1804.

na mjestu gdje rijeka Chicago utjee u jezero Michigan amerika vojska

osnovala Fort Dearborn unitili ga indijanci 1812., ubrzo ponovno izgraen

Nekoliko pionira se naselilo u okolici, i 1830. novo naselje postaje grad pomou
matematikog i ekonomskog zahvata u amerikoj tradiciji podjelom podruja od
pola kvadratne milje u male, pravilne kvadrate u blizini ua rijeke te zatim uz
njihovu prodaju kao odvojenih gradilita.

Mrea je bila takva da se mogla beskrajno iriti jednostavno produujui

originalne ulice > grad postpuno rastao, i do kraja stoljea imao 190 kvadratnih
milja i 1,7 milijuna stanovnika

U prvim desetljeima graevine su uglavnom bile drvene.

Veliki poar 1871. gotovo u potpunosti unitio Chicago, koji tada ima oko
300000 stanovnika.

Obnova intenzivna kroz dva desetljea 1880.-1900. na gradilitima se gradi

moderni poslovni centar, sa uredima, velikim skladitima i hotelima isprobavaju
se nove graevinske metode

Protagonisti ovih dogaaja zajedniki poznati kao 'ikaka kola'

Prva generacija koja poinje graditi odmah nakon poara ukljuuje izvanredne
inenjere od kojih su mnogi obueni u Corps of Engineers u graanskom ratu:
William Le Baron Jenney, William W. Boyington, J. M. van Osdel. Od njih
najvaniji Jenney kljuni projektanti idue generacije dolaze iz njegovog ureda:
Daniel Burnham, koji je radio sa Johnom Rootom, Holabird, Roche i Sullivan, koji
postaje partner sa Adlerom. Usko povezani s njima bili su specijalni tehniari W.
S. Smith i C. L. Strobel koji su suraivali s njima na odreenim konstruktivnim
problemima.

Rad ovih arhitekata bio je ujednaenog karaktera osobito od 1789 (kada Jenney
gradi prvu viekatnicu sa metalnim okvirom) do 1893 (Columbian Exposition) o
njoj je fizionomija Loopa ikakog komercijalnog centra ovisila.

Suvremenici su ih brzo uoili imenovali ih po samom gradu

Protagonisti ovog razdoblja bili su mukarci iznimno razliitih temperamenata:

neki su bili poslovnjaci poput Adlera, neki striktno tehniari kao Strobel,
nezadovoljni umejtnici kao to je Root i ambiciozni kao to je Burnham. Sullivanov
sluaj drugaiji kritizirao svoje suvremenike, ciljao na originalnost i razvijanje
osobnog stila arhitekture, kao alternative trenutnoj verziji + svoje ideje ilustrirao
ne samo stvarnim graevinama, ve i teorijskim pisanjem. Iz tog razloga na
Sullivana se gledalo, uz Richardsona i Wrighta kao na avangardne umjetnike koji
se nisu slagali sa prevladavajuim trendovima njihovog doba i drave, koji su
gledali prema Europi ali su se takoer eljeli distancirati od Europe i proizvesti
pravi ameriki stil.

Visoke graevine ikakog Loopa omoguile su odreene tehnike invencije:

Konstrukcija elinog skeleta koju je usavrio uglavnom Jenney omoguila je

poveavanje visine graevine bez straha od pretjeranog naprezanja stupova niih
katova

Baumann zatim novi sustav temelja postupno se poboljavaju do pojave

'Chicago Caisson' temelja 1894. (Adler)

Dizalo na paru prvi put postavljeno 1857. u NY (E. G. Otis) u Chicagu se

pojavljuje 1864.

1870. u Chicagu C. W. Baldwin izumio i napravio prvi hidraulini lift

1887. poinje se upotrebljavati elektrini lift

Neboderi dobri rezultati koji su postignuti u 1880im raspruju se ubrzo nakon

niti jedan od protagonista nije bio svjestan problema koje su stvorili. Svaki se
naao u kulturnoj dilemi iz koje je mogao izai na samo dvanaina: vratiti se u
komfor povijesnih stilova (Burnhan) ili stvoriti individualni avangardni
eksperiment (Sullivan, te kasnije Wright)

Jenney ininjer koji se kolovao na Paris cole Polytechnique bio je major u

Corps of Engineers u Graanskom ratu te je otvorio svoj studio u Chicagu 1868.
sa S. E. Loringom. 1869. objavio je knjigu 'Principles and Practice of Architecture'
te bio profesor na Sveuilitu Michigan od 1876. do 1880.

Burnham potvruje kako je 'princip noenja strukture od strane precizno

balansiranog i poduprtog metalnog okviram zatienog od vatre, tono ono to je
Jenney razradio. Nitko ga nije oekivao u tome, i on zasluuje potpuni kredit za
inenjerski podvig koji je prvi ostvario.'

Ovaj princip prvi se put koristi 1879. u Leiter zgradi podupiru ga izvana daleko
razmaknuti stupovi / potpornji od cigle, a iznutra stupci od lijevanog eljeza
zatim vie dosljedno na Home Insurance Building iz 1885. koja se smatra prvom
ikakom zgradom koja ima kompletan metalni skelet iako je dio pregradnih
zidova i dalje imao nosivu ulogu.

1889 druga Leiter zgrada i Fair zgrada Jenney usavrava svoj konstrukcijski
princip, smanjujui fasadu na laganu pregradu, koju nosi interni metalni skelet
ipak, on zadrava neke dijelove potpuno zidanim, projektiranim kao pilastri sa
klasinim bazama i kapitelima iako po prirodi izvan svih kanonskih proporcija
takoer je tretirao metalne potpornje kao stupie gdje je to bilo mogue.

Graevina na Manhattanu 1890. die se do 16 katova

Jenneyevi suvremenici imali vee umjetnike ambivije i pokuavali eliminirati

aluzije na povijesne stilove, ali su bili manje dosljedni u konstrukcijskim
invencijama

1889. Holabird i Roche Tacoma building 12 katova visoka, kombinirana

struktura sa nekim unutarnjim i pregradnim nosivim zidovima ovdje nije bilo
arhitektonskih elemenata koji se proteu od jednog do drugog kata, ve gradacija
arhitektonskih znaajki postignuta postpunim smanjenjem ornamenta i atikim
katom s otvorenim galerijama.

1891. Burnham i Root Monadnock block 16 katova visok sa nosivim zidanim

zidovima. Kameni zidarski rad bio je gladak, bez ikakvih ornamenata, a povrine
su bile zakrivljene na kutevima da bi se naglasili volumiozni efekti impresivnih
zgrada u obliku kutije i redova