OCJENE I PRIKAZI

DUAN JELOV1NA

NIKOLA JAKI, CRKVE NA BEGOV AI I PROBLEM

STAROHRVATSKIH NEKROPOLA

(kratki osvrt)

U Diadori sv. 11, Zadar 1989. tiskan je rad Nikole Jakia pod naslovom:
Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nekropola. Nije nam namjera recen
zirati taj rad niti se uputati u prikazivanje sveukupnog njegova sadraja, jer to
zasad ne iziskuje nunu potrebu. Ovdje emo se u kratkim crtama osvrnuti samo
na pojedina (hipotetina) pitanja kako bismo upoznali itateljstvo s metodskim
postupkom kojim se sluio autor toga rada, te o nekim pitanjima koja se odnose
na arhitektonske ostatke na Begovai, njihov meusobni odnos i vrijeme njihova
nastanka.
Valja odmah kazati da je N. Jaki, zahvaljujui svojoj lucidnoj mati i dakako
uloenom trudu oko grupiranja i tumaenja pojedinih grobnih nalaza, ralambom
grobnog inventara pokuao u svojem radu begov aku nekropolu podijeliti u neko
liko kronolokih faza (planovi 2-5) ,1 sluei se iskljuivo podacima koje je crpio
iz objavljenog rada D. lelovine-D. Vrsalovia. 2 U svojem nastojanju nije uspio,
kako s obzirom na interpretaciju kronologije arheoloke grae, tako i na znan
stveno neodrivo, nesumnjivo prekasno datiranje pojedinih grobnih nalaza, naro
ito kad su u pitanju pojedini tipovi naunica.
Uputati se u ralanjivanje groblja u pojedine vremenske faze a da se pri
mamo tono ne precizira vrijeme nastanka (kronologija) grobnog kulturnog inven
tara, poglavito pojedinih tipova naunica i njihovih inaica, zacijelo nije mogue.
Sve to su istraivai begovakog arheolokog kompleksa u tom smislu mogli posti
i, sluei se prije svega rezultatima postignutim provedbom detaljne analize grob
nih nalaza, kao i svim drugim raspoloivim podacima zamjeenim prilikom izvo
enja radova na terenu je to, da su begovaku nekropolu, s obzirom na dugi kon
tinuitet njezina trajanja, globalno mogli razvrstati u tri vremenska perioda. 3 Koliko
. god takvu raspodjelu moemo smatrati pomalo hipotetinom, toliko je posve pou
zdano utvren poetak nastanka i prestanka ukopa na ovom lokalitetu. Po grobnim
nalazima karolinkog obiljeja, poetak ukopa na begovakom groblju, nedvoj
beno je oznaen poetkom ili najkasnije sredinom 9. stoljea, a njezino naputanje,
to jest prestanak, temeljeno takoer grobnim nalazima (nalaz novca), pada negdje
pri samom kraju 17. stoljea. 4
Zanimljivo je vidjeti na koji nain i s kojom argumentacijom barata Jaki u
nastojanju da odredi vrijeme nastanka nekropole na Begovai. Evo to on o tome
kae: odreivanje preciznijeg datuma njenu uspostavljenju ostaje otvorenim.
Kada ovo kaem, onda izuzimam etiri spomenuta groba ranohrvatskog horizonta ,5
jer njihovo prisustvo na lokalitetu ne znai nuno i ustanovljavanje ukopita za
.cijelu zajednicu na ovom mjestu.6 Odmah zatim u nastavku dodaje: Ipak nalaz
301

SHP, 20/1990, 301-308.

D . Jelovina, N. Jaki , Crkve na

Begovai

i problem starohrvatskih nekropola

novia kralja Kolomana (1095-11 14) u horizontu grobova hrvatskodalmatinske

kulturne skupine potvruje da je ve na poetku 12. stoljea nekropola bila svakako
ustanovljena , a, dakako, moda i ranije.1 Iako ovakvu rasuivanju zacijelo nije
potreban nikakav komentar, ipak ne moemo a da se barem ne zapitamo zbog ega
bi grobove iz karolinkog razdoblja trebalo izbaciti iz zajednice i ne oznaavati
ih kao grobove koji su se nedvojbeno prvi pojavili na Begovai. I drugo , zar samo
jedan novi (iz groba 422) , u iju dataciju ne sumnjamo , moe biti dovoljan i vrst
argument da bi ustanovljivanje begovakog groblja sigurno (ili barem priblino)
oznaio poetkom 12. stoljea , a da se pri tome ne uzmu u obzir i svi drugi grobni
nalazi , poglavito mnogobrojne neukraene inaice jednojagodnog tipa naunica,
koje se pretenim dijelom vremenski takorei potpuno podudaraju s nalazima karo
linkog obiljeja. Za Jakia je npr. vrst oslonac za precizniju dataciju i grob 356
otkopan na Begovai. U tom su grobu naene dvije obine kariice i jedna naunica
tipina za karantansku-ketlaku kulturnu skupinu, koja se prostirala na istonom
alpskom podruju u 9. i 10. stoljeu. Prema Jakievu miljenju i taj grob najvje
rojatnije potjee iz kraja 11. stoljea . 8 Ostaje, dakako, nejasno kako je autor doao
do takve (proizvoljne i paualne) datacije, jer su njegovi datacijski argumenti i pre
ciznija obrazloenja i u ovom sluaju potpuno izostali.
Koliko povrnosti iskazuje Jaki kad je u pitanju kronoloka opredijeljenost
pojedinih inaica starohrvatskih naunica, najoitije nam govori injenica da je on ,
bez ikakvih dokaza i bez trunka odgovornosti, zaslijepljen unaprijed zamiljenim
ciljem , sve te tako brojne naunice (55 primjeraka pronaene u 27 grobova 154,
257 , 265,289 , 318,319 , 326, 328, 340, 372,384,387 , 399 , 400, 403, 406, 408,409 ,
433,471 , 476,484, 497, 549, 556, 571 , 577)9 jednostavno strpao u takozvano roma
niko doba . lo A upravo te naunice, prema svim dosadanjim spoznajama (koje
poivaju na vrstim dokazima , kao to su npr. zatvorene grobne cjeline), predstav
ljaju najstarije produkte starohrvatskog nakita na tom podruju . Ta je produkcija
(pojedinih inaica) otpoela od poetka ili najkasnije sredine 9. st. i trajala je naj
vjerojatnije do kraja 10. stoljea. Drugaija datacija toga tipa naunica iziskuje
vrste argumentirane dokaze, a to, kako smo vidjeli, Jaki nije uinio . Dapae ,
umjesto takva postupka za njega je bio odluujui faktor novi dinasta Arpado
via , to se ni u kojem sluaju ne moe prihvatiti. Nalaz novca moe biti odrediv
jedino za starost groba i nalaza u njemu, a nipoto ne moe posluiti kao vrst dokaz
o vremenu ustanovljavanja cjelokupne nekropole .
Kada ve govorimo o naunicama , odmah emo se osvrnuti i na one naunice
kojima jedan kraj zavrava u obliku slova S, koje se u literaturi obino nazivaju
S -kariice. Na planu 6 Jaki donosi kopiju tlorisa esteroapsidne starohrvatske
crkve i istonog segmenta otkrivenog groblja na lokalitetu Mastirine u Kaiu kod
Zadra. II Iz spomenutog tlorisa Jaki izdvaja etiri groba u kojima su pronaene
S-kariice , te uz pomo rastera tih grobova, unutar toga dijela nekropole , poku
ava utvrditi ne samo dataciju spomenutih naunica ve i vrijeme nastanka te nekro
pole , .. a moda i ne samo nje.12 Pri rjeavanju toga problema Jaki priziva u
pomo isti onaj grob (422) otkriven na Begovai, u kojem je skupa sa S -karii
cama pronaen i novi ugarskog kralja Kolomana (1095-1114). Usporedbom tih
grobova i njihovim razmjetaj em Jaki dolazi do zakljuka da su grobovi sa S
kariicama na Mastirinama nastali u izrazito kratkom vremenskom periodu, osim
jednog (grob 110) koji je neto udaljeniji (a taj je udaljen upravo toliko koliko je
prvi [grob 83] udaljen od crkve, opaska D.J .) Druga vana injenica za Jakia je

302

SHP, 20/1990, 301-308.

D . Jelovina, N. Jaki, Crkve na

Begovai

i problem starohrvatskih nekropola

i to to spomenuti grobovi nisu daleko udaljeni od crkve, pa e i ta pojava biti

neobino vana pri tumaenju vremena ustanovljenja ove nekropole . 13
Kako nemamo namjeru ovdje ulaziti u podrobnija razmatranja i objanjenja
svega onoga to bi bilo vezano za ovu problematiku, to vie to smo o tom pitanju
nae miljenje ve prije iskazali ,14 to emo se ovdje ukratko osvrnuti samo na neka,
po naoj prosudbi, temeljna pitanja, bez ijih primarnih rjeenja se ne bi mogli
donositi nikakvi konani iole ozbiljniji zakljuci.
Pristupanje rjeavanju tako znaajnih znanstvenih problema, kao to je to, na
primjer, vremensko ustanovljavanje neke nekropole, nije mogue (ni doputeno)
bez primarnog uoavanja svih relevantnih strunih i znanstvenih imbenika koji bi
mogli biti od utjecaja za to tonije i pouzdanije prosudbe dotinog pitanja, jer to
za sobom vue krupne i dalekosene posljedice. Dovodi u pitanje ne samo vrijeme
nastanka starohrvatske materijalne kulture nego i njezin cjelokupni dugogodinji
razvojni put u tehnolokom i u stilskokreativnom smislu. Prihvaanje Jakieve
znanstvene interpretacije groba 422 s nalazom ugarskog novia , znailo bi negi
ranje postojanja svih onih kulturnih, toliko puta nedvojbeno iskazanih i potvrenih
postignua u stvaranju i kreiranju duhovne i materijalne kulture hrvatskog naroda
od 9. do kraja ll. st. , koji se najoitije odraavaju mnogobrojnim i raznolikim
kovinskim i drugim nalazima, meu kojima se naroito istiu primjerci enskog
nakita i ratnika oprema. Negiranje tog osebujnog stvaralakog kulturnog dometa
u vrijeme hrvatske dravne samostalnosti , upuivalo bi na pretpostavku da ga u tom
vremenu uope nije ni bilo, ili moda ne u takvu obliku u kakvu nam je danas
poznat, a to nas vidno razgraniava od drugih etnikih skupina na ovom dijelu
Europe. Prema takvu Jakievu rasuivanju izlazi da je sva ta brojna i bogata arheo
. loka graa, koja se uva u zbirkama naih muzeja , otkopana u vie od pedesetak
starohrvatskih groblja na sredinjem prostoru stare hrvatske drave , nastala tek
poetkom 12. stoljea. To nije samo pogrena i kriva znanstveno neodriva argu
mentacija negQ je takva tvrdnja potpuno neodgovorna. Pitamo se kako poslije
takve argumentacije moe oekivati da e ga itko tko je iole upuen u arheoloku
i povijesnu problematiku shvatiti ozbiljno?
ini se da Jaki ili nije svjesan takvih posljedica, ili mu je uistinu stalo da do
takvih promjena doe . No, bez obzira na njegove nakane i elje , injenica je da
se on pri rjeavanju tako znaajnih pitanja ne pridrava uobiajnih metodskih
postupaka, ve se slui samo onim argumentima i povijesnim objanjenjima koji
-mu u odreenom momentu konveniraju, odnosno koji mu mogu posluiti kao pot
pora njegovim stajalitima. Jaki izbjegava ulaziti u struna razmatranja cjelokup
nog arheolokog fundusa s pojedinog nalazita, poglavito ne onoga koji se najee
jaVlja i koji predstavlja najkarakteristinije predmete starohrvatske materijalne
kulture toga podruja . To su, kako znamo, naunice za koje je posve pouzdano utv
reno da je njihov poetak obiljeen najkasnije sredinom 9. st., te da u intenzivnom
slijedu traju sve do 12. stoljea , prilagoavajui se stilu vremena i tehnolokom
napretkU, a pojedine inaice trojagodnog tipa i nekoliko stoljea kasnije.
Prisutnost grobova s karolikim nalazima na begovakoj nekropoli, kako smo
vidjeli, za Jakia ne znae gotovo nita, a najmanje da bi oni mogli obiljeavati
poetak ukopavanja na tom lokalitetu. IS Za Jakia nita ne znai ni kvantitativna
prisutnost S-kariica u srednjovjekovnim nekropolama i njihova pojava openito
na podruju ranofeudalne hrvatske drave, gdje ih je dosad ve naeno preko sto
tinu primjeraka (toliko ih zapravo ima samo u zbirci Muzeja HAS-a). Nema gotovo
303

SHP, 20/1990, 301-308.

D. Jelovina, N. Jaki, Crkve na

Begovai

i problem starohrvatskih nekropola

ni jednog istraenog groblja na matinom teritoriju hrvatske drave, a da na njemu

nije pronaen barem pokoji primjerak S kariica. Zar se moe zanemariti i
injenica da su S-kariic~ ?tkopane u s.kupini grob~v~ na Nov0f!1.p~~u na Bribiru,
u kojima je naen kulturrn mventar, tohko karakte ns tia n za obIlJezJe starohrvat
ske materijalne kulture, da ga se ni u kojem sluaju ne moe tretirati mlaim od
kraja 10. stoljea. 16 Svemu tome valja pri<:,odati.i .injenicu da je samo na .Crkv!~i
u Biskupiji pronaeno vie desetaka takvIh kanIca (t? se samo moglo ~dentIfi:
cirati), ali, na alost, bez pobliih podataka o okolnostima nalaza. No, vjerovah
je da nisu ba sve naene u blizini i na okupu kako je to bio sluaj na Mastirinama.
Kad se raspravlja o podrijetlu ovog tipa naunica ne smije se gubiti s uma inje
nica da se u starohrvatskim grobovima spomenutog podruja, osim S-kariica,
ne nalaze i drugi nakitni predmeti karakteristini za bjelobrdsku kulturu. Tu u
prvom redu pomiljamo na specifine tvorevine enskog nakita, kao to su npr. ogr
lice i narukvice od pletene ice, zatim raznolike dvodijelne polumjeseaste privje
ske, te grozdolike lijevane naunice i raznoliko oblikovano prstenje. Koliko nam
je poznato, dosad se na podruju Dalmatinske Hrvatske, od gore spomenutog
arheolokog inventara bjelobrdskog tipolokog obiljeja, osim pokojeg sporadi
nog primjerka privjeska, pronala samo dva primjerka lijevanih grozdolikih nau
nica,17 pa se valja zapitati koji su to bili razlozi da su samo S-kariice (u tolikom
broju) importirane u nae krajeve, a da su svi drugi spomenuti nakitni predmeti
potpuno izostali.
Nakon svih tih upozorenja namee se logino pitanje: predstavljaju li S-kari
ice zaista strano tijelo unutar standardnog starohrvatskog nakita i pokazuju li
one jasna obiljeja jednog trenutka, kako nam to servira N. Jaki. IS Ili pak, ne
navodi li nas to na razumnu prosudbu da veina tog fundusa S-kariica ipak nije
trebao biti importiran, ako zbog nieg drugog, ono barem stoga to se radi o vrlo
jednostavnim oblicima nakita, koji su bez tekoa mogli biti izraivani (barem dio
njih) skupa s ostalim tipovima naunica u hrvatskodalmatinskim radionicama, ve
kudikamo prije gubitka dravne samostalnosti, tj. od samog poetka njihova jav
ljanja na pa-ponskim ravnicama.
Iz Jakieva teksta prvi put doznajemo i to da su grobovi otkriveni blie crkvi
mlai od udaljenijih, umjesto da bi ta pojava (horizontalna stratigrafija) morala
znaiti upravo obrnuto. A evo to Jaki o tome kae: Iz tlo risa nekropole na
Mastirinama vidljivo je da grobovima u kojima su pronaene S-kariice prethodi
svega 20-25 ranijih grobova pa e i ta pojava biti neobino vana pri tumaenju
vremena ustanovljavanja ove nekropole, a moda i ne samo nje.19 Umjesto da mu
takav smjetaj grobova govori o njihovu ranijem nastanku (barem u priblino vri
jeme s crkvom) Jaki izvodi zakljuak da je pokapanje na Mastirinama zapoelo
ne mnogo ranije od poetka 12. stoljea. 20 Ako je zaista utvrena tona datacija
esteroapsidne starohrvatske crkve na Mastirinama, te utvreno njezino opredje
ljenje u razdoblje ranoga srednjeg vijeka kao jedan o specifinih regionalnih tipova
predromanikog graditeljstva, u drugu polovicu 9. stoljea,21 o emu ne bi trebalo
biti nikakve sumnje, onda su Jakieve postavke o vremenu ustanovljivanja nekro
pole potpuno pogrene i neodrive, jer ne vidimo nikakva razlona razloga da i gro
bove otkopane u neposrednoj blizini crkve, ne datiramo u isto ili barem u priblino
isto vrijeme kao i crkvu. Takvu dataciju, uostalom, potvruju i svi drugi grobni
nalazi pronaeni u grobovima otkopanim na istoj kosi koja se od crkvice prua u
smjeru istoka. 22
304

SHP, 20/1990, 301-308.

D. Jelovina, N. Jaki, Crkve na

Begovai

i problem starohrvatskih nekropola

Sasvim je oito da je Jaki svoje tvrdnje i stajalita izvodio s malo ulaganja

znanstvene akribije, povrno i netono. Kako se mogu donositi rjeenja protivna
dotadanjim, a da se prethodna rjeenja nisu metodoloki osporila. Da se to
postigne neophodno bi bilo nuno obaviti provedbu kompletne revizije svega onoga
to je u tom smislu dosad interpretirano. Umjesto takva postupka Jakiu je bio
presudan samo jedan jedini grob 422 (od 604) da pred njim padnu u vodu sve dota
danje spoznaje o podrijetlu i kronologiji cjelokupne starohrvatske materijalne kul
ture. Prema tomu nalazu, dakle, kako nam Jaki eli predoiti, starohrvatska
materijalna kultura je kroz itavo razdoblje hrvatske dravne samostalnosti ivo
tarila tu i tamo s po kojim keramikim loniem, eljeznim noiem i s ponekim
karolin~kim artefaktom (koji zapravo i ne mora pripadati istoj zajednici), da bi tek
poet kdm 12. stoljea, dolaskom ugarskih kraljeva, njezin procvat doao do punog
izraaja. 23 Zar uistinu moe biti vee zablude, ostavljam itateljstvu da samo pro
sudi.

*
~

Istraivai begovakog arheolokog kompleksa u svojemu radu, osim iznesenih

najsumarnijih podataka o nalazima arhitektonskih ostataka na Begovai, nisu ula
zili u podrobnija razmatranja i sveobuhvatniju znanstvenu problematiku o vremenu
njihova nastanka i o meusobnim odnosima graevinskih faza. Razlog tomu je bio
to su istraivai na terenu potivali meusobni dogovor, odnosno autorska prava.
Naime, glavni istraiva S. Gunjaa, koji je prve dvije godine (s piscem ovih reda
ka) i rukovodio istraivanjima, preuzeo je obvezu da znanstveno obradi i objavi
sve otkrivene arhitektonske ostatke. Druga dvojica istraivaa D. Jelovina i D ..
Vrsalovi, koji su idue dvije godine zajedniki nastavili istraivanja (S. Gunjaa
. je bio zauzet na drugom terenu), prihvatili su se obrade i objavljivanja starohrvat
ske nekropole.
Budui da je unutranjost srednjovjekovnog sakralnog zdanja manjim dijelom
trebalo jo istraiti, nije se istovremeno moglo pristupiti integralnoj objavi cjelo
kupnog kompleksa, pa se, zbog poodmaklog vremena (od zavretka istraivanja),
odluilo da se prethodno pristupi objavi rezultata istraene nekropole, tako da e
se arhitektonski ostaci objaviti naknadno, tj. nakon to se provedu dopunska istra
ivanja unutranjosti crkve. Na alost,u meuvremenu dok je rad o nekropoli bio
pred izlaSKom iz tiska (SHP, sv. 11, 1981), S. Gunjaa je nenadano preminuo, pa
je tako i planirano naknadno objavljivanje arhitektonskih preostataka ostalo neob
jaVljeno. Sve ovo govorimo iz razloga da upozorimo itateljstvo da su Jakievi kri
tiki iskazi i primjedbe, kojima se tako olako razbacuje u svojemu osvrtu na objav
ljene rezultate na Begovai, neprovjereni i potpuno netoni. Takav postupak naj
oitije potvruje Jakievo priopenje da su drugi odustali od objave i interpre
tacije arhitektonskih ostataka.24 Ta iritantna i nedobronamjerna izjava, kako smo
se mogli uvjeriti, potpuno je neistinita, pa je u najmanju ruku nekorektna, to vie
to je Jakiu bilo dobro poznato (jer je nekoliko godina bio kustos u Muzeju HAS
a) tko je sve istraivao begovaki kompleks i tko su nosioci autorstva tih istrai
vanja.
Iako su istraivai u svojem radu uvodno iznijeli posve ture podatke o arhi
tektonskim ostacima, ipak se iz njih dalo sasvim jasno razabrati da je ondje rije

305

SHP, 20/1990, 301-308.

D. Jelovina, N. Jaki, Crkve na

Begovai

i problem starohrvatskih nekropola

o arhitektonskom kompleksu dviju graevnih faza. Starijoj fazi pripadali bi krnji

ostaci jedne dosta razvijene antike profane arhitekture, dok bi mlaoj fazi pripa
dali ostaci starohrvatske crkve, sagraene u ranom srednjem vijeku iznad spome
nutih temeljnih ostataka ranije faze. Valja odmah istaknuti da se najvei dio arhi
tektonskog kompleksa otkrio u prve dvije godine istraivanja, dakle u vrijeme kad
je istraivanja vodio S. Gunjaa, ija terenska iskustva nije potrebno posebno isti
cati. Nerijetko je on i tijekom slijedeih dviju istraivakih kampanja navraao (ak
je obavio i manje konzervatorske zahvate na starohrvatskoj crkvi) te pratio daljnja
otkria.

Zbog zanimljivosti otkrivenih antikih ostataka na terenu je nekoliko dana

istraivao i M. Sui, tadanji direktor Arheolokog muzeja u Zadru,25 jedan od
naih najpriznatijih strunjaka za antiku arheologiju, posebno kad je u pitanju
antika arhitektura. Sui u svojim razmiljanjima ni u jednom sluaju otkrivene
arhitektonske ostatke nije dovodio u svezu s nekim sakralnim objektom , ve se u
potpunosti slagao s miljenjima ostalih istraivaa, da je ovdje iskljuivo rije o pro
fanoj kasnoantikoj graevini . Uostalom evo to je on o tim otkriima kazao:
. .. najbolje sauvana velika i kvalitetno zidana vila na poloaju Begovaa, koja
s june strane ima na fasadi dva istaknuta risalita u obliku dubokih polukrunih
egzedri, s nadsvoenim spremitima na zapadnoj periferiji, s unutranjim otvore
nim dvoritem posred kojega se nalazio poligonaini bazen s olovnom cijevi to viri
. iz poda, preko koje je dotjecala iva voda. 26 Dakle, kako se vidi, o nekom sakral
nom objektu nema nijedne rijei.
To to nije polo za rukom istraivaima, polo je, kako smo vidjeli, N. Jakiu.
Zahvaljujui svojoj pronicljivosti i lucidnoj mati, Jaki je vidio i ono to etvorica
istraivaa na terenu u 4 mjeseca (koliko su radovi ukupno trajali) nisu uspjeli.
Krivnja je, dakako, na istraivaima, jer oni nisu upotrijebili metodu odvajanja
recentnih slojeva, jedan za drugim, kako je to uinio Jaki i na taj nain tonuo
kroz vrijeme u prolost sve do mogue originalne slike na terenu (a, nota bene, na
terenu nije nikad bio, i ne samo na ovom, opaska D. J .) u asu utvrivanja izvornog
graevinskog kompleksa.27 KojegJi uda! Na ovaj nain Jaki je doao do onog
okria kojega zapravo nema. Oslanjajui se na odnose romanikog horizonta gro
bova (paualno opredijeljenih) prema arhitektonskim temeljnim ostacima, Jaki
dolazi do spoznaje da je na tom mjestu bila sagraena starija kasnoantika crkva
kao prethodnica postojeoj. On ak na objavljenom tlorisu prepoznaje i pojedine
dijelove te starije crkve. Prema toj spoznaji, znailo bi, da pronaeni predroma
niki ulomci crkvenog namjetaja trebaju pripadati tom starijem sakralnom objek
tu . Takvu razmiljanju nimalo nije zasmetala injenica da se, osim spomenutih
predromanikih fragmenata, na tom mjestu nije pronaao ni najmanji ulomi koji
bi mogao pripadati mlaoj postojeoj (romanikoj?) crkvi, kakvih bi zacijelo
moralo biti, ak i vie, s obzirom da je ruenje te crkve uslijedilo mnogo kasnije.
Na tom prostoru, osim nekoliko atipinih profiliranih ulomaka, nije naen niti
jedan karakteristian fragment crkvenog namjetaja koji bi se posve sigurno mogao
opredijeliti kasnoantikom sakralnom objektu. Jakiu nije zasmetala ni injenica
da su unutar apside, dakle u svetitu (prema N. Jakiu, op. D. J.), otkopani i rano
srednjovjekovni (karolinki) grobovi, kojima, koliko nam je poznato, tamo nikada
nije bilo mjesto. .
to se pak oblika starohrvatske crkve tie, k~ju su autori oznaili da svojim
graevnim karakteristikama predstavlja prvi dosad poznati otkriveni primjerak jed
306

SHP, 20/1990, 301-308.

D. Jelovina, N. Jaki, Crkve na

Begovai

i problem starohrvatskih .nekropola

nog tipa trobrodne crkvene arhitekture, Jakieve su primjedbe potpuno pogrene

i neutemeljene, jer se baziraju na paualnim procjenama. Da se samo malko potru
dio, prije negoli je pristupio pisanju svojega rada, te osobno na Begovai (koja nije
daleko od Zadra) pregledao to zdanje , ili da se barem konsultirao sistraivaem,
vjerujemo da mu se takva pogrena prosudba ne bi omakla. Tom zgodom bi se
osobno uvjerio da je uistinu rije o jednoj neobinoj crkvi, koja se sastoji od jedne
glavne lae s polukrunom apsidom i bonim kapelama. Lako bi mogao zapaziti
da bone kapele nisu samo prigraene (naslonjene) uz bone zidove crkve, nego
da predstavljaju jedinstveno tijelo s crkvom, to znai da su njihovi zidovi organski
povezani uz srednji brod crkve. To je vrlo uoljivo na desnoj bonoj kapelici, gdje
je namjerno nainjena manja perforacija zida (na spoju apsida), kako bi se moglo
utvrditi toan meusobni odnos glavne lae i kapelica. Potpuni i definitivni oblik
crkve dakako, nije mogue tono utvrditi dok se u potpunosti ne dokraji istrai
vanje njezine unutranjosti.
Kako se na podruju stare hrvatske drave dosad nije otkrilo niti jedno
sakralno zdanje sline tlorisne osnove (bez obzira na njezin konani izgled), drimo
i dalje da su autori s pravom postupili kad su takvu tlorisnu dispoziciju okarakte
rizirali kao neobinu, jer, zapravo, ona to i jest. Pridodamo li tomu i injenicu da
svi pronaeni dekorativni dijelovi crkvenog namjetaja pripadaju upravo toj crkvi
(jer druge nema), onda moemo sa sigurnou tvrditi da je bila sagraena najvje
rojatnije u drugoj polovici 9. ili najkasnije do sredine 10. stoljea.
Ako bi nas Jaki zaista elio uvjeriti u svoje tvrdnje (postojanju dvaju sakral
nih zdanja), predlaemo mu da provede reviziju istraivanja. To mu nimalo ne bi
bilo teko izvesti, jer se sva relevantna dokumentacija jo uvijek uva u Muzeju
HAS-a, a u tome mu mogu biti od pomoi i arheolozi koji, kako ree, prihvaaju
njegove rezultate. 28
U ovom kratkom osvrtu razmatrali smo samo neke vidove Jakieva razlaga
nja, uglavnom one koje su od temeljnog znaenja za njegovu tezu. Ostalo je jo
podosta pitanja s kojima se ne slaemo i na koja bi trebalo dati odgovor, ali ovog
puta to izostavljamo. Primjetno je da u ovom osvrtu nismo autoru uputili ni rijei
pohvale, niti je bilo iega u emu se s njime potpuno slaemo. Za to nije bilo povo
da, zbog ega iskreno alimo.

307

,j

SHP, 2011990, 301-308.

D. Jelovina, N. Jaki, Crkve na

Begovai

i problem starohrvatskih nekropola

l N . J a k i , Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nekropola, Diadora, sv. 11, Zadar

1989, 407-433.
2 D . J e lov i n a - D . V r s a lov i , Srednjovjekovno groblje na Begovai u selu Biljanima
Donjim kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 11, Split 1981,55-136.
3 Ibid. , 134.
4 Ibid.
5 Nije rije o etiri groba iz ranohrvatskog horizonta ve samo o dva groba (253 i 258) s nalazima
karolinkih obiljeja. Druga dva groba (165 i 263) su znatno mlaa te se ne mogu svrstati u isto vrijeme
s prethodnima. Usp . D. Jelovina-D. Vrsalovi, o.c., 68,79,85,128,129.
6 N. Jaki, o. c., 412.
7 Ibid.
8 Ibid. , 430.
9 D . Jelovina-D. Vrsalovi, O.C., Tab. VIII-XXXIX.
10 N. Jaki, o. c., 420.
11 Ibid., plan 6.
12 Ibid., 427.
13 Ibid.
14 D. J e lov i n a, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka Zrmanje i Cetine, akav
ski sabor, Split 1976, 94-96.
15 N . Jaki, o. c., 412.
16 D. J e lov i n a, Tri starohrvatske nekropole na Bribiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.
10, Zagreb 1968, 243, Tab. I.
17 J. B e lo e v i , Nekoliko neobjavljenih ranosrednjovjekovnih arheolokih nalaza s podruja
sjeverne Dalmacije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, god. 26, sv. 26, Zadar 1987, 162; D. J e I o
vi n a, Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 19, Split
1989, 213, Tab. XIX, 3.
18 N. Jaki, o. c., 427.
19 Ibid.
21l Ibid., 429.
21 T. M a r a s o v i , Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalma
ciji, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split 1978, 37, Tab. XXI, 2; isti, Regionalizam u
ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 14, Split 1984, 147;
V. D e Ion g a, Starohrvatska crkva na Mastirinama u Kaiu kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta,
ser. III, sv. 18, Split 1988, 81.
22 D. J e lov i n a, Starohrvatsko groblje na Mastirinama u selu Kaiu kod Zadra, Starohrvat
ska prosvjeta, ser. III, sv. 12, Split 1982, Tab. III-VIII.
23 N. Jaki, o. c., 432.
24 Ibid., 409.
25 D. Jelovina-D. Vrsalovi , o. c., 61.

26 M. Sui, Zadar u starom vijeku, Prolost Zadra, I, Zadar 1981,281.

27 N. Jaki, o. c., 409.

28 Ibid., 415. Vidi bilj. 23.

308