Вы находитесь на странице: 1из 12

57.

dubrovake ljetne igre


57th Dubrovnik Summer Festival
2006
Hrvatska Croatia

PETRIT EKU
gitara guitar

Atrij palae Sponza


Sponza Palace Atrium

26. srpnja 26 July


24.00 Midnight
Johann Sebastian Bach Iz 2. sonate u a - molu, BWV 1003
(obr./arr. Valter Depalj) From Sonata No. 2 in A minor, BWV 1003
Grave
Fugue

Giulio Regondi: Tri etide / Three Etudes


br. 1, u C-duru / No. 1 in C major (Moderato)
br. 6, u d-molu / No. 6 in D minor (Andante)
br. 10, u A-duru / No. 10 in A major
(Allegretto moderato)

Isaac Albniz: Malaguea (iz Odjeka iz zatona, op. 165 /


from The Echoes, Op. 165)
Sevilla (iz panjolske suite, op. 47 /
from Spanish Suite, Op. 47)

Agustn Pio Barros Mangor: La catedral


Preludio (Saudade)
Andante religioso
Allegro solemne

Boris Papandopulo: Ples br. 3 (iz Tri plesa za gitaru solo) /


Dance No. 3 (from The three dances)

Joaqun Rodrigo: Sonata giocosa


Allegro moderato
Andante moderato
Allegro
izvedbu djela hrvatskoga skladatelja. Ove
godine odrao je solistike koncerte u
Hrvatskoj te u Pritini i Weimaru. Nedavno
je bio dobitnikom nagrade publike na
Natjecanju Ivan Padovec u Zagrebu, a
na Meunarodnome natjecanju mladih
umjetnika Ferdo Livadi u Samoboru
jednoglasnom je odlukom irija osvojio
prvu nagradu. Dobitnik je Nagrade
Hrvatske glazbene mladei za najboljega
mladoga glazbenika Ivo Vuljevi (2005.)
Pohaao je umjetnike teajeve M.
Barrueca, Z. Dukia,A. Vidovi, C.
Marchionea, E. Muse i S. Tennanta, te
seminar komorne glazbe D. Gregoriana.
Ve dvije godine zaredom sudjeluje na
Ljetnoj koli STRINGS ONLY! u Zadru, u
sklopu koje je u crkvi Sv. Donata odrao
uspjele solistike nastupe. Nastupio je
uz Zagrebake soliste i suraivao sa
Zagrebakim kvartetom mladih s kojim
je koncertirao u Hrvatskoj, Njemakoj i
Italiji. Student je druge godine Muzike
akademije u Zagrebu, u razredu Darka
Petrit eku Petrinjaka.

Gitarist Petrit eku roen je godine Ciklus od est Sonata i Partita za violinu
1985. godine u Prizrenu (Kosovo). U solo (od BWV 1001 do 1006), to ih je
rodnome je gradu zavrio osnovnu Johann Sebastian Bach (1685.-1750.)
glazbenu kolu i prva dva razreda stvorio u Cthenu godine 1720. na poticaj
srednje kole kod Luana Sapunxhije. svojega gospodara kneza Leopolda
Godine 2002. dolazi u Zagreb da koji je i sam bio strastven gusla,
nastavi kolovanje u Glazbenoj moda je presudan mea u povijesti
koli Pavla Markovca, u razredu instrumentalne glazbe. Nadahnutost
Xhevdeta Sahatxhije. Dobitnik je prve ljepote njegovih linija i bogatstvo sadraja
nagrade na Dravnome natjecanju u potjeu iz najdubljih glazbenih izvora.
Dubrovniku (2003.) te prvih nagrada na Premda je violina, Bachovo omiljeno
meunarodnim gitaristikim natjecanjima glazbalo, kao najistiji simbol ljudskoga
Anna Amalia u Weimaru, Emilio Pujol (enskoga) glasa bila izravan prenosnik
u Italiji i Andrs Segovia u Velbertu dragocjenih zamisli, korijeni te glazbe lee
(Njemaka). Godine 2004. predstavljao mnogo dublje, zapreteni su u apstraktnije
je Hrvatsku na Natjecanju Europska razloge. Zbog toga ne zauuje injenica
glazbena nagrada za mlade, gdje je da ta djela, koja su u Bachovoj praksi
dobio prvu nagradu i posebnu nagradu igrala i vanu pedagoku ulogu pri odgoju
Hrvatskoga drutva skladatelja za vlastitih i tuih potomaka, gotovo od
svojeg postanka zanimaju izvoditelje i od majke Njemice, bio je odgajan od oca
drugih solistikih glazbala. Sam ih je Bach, Talijana, nadarena gitarista, skladatelja
u skladu s uobiajenom praksom svojeg i baritona. Mladi Giulio pokazivao je
doba, obraivao i transkribirao za razliite izniman talent za gitaru. U Parizu, u doba
instrumente. Tako je veeranja Druga slavnih gitaristikih majstora kakvi su bili
sonata (BWV 1003) ostala zabiljeena Sor, Carulli, Carcassi ili Molino, jo je kao
i kao Sonata za embalo (BWV 964), sedmogodinji djeak dobivao sjajne
Trea partita (BWV 1006) kao Suita za kritike za svoje nastupe u gitaristikome
harfu (BWV 1006a), Fuga iz Prve sonate duu s ocem. Veliki panjolski virtuoz
(BWV 1001) kao Fuga za lutnju (BWV Fernando Sor posvetio je svoju fantaziju
1000) i Fuga za orgulje (BWV 539), a Souvenir dAmiti, op. 46 (iz 1831.)
Preludij iz Tree partite (BWV 1006/1) kao mladome Regondiju, to daje naslutiti da
Sinfonia za orkestar, ugraena najprije je i on sudjelovao u djeakovu odgoju
u kantatu Herr Gott, Beherscher alle i prvim uspjesima. Ciklus od Deset
Dinge (BWV 120 a), a potom preuzeta i etida, od kojih se veeras izvode tri,
u kantati Wir danken dir, Gott (BWV 29). nije bio tiskan za skladateljeva ivota. S
Bachov uenik Johann Friedrich Agricola iznimkom nekoliko uih fanatikih krugova
(1720.-1774.) biljei da je majstor vrlo u Rusiji i Njemakoj, te skladbe ostale
esto izvodio violinske Sonate i Partite na su nepoznate veini gitarista, sve dok
embalu, dodajui onoliko harmonija koliko Matanya Ophee nije godine 1990. objavio
je nalazio potrebnim. Postoje, meutim, i svoje otkrie kopije (iz 1882.) izvornika
poznate obradbe tih djela od strane drugih koju je godinu dana ranije bio pronaao
skladatelja. Meu njima su najpoznatije na podruju bivega SSSR-a. Premda
verzije za tipkaka glazbala dviju Sonata nemaju nadnevka nastanka, Etide
iz pera Bachovih sinova, kao i lutnjistika su, sudei po njihovu harmonijskome
inaica Fuge iz Prve sonate koju je stilu, najvjerojatnije kasna Regondijeva
izradio jedan od majstorovih leipzikih djela. Veeranji izbor od triju moda
glazbenih suradnika. etverostavana najuspjelijih ulomaka dostojno predstavlja
Druga sonata u a-molu, BWV 1003, itavu seriju: vrhunski zadatci muzikalne
tipina je crkvena sonata u kojoj su stavci naravi u njima se uvjerljivo pretapaju s
poredani prema davno utvrenome virtuoznim tehnikim traenjima.
naelu kontrasta. Veeras se (u obradbi
Valtera Depalja) izvode dva njezina prva Najvie stvarateljske domete dosegnuo
stavka. Pravilno ukraavan polagani uvod je panjolski skladatelj i pijanist
(Grave) tipian je odraz Bachove strogosti Isaac Albniz (1860.-1909.) svojim
priopene pod krinkom neto slobodnije glasovirskim skladbama u kojima se
improvizacije, a jezgra itava djela Fuga, je potvrdio kao jedan od utemeljitelja
koja je svojom tedljivou tonovima toliko panjolskoga nacionalnog stila. Virtuozni
oduevila teoretiara i skladatelja Johanna pijanistiki slog tih djela pod izravnim
Matthesona (1681.-1764.), sasvim je je Lisztovim utjecajem, a panjolskim
osobit prikaz njemakoga naina sviranja koloritom proet izraz pribliava se u
na ianome glazbalu. svojoj zreloj fazi osebujnim tonskim
prelijevanjima francuskih impresionista.
Talijanski gitarist i skladatelj Giulio Skupljene uglavnom u ciklusima efektnih
Regondi (1822.-1872.), roen u Genovi minijatura, te su lirske slike jarko obojenih
panjolskih krajolika nerijetko ispunjene i s trima veeranjima minijaturama,
isprekidanim ritmovima narodnih vjeto spaja rodno-folklorne s europsko-
plesova i ustreptalim melodijama klasinim i romantinim utjecajima;
cante flamenca. Nadasve dopadljiva nikada zadovoljan svojim radom esto
Malaguea, najpoznatiji ulomak iz je mijenjao i obraivao vlastite skladbe,
majstorova ciklusa Odjeci iz zatona, pa za mnoge od njih postoji vie inaica.
op. 165 pored udesno u sebi prikrivene Kao vrstan pedagog bio je dugogodinjim
energije, osobito se istie svojim ritmikim profesorom gitare na Konzervatoriju u San
eskapadama. Nadasve pak popularnu Salvadoru gdje je i umro godine 1944.
Albnizovu glasovirsku panjolsku Katedrala, jedno od skladateljevih
suitu, op. 47 meu mnogobrojnim su najee izvoenih djela, djelomice je bilo
pokuajima najuspjelije za gitaru obradili stvoreno godine 1921. u Montevideu, a u
Francisco Trrega i Juan Salvat. Suitu u dvostavanome obliku (Andante-Allegro)
izvornome obliku tvori pet stavaka, dok bilo je snimljeno 1. kolovoza godine 1928.
su naknadno dodana jo tri. Veeras Mnogo godina poslije skladatelj je djelu
se izvodi njezin moda najuspjeliji, trei dopisao nadasve uspio uvodni Preludij
ulomak, trodijelna Sevilla ispunjena kojim je majstorski zaokruio cjelinu to je
karakteristinim plesnim ritmom iz okolice esto izvodio tijekom svoje karijere, zbog
toga grada, tonskim pokretom koji je njezine iznimne dopadljivosti vjerojatno
svijetom pronijela glazba popularnoga ee od svih drugih svojih ostvaraja.
flamenca. Pria se da je autor u doba nastanka djela
stanovao u donjem dijelu Montevidea, u
Gitarist i skladatelj Augustn Pio Barros hotelu nedaleko katedrale San Josa, te
Mangor roen je godine 1885. u je za vrijeme vjebanja esto sluao zvona
paragvajskome gradiu San Juan de s njezina tornja. Iz toga se rodila zamisao
las Misiones u velikoj obitelji koja se je uvodne teme stavka Andante religioso.
osobito zanimala za glazbu i knjievnost. Zatim skladatelj ulazi u katedralu te slua
Vrlo je rano poeo svirati gitaru. S trinaest orguljaa koji izvodi Bachovu glazbu, koju
je godina, kao udo od djeteta, dobio u veeranjoj skladbi predstavljaju iroki,
stipendiju za studij na nacionalnome smireni akordi. Nakon toga posjetitelj se
koledu na kojemu je pored glazbe vraa na ulicu koja vrije od neunitive
studirao matematiku, novinarstvo i snage kretanja i buke; taj dojam on
knjievnost. Nauio je etiri svjetska poslije prenosi u energina esnaestinska
jezika, a pored njih je govorio i guarani, arpeggia zavrnoga stavka (Allegro
izvorni paragvajski. Pisao je poeziju, solemne), u kojemu uporno ponavljani
uspjeno crtao i bio vrhunskim kaligrafom. tonovi jo jedanput, na drugi nain
etrdeset je godina redovito nastupao u zazivaju zvonjavu crkvenih zvona. Kasnije
18 latinoamerikih zemalja te u mnogim dodan uvodni Preludij, s podnaslovom
europskim glazbenim sreditima, nerijetko Nostalgija, nastao je godine 1938. u
obuen u izvornu indijansku odoru. Bio je Havani, gdje majstor, opkoljen ivotnim
velik improvizator, ali je imao i fantastine nedaama, od zdravstvenih do branih i
radne sposobnosti, to mu je i omoguilo financijskih problema, ezne za radou i
da stvori preko 300 djela za gitaru, svjetlom davnih dana. Cjelokupnu verziju
koja su utrla put generacijama mlaih Katedrale skladatelj je (pra)izveo 25.
stvaratelja. U tim djelima, kao to je sluaj srpnja godine 1938. u San Salvadoru.
Tijekom svoje bogate kreativne prakse hrvatskoga narodnog melosa.
hrvatski skladatelj Boris Papandopulo Svoja Tri plesa za gitaru stvorio
(1906.-1991.) se je okuao u je Papandopulo godine 1975. kao
svladavanju najraznolikijih glazbenih ishod suradnje s gitaristom Marijanom
oblika, od vokalne minijature, preko Makarom. Pri skladanju svih triju ulomka
komornih i instrumentalnih ostvaraja, do skladateljevu su matu ponijeli folklorni
simfonije, opere i oratorija. U svojemu elementi iz junih dijelova nae domovine
skladateljskom djelovanju Papandopulo koje on nikada ne citira doslovno, ali ih,
pokuava slijediti sve vanije smjernice vjeto se sluei dosjetkom pretvorbe
europske moderne, ali se pritom ne i melodijsko-ritmikoga kontrasta,
odvaja od tradicionalnih formanata neprestano mijenja, nadovezuje,
glazbenih elija, od uvrijeena motiviko- krati i proiruje. Iz svakoga takta (i) te
fakturalnog razvoja ili uhodanih zakona Papandopulove neodoljivo zaigrane
melodijskoga kretanja. S vremenom u glazbe odzvanjaju neunitivi optimizam
taj opiran opus prodiru sve suvremeniji i radost njegove ljudske i umjetnike
prizvuci, pa se majstor ponekad naravi.
slui i osnovama dodekafonskoga
ili serijalnoga konstrukcionog izraza. Kroz nabrekle vene panjolske glazbe,
Premda gotovo svaki od ideoloko- napisao je panjolski skladatelj Joaquin
estetskih smjerova naega stoljea Rodrigo (1901.- 1999.), iri se trajno
shvaa kao podlogu, bazu o koju dubok i taman otkucaj izveden s
e se otisnuti odlazei na nepoznat i pomou udesnoga, nepostojeega,
opasan put traenja njezina odjeka u fantastinoga, mnogolika glazbala koje
sebi samom, skladatelj se konano ne su strastvenom imaginacijom zamislili
priklanja ni jednoj stvarateljskoj koli. i u mati fiksirali ljudi poput Albeniza,
Tako ni jedna doktrina nije trijumfirala Granadosa Y Campane, de Falle i Turine.
nad Papandopulom, ali ni on nije To je imaginarni divovski instrument koji
zavladao niti nad jednim stvarateljskim nosi krila harfe, srce golema glasovira i
kredom; glazbena ideologija i estetika s duu gitare. Rodrigo, slijep od djetinjstva,
jedne strane i praktini, nadasve vjeti glazbu je uio u Valenciji, a kompoziciju
muzikant Papandopulo s druge strane studirao kod Paula Dukasa na parikoj
odigrali su ivotnu partiju s neodluenim cole Normale de Musique. U Parizu
ishodom. Pa ipak, na svojem putu prema se je sprijateljio s Manuelom de Fallom
umjetnikoj zrelosti, pri sve intenzivnijemu i taj je susret odigrao presudnu ulogu
sadrajnom obogaivanju vlastite glazbe, u njegovu stvarateljstvu. U francuskoj
Papandopulo nije nikada napustio je metropoli studirao i povijest glazbe
osnovno naelo svojega stvarateljskoga kod A. Pirroa i M. Emmanuela. Od
pristupa djelu: njegovo izgraivanje i godine 1939. ivio je u Madridu gdje
konano oblikovanje na temelju iste je 1948. predavao povijest glazbe na
glazbene supstancije. Ako bi pak trebalo tamonjem Sveuilitu. Razmiljajui
izrei nekakvu definiciju, onda bi sukus o idealnome mjestu na kojemu bi se,
Papandopulova opusa valjalo potraiti u evociranju prolosti, imala odigrati
u nekoj vrsti sinteze svih vanijih novih glazba o kojoj govori u spomenutu citatu,
glazbeno-svjetskih utjecaja s ritmiko- Rodrigo odabire Aranjuez, staro sjedite
melodijsko-harmonijskim znaajkama panjolskih kraljeva, oazu u dolini izmeu
Madrida i Toleda, iju je rajsku divotu Evansa). Rodrigo je osim toga i autor
opkoljenu tiinom i meditacijom nedalekih orkestralnih skladba (Zarabanda lejana y
voda Tagusa naslikao i Velzquez. To je Villancico, Homenaje a la Tempranica,
ono mjesto na kojemu je slavni kastrat Soleriana), koncerata za glasovir, violinu,
Farinelli zabavljao kraljevsku svitu kratkim violonelo, harfu i gitaru, te niza vokalnih i
operama, serenadama, vatrometima, komornih ostvaraja.
nonim plovidbama oglazbljenih brodova, Trostavana Rodrigova gitaristika
usred fanfara i topovskih salva. Pa i sam Sonata giocosa nastala je mnogo
pjevao praen kraljevskim glasom ili kasnije, no svi najprivlaniji elementi
kraljiinim zahvatima na embalu. Mrak iz majstorova ranije spomenuta,
je gutao panjolsku, ali u Aranjuezu se najdopadljivijega djela prisutni su i u
ivjelo. Tri stoljea poslije Rodrigo, naivan njoj. Djelo posveeno Renati Tarrago
doljak iz Valencije, intiman poznavatelj prva je Rodrigova sonata za gitaru,
ostavtine panjolskih renesansnih iako je on taj oblik upotrebljavao ve i
majstora, ne misli na tadanju stvarnost, ranije u svojim glasovirskim skladbama.
tek se sjea legende. Divei se de panjolski karakter skladbe prisutan
Falli, na renesansni nain shvaajui je ve u uvodnim taktovima prvoga
slobodu izraza i tehnike, on stvara stavka (Allegro moderato u A-duru),
godine 1939. svoje najuspjelije djelo, osobito u njegovoj osebujnoj melodijskoj
trostavani Concierto de Aranjuez za liniji. Sredinji drugi stavak (Andante
gitaru i orkestar, jednu od najpopularnijih moderato), pisan u e-molu, melankolina
i najizvoenijih panjolskih skladba svih je meditacija nastala pod utjecajem
vremena, koja je od svoje praizvedbe baroka. Zavrni Allegro vraa djelo u A-
(11. prosinca 1940. u Madridu) do danas dur; njegova je glavna melodija prekidana
doivjela sijaset interpretacija najveih specifino panjolskim metrikim
svjetskih gitarista, ali i najrazliitijih promjenama od 6/8-skoga u 3/4-ski
obradba (meu kojima osobito metar.
mjesto zauzima jazzistika adaptacija
antologijskoga srednjeg stavka,
nezaobilazan uradak Milesa Davisa i Gila D. Detoni
Z. Duki,A. Vidovi, C. Marchione, E.
Musa and S. Tennant, and the chamber
music seminar by D. Dregorian. He has
attended the STRINGS ONLY! Summer
School in Zadar for two years, which
enabled him to give the acclaimed recitals
at St Donat Church. He has performed
with the Zagreb Soloists and the Zagreb
Youth Quartet in Croatia, Germany
and Italy. Presently he is a second year
student at the Zagreb Academy of Music
with Darko Petrinjak.

The cycle of six Sonatas and Partitas


for violin solo (from BWV 1001 to
Petrit eku 1006) that Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750) composed in Cthen in
Guitarist Petrit eku (1985) was born 1720 encouraged by his patron Prince
in Prizren, Kosovo, where he completed Leopold, who had been an enthusiastic
the elementary and the first two years violin player, presents a crucial milestone
of the secondary music school with in the history of instrumental music.
Luan Sapunxhija. In 2002 he moves to The inspiring beauty of his lines and
Zagreb in order to continue his studies at the richness of the contents come from
the Pavle Markovac Music School with the deepest music springs. Although
Xhevdet Sahatxhija. He is the winner of Bachs favourite instrument the violin,
the 1st Prize at the State Competition as the purest symbol of human (female)
in Dubrovnik, as well at the international voice, was a direct transmitter of the
guitar competitions Anna Amalia in precious ideas, the roots of such music
Weimar, Emilio Pujol in Italy and Andrs go much deeper, and have more abstract
Segovia in Velbert, Germany. In 2004 reasons. It is therefore not surprising that
he represented Croatia at the European these pieces, which also played major
Youth Music Award competition, where educational role in Bachs teaching both
he won both the 1st Prize and the Special his own and other peoples offspring,
Croatian Composers Society Award have never stopped to intrigue the
for performing a piece by a Croatian performers of other solo instruments
composer. This year he gave recitals in as well. In accordance with the usual
Croatia, Pritina and Weimar. His recent practice of the time, Bach himself
awards include the Audience Award at arranged and transcribed them for
the Ivan Padovec Competition in Zagreb, various instruments. Thus Sonata No. 2
the 1st Prize at the International Ferdo (BWV 1003) from tonights programme
Livadi Youth Competition in Samobor by was also recorded as Sonata for
the unanimous jury decision, and the Ivo harpsichord (BWV 964), Partita No. 3
Vuljevi Croatian Musical Youth Award for (BW 1006) Suite for harp (BWV 1006a),
the best young musician (2005). He has Fugue from Sonata No. 1 (BWV 1001) as
attended master classes of M. Barruec, Fugue for lute (BWV 1000) and Fugue
for organ (BWV 539), and Prelude seven-year old Giulio received excellent
from Partita No. 3 (BWV 1006/1) as critics for his performances in a duo with
Symphony for orchestra, initially included his father. The great Spanish virtuoso
in cantata Herr Gott, Beherscher alle Fernando Sor dedicated his fantasy
Dinge (BWV 120 a), and later used in Souvenir dAmiti, Op. 46 (from 1831)
cantata Wir danken dir, Gott (BWV 29). to the young Regondi, which implies that
Bachs pupil Johann Friedrich Agricola he also had taken part in the Giulios
(1720 - 1774) wrote that Bach had education and his first successes.
very often performed violin sonatas and The Ten Etudes cycle, three of which
partitas on the harpsichord, adding as are being performed tonight, was not
many harmonies as necessary. However, printed in Regondis lifetime. With
there are also famous arrangements of an exception of several close fanatic
these pieces by other composers such as circles in Russia and Germany, the
the keyboard versions of the two Sonatas pieces remained unknown to most of
made by Bachs sons, as well as the lute the guitarists, until Matanya Ophee
version of the Fugue from Sonata No. 1 announced his discovery of the 1882
made by one of Bachs music associates copy of the original that he had found the
from Leipzig. year before in the former USSR. Although
The four-movement Sonata No. 2 in A lacking the date of composing, the
minor, BWV 1003, is a typical church Etudes are, according to their harmonic
sonata in which the movements are style, most likely Regondis mature works.
arrayed according to the old contrast The tonights choice of the three probably
principle. Its two first movements are finest fragments represents the entire
preformed tonight arranged by Valter series in a worthy manner: the highest
Depalj. The regularly ornamented slow musical tasks convincingly blend with the
introduction (Grave) is a typical reflection virtuoso technical solutions.
of Bachs strictness expressed under a
mask of somewhat freer improvisation. The creativity of the Spanish composer
The core of the entire piece, the Fugue, and pianist Isaac Albniz (1860 - 1909)
which greatly impressed the music culminated in his piano pieces, which
theoretician and composer Johann affirmed him as one of the founders of
Mattheson (1681 - 1764) by its tonal the Spanish national style. The virtuoso
thriftiness, is a quite outstanding piano idiom of these pieces in under
illustration of the German way of a direct influence of Liszt, whereas his
performing on a string instrument. expression, imbued with the Spanish
tone colour in his mature phase, inclines
Italian guitarist and composer Giulio to the particular tonal nuances of the
Regondi (1822 - 1872), born in Genoa French impressionists. Grouped mainly in
by a German mother, was raised by his the cycles of effective miniatures, these
Italian father, a talented guitar player, lyrical images of Spanish landscapes
composer and baritone. Giulio showed in intensive colours are often filled with
an exceptional talent for the guitar at the broken rhythm of folk dances and
an early age. While in Paris, at the time temperamental melodies of cante
of the famous guitar masters such as flamenco. In addition to its amazingly
Sor, Carulli, Carcassi and Molino, the hidden energy the attractive famous
fragment from Albniz cycle The professor at the Music Conservatory in
Echoes, Op. 165 is particular for its San Salvador, where he died in 1944.
rhythmic escapades. The best among The Cathedral, one of Mangors most
numerous guitar arrangements of Albniz often performed works, was partially
Spanish Suite, Op. 47 for piano are composed in Montevideo in 1921, and its
Francisco Trrega and Juan Salvat. two movements (Andante-Allegro) were
The Suite originally consisted of five recorded on 1 August 1928. Many years
movements, and the additional three later the composer added the brilliant
were added later. Tonight its third and introductory Prelude and thus masterfully
perhaps the finest movement is being completed the piece, which he probably
performed. The three-part Sevilla is filled performed more often then his other
with the characteristic dance rhythm from works because of its outstanding
the surroundings of the city, the tonal attractiveness. In the time of composing
movement that became world famous this piece Mangor is said to have lived
due to the popular flamenco music. in the Montevideo down town, in a hotel
close to the Cathedral, and often listened
Augustin Pio Barros Mangor (1885) to its bells. They inspired him to compose
was born in San Juan de las Misiones, the introductory theme of the Andante
Paraguay, into a large family very much religioso movement. He used to enter the
interested in music and literature. He Cathedral and listen to its organ player
began to play guitar at an early age. A performing Bach, represented by the
13-year-old child prodigy, he was granted large and serene chords in the tonights
a scholarship to study at the National piece. Afterwards he returns to the street
College, where, in addition to music, seething with the movement and noise.
he majored in mathematic, journalism He later transfers this impression into
and literature. Mangor learned the four the energetic semi quaver arpeggios of
major languages, as well as Guarani and the final movement (Allegro solemne,
original Paraguayan. He wrote poetry in which the persistently repeated tones
and was very successful in drawing and one more time, but in a different manner,
calligraphy. For forty years he extensively invoke the church bell sounds. The later
performed in Latin America and Europe, added introductory Prelude, subtitled
often wearing original Indian costume. Nostalgia, was composed in 1938, in
A great master of improvisation, he had Havana, where Mangor, facing all kinds
excellent working skills enabling him to of difficulties including health, marriage
compose over 300 guitar pieces, which and financial problems, longs for the
trod the path for generations of young joy and light of the time gone by. He
composers. In such pieces, including the first performed the complete version of
three miniatures on tonights programme, the Cathedral on 25 July 1938 in San
he skilfully combines his native folk Salvador.
motives with the European classical
and romantic influences. Never satisfied During his rich creative practice, Croatian
with his work, he often changed and composer Boris Papandopulo (1906-
re-arranged his own pieces, many of 1991) tried his skill in various music
which have several versions. An excellent forms, from vocal miniature, over
pedagogue, he was a long time guitar chamber and instrumental compositions,
up to symphony, opera and oratory. In neglected the basic principle of his
his first composing phase, before the composing approach to the piece; its
war, Papandopulo, carried away by his elaboration and final moulding on the
youthful temperament, was infatuated basis of pure music substance. If a kind
with the virtuoso treatment of musical of a definition is to be given anyway,
means of expression, polyphonic than the summary of Papandopulos
play of tones, bright combination of opus should be looked for in a kind of
sounds, external decorativeness and a synthesis of all major world-music
optimistic cheerfulness. In that creative influences with rhythmical-melodic-
period particularly prominent is the harmonic features of Croatian folk melos.
composers affinity for the baroque Papandopulo composed his Three
motor rhythm and essential elements of dances for guitar in 1975 as a result
the neoclassical style. Archaic sounds of his collaboration with the guitarist
of some, at the time, anthological Marijan Makar. All the three movements
works seem to inspect the very roots of were inspired by folk elements from the
music, finding thereby the unavoidable south of Croatia, which he never quoted
sources of ritual, move and dance. After literally. Skilfully employing the priciple
the World War II, Papandopulo tries to of transformation and melodic-rhythmic
follow some guidelines of the European contrast, he constantly changes, extends,
modernism, yet he does not disengage shortens and expands them. Each sound
himself from traditional formats of the of this irresistibly playful music resounds
music cells, from conventional motif- with the indestructible optimism and joy
structural development, or established of Papandopulos human and artistic
laws of melodic flow. In time more nature.
modern sounds gradually get through
this extensive opus and the master A constantly deep and dark pulse
sometimes also employs the basis of spreads through the swollen veins
dodecaphonic or serial structural phrase. of Spanish music, performed by a
Although Papandopulo sees almost each miraculous, nonexistent, fantastic, many-
of the ideological-aesthetical directions faceted instrument conjured up in the
of our century as a basis from which passionate imagination of people like
he will embark on an unknown and Albniz, Granados Y Campina, de Falla
dangerous search for its echoes within and Turina. wrote the Spanish composer
himself, he nevertheless does not incline Joaquin Rodrigo (1901-1999). It is an
to any of the creative schools. Thus no imaginary gigantic instrument with the
doctrine triumphed over Papandopulo, wings of the harp, the heart of a huge
but he himself never triumphed over any piano and the soul of the guitar. Blind
creative credo as well: the music ideology from the childhood, Rodrigo studied
and aesthetics, on one side, and the music in Valencia and composition with
practical and above all skilful musician Paul Dukas at the cole Normale de
Papandopulo, on the other, played a Musique in Paris. His friendship with
drawn life game. However, on his journey Manuel de Falla that started there was
towards artistic maturity, and an ever- decisive for his creative work. He studied
increasing content-relating enrichment music history with A. Pirro and M.
of his own music, Papandopulo never Emmanuel. From 1939 he lived in Madrid
and taught music history at the Madrid
University from 1948. His works include
orchestral pieces (Zarabanda lejana y
Villancico, Homenaje a la Tempranica,
Soleriana), concertos for piano, violin,
cello, harp and guitar and numerous
vocal and chamber pieces.
Rodrigos three-movement Sonata
giocosa for guitar was composed much
later, but it includes all the most attractive
elements from his finest piece mentioned
above. Dedicated to Renata Tarrago, this
is Rodrigos first guitar sonata, although
he had already used this music form in
his piano pieces. The Spanish character
of the piece is present already in the
introductory bars of the first movement
(Allegro moderato in A major), particularly
in its outstanding melodic line. The
central movement (Andante moderato),
in E minor is a melancholy meditation
influenced by Baroque. The final Allegro
brings the piece back to A major; its
main melody is interupted by the typically
Spanish metric shifts from 6/8 to 3/4
time.

D. Detoni

Вам также может понравиться