (naravno i po globalno drutvo).
Vie o obrazovanju, znanju i odgovornosti videti u poglavlju Rad, obrazovanje, odgovornost u ovom udbeniku.
227
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
okruenju, pa i meu njegovim saradnicima koji nisu u stanju da odmah shvate
sutinu poduhvata. Tako poetna preduzetnika hrabrost prerasta u kontinuirano
nastojanje da se preduzetnik probija kroz sve situacije u kojima se zatekao i u
koje e dospeti svojom aktivnou ili aktivnou i posledicama koje su rezultat
delovanja objektivnih inilaca i okolnosti. Preduzetnika klima i preduzetniki duh
mogu zahvatiti odreenu sredinu samo ako se stalno iri uticaj ideja, informacija
i inovacija na tu sredinu, ako se, uprkos otporu i nerazumevanju, pokazuje elja,
reenost i odlunost da se pokrene i podstakne neka poslovna ideja i neko novo
reenje u postojeem radu i poslovanju. Preduzetnik mora biti spreman da deluje
odluno, hrabro, pouzdano i uverljivo i u uslovima opte privredne konjunkture, kao
i u uslovima privredne recesije, krize i poslovne turbulencije. Vetina prilagoavanja
svim privrednim i poslovnim okolnostima i uslovima, od lokalnog do globalnog
nivoa, predstavlja jedanu od najvanijih karakteristika savremenog preduzetnitva
i poslovanja uopte. Preduzetnik mora biti spreman da aktivno deluje na sve
izmenjene okolnosti poslovanja i rada i da nepovoljne situacije za veinu, pretvara
u prednosti za sebe i svoj biznis. Uspean preduzetnik, individualno ili u kolektivu,
pokazuje sposobnost uspostavljanja ravnotee (ekvilibristika) u promenjenim
uslovima i okolnostima. U svakom drutvu postoji mali procenat prirodno
nadarenih ljudi koji se mogu prilagoditi svim okolnostima i probijati kroz sve
situacije. Tu osobinu treba podsticati, gajiti, iriti, stvarati klimu u kojoj e se
preduzetnici brzo prilagoavati promenama i novim uslovima. Razliite prepreke
i blokade mogu da budu podsticajne za prduzetniku matu i kombinatoriku. U
preduzeu, kao i u drutvu, postoje razliite snage i interesi koji se suprostavljaju
promenama u poslovanju, kao i oni koji trae promene. Potrebno je mnogo znanja,
vetine, informacija i line sposobnosti da se odgovori na takve izazove.
229
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
sistem vrednosti, koji veoma teko i sa velikim socijalnim, politikim i moralnim
lomovima menjaju. Tu se teko prihvataju novine, sumnjie se svake promene i
tenja da se radi drugaije od onoga to su generacije oeva i dedova ostavile.
Posebno se prua otpor prema inovacijama u tehnologiji, znanju i organizaciji
poslovanja, kljunim faktorima za uspeh u savremenom preduzetnitvu. Predrasude
suavaju prostor za slobodno, samostalno i podsticajno delovanje u biznisu, one
smanjuju stepen poverenja u pojedince, odreene socijalne i kulturne grupe, a
poverenje je vaan inilac uspeha preduzetnike ideje i preduzetnikog poduhvata
u svakoj sredini. Zbog toga je za uspeh preduzetnitva od presudne vanosti da
svaki ovek koji preduzima neku poslovnu aktivnost ima na umu da e se susresti
sa predrasudama o tome i da pravi strategiju kako prevazii predrasude i uspeti
u svom poslu. Posebno je vano da individualni preduzetnik koji zapoinje neki
novi posao, sa kojim sredina do tada nije imala iskustva, deluje tako da zanemari
sumnjiavost i podozrenje koje ire pojedinci ili odreene socijalne i kulturne
grupe o nemogunosti i nepotrebi takvog posla u nihovoj sredini.
Preduzetnika volja ispoljava se i kroz dinaminost poslovanja i rada.
Nalazimo se u vremenu i okolnostima dinaminih promena kako u meunarodnim
relacijama, globalnim tokovima, tako i na regionalnom i lokalnom nivou. Posebno
je to izraeno u drutvima tranzicije koja moraju da prihvate svu poslovnu
i privrednu dinamiku koja se svakim danom iri na ova drutva i vri pritisak
na ubrzavanje njihovih ekonomskih i ukupnih drutvenih tokova. Uspean
preduzetnik je pokretljiv, pun energije, stalno spreman da preduzme nove poslovne
aktivnosti i izazove koji e doprineti irenju posla i ostvarenju veeg profita.
Dinaminost je povezana sa odlunou, neizvesnou pa i rizikom u nastojanjima
za novim poduhvatima i poslovnim promenama. Dinaminost obezbeuje irenje
preduzetnike volje i poslovne klime na uu i iru okolinu, pokree i podstie
druge ljude da se uspenije i odlunije angauju u poslovnom svetu. Dinamian
preduzetnik je sklon promenama i poboljanjima u poslovanju, ne zadovoljava se
postignutim ve uvek tei dalje i vie.
Uspean razvoj preduzetnitva podrazumeva i fleksibilnost u poslovanju,
njegovom organizovanju i voenju. Fleksibilnost podrazumeva takav nain rada u
kome se jedno reenje moe prilagoditi promenjenim uslovima i novim zahtevima
poslovanja. Danas smo svedoci da pojedine kompanije za kratko vreme promene
deo ili celokupno poslovanje, odravajui na taj nain mogunosti opstanka na
tritu i dajui odgovor narastajuoj konkurenciji. Fleksibilna struktura nekog
preduzea omoguava lake kombinovanje poslovnih resursa, bolju iskoritenost
kapaciteta, utede u materijalu, vremenu i poveava efikasnost i produktivnost.
Fleksibilna kompanija mora da se u kratkom vremenu preorjentie na novu
proizvodnju ili uslugu i da na taj nain odgovori zahtevima trita i konkurencije.
Ovde posebno dolazi do izraaja preduzetnika volja i motivacija za poslovni
231
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
KULTURA
ivota, kako u preduzeu, tako i lokalnoj i iroj zajednici. On iri duh poverenja,
podstie i motivie druge, pokree na poslovni poduhvat druge u svom okruenju.
Istina, harizmatski usmereni preduzetnik moe i da deluje negativno ukoliko
svoju harizmu koristi samo na ostvarenje line promocije, sticanje monopolskog
poloaja i koritenje neregularnih i nedozvoljnih sredstava u sticanju bogastva i
postizanju poslovnog uspeha.
Neposredno povezana sa harizmatinou jeste i sklonost ka liderstvu
u grupi, kompaniji, sredini. Lider ili voa podrazumeva linost koja je po
svojim mentalnim, intelektualnim i obrazovnim sposobnostima sklona da uvek
zauzme poziciju prvi meu jednakima, ali da prednjai u odgovornosti i viziji.
Liderstvo zahteva sposoban, odluan, angaovan i motivisan tim spreman da
ostvari impresivne poslovne rezultate. Liderstvo u timu znai takvu kombinaciju
elemenata voenja u kojim e ono ja lako i neosetno prerati u mi, ali
istovremeno sauvati podsticajnu i kreatvnu dimenziju svakog ja izraenu u
slobodi, slobodnoj volji, linoj motivaciji i vlastitom zadovoljstvu. Lider treba da
deluje po principu line odgovornosti, a ne po principu slobodne volje. On treba
da motivie i pokree, da zastupa etike principe u radu. Lider mora biti mentalno
zrela i snana linost koja nije podlona estim promenama raspoloenja, nije
povodljiv, trpi uticaje sa strane, spreman da se argumentima odupre svakoj vrsti
dijaloga, sueljavanja i konflikta. Za dobrog lidera sardnici u timu uvek e imati
oseaj da on slui timu umesto da ga eksploatie, da slua ta drugi misle i
predlau, da povezuje sve u jednu skladnu celinu, vodi brigu o ispoljavanju svojih
oseanja, uvek stvari gleda oima drugih (u poslovnom i preduzetnikom smislu
to znai oima kupaca i trita).
7. Tolerancija
Savremeno drutvo je puno protivrenosti, podela i atomizovanosti grupa
i zajednica. Da bi se ostvarila komunikacija i usklaenost potreba i interesa
neophodan je visok stepen tolerancije. Tolerancija polazi od pitanja: zato smo
razliiti? Razliitost je prirodno svojstvo oveka, svesti i drutva. To je unutarnja
dijalektika i energija drutva i drutvene mobilnosti. Jedino u mnotvu razliitosti
drutvo moe obezbediti dovoljno podsticaja, ideja, slobode, neophodnih za stalni
razvoj, konkurenciju i pluralizam potreba, interesa i vrednosti. Meutim, bogatstvo
razliitosti esto prelazi u stanje latentne opasnosti od izbijanja sukoba razliitih
oblika i intenziteta. to se drutvo bre razvija, u ekonomskom, tehnikom, i
tehnolokom pogledu, to se ee pojavljuju pukotine u njegovom socijalnom
biu (nezaposlenost, siromatvo, marginalne grupe, lokalna i regionalna nerazvijenost), koje podstiu kulturne razlike, politike sukobe i ideoloke netrpeljivosti.
233
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
8. Prijateljstvo
Prijateljstvo podrazumeva emocionalnu bliskost, toplinu, poverenje, pouzdanost, iskrenost i odanost meu osobama. Razvoj ljudskog drutva kroz istoriju
donosi razliite uloge prijateljstva. Nekada je ono bilo znak odanosti i spremnosti
da se pomogne u borbi protiv neprijatelja i odbrane teritorije ili dravne samostalnosti. Tu se prijateljstvo razvijalo kao nunost, bilo je uslovljeno, posredovano,
funkcionisalo je kao suprotstavljanje neprijatelju, a ne kao izraz unutranje
potrebe i zadovoljstva osoba koje stupaju u prijateljske odnose. Prijateljstvo je
nekada znailo i odnos prema poznanicima i bliskim srodnicima za razliku od
nepoznatih ljudi za koje ne mora da postoji neprijateljski odnos, ve je re o
udaljenosti i distanci u komunikaciji.
Prijateljstvo se moe podeliti na dve grupe. Prvu grupu ine prijateljstva
meu drutvenim grupama i zajednicama, ona su esto institucionalizovanja kroz
neke, izjave, deklaracije, ugovore i poivaju na nekom zajednikom interesu koji
ih jasno odvaja od drugih. Drugu grupu prijateljstva ini prijateljstvo meu pojedincima, poznanicima, kolegama, generacijom ili intimnim, emotivnim vezama
(ljubav, stalno druenje, upuenost na nekoga).
9. Kultura dijaloga
Dijalog je znaajan element kritike, istraivanja, saznanja i kreativnog
pristupa drutvenim odnosima. Dijalog mora biti slobodan, uesnici u dijalogu
ravnopravni i autonomni. Dijalog je samo poetak traganja za istinom i sadrajem
nekog problema, pitanja ili pojave. Kultura dijaloga podrazumeva mnotvo el234
KULTURA
emenata. a) lina kultura sagovornika; b) potovanje sagovornika i pravo da
ima drugaije miljenje; c) razvijenu svest i spremnost na toleranciju sredine u
kojoj se dijalog vodi; d) kritiki pristup i traganje za istinom; e) dijalog mora dati
stvaralaki doprinos (rezultat) daljem istraivanju pokrenutog problema; f) dijalog
ne mogu uspeno voditi sagovornici iji se stavovi unapred znaju; g) dijalog moe
obuhvatiti sva pitanja od znaaja za nauku, drutvo i istraivanje; h) kompetentnost sagovornika moe voditi uspenom dijalogu; i) uesnici u dijalogu moraju
biti ravnopravni u pristupu predmetu dijaloga i njegovom jasnom odreenju; j)
jedina nadmo i ostvarena prednost jednog od sagovornika jeste puna argumentacija stavova koje iznosi; k) dijalog mora da unapredi miljenje, ne da ga potini
ili diskredituje.
Dijalog koji ne posreduje izmeu stvarnog i mogueg nije aktuelan i nema puniji
znaaj za kulturu na koju se odnosi.
Ratko Boovi
1. Pojam intelektualca
U svakodnevnom ivotu, ponaanju i govoru postoji dosta nerazumevanja
oko toga ta se porazumeva pod pojmom intelektualac, ko je intelektualac i ta ga
ini takvim, po emu se on razlikuje (i da li se razlikuje) od drugih graana, kakva
je njegova uloga u drutvu i slino. Uobiajeno je da se pod pojmom intelektualac
posmatra ovek sa visokim obrazovanjem, koji radi neki visokostruan i odgovoran posao, koji je dobro informisan, onaj ovek koji je proitao dosta knjiga i
proputovao, upoznao mnogo mesta i kultura. Meutim, za potpunije razumevanje
pojma intelektualac nisu dovoljna samo prethodna obeleja, iako su mnoga od
njih ukljuena u taj pojam. Potrebno je uoiti ta je to to izdvaja intelektualca
od velikog broja visokoobrazovanih, informisanih i naitanih ljudi. To je nain
miljenja, metod kojim pristupa posmatranju, prouavanju i odnosu prema stvarnosti (pojavama, procesima i odnosima u drutvu). Intelektualac postavlja pitanja i
daje odgovore na ve postavljena pitanja. Postavljanje pitanja i kritika postojeeg
stanja, traganje za boljim, novim, drugaijim, predstavlja tu graninu liniju koja
odvaja intelektualca od mirnog kolovanog graanina. Kritika, traganje za uzrocima i korenima negativnih pojava, za smislom ponuenih reenja i projekata
koje nameu centri moi u drutvu i odanost istini kao vodilji u drutvenoj interakciji, ine misao i akciju intelektualca nezavisnom od postojeih odnosa snaga
u drutvu. Istinitost, humanost i racionalnost ideje bitniji su za intelektualca od
njene trenutne koristi i drutvene uslovljenosti.
Intelektualac je svaki ovek u iji je ivot ula razumna i umna ideja to je odredila
itav njegov nain miljenja, verovanja, vrednovanja i delovanja, bez obzira na njegovo
drutveno poreklo, klasni poloaj, formalno obrazovanje itd. Obino u drutvu postoji
skupina ljudi koja prikuplja, sreuje, iri, tumai, stvara i rastvara najraznovrsnije
duhovne vrednosti, ivi duhovnim ivotom, voena interesom da svet upozna i osmisli a
ne da njime vlada ili da ga koristi za druge potrebe.
uro unji
U analizi ove teme oslanjam se velikim delom na stavove koje je izneo uro unji
u knjizi Cvetovi i tla - ogled o ulogama ideja u ivotu, kao i na stavove .P.Sartra objavljene u
knjizi Filozofske i politike rasprave.
236
INTELEKTUALCI I INTELIGENCIJA
Miljenje, kritika i delovanje uslovljeno idejom istine u drutvu govori o
vrednosnom profilu intelektualca i ujedno predstavlja granicu koja se moe povui
izmeu pravih, istinskih i kvazi (lanih, tobonjih) intelektualaca. Za intelektualce iz prve grupe nain miljenja odreuje njihov nain ivota i delovanja,
oni sve podreuju istini i smislu. Kod druge grupe dominira stav da ive od ideje
i proizvodnje istine, a ne od njenog dokazivanja. Oni e misliti, delovati i iznositi
ideje onako kako uslovi i okolnosti u drutvu diktiraju, priklonie se centrima moi
i vlasti, pokuati da izvuku korist za sebe (ponekad za svoju uu grupu), merenu
materijalnim bogatstvom, usponom u karijeri i statusom u drutvu.
2. ta ini intelektualca
Traganje za novim, istraivanje pojava, procesa i odnosa u drutvu, elja da
se doprinese kulturnom napretku ue i ire sredine. U svom stvaralatvu intelektualac tei da misli slobodno, da iznosi svoje ideje, da podstie druge da rade i stvaraju,
da se stvori drutvena klima i uslovi koji omoguavaju slobodno delovanje, ekonomski napredak, politiki pluralizam i potovanje ljudskih prava. Mislioci nisu
odgovorni za svoje ideje koje e drugi protumaiti i zloupotrebiti u nedemokratske
svrhe i retrogradne akcije, kao to je to bio sluaj sa nekim Nieovim i Marksovim
idejama i stavovima. Jedino ako intelektualci instrumentima sile i vlasti nameu
svoje ideje, onda postaju odgovorni za posledice. Meutim ukoliko pribegavaju
nametanju ideja silom onda oni izlaze iz kruga intelektualaca.
Intelektualci u svom radu zastupaju stav humanizma, istiu univerzalne
vrednosti kao orijentir, potuju i tite slobodu (tragaju za njom), podstiu javni
govor, razvijaju kulturu dijaloga kao pravo na drugaije miljenje (drugima i sebi),
odbacuju lai, nastoje da usklade korisno i umno (ono to je korisno nije uvek
umno i obrnuto). Intelektualci reaguju na stanja i dogaaje u drutvu, zato se smatraju najsenzibilnijim delom drutva (neka vrsta savesti drutva), nisu dogmate
(ne prihvataju stvari jednom zauvek date), kritini su prema drugima ali i prema
sebi i svom poloaju u drutvu. Intelektualac se ne opredeljuje unapred za jednu
drutvenu grupu ili neki stav, ve procenjuje prema vrednostima i postupcima njihov
znaaj i uticaj. Za svaki stav ili postupak u drutvu intelektualac postavlja pitanje
- Zato? Kako? Koja je alternativa? Kakve su mogunosti? Koje su posledice
takvog stava ili postupka? Intelektualci teko ulaze u partije i politike institucije,
tamo ih sputava birokratija i ideologija. esto su u sukobu sa politikom moi i
vlasti jer potuju mo znanja, analiziraju i kritikuju postupke vlasti. Meutim politika ih esto dodiruje (bavi se njima), bez obzira koliko je oni izbegavali. ee se
angauju u drutvenim pokretima i graanskim inicijativama. .
237
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
3. Inteligencija
Pod inteligencijom se podrazumeva drutveni sloj koji sainjavaju nosioci
najvieg znanja i obrazovanja i koji obavljaju stvaralake, kreativne i duhovne
poslove u oblasti nauke, kulture i umetnosti. Da li je inteligencija samo zbir intelektualaca u drutvu ili je to neka posebna grupa? Inteligencija podrazumeva
odreeni stepen kolektivnog i zajednikog u delovanju i poloaju koji zauzimaju
u drutvu, dok su intelektualci vie individualci, odvojeni u svom stvaralakom
svetu i nemiru. Dakle, inteligencija je kombinacija odreenja po sebi (od nekog
drugog definisana, razvrstana kategorija) i oseaja za sebe (pripadnosti nekoj
skupini, snazi, subjektu u drutvu). Inteligencija bi se mogla figurativno doarati
kao more, a intelektualci kao svetionici (orijentiri). Problem moe stvoriti i
razliita upotreba pojma u zapadnoj literaturi gde se esto pod intelektualcima i
inteligencijom podrazumeva sinonimno znaenje. Inteligencija je zapoela svoje
formiranje jo podelom rada na materijalni i duhovni. U novom dobu uoavamo
tri perioda masovne pojave inteligencije u drutvu: prvo, posle raspada feudalizma
(humanizam, renesansa, prosvetiteljstvo); drugo, u vreme industrijske revolucije i
tree, u vreme postindustrijske, informatike revolucije. ovani Sartori naglaava
da je masovna pojava inteligencije u svim oblastima ivota karakteristika postindustrijskog drutva.
Inteligencija potie iz razliitih klasa i socijalnih slojeva. U razvijenom
drutvu najee iz srednje klase. U bivim socijalistikim zemljama iz radnitva
i seljatva. Njeno razliito klasno poreklo govori o stepenu unutranje otvorenosti drutva i socijalnoj mobilnosti, mogunostima pristupa obrazovanju, znanju i
informacijama u drutvu. Prema poloaju koji zauzima u drutvu, materijalnom
stanju i uticaju, danas neki autori govore o postojanju intelektualnog proletarijata u skoro svim zemljama savremenog sveta.
Mogue je izvriti podelu inteligencije prema razliitim kriterijima. Jedna
od najstarijih podela jeste podela na humanistiku i tehniku inteligenciju, gde u
238
INTELEKTUALCI I INTELIGENCIJA
prvu grupu spadaju stvaraoci i kreativci u oblasti drutvenih nauka i umetnosti, a
u drugu grupu naunici i strunjaci iz prirodnih i tehnikih nauka. Podela se moe
vriti i prema vrstama obrazovanja, stepenu znanja i informacija, kreativnosti,
konkretnim uslovima i poloaju u drutvu, kao i prema stavovima, aktivnostima i
odnosu prema drutvenim dogaajima. Jedna od podela koja moe imati znaaj za
socioloko posmatranje inteligencije deli istu na kritiku (angaovanu, pravu)
inteligenciju i na statistiku (inovniku) inteligenciju.
Kritika (stvaralaka) inteligencija ima sve veu ulogu i znaaj u savremenom drutvu. Ona ostvaruje koncentraciju znanja i informacija, nosilac je progresivnih ideja i aktivnosti. Snana i autonomna, ona utie na razvoj demokratije i
javne svesti, javnog mnenja i civilnog drutva. Kritika inteligencija, koncentrisana
u istraivakim centrima, institutima, agencijama i univerzitetima, bila je nosilac
ideja i pokreta koji su doveli do ruenja socijalizma i drugih zatvorenih drutava.
U razvijenom svetu kritika inteligencija je sve vie koncentrisana oko podsticaja
razvoja biznisa. Statistiku (inovniku) inteligenciju sainjavaju obrazovani
ljudi koji obavljaju, strune, rutinske poslove u kompanijama i javnoj upravi
(moderna birokratija). Oni su intelektualni najamni radnici (Rajt Mils). Iz te
grupe inteligencije regrutuju se oni koji postaju savetnici, laskavci, strunjaci
za legitimaciju vlasti, deurni ideolozi i slino. Njima se esto okruuju ljudi od
moi, koristei ih kao pokrie za svoje stavove i postupke, prebacujui na njih
krivicu za pogrene postupke i neuspehe.
239
XX
MORAL
240
MORAL
Moral je ovekovo aktivno oblikovanje, usmeravanje sopstvenih i tuih postupaka i
htenja te njihovo ocenjivanje kao dobrih i zlih.
Vuko Pavievi
Dve su osnovne crte sadrine moralnih normi: one, prvo, nareuju ono to je dobro,
a zabranjuju ono to je zlo; one, drugo, nareuju ono to je dostojno oveka, to je
oveno, a zabranjuju ono to je suprotno tome. Meutim, ta je dobro i zlo, ta je
oveno, a ta neoveno, ne moe se odrediti unapred i jednom za sva drutva. Naprotiv shvatanja o dobru i zlu se razlikuju od jedne zajednice do druge, u skladu sa
osnovnim sastavom te zajednice.
Radomir Luki
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
MORAL
porava njihov ekonomski oporavak i razvoj. Zatim terorizam kao najvee zlo koje
se jasno pokazalo poetkom XXI veka. Tu su jo kriminal, trgovina nedozvoljenim
sredstvima i trgovina ljudima. U svim prethodno pomenutim pojavama, novac,
profit i trenutni ekonomski interesi potiskuju i zanemaruju moral i humanizam.
3.
Poslovni moral
Od samog poetka poslovanja i razvoja preduzea, naina rada i sticanja profita, bogastva i ostalih pogodnosti koje prua dobro i uspeno poslovanje,
namee se jedno pitanje veita dilema: da li poslovanje ima dodirnih taaka sa
moralom i moralnim delovanjem pojedinaca i grupa? To pitanje se moe postaviti
i kao dilema o tome da li bogatstvo neminovno podrazumeva i sumnju, nepoverenje i zavist prema njegovom poreklu, nainu sticanja i gomilanja. Posmatranje
odnosa izmeu poslovanja i etike moe se proiriti na nain rada, koritenje
prirodnih i ekonomskih resursa, vlasnike odnose, rukovoenje preduzeem,
kvalitet rada, odnos prema zaposlenima, odnos prema lokalnoj zajednici, regiji,
dravi. Mnogi e konstatovati da istoriski razvoj ekonomskih odnosa ne ostavlja
mnogo argumenata za tezu da je etika i poslovanje u neposrednoj vezi. Drugi e
pak rei da etika i nain rada, pogotovo upravljanja preduzeem i njegovog organizovanja, nemaju nita zajednikog. Neki e moda rei da ekonomija nema
nikavu obavezu niti potrebu da bude moralna, a ima i onih koji e, sa dozom
cinizma dodati da ekonomija, po svojoj sutini, ne moe biti etina sve i kada
bi to htela i nastojala da bude. Takvi e dobronamerno savetovati sve one koji
trae moralno postupanje u poslovanju, neka idu u crkvu i neka se bave religijom
umesto biznisom.
Na drugoj strani, postoji miljenje da poslovanje bez moralnih kriterija i
ekomomija bez etike ne mogu dati trajnije, stabilnije i znaajnije rezultate, niti neku
konkretnu zajednicu uiniti srnom i prosperitetnom. Zbog toga se esto govori
o potrebi uvoenja etikog kodeksa u principe poslovanja, rada i rukovoenja u
svim preduzeima. Tu se jo javlja dilema o tome da li je poslovna etika stvar line
savesti direktora, menadera, slubenika, radnika, ili je to rezultat kolektivnog i
zajednikog morala neke grupe, zajednice, sredine, drutva. U dananje vreme,
oznaeno kao doba globalizacije, ova dva suprostavljena stava o odnosu izmeu
Zastupnicima ovog stava moe se odgovoriti da je crkva sve vie krenula ka
biznisu. Navodimo dva karakteristina primera: Papa Jovan Pavle II objavio je 1999.
godine CD pod nazivom Abba Pater sa rep muzikom, gde i sam repuje (CD se odlino
prodavao); drugi primer, na jednom univerzitetu u Britaniji moe da se studira crkveni
menadment.
243
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
244
MORAL
nedostatka poslovne etike kod najodgovornijih ljudi, odnosno rukovodstva same
kompanije. Moe se rei da je to primer nedostatka kolektivne ili grupne etike.
Posledice pomenutih skandala su velika teta za kompaniju, gubitak radnih
mesta za zaposlene, potresi na berzi, sumnje u poslovanje drugih kompanija, teta
kod onih koji su posedovali akcije pomenutih kompanija i porast nepoverenja
u savremene principe poslovanja. Dakle, nije re samo o direktnoj teti za pojedine kompanije, ve o teti koja je naneta celokupnoj svetskoj ekonomiji, jer
ekonomija danas deluje po principu spojenih posuda, a njeni negativni sluajevi
(krah pojedinih kompanija, skandal, pad poslovanja) izazivaju domino efekat
na svetskom nivou. Tako se vri pritisak na obaranje svetskog imida moderne
ekonomije, dolazi do erozije poslovnog poverenja i socijalnog kapitala kao veoma
vanih elemenata u savremenoj globalnoj ekonomiji. Nita vie nije stvar samo
lokalnih, pojedinanih i izolovanih poteza, odluka i posledica. Sve se reflektuje
na globalnom nivou.
U sluaju Sosijete enerasl banke, imamo primer, pre svega, nedostatka
poslovne etike pojedinca, uesnika u poslovnom procesu (ovoga puta u berzanskom poslovanju). Pojedinac koji ne poseduje elementarne principe line poslovne
etike, i ima deficit ukupnih moralnih standarda, uvek je spreman da izvri prevaru,
da stavi svoje line interese iznad kolektivnih, zakonskih, iznad normi obiajnog
poslovnog morala i ljudskog odnosa, da narui poslovnu klimu i atmosferu, da
pokoleba druge. Etika pojedinca je gradivni elemenat kolektivne etike, korporacijske etike. ovek bez line poslovne etike predstavlja malignu taku u poslovanju svake kompanije, taku koja stalno vreba da se proiri i zahvati ceo sistem
kompanije. Nedostatak poslovne etike dovodi do poremeaja uobiajenih tokova
poslovanja, kako u sredini gde se kompanija nalazi, tako i u irem okruenju, a
nekada deluje i na svetske ekonomske i poslovne tokove. Gubitak poverenja u
poslovanje, u preduzee, u rukovodstvo i slino. Treba naglasiti da je poverenje
danas jedan od kljunih uslova za uspeno poslovanje i razvoj preduzetnike i
poslovne klime na svim nivoima i u svim sredinama. ta dovodi do gubitka poverenja? Pre svega re je o prevarama i iskazanim namerama da se ostvari prevara,
kao to je to sluaj u tri prethodno pomenuta primera poslovnih skandala. to se
vie iri potreba za poverenjem i jedinstvenim poslovnim standardima, to se vie
otvara mogunost za razliite oblike prevara, skrivenih i nedobronamernih postupaka u poslovanju. Ako se tome doda nedostatak poslovne tradicije, neizgraane
moralne norme u radu i poslovanju, razoren sitem pozitivnih poslovnih i ivotnih
vrednosti u narazvijenim sredinama (drutvo u tranziciji), kakva je naa, onda se
moe govoriti o eldoradu za razliite vrste prevara i poslovnih skandala.
U januaru 2008. godine mediji su preneli vest da je uhapen broker Sosijete eneral
banke, jer je trgovanjem na berzi, otetio banku za 4,9 milijardi eura.
245
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
MORAL
Izostanak moralnih nazora u bilo kom segmentu poslovanja uzrokuje, direktno ili
indirektno, poveane trokove, gubitak profita i smanjenje zarade, a to smanjuje
konkuretsku sposobnost preduzea i time naruava njegov ugled u poslovnom
okruenju. Poslovna etika mora biti zastupljena u svim segmentima preduzea,
kao i kod svih zaposlenih, od direktora do portira. Ali je njeno prisustvo neophodno i u uem i irem poslovnom okruenju. Pravednost, moralnost, ekonomska
racionalnost i koristoljublje stalno se prepliu i meaju.
1.
2.
3.
4.
.
6.
7.
8.
9.
Trokove i tetu preduzeu, pre ili kasnije, nanose kako prevare u izvetajima o poslovnom uspehu preduzea, tako i nain pakovanja, etiketiranja proizvoda, zatim prevare u deklarisanju sadraja proizvoda, naina oglaavanja i reklamiranja, naina rukovoenja, nagraivanja i
motivacije zaposlenih.
247
XXI
RELIGIJA
RELIGIJA
2) Proces stalnog dogaanja religije, neto novo, nepoznato, lino: unutranji
doivljaj, oseaj, emotivno stanje, motivi, stavovi, miljenja. Postoji objektivna
religioznost (institucionalizovana), uglavnom kao kolektivni in (prisustvo
bogosluenju, liturgija, priee, krtenje) i subjektivna religioznost, unutranje
individualno stanje oveka (nemir, nagon) koje ga pokree da trai zadovoljenje
svojih duhovnih potreba (ili drugih potreba na duhovni nain), u neemu to je
izvan objektivnog sveta. Takoe postoji aktivna i pasivna religioznost.
Najznaajniji zajedniki nazivnik religije, bez obzira na vreme i kulturu, jeste njen
pokuaj da posveti (uini svetim) ponaanja i verovanja povezana sa najneposrednijim,
stvarnim, individualnim i kolektivnim opstankom, materijalno i duhovno shvaenim.
Joakim Wach
Religijska beda je jednim delom izraz stvarne bede, a jednim delom protest protiv
stvarne bede. Religija je uzdah potlaenog stvorenja, dua sveta bez srca, kao to je i
duh bezdunih prilika. Ona je opijum naroda.
Karl Marx
Religija je upoznavanje naih moralnih dunosti u obliku boanskih zapovesti.
Imanuel Kant
Religija je jedan (i esto najvaniji) od organizatora i regulatora svakodnevnog ivota
Agne Heler
2.
Koreni religije
(religioznosti)
Nastanak religije povezuje se sa brojnim uzrocima i njihovim vremenskim i prostornim manifestacijama, tokom razvoja ljudskog roda. Na poetku se
249
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
RELIGIJA
3.
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
metafora za ugodan ili neugodan, sadrajan ili siromaan ivot oveka u drutvu
i na zemlji. Religija za oveka moe da ima i terapeutsko dejstvo. Odlazak na
ispovesti i saveti koji se primaju od svetenika mogu imati isto, ili jo uspenije,
dejstvo kao odlazak kod psihologa ili psihijatra. Meutim, ako ovek sam sebi,
bez pomoi svetenika, kroz samospoznaju i samoosveenje u religiji, moe biti
terapeut, onda bi to zaista bilo korisno dejstvo religije u ovekovom ivotu. Ponekad
ovek doivljava boga i kao poslednje i najsigurnije utoite, odnosno azil. To se
deava onda kada mu sva druga sklonita i utoita od svakodnevnih iskuenja, od
tekog, surovog i teskobnog ivota postanu nesigurna. Moda je budizam najbolji
primer da je ovek u svakodnevnom ivotu, ustvari samo u boijem azilu na
zemlji. Sa psiholokog stanovita religija se javlja kao inilac koji vri selekciju
ciljeva i uloga koje ovek ima i obavlja. Mnotvo ciljeva koje sebi ovek postavlja
i uloga koje ispunjava, esto dovode do uznemirenosti i frustracija. Religija se
javlja kao prostor gde e ovek potraiti oprotaj za neispunjene ciljeve i uloge,
za odustajanje i beanje od njih (Bog je tako hteo). Religija moe da oslobaa
od straha, tuge, bola ili da pojaava takva stanja.
Religija se javlja kao moralni korektor i nadzor nad ovekovim stavovima,
postupcima i ponaanjem. Bog se doivljava kao vrhovni moralni sudija (Bog
sve vidi), koji je nepogreiv i pravedan. On e proceniti i u pogodnom trenutku
opomenuti ili kazniti za nepravedne i nemoralne postupke. Ortodoksni
religijski stavovi upuuju na to da pravde na zemlji nema, te da jedino moe biti
sigurna (uvek e stii) boija pravda. Ljudi se, ipak, pozivaju da vode rauna o
svom moralnom integritetu i izgradnji pravedne i na moralu zasnovane zajednice.
Postoji veliki raskorak izmeu onoga ta savremeni ovek moe da uini i onoga
ta on hoe i stvarno ini. Tu je sada religija stavljena na ispit da pokae svoju
mo kontrole nad ovekom i njegovim nemoralnim postupcima, da mu nametne
griu savesti kao unutranji limitator za sve postupke koji nisu u skladu sa
dobrotom, ljubavi i pravdom.
Religija koristi greh kao instrument kojim regulie moralno ponaanje
ljudi. Greh je sve ono to ovek ini, a to se protivi boijim kriterijima pravde i
moralnosti. Ali kako odrediti gde su granice do kojih dopire ovekovo moralno
ponaanje koje je po boijoj volji. Poto je moral drutvena i istorijska kategorija
(stalno se menja) onda ovek nastoji da pomeri granice boije pravde ili da ih
tumai na sebi svojstven nain. Tako je ovek stalno u iskuenju da prekorai
granice pravde, morala i dobra i da ode u polje nepravde, nemorala i zla. Religija
je i tu pronala nain i instrument kojim obezbeuje ovekov povratak na pravi
put, a to je institucija pokajanja. ovek moe da okaje svoje grehe, da se
iskupi kod Boga i da mu bude oproteno. Ovo je razumljivo za male grehove,
nastale nesmotreno i spontano, ali ta rei za mogunost pokajanja i oprotaja
velikih ovekovih grehova (ubistva, kriminal, siledijstvo, terorizam). Da li
252
RELIGIJA
je uopte moralno govoriti i praktikovati mogunost pokajanja za takvu vrstu
grehova? Ako se greh moe dovesti u vezu sa znaenjem glagola greiti, onda
prethodni postupci nisu greka nastala kao posledica neznanja ili ne-snalaenja,
kao normalnog ljudskog stanja, ve kao namera, plan i reenost da se uini neto
to je dobro za pojedinca, grupu ili da se to oduzme drugome.
Moralna dimenzija religije predstavlja, u dananjim uslovima, moda
i najslabiju kariku religije kao drutvene injenice i kao pogleda na svet. Ona
ne uspeva da unapredi i podstakne ljudsku vrlinu, kao kriterijum uspeha, sree i
zadovoljstva. Ne uspeva da smanji stepen sebinosti, zavisti, zlobe i mrnje kod
savremenog oveka. Jo je Kant upozoravao da kada se ovek rukovodi samo
svojim sklonostima, eljama i nagonima, on brine o vlastitoj srei i zadovoljstvu,
a kad sledi moralni zakon onda brine o vrlini. Njego je upozoravao da treba
razlikovati ojstvo kao vrlinu (brigu da se drugome ne nanese nepravda) i junatvo
kao brigu o vlastitom stanju i integritetu (identitetu). ini se da u dananjim
uslovima Bog sve manje uspeva da urazumi ljude i da ih odvrati od njihovih
loih namera i postupaka.
Religija takoe ima i svoju saznajnu dimenziju kao vanu komponentu
u integralnom sistemu vlastitih normi i pravila. Ona polazi od stava da postoje
neke vene istine i znanja koja se ne dovode u pitanje i koja se samo prihvataju.
Njima se potpuno i bez rezerve veruje. Sa druge strane, religija tumai pojave
i dogaaje u prirodi i drutvu na taj nain to sugerie da se neke stvari mogu
saznati i razumeti jedino kroz veru u Boga i posveenost njemu. On prosvetljuje
i upuuje na nain kako saznati, proiruje granice znanja i mogunosti saznanja.
On otkriva puteve ka znanju, ali i spreava da neto bude otkriveno i saznato,
neto to treba da ostane nepojmljivo. Zbog toga ovek treba da bude zahvalan
Bogu to je dopustio i pomogao da se neto sazna, dokui, istrai.
Religija opisuje i tumai pojave i svet oko nas i u nama. Ona zauzima
stanovite da je sve zapisano i dato u svetim knjigama. Treba ih samo razumeti
i potovati, malo prilagoditi savremenim uslovima i rukovoditi se pravilima i
pogledom na svet i ivot koji tu propisan. Ovo govori o religiji kao zatvorenom
sistemu ija se sutina i metod ne mogu shvatiti, samo se forma moe i terba
pratiti. Zato je religija oblik znanja koji zahteva stalno tumaenje i posrednike,
kako bi se ovek mogao uputiti u neka njena znaenja. To prua priliku da se
razvije ceo sistem posredovanja (institucija crkve) i usmeravanja znanja i saznanja,
da se pokae da je sve ve otkriveno i zapisano, te da ga mogu tumaiti samo oni
koji su institucionalno odreeni (svetenici) i Bogu posveeni.
Nauna i religijska znanja se bitno razlikuju i u stalnom su sukobu. Nauni
metod je objektivan, poiva na intelektualnoj funkciji, dok je religijski metod
subjektivan, i poiva na oseajnoj i emotivnoj funkciji. Nauka svakim danom,
novim otkriima i saznanjima, dovodi u pitanje religijska i magijska znanja i
253
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
stavove. Danas su to, svakako, put u kosmos, otkrie strukture genoma, mogunost
kloniranja. Ipak, treba rei da su ostale mnoge pojave koje nauka nije jo uvek
objasnila na dovoljno dobar i uverljiv nain. Posebno se mogu izdvojiti sledee
dve: poreklo svesti i poreklo vasione. Ova i njima slina podruja ostaju i dalje
velika prednost religije u daljnjem takmienju sa naukom na saznajnom polju.
Ko je Stvoritelj sveta i svega u svetu i izvan njega? Da li je dovoljno rei da je
to kosmika energija? Kako to dokazati, potvrditi?
Svakako da je najznaajnija karakteristika religije njena socijalna funkcija
u drutvu. Sa sociolokog aspekta vano je postaviti pitanje: kako je religija, nastala
u pretklasnom drutvu, uspela da pree i da se odri kroz sve oblike klasnih i
socijalno podeljenih drutava? To je bilo mogue samo dobrim prilagoavanjem
nastalim odnosima i okolnostima kroz istoriju ljudskog roda. Religija je nastala
kao zatita (utoite) ponienih, eksploatisanih, potlaenih i obespravljenih
socijalnih kategorija. Ona je uspela da pokae i prikae njihov poloaj nunim
na putu iskupljenja i prelaska u carstvo boije, kao olienje pravde, jednakosti,
mira i spokoja. Na drugoj strani, religija je apelovala na savest i moral bogatih
slojeva drutva da se odreknu dela svog bogatstva i ustupe ga siromanima kako bi
zasluili boiju panju i blagonaklonost. Religija se pojavljuje kao najznaajniji
instrument koji je pokuavao da amortizuje socijalne sukobe i nezadovoljstvo
klasnom podelom rada i da ih usmeri ka boijoj pravdi. Religija je nastojala (i
uspela) da se nametne kao zatitnik i predstavnik i siromanih i bogatih slojeva. U
verskim knjigama i porukama nalazimo stavove koji na vrlo specifian i prikriven
nain opravdavaju bogatstvo i klasno drutvo. Tako jedna biblijska poruka kae
da je Isus rekao, blago siromanima, njihovo je carstvo nebesko. Ili, pre e kamila
proi kroz iglene ui, nego to e bogati ui u carstvo boije.
Religija je stalno nastojala da amortizuje zahteve siromanih slojeva
pozivajui ih na trpeljivost, stoiko podnoenje tekoa, odricanje od bogatstva
i ovozemaljskog raja i zadovoljstva, razvijajui ideju o siromatvu kao vrlini
i uslovu za iskupljenje od svih ovozemaljskih grehova. Protestantizam se javio
kao negacija ideje siromatva kao vrline. Svojom strategijom amortizacije bede i
klasnog poloaja vera je uspela da se, u jednom istorijskom periodu, nametne kao
vladajua ideologija (hrianstvo, islam) i dravna religija (srednji vek). Via klasa
je kroz istoriju koristila religiju kao sredstvo da amortizuje zahteve eksploatisanih
za socijalnim i politikim promenama. Moe se rei da religija prua podrku
svim socijalnim slojevima: jedni se mole da sauvaju ono to imaju, drugi se mole
da steknu ono to nemaju.
Osnovna tenja i najvii cilj religije u socijalnom smislu, jeste stvaranje
verske zajednice. Takva tenja se ostvaruje kroz molitve i rituale kao kolektivni
in u kome se postie specifian socijalni kontakt meu ljudima, kao i duhovni
kontakt sa Bogom. Traga se za iskrenim predanjem Bogu koji daje ohrabrenje,
254
RELIGIJA
prua zatitu i spasenje tela i due. Religijski rituali se koriste kao aktivna strana
religije (priee, krtenje, venanje, pojanje u crkvi, horski zanos). Kolektivni rituali
znae snaenje pojedinca u veri (versku homogenizaciju) i duhovno disciplinovanje
vernika (duhovni trening). U prelomnim, burnim i tekim vremenima crkva jo vie
koristi kolektivne rituale i propovedi (kroz njih upuene poruke) za privlaenje
vernika. U psiholokom i socijalnom smislu, to je neka vrsta nametanja vere. Na
takav nain religija i vera, sve ee, dobijaju odlike ideologije.
4. Podela religije
U teoriji i prouavanjima religije postoji mnotvo podela i mnotvo kriterija
na osnovu kojih se izvode podele religije. Ovde e biti prikazane najoptije podele
koje se tiu savremene religije, bez osvrta na istorijski razvoj (prvu pojavu religije
i religijskog doivljaja i opaanja). Jednu od najinteresantnijih optih podela
religije izvrio je Karl Gustav Jung (vajcarski psihoanalitiar) na: a) istonjake
religije koje opisuje kao introvertne, okrenute sebi (oveku), one trae spasenje u
kontemplaciji (umovanju, razmiljanju, misaonosti, intelektualnosti), bez velikog
institucionalnog posredovanja; b) zapadnjake religije, ekstravertne (okrenute
prema spoljanjosti, prema drugom), koje ivot na ovom svetu shvataju kao
pripremu za onostrani ivot (venost, neprolaznost).
Druga velika podela svrstava religije u: a) prirodne (neobjavljene) religije
kao to su taoizam, religije Okeanije, religije severnoamerikih Indijanaca,
amanizam, intoizam, afrike religije i slino; b) objavljene religije (religije
knjige, religije molitve) kao to su judaizam, hrianstvo, islam. To su religije
koje su date od Boga, poslate ljudima, otkrivene, religije koje se kolektivno
ire, praktikuju i nameu.
Ako kao kriterijum podele uzmemo odnos prema religiji i nain
praktikovanja religije, onda moemo konstatovati da postoje dva tipa religije.
Prvo, religija koja se zasniva na veri (uveravanju) u postojanje boga izvan
oveka i sveta, u boga koji je otuen od oveka i samo se retkim i izabranima
prikazuje. Molitvom se pokuava uspostaviti odnos u smislu slanja poruka
o odanosti i poniznosti. Svetenici tu posreduju, organizuju, usmeravaju i
upravljaju (pastiri), a vernici se vode i usmeravaju da veruju onom to im se
kae (stado). Takve religije (vere) su judaizam, hrianstvo, islam, hinduizam.
Drugi tip religije zasniva se na meditaciji. U njima nema verovanja u Boga koji je
negde izvan svega, nedokuiv i nepristupaan, kome se ovek samo obraa preko
posrednika. Tu se kroz meditaciju traga za slikom, pra-slikom Boga u sebi. To
255
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
5.
ta
za
savremenog
oveka
zna
i
vera
(
verovati
)?
Postoje ljudi koji su po svom unutranjem oseaju, po svom odnosu
prema svetu i ivotu, religiozni ljudi, a da nisu vernici, u smislu borbe za veru
(zagrieni vernici), tako da je propagiraju i nameu drugima. To su ljudi koji
trae u religiji lini put mira i predanosti oseanjima koji ih (samo pojedinano)
povezuju sa Bogom kao psiholokom i moralnom zatitom (griom savesti), kao
strepnjom i strahom, kao podsticajem i nagradom. Na drugoj strani su ljudi koji
su angaovani i nametljivi vernici, koji nisu shvatili sutinu religije, niti im je do
toga previe stalo. Oni religiju doivljavaju kao posao, priliku da se istaknu, da
se nametnu, da se razlikuju od drugih. Oni prave od vere ekskluzivitet za sebe,
porede je sa drugim verama, bore se za nju, propagiraju, puni su simbola i drugih
spoljanjih i povrnih obeleja vere.
.
256
RELIGIJA
u svom konkretnom svetu (ovozemaljskom) dostigne duhovni i moralni rast i
razvoj, mir i zadovoljstvo, da razume i prihvati drugoga, da razvija svoju zajednicu.
Na tome su insistirali mnogi mislioci (K.Jung, L.A.Seneka, Sokrat), posveenici
(Isus, Buda), naunici (A.Ajntaj, N.Tesla). Za njih je pojam boga psiholoka
injenica, psiholoki sadraji koji znae sposobnost oveka da se odupre pukoj
volji, da pokree savest, da utie na raspoloenje i svest, da ima samokontrolu nad
instinktima, nagonima, strastima i poudama.
U tom smeru su i Ajntajnova razmiljanja o Bogu kada kae da ne moe
prihvatiti nikakav koncept Boga zasnovan na strahu od ivota, ili strahu od smrti,
ili slepu veru, ali ne moe ni dokazati da ne postoji lini Bog. Religija u kosmikom
smislu ne priznaje ni dogme, ni boga nainjenog u ljudskom liku. Ajntan tvrdi
da je kosmiko religiozno oseanje najaa i najplemenitija pogonska sila naunog
istraivanja. Jedino dubokoreligiozni ljudi, smatra Ajntajn, naeg veinom
materijalistikog sveta, su ozbiljni istraivai. Ajntajn veruje u Spinozinog boga
koji se otkriva u harmoniji onoga to postoji, ne u boga koji se brine o sudbini
i dilemama ljudskih bia. Ovo je jo jedan pokuaj da se religija predstavi kao
individualno psiholoka snaga koja pomae da se ovek sam snae u komaru
svakodnevnog ivota, da bude sam svoj vodi. U takvim okolnostima religija ne
bi bila nikakva presija, niti bi potiskivala ostale fenomene i doivljaje sa kojim
se ovek susree i ivi. Ona bi pozivala na jedinstvo unutar bia i u njegovom
okruenju istovremeno. Ona hrabri, snabdeva nadom, eljom, zadovoljstvom i
blaenstvom.
6. Ekumenizam i sekularizacija
Ekumenizam potie od grke rei ekumena, to ima znaenje vaseljena,
svet, naseljena zemlja. Ekumenizam oznaava odnos izmeu crkava i verskih
zajednica koji poziva na dijalog i saradnju. Velike religije, odnosno vere
(teoideologije) esto pokreu pitanje uzajamne saradnje i dijaloga kako bi proverili
raspoloenje i namere one druge strane, a sve u cilju da se doprinese irenju
vere i sigurnoj podeli verskog prostora. Ekumenizam ima i ue znaenje, kao
poziv na saradnju i dijalog unutar hrianstva (katolici, protestanti, pravoslavlje).
Ekumenizam je ui pojam od verske tolerancije, koja podrazumeva izbegavanje
tenzija i sukoba, poziva na mirnu koegzistenciju svih verskih pravaca i pokreta,
na njihovo meusobno razumevanje i potovanje.
Sekularizacija je proces postepenog slabljenja uloge crkve i vere u
drutvu. To se ogleda u slabljenju delovanja i uticaja na drutvene ustanove.
257
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
7.
Sekte
RELIGIJA
i krizne situacije kod pojedinca emocionalna nesigurnost, umor, neostvarene
elje, tekoe i teskobe u svakodnevnom ivotu. Potreba za pripadanjem nekome
i traganje za identitetom mogu biti est uzrok odlaska u sekte koje nude toplinu
i zajednitvo. Traganje za smislom ivota, loe stanje u porodici, nedostatak
prijatelja. Jedan od uzroka je i prisustvo egzistencijalnog straha i apokaliptikih
oekivanja za koje se ne mogu nai odgovori i uteha u svakodnevnom ivotu.
Mnoge linosti imaju potrebu za duhovnim vostvom, za vrstom rukom u
rukovoenju zajednicom, za potinjavanjem i sluenjem autoritetu. Opte stanje
u drutvu (krize, siromatvo, neizvesnost, besperspektivnost) takoe moe biti
jedan od uzroka. Najzad, veoma znaajan uzrok ulaska u sektu moe biti vetina
voe ( tehnika i taktika) kojom pridobija sledbenike. Re je o njegovoj harizmi,
izgledu (imidu), nastupu i odnosu prema sledbenicima, odnosu prema uoj i
iroj okolini, drutvu, odnosno njegovom pogledu na svet.
Podela sekti. Postoji vie teorija koje razvrstavaju sekte prema razliitim
kriterijima. Ipak, veina autora uzima poreklo sekti kao kriterijum njihovog
razvrstavanja. Prema tom kriteriju sekte se mogu svrstati u tri velike grupe.
1) Sekte hriansko-judejskog porekla, nastale odvajanjem od glavnog toka
crkve, oslanjaju se na drugaije itanje (ortodoksnije, fundamentalnije) Biblije,
na proroanstvo i dolazak mesije. One odbacuju crkvene institucije, simbole i
rituale. Pomenuemo nekoliko istaknutih sekti iz ove grupe. Jehovini svedoci su
sekta koju je osnovao bogati poslovan ovek arls Teiz Rasel 1874. godine u
Pitsburgu (SAD) pod imenom Drutvo za istraivanje Biblije. Kasnije (1931)
su promenili ime u Jehovini svedoci. Ime potie od njihovog stava da Bog ima
svoje vlastito ime (Jehova) i da je to zapisano u Bibliji, a da je ime Bog, Svemoni,
Spasitelj, Gospod samo titula koja mu se daje. Svi koji svedoe u ime Jehove
nazivaju se jehovini svedoci. Prvi svedoci koji su poznavali Boga bili su Avelj,
Avram, Noje, Isak, Jakov, Mojsije, David, Isus. Jehovini svedoci u svom uenju
odbacuju sveto trojstvo, besmrtnost due, pakao, sudbinu, idolopoklonstvo i
instituciju svetenika. Veruju u uskrsnue, smatraju da je oveanstvo nepravedno
i greno, ali da je Bog ograniio vreme do kada e tako biti i da je blizu kraj
takvom oveanstvu. Kada doe kraj oveanstvu Jehovini svedoci e biti
poteeni i nastavie da vladaju novim Svetom. Takvo uenje iri se predanim
radom lanova i sledbenika sekte kroz svakodnevne susrete, razgovore sa ljudima
i podelu broura. Jehovini svedoci odbacuju drutvene institucije (vlade, sluenje
vojske,), iako to ne pokazuju javno, kako bi se zatitili od dravnih kazni. U osnovi
svog uenja oni su netolerantni i protive se ekumenizmu, jer ne priznaju druge
vere, kao ni verske ni svetovne institucije. Adventisti sedmog dana predstavljaju
sektu koju je osnovao Viljem Miler iz drave Njujork, po zanimanju farmer.
Ime su dobili po tome to su subotu uzeli kao sedmi dan i dan adventista. Oni
sebe smatraju crkvom, a ne sektom. Njihovo uenje poiva na stavu da je Hristos
259
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
RELIGIJA
osnovni cilj da pribave i gomilaju novac i materijalno bogatstvo, uglavnom u
rukama svojih voa. Ukupno njihovo uenje i delovanje podreeno je tom cilju.
Istina, veina lanova i sledbenika nije toga svesna, jer je zarobljena psiholokom
i ideolokom maglom koju sekta emituje (posebno njen voa).
261
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
(kao proizvod) svim subjektima globalnog drutva. Znanje unosi novu podelu u
globalnom drutvu: jedni proizvode znanje (naune institucije i centri u SAD,
Nemakoj, Japanu), drugi produktivno koriste znanje kao univerzalno raspoloiv
resurs (Japan, Hong Hong, Singapur); jedni obrazuju kadrove na osnovu savremenog znanja (Indija u oblasti informatike), drugi zapoljavaju obrazovani kadar
kao univerzalno raspoloivi resurs (razvijene zemlje i megakompanije).
Moe se rei da je savremeni ovek (ovek XXI veka), ustvari, homo
scientis (ovek znanja). Znanje je njegova osnovna karakteristika, njegov znak
prepoznavanja. Znanje je dinamina kategorija, menja se i napreduje, gomila
(kao bogatstvo). Ko poseduje odreena znanja i vetine mora stalno da ih osavremenjuje, unapreuje (stie nova znanja inovacije) kako ne bi izgubio korak u
stalnoj trci za znanjem. Istraivai u oblasti obrazovanja upozoravaju da u ovom
trenutku oko 1500 novih obrazovnih profila kuca na vrata savremenog obrazovnog procesa i obrazovnih sistema. Da li su oni spremni da to apsorbuju? ta
to znai za oveka i njegovu zajednicu? Da li e se njegove frustracije, sumnje i
strahovi poveati ili smanjiti?
Obrazovanje i znanje neposredno se povezuju sa informacijama (sistemom
informisanja). Postoji anegdota koja kae da moderni menader i poslovan ovek
prilikom susreta sa poznanikom, pre upuivanja uobiajenog pozdrava, izgovara
reenicu: kakve su tebi informacije potrebne?; ili, kakve informacije moe da
mi (nama) prui?. Ovo nam govori o potrebi za informacijom koja je prisutna
u nae vreme, o znaaju informacije i njenom dvosmernom (viesmernom) toku.
Informacija je sredite, motorna snaga, energija ekonomskog razvoja, organizacije i institucija savremenog (globalnog) drutva. Zbog toga se sadanje drutvo
oznaava i kao drutvo informacija. Njegova glavna obeleja su proizvodnja,
prodaja, informacija, znanje. Ta koncentracija stvara polugu (telekomunikacije,
informatika, mediji) koja pokree i pomera savremene drutvene procese i odnose.
Danas sve postaje informacija: proizvodi najprofitabilnijih grana (farmacija, osiguranje, bankarstvo) samo su lepo upakovano znanje i informacija. Novac je vie
informacija nego predmet koji uka u rukama ili zvecka u depu. Glavni
stvaraoci bogatstva u nae vreme su informacije i znanje.
Do sada smo vie govorili o objektivnim okolnostima i dimenzijama
vezanim za rad, stvaralatvo i organizaciju, sada e biti vie re o nekim momentima neposrednije vezanim za linost i ono to je pokree da deluje i stvara. Na
prvom mestu javlja se problem motivacije. ovek je pre svega emotivno bie.
Ljudi veruju da poseduju odreene kvalitete, potencijale, vrednosti. Oni oekuju
priznanje od strane drugih za sve pozitivno i korisno to urade. Uoavanje i priznanje kvaliteta i vrednosti od strane drugih (posebno onih od kojih su zavisni), izaziva
oseaj ponosa, a ponos je pokreta motivacije. Ako se ne priznaju rezultati i vrednosti to stvara gnev kod oveka i de-motivie ga u daljnjem radu i aktivnostima.
266
267
XXIII
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
270
271
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
272
4.
Grad je teritorijalna drutvena grupa, odnosno tip naselja sa velikom koncentracijom stanovnitva na malom prostoru, u kojem se obavlja niz ivotnih,
ekonomskih, socijalnih, politikih i kulturnih poslova, delatnosti i uloga. Za grad
se jo kae da je to teritorijalna zajednica koja ukljuuje mnotvo drugih kolektiviteta (radni, socijalni, etniki, kulturni, prostorni i slino).
Pojava gradova vezuje se za dalekoistone zemlje i Mesopotamiju i vreme
od pre pet hiljada godina. Ono to je uslovilo pojavu gradova jeste podela rada
i poveanje poljoprivrednih proizvoda, pojava bogatih i vladajuih grupa koje
raspolau vikom proizvoda i bave se samo upravljakim poslovima. Primeri
takvih gradova su mesopotamski gradovi-drave iz etvrtog i treeg veka pre
nove ere, zatim starogrki polisi (grad-drava) kao zajednice slobodnih graana.
Prema starorimskoj klasifikaciji postojalo je nekoliko vrsta gradskih naselja:
urbus, municipijum, civitas, forum castrum i oppidum. Samo je Rim bio urbus i
smatran je prestonicom sveta. Prvo svetsko carstvo nazvano je po gradu Rimu. U
Evropi u srednjem veku postojali su slobodni gradovi kao naselja sa manjom ili
veom politikom autonomijom. Renesansa u Italiji zapoinje iz gradova-drava
i iri se na ostale prostore Evrope.
Poetak kapitalizma obeleava snaan razvoj trgovine, industrije i bankarstva, koncentrisan u gradovima. Moni i bogati pojedinci pokazuju svoje privilegije
i uticaj gradei palate, zadubine i itave gradske delove (etvrti). U moderno doba
urbanizacija zahvata ceo svet. Novi kontinenti, Amerika i Australija ranije
slabo naseljeni, postaju prostor gde se razvijaju ogromni gradovi kao urbani, finansijski i politiki centri. Zemlje kolonije razvile su velike gradove kao centre
vojne, administrativne i trgovake delatnosti. U nerazvijenim zemljama Latinske
Amerike i Azije razvijaju se ogromni gradovi koji privlae seosko i imigrantsko
stanovnitvo. U prigradskim naseljima (neuslovnim i nehigijenskim) gomilaju se
milioni beskunika i marginalnih slojeva vrei stalni pritisak na urbanizovane i
civilizovane delove velikih gradova.
Karakteristika savremenog urbanog trenutka
u svetu jeste tenja da se grade metropole, megalopolisi i akvapolisi.
Gradovi i varoice su mnogo vie od opeke i kamenja. Fiziki oblici su samo scenografija za mnotvo ljudskih drama koje se neprestano odvijaju. Razliite aktivnosti
kojima gradska mesta slue kao oslonac 24 asa dnevno, sedam dana u nedelji, pokazatelj su njihove vitalnosti.
M.Bredo
273
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
5.
Urbani problemi velikih gradova sve vie dolaze do izraaja. Loi planovi
i predvianja razvoja gradova uslovili su prenatrpanost i skuenost, nemogunost
slobodnog i breg saobraaja. Mali stanovi u visokim zgradama podseaju vie
na golubarnike neko na kvalitetne ljudske ivotne prostore. Problemi se javljaju
u snabdevanju zdravom pitkom vodom, apsorbovanju velikih koliina otpada,
komunikaciji izmeu prigradskih naselja i gradskog jezgra. Urbanisti, sociolozi
i psiholozi smatraju da su gradovi veliine od 100 do 150 hiljada stanovnika
najpogodniji za zadovoljenje potreba i humanu egzistenciju savremenog oveka.
U takvim gradovima ne preti opasnost oveku da se izgubi (komunikacijski
i mentalno), a dovoljno su veliki da moe da se ostvari koncentracija potrebna
za ispunjenje svih funkcija (ekonomski, tehnoloki, kulturni uslovi). Suprotan
primer je Tokio gde 50% zaposlenih provodi dnevno 4 sata u putovanju od kue
do posla i obrnuto (9 godina tokom radnog veka). Meutim, treba biti oprezan prilikom povezivanja veliine grada sa kvalitetom ivota u njemu. Nije uvek sigurno
da e mali grad obezbediti sve uslove neophodne za kvalitetan i bezbedan ivot
savremenog oveka, kao to ne znai da e to viemilionski grad automatski
274
panju naunika i
istraivaa, a strah vlada i politikih struktura. Velike razlike izmeu uskog sloja
bogatih i mnotva siromanih slojeva uslovljavaju stalno prilagoavanje osnovnih
drutvenih funkcija i slubi. Potrebe za velikim socijalnim izdacima za ugroene
i siromane usporavaju funkcionisanje ostalih gradskih slubi i spreavaju veu
upotrebu sredstava za razvoj drugih gradskih slubi. Siromane etvrti postaju
stecite svih vidova kriminala i asocijalnog ponaanja ljudi. Ekoloki problemi daju
posebnu dimenziju sumornoj slici savremenih metropola ( zagaen vazduh, veliki
otpad, malo parkova i zelenila). Patoloke pojave su pratei deo svakodnevnog
urbanog ivota (kriminal, nasilje, maloletnika delikvencija, radikalni pokreti,
prostitucija, lutalice i beskunici). Prema podacima Svetske zdravstvene
organizacije (SZO) oko 400 miliona ljudi u svetu danas boluje od mentalnih i
neurolokih problema, 180 miliona ljudi koristi psihoaktivne supstance, 140
miliona zavisi od alkohola. U savremenim gradovima se osea nedostatak slobode
(vremenski i prostorno ogranieno kretanje, rizini delovi grada), to utie na
psihiko stanje ljudi (fobije, usamljenost, neizvesnost, nesigurnost).
Razvoj gradova, u smislu broja stanovnika, i dalje se nastavlja sve brim
tempom. Neka predvianja govore da e uskoro dve treine svetskog stanovnitva
iveti u gradovima. Gradovi postaju unutranje super sile pojedinih drutava.
Podaci govore da u nerazvijenim zemljama 55% prihoda daju gradovi, u zemljama srednje razvijenosti 73%, u visokorazvijenim zemljama 85%. To govori
o njihovoj snazi i znaaju u savremenom drutvu. Ameriki globalista Robert
Kaplan predvia da e snaga gradova toliko rasti da e prekoraiti mo klasinih,
nacionalnih drava. Amerika e do kraja XXI veka liiti na labavi savez dvadesetak ogromnih gradova. Dakle, ponovo se postavlja pitanje izgradnje novih
gradova-drava. Tokio, Njujork, angaj, Sidnej, London, San Paolo, Meksiko,
postaju dominantni u okviru pojedinanih drava i veoma vani u meunarodnim
relacijama. Moda e u budunosti dolaziti do regionalnog povezivanja gradova
i stvaranja megagradova. To predvianje e moda prvi ostvariti Portkuver
(spajanje, Portlanda u SAD i Vankuvera u Kanadi). Kineski urbanisti i planeri ve
govore o potrebi izgradnje gradova koji bi imali do 250 miliona stanovnika. Ostaje
pitanje kako e funkcionisati takvi gradovi i kakvi e se problemi u njima pojaviti.
Danas se sve vie postavlja pitanje o odrivosti velikih gradova u urbanom, ekonomskom, ekolokom, socijalnom i politikom smislu.
Kao to gradi sa 5-10 hiljada stanovnika moe biti ekoloki uzorna sredina, tako umrtvljen drutveni ivot, kulturni provincijalizam ili drutvena zatvorenost u njemu (naroito ako
dominira neka etnika ili religijska dimenzija) mogu predstavljati jasne elemente za pretpostavku
o ogranienom kvalitetu ivota (Pui, Lj. 2001,str.113.).
275
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
Ideja o odrivosti planete Zemlje i ivota na njoj pojavila se, kao zabrinutost i potreba za svesnom i hitnom akcijom, tokom osamdesetih godina XX veka.
Ta ideja podrazumeva dovoenje u sklad ekonomskog rasta, nauno-tehnolokog
napretka, potroake logike i psihologije sa ouvanjem prirode i ovekove ivotne
sredine. Odriv razvoj znai takav stepen svesti koja omoguava da se preuzme
odgovornost za odranje skladnih uslova ivota i rada od lokalnog do globalnog
nivoa. To dalje uslovljava svakodnevni praktini rad na primeni uslova i principa
odrivog razvoja u mikro i makro sredini. Odriv razvoj podrazumeva svest o
realnom stanju stvari u drutvu, koje se odnose na interakciju ovek priroda, te o
mogunostima i neophodnostima preduzimanja daljih koraka. Projekat odrivog
razvoja mora da poiva na savremenim naunim dostignuima, da ukljuuje
sva sredstva informisanja i sve oblike edukacije, kako bi se podigao nivo svesti
stanovnitva o zajednikim potrebama, mogunostima i odgovornosti. Odrivi
razvoj znai da ljudi moraju da ponu da se odriu nekih navika i zadovoljstva
koja su ila na tetu drugih ljudi, kao i na tetu prirodne i ivotne okoline: razvoj
tehnologije; nekontrolisani rast populacije u pojedinim delovima sveta; neumereno koritenje neobnovljivih resursa; nekontrolisani ekonomski rast; profit po
svaku cenu; principe sile i nadmoi u postizanju interesa i ciljeva, zameniti principima saradnje, dogovora i zajednike odgovornosti za stanje i zbivanje u svetu.
Ako je mogue postii konsenzus o primeni takvih principa u razvoju savremenog
drutva, onda bi bilo mogue govoriti o odrivom razvoju, odnosno o "odrivom
drutvu" (Lj.Pui), kao temeljnom principu izgradnje globalnog drutva. Odrivi
razvoj se odnosi kako na globalno drutvo, tako i na posebna i pojedinana drutva
(uokvirena konkretnom dravnom institucijom).
Odrivi razvoj povezan je u praksi sa odrivim gradom, kao osnovnim
elementom u strukturi savremenog drutva. Grad i drutvo su uzrono-posledino
povezani i isprepleteni brojnim mogunostima, funkcijama i ciljevima. Odrivi
razvoj zapoinje u konkretnom ljudskom naselju, odnosno naseljenoj ljudskoj
zajednici (ruralnoj ili urbanoj). Urbana zajednica je koncentracija ekonomskih,
politikih, socijalnih i kulturnih odlika i elemenata jednog drutva. Zbog toga je
ona ogledalo svakog drutva, ali i nukleus njegovog odrivog razvoja. Grad
Pojam odrivosti povezuje se sa Agendom 21 (A21) koja predstavlja izetaj Svetske
komisije za sredinu i razvoj iz 1987. godine (Komisiju je formirala Generalna skuptina UN
1983. godine). Osnovna poruka u izvetaju Komisije upozorava da je delovanje i ponaanje ljudi
ugrozilo ivotni ciklus planete, te da je potrebno zaustaviti procese koji vode nepodnoljivom i
nesigurnom ivotu oveka i razaranju ekosistema. A21 daje osnovne smernice koje upuuju na
neophodne korake u cilju uspostavljanja osnovnih funkcija odrivog ratvoja: otpoeti sa procesom
odrivog razvoja; smanjiti siromatvo u svetu; promeniti postojei obrazac potronje; demografski
rast dovesti u sklad sa principima odrivosti; unaprediti zatitu zdravlja ljudi; formirati i razvijati
odriva ljudska naselja. (vie o tome u Pui, 2001:371-384).
276
1.
2.
3.
4.
.
6.
7.
XXIV E K O L O G I J A
1. Pojam i znaaj ekologije
Re ekologija prvi je upotrebio nemaki biolog Ernest Hekel 1866. godine
u svojoj knjizi Prirodna istorija stvaranja u nameri da se tim terminom oznai
jedna posebna grana zoologije koja bi se bavila istraivanjem odnosa izmeu
ivotinjskih vrsta i njihove neorganske i organske okoline. Smatra se da je i u ovoj
rei koren od grke rei oikos (kua, dom). Tragajui u tom pravci, neki koreni
ekologije mogu se nai i u starogrkoj i rimskoj kulturi (Aristotel, Hipokrat,
Virgilije, Lukrecije).
Ovo prvobitno znaenje ekologije postepeno se irilo i usmeravalo ka konstituisanju ekologije kao samostalne nauke. Tako se ekologija u najirem smislu
moe odrediti kao nauka koja za predmet prouavanja ima odnos ivih bia prema
sredini koja ih okruuje, odnos tih ivih bia meusobno u okviru ivotne sredine,
kao i uticaj sredine na opstanak i razvoj ivih bia. Zavisno od vrsta i oblika uspostavljanja pomenutih odnosa ekologija se moe podeliti na : ekologiju biljaka,
ekologiju ivotinja i humanu ekologiju.
Humana ekologija zauzima sve znaajnije mesto u sistemu savremenih
nauka. Ona se moe shvatiti kao grana ekologije koja prouava mesto oveka
u ekosistemu, uzajamni odnos i uticaj izmeu oveka i ekosistema, i posebno
promene koje iz tog odnosa nastaju. Humana ekologija ukljuuje etiri vane
oblasti ijim istraivanjima se dolazi do potpunijih saznanja o ovekovom odnosu
prema ivotnoj okolini. Te oblasti su stanovnitvo, okolina, tehnologija i organizacija. Znai ekologija se razvija istovremeno i kao prirodna i kao drutvena
nauka. To govori o njenom znaaju i ulozi u savremenom sistemu nauka, o znaaju
njenih istraivanja za ouvanje i prirode i drutva.
Istraivanje u oblasti humane ekologije dovode do sociolokog interesovanja za ekoloke probleme (poloaj i uloga oveka i drutva, uticaj na drutvene
tokove) i tako nastaje posebna socioloka disciplina (mikrosociologija) koja se
m
oe oznaiti kao Socijalna ekologija. Cilj i zadatak socijalne ekologije jeste
da istrauje probleme koji nastaju u odnosu (sukobu) izmeu drutva i prirode,
radne i ivotne sredine. Saznanja o odnosu oveka i njegovog okruenja (ivotne
okoline) treba da doprinesu unapreenju ovekove prirodne i socijalne sredine.
Socijalna ekologija treba da istrauje kvalitet ovekove sredine (okruenja)
kroz naselja, regione, oblasti, kontinente i celu planetu. Treba da ukae na
mogunosti ekoloke ravnotee u sadanjem trenutku i skoroj budunosti. Na to
278
EKOLOGIJA
upuuje i poznati ekoloki slogan: Misli globalno, deluj lokalno (konkretno,
u svom neposrednom okruenju). Dakle, socioloki pristup ekologiji (socijalna
ekologija) obuhvata prouavanje ovekove sredine, prouavanje specifinih veza
izmeu oveka i njegove ivotne sredine, njihovog meusobnog uticaja, uzrono
posledinih odnosa. U teoriji postoji dilema oko samog pojma ovekova okolina
ili ovekova sredina. ini se da je obuhvatnija i preciznija sintagma ovekova
sredina jer je ovek istovremeno i prirodno i drutveno bie, deluje, utie, stvara,
ali i razara, unitava.
ovekova prirodna sredina sastoji se od nekoliko bitnih elemenata.
Atmosfera je vazduni omota koji obavija zemlju. Hidrosfera predstavlja ukupnost
vodene mase na zemlji i u atmosferi. Litosfera ini zemljite na kome ljudi ive
(tle). Zatim tu su biljke kao proizvoai organskih materija i na kraju, u tom lancu
su i ivotinje i mikroorganizmi. Tu se upotrebljavaju jo i pojmovi neiva prirodna
sredina (atmosfera, hidrosfera i litosfera) i iva prirodna sredina (biljke, ivotinje
i mikroorganizmi). Termin ekosistem podrazumeva unutranje odnose izmeu
organskog i neorganskog dela prirode, fizikog, hemijskog i biolokog karaktera,
povezanih u jedinstven proces u odreenoj okolini. Biosfera predstavlja jedinstvo
svih ekosistema na zemlji. Znai planeta zemlja moe se uzeti kao ekosistem. To
je povrinski omota zemlje u kome egzistira ivi svet zajedno sa ovekom.
Kao to smo pomenuli osnovne elemente ovekove prirodne sredine,
tako treba istai i osnovne elemente ovekove drutvene sredine. To je konkretno
drutvo, zatim drutvena klima, drutveni odnosi, radna sredina (kombinacija
fizike i socijalne sredine), sredina u kojoj ovek ivi (naselje, socijalni odnosi).
Dakle, ovekova sredina se sastoji od dva bitna dela: prirodne i drutvene sredine.
Kvalitet ovekove sredine zavisi od prirodnih i ovekovim delovanjem stvorenih
resursa, od aktivnosti koje se odvijaju u sredini, od mera i sredstava ekoloke
politike i uticaja ovekove sredine na ukupan razvoj drutva.
279
SOCIOLOGIJA
3.
dr Ivan ijakovi
Uzroci
posledice
ekolo
ke
krize
EKOLOGIJA
1980. 4,3 milijarde, 2000. 6,13 milijardi stanovnika. Ako se ovakav trend nastavi,
prognozira se da bi 2050. godine na zemlji bilo 12 do 15 milijardi stanovnika. Kako
organizovati ivot i rad i upravljati tolikim stanovnitvom? Da li e oveku u tolikoj
masi postati tesno i nesigurno? Moda su ove prognoze preterane i sa ukusom
maltusovskog straha, ali treba da stoje kao upozorenje o problemu ishrane i zadovoljenja ostalih osnovnih potreba i interesa tako naraslog stanovnitva i njegovog
pritiska na prirodne i drutvene resurse. Neka istraivanja pokazuju da, ipak, dolazi
do stiavanja demografskog buma u savremenim uslovima.
Sa demografskim razvojem povezano je pitanje naina ishrane stanovnitva
(njenog kvaliteta). Ve decenijama se raspravlja o gladi kao svetskom problemu. Statistika pokazuje da danas u svetu gladuje izmeu 800 miliona i 1,2 milijarde ljudi, da svake godine umire oko 30 miliona ljudi od gladi (najvie dece).
Pojavljuje se problem optereenosti svih resursa (vode, hrane). U nerazvijenim regionima ljudi unitavaju prirodnu sredinu da bi pronali sredstva za preivljavanje.
Na drugoj strani se postavlja pitanje vikova hrane koji se nekad bacaju zbog
nemogunosti da se na vreme normalno potroe u ljudskoj ishrani. Tu je i aktuelno
pitanje upotrebe genetski izmenjene hrane (ekoloko i moralno pitanje) i njene
uloge u smanjenju gladi u svetu.
Nain proizvodnje i ukupna dinamika industrijskog drutva idu u suprotnom pravcu od skladnog i humanog odnosa oveka prema prirodnoj i
drutvenoj sredini. Novac, vlast, mo kao paradigma delovanja savremenog
oveka nuno vode ka destrukciji ovekove sredine. Opsednutost parametrima
ekonomskog rasta i profita stalno naruava potrebnu ravnoteu izmeu ekonomije
i ekologije.
Ako se pogledaju konkretni pokazatelji o zagaenju prirodne sredine,
onda se moe primetiti da je atmosfera postala kanta za otpad. Svake godine se
tamo alje est miliona tona ugljenika i drugih otrovnih gasova. Kao posledicu toga imamo zagaenost vazduha u pojedinim lokalnim sredinama (posebno
gradovi), a na globalnom nivou imamo pojavu kiselih kia koje unitavaju
umska prostranstva i efekat staklene bate koji podie nivo prosene temperature na zemlji, to za posledicu ima pretnju da se sve vie tope ledene povrine
zemlje i poveava nivo mora i okeana. Treba podsetiti i na podatak da 98% vode
na zemljinoj povrini ima slan ukus, a samo 2% je slatka voda koja se koristi
za pie i ishranu. Naravno, zagaenje vodenih povrina znatno smanjuje ovu
koliinu vode pogodnu za ljudsku ishranu. Prema nekim istraivanjima zdrava i
pitka voda postae sve vei problem narednih decenija. Zapravo, re je o njenoj
neravnomernoj rasporeenosti i pristupanosti. Tako, recimo, reka Jangcekjang
u Kini ima vode za svakog stanovnika zemlje dnevno po 567 litara. Poremeaj u
vodnim tokovima moe se videti i na primeru mogue smrti Aralskog jezera.
Zbog nedovoljnog dotoka vode jezero se stalno povlai i ostavlja velike koliine
281
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
peska i soli koje vetar raznosi po okolini i stvara dodatne probleme. Zagaenost
obradivih povrina takoe je u fazi alarmantnog stanja (pesticidi, radioaktivni
otpad i druge otrovne materije).
Ubrzana urbanizacija praena razvojem ogromnih gradova stvorila je skoro
nepodnoljivim ovekov ivot u njima. Velike koliine tetnih materija krue u
vazduhu koji stanovnici tih gradova udiu. To ostavlja posledice na zdravlje ljudi
(bronhitis, kardiovaskularna oboljenja, mentalni poremeaji). U Meksiko Sitiju
od desetoro dece njih sedmoro ima preterane koliine olova u krvi. Ekoloka
kriza ne poznaje granice nacionalnih drava ili regiona, zagaenje i destrukcija
prirodne sredine ire se u koncentrinim krugovima. Tako nije mogue ouvati
istu Skandinaviju ako vazduh prljaju Nemaka i Poljska. Niti je mogua
ista Kanada ako je prljava Amerika. Ako Indija smanjuje koliine ugljendioksida koje idu u atmosferu a Kina to ne ini, onda su efekti mali (ili nikakvi).
Posledica ovekovog neodgovornog odnosa prema vlastitoj sredini vidi se i na
primeru unitavanja ozonskog omotaa (ozonske rupe) koji direktno ugroava
ovekovo zdravlje (oboljenja koe, poveana pojava karcinoma).
ovekov neodgovoran, nedomainski i nehuman odnos prema prirodnoj sredini moe se okarakterisati kao ekocid (genocid u prirodi), posebno
kada je to posledica ratnih dejstava (Vijetnam, Irak). Krajnja posledica ekoloke
krize moe biti pojava ekolokih imigranata, ljudi koji bee iz svog zaviaja zbog
ugroene i unitene prirodne sredine.
EKOLOGIJA
ljudska prava. To ukazuje na potrebu da se podigne nivo ovekove sveti o riziku
koje donose njegove nekontrolisane aktivnosti u prirodnoj i drutvenoj sredini.
Prema tome, prvi uslov za zaustavljanje ekoloke krize i smanjenje rizika jeste
planetarna briga o ouvanju prirodnog bogatstva i ovekove okoline. Mnoge
vlade i drave nisu svesne te zajednike potrebe (potrebe globalnog drutva) i ne
pokazuju spremnost i odlunost na zajedniku akciju u tom pravcu.
Kako istie Pol Kenedi (1998), potrebno je u korenu izmeniti pristup
reavanju ekoloke krize i ekolokih problema. Umesto prilagoavanja nastalim
posledicama i promenama, potrebno je preventivno delovanje na uzroke tih posledica. To podrazumeva da se donesu svetski programi: obnove uma (mlada
uma apsorbuje 5,5 tona ugljendioksida po hektaru); reciklaa otpada (veina otpadnog materijala se ponovo prerauje); upotreba recikliranih materijala (papir,
ambalaa); alternativni izvori energije (suneva energija, vetar, geotermalni
izvori, nuklearna fizija); globalni raspored tereta ekolokog odricanja (bogati
vie da daju za ekoloku zatitu).
Ekoloka svest predstavlja sledei uslov zaustavljanja ekoloke krize.
Ekoloku svest ini skup shvatanja, ponaanja, motiva delovanja, elja i oekivanja
koji se odnose na ovekovu prirodnu sredinu, ona obuhvata ekoloko znanje,
ekoloke vrednosti i ekoloko ponaanje. Za bre i potpunije sticanje ekoloke
svesti postoje i odreeni objektivni inioci (stepen oteenja ekosistema, standard,
kvalitet ivota, ekonomski razvoj, pravni sistem, politiki i socijalni odnosi) i
subjektivni inioci (individualne vrednosti, psiholoke karakteristike, oekivanja
pojedinca, religijska uverenja, etnike karakteristike, oekivanja od budunosti).
Sledei vaan faktor zaustavljanja ekoloke krize jeste ekoloko obrazovanje. To podrazumeva razvijanje senzibilnosti za ivotnu sredinu i potrebu za
suprotstavljanje ekolokoj krizi, pokretanje ljudi na akciju. Ekoloko obrazovanje
treba da bude zastupljeno u vie obrazovnih predmeta u kolama, da bude to
obuhvatnije i podsticajnije za akciju. Naravno potrebna je i posebna ekoloka disciplina (Socijalna ekologija, Humana ekologija). Ekoloko obrazovanje i ekoloka
kultura su deo opte kulture jednog drutva ili savremenog sveta (globalnog
drutva). Ekoloko obrazovanje analizira drutveni razvoj i govori o odrivom
razvoju (ekonomija koja ne ugroava prirodnu i drutvenu sredinu ernobil
je opomena svim sadanjim i buduim generacijama). Obrazovanje za ekologiju
treba, isto kao i nauka uopte, da postavlja pitanja: zato, kako, koje su alternative postojeem stanju, strategiji, projektu, kako podii kvalitet ivota i kvalitet
ovekove sredine.
ernobil je grad u Ukrajini gde je 1985. godine dolo do eksplozije u nuklearnoj elektrani. To je imalo velike tetne posledice na ljude i prirodu i u irem okruenju
283
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
284
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
2.
287
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
velikom broju sluajeva, brak smatra kao prilika da mukarac ostvari dobru i laku
zaradu zbog tradicije da ena mora da donese veliki miraz. U Pakistanu postoji
zloin radi asti , pojava da mukarci ubijaju supruge (nekada ak i sestre i
keri) ako se posumnja u njihovo neverstvo. Istraivanja su pokazala da je to
uglavnom izgovor za nasilje koje se provodi nad suprugama. U osnovi toga stoji
ideologija verskog fanatizma i integrizma. Mnoge ene stupanjem u brak postaju
nevidljive, odsustvuju iz javnog ivota, zarobljene raanjem, odgojem dece i
kunim poslovima, odnosno posveene i potinjene muevljevim zahtevima i
navikama. U svetu jo uvek ima zemalja u kojim se tolerie poligamija kao oblik
branog ivota. Zarobljenost ene u porodici je esta pojava koja se susree u
svim savremenim drutvima, bez obzira na njihovu ekonomsku i kulturnu razvijenost. Razlog takvog stanja nekada je nedostatak ambicije kod ene da se izvue
iz neuspelog braka, a nekada ena dobrovoljno robuje ambicijama mua (rtvuje
svoju karijeru da bi pomogla muu), a nekada je podreena deci ( sve neostvarene
ambicije projektuje na decu, posebno kroz kult maminog sina).
Ekonomsko potiskivanje ene ogleda se u njenoj zavisnosti od mua i
njegovih primanja u sluajevima gde su ene nezaposlene. Kod zaposlenih ena
esto se deava da su slabije plaene od mukaraca za isti posao koji obavljaju.
ene su esto i rezervna radna snaga jer ine veinu meu nezaposlenima. U nerazvijenim zemljama ene su podvrgnute viestrukoj eksploataciji (teki poslovi,
duina radnog vremena, slabo plaen posao). Sve je ea pojava poniavanja
ena na radnom mestu (pritisci i zlostavljanje). Danas je sve ea upotreba
ena od strane kompanija i agencija kao sredstva za sticanje bogatstva i profita
(ou biznis, reklamne svrhe, manekenstvo, sport).
Potiskivanje ena u savremenom drutvu nastavlja se u politikom ivotu.
Pokazatelji za to su neravnomerna i neproporcionalna zastupljenost ena u partijskom rukovodstvu, parlamentima, izvrnoj i upravnoj vlasti. Sam izborni sistem je
polno neproporcionalan i nepodesan za ire uee ena prema njihovom broju u
birakom telu. U tom pogledu postoji veliko nepoverenje u mogunosti i namere
ena da obavljaju poslove od zajednikog interesa. ene su uglavnom udaljene
od centara politike moi i uticaja, to dodatno pojaava njihov politiki hendikep
u drutvu, tako da i njihovo formalno poveano uee u izbornim procedurama
Podaci ukazuju da je tokom 1998/1999. godine u Indiji 13 000 ena bilo predmet nasilja
zbog nedovoljnog miraza (zahteva za dopunom potroenog miraza). Jedna indijska feministkinja tvrdi da je taj broj obuhvatio samo one sluajeve koji su prijavljeni vlastima a da je pravi broj
nekoliko puta vei.
Afrika drava Mali moe se uzti kao primer gde mukarci imaju najmanje po dve ene,
oko 60% ena u dobi do 49 godina ivi u poligamiji (u zemlji vlada muslimanska vera). ene rade
tee poslove, mukarci uglavno pecaju i lenare na obali. Sa dvadeset godina starosti ene ve
imaju po etvoro dece.
290
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
292
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
aranja. One se bore za otklanjanje ratnih pretnji i spreavanje daljeg irenja rata.
Insistiraju na pregovorima zaraenih strana putem solidarisanja sa enama koje su
ugroene ratom*. Rezultat svih aktivnosti meunarodnih organizacija ena jeste
i promena tradicionalne svesti i navika. Naveemo jo dva primera. U ileu je
prvi put u njegovoj istoriji ena postala ministar odbrane (2002. godina). Drugi
primer ( manje svetao ), odnosi se na to da ena upravlja vojnom huntom koja
se nalazi na vlasti u Bangladeu.
Navedite oblike interakcije izmeu drutva i omladine?
Analizirajte problem identiteta kod omladine.
Kako mladi reaguju na krizu identiteta?.
Analizirajte poloaj omladine u svojoj sredini.
Kakav je bio poloaj ena u drutvu kroz istoriju?
Koji su to najznaajniji oblici potiskivanje ene u savremenom
drutvu?
Koje su karakteristike i mogunosti savremenog feministikog pokreta?
Analizirajte poloaj ene u svojoj sredini.
Udruenje ena poznato pod imenom ene u crnom izlaze na ulice svakog meseca jedanput i izraavaju solidarnost sa enama ugroenim rato i zahvaenih militaristikim pokretima.
294
LITERATURA
LITERATURA
SOCIOLOGIJA
dr Ivan ijakovi
LITERATURA
Mihels, R. (1990), Sociologija partija u savremenoj demokratiji, Zagreb.
Mili, V. (1978), Socioloki metod, Beograd.
Milosavljevi S. Radosavljevi I. (2000), Osnovi metodologije politikih nauka,
Slubeni glasnik, Beograd.
Mils, R. (1998), Socioloka imaginacija, Plato, Beograd
Mimica, A. (1984), Ogled o srednjoj klasi, Beograd.
Negri, A. Hardt, M. (1994), The Labor of Dyonisus, University of Minnesota
Press,Minneapolis
Pei, M. (1999) Sociologija I, (predmet, metod i teorije), Beograd.
Putinja, F., oslin, S.F. (1997), Teorije o etnicitetu, Beograd.
Pui, Lj. ((2001), Odrivi grad, Beograd.
Sartori, . (2001), Demokratija - ta je to?, CID, Podgorica
Sartr, J.P. (1981), Filozofske i politike rasprave, kolska knjiga, Zagreb.
Smit, A.D. (1998), Nacionalni identitet, Beograd.
Sokolovi, D. (2006), Nacija protiv naroda, XX vek, Beograd
ijakovi, I. (1999), arm srednje klase, Prometej, Beograd.
umpeter, J. (1980), Kapitalizam, socijalizam i demokratija, Zagreb
Tadi, Lj. (1989). Javnost i demokratija, Beograd.
Tili, . (1997), Suoavanje sa drutvenom promenom, Filip vinji, Beograd.
Turen, A. (1980), Post-Industrijsko drutvo, Globus, Zagreb.
Turen, A. (1983), Sociologija drutvenih pokreta, Beograd.
Tuza, K. (1996), emu jo sociologija?, Gutembergova galaksija, Beograd.
Vajt, L. (1870), Nauka o kulturi, Beograd.
Veber, M. (1976), Privreda i drutvo I i II, Beograd.
Veber, M. (1968), Protestantska etika i duh kapitalizma, Sarajevo
Vernet, . (1996), Sekte, Beograd.
irarde, R. (2000), Politiki mitovi i mitologije, Beograd.
Yearly, S. (1996), Sociology, Environmrnzalism, Globalization, Sage Pub.
297
Izdava
UNIVERZITET U BANJOJ LUCI
EKONOMSKI FAKULTET
Banja Luka
Za izdavaa
Prof. dr Novak Kondi
Recenzenti:
Prof. dr Aljoa Mimica
Prof. dr Krstan Maleevi
Prof. dr Lazo Risti
tampa
EUROPRINT, Banja Luka
Za tampariju
Zdravko Partalo
Grafika obrada
Bojan Burazor