Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
PETRIT EKU
gitara guitar
Gitarist Petrit eku roen je godine Ciklus od est Sonata i Partita za violinu
1985. godine u Prizrenu (Kosovo). U solo (od BWV 1001 do 1006), to ih je
rodnome je gradu zavrio osnovnu Johann Sebastian Bach (1685.-1750.)
glazbenu kolu i prva dva razreda stvorio u Cthenu godine 1720. na poticaj
srednje kole kod Luana Sapunxhije. svojega gospodara kneza Leopolda
Godine 2002. dolazi u Zagreb da koji je i sam bio strastven gusla,
nastavi kolovanje u Glazbenoj moda je presudan mea u povijesti
koli Pavla Markovca, u razredu instrumentalne glazbe. Nadahnutost
Xhevdeta Sahatxhije. Dobitnik je prve ljepote njegovih linija i bogatstvo sadraja
nagrade na Dravnome natjecanju u potjeu iz najdubljih glazbenih izvora.
Dubrovniku (2003.) te prvih nagrada na Premda je violina, Bachovo omiljeno
meunarodnim gitaristikim natjecanjima glazbalo, kao najistiji simbol ljudskoga
Anna Amalia u Weimaru, Emilio Pujol (enskoga) glasa bila izravan prenosnik
u Italiji i Andrs Segovia u Velbertu dragocjenih zamisli, korijeni te glazbe lee
(Njemaka). Godine 2004. predstavljao mnogo dublje, zapreteni su u apstraktnije
je Hrvatsku na Natjecanju Europska razloge. Zbog toga ne zauuje injenica
glazbena nagrada za mlade, gdje je da ta djela, koja su u Bachovoj praksi
dobio prvu nagradu i posebnu nagradu igrala i vanu pedagoku ulogu pri odgoju
Hrvatskoga drutva skladatelja za vlastitih i tuih potomaka, gotovo od
svojeg postanka zanimaju izvoditelje i od majke Njemice, bio je odgajan od oca
drugih solistikih glazbala. Sam ih je Bach, Talijana, nadarena gitarista, skladatelja
u skladu s uobiajenom praksom svojeg i baritona. Mladi Giulio pokazivao je
doba, obraivao i transkribirao za razliite izniman talent za gitaru. U Parizu, u doba
instrumente. Tako je veeranja Druga slavnih gitaristikih majstora kakvi su bili
sonata (BWV 1003) ostala zabiljeena Sor, Carulli, Carcassi ili Molino, jo je kao
i kao Sonata za embalo (BWV 964), sedmogodinji djeak dobivao sjajne
Trea partita (BWV 1006) kao Suita za kritike za svoje nastupe u gitaristikome
harfu (BWV 1006a), Fuga iz Prve sonate duu s ocem. Veliki panjolski virtuoz
(BWV 1001) kao Fuga za lutnju (BWV Fernando Sor posvetio je svoju fantaziju
1000) i Fuga za orgulje (BWV 539), a Souvenir dAmiti, op. 46 (iz 1831.)
Preludij iz Tree partite (BWV 1006/1) kao mladome Regondiju, to daje naslutiti da
Sinfonia za orkestar, ugraena najprije je i on sudjelovao u djeakovu odgoju
u kantatu Herr Gott, Beherscher alle i prvim uspjesima. Ciklus od Deset
Dinge (BWV 120 a), a potom preuzeta i etida, od kojih se veeras izvode tri,
u kantati Wir danken dir, Gott (BWV 29). nije bio tiskan za skladateljeva ivota. S
Bachov uenik Johann Friedrich Agricola iznimkom nekoliko uih fanatikih krugova
(1720.-1774.) biljei da je majstor vrlo u Rusiji i Njemakoj, te skladbe ostale
esto izvodio violinske Sonate i Partite na su nepoznate veini gitarista, sve dok
embalu, dodajui onoliko harmonija koliko Matanya Ophee nije godine 1990. objavio
je nalazio potrebnim. Postoje, meutim, i svoje otkrie kopije (iz 1882.) izvornika
poznate obradbe tih djela od strane drugih koju je godinu dana ranije bio pronaao
skladatelja. Meu njima su najpoznatije na podruju bivega SSSR-a. Premda
verzije za tipkaka glazbala dviju Sonata nemaju nadnevka nastanka, Etide
iz pera Bachovih sinova, kao i lutnjistika su, sudei po njihovu harmonijskome
inaica Fuge iz Prve sonate koju je stilu, najvjerojatnije kasna Regondijeva
izradio jedan od majstorovih leipzikih djela. Veeranji izbor od triju moda
glazbenih suradnika. etverostavana najuspjelijih ulomaka dostojno predstavlja
Druga sonata u a-molu, BWV 1003, itavu seriju: vrhunski zadatci muzikalne
tipina je crkvena sonata u kojoj su stavci naravi u njima se uvjerljivo pretapaju s
poredani prema davno utvrenome virtuoznim tehnikim traenjima.
naelu kontrasta. Veeras se (u obradbi
Valtera Depalja) izvode dva njezina prva Najvie stvarateljske domete dosegnuo
stavka. Pravilno ukraavan polagani uvod je panjolski skladatelj i pijanist
(Grave) tipian je odraz Bachove strogosti Isaac Albniz (1860.-1909.) svojim
priopene pod krinkom neto slobodnije glasovirskim skladbama u kojima se
improvizacije, a jezgra itava djela Fuga, je potvrdio kao jedan od utemeljitelja
koja je svojom tedljivou tonovima toliko panjolskoga nacionalnog stila. Virtuozni
oduevila teoretiara i skladatelja Johanna pijanistiki slog tih djela pod izravnim
Matthesona (1681.-1764.), sasvim je je Lisztovim utjecajem, a panjolskim
osobit prikaz njemakoga naina sviranja koloritom proet izraz pribliava se u
na ianome glazbalu. svojoj zreloj fazi osebujnim tonskim
prelijevanjima francuskih impresionista.
Talijanski gitarist i skladatelj Giulio Skupljene uglavnom u ciklusima efektnih
Regondi (1822.-1872.), roen u Genovi minijatura, te su lirske slike jarko obojenih
panjolskih krajolika nerijetko ispunjene i s trima veeranjima minijaturama,
isprekidanim ritmovima narodnih vjeto spaja rodno-folklorne s europsko-
plesova i ustreptalim melodijama klasinim i romantinim utjecajima;
cante flamenca. Nadasve dopadljiva nikada zadovoljan svojim radom esto
Malaguea, najpoznatiji ulomak iz je mijenjao i obraivao vlastite skladbe,
majstorova ciklusa Odjeci iz zatona, pa za mnoge od njih postoji vie inaica.
op. 165 pored udesno u sebi prikrivene Kao vrstan pedagog bio je dugogodinjim
energije, osobito se istie svojim ritmikim profesorom gitare na Konzervatoriju u San
eskapadama. Nadasve pak popularnu Salvadoru gdje je i umro godine 1944.
Albnizovu glasovirsku panjolsku Katedrala, jedno od skladateljevih
suitu, op. 47 meu mnogobrojnim su najee izvoenih djela, djelomice je bilo
pokuajima najuspjelije za gitaru obradili stvoreno godine 1921. u Montevideu, a u
Francisco Trrega i Juan Salvat. Suitu u dvostavanome obliku (Andante-Allegro)
izvornome obliku tvori pet stavaka, dok bilo je snimljeno 1. kolovoza godine 1928.
su naknadno dodana jo tri. Veeras Mnogo godina poslije skladatelj je djelu
se izvodi njezin moda najuspjeliji, trei dopisao nadasve uspio uvodni Preludij
ulomak, trodijelna Sevilla ispunjena kojim je majstorski zaokruio cjelinu to je
karakteristinim plesnim ritmom iz okolice esto izvodio tijekom svoje karijere, zbog
toga grada, tonskim pokretom koji je njezine iznimne dopadljivosti vjerojatno
svijetom pronijela glazba popularnoga ee od svih drugih svojih ostvaraja.
flamenca. Pria se da je autor u doba nastanka djela
stanovao u donjem dijelu Montevidea, u
Gitarist i skladatelj Augustn Pio Barros hotelu nedaleko katedrale San Josa, te
Mangor roen je godine 1885. u je za vrijeme vjebanja esto sluao zvona
paragvajskome gradiu San Juan de s njezina tornja. Iz toga se rodila zamisao
las Misiones u velikoj obitelji koja se je uvodne teme stavka Andante religioso.
osobito zanimala za glazbu i knjievnost. Zatim skladatelj ulazi u katedralu te slua
Vrlo je rano poeo svirati gitaru. S trinaest orguljaa koji izvodi Bachovu glazbu, koju
je godina, kao udo od djeteta, dobio u veeranjoj skladbi predstavljaju iroki,
stipendiju za studij na nacionalnome smireni akordi. Nakon toga posjetitelj se
koledu na kojemu je pored glazbe vraa na ulicu koja vrije od neunitive
studirao matematiku, novinarstvo i snage kretanja i buke; taj dojam on
knjievnost. Nauio je etiri svjetska poslije prenosi u energina esnaestinska
jezika, a pored njih je govorio i guarani, arpeggia zavrnoga stavka (Allegro
izvorni paragvajski. Pisao je poeziju, solemne), u kojemu uporno ponavljani
uspjeno crtao i bio vrhunskim kaligrafom. tonovi jo jedanput, na drugi nain
etrdeset je godina redovito nastupao u zazivaju zvonjavu crkvenih zvona. Kasnije
18 latinoamerikih zemalja te u mnogim dodan uvodni Preludij, s podnaslovom
europskim glazbenim sreditima, nerijetko Nostalgija, nastao je godine 1938. u
obuen u izvornu indijansku odoru. Bio je Havani, gdje majstor, opkoljen ivotnim
velik improvizator, ali je imao i fantastine nedaama, od zdravstvenih do branih i
radne sposobnosti, to mu je i omoguilo financijskih problema, ezne za radou i
da stvori preko 300 djela za gitaru, svjetlom davnih dana. Cjelokupnu verziju
koja su utrla put generacijama mlaih Katedrale skladatelj je (pra)izveo 25.
stvaratelja. U tim djelima, kao to je sluaj srpnja godine 1938. u San Salvadoru.
Tijekom svoje bogate kreativne prakse hrvatskoga narodnog melosa.
hrvatski skladatelj Boris Papandopulo Svoja Tri plesa za gitaru stvorio
(1906.-1991.) se je okuao u je Papandopulo godine 1975. kao
svladavanju najraznolikijih glazbenih ishod suradnje s gitaristom Marijanom
oblika, od vokalne minijature, preko Makarom. Pri skladanju svih triju ulomka
komornih i instrumentalnih ostvaraja, do skladateljevu su matu ponijeli folklorni
simfonije, opere i oratorija. U svojemu elementi iz junih dijelova nae domovine
skladateljskom djelovanju Papandopulo koje on nikada ne citira doslovno, ali ih,
pokuava slijediti sve vanije smjernice vjeto se sluei dosjetkom pretvorbe
europske moderne, ali se pritom ne i melodijsko-ritmikoga kontrasta,
odvaja od tradicionalnih formanata neprestano mijenja, nadovezuje,
glazbenih elija, od uvrijeena motiviko- krati i proiruje. Iz svakoga takta (i) te
fakturalnog razvoja ili uhodanih zakona Papandopulove neodoljivo zaigrane
melodijskoga kretanja. S vremenom u glazbe odzvanjaju neunitivi optimizam
taj opiran opus prodiru sve suvremeniji i radost njegove ljudske i umjetnike
prizvuci, pa se majstor ponekad naravi.
slui i osnovama dodekafonskoga
ili serijalnoga konstrukcionog izraza. Kroz nabrekle vene panjolske glazbe,
Premda gotovo svaki od ideoloko- napisao je panjolski skladatelj Joaquin
estetskih smjerova naega stoljea Rodrigo (1901.- 1999.), iri se trajno
shvaa kao podlogu, bazu o koju dubok i taman otkucaj izveden s
e se otisnuti odlazei na nepoznat i pomou udesnoga, nepostojeega,
opasan put traenja njezina odjeka u fantastinoga, mnogolika glazbala koje
sebi samom, skladatelj se konano ne su strastvenom imaginacijom zamislili
priklanja ni jednoj stvarateljskoj koli. i u mati fiksirali ljudi poput Albeniza,
Tako ni jedna doktrina nije trijumfirala Granadosa Y Campane, de Falle i Turine.
nad Papandopulom, ali ni on nije To je imaginarni divovski instrument koji
zavladao niti nad jednim stvarateljskim nosi krila harfe, srce golema glasovira i
kredom; glazbena ideologija i estetika s duu gitare. Rodrigo, slijep od djetinjstva,
jedne strane i praktini, nadasve vjeti glazbu je uio u Valenciji, a kompoziciju
muzikant Papandopulo s druge strane studirao kod Paula Dukasa na parikoj
odigrali su ivotnu partiju s neodluenim cole Normale de Musique. U Parizu
ishodom. Pa ipak, na svojem putu prema se je sprijateljio s Manuelom de Fallom
umjetnikoj zrelosti, pri sve intenzivnijemu i taj je susret odigrao presudnu ulogu
sadrajnom obogaivanju vlastite glazbe, u njegovu stvarateljstvu. U francuskoj
Papandopulo nije nikada napustio je metropoli studirao i povijest glazbe
osnovno naelo svojega stvarateljskoga kod A. Pirroa i M. Emmanuela. Od
pristupa djelu: njegovo izgraivanje i godine 1939. ivio je u Madridu gdje
konano oblikovanje na temelju iste je 1948. predavao povijest glazbe na
glazbene supstancije. Ako bi pak trebalo tamonjem Sveuilitu. Razmiljajui
izrei nekakvu definiciju, onda bi sukus o idealnome mjestu na kojemu bi se,
Papandopulova opusa valjalo potraiti u evociranju prolosti, imala odigrati
u nekoj vrsti sinteze svih vanijih novih glazba o kojoj govori u spomenutu citatu,
glazbeno-svjetskih utjecaja s ritmiko- Rodrigo odabire Aranjuez, staro sjedite
melodijsko-harmonijskim znaajkama panjolskih kraljeva, oazu u dolini izmeu
Madrida i Toleda, iju je rajsku divotu Evansa). Rodrigo je osim toga i autor
opkoljenu tiinom i meditacijom nedalekih orkestralnih skladba (Zarabanda lejana y
voda Tagusa naslikao i Velzquez. To je Villancico, Homenaje a la Tempranica,
ono mjesto na kojemu je slavni kastrat Soleriana), koncerata za glasovir, violinu,
Farinelli zabavljao kraljevsku svitu kratkim violonelo, harfu i gitaru, te niza vokalnih i
operama, serenadama, vatrometima, komornih ostvaraja.
nonim plovidbama oglazbljenih brodova, Trostavana Rodrigova gitaristika
usred fanfara i topovskih salva. Pa i sam Sonata giocosa nastala je mnogo
pjevao praen kraljevskim glasom ili kasnije, no svi najprivlaniji elementi
kraljiinim zahvatima na embalu. Mrak iz majstorova ranije spomenuta,
je gutao panjolsku, ali u Aranjuezu se najdopadljivijega djela prisutni su i u
ivjelo. Tri stoljea poslije Rodrigo, naivan njoj. Djelo posveeno Renati Tarrago
doljak iz Valencije, intiman poznavatelj prva je Rodrigova sonata za gitaru,
ostavtine panjolskih renesansnih iako je on taj oblik upotrebljavao ve i
majstora, ne misli na tadanju stvarnost, ranije u svojim glasovirskim skladbama.
tek se sjea legende. Divei se de panjolski karakter skladbe prisutan
Falli, na renesansni nain shvaajui je ve u uvodnim taktovima prvoga
slobodu izraza i tehnike, on stvara stavka (Allegro moderato u A-duru),
godine 1939. svoje najuspjelije djelo, osobito u njegovoj osebujnoj melodijskoj
trostavani Concierto de Aranjuez za liniji. Sredinji drugi stavak (Andante
gitaru i orkestar, jednu od najpopularnijih moderato), pisan u e-molu, melankolina
i najizvoenijih panjolskih skladba svih je meditacija nastala pod utjecajem
vremena, koja je od svoje praizvedbe baroka. Zavrni Allegro vraa djelo u A-
(11. prosinca 1940. u Madridu) do danas dur; njegova je glavna melodija prekidana
doivjela sijaset interpretacija najveih specifino panjolskim metrikim
svjetskih gitarista, ali i najrazliitijih promjenama od 6/8-skoga u 3/4-ski
obradba (meu kojima osobito metar.
mjesto zauzima jazzistika adaptacija
antologijskoga srednjeg stavka,
nezaobilazan uradak Milesa Davisa i Gila D. Detoni
Z. Duki,A. Vidovi, C. Marchione, E.
Musa and S. Tennant, and the chamber
music seminar by D. Dregorian. He has
attended the STRINGS ONLY! Summer
School in Zadar for two years, which
enabled him to give the acclaimed recitals
at St Donat Church. He has performed
with the Zagreb Soloists and the Zagreb
Youth Quartet in Croatia, Germany
and Italy. Presently he is a second year
student at the Zagreb Academy of Music
with Darko Petrinjak.
D. Detoni