Edmund Husserl

KRIZA EVROPSKIH
ZNANOSTI
I TRANSCENDENTALNA
FENOMENOLOGIJA
UVOD U F E N O M E N O L O K U FILOZOFIJU
Preveo i pogovor napisao
ANTE PAANIN

GLOBUS/ZAGREB
 BIBLIOTEKA EPISTEME

Urednici
BRANKO DESPOT
GORAN GRETI
ZVONKO POSAVEC

CIP KatalO'gizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 165.62
HUSSERL, Edmund
Kriza evropskih znanosti i transcendentalna feno-
menologija: uvod u fenomenoloku filozofiju / Ed-
mund Husserl; preveo i pogovor napisao Ante Pa-
anin. Zagreb: Globus, 1990. 275 str.; 22 cm.
Biblioteka Episteme).
Prijevod djela: Die Krisis der Europischen Wissen-
schaften und die transzendentale Phnomenologie.
Bibliografske biljeke uz tekst.
ISBN 86-343-0381-0
 Naslov izvornika

E d m u n d Husserl: Die Krisis der Europischen

Wissenschaften und die transzendentale
Phnomenologie: Eine Einleitung in die
phnomenologische Philosophie, Husserliana, Band VI,
ed. Walter Biemel.

1954 Martinus Nijhoff, Haag

Recenzenti

DANILO PEJOVI
DAVOR RODIN

Ohjnvljlvunjc ove knjigo sulliuuiclralc su Samoupravna, in-

li'icsim /njcdnlcu znunostl i Republiku samoupravna intere-
snu zajednicu kulture SR llrvutskc.
 SADRAJ

I. DIO
Kriza znanosti kao izraz radikalne krize ivota evrop-
skog ljudstva
1. Postoji li naoigled stalnih uspjeha doista kriza
znanosti? 11
2. Pozitivistika redukcija ideje znanosti na puku
znanost o injenicama. Kriza znanosti kao gu-
bitak njene ivotne znaajnosti 12
3. Utemeljenje autonomije evropskog ljudstva novom
koncepcijom ideje filozofije u renesansi . . . 14
4. Promaaj poetno uspjene nove znanosti i nje-
gov neobjanjeni motiv 17
5. Ideal univerzalne filozofije i proces njegova unu-
tranjeg raspadanja 18
6. Povijest novovjekovne filozofije kao borba oko
smisla ovjeka 21
7. Nakana istraivanja ovoga spisa 23

II. DIO
Objanjenje izvora novovjekovne suprotnosti izmeu fi-
zikalistikog objektivizma i transcendentalnog subjekti-
vizma
8. Izvor nove ideje univerzalnosti znanosti u preobli-
kovanju matematike 26
9. Galilejevo matematiziranje prirode . . . . 28
a) ista geometrija 29
b) Temeljna misao Galilejeve fizike: priroda kao
matematski univerzum 33
c) Problem mogunosti matematiziranja mno-
tava 38
d) Motivacija Galilejeve koncepcije prirode . . 40
e) Karakter obistinjavanja prirodoznanstvene
fundamentalne hipoteze 46
f) Problem prirodoznanstvenog smisla formule 47
g) Ispranjenje smisla matematske prirodne zna-
nosti u tehniziranju 50
h) Svijet ivota kao zaboravljeni temelj smisla
prirodne znanosti 52
i) Kobni nesporazumi kao posljedice nejasnoe o
smislu matematiziranja 57
k) Naelno znaenje problema izvora matematske
prirodne znanosti 59
1) Metodska karakteristika naega izlaganja . . 60
10. Izvor dualizma u vladajuoj uzornosti prirodne
znanosti. Racionalnost svijeta more geometrico 63

5
 11. Dualizam kao razlog za neshvatljivost problma
uma, kao pretpostavka specijaliziranja znanosti,
kao temelj naturalistike psihologije . . . . 64
12. Ukupna karakteristika novovjekovnog fizikalisti-
kog racionalizma . 67
13. Prve tekoe fizikalnog naturalizma u psihologiji:
neshvatljivost inidbene subjektivnosti . . . 69
14. Prethodno naznaujua karakteristika objektiviz-
ma i transcendentalizma. Rvanje tih dviju ideja
kao smisao novovjekovne povijesti duha . . . 71
15. Refleksija o metodi naeg historijskog naina pro-
matranja 72
16. Descartes kao prautemeljitelj kako novovjekovne
ideje objektivistikog racionalizma tako i transcen-
dentalnog motiva koji ga razara 75
17. Descartesov povratak u ego cogito. Izlaganje
smisla kartezijanske epoh 76
18. Descartesovo pogreno samotumaenje: psihologi-
stiko iskrivljavanje pomou epoh dobivenog i-
stog ego 79
19. Descartesov prvenstveni interes za objektivizam
kao temelj njegova pogrenog samo tumaenja . 82
20. Intencionalnost kod Descartesa . . . . 83
21. Descartes kao ishodite obiju linija razvitka: racio-
nalizma i empirizma 84
22. Lockeova naturalistiko-spoznajnoteoretska psiho-
logija 84
23. Berkeley: Psihologija Davida Humea kao fikciona-
listika teorija spoznaje: bankrot filozofije i
znanosti 86
24. U protusmislu Humeove skepse skriven je pravi
filozofski motiv potrcsanja objektivizma . . . 88
25. Transcendentalni motiv u racionalizmu: Kanto-
va koncepcija transcendentalne filozofije . . . 90
26. Prethodno obrazloenje o pojmu transcendental-
noga koji nas vodi 96
27. Filozofija Kanta i njegovih sljedbenika u perspek-
tivi naeg vodeeg pojma o transcendentalnome.
Zadaa kritikog zauzimanja stava 97

III. DIO
Objanjenje transcendentalnog problema i s tim pove-
zana funkcija psihologije
A. P u t u f e n o m e n o l o k u transcendental-
n u f i l o z o f i j u u p o v r a t n o m p i t a n j u iz
u n a p r i j e d danog svijeta ivota
 28. Kantova neizreena pretpostavka: samorazumlji-
vo valjani okolni svijet ivota 100
29. Svijet ivota moe se otkriti kao carstvo subjek-
tivnih fenomena koji su ostali anonimni . . 108
30. Nedostatak zorno-pokazujue metode kao temelj
Kan tove mitske konstrukcije 110
31. Kant i nedostatnost tadanje psihologije. Nepro-
vidnost razlike izmeu transcendentalne subjektiv-
nosti i due 112
32. Mogunost skrivene istine u Kantovoj transcen-
dentalnoj filozofiji: problem nove dimenzije. An-
tagonizam izmeu povrnog ivota i dubokog
ivota 114
33. Problem svijeta ivota kao djelomini problem
u openitom problemu objektivnih znanosti . . 116
34. Ekspozicija problema znanosti o svijetu ivota:
a) Razlika izmeu objektivne znanosti i znanosti
uope 119
b) Koritenje subjektivno-relativnih iskustava za
objektivne znanosti i znanost o njima . . . 120
c) Je li subjektivno-relativno predmet psihologije? 121
d) Svijet ivota kao univerzum principijelne zor-
nosti objektivno-istiniti svijet kao princi-
pijelno nezorna logika supstrukcija . . . 122
e) Objektivne znanosti kao subjektivne tvorbe
kao tvorbe posebne, teoretsko-logike prakse,
same pripadaju punoj konkretnosti svijeta i-
vota 124
f) Problem svijeta ivota umjesto kao djelomini
problem tovie kao filozofski univerzalni pro-
blem 126
35. Analitika transcendentalne epoh. Prvo: epoh od
objektivne znanosti 129
36. Kako svijet ivota nakon epoh od objektivnih
znanosti moe postati temom znanosti? Naelno
luenje izmeu objektivno-logikog apriorija i ap-
riorija svijeta ivota 131
37. Formalno-najopenitije strukture svijeta ivota:
stvar i svijet s jedne strane, svijest stvari s druge
strane 135
38. Dva mogua temeljna naina tematiziranja svijeta
ivota: naivno-prirodni izravni stav i ideja kon-
zekventno refleksivnog stava na modus subjektiv-
nog naina danosti svijeta ivota i ivotnosvjetov-
nih objekata 137
39. Svojevrsnost transcendentalne epoh kao totalna
promjena prirodnog ivotnog stava . . . . 141
 40. Tekoe pravog smisla izvrenja totalne epoh.
Zavoenje da se ona pogreno razumije kao suz-
dravanje od svih pojedinanih valjanosti to ga
valja uiniti korak po korak 141
41. Prava transcendentalna epoh omoguuje trans-
cendentalnu redukciju otkrivanje i istraiva-
nje transcendentalne korelacije svijeta i svijesti
o svijetu 144
42. Zadaa konkretnog prethodnog oznaavanja puto-
va zbiljskog provoenja transcendentalne reduk-
cije . . . 145
43. Karakteristika novog puta redukciji u odvajanju
od kartezijanskog puta 146
44. Svijet ivota kao tema teoretskog interesa koji je
odreen pomou univerzalne epoh u pogledu zbilj-
nosti ivotnosvjetovnih stvari 147
45. Poeci konkretnog izlaganja danosti osjetilnog zo-
ra isto kao takvog 149
46. Univerzalni apriori korelacije 150
47. Upuivanje na daljnje pravce istraivanja: subjek-
tivni temeljni fenomeni kinesteza, promjene valja-
nosti, svijesti horizonta i ujedinjenja iskustva . 152
48. Sve bie svakog smisla i svake regije kao indeks
subjektivnog sistema korelacije 156
49. Prethodni pojam transcendentalne konstitucije kao
izvorne tvorbe smisla. Egzemplarna tjesnoa iz-
vedenih analiza: naznaka daljnjih horizonata iz-
laganja 158
50. Prvi poredak svih radnih problema pod naslovi-
ma: ego-cogito-cogitatum 161
51, Zadaa ontologije svijeta ivota 163
52. Pojavljivanje paradoksnih nerazumljivosti. Nu-
nost novih radikalnih osvjetavanja . . . . 165
53. Paradoksija ljudske subjektivnosti: biti subjekt za
svijet i istodobno biti objekt u svijetu . . . 168
54. Rjeenje paradoksije:
a) Mi kao ljudi i mi kao posljednje fungirajui-
-inidbeni subjekti 171
b) Ja kao pra-ja konstituira moj horizont trans-
cendentalnih drugih kao susubjekata transcen-
dentalne intersubjektivnosti koja konstituira
svijet 173
55. Naelna korektura naeg prvog pokuaja epoh
pomou njene redukcije na apsolutno jedini po-
sljednje fungirajui ego 176

8
B. P u t u f e n o m e n o l o k u transcendental-
n u f i l o z o f i j u iz p s i h o l o g i j e
56. Karakteristika filozofskog razvitka nakon Kanta s
gledita, borbe izmeu fizikalistikog objektivizma
i transcendentalnog motiva koji se uvijek po-
novno javlja 179
57. Kobno odvajanje transcendentalne filozofije i psi-
hologije 185
58. Posestrinstvo i razliitost psihologije i transcen-
dentalne filozofije. Psihologija kao polje odlka 190
59. Analiza obraanja iz psiholokog stava u trans-
cendentalni stav. Psihologija prije i poslije
fenomenoloke redukcije. (Problem utjecanja) 195
60. Razlog zatajivanja psihologije: dualistike i fizi-
kalistike pretpostavke 197
61. Psihologija u naponu izmeu (objektivistiko-filo-
zofske) ideje znanosti i empirijskog postupka: ne-
spojivost obaju smjerova psiholokog istraivanja
(psihofizikalnog i psihologije iz unutranjeg is-
kustva 199
62. Prethodno razlaganje protusmisla naelnog izjed-
naavanja due i tijela kao realnosti: upozorenje
na principijelnu razliku vremenosti, kauzalnosti,
individuacije kod prirodne stvari i due . . . 201
63. Dvojbenost pojmova vanjsko i unutranje is-
kustvo. Zato dosada u temu psihologije ne spa-
da iskustvo o ivotnosvjetovnoj tjelesnoj stvari
kao iskustvo o neem samo subjektivnome? . 204
64. Kartezijanski dualizam temelj paraleliziranja.
Od sheme: opisna i objanjavalaka znanost op-
ravdano je samo ono formalno-najopenitije . . 205
65. Ispitivanje prava empirijski utemeljenog dualiz-
ma uivljavanjem u faktiki postupak psihologa
i fiziologa 208
66. Svijet openitog iskustva: njegova regionalna ti-
pinost i u njemu mogue univerzalne apstrakci-
je: priroda kao korelat univerzalne apstrakcije,
problem dopunjujue apstrakcije . . . . 210
67. Dualizam iskustveno utemeljenih apstrakcija. Po-
vijesno daljnje djelovanje empiiistikog stava (od
Hobbesa do Wundta). Kritika empirizma injenica 213
68. Zadaa istog izlaganja svijesti kao takve: univer-
zalna problematika intencionalnosti. (Brentanov
pokuaj reforme psihologije) 216
69. Psiholoka temeljna metoda fenomenoloko-psi-
holoke redukcije. (Prva karakteristika: 1. inten-
cionalna odnoajnost i epoh. 2. stupnjevi deskrip-
tivne psihologije; 3. etabliranje nezainteresiranog
promatraa) 217
 70. Tekoe psiholoke apstrakcije. (Paradoksija in-
tencionalnog predmeta, intencionalni prafenomen
smisla) 223
71. Opasnost pogrenog razumijevanja univerzalno-
sti fenomenoloko-psiholoke epoh. Odluna va-
nost ispravnog razumijevanja 226
72. Odnos transcendentalne psihologije prema trans-
cendentalnoj fenomenologiji kao vlastiti pristup
istoj samospoznaji. Konano odstranjenje objekti-
vistikog ideala u znanosti o dui 237
73. Zakljuak: Filozofija kao ovjeno samoosvjete-
nje, samoozbiljenje uma 245
Pogovor: Fenomenoloki pokret i transcendentalna su-
bjektivnost (napisao Ante Paanin) . . . . 251

10
 I.

KRIZA ZNANOSTI KAO IZRAZ RADIKALNE

KRIZE IVOTA EVROPSKOG LJUDSTVA

1. Postoji li naoigled stalnih uspjeha doista

kriza znanosti?

Moram biti pripravan da ve naslov ovih predavanja

Kriza evropskih znanosti i psihologija (tako je glasio
prvotni naslov ciklusa predavanja u Pragu) na ovom zna-
nostima posveenom m j e s t u izaziva protuslovlje. Moe li
se ozbiljno govoriti o krizi upravo naih znanosti? Nije li
t a j govor, koji se dandanas mnogo uje, p r e t j e r a v a n j e ?
Kriza neke znanosti ipak ne znai nita m a n j e nego da
je njezina prava znanstvenost postala upitnom, da je po-
stao upitnim itav nain kako je ona postavila svoju za-
dau i za n j u izgradila svoju metodiku. To moe vrijediti
za filozofiju koja u naoj sadanjosti prijeti da podlegne
skepsi, iracionalizmu, misticizmu. Ukoliko psihologija jo
podie filozofske zahtjeve i ne eli biti samo jedna medu
pozitivnim znanostima, isto moe vrijediti i za n j u . Ali
kako se moe govoriti upravo i sasvim ozbiljno o krizi
znanosti uope, dakle i pozitivnih znanosti: meu n j i m a
iste matematike, egzaktnih prirodnih znanosti, kojima se
ipak nikada ne moemo prestati diviti kao uzorima stroge
i najvie uspjene znanstvenosti? U cjelokupnom stilu
svoje sistematske teorije i metodike one su se zacijelo
pokazale promjenljivima. Tek su nedavno razbile ukoe-
nost, koja u tom pogledu prijeti pod imenom klasine
fizike, prijetei kao tobonje klasino dovravanje njezi-
na stoljeima prokuanog stila. Znai li, meutim, pobje-
donosna borba protiv ideala klasine fizike, i jednako tako
d a l j n j i prijepor oko smisaono pravog oblika izgradnje i-

li
ste matematike, da p r e t h o d n a fizika i matematika jo nisu
bile znanstvene ili da one, budui optereene stanovitim
nejasnoama ili zaslijepljenostima, u svojemu radnom po-
lju ipak nisu stekle evidentne uvide? Nisu li to i za nas,
koji smo se oslobodili tih zaslijepljenosti, uvjerljivi uvi-
di? Ne razumijemo li ini otuda, premjetajui sebe na-
trag u stav klasicista, potpuno, kako su u n j e m u nastala
sva velika i za svagda valjana otkria, i k tome obilje
tehnikih pronalazaka koji su tako dali dobar razlog div-
l j e n j u ranijih generacija? Bez obzira na to da li fiziku
reprezentira jedan Newton ili jedan Planck ili Einstein
ili bilo tko inae u budunosti, ona je uvijek bila i ostaje
egzaktna znanost. Ona to ostaje ak i tada ako i m a j u
pravo oni koji misle da nikada ne treba oekivati, nikada
traiti neki apsolutno posljednji lik stila izgradnje cjelo-
kupne teorije.
Slino vrijedi, meutim, oito i za drugu veliku grupu
znanosti, koju obiavamo u b r a j a t i u pozitivne znanosti,
naime za konkretne duhovne znanosti neovisno o nji-
hovom prijepornom povratnom odnoenju na ideal pri-
rodoznanstvene egzaktnosti upitnost, koja se uostalom
tie i odnosa biofizikih (konkretnoprirodoznanstve-
nih) disciplina p r e m a onima matematski egzaktnih pri-
rodnih znanosti. Izvan pitanja je strogost znanstvenosti
svih tih disciplina, evidentnost njihovih teoretskih teko-
vina i njihovih t r a j n o uvjerljivih uspjeha. Moda neemo
biti tako sigurni samo za psihologiju, ma koliko ona pre-
tendirala na to da bude apstraktna, p o s l j e d n j e objanja-
vajua temeljna znanost za konkretne duhovne znanosti.
Procjenjujui, meutim, oito o d s t o j a n j e u metodi i uinu
kao o d s t o j a n j e prirodno sporijeg razvitka, ipak e se pri-
lino openito pustiti da i ona vrijedi s ostalima. U sva-
kom sluaju, oevidan je kontrast znanstvenosti tih
grupa znanosti spram neznanstvenosti filozofije. Prema
tome, u n a t o naslovu predavanja mi u n a p r i j e d priznaje-
mo pravo prvom u n u t r a n j e m protestu znanstvenika koji
su sigurni u svoju metodu.

2. Pozitivistika redukcija ideje znanosti na puku

znanost o injenicama. Kriza. znanosti kao
gubitak njene ivotne znaajnosti

Meutim, moda nam ipak iz nekog drugog s m j e r a pro-

m a t r a n j a , naime u polaenju od openitih optubi o krizi

12
nae kulture i od uloge k o j a je pritom pripisana znano-
stima, izrastaju motivi da znanstvenost svih znanosti pod-
vrgnemo ozbiljnoj i vrlo nunoj kritici, a da stoga ne na-
pustimo njihov prvi, u ispravnosti metodskih uina ne-
napadni smisao znanstvenosti.

Ustvari, elimo upravo uputiti na naznaenu p r o m j e n u

itavoga s m j e r a p r o m a t r a n j a . U provoenju e n a m brzo
postati jasno da upitnost, od koje psihologija boluje ne
samo u naim danima nego ve stoljeima da n j o j
svojstvenoj krizi pripada centralno znaenje za izla-
enje n a vidjelo zagonetnih, nerazrjeivih nerazumljivo-
sti modernih, ak i matematskih znanosti, a u vezi s tim
za pojavu jedne vrste zagonetki svijeta koje su ranijim
vremenima bile tue. Sve one vode natrag upravo na za-
gonetku subjektivnosti i otuda su neraskidivo povezane
sa zagonetkom psiholoke tematike i metode. To samo
kao prvo predupozorenje o dubljem smislu n a m j e r e ovih
predavanja.

Svoje polazite uzimamo od obrata openitog vredno-

v a n j a koji je u pogledu znanosti nastupio na prijelazu
posljednjeg stoljea. To se ne tie njihove znanstvenosti,
nego toga to je znanost uope znaila i to moe znaiti
ljudskom opstanku. Iskljuivost, u k o j o j se u drugoj po-
lovici 19. st. cjelokupni svjetonazor modernoga ovjeka
dao odrediti pomou pozitivnih znanosti i zaslijepiti pro-
speritetom to ga zahvaljuje njima, znaila je ravnoduno
o k r e t a n j e od pitanja koja su odluna za istinsko ljudstvo.
Puke injenine znanosti ine puke injenine ljude. Obrat
javnog vrednovanja bio je neizbjean naroito nakon rata
i on je, kao to znamo, u m l a d o j generaciji postupno po-
stao neprijateljsko raspoloenje. U naoj ivotnoj nudi
tako ujemo ta znanost nema nita da n a m kae.
Ona naelno iskljuuje upravo p i t a n j a koja su gorua za
ovjeka to se u naim kobnim vremenima prepustio naj-
sudbonosnijim preokretima: p i t a n j a o smislu i besmislu
toga itavoga ljudskoga opstanka. Ne zahtijevaju li ona u
svojoj openitosti i nunosti i openita osvjetavanja za
sve ljude i njihovu odgovornost iz umnog uvida? Ona se
tiu iskljuivo ovjeka kao onoga koji se u svojemu odno-
enju p r e m a ljudskoj i izvanljudskoj okolini slobodno
odluuje, da kao slobodan u svojim mogunostima u m n o
oblikuje sebe i svoju okolinu. to znanost ima kazati o
u m u i neumu, to o nama ljudima kao subjektima te slo-

13
bode? Puka znanost o tijelu, razumije se samo po sebi
nita. Ona apstrahira od svega subjektivnog. to se na
drugoj strani tie duhovnih znanosti, koje ipak u svim
posebnim i openitim disciplinama p r o m a t r a j u ovjeka u
njegovu duhovnom opstanku, dakle u horizontu njegove
povijesnosti, njihova stroga znanstvenost, kae se, zahti-
jeva da istraiva briljivo iskljui sva vrijednosna sta-
jalita, sva pitanja o u m u i n e u m u teoretskog ljudstva i
njegovih kulturnih tvorevina. Znanstvena, objektivna isti-
na iskljuivo je utvrivanje onoga to je svijet, kako fi-
ziki tako i duhovni, injenino. Moe li, meutim, svijet
i ljudski opstanak u n j e m u doista imati smisao, ako zna-
nosti doputaju da kao istinito vrijedi samo ono to se
na t a j nain moe objektivno utvrditi, ako povijest nema
da ui nita vie nego da se svi likovi duhovnoga svijeta,
sve ivotne spone koje ovjeku u stanovito vrijeme d a j u
oslonac, ideali, n o r m e o b r a z u j u kao prolazni valovi i da
se ponovno rastvaraju, da je uvijek tako bilo i da e biti,
da u m uvijek nanovo mora postati besmisao, dobroin-
stvo muka? Moemo li se s time pomiriti, moemo li i-
vjeti u tom svijetu ije povijesno dogaanje nije nita
drugo nego neprestano s p a j a n j e iluzionarnih zanosa i gor-
kih razoaranja?

3. Utemeljenje autonomije evropskog ljudstva

novom koncepcijom ideje filozofije u
renesansi
Nije uvijek bilo tako da je znanost svoj zahtjev strogo
utemeljene istine razumijevala u smislu one objektivnosti
koja metodski vlada naim pozitivnim znanostima i, dje-
lujui daleko iznad njih, pribavlja oslonac i openito i-
r e n j e filozofskog i svjetonazornog pozitivizma. Nisu uvi-
jek iz carstva znanosti bila prognana specifina ljudska
p i t a n j a i njihov unutranji odnos p r e m a svima znanosti-
ma, ak ni odnos prema onima u kojima n i j e tema ovjek
(kao u prirodnim znanostima), nije bio stavljen izvan raz-
m a t r a n j a . Dok je odnos jo bio drugaiji, znanost je mogla
zahtijevati znaenje za evropsko ljudstvo, koje se od re-
nesanse potpuno nanovo oblikuje, tovie, kao to znamo,
vodee znaenje za to novo oblikovanje. Zato je ona
izgubila to vodstvo, zato je dolo do bitne promjene, do
pozitivistikog ogranienja ideje znanosti to razumjeti
p r e m a njegovim dubljim motivima z n a a j n o j e za na-
m j e r u ovih predavanja.

14
 Poznato je da evropsko ljudstvo u renesansi vri u
sebi revolucionarni obrat. Ono se okree protiv svojega do-
tadanjeg, srednjovjekovnog naina opstanka, ono ga obez-
vreuje, ono hoe da sebe nanovo oblikuje u slobodi.
Svoj oboavani uzor ima u antikom ljudstvu. T a j nain
opstanka ono eli oponaati na sebi.
to ono shvaa kao bit antikog ovjeka? Nakon odre-
enog kolebanja nita drugo nego filozofski oblik op-
stanka: slobodno davanje samog sebe, itavog svojega i-
vota, svojih pravila iz istog uma, iz filozofije. Teoretska
filozofija je ono prvo. Trebalo se ostvariti neko nadmono
p r o m a t r a n j e svijeta, slobodno od sveza mita i tradicije
uope, univerzalna spoznaja svijeta i ovjeka u apsolut-
n o j nepristranosti spoznajui konano u samom svijetu
njegov u n u t r a n j i u m i teleologiju te njegov najvii prin-
cip: boga. Filozofija kao teorija ne ini slobodnim samo
istraivaa, ona ini slobodnim svakoga filozofski obrazo-
vanoga. Teoretsku autonomiju slijedi praktina autono-
mija. U vodeem idealu renesanse nalazi se antiki ov-
jek koji sebe oblikuje uvidom slobodnog uma. Za obnov-
ljeni platonizam temelj je u tome: da iz slobodnog uma,
iz uvida univerzalne filozofije valja nanovo etiki obliko-
vati ne samo samog sebe nego itavu ljudsku okolinu, po-
litiki, socijalni opstanak ovjeanstva.
Primjereno tom antikom uzoru, koji se p r o b i j a naj-
p r i j e u pojedincima i malim krugovima, ponovno treba
da nastane teoretska filozofija, koja nije slijepo tradicio-
nalistiki preuzeta, nego postaje novom iz vlastitog istra-
ivanja i kritike.
Naglasak ovdje valja staviti na to da od starih nasli-
jeena ideja filozofije nama nije uobiajeni kolski po-
j a m koji obuhvaa samo neku grupu disciplina; dodue,
ona se ubrzo nakon preuzimanja ne m i j e n j a nebitno, ali
u prvim stoljeima novoga vijeka ona formalno zadrava
smisao jedne sveobuhvatne znanosti, znanosti o totalitetu
bia. Znanosti u pluralu, sve koje ikada valja utemeljiti
i sve koje su ve utemeljene, samo su nesamostalne gra-
ne Jedne filozofije. U smionom, tovie p r e t j e r a n o m po-
visivanju smisla univerzalnosti, to poinje ve s Descar-
tesom, ta nova filozofija ne trai nita m a n j e nego da u
jedinstvu jednog teoretskog sistema obuhvati sva uope
smisaona strogo znanstveno, u apodiktiki j a s n o j metodici
i u beskonanom, ali racionalno ureenom progresu istra-

15
ivanja. Jedna jedina tvorevina koja od generacije do ge-
neracije n a p r e d u j e u beskonano, tvorevina konanih, teo-
retski povezanih istina trebala je dakle dati odgovor n a
sve mogue probleme probleme injenica i probleme
uma, probleme vremenosti i vjenosti.
Pozitivistiki p o j a m znanosti u naem je dobu dakle
historijski gledano pojam ostatka. On je pustio da
padnu sva pitanja koja su se uvrtavala as u ue as u
ire pojmove metafizike, meu n j i m a i sva nejasna, tako-
zvana najvia i posljednja pitanja. Tono viena ona,
i sva pitanja koja su uope dola u iskljuenje, i m a j u
svoje neraskidivo jedinstvo u tome da, bilo izriito bilo
implicirano, sadre probleme uma uma u svim njego-
vim posebnim likovima. On je izriito tema u disciplina-
ma o spoznaji (tj. o istinitoj i pravoj u m n o j spoznaji), o
istinitom i pravom vrednovanju (prave vrednote kao vred-
note uma), o etikom djelovanju (istinski dobro djelova-
nje, djelovanje iz praktikog uma); um je pritom naslov
za apsolutne, vjene, nadvremenske, neuvj etovano
valjane ideje i ideale. Ako ovjek postaje metafiziki,
specifino filozofski problem, onda je on u pitanju kao
umno bie, a ako je u pitanju njegova povijest, onda je
rije o smislu, o umu u povijesti. Problem toga oito
sadri problem apsolutnog uma kao teleolokog izvora
svakog uma u svijetu, smisla svijeta. Naravno i pitanje
besmrtnosti pitanje je uma, kao to nije m a n j e pitanje
slobode. Sva ta metafizika pitanja, iroko shvaena, u
obinom govoru specifino filozofska pitanja, n a d m a u j u
svijet kao univerzum pukih injenica. Ona ga n a d m a u j u
upravo kao pitanja koja u smislu i m a j u ideju uma. I sva
ona zahtijevaju vii dignitet nasuprot p i t a n j i m a o injeni-
cama koja i po redu pitanja lee ispod njih. Pozitivizam
takorei obezglavljuje filozofiju. Ve je u antikoj ideji
filozofije, koja svoje jedinstvo ima u neraskidivom jedin-
stvu svega bitka, bio sumiljen smisaoni poredak bitka i
otuda smisaoni poredak problema bitka. Primjereno to-
me metafizici, znanosti o najviim i p o s l j e d n j i m pitanji-
ma, pripala je ast kraljice znanosti, iji duh je tek do-
djeljivao posljednji smisao svim spoznajama, i onima svih
drugih znanosti. I to je preuzela filozofija koja sebe obna-
vlja. tovie, ona je ak vjerovala da ima otkrivenu istin-
sku univerzalnu metodu pomou koje se m o r a dati izgra-
diti takva sistematska i u metafizici kulminirajua filo-
zofija, i to ozbiljno kao philosophia perennis. Otuda ra-

16
zumijemo zanos koji je nadahnjivao sve znanstvene pot-
hvate, ali i puke injeninoznanstvene podstupnjeve, za-
nos koji je u 18. stoljeu, to je samo sebe zvalo filozof-
skim, ispunjavao sve ire krugove oduevljenjem za filo-
zofiju i za sve pojedinane znanosti kao njezina grananja.
Otuda ona vrua tenja za obrazovanjem, ona marljivost
za filozofskom r e f o r m o m odgoja i cjelokupnih socijalnih
i politikih oblika opstanka ovjeanstva koja to mnogo
kueno razdoblje prosvjetiteljstva ini tako dostojnim po-
tovanja. Neprolazno svjedoanstvo za t a j duh posjeduje-
mo u velianstvenoj Schiller-Beethovenovoj himni Rado-
sti. Dandanas tu himnu moemo razumjeti samo s bol-
nim uvstvima. Ne moe se zamisliti vei kontrast od ono-
ga s naom dananjom situacijom.

4. Promaaj poetno uspjene nove znanosti i

njegov neobjanjeni motiv
Kada pak novo ljudstvo, k o j e je nadahnuto i usree-
no onim visokim duhom, nije izdralo, onda se to moglo
dogoditi samo time to je izgubilo zanosnu vjeru u uni-
verzalnu filozofiju svojega ideala i u domet nove metode.
I tako se to zbilja dogodilo. Pokazalo se da je ta metoda
mogla imati nesumnjivih uspjeha samo u pozitivnim zna-
nostima. Drugaije u metafizici, odnosno u filozofskim
problemima u posebnom smislu, p r e m d a ni ovdje nije
nedostajalo poletnih poetaka koji prividno dobro uspi-
jevaju. Univerzalna filozofija, u k o j o j su ti problemi
dovoljno nejasno bili povezani sa znanostima o inje-
nicama, poprimila je lik sistemskih filozofija koje su
pune dojmova, koje se meutim naalost meusobno ne
ujedinjavaju, nego odvajaju. U 18. stoljeu jo se moglo
vjerovati da se dospijeva do jedinstva, do tvorevine ko-
ja se ne potresa nikakvom kritikom, nego se teoretski
proiruje od generacije do generacije, tako kao to je to
neosporno i pod opim divljenjem bio sluaj u pozitivnim
znanostima to uvjerenje se nije moglo zadugo odrati.
Poljuljala se vjera u ideal filozofije i metode koji upra-
vlja kretanjima od poetka novoga vijeka; to se dogodilo
ne samo iz vanjskog razloga, to je neizmjerno rastao
kontrast izmeu stalnog neuspjeha metafizike i neprekid-
nog i sve snanijeg nagomilavanja teoretskih i praktinih
uspjeha pozitivnih znanosti. Slino je djelovalo na nestru-
njake i na znanstvenike koji su u specijaliziranim pogo-
nima pozitivnih znanosti sve vie postajali nefilozofski

17
strunjaci. Meutim, sve neodloiviji osjeaj p r o m a a j a
nastajao je i kod istraivaa koji su sasvim ispunjeni fi-
lozofskim duhom i o t u d a centralno zainteresirani za naj-
via metafizika pitanja, i to kod n j i h iz najdubljih, prem-
da sasvim neobjanjenih motiva, koji su dizali sve glasni-
ji protest protiv vrsto u k o r i j e n j e n i h samorazumljivosti
upravljajueg ideala. Dolazi dugo razdoblje strastvenog
rvanja koje see od Humea i Kanta do naih dana, da se
prodre do jasnog samorazumijevanja istinskih razloga tog
stoljetnog promaaja; naravno rvanja koje se odigralo u
sasvim malom krugu pozvanih i izabranih, dok je masa
ostalih brzo nala i nalazi formulu kako da umiri sebe i
svoje itatelje.

5. Ideal univerzalne filozofije i proces njegova

unutranjeg raspadanja
Nuna posljedica bio je neobian obrat itavoga mi-
ljenja. Filozofija postade sama sebi problem, i razumlji-
vim nainom n a j p r i j e u obliku mogunosti metafizike, i-
me je p r e m a ranije reenome bio pogoen implicitni smi-
sao i mogunost cjelokupne problematike uma. to se ti-
e pozitivnih znanosti, one su n a j p r i j e stajale tu kao ne-
napadne. Ipak problem mogue metafizike obuhvaa eo
ipso i mogunost znanosti o injenicama koje su upravo
u neraskidivom jedinstvu filozofije imale svoj dodirni smi-
sao, svoj smisao kao istine za puka p o d r u j a bia. Treba
li odvajati um i bie tamo gdje spoznajni um odreuje
to je bie? Pitanje je dovoljno da se unaprijed uini
razumljivom naznaka da cjelokupni povijesni proces ima
vrlo neobian lik koji dospijeva u vidik tek izlaganjem
skrivene n a j u n u t r a n j i j e motivacije: ne lik nekog ravnog
razvitka, ne lik nekog kontinuiranog r a s t a t r a j n i h duhov-
nih tekovina ili nekog preobraaja duhovnih likova, poj-
mova, teorija, sistema koji preobraaj valja objasniti iz
sluajnih historijskih situacija. Odreeni ideal jedne uni-
verzalne filozofije i tome pripadne metode ini poetak,
takorei kao praosnivanje filozofskoga novoga vijeka i
svih njegovih razvojnih tokova. Meutim, u m j e s t o da je
t a j ideal doista mogao imati uinka, on je doivio unu-
t r a n j e raspadanje. Nasuprot p o k u a j i m a njegova nasta-
v l j a n j a i obnavljajueg uvrivanja to r a s p a d a n j e moti-
vira nova revolucionarna i pritom vie ili m a n j e radikalna
oblikovanja. Tako zapravo problem pravog ideala univer-
zalne filozofije i njene prave metode p o s t a j e u n u t a r n j o m

1S
pokretnom snagom svih historijskih filozofskih kretanja.
To pak znai da su konano sve novovjekovne znanosti
p r e m a smislu u k o j e m u su bile utemeljene kao grane fi-
lozofije, i koji su nakon toga t r a j n o nosile u sebi, zapale
u svojevrsnu krizu koja se sve vie osjea kao zagonetna.
To je kriza koja ne napada strunu znanstvenost u nje-
zinim teoretskim i praktinim uspjesima, a ipak sasvim
potresa itav njihov istinski smisao. Pritom nije rije o
stvarima nekog specijalnog kulturnog oblika, znanosti
odnosno filozofije, ikao jednog oblika m e u ostalim obli-
cima u evropskom ovjeanstvu. Jer p r e m a ranije izlo-
enome praosnivanju nove filozofije jest praosnivanje no-
vovjekovnog evropskog ljudstva, i to kao ljudstva koje na-
suprot dosadanjem, srednjovjekovnom i antikom ljud-
stvu, hoe da se radikalno obnovi pomou svoje nove fi-
lozofije i samo pomou nje. Kriza filozofije p r e m a tome
znai krizu svih novovjekovnih znanosti kao lanova fi-
lozofske univerzalnosti, n a j p r i j e latentnu, a zatim sve vi-
e vidljivu krizu samog evropskog ljudstva u cjelokupnoj
smisaonosti njegova kulturnog ivota, u njegovoj cjelo-
kupnoj egzistenciji.

Skepsa u pogledu mogunosti metafizike, gubitak vjere

u univerzalnu filozofiju kao voditeljicu novog ovjeka zna-
i upravo gubitak vjere u um, razumljeno tako kao to
su stari episteme suprotstavljali doksi. Ona je ona koja
svemu toboe biu, svim stvarima, vrijednostima, svrhama
konano daje smisao, naime njihovu normativnu odno-
ajnost na ono to od poetaka filozofije oznaava rije
istina istina o sebi i korelativno rije bie ontos
on. Time nestaje i vjera u apsolutni um, iz kojega svi-
jet ima svoj smisao, vjera u smisao povijesti, smisao o-
vjeanstva, njegovu slobodu, naime kao sposobnost ovje-
ka da svojemu individualnome i openitome ljudskom
opstanku pribavi umni smisao.

Ako ovjek gubi tu vjeru, to ne znai nita drugo ne-

go: on gubi vjeru u sama sebe, u n j e m u svojstveni istin-
ski bitak koji on nema ve svagda, on ga nema ve s evi-
dencijom ego sum, nego ga ima i moe imati samo u
obliku r v a n j a oko njegove istine, stoga da uini sama se-
be istinskim. Svuda je istinski bitak neki idealni cilj, ne-
ka zadaa episteme, uma suprotstavljen bitku koji je u
doksi neupitno samorazumljiv, puko pomiljen. U os-
novi svatko poznaje tu razliku koja se odnosi na njegovo

19
istinsko i pravo ljudstvo, kao to m u ve u svakidanjo-
sti nije tua ni istina k a o cilj, kao zadaa: premda o v d j e
samo u pojedinanosti i relativnosti. Filozofija, meutim,
nadvisuje t a j predlik, antika filozofija u prvom original-
nom praosnivanju time t o shvaa zanosnu ideju univer-
zalne spoznaje, koja se odnosi na cjelinu bia, i postavlja
sebe kao njezinu zadau. Ali upravo u pokuaju njezina
i s p u n j e n j a a to se osjea ve u meusobnom suprot-
stavljanju starih sistema naivna samorazumljivost te
zadae sve vie se preobraava u nerazumljivost. Iznutra
p r o m a t r a n a povijest filozofije sve vie poprima karakter
borbe za opstanak, naime borbe filozofije koja se iivlja-
va neposredno u svojoj zadai filozofije u naivnoj vje-
ri u u m sa skepsom koja n j u negira ili empiristiki
obezvreuje. Ona neprestano dokazuje injenino doivlje-
ni svijet, svijet zbiljskoga iskustva, kao ono u emu nema
niega od uma i njegovih ideja. Sam u m i njegov bitak
sve vie postaje zagonetan, ili u m kao u m postojeeg
svijeta koji iz sebe daje smisao i, p r o m a t r a n o sa su-
protne strane, svijet kao svijet koji postoji iz uma;
dok konano vlastitom temom nije morao postati pro-
blem svijeta koji je svjesno doao na vidjelo, problem
n a j d u b l j e bitne povezanosti u m a i bia uope, zagonetka
svih zagonetaka.
Na interes ovdje slui samo filozofskom novom vije-
ku. Ovaj p a k nije neki puki ulomak upravo oznaenog,
najvieg historijskog fenomena: ljudstva koje se rve oko
svojega samorazumijevanja (jer 11 tom izrazu sadrano je
sve), tovie kao novo utemeljenje filozofije s novom
univerzalnom zadaom i istodobno sa smislom renesanse
stare filozofije on je ujedno ponavljanje i univerzalni
preobraaj smisla. U tome on s m a t r a sebe pozvanim da
zapone novo doba, potpuno siguran u svoje ideje filozo-
fije i istinske metode; siguran takoer da ima pomou
svojega radikalizma novog poetka prevladati sve dosa-
danje naivnosti i tako svaku skepsu. Neopaeno, meu-
tim, optereen vlastitim naivnostima, imao je on svoju
sudbinu da na p u t u postupnoga, u novim b o r b a m a moti-
viranoga samootkrivanja tek mora traiti konanu ideju
filozofije, njezinu istinsku temu, njezinu istinsku metodu,
prije svega otkriti prave zagonetke svijeta i dovesti na put
odluke.
Mi, u tom razvitku postali ljudi sadanjosti nalazimo se
u najveoj opasnosti da potonemo u skeptikom opem

20
potopu i time napustimo svoju vlastitu istinu. Osvjetava-
jui se u toj nudi na pogled se vraa u povijest naeg
sadanjeg ljudstva. Samorazumijevanje i time u n u t r a n j e
mirovanje moemo zadobiti samo pomou o b j a n j e n j a nje-
zina jedinstvenog smisla koji je od njezina izvora n j o j
uroen s novoosnovanom zadaom koja kao pogonska sna-
ga pokree filozofske pokuaje.

6. Povijest novovjekovne filozofije kao borba oko

smisla ovjeka

Ako promislimo uinak filozofskog razvitka ideja na

cjelokupno (ne samo filozofski istraivako) ljudstvo, mo-
ramo rei:
Unutranje razumijevanje u svoj proturjenosti jedin-
stvenog k r e t a n j a novovjekovne filozofije od Descartesa do
sadanjosti omoguuje prije svega razumijevanje same te
sadanjosti. Istinske, jedino znaajne b o r b e naeg doba
su borbe izmeu ve skrhanog ljudstva i s prirodom jo
sraslog ljudstva, koje se meutim rve oko te ili neke no-
ve sraslosti s prirodom. Vlastite duhovne borbe evropskog
ljudstva kao takve odigravaju se kao borbe filozofija, na-
ime izmeu skeptinih filozofija ili tovie nefilozofija
koje su sadrale samo rije, a ne i zadau i zbiljskih,
jo ivih filozofija. Njihova ivotnost sastoji se pak u to-
me da se rvu oko svojega pravog i istinskog smisla i ti-
me oko smisla pravog ljudstva. Dovoditi latentni u m do
samorazumijevanja njegovih mogunosti i time uiniti jas-
nom mogunost metafizike kao istinske mogunosti
to je jedini put da bi se metafizika odnosno univerzalna
filozofija dovela u radni tok ozbiljenja. Jedino se time od-
luuje da li je s roenjem grke filozofije evropskom ljud-
stvu uroeni telos, da ljudstvo hoe biti iz filozofskog uma
i da moe biti samo kao takvo u beskonanom k r e t a n j u
od latentnog k oitovanom u m u i u beskonanom nasto-
j a n j u samonormiranja pomou te njegove ovjeanske is-
tine i istinitosti puko historijsko faktino ludilo, slu-
ajna tekovina sluajnog ovjeanstva usred sasvim dru-
gih ovjeanstava i povjesnosti; ili je tovie u grkom
ljudstvu prvi put dolo do proboja ono to je kao entele-
hija bitno sadrano u ljudstvu kao takvome. Ljudstvo je
uope bitno biti ovjek u ovjeanstvima koja su poveza-
na generativno i socijalno, te ako je ovjek u m n o bie
(animal rationale), onda je on to samo utoliko ukoliko je

21
itavo njegovo ovjeanstvo u m n o ovjeanstvo latent-
no usmjereno na u m ili otvoreno usmjereno na entelehiju
koja je dola do sebe same, koja je postala oita za samu
sebe i koja, tovie, u b i t n o j nunosti svjesno vodi ovje-
ansko postojanje. Filozofija, znanost bi prema tome bila
historijsko kretanje oitovanja univerzalnog, ljudstvu kao
takvome uroenog uma.

Tako bi doista bilo kada bi se do danas jo nezavreno

kretanje pokazivalo kao entelehija koja je na istinski i
pravi nain dola u tok istog uinka ili kada bi u m do-
ista za sama sebe postao oito potpuno svjestan u obliku
koji je svojstven njegovoj biti, t j . oit u obliku univerzal-
ne filozofije, koja se dalje razvija u konzekventnom apo-
diktikom uvidu i sebe normira u apodiktikoj metodi
pomou same sebe. Tek time bi se odluilo da li evropsko
ljudstvo nosi u sebi apsolutnu ideju i da nije samo empi-
rijski antropoloki tip kao Kina ili Indija; i ponovno,
da li prizor evropeiziranja svih tuih ovjeanstava u sebi
o b z n a n j u j e vladavinu apsolutnog smisla, da li on pripada
smislu svijeta, a ne nekom njegovom historijskom besmi-
slu.

Sada smo sigurni da je racionalizam 18. stoljea, nje-

gov nain da dobije traenu sraslost s prirodom evropskog
ljudstva bio naivnost. Treba li, meutim, s tim naivnim i,
konzekventno promiljeno, ak protusmisaonim raciona-
lizmom napustiti pravi smisao racionalizma? Kako pak
stoji s ozbiljnim o b j a n j e n j e m one naivnosti, onog protu-
smisla, a kako s racionalnou hvaljenog i n a m a teko
pomiljivog iracionalizma? Ne mora li nas on, ako treba
da ga sluamo, uvjeriti kao one koji u m n o r a s u u j e m o i
u t e m e l j u j e m o ? Nije li njegova iracionalnost na k r a j u po-
novno ona uskogrudna i loa racionalnost, loija od racio-
nalnosti starog racionalizma? Nije li ona tovie racional-
nost lijenog uma, koji izbjegava r v a n j e oko o b j a n j e n j a
posljednjih prethodnih danosti i iz n j i h konano i istin-
ski racionalno naznaenih ciljeva i putova?

Ipak dosta o tome, ja sam naglo pourio naprijed da

bih uinio osjetljivim neusporedivo znaenje koje pripa-
da o b j a n j e n j u najdubljih motiva krize, u k o j u je ve vrlo
rano zapala novovjekovna filozofija i znanost te koja se
u silnom poveanju dalje iri do u nau sadanjost.

22
 7. Nakana istraivanja ovoga spisa

A to sada moemo mi sami, mi filozofi ove sadanjo-

sti, to za nas m o r a j u znaiti osvjetavanja upravo prove-
dene vrste? Hoemo li mi ovdje sluati samo akademski
govor? Moemo li se samo jednostavno ponovno vratiti
prekinutom strunom radu na naim filozofskim proble-
mima, dakle d a l j n j o j izgradnji nae vlastite filozofije?
Moemo li to ozbiljno sa sigurnim izgledima da e naa
filozofija kao i filozofija svih sadanjih i prolih sufilozo-
fa imati samo svoj povrni dnevni opstanak u n u t a r flore
filozofij koje uvijek nanovo rastu i umiru?
Upravo u tome nalazi se naa vlastita nevolja, nevolja
svih nas koji nismo literate-filozofi, nego, odgojeni od
pravih filozofa velike prolosti, ivimo za istinu, i samo
tako ivei jesmo i hoemo da budemo u svojoj vlastitoj
istini. Ali kao filozofi ove sadanjosti mi smo dospjeli u
muno egzistencijalno protuslovlje. Mi ne moemo napu-
stiti vjeru u mogunost filozofije kao zadau, dakle vjeru
u mogunost univerzalne spoznaje. U toj zadai mi zna-
mo sebe kao pozvane ozbiljne filozofe. Pa ipak, kako za-
drati vjeru, koja ima smisao samo u odnosu na jedan
jedini nama svima zajedniki cilj, na tu filozofiju?
I prema onome najopenitejemu mi smo ve postali
svjesni toga da ljudsko filozofiranje i njegovi rezultati u
u k u p n o m ljudskom opstanku nema nita m a n j e nego pu-
ko znaenje privatnih ili bilo kako inae ogranienih svr-
ha kulture. Mi smo dakle od toga ne moemo odustati
u svojemu filozofiranju funkcioneri ovjeanstva. Sas-
vim osobna odgovornost za na vlastiti istinski bitak kao
filozofa u naoj unutarosobnoj pozvanosti istodobno nosi
u sebi odgovornost za istiniti bitak ovjeanstva koji jest
samo kao bitak u odnosu na svrhu i moe se ozbiljiti, ako
uope, samo pomou filozofije pomou nas ako smo
zbilja filozofi. Postoji li ovdje u tom egzistencijalnom
ako izbjegavanje? Utoliko pak ne, to trebamo ini-
ti da bismo mogli vjerovati, mi koji vjerujemo; mi koji
ozbiljno ne moemo nastaviti svoje dosadanje filozofira-
n j e koje doputa da se nadamo filozofijama, ali ne filo-
zofiji?
Nae prvo historijsko osvjetenje valja da n a m uini
jasnim ne samo faktino sadanje stanje i njegovu nevolju
kao trezvenu injenicu, ono valja i da nas sjea na to da

23
mi kao filozofi jesmo p r e m a postavljanju cilja, koje po-
kazuje rije filozofija, p r e m a pojmovima, problemima,
metodama, nasljedstvu prolosti. Jasno je (to bi ovdje
inae moglo pomoi) da su, da bi se prije svih odluka
brinulo za radikalno samorazumijevanje, potrebna iscrp-
na historijska i kritika povratna osvjetavanja: ponov-
nim pitanjem o tome to se izvorno i svagda htjelo kao
filozofiju i to su dalje htjeli svi historijski uzajamno
komunicirajui filozofi i filozofije; to meutim pod kri-
tikim r a z m a t r a n j e m onoga to u postavljanju cilja i me-
todi dokazuje onu posljednju istinitost izvora koja, jed-
nom viena, volju apodiktiki uvjerava.
Ponajprije j e nejasno kako zbilja to valja provesti i
to konano zapravo treba da znai apodiktinost koja
odluuje o naem egzistencijalnom bitku kao filozofa. U
nastavku u pokuati upraviti putove kojima sam sam
iao, iju sam provodljivost i postojanost iskuavao de-
setljeima. Odsada idemo dakle zajedniki, naoruani iz-
razitim skeptikim, ali ne unaprijed negativistikim dra-
n j e m duha. Kroz ljusku oitovanih historijskih injeni-
ca povijesti filozofije pokuavamo prodrijeti u njihov u-
n u t r a n j i smisao, propitkujui, pokazujui, iskuavajui
njihovu skrivenu teleologiju. Na tom putu, n a j p r i j e malo
zapaene, ali postupno sve neodlonije javljaju se mogu-
nosti za potpuno nova okretanja pogleda, upuujui u
nove dimenzije. Bude se nikada pitana pitanja, pokazuju
se nikada u t r t a radna polja, nikada radikalno razumljene
i shvaene korelacije. One konano p r i m o r a v a j u na to da
se temeljno preobrazi cjelokupni smisao filozofije kako
je on sam po sebi razumljivo vrijedio kroz sve historij-
ske likove. S novom zadaom i n j e n i m univerzalnim apo-
diktikim tlom pokazuje se praktina mogunost nove fi-
lozofije: pomou djela. Ali takoer se pokazuje da je na
t a j novi smisao filozofije iznutra bila usmjenna itava fi-
lozofija prolosti, premda ona sama toga nije bila svjes-
na. U t o m pogledu naroito e postati razumljiv i bit e
osvijetljen tragini promaaj novovjekovne psihologije;
postat e razumljiv njen historijski opstanak u protuslov-
lju: da je ona (u n j o j historijski poveanom smislu) mo-
rala podignuti zahtjev da bude filozofska temeljna zna-
nost, dok su iz toga proizale oito protusmisaone kon-
zekvencije, konzekvencije takozvanog psihologizma.
Pokuavam usmjeriti, a ne pouavati, samo pokazati,
opisati to vidim. Ne postavljam nikakav drugi zahtjev

24
nego da u prvom redu p r e m a sebi samome i primjereno
tome i pred drugima p r e m a n a j b o l j e m znanju i savjesti
smijem govoriti kao netko tko je sudbinu filozofskog op-
stanka proivio u njegovoj itavoj ozbiljnosti.

25
 II.

OBJANJENJE IZVORA NOVOVJEKOVNE

SUPROTNOSTI IZMEU FIZIKALISTIKOG
OBJEKTIVIZMA I TRANSCENDENTALNOG
SUBJEKTIVIZMA

8. Izvor nove ideje univerzalnosti znanosti u

preoblikovanju matematike

Kao prvo, sada valja razumjeti bitni preobraaj ideje,

zadae univerzalne filozofije koji se izvrio na poetku
novoga vijeka prilikom preuzimanja antike ideje. Od De-
scartesa nova ideja upravlja cjelokupni razvojni tok filo-
zofskih k r e t a n j a i postaje u n u t r a n j i motiv svih njihovih
napetosti.
Preoblikovanje poinje prije svega kao preoblikovanje
stree pojedinane znanosti antike batine: Euklidove
geometrije i ostale grke matematike, u d a l j n j e m slijedu
grke prirodne znanosti. Pritom se, meutim, ne smije
previdjeti silna promjena smisla, u k o j o j se prvenstveno
matematici (kao geometriji i kao formalno-apstraktnoj na-
uci o brojevima i veliinama) postavljaju univerzalni za-
daci, i to zadaci principijelno novog, starima tueg stila.
Ovi su dodue, voeni Platonovom naukom o idejama, ve
bili idealizirali empirijske brojeve, m j e r n e veliine, empi-
rijske prostorne figure, toke, linije, povrine, tijela; uje-
dno su time bili preobrazili stavove i dokaze geometrije
u idealno-geometrijske stavove i dokaze. Jo vie: s Eukli-
dovo-m geometrijom bila je narasla najizrazitija ideja
sistematski jedinstvene deduktivne teorije, koja je, poi-
vajui na aksiomatskim osnovnim pojmovima i naeli-
ma, n a p r e d u j u i u apodiktikim zakljucima, bila usmje-

26
rena na iroko i visoko postavljeni cilj cjelina iz i-
ste racionalnosti, u svojoj neuvjetovanoj istini uvidljiva
cjelina isto neuvjetovanih neposredno i posredno uvie-
nih istina. Euklidova geometrija i stara matematika uope
poznaje samo konane zadatke, konano zatvoreni apriori.
Tome pripada i apriori Aristotelove silogistike kao apriori
koji je nadreen svakome drugome. Stari vijek dospijeva
dotle; ali nikada tako daleko da shvati mogunost besko-
nanog zadatka, koji je za nas, kako se razumije samo po
sebi, povezan s p o j m o m geometrijskog prostora i s poj-
mom geometrije kao znanosti koja mu pripada. Idealno-
me prostoru za nas pripada univerzalni sistematski jedin-
stveni apriori, beskonana i usprkos beskonanosti u sebi
zatvorena jedinstvena sistematska teorija, koja, uspinja-
jui se od aksiomatskih pojmova i naela, doputa da se
u deduktivnoj jednoznanosti konstruira svaki pomilji-
vi lik koji valja ucrtati u prostor. to u geometrijskom
prostoru idealno egzistira, unaprijed je jednoznano od-
lueno u svim svojim odreenostima. Nae apodiktiko
miljenje otkriva, napredujui prema pojmovima, sta-
vovima, zakljucima, dokazima etapno u beskonano, sa-
mo ono to postoji unaprijed, to je u sebi ve u istini.
Koncepcija te ideje jedne racionalne beskonane cjeline
bitka s jednom racionalnom znanou koja sistematski
njom vlada, jest neto neuveno novo. Beskonani svijet,
ovdje svijet idealnosti, koncipiran je kao svijet iji objek-
ti ne postaju pristupani na pojedinaan nain, nesavre-
no i kao sluajni naoj spoznaji, nego ih dohvaa racio-
nalna, sistematski jedinstvena metoda u beskonanom
napredovanju konano svaki objekt prema svojemu pot-
punom bitku o sebi.

Tako meutim nije samo u pogledu idealnog prostora.

Starima je jo mnogo dalje leala koncepcija neke sline,
ali (kao pomou formalizirajue apstrakcije potekle) op-
enitije ideje, ideje formalne matematike. Tek u poecima
novoga vijeka poinje svojevrsno osvajanje i otkrivanje
beskonanih matematskih horizonata. Izrastaju poeci al-
gebre, matematike kontinua, analitike geometrije. Od-
vanou i originalnou koje su svojstvene novom ljud-
stvu anticipira se odatle vrlo brzo veliki ideal u tom no-
vom smislu racionalne sveobuhvatne znanosti, odnosno
ideja da je beskonana cjelina bia uope u sebi racional-
na cjelina, kojom valja da se korelativno ovlada pomou
univerzalne znanosti, i to bez ostatka. Davno prije nego

27
 to je ta ideja sazrela, ona je ve kao nejasna ili poluja-
sna predslutnja o d r e u j u a za daljnji razvitak. U svakom
sluaju, s novom m a t e m a t i k o m ne ostaje se pri tome. Us-
koro njezin racionalizam zahvaa prirodnu znanost i za
n j u stvara potpuno novu ideju matematske prirodne zna-
nosti: galilejevske, kako je odavno bila s pravom nazvana.
Cim ova doe u tok uspjenog realiziranja, preobraava
se ideja filozofije (kao znanosti o cjelini svijeta, o cjelini
bia) uope.

9. Galilejevo matematiziranje prirode

Za platonizam je realno imalo vie ili m a n j e potpunu

methexis na idealnome. To je za antiku geometriju da-
valo mogunosti primitivne p r i m j e n e na realnost. U Ga-
lilejevu matematiziranju prirode ova se sama idealizira
pod vodstvom nove matematike, ona sama moderno
izraeno postaje nekom matematskom raznolikou.
to je smisao toga matematiziranja prirode, kako re-
konstruiramo misaoni tok koji ga je motivirao?
U svakidanjem osjetilnom iskustvu svijet je predznan-
stveno dan subjektivno-relativno. Svatko od nas ima svo-
je pojave i svakome one vrijede kao zbiljsko bie. U me-
usobnom odnoenju mi smo davno postali svjesni te
diskrepancije naih valjanosti bitka. Zbog toga, meutim,
ne mislimo da postoje mnogi svjetovi. Mi nuno vjeruje-
mo u ovaj svijet s istim stvarima koje se n a m a samo raz-
liito pojavljuju. Zar mi nemamo nita drugo nego praznu
nunu ideju o stvarima koje objektivno postoje o sebi?
Nije li u samim pojavama neki sadraj koji moramo pri-
pisati istinskoj prirodi? Tome pripada ipak opisujem
samorazumljivost koja motivira Galilejevo miljenje, a
da sm ne zauzimam stav sve to u evidenciji apsolutne
opevaljanosti ista geometrija i uope matematika is-
tog prostorno-vremenskog oblika nauava u pogledu is-
tih likova koji se u n j o j idealno mogu konstruirati.
to je lealo u toj Galilejevoj samorazumljivosti i
to je za njega pridolo na daljnjim samorazumljivosti-
ma da motivira ideju matematske px-irodne znanosti u
njegovu novom smislu, valja briljivo izloiti. Pazimo na
to da on, filozof prirode i zaetnik fizike, jo nije bio fi-
ziar u p u n o m dananjem smislu; da se njegovo milje-
n j e jo nije kretalo, kao miljenje naih matematiara i

28
matematskih fiziara, u simbolici koja je udaljena od zo-
ra i da mi n j e m u ne smijemo pripisivati samorazumlji-
vosti koje su postale samorazumljivosti pomou njega
i daljnjeg historijskog razvitka.

a) ista geometrija

Prije svega, razmotrimo istu geometriju, istu ma-

tematiku prostornovremenskih likova uope, Galileja kao
staru tradiciju predanu, pojmljenu u ivom daljnjem raz-
vitku dakle openito tako kako je ona za nas same jo
prisutna, kao znanost o istim idealnostima, na drugoj
strani u stalnoj praktinoj primjeni na svijet osjetilnog
iskustva. P r o m j e n a izmeu apriorne teorije i empirije ta-
ko je svakodnevno poznata da smo obino skloni da pro-
stor i prostorne likove, o kojima govori geometrija, ne
luimo od prostora i prostornih likova empirijske zbilj-
nosti, kao da su jedno. Ako se meutim geometrija treba
razumjeti kao osjetilni f u n d a m e n t egzaktne fizike, u to-
me i uope m o r a m o biti vrlo toni. Da bismo objasnili
Galilejevu misaonu tvorbu, morat emo otuda rekonstrui-
rati ne samo ono to je njega svjesno motiviralo. tovie,
bit e pouno objasniti i ono to je implicitno bilo sadr-
ano u njegovoj slici vodilji matematike, premda je to
n j e m u ostalo skriveno pri njegovom u s m j e r e n j u interesa:
kao skrivena osjetilna pretpostavka ono je naravno mora-
lo ui u njegovu fiziku.
U zornom okolnom svijetu mi u apstraktnom usmje-
r e n j u pogleda na puke prostorno-vremenske likove doi-
vljavamo tijela ne geometrijsko-idealna tijela, nego
upravo ona tijela koja zbilja doivljavamo i sa sadrajem
koji je zbilja sadraj iskustva. Ma kako proizvoljno mogli
da ih u fantaziji misaono promijenimo: slobodne, u sta-
novitom smislu idealne mogunosti koje tako dobiva-
mo, nisu nita m a n j e nego geometrijsko-idealne mogu-
nosti, ne geometrijski isti likovi koje valja ucrtati u
idealni prostor ista tijela, isti pravci, iste rav-
ni, iste figure inae i k r e t a n j a i deformacije koje se
o d v i j a j u u istim figurama. Geometrijski prostor dakle
ne znai nekakav fantaziram prostor, i openito: prostor
nekog svijeta uope, ma kako svagda zamiljivog svijeta
(koji se moe isfantazirati). Fantazija moe osjetilne likove
samo ponovno preobraziti u osjetilne likove. A takvi li-
kovi, da li u zbiljnosti ili u fantaziji, mogu se misliti sa-

29
mo u gradualnostima: vie ili m a n j e pravocrtnog, ravnog,
krunog itd.
Stvari zornog okolnog svijeta uope i u svim svojim
svojstvima njiu se oko samo tipinoga; njihova identi-
nost sa samima sobom, njihova istoznanost sa samima
sobom i u jednakosti prolazne trajnosti samo j e priblina
identinost, isto tako kao i njihova jednakost s drugim.
To see u sve promjene, te u njihove mogue jednakosti
i p r o m j e n e . Neto analogno vrijedi dakle i za apstraktno
shvaene likove empirijski zornih tijela i njihovih odnosa.
Ta se gradualnost karakterizira kao gradualnost vee ili
m a n j e savrenosti. Praktiki ovdje kao i inae postoji ne-
to savreno openito u smislu da je specijalni praktini
interes pritom upravo potpuno zadovoljen. U p r o m j e n i
interesa, meutim, ono to je za jedan interes potpuno
tono zadovoljavajue nije vie za drugi interes, pri emu
je dakako stavljena granica moi normalnome tehnikome
umijeu usavravanja, npr. umijeu da se pravac uini
jo pravoortnijim, ravnina jo ravnijom. S ovjeanstvom
pak n a p r e d u j e tehnika kao i interes za tehniki finije;
i tako se ideal savrenosti pomie sve dalje. Otuda uvijek
ve imamo i otvoreni horizont zamiljivih ispravljanja
koja t j e r a j u sve dalje.
Bez dubljeg ulaenja u bitne povezanosti koje iz toga
proizlaze (to se sistematski nije nikada desilo i to nipo-
to nije lako) ve emo razumjeti da se od prakse usavr-
avanja, u slobodnom prodiranju u horizonte zamiljivih
usavravanja u onom uvijek nanovo, svugdje oznaava-
ju limitni likovi, na koje, kao invarijantne i nikada dosti-
ne polove, s m j e r a svakidanji red usavravanja. Mi geo-
metri smo zainteresirani za te idealne likove i konze-
kventno tome bavimo se time da ih odredimo i da iz ve
odreenih konstruiramo nove. I jednako tako za iru sfe-
ru, koja obuhvaa i dimenziju vremena, mi smo matema-
tiari istih likova kojih je univerzalni oblik sm suidea-
lizirani oblik prostora i vremena. Umjesto realne prakse
bilo dakle djelujue bilo empirijske mogunosti pro-
miljajue prakse, koja ima posla sa zbiljskim ili realno
moguim empirijskim tijelima sada i m a m o idealnu
praksu istog miljenja koje se dri iskljuivo u carstvu
istih limitnih likova. Historijski davno izgraenom me-
todom idealiziranja i konstrukcije, koja valja da se vri
u intersubjektivnom zajednitvu, oni su postali habitualno
raspoloivi obrti s kojima se uvijek ponovno moe obra-

30
diti novo: konani, a ipak u sebi zatvoreni svijet idealnih
predmetnosti kao radno polje. Poput svih obrta kulture,
koji nastaju pomou ljudskog radnog uina, oni ostaju
objektivno spoznatljivi i raspoloivi, a da se njihova tvor-
ba smisla nije svagda ponovno morala eksplicitno obno-
viti; na osnovi osjetilnog otjelovljenja, npr. pomou go-
vora i pisma oni se jednostavno aperceptivno shvaaju i
operativno o b r a u j u . Na slian nain fungiraju osjetilni
modeli meu koje s p a d a j u posebno crtei na papiru
koji se za vrijeme rada stalno p r i m j e n j u j u , tiskani crte-
i u udbenicima za uenje itanjem i si. To je slino kao
to se inae objekti kulture (klijeta, svrdlo itd.) razumi-
ju, jednostavno vide u svojim specifinim kulturnim
svojstvima, a da se ponovno ne ini zornim ono to je
tim svojstvima dalo njihov vlastiti smisao. U tom liku
drevnih obrta u metodikoj praksi matematiara slue
znaenja koja su takorei sedimentirana u otjelovljenji-
ma. I tako ona omoguuju duhovno rukovanje u geome-
trijskom svijetu idealnih predmetnosti. (Geometrija nam
ovdje svugdje zastupa itavu matematiku prostorne vre-
menosti.)
U toj matematskoj praksi, meutim, postiemo ono to
n a m je uskraeno u empirijskoj praksi: egzaktnost; jer
se za idealne likove n a d a j u mogunosti da ih se odredi u
apsolutnom identitetu, da se spoznaju kao supstrati apso-
lutno identinih i metodiki jednoznano odredljivih svoj-
stava. Ali to ne samo u pojedinanoj i prema openito
jednakoj metodi, koja bi, zabavljena po volji izabranim
osjetilno zornim likovima, mogla svugdje izvesti idealizi-
r a n j a i stvoriti njima primjerene iste idealnosti originar-
no u objektivnoj i jednoznanoj odreenosti. U tom pogle-
du su pojedinane tvorbe istaknute, kao upravo proteza-
nje, trokuti, krugovi. Mogue je, meutim i to je bilo
otkrie koje je stvorilo geometriju da se pomou onih
elementarnih likova, koji su unaprijed oznaeni kao ope-
nito raspoloivi, i prema operacijama koje openito valja
s n j i m a izvriti, ne konstruiraju samo uvijek ponovno dru-
gi likovi koji su intersubjektivno jednoznano odreeni
pomou proizvodee metode. Jer, konano se otvara mo-
gunost da se sve uope zamiljive idealne likove kon-
struktivno jednoznano proizvede u apriornoj, sveobuhvat-
noj sistematskoj metodi.
Geometrijska metodika operativnog odreenja pojedi-
nih i konano svih idealnih likova iz osnovnih likova, kao

31
 elementarnih sredstava odreenja, ukazuje natrag na me.
todiku odmjeravajueg i uope mjereeg odreenja koja
se vri ve u predznanstveno-zornom okolnom svijetu, naj-
prije sasvim primitivno, a zatim umjetno. Njegova svrha
ima svoj jasni izvor u bitnom obliku toga okolnog svijeta.
Likovi koji se mogu u n j e m u osjetilno doivjeti i osjetno-
-zorno zamisliti te u svakom s t u p n j u openitosti zamilji-
vi tipovi kontinuirano prelaze jedni u druge. U tom kon-
tinuitetu oni i s p u n j a v a j u (osjetno-zornu) prostornu vre-
menost kao svoj oblik. Svaki lik iz te otvorene beskona-
nosti, i tada kada je u realnosti zorno dan kao fakat, ipak
je bez objektivnosti. Na t a j nain on nije intersubjektiv,
no odredljiv, nije za svakoga saopiv u svojim odreeno-
stima za svakog drugog koji ga istodobno faktiki ne
vidi. N j e m u oito slui umijee mjerenja. U n j e m u je
rije o vieslonim m j e r e n j i m a , meu kojima je pravo
m j e r e n j e samo zavrni dio: s jedne strane zbog toga da
se za tjelesne likove rijeka, brda, graevina itd. stvore
takvi pojmovi koji se u pravilu m o r a j u liiti vrsto odre-
ujuih pojmova i imena; n a j p r i j e za njihove oblike
(unutar zorne slinosti) i zatim u njihovim veliinama i
odnosima veliina, k tome jo za odreenja poloaja ko-
j a se pomou m j e r e n j a odstojanja i kutova odnose na
poznata, kao nepomaknuto pretpostavljena m j e s t a i smje-
rove. Umijee m j e r e n j a praktiki otkriva mogunost da
se stanoviti empirijski temeljni likovi, konkretno utvre-
ni na faktiki openito raspoloivim empirijski-krutim ti-
jelima, izaberu kao mjere i da se pomou odnosa koji po-
stoje izmeu n j i h i drugih tjelesnih likova (odnosno od-
nosa koje valja izmeu njih otkriti) intersubjektivno i
praktiki jednoznano odrede ti drugi likovi n a j p r i j e u
uim sferama (npr. poljomjerstvu) i jednako tako zatim
za nove likovne sfere. Tako se razumije da j e uslijed pro-
buene tenje za filozofskom spoznajom, koja odreu-
je istinski, objektivni bitak svijeta, p o d p r o m j e n o m prak-
tinog u isto teoretski interes, bilo idealizirano empirij-
sko umijee mjerenja i njegova empirijski-praktino ob-
jektivirajua f u n k c i j a i da je na taj nain prelo u isto
geometrijski postupak miljenja. Umijee m j e r e n j a po-
s t a j e dakle preteom konano univerzalne geometrije i
n j e n a svijeta istih limitnih likova.

32
 b) Temeljna misao Galilejeve fizike: priroda kao
m a t e m a t s k i univerzum

Relativno razvijena geometrija, koju je Galilei zatekao

ve u irokoj, ne samo zemaljskoj nego astronomskoj pri-
mjeni, bila je p r e m a tome za njega ve tradicionalno una-
prijed dana kao u p u t a za njegovo miljenje koje podrava
odnos empirijskoga na matematske limitne ideje. Narav-
no, za njega je i kao tradicija bilo prisutno, sa svoje stra-
ne u meuvremenu i smo od geometrije suodreeno umi-
jee m j e r e n j a u svojem u s m j e r e n j u na sve veu tonost
m j e r e n j a i pomou njega na sve veu tonost objektivnog
odreenja samih likova. Ako je empirijsko i vrlo ogranie-
no postavljanje zadatka tehnike prakse izvorno bilo mo-
tiviralo zadau iste geometrije, kasnije je ve davno i
obrnuto geometrija kao primjena bila postala sredstvom
tehnike, njenim vodstvom u koncepciji i provoenju za-
dataka: da sistematski izgradi metodiku m j e r e n j a za ob-
jektivno odreenje likova, u stalnom u s p i n j a n j u kao a-
proksimaciji geometrijskim idealima, limitnim likovima.
To je dakle Galilei zatekao a da, dakako, to je ra-
zumljivo, nije osjetio potrebu da ulazi u nain na koji je
izvorno izrastao idealizirajui uin (naime kako je on iz-
rastao na osnovi predgeometrijskoga osjetilnog svijeta i
njegovih praktinih umijea) i da se udubi u pitanja o
izvoru apodiktike matematske evidencije. U stavu geo-
metra za to nedostaje potreba: studirala se geometrija,
razumiju se geometrijski pojmovi i stavovi, poznaju se
metode operacije kao naini ophoenja s odreeno defi-
niranim tvorbama, da se pritom na p r i m j e r e n nain upo-
trijebe figure na papiru (modeli), Galilei je bio potpuno
udaljen od toga da bi za geometriju kao granu univerzalne
spoznaje bia (filozofije) jednom moglo postati relevantno,
tovie temeljno vano, da geometrijsku evidenciju, kako
njezina izvora uini problemom. Kako je o b r t a n j e smje-
r a gledanja moralo postati hitno i kako je izvor spozna-
je morao postati glavnim problemom, to e za nas u dalj-
n j e m toku povijesnih r a z m a t r a n j a od Galileja dalje ubrzo
postati bitni interes.
Ovdje p r o m a t r a m o kako geometrija, preuzeta u onoj
naivnosti apriorne evidencije, koja dri u k r e t a n j u svaki
normalni geometrijski rad, odreuje Galilejevo miljenje
i usmjerava ga na ideju fizike, koja sada n a s t a j e prvi put
u njegovu ivotnom radu. Polazei dakle od praktino

33
 shvaenog naina kako geometrija od poetka pomae u
od davnina preuzetoj sferi osjetilnog okolnog svijeta jed-
noznanom odreivanju, Galilei je sebi rekao: gdje god
je izgraena neka takva metodika, tu smo time prevladali
i relativnost subjektivnih shvaanja k o j a je pak bitna za
empirijski zorni svijet. Na t a j nain dobivamo jednu iden-
tinu irelativnu istinu, u koju se moe uvjeriti svatko tko
je u stanju da razumije i da usvoji tu metodu. Ovdje da-
kle spoznajemo smo istinsko bie premda samo u ob-
liku aproksimacije koja se stalno uspinje iz empirijski da-
noga u geometrijski idealni lik koji fungira kao vodei
pol.
Meutim, itava ta ista matematika ima posla s tije-
lima i tjelesnim svijetom u p u k o j apstrakciji, naime samo
s apstraktnim likovima u prostornoj vremenosti, i k tome
s n j i m a samo kao isto idealnim limitnim likovima. Kon-
kretno pak nama su u empirijski osjetilnom zoru n a j p r i j e
dani zbiljski i mogui empirijski likovi samo kao oblici
neke materije, nekog osjetilnog mnotva; dakle s onim
to se pokazuje u takozvanim specifinim osjetilnim
kvalitetama..1

Konkretnosti osjetilno zornih tijela, njihova bitka u

zbiljskom i moguem iskustvu, takoer pripada da su ona
povezana u promjenjivosti koja je n j i m a bitno svojstve-
na. Njihove p r o m j e n e prema prostorno-vremenskom polo-
aju, p r e m a stanjima oblika i mnotva, nisu sluaj no-pro-

1) Od Lockeovih vremena loa je batina psiholoke tra-

dicije to se osjetilne danosti stalno podmeu osjetilnim kva-
litetama tijela koja su zbiljski doivljena u svakidanjem zor-
nom okolnom svijetu bojama, kvalitetama opipa, mirisima,
teinama itd. to su zamijeeni na samim tijelima upravo kao
njihova svojstva. Osjetilne danosti, koje se takoer bez raz-
like nazivaju osjetilnim kvalitetama, gotovo se, barem openi-
to, od njih ne razlikuju. Gdje se osjea neka razlika (umjesto
da se ona, to je najvie potrebno, temeljno opie u svojoj
vlastitosti), ulogu igra o tome e jo biti govora sasvim
pogreno shvaanje da su osjetilne danosti neposredne da-
nosti. I odmah se zatim onome to na samim tijelima njima
odgovara obiava podmetnuti matematski-fizikalno ije osje-
tilne kvalitete upravo istraujemo. Dovodei vjerno do izraza
zbiljsko iskustvo ovdje i svugdje govorimo o kvalitetama, svoj-
stvima zbiljski u tim svojstvima zamijeenih tijela. I kada
ih oznaavamo kao mnotva likova, tada uzimamo i te likove
kao kvalitete samih tijela, pa i kao osjetilne kvalitete, samo
to oni kao aisthet koin nemaju kao aisthet idia odnoaj-
nost na osjetilne organe koji pripadaju jedino njima.

34
izvoljne, nego su meusobno empirijski ovisne u osjetilno-
-tipinim nainima. Takve su odnoajnosti tjelesnih zbiva-
n j a jednih na druge sami momenti svakidanje doivljava-
jueg zora; one se doivljavaju kao ono to simultano i
sukcesivno zajedno postojeim tijelima daje supripadnost
ili kao ono to meusobno povezuje njihov bitak i bit.
Mnogostruko, ali ne svagda, suprotstavljaju n a m se u is-
kustvu odreene i realno-sukcesivne odnoajnosti prema
njihovim poveznim lanovima. Gdje to nije sluaj i gdje
se dogaa bilo to u p a d n o novo, ubrzo ipak pitamo za
uzrok i raspitujemo se za njega u prostorno-vremenskim
prilikama. Stvari zornog okolnog svijeta (svagda uzete ta-
ko kako su za nas zorno prisutne u svakidanjosti ivota
i kako n a m vrijede kao zbiljnosti) imaju svoje takorei
navike da se u tipino slinim prilikama slino ponaa-
ju. Ako uzmemo zorni svijet u cjelini u protjeuoj svag-
danjosti, u kojoj je on za nas jednostavno prisutan, tada
on kao itav takoer ima svoju naviku, naime da se
prema navici nastavi tako kao dosada. Tako na empirij-
ski zorni okolni svijet ima empirijski cjelokupni stil. Ma
kako god mi t a j svijet mislili preobraen u fantaziji ili se-
bi predoavali budui tok svijeta u njegovim nepoznatosti-
ma, kao kako bi on mogao biti, u njegovim mogunosti-
ma: mi ga nuno predoavamo u stilu u kojemu svijet ve
imamo i u kojemu smo ga dosada imali. Toga moemo
postati izriito svjesni u refleksiji i u slobodnoj varijaciji
tih mogunosti. Na t a j nain moemo uiniti temom inva-
rijantni openiti stil u kojemu t a j zorni svijet istrajava u
p r o t j e c a n j u totalnog iskustva. Upravo time vidimo da stva-
ri i njihova zbivanja openito ne nastupaju, ne protjeu
kako god, nego da su a priori povezani pomou toga sti-
la, pomou invarijantnog oblika zornog svijeta; drugim ri-
jeima, da pomou univerzalnog kauzalnog upravljanja sve
to u svijetu zajedno postoji ima openitu neposrednu ili
posrednu supripadnost, u kojoj svijet nije samo sveukup-
nost nego svejedinstvo, cjelina (premda beskonana cjeli-
na). To je a priori jasno, ma kako malo zbilja da znamo
o posebnim kauzalnim povezanostima, ma kako malo da
je o tome poznato iz ranijeg iskustva i unaprijed nazna-
eno za budue iskustvo.

T a j univerzalni kauzalni stil zornog okolnog svijeta ini

u n j e m u moguima hipoteze, indukcije, p r e d v i a n j a u po-
gledu nepoznatosti sadanjosti, prolosti i budunosti. U
predznanstveno spoznajuem ivotu nalazimo se, meu-

35
tim, pri svemu tome u priblinome, tipinome. Kako tre-
ba postati mogua f i l o z o f i j a , znanstvena spoznaja o svi-
jetu, ako bi se ostalo p r i neodreenoj svijesti totaliteta,
u kojoj je svijet kao horizont susvjestan u svoj p r o m j e n i
svagdanjih interesa i t e m a spoznaje? Dakako, kako j e
ranije pokazano, mi moemo tematski reflektirati i o t o j
cjelini svijeta i dohvatiti njezin kauzalni stil. Pritom, me-
utim, dobivamo samo evidenciju prazne openitosti: da
j e sve dogaanje koje se moe iskusiti na svakom m j e s t u
i u svim vremenima kauzalno odreeno. Ipak, kako stoji
sa svagda odreenom kauzalnou svijeta kao svagda od-
reenim spletom kauzalnih povezanosti koji ini konkret-
nima sve realne dogaaje svih vremena? Filozofsko,
ozbiljno znanstveno spoznavanje svijeta moe imati smi-
sao i mogunost samo, ako se moe pronai metoda da
se svijet, beskonanost njegovih kauzalnosti, sistematski,
u stanovitoj m j e r i unaprijed konstruira, pri emu se pola-
zi od neznatnog t r a j a n j a onoga to svagda valja utvrditi u
direktnom iskustvu i samo relativno te da se ta konstruk-
cija usprkos beskonanosti nuno obistini. Kako je mogu-
e to misliti?

Ovdje se, meutim, matematika nudi kao majstorica.

U pogledu prostorno-vremenskih likova ona j e dakle ve
bila prokrila put, i to na dvostruki nain. Prvo: Pomou
njihova idealiziranja tjelesnog svijeta s obzirom na nje-
govu prostorno-vremensku likovnost ona je stvorila ideal-
ne objektivnosti. Ona je iz neodreeno openitog ivotno-
svjetovnog oblika prostora i vremena s mnogolikou em-
pirijsko-zornih likova, koji u n j i m a valja da fingiraju, tek
stvorila objektivni svijet u pravom smislu; naime, besko-
nani totalitet idealnih predmetnosti koje se mogu metod-
ski jednoznano i sasvim openito odrediti za svakoga.
Ona je time prvi p u t pokazala da beskonanost subjek-
tivno-relativnih i samo u neodreenoj openitoj predodbi
miljenih p r e d m e t a valja u a priori sveobuhvatnoj me-
todi zbiljski misliti objektivno odredljivo i kao o sebi
odreenu beskonanost; tonije: kao u n a p r i j e d odluenu
neodreenost o sebi koja je odreena p r e m a svim svojim
p r e d m e t i m a i p r e m a svim njihovim svojstvima i relaci-
jama. Valja misliti rekao sam; naime u p r a v o time, to
je n j u mogue konstruirati ex datis u njezinom objektivno
istinitom bitku o sebi pomou njezine ne samo postuli-
rane nego zbiljski stvorene, apodiktiki proizvodee me-
tode.

36
 Drugo: Stupajui u vezu s umijeem m j e r e n j a , i to-
vie vodei ga, matematika je time ponovno sputa-
jui se iz svijeta idealnosti u empirijski zorni svijet
pokazala da se na stvarima zorno-zbiljskog svijeta, i to
p r e m a strani (na k o j o j nuno s u d j e l u j u sve stvari) koja
je za n j u zanimljiva jedino kao matematika likova, moe
univerzalno dobiti objektivno realna spoznaja potpuno
nove vrste, naime spoznaja k o j a se aproksimativno odnosi
na svoje vlastite idealnosti. Sve stvari empirijski zornog
svijeta i m a j u stil svijeta p r e m a tjelesnosti, one su res
cxtensae, doivljene su u p r o m j e n j i v i m kolokacijama,
koje, svaki put p r o m a t r a n e kao cjelina, i m a j u svoju cje-
lokupnu kolokaciju, a pojedinana tijela u n j i m a svoje
relativno m j e s t o itd. Pomou iste matematike i prakti-
nog umijea m j e r e n j a moe se za sve to je tako eksten-
zionalno u tjelesnom svijetu stvoriti potpuno novovrsno
indukativno predvianje, naime mogu se iz svagda danih
i m j e r e n i h likovnih dogaaja u uvjerljivoj nunosti izra-
unati nepoznati i direktnom m j e r e n j u nikada pristupa-
ni likovni dogaaji. Na t a j nain svijetu otuena idealna
geometrija postaje primijenjenom geometrijom i tako
u stanovitom pogledu openitom metodom spoznaje rea-
liteta.
Meutim, zar ve t a j nain objektiviranja, to ga va-
lja vriti u apstraktno ogranienoj strani svijeta, ne pre-
poruuje misao i nasluujue pitanje:
Ne mora li neto slino biti mogue za konkretni svi-
jet uope? Je li se ba ve pomou o b r a a n j a renesanse
staroj filozofiji kao Galilei u sigurnom u v j e r e n j u o
mogunosti filozofije, spoznaje koja prua objektivnu zna-
nost svijeta, i da li se ba ve pokazalo da ista matema-
tika, primijenjena n a prirodu, savreno ispunjava postu-
lat episteme u svojoj sferi likovne sfere: nije li tu i za
Galileja unaprijed morala biti naznaena ideja prirode
koja se na jednak nain moe p r e m a svim drugim stra-
nama konstruktivno odrediti?
Je li to pak mogue drugaije nego time da metoda
m j e r e n j a u aproksimacijama i konstruktivnim odreenji-
ma dohvati sva realna svojstva i realno-kauzalne odnoaj-
nosti zornog svijeta, sve to se ikada moe iskusiti u po-
sebnim iskustvima? Kako pak udovoljiti t o j openitoj
anticipaciji i kako bi ona trebala moi postati provodlji-
vom metodom konkretne spoznaje prirode?

37
 Ovdje tekoa lei u tome to se upravo materijalna
mnotva, koja konkretno d o p u n j a v a j u prostorno-vremen-
ske likovne momente tjelesnog svijeta specifine osje-
tilne kvalitete u svojim vlastitim stupnjevitostima ne
dadu direktno tako obraditi kao sami likovi. Pa ipak i te
kvalitete m o r a j u vrijediti, sve to ini konkretnost osje-
tilno zornog svijeta m o r a valjati kao potvrda objektiv-
nog svijeta. Ili, tovie, ostati u valjanosti; j e r (tako op-
stoji nain miljenja koji motivira ideju nove fizike) kroz
svu p r o m j e n u subjektivnih shvaanja neprekidno se pro-
tee sve nas povezujua izvjesnost o jednom te istom svi-
jetu, o po sebi postojeoj zbiljnosti; svi momenti iskustve-
nih zorova p o t v r u j u neto o n j o j . Ona se moe postii za
nau objektivnu spoznaju, ako oni momenti, koji su od-
stranjeni apstrahiranjem kao osjetilne kvalitete u istoj
matematici prostorno-vremenskog oblika i njegovih mo-
guih posebnih likova i koji se sami, direktno ne mogu
matematizirati, ipak to postanu upravo indirektno.

c) Problem mogunosti matematiziranja mnotava

Pitanje je sada to treba da znai indirektno materna.

tiziranje.
Promislimo p r i j e svega dublji razlog koji principijelno
ini nemoguim direktno matematiziranje (ili neki analo-
gon aproksimativnoj konstrukciji) u pogledu specifino
osjetilnih kvaliteta tijela.
I te kvalitete n a s t u p a j u u stupnjevitostima, a na sta-
novit nain i n j i m a pripada m j e r e n j e , m j e r e n j e pripada
svim stupnjevitostima odmjeravanje veliina hlad-
noe i topline, hrapavosti i glatkoe, svjetlosti i mranosti
itd. Ovdje meutim nema nikakvog egzaktnog m j e r e n j a ,
nikakvog poveanja egzaktnosti i m j e r n i h metoda. Kada
mi suvremenici govorimo o m j e r e n j u , o m j e r n i m velii-
nama, m j e r n i m metodama, o veliinama kao takvima, u
pravilu mislimo uvijek ve na egzaktno m j e r e n j e koje
se odnosi na idealnosti; ma kako da i n a m a p o s t a j e teko
da ovdje izvrimo vrlo nuno apstraktivno izoliranje mno-
tava: naime da u univerzalnoj p r o t u a p s t r a k c i j i spram
one koja proizvodi univerzalni svijet likova, takorei po-
kusno p r o m a t r a m o tjelesni svijet iskljuivo u vidu svoj-
stava k o j a stoje pod naslovom specifine osjetilne kva-
litete.

38
 Sto ini egzaktno st ? Oito nita drugo nego ono to
smo ranije izloili: empirijsko m j e r e n j e u poveanju to-
nosti, ali pod vodstvom svijeta idealnosti koji je ve una-
prijed objektiviran pomou idealizacije i konstrukcije od-
nosno svijeta stanovitih posebnih idealnih tvorbi koje se
d o d j e l j u j u svagdanjim ljestvicama m j e r e n j a . Sada pak
moemo kontrast uiniti jasnim jednom rijeju. Mi ima-
m o samo jedan, ne dvostruki univerzalni oblik svijeta,
samo jednu, a ne neku dvostruku geometriju, naime geo-
m e t r i j u likova, a ne i neku drugu geometriju mnotava.
Tijela empirijsko-zomog svijeta p r e m a svojoj a priori pri-
p a d n o j s t r u k t u r i svijeta takve su prirode da svako tijelo
apstraktno govoreno ima svagda svoju vlastitu ek-
stenziju, da su m e u t i m sve te ekstenzije likovi jedne,
totalne, beskonane ekstenzije svijeta. Ona kao svijet, kao
univerzalna konfiguracija svih tijela, ima dakle jedan to-
talni oblik koji obuhvaa sve oblike, a ovaj se moe na
analizirani nain idealizirati i ovladati konstrukcijom.

Dakako, strukturi svijeta pripada takoer da sva ti-

jela svagda i m a j u svoje specifine osjetilne kvalitete. Ali
kvalitativne konfiguracije, koje su fundirane isto u tim
kvalitetama nisu nikakva analoga prostorno-vremenskih
likova, one nisu uvrtene u neki n j i m a svojstveni oblik
svijeta. Limitni likovi tih kvaliteta ne mogu se idealizirati
u analognom smislu, njihova m j e r e n j a (odmjeravanja)
ne mogu se odnositi na odgovarajue kvalitete nekog svi-
jeta koji se moe konstruirati, nekog svijeta koji je ve
objektiviran u idealnosti. Time ni p o j a m aproksimacije
ovdje nema neki analogni smisao kao u sferi likova koja
se moe matematizirati: smisao objektivirajueg uina.

to se pak tie indirektnog matematiziranja one stra-

ne svijeta koja sama o sebi nema nikakav oblik svijeta,
koji se moe matematizirati, ona se moe misliti samo u
smislu da su specifine osjetilne kvalitete koje se mogu
iskusiti na zornim tijelima (mnotva) na sasvim pose-
b a n nain ureeno zdrueni kao sestre s likovima koji
n j i m a bitno pripadaju. Ako pitamo to je a priori pred-
odreeno pomou univerzalnog oblika svijeta s njegovom
univerzalnom kauzalnou, ako dakle pitamo za univer-
zalni openiti stil bitka to ga zorni svijet odrava u svo-
j o j neprekidnoj promjeni, onda je s jedne strane pred-
odreen prostorno-vremenski oblik, kao o n a j koji obu-
hvaa sva tijela u pogledu lika, i to k tome a priori (prije

39
idealiziranja) pripada; n a d a l j e da svagda na realnim tije-
lima faktini likovi zahtijevaju faktina mnotva i obrnu-
to; dakle, da postoji ta v r s t a openite kauzalnosti, k o j a
povezuje samo apstraktno ali ne realno rastavljive mo-
mente nekog konkretuma. Nadalje u cjelini uzeto: postoji
univerzalna konkretna kauzalnost. U n j o j je nuno anti-
cipirano da zorni svijet moe biti zoran samo kao svijet
u beskonano otvorenom horizontu, dakle da i beskonana
mnogolikost posebnih kauzalnosti nije sama dana, nego
da moe biti anticipirana samo horizontski. Mi smo pre-
m a tome u svakom sluaju i a priori svjesni toga da to-
talna likovna strana tjelesnog svijeta ne zahtijeva samo
uope stranu mnotva k o j a prodire kroz sve likove nego
da svaka promjena, bilo da se tie momenata lika ili
mnotva, p r o t j e e p r e m a nekakvim kauzalnostima ne-
posrednim ili posrednim, ali upravo p r e m a onima koje
n j u zahtijevaju. Kao to j e reeno, tako daleko see ne-
odreeno openita apriorna anticipacija.
Time, meutim, nije reeno da se cjelokupna mijena
kvaliteta mnotva u njihovim p r o m j e n a m a i nepromjena-
ma odvija p r e m a kauzalnim pravilima tako da ta itava
apstraktna strana svijeta postaje jedinstveno ovisna o
tome to se u strani svijeta likova odvija kauzalno. Dru-
gim rijeima, a priori se ne moe uvidjeti da bi svaka
iskusiva, svaka u zbiljskom i moguem iskustvu zamilji-
va p r o m j e n a specifinih kvaliteta zornih tijela bila kau-
zalno upuena na dogaaje u a p s t r a k t n o m sloju svijeta
likova, da bi takorei svoju protusliku imala u carstvu
likova tako da bi svagdanja cjelokupna promjena sveko-
likog mnotva imala svoju kauzalnu protusliku u sferi
likova.
Tako prikazana ta misao bi se mogla pojaviti ak pu-
stolovnom. Meutim, sada uzmimo k tome od davnina
poznato i tisuama godina (u irim sferama, p r e m d a ni-
poto potpuno) provedeno idealiziranje prostorno-vremen-
skog oblika sa svim njegovim likovima, t a k o e r s promje-
n a m a i s p r o m i j e n j e n i m likovima koji se tiu samog tog
idealiziranja. Kao to znamo, u tome j e bilo sadrano da
se idealiziranje umijea m j e r e n j a m j e r i n e samo -kao umi-
jee nego kao umijee empirijski kauzalnih konstrukcija
(pri emu su, razumije se samo po sebi, kao u svakom
umijeu, supomagali i deduktivni zakljuci). Teoretski
stav i tematiziranje istih idealnosti i k o n s t r u k c i j a vodili
su istoj geometriji (u tome je ovdje obuhvaena ista

40
matematika likova uope); a kasnije je u obratu koji
je valjda postao razumljiv proizala (kao to se sjea-
mo) p r i m i j e n j e n a geometrija: praktino umijee mjere-
n j a koje je bilo voeno idealnostima i konstrukcijama
koje su s n j i m a idealno izvrene, dakle objektiviranje
konkretno-kauzalnog tjelesnog svijeta u dotinim ograni-
enim sferama. im sve to ponovno sebi posuvremenimo,
prethodno postavljena i n a j p r i j e skoro udno doimajua
misao gubi svoju udnovatost i zahvaljujui naem ra-
nijem znanstvenom kolskom odgoju za nas poprima
upravo k a r a k t e r samorazumljivosti. t o u predznanstve-
nom ivotu doivljavamo kao boje, tonove, toplinu, kao
teinu na samim stvarima, kauzalno kao zraenje topline
nekog tijela koje okolna tijela ini toplima i tome slino,
fizikalno naravno to naznauje: titranje tona, gibanja
topline, dakle iste dogaaje svijeta likova. Ta se univer-
zalna indikacija danas p r e m a tome p r o m a t r a kao neu-
pitna samorazumljivost. Ako se p a k vratimo Galileju, za
njega kao tvorca koncepcije koja je fiziku uope uinila
moguom, nije moglo biti samorazumljivo ve ono to je
tek njegovim djelom postalo samorazumljivo. Samorazum-
ljiva je za njega bila samo ista matematika i drevni na-
in p r i m j e n e matematike.

Ako se pak drimo isto Galilejeve motivacije, kako je

ona faktiki bila p r a u t e m e l j u j u a za novovrsnu ideju fi-
zike, m o r a m o sebi objasniti udnovatost koja je u tada-
n j o j situaciji poivala na njegovoj osnovnoj misli i pitati
kako je on mogao doi na misao da sve to se u specifi-
nim osjetilnim kvalitetama p o j a v l j u j e kao realno mora
imati svoj matematski indeks u dogaajima likovne sfere,
koja je samorazumljivo uvijek ve miljena idealizirano,
te da se odatle mora pruiti i mogunost indirektnog ma-
tematiziranja u punom smislu, naime da time (premda
indirektno i u posebnoj induktivnoj metodi) mora biti mo-
gue da se svi dogaaji na strani mnotva k o n s t r u i r a j u
ex datis i time odrede objektivno. Cjelokupna beskonana
priroda kao konkretni univerzum kauzalnosti to je po-
ivalo u toj udnovatoj koncepciji postade svojevrsnom
primijenjenom matematikom.

Ipak, prije svega odgovorimo na pitanje to je u zate-

enom i ve na stari nain matematiziranom svijetu mo-
glo potai Galilejevu temeljnu misao.

41
 d) Motivacija Galilejeve koncepcije prirode

Ovdje se pak p r u a j u , dakako, vrlo oskudni povodi za

mnogolika, ali nepovezana iskustva unutar cjelokupnog
predznanstvenog iskustva, koje je preporuilo neto ta-
kvo kao indirektnu mogunost kvantificiranja stanovitih
osj etilnih kvaliteta i time stanovitu mogunost da b u d u
oznaene pomou veliina i m j e r n i h brojeva. Ve je stare
pitagorejce uzbuivalo p r o m a t r a n j e funkcionalne ovisno-
sti visine tona o duini strune u titranju. Naravno, i mno-
ge druge povezanosti sline vrste bile su openito pozna-
te. U osnovi, u svim konkretno-zornim pojavama poznatog
okolnog svijeta nalaze se lako opaajne upuenosti doga-
a j a mnotva na dogaaje likovne sfere. Openito je, me-
utim, nedostajao motiv za to da se analizirajui u s m j e r i
na isprepletenosti kauzalnih ovisnosti. U svojoj maglovi-
toj neodreenosti one nisu pobudile nikakav interes. Dru-
gaije je tamo gdje su poprimile karakter odreenosti
koji ih je uinio prikladnima za odreujuu indukciju;
a to nas ponovno vodi natrag na m j e r e n j e mnotva. Po-
mou drevno izgraenih metoda m j e r e n j a nije bilo mjer-
ljivo sve to se na strani likova oito s n j o m mijenja.
Uz to, jo je bio dalek put od takvih iskustava do univer-
zalne ideje i hipoteze prema k o j o j svi specifino kvali-
tativni dogaaji kao indicije u p u u j u na odreeno pripa-
dne konstelacije i dogaaje likova. Ne predaleko za ljude
renesanse koji su svugdje bili skloni odvanim uopava-
n j i m a i kod kojih su zanesene hipoteze na odgovarajui
nain odmah nalazile prijemnu publiku. Matematika kao
carstvo prave objektivne spoznaje (i tehnika pod njenim
vodstvom), to je za Galileja, i ve p r i j e njega, bilo u a-
ritu interesa za filozofsku spoznaju svijeta i racionalnu
praksu, u aritu interesa koji pokree modernog ovje-
ka. Mora da postoje mjerne metode za sve to obuhvaa
geometrija, to obuhvaa matematika likova u svojoj ide-
alnosti i apriornosti. I itav konkretni svijet mora se po-
kazati kao objektivni svijet, koji se moe matematizirati
ako slijedimo ona pojedinana iskustva i zbiljski m j e r i m o
sve to na n j i m a u pretpostavljenoj m j e r i valja podre-
diti p r i m i j e n j e n o j geometriji, dakle ako izgradimo odgo-
varajue m j e r n e metode. Ako to inimo, m o r a se indi-
rektno sumatematizirati strana specifino kvalitativnih do-
gaaja.

42
 U izlaganju Galilejeve samorazumljivosti univerzalne
primjenjivosti iste matematike valja paziti na slijedee:
u svakoj p r i m j e n i na zorno danu prirodu ista matema-
tika mora svoje apstrakcije prepustiti zornom mnotvu,
dok ona ipak ono idealizirano likova (prostorne likove,
t r a j a n j e , k r e t a n j a , deformacije) ostavlja netaknutim. Time
se meutim u jednom pogledu vri suidealiziranje pri-
padnih osjetilnih mnotava. Ekstenzivna i intenzivna bes-
konanost, koja je s idealiziranjem osjetilnih pojava bila
supstruirana preko svih mogunosti zbiljskog zora mo-
gunost rastavljanja i d i j e l j e n j a in infinitum i tako sve
to pripada m a t e m a t s k o m kontinuumu znai supstruk-
ciju beskonanosti za kvalitete mnotva koji su eo ipso
susupstruirani. itav konkretni tjelesni svijet na t a j je
nain optereen beskonanostima, ne samo beskonano-
stima lika nego i mnotava. Sad pak valja nanovo paziti
i na to da time jo nije dana ona indirektna mogunost
matematiziranja koja zapravo sainjava Galilejevu kon-
cepciju fizike.
S obzirom na to dokle smo dosada doli, jasno je do-
bivena p r i j e svega samo openita misao, preciznije ree-
no, openita hipoteza: da u zornom svijetu vlada univer-
zalna induktivnost, induktivnost koja se n a j a v l j u j e u
onim svagdanjim iskustvima, ali koja je skrivena u svo-
j o j beskonanosti.
Dakako, za Galileja ona nije bila shvaena kao hipo-
teza. Fizika je za njega ubrzo bila skoro tako izvjesna
kao dotadanja ista i p r i m i j e n j e n a matematika. Ona m u
istodobno unaprijed oznaava takoer i metodski tok
realiziranja (realiziranje, iji uspjeh u naim oima nuno
ima znaenje obistinjavanja hipoteze ove sasvim nesa-
morazumljive hipoteze s obzirom na nepristupanu fak-
tinu s t r u k t u r u konkretnog svijeta). N j e m u je dakle pri-
je svega bilo stalo do toga da dobije dalekosene i sve
vie usavravajue metode, da bi iznad svih dosada fak-
tiki izgraenih metoda zbiljski izgradio sve m j e r n e me-
tode koje su kao idealne mogunosti u n a p r i j e d oznaene
u idealnosti iste matematike; dakle npr. m j e r e n j e brzi-
na, ubrzanja. Ali i sama ista matematika likova bila je
potrebna bogatije izgradnje u konstruktivnom kvantifici-
r a n j u to je kasnije vodilo analitikoj geometriji. Sada
je valjalo pomou takvih pomonih sredstava sistematski
shvatiti univerzalnu kauzalnost ili, kako moemo rei,
svojevrsnu univerzalnu induktivnost iskustvenog svijeta

43
 koja je bila pretpostavljena u hipotezi. Valja paziti na to
da je s novovrsnim, konkretnim, dakle dvostranim ideali-
ziranjem svijeta, koje je poivalo u Galilejevoj hipotezi,
bila dana i samorazumljivost univerzalne egzaktne kauzal-
nosti, koja naravno ne treba da se dobije pomou induk-
cije tek iz dokaza pojedinanih kauzalnosti, nego prethodi
svim indukcijama posebnih kauzalnosti i vodi ih kao
to to vrijedi ve za konkretno-openito zornu kauzalnost,
koja sainjava sam konkretno-zorni oblik svijeta, nasu-
prot posebnim iskustvenim pojedinanim kauzalnostima
u okolnom svijetu ivota.
Ta univerzalna idealizirana kauzalnost obuhvaa sve
faktine likove i mnotva u njihovoj idealiziranoj besko-
nanosti. Da bi m j e r e n j a , koja valja izvriti u sferi liko-
va, zbiljski postigla objektivna odreenja, oito m o r a j u
i dogaaji na strani mnotava metodski doi u pitanje.
U metodu m o r a j u ui svagda potpuno konkretne stvari i
dogaaji, odnosno naini kako faktina mnotva i likovi
stoje u kauzalnosti. Primjena matematike na realno dana
mnotva likova ve pomou konkretnosti ini kauzalne
pretpostavke koje tek valja dovesti do odreenosti. Kako
tu sada zbiljski postupati, kako metodski upraviti rad to
ga treba izvriti u n u t a r zornog svijeta; kako u tom svi-
jetu, u koji je hipotetiko idealiziranje unijelo jo ne-
poznate konanosti, faktiki shvatljive tjelesne danosti
p r e m a objema stranama dolaze do svojega kauzalnog pra-
va i kako iz njih, neprestano p r e m a m e t o d a m a m j e r e n j a ,
otkriti skrivene beskonanosti; kako se pritom u pove-
avajuim aproksimacijama u likovnoj sferi n a d a j u sve
savrenija indiciranja za kvalitativna mnotva idealiziranih
tijela; kako se ova sama kao konkretna mogu odrediti u
aproksimacijama prema svim njihovim idealno moguim
dogaajima: sve je to bila stvar otkrivajue fizike. Dru-
gim rijeima, to je bila stvar strastvene prakse istrai-
vanja, a ne stvar nekog n j o j prethodeeg sistematskog
p r o m i l j a n j a principijelnih mogunosti, bitnih pretposta-
vaka matematskog objektiviranja, koje ustvari treba moi
odrediti ono konkretno-realno u spletu univerzalne kon-
kretne kauzalnosti.
Otkrie, to je mjeavina instinkta i metode. Dakako,
mora se pitati da li jedna takva mjeavina moe biti
spoznaja svijeta u strogom smislu filozofije, znanosti, da
li ona moe biti spoznaja svijeta u p o s l j e d n j e m smislu,
u jedinom smislu koji bi nam mogao sluiti za razumije-

44
vanje svijeta i za samorazumijevanje. Galilei je kao otkri-
va iao ravno na to da realizira svoju ideju, da izgradi
metode m j e r e n j a na oblinjim danostima openitog isku-
stva, a zbiljsko je iskustvo pokazalo (naravno u metodici
koja nije radikalno objanjena), to je svagda zahtijevala
njegova hipotetika anticipacija; on je zbilja naao kau-
zalne veze, koje se dadu m a t e m a t s k i izrei u formulama.

U zbiljskom m j e r e e m inu na zornim danostima isku-

stva prisutne su dakako samo empirijsko-inegzaktne ve-
liine i njihovi brojevi k o j i se dobivaju. Umijee mjere-
n j a je, meutim, istodobno u sebi umijee da se to-
nost m j e r e n j a provede sve dalje u s m j e r u na poveava-
jue usavravanje. Ono nije umijee kao gotova metoda
u s m j e r e n a ina to da neto zavri, nego je istodobno metoda
da svoju metodu uvijek ponovno ispravi pronalaenjem sve
novijih sredstava umijea (npr. instrumentalnih). Pomou
odnoajnosti svijeta n a istu matematiku kao svoje polje
primjene ono uvijek ponovno pak dobiva matematski
smisao in infinituma i tako svako m j e r e n j e dobiva smi-
sao aproksimacije n a neki dodue nedostini, ali idealno-
-identini pol, naime na j e d n u odreenu od matematskih
idealnosti odnosno n j i m a pripadnih brojanih tvorbi.

itava metoda od poetka ima openiti smisao, ma

kako god se svagda stalno ima posla s individualno-fak-
tinim. Npr. od poetka se u vidu n e m a slobodni pad
ovoga tijela, nego je ono individualno-faktino primjer u
konkretnoj cjelokupnoj tipici zorne prirode, u ijoj je
empirijski poznatoj invarijantnosti unaprijed susadran;
i to se naravno prenosi u Galilejev idealizirajui-matema-
tizirajui stav. Indirektno matematiziranje svijeta, koje
se sada odigrava kao metodiko objektiviranje zornog
svijeta, d a j e openite brojane formule koje, jednom pro-
naene, mogu p r e m a primjeni sluiti za to da se vri
faktino objektiviranje na pojedinanim sluajevima koje
pod n j i h valja supsumirati. Formule oito izraavaju op-
enite kauzalne veze, zakone prirode, zakone realnih
ovisnosti o brojevima. Njihov navlastiti smisao dakle ne
lei u istim brojanim povezanostima (kao da bi one bile
formule u isto aritmetikom smislu), nego u onome to
je Galilejeva ideja univerzalne fizike naznaila sa svojim,
kao to j e trebalo pokazati, najkompliciranijim sadrajem
smisla kao zadau koja je postavljena znanstvenom o-
vjeanstvu i to p o d a j e proces njezina i s p u n j e n j a u uspi-

45
jevajuoj fizici, kao proces izgradnje posebnih metoda i
pomou n j i h obiljeenih matematskih formula i teorija.

e) Karakter obistinjavanja prirodoznanstvene

fundamentalne hipoteze

Prema naoj p r i m j e d b i koja dakako p r e k o r a u j e

puki problem o b j a n j a v a n j a Galilejeve motivacije te iz n j e
proizale ideje i zadae fizike Galilejeva ideja je hipo-
teza, i to k r a j n j e udnovate vrste; aktualna prirodna zna-
nost stoljeima svojega obistinjavanja obistinjavanje je
p r i m j e r e n o udnovatoj vrsti. udnovato: jer, usprkos obi-
stinjavanja, hipoteza i dalje i za svagda ostaje hipoteza;
obistinjavanje (za n j u jedino zamiljivo obistinjavanje)
jest beskonani tok obistinjavanja. Vlastita je bit prirod-
ne znanosti, njezin je nain bitka a priori da bude u bes-
konano hipoteza i u beskonano obistinjavanje. Obisti-
n j a v a n j e pritom nije samo tako kao u svemu djelatnom
ivotu preputeno mogunosti zablude i da povremeno
zahtijeva korekture. U svakoj fazi prirodoznanstvenog
razvitka ovdje postoji potpuno korektna metodika i teo-
rija u k o j o j zabluda vrijedi ve kao iskljuena. New-
ton, ideal egzaktnog istraivaa prirode, kae hypotheses
non jingo., a u tome je takoer sadrano da on ne gri-
jei u raunu i da ne pravi metodske greke. Kao to se
u svemu pojedinanome, u svim pojmovima, stavovima,
metodama, koji izraavaju neku egzaktnost, neku ide-
alnost, tako se i u totalnoj ideji egzaktne znanosti nalazi
o n a j m infinitum kao stalni oblik vlastite induktivno-
sti koji je u povijesni svijet n a j p r i j e donijela geometrija
i kao to se on nalazi ve u ideji iste matematike,
tako se nalazi i u totalnoj ideji fizike. U beskonanom
progresu korektnih teorija i pojedinanih pod imenom
svagdanja prirodna znanost nekog doba obuhvaenih
teorija i m a m o progres hipoteza koje su u svemu hipoteze
i obistinjavanja. U progresu poiva uzlazno usavravanje;
uzeto u cjelini za itavu prirodnu znanost, da ona sve vie
dolazi s a m o j sebi, svojemu posljednjem istinskom bit-
ku, da ona d a j e sve bolju predodbu o tome to je
istinska priroda. Meutim, istinska p r i r o d a ne poiva
u beskonanome kao neki isti pravac, ona je takoer
kao beskonani daljnji pol beskonanost teorij i po-
miljiva je samo kao obistinjavanje, dakle u odnosu na
neki beskonani historijski proces aproksimacije. Dodu-

46
e, to moe zaposliti filozofsko miljenje; ono meutim
u p u u j e na p i t a n j a koja se ovdje jo ne dadu dohvatiti i
ne p r i p a d a j u u krug onih kojima se sada p r i j e svega mo-
ramo baviti: zacijelo n a m valja doi do potpune jasnoe
u pogledu ideja i zadae fizike, koja je kao Galilejeva
izvorno odredila novovjekovnu filozofiju, tako kako je ona
izgledala u njegovoj motivaciji, takoer to je u ovu utje-
calo iz tradicionalnih samorazumljivosti i to je otuda
ostala neobjanjena pretpostavka smisla ili se potom pri-
kljuilo preobraavajui vlastiti smisao u tobonjoj sa-
morazumljivosti.
U tom pogledu takoer nije nuno konkretni je ulaziti
u prve poetke insceniranja Galilejeve fizike i izgradnje
n j e n e metode.

f) Problem prirodoznanstvenog smisla formule

Za nae o b j a n j e n j e ovdje je pak vano jo jedno.

Odluni uin, kojim u sistematskom poretku, primjereno
u k u p n o m smislu prirodoznanstvene metode, bez daljnje-
ga p o s t a j u mogua odreena predvianja iznad sfere ne-
posredno iskustvenih zorova i moguih iskustvenih spoz-
n a j a predznanstvenog svijeta ivota, jest zbiljsko dodje-
ljenje matematskih idealnosti koje su unaprijed hipote-
tiki supstruirane u neodreenoj openitosti, a koje tek
valja pokazati u njihovoj odreenosti. Ako ih jo doivlja-
vamo, i to p r e m a njihovu izvornom smislu, dovoljan je
puki tematski obrat pogleda na t a j smisao da bi se shva-
tili kvalitetama funkcionalne koordinacije (kratko reeno:
formulama) naznaeni uzlazni nizovi zorova (koji odsada
vrijede kao aproksimacije) odnosno da bi ih se, slijedei
naznaku, djelotvorno osuvremenilo. Jednako tako u po-
gledu same koordinacije, koja se izraava u funkcional-
nim oblicima, a nakon toga moe se nainiti nacrt oeku-
juih empirijskih pravilnosti praktinog svijeta ivota.
Drugim rijeima, kada se jednom doe do formula, onda
se time unaprijed ve posjeduje praktiki poeljno pred-
vianje onoga to valja oekivati u empirijskoj izvjesno-
sti, u zornom svijetu konkretno zbiljskog ivota u koje-
m u j e ono matematsko samo specijalna praksa. Odluni
uin za ivot je dakle matematiziranje sa svojim postig-
nutim formulama.
Iz toga se razmiljanja razumije da se strastveni inte-
res istraivaa prirode odmah s prvom koncepcijom i izvo-

47
 enjem metode u s m j e r i o na t a j odluni temeljni dio na-
znaenog ukupnog uina, dakle na formule, i pod nazivom
pnrodoznanstvena metoda, metoda istinite spoznaje
prirode na tu u m j e t n u metodu, da ih dobije i logiki
uvjerljivo utemelji za svakoga. I ponovno je razumljivo
sto se zavaravalo da se u tim formulama i njihovom for-
malnom smislu shvaa istinski bitak same prirode.

Taj smisao formula sada treba poblie objasniti i

to sto se tice oitovanja smisla koji neizbjeno n a s t a j e s
u m j e t n o m izgradnjom i vjebanjem metode. M j e r e n j a
daju m j e r n e brojeve, a u openitim stavovima o funkcio-
nalnim ovisnostima o m j e r n i m veliinama u m j e s t o odre-
enih brojeva daju brojeve openito, i to iskazano u ope-
nitim stavovima koji izraavaju zakone funkcionalnih ovis-
nost!. Ovdje sada valja uzeti u obzir silno, u stanovitom
pogledu vrlo korisno, a u drugom pogledu kobno, djelo-
vanje algebarskih oznaka i naina miljenja koji se u no.
vom vijeku ire nakon Viet a, dakle ve p r i j e Galileja To
prije svega znai neizmjerno irenje mogunosti aritme-
tikog miljenja koje je naslijeeno u starim primitivnim
oblicima Sada ono p o s t a j e slobodno, sistematsko, apri-
orno^ miljenje o brojevima uope, brojanim odnosima,
brojanim zakonima apriorno m i l j e n j e koje j e potpu-
no lieno svake zorne zbiljnosti. Isto se uskoro primje-
n j u j e u svim proirenjima, u geometriji, u itavoj istoj
matematici prostorno-vremenskih likova, a ovi se sada
algebarski formaliziraju sasvim u m e t o d s k o j n a m j e r i
l a k o se razvilo aritmetiziranje geometrije aritmetizira-
n j e itavoga carstva istih likova (idealnih pravaca kru-
gova trokuta, kretanja, poloajnih odnosa itd.). Oni su
idealno egzaktno miljeni kao mjerljivi, samo to same
idealne m j e r n e jedinice i m a j u prostorno-vremenski smi-
sao veliine.

To aritmetiziranje geometrije n a stanovit nain kao

od sebe vodi ispraznjenju njena smisla. Zbiljske prostor-
no-vremenske idealnosti, tako k a k o se u geometrijskom
m i l j e n j u o n g m a r n o prikazuju p o d obinim nazivom i-
sti zorovi preobraavaju se takorei u iste brojane
tvorbe, u algebarske tvorbe. U algebarskom r a u n a n j u od
sebe se dopusta da geometrijsko znaenje odstupi da
sasvim otpadne; rauna se, sjeajui se tek na kraju, da
brojevi treba da znae veliine. Svakako, ne rauna se
mehaniki kao u obinom r a u n a n j u s brojevima. Mi-

48
sli se, pronalazi se, vre se eventualno velika otkria
ali s n e p r i m j e t n o pomaknutim, simbolinim smislom.
Iz toga kasnije n a s t a j e p o t p u n o svjesni metodski pomak
metodski prijelaz n p r . iz geometrije u istu analizu,
koja se o b r a u j e kao vlastita znanost, i p r i m j e n a u n j o j
postignutih rezultata na geometriju. U to m o r a m o jo
kratko ui.
Taj proces preobraaja metode, koji se u teoretskoj
praksi vri instinktivno-nereflektirano, poinje ve u doba
Galileja i u neprestanom k r e t a n j u daljnjih tvorbi vodi
najviem s t u p n j u i istodobno nadvisivanju aritmetizira-
nja: potpuno univerzalnom formaliziranju. To se do-
gaa upravo d a l j n j o m izgradnjom i proirenjem algebar-
ske nauke o brojevima i veliinama u univerzalnu i pri-
tom isto formalnu analizu, nauku o raznolikosti, lo-
gistiku rijei k o j e valja razumjeti as u uem, as u
irem znaenju, budui da dosada naalost nedostaje oz-
naka za to to je doista jedinstveno matematsko polje, a
da je u matematskom radu praktiki razumljivo. Leibniz
je prvi put, dakako daleko ispred svoga vremena, uoio
univerzalnu, u sebi zatvorenu ideju najvieg algebarskog
miljenja, ideju neke, kako j u je on nazvao, mathesis
universalis i spoznao kao zadau budunosti, dok je ona
tek u naem dobu dospjela b a r blie sistematskom obli-
kovanju. Prema svojemu p u n o m i itavome smislu ona
nije nita drugo nego svestrano provedena formalna lo-
gika (odnosno logika k o j u valja u beskonano provesti
u njezinu navlastitom totalitetu), znanost o likovima smi-
sla neega uope koji se mogu konstruirati u istom
miljenju, i to u praznoformalnoj openitosti, i na tom
temelju znanost o raznolikostima koje se sistematski
kao u sebi neproturjene n a d g r a u j u p r e m a formalnim
elementarnim zakonima neproturjenosti takvih konstruk-
cija; na najvioj toki znanost o univerzumu tako pomi-
ljivih raznolikosti uope. Raznolikosti su dakle u sebi
slolive sveukupnosti predmeta uope koje su miljene
samo u praznoformalnoj openitosti kao izvjesne, i to
kao one koje su definirane pomou odreenih modaliteta
neega uope. Meu n j i m a su istaknute takozvane defi-
nitne raznolikosti, kojih definicija pomou potpunog si-
stema aksioma u n j i m a sadranim formalnim predme-
tima supstrata u svim deduktivnim odreenjima d a j e svo-
jevrsni totalitet, kojim se, kako se moe rei, konstruira
formalno-logika ideja svijeta uope. Nauka o raznoli-

49
kostima u istaknutom smislu je univerzalna znanost o
definitnim raznolikostima.'

g) Ispranjenje smisla m a t e m a t s k e prirodne znanosti

u tehniziranju

Ovo k r a j n j e proirenje ve same formalne, ali ograni-

ene algebarske aritmetike ima u n j e n o j apriornosti od-
m a h svoju primjenu u svakoj konkretno injeninoj
istoj matematici, matematici istih zorova, a time na
matematiziranoj prirodi; ali i p r i m j e n u na samu sebe,
p r i m j e n u na prethodnu algebarsku aritmetiku i ponovno
u proirenju na sve n j o j svojstvene formalne raznoliko-
sti; ona je na t a j nain dakle povratno odnoajna na samu
sebe. Ona je pritom, kao ve aritmetika, u m j e t n o izgra-
ujui svoju metodiku, od sebe uvuena u preobraaj po-
mou kojega postaje upravo umijee; naime puko umi-
jee da se pomou raunske tehnike prema tehnikim
pravilima dobiju rezultati, iji se zbiljski smisao istine
moe dobiti samo u injenino-uvidnom miljenju koje
se zbiljski vri na samim temama. Sada su na djelu samo
oni naini miljenja i evidencije koji su tehnici kao takvoj
prijeko potrebni. Operira se slovima, poveznim i odnoaj-
nim znakovima ( + , X, = itd.) i p r e m a pravilima igre
njihova zajednikog poretka, doista ne drugaije nego u
igri karata i aha. Izvorno miljenje, koje tom tehnikom
postupku zapravo daje smisao i istinu ispravnim rezulta-
tima (pa i formalnu istinu koja je svojstvena formal-
noj mathesis universalis), ovdje je iskljueno; na t a j na-
in ono j e dakle iskljueno i u samoj f o r m a l n o j nauci o
raznolikostima kao i u prethodnoj algebarskoj nauci o
brojevima i veliinama, zatim u svim ostalim p r i m j e n a m a
tehniki obraenog, bez povratka u vlastiti znanstveni
smisao; meu n j i m a dakle i u p r i m j e n i na geometriju,
na istu matematiku prostorno-vremenskih likova.

Napredak od injenine matematike k n j e n o m formal-

nom logificiranju po sebi je neto sasvim ispravno, to-
vie nuno, kao to je to i osamostaljivanje proirene for-

1
Tonije o pojmu definitne raznolikosti usp. Ideen zu einer
reinen Phnomenologie und phnomenologischen Philosophie,
1913, str. 135 i d. O ideji mathesis universalis usp. Logische
Untersuchungen, I, 1900, u drugoj preradi 1913; i prije svega
Formale und transzendentale Logik, Halle, Niemeyer, 1930.

50
malne logike kao iste analize ili nauke o raznolikosti; isto
tako tehniziranje s katkada potpunim gubljenjem u puko
tehniko miljenje. To sve meutim moe i mora biti
potpuno svjesno razumljena i vjebana metoda. Ono je
pak samo, ako se briljivo pazilo na to da se pritom spri-
jee opasna pomicanja smisla, i to time da izvorno dava-
nje smisla neprestano ostane aktualno raspoloivo metodi,
iz koje ono ima smisao nekog uina za spoznaju svijeta;
jo vie, da se ono oslobodi svake nepropitane tradicio-
nalnosti, koja je ve u prvom pronalasku nove ideje i me-
tode dopustila da u smisao p r o d r u momenti nejasnoe.
Naravno, kao to smo izveli, preteni interes otkriva-
jueg istraivaa prirode pripada formulama, dobivenim
i onima koje valja dobiti. to je fizika dalje dospjela u
zbiljskom matematiziranju zorne okolno dane prirode, to
ona ve vie raspolae matematsko-prirodoznanstvenim
stavovima, i to je istodobno dalje izgradila svoj struni
instrument, mathesis universalis, to je vee podruje
n j o j moguih deduktivnih zakljuaka na nove injenice
kvantificirane prirode i time vee podruje upuivanja na
verificiranja koja valja p r i m j e r e n o uiniti. Ona sama bri-
ga su eksperimentalnog fiziara, kao i itav posao uspi-
n j a n j a od zornog okolnog svijeta, te eksperimenata i mje-
r e n j a to ih u n j e m u valja izvriti, do idealnih polova.
Matematski fiziari, naprotiv, nastanjeni u aritmetikoj
prostorno-vremenskoj sferi ili u j e d n o s time u formalizi-
r a j u o j mathesis universalis, o b r a u j u matematsko-fizi-
kalne formule, koje su n j i m a pridonesene, kao iste tvor-
be formalne mathesis, naravno drei invarijantnima kon-
stante koje u n j i m a n a s t u p a j u kao u funkcionalnim zako-
nima faktine prirode. Uzimajui u obzir cjelokupne ve
iskazane prirodne zakone ili one koji stoje u radu kao
hipoteze, oni na temelju itavoga n j i m a raspoloivoga
formalnoga zakonskog sistema te mathesis povlae logi-
ke konzekvencije, ije rezultate valja da preuzmu ekspe-
rimentalisti. Oni pak pruaju i oblikovanje svagda dostup-
nih logikih mogunosti za nove hipoteze, koje m o r a j u
biti u skladu s cjelokupnou svagda prihvaenih kao va-
ljanih. Tako oni brinu za p r i p r e m a n j e tovie jedino jo
dopustivih oblika hipoteze, kao hipotetske mogunosti za
interpretaciju kauzalnih reguliranja koja ubudue valja
utvrditi pomou p r o m a t r a n j a i eksperimenta s obzirom
na n j i m a pripadne idealne polove, t j . na egzaktne zakone.
Meutim, ak su i eksperimentalni fiziari u svojemu radu

51
stalno usmjereni na idealne polove, na brojane veliine,
na openite formule. Ove dakle stoje u sreditu interesa
u svakom prirodoznanstvenom istraivanju. Sva otkria
stare i nove fizike otkria su u takorei prirodi dodije-
ljenom svijetu formula.

Njihov formalni smisao poiva u idealinostima, dok

itav mukotrpni uin do n j i h poprima karakter pukog
puta do cilja. I ovdje valja uzeti u obzir u t j e c a j ranije
oznaenog tehniziranja formalno-matematskog misaonog
rada: preobraaj njegova doivljavajueg, otkrivajueg
miljenja, koje eventualno u najvioj genijalnosti oblikuje
konstruktivne teorije, u m i l j e n j e s preobraenim pojmo-
vima, sa simbolinim pojmovima. Time se i s p r a n j u j e
i isto geometrijsko m i l j e n j e kao to se u njegovoj pri-
mjeni na faktinu prirodu ispranjuje i prirodoznanstve-
no miljenje. Tehniziranje k tome zahvaa sve prirodnoj
znanosti inae svojstvene metode. Ne samo da se ove nak-
nadno mehaniziraju. Biti svake metode pripada tenden-
cija da se oituje u j e d n o s tehniziranjem. Tako prirodna
znanost dakle podlijee viestrukom preobraaju i pre-
krivanju smisla. itava zajednika igra izmeu eksperi-
mentalne fizike i matematske fizike i neizmjerni misaoni
rad, koji je ovdje neprestano zbiljski pruan, odvija se u
preobraenom horizontu smisla. Dodue, u stanovitoj mje-
ri svjesni smo razlike izmeu thne i znanosti, ali je pre-
rano stalo osvjetavanje na vlastiti smisao koji se za pri-
rodu treba dobiti pomou m j e r n e metode. Ono vie ne
dosee tako daleko, da bi se vratilo natrag i samo na sta-
n j e iz stvaralake Galilejeve motivacije u n a p r i j e d nazna-
ene ideje matematiziranja prirode, dakle na to to se za
Galileja i njegove nasljednike s n j o m h t j e l o i to je dalo
smisao njihovu izvodeem radu.

h) Svijet ivota kao zaboravljeni temelj smisla

prirodne znanosti

Ali sada je najvanije osvrnuti se na p o d m e t a n j e ma-

tematski supstruiranog svijeta idealnosti za jedino zbilj-
ski svijet, za zbiljski svijet koji je dan zamjeivanjem,
koji je svaki p u t doivljen i koji se moe doivjeti za
na svakidanji ivotni svijet. To p o d m e t a n j e , to ga vri
ve Galilei, uskoro se prenijelo na nasljednike, na fiziare
itavih slijedeih stoljea.

52
 Sam Galilei je u pogledu iste geometrije bio nasljed-
stvo. Naslijeena geometrija i naslijeeni nain zornog
izmiljanja, iskazivanja, zornih konstrukcija nije vie
bila izvorna geometrija, ona je sama ve u t o j zornosti
bila smisaono ispranjena. Na njezin nain je i antika
geometrija ve bila thne, udaljena od praizvora zbiljski
neposrednog zora i izvorno zornog miljenja, iz kojih je
izvora takozvani geometrijski zor, t j . zor koji operira s
idealnostima, prije svega crpio svoj smisao. Praktino umi-
jee m j e r e n j a zemlje, koje o idealnostima nije nita zna-
lo, prethodilo je geometriji idealnosti. Takav predgeome-
trijski uin bio je pak za geometriju temelj smisla, te-
melj za velike pronalaske idealiziranja: u tome je isto-
dobno bilo suobuhvaeno pronalaenje konstrukcija koje
ine idealni svijet geometrije odnosno metodiku objekti-
virajueg odreenja idealnosti pomou matematske egzi-
stencije. Kobni propust bio je u tome to Galilei nije
pitao natrag za izvorno osmiljavajuim uinom, koji, kao
onaj koji stavlja u pokret idealiziranje na pratlu svakog
teoretskog i praktinog ivota neposredno zornog svi-
jeta (a ovdje posebno u empirijski zornom svijetu, svijetu
tijela) proizvodi geometrijske idealne tvorbe. On nije
poblie promislio: kako slobodno preinaeno fantaziranje
toga svijeta i njegovih likova tek proizvodi samo mogue
empirijski-zorne, a ne egzaktne likove; koja je motiva-
cija i koji je novi nain zapravo tek zahtijevao geometrij-
sko idealiziranje, tovie, za naslijeenu geometrijsku me-
todu ti uini nisu vie bili ivo djelatni, a kamoli reflek-
tivno uzdignuti u teoretsku svijest kao metode koje kao
u n u t r a n j e proizvode smisao egzaktnosti. Tako se moglo
initi da geometrija u vlastitom neposredno evidentnom
apriornom zrenju i time r u k u j u e m miljenju stvara
neku samostalnu apsolutnu istinu, koja je kao takva
samorazumljivo bez daljnjega primjenjiva. Za Galileja
i potomstvo ostalo je skriveno da je ta samorazumljivost
bila priin kao to smo, sumislei u izlaganju samih
Galilejevih misli, u osnovnim crtama ranije uinili vidlji-
vim da i smisao primjene geometrije ima svoje kompli-
cirane osjetilne izvore. Odmah s Galilejem, dakle, poinje
podmetanje idealizirane prirode za predznanstvenu zornu
prirodu.

Na t a j nain kod idealizirane prirode uvijek stane sva-

ko povremeno (ili takoer i filozofsko) povratno osmi-
ljavanje umjetnog rada na njegov vlastiti smisao, a da

53
se osmiljavanja ne provedu radikalno do posljednje svrhe,
kojoj je nova prirodna znanost, rastui iz predznanstvenog
ivota i njegove okoline, od poetka trebala sluiti skupa
s od n j e neodvojivom geometrijom do svrhe koja j e
ipak morala poivati u s a m o m tom ivotu i biti odnoajna
na svoj ivotni svijet. ovjek koji ivi u tom svijetu, uklju-
ujui i onoga koji istrauje prirodu, mogao je sva svoja
praktina i teoretska p i t a n j a postaviti samo njemu, teo-
retski je mogao pogoditi samo njega u njegovim otvore-
nim beskonanim horizontima nepoznatosti. Svaka spoz-
n a j a zakona mogla je biti samo spoznaja zakonski shva-
ajuih predvianja tokova zbiljskih i moguih iskustve-
nih fenomena, koji se p r o i r e n j e m iskustva u n a p r i j e d na-
znauju pomou p r o m a t r a n j a i eksperimenata, koji siste-
matski prodiru u nepoznate horizonte i obistinjavaju na
nain indukcija. Iz svakidanje indukcije tako je dakako
postala indukcija p r e m a znanstvenoj metodi, ali to nita
ne m i j e n j a na bitnom smislu zateenog svijeta kao hori-
zonta svih smisaonih indukcija. Njega nalazimo kao svi-
jet svih poznatih i nepoznatih realnosti. Njemu, svijetu
zbiljski iskustvenog zrenja, pripada prostorno-vremenski
oblik sa svim tjelesnim likovima koje valja u n j uvrstiti,
u n j e m u ivimo mi sami prema svom tjelesno personal-
nom nainu bitka. Ovdje, meutim, ne nalazimo nita od
geometrijskih idealnosti, ni geometrijski prostor, ni ma-
tematske vrijeme sa svim svojim likovima.

Znaajna, iako trivijalna p r i m j e d b a . I ta trivijalnost

je dana u na svoj nain nedostinom obistinjavanju po-
mou egzaktne znanosti, te je ve od antike geometrije
zasuta upravo onim podmetanjem metodski idealiziraju-
eg uina za ono to je neposredno dano kao zbiljnost
koja j e pretpostavljena u svakom idealiziranju. Taj zbilja
zorni, zbilja doivljeni i doivljajni svijet, u kojemu se
praktiki odigrava itav na ivot, ostaje takav kakav jest,
n e p r o m i j e n j e n u svojoj vlastitoj bitnoj strukturi, u svo-
jemu vlastitom konkretnom kauzalnom stilu, ma to mi
inili bez umijea ili kao umijee. On se dakle nee pro-
mijeniti ni time to pronalazimo neko naroito umijee,
geometrijsko i Galilejevo umijee, koje se zove fizika. to
mi ustvari postiemo pomou nje? Upravo neko u besko-
nano proireno predvianje. Na predvianju, za to mo-
emo rei, na indukciji poiva sav ivot. Na najprimitiv-
niji nain inducira ve izvjesnost bitka svakog jednostav-
nog iskustva. Viene su stvari uvijek vie nego to mi

54
o n j i m a zbilja i zapravo vidimo. Gledanje, zamjeiva-
n j e je p r e m a biti i m a n j e sebe zajedno s pred-imanjem
(namjerom), pred-mnijenjem. Sva praksa sa svojim na-
m j e r a m a implicira indukcije, samo to su obine, i izri-
ito formulirane i obistinjene induktivne spoznaje
(predvianja) bez umijea nasuprot u m j e t n i m metod-
skim indukcijama koje u metodi Galilejeve fizike u bes-
konano rastu u svojoj sposobnosti uina.
Tako u geometrijskom i prirodoznanstvenom materna.
tiziranju ivotnom svijetu svijetu koji nam je stalno
dan zbiljski u naem konkretnom ivljenju svijeta u
otvorenoj beskonanosti moguih iskustava odmjeravamo
prikladno idejno ruho, ruho takozvanih objektivno-znan-
stvenih istina, t j . u metodi, koja valja da se (kako se na-
damo) zbiljski i do u pojedinosti provede i koja se stalno
obistinjava, konstruiramo prije svega odreena brojana
induciranja za zbiljska i mogua osjetilna mnotva kon-
kretno-zornih likova ivotnog svijeta, a upravo time do-
bivamo mogunosti predvianja konkretnih, jo ne ili ne
vie kao zbiljski danih, i to ivotno-svjetovno-zornih do-
gaaja svijeta; predvianja koje beskonano n a d m a u j e
uine svakidanjeg predvianja.
Idejno ruho matematike i matematske prirodne zna-
nosti, ili za to ruho simbola, simbolino-matematskih teo-
rija, obuhvaa sve to kako znanstvenicima tako i obra-
zovanima zamjenjuje ivotni svijet kao objektivno zbilj-
ska i istinita priroda, sve to pokriva t a j svijet. Idejno
ruho ini da kao istiniti bitak uzimamo ono to je meto-
da, ovdje k tome da bismo pomou znanstvenog pred-
vianja u napredovanju in infinitum popravili izvorno si-
rovo predvianje koje je jedino mogue u n u t a r ivotno-
-svjetovno zbiljski doivljenoga i doivljajnoga: idejno ru-
ho ini da je pravi smisao metode, formula, teorija os-
tao nerazumljiv i da se pri naivnom n a s t a j a n j u metode
nikada ne razumije.
Na t a j nain nikada nije osvijeten radikalni problem
kako je bila i kako neprestano biva mogua doista takva
naivnost kao ivotna historijska injenica, kako je meto-
da, koja je zbiljski u s m j e r e n a na neki cilj, na sistematsko
r j e e n j e nekog beskonanog znanstvenog zadatka i koja
za to neprestano d a j e nesumnjive rezultate, ikada mogla
odrasti i zatim da kroz stoljea stalno uzmae korisno
fungirati, a da nitko nije posjedovao zbiljsko razumijeva-
n j e vlastitog smisla i u n u t r a n j e nunosti takvih uina.

55
Nedostajala je dakle i dalje jo nedostaje zbiljska evi-
dencija, u kojoj spoznavalac-initelj moe dati opravdanje
ne samo o tome to on ini novoga i ime r u k u j e nego i
o svim implikacijama smisla koje su zatvorene sedimen-
tiranjem odnosno tradicionaliziranjem, dakle o stalnim
pretpostavkama svojih tvorba, pojmova, stavova, teorija.
Nije li znanost i njezina metoda nalik nekom stroju koji
oito prua neto vrlo korisno i koji je u tome pouzdan
te svatko moe nauiti n j i m e ispravno rukovati, a da ni
n a j m a n j e ne razumije u n u t r a n j u mogunost i nunost
takvih uina? Da li se, meutim, geometrija, znanost mo-
gla unaprijed zasnovati k a o neki stroj iz u slinom smislu
savrenog znanstvenog razumijevanja? Ne bi li to
vodilo u regressus in infinitum ?
Konano: nije li to problem koji ide skupa s proble-
m o m instinkata u obinom smislu? Nije li to problem
skrivenog uma, koji tek oitovan zna sama sebe kao u m ?
Galilei, otkriva ili, da bismo bili pravedni p r e m a
njegovim predradnicima: zavrni otkriva fizike odno-
sno fizikalne prirode istodobno je otkrivajui i pokrivajui
genije. On otkriva matematsku prirodu, metodsku ideju,
on kri p u t beskonanosti fizikalnih otkrivaa i otkriva-
n j a . Nasuprot univerzalnoj kauzalnosti zornog svijeta (kao
svojem invarijantnom obliku), on otkriva ono to se ota-
da bez daljnjega zove kauzalni zakon, apriorni oblik
istinitog (idealiziranog i matematiziranog) svijeta, za-
kon egzaktne znanosti prema k o j e m u svako dogaanje
prirode idealizirane prirode m o r a stajati pod eg-
zaktnim zakonima. To sve je otkrivanje-pokrivanje, a to
do danas uzimamo kao jednostavnu istinu. U naelnome
nita se ne m i j e n j a toboe filozofski ruilakom kritikom
klasinog kauzalnog zakona koju vri nova atomska fi-
zika. Jer, pri svemu novome ipak, kako mi se ini, pre-
o s t a j e naelno bitno: o sebi m a t e m a t s k a priroda, u for-
mulama dana priroda, priroda koju tek valja interpreti-
rati iz formula.

Naravno, Galileja sasvim ozbiljno i dalje navodim na

vrhu najveih otkrivaa novoga vijeka, a jednako tako
naravno sasvim ozbiljno se divim velikim otkrivaima kla-
sine i postklasine fizike i njihovom nita m a n j e m , ne
kao p u k o mehanikom nego doista najudesnijem misao-
nom uinu. Ovaj nipoto nije u m a n j e n d a n i m o b j a n j e n j e m
njega kao thne i naelnom kritikom, k o j a pokazuje da

56
je istinski, izvorno-pravi smisao tih teorija ostao skriven,
i morao ostati skriven fiziarima, takoer velikima i naj-
veima. Nije rije o nekom smislu koji u n u t r a metafizi-
ki potajno savija gnijezdo, spekulira, nego smisao koji
je u najuvjerljivijoj evidenciji njihov vlastiti, njihov je-
dino zbiljski smisao nasuprot metodskom smislu, koji ima
svoju vlastitu razumljivost u operiranju formulama i nji-
hovoj praktinoj primjeni, tehnici.
Tek ako smo mnogo dalje uznapredovali u objanja-
vanju povijesnog razvitka prema njegovim u n u t r a n j i m
pokretnim snagama, moe se pokazati n a koji je nain do-
sada reeno ipak jo jednostrano i kojim horizontima
problema, koji vode u nove dimenzije, to ne udovoljava,
te koje otkriva jedino osvjetavanje o tom svijetu ivota
i ovjeku kao njegovu subjektu.

i) Kobni nesporazumi kao posljedice nejasnoe o

smislu matematiziranja

Galilejevim matematizirajuim preinaenim tumae-

n j e m prirode uvruju se i pogrene konzekvencije koje
nadilaze prirodu, a koje su j o j bile tako bliske da su do
dana dananjega mogle vladati svakim d a l j n j i m razvitkom
p r o m a t r a n j a svijeta. Mislim na uvenu Galilejevu nauku
o pukoj subjektivnosti specifino osjetilnih kvaliteta koju
je nakon toga Hobbes konzekventno shvatio kao nauku o
subjektivnosti ukupnih konkretnih fenomena osjetilno-zor-
ne prirode i svijeta uope. Fenomeni su samo u subjekti-
ma; oni su u n j i m a samo kao kauzalne posljedice pojava
koje se dogaaju u istinitoj prirodi i sa svoje strane po-
stoje samo u matematskim svojstvima. Ako je zorni svijet
naega ivota samo subjektivan, onda su obezvrijeene
ukupne istine predznanstvenog i izvanznanstvenog ivota
koje se tiu njegova injeninog bitka. One nisu beznaaj-
ne samo utoliko ukoliko, premda lano, nejasno objeloda-
n j u j u neku svoju transcendentnu osebnost koja se nalazi
iza toga svijeta moguega iskustva.
U nastavku na to pribliavamo si jo jednu d a l j n j u kon-
zekvenciju nove tvorbe smisla: iz n j e kao samorazumlji-
vost izraslu samointerpretaciju fiziara koja je do pred
kratko vrijeme bila svevladajua:
Priroda je matematska u svojemu istinitom bitku o
sebi. Od te osebnosti ista matematika prostorne vreme-

57
nosti dovodi do spoznaje sloj zakona u apodiktikoj evi-
denciji kao neuvjetovano openito valjan: neposredno do-
vodi do spoznaje aksiomatske elementarne zakone aprior-
nih konstrukcija, a u beskonanim posredovanostima osta-
le zakone. U pogledu prostorno-vremenskog oblika priro-
de posjedujemo upravo n a m a (kako kasnije glasi) uroe-
nu sposobnost da istiniti bitak o sebi sigurno spoznaje-
mo kao bitak u m a t e m a t s k o j idealnosti (prije svakog zbilj-
skog iskustva). Ona je sama dakle nama implicitno uro-
ena.

Drugaije stoji s konkretnijom univerzalnom zakonito-

u prirode, premda je i ona sasvim matematska. Ona je
a posteriori, dostupna induktivno iz faktikih danosti
iskustva. Toboe potpuno razumljive, one stoje nasuprot
jedna drugoj otro razluene: apriorna matematika pro-
storno-vremenskih likova i induktivna prirodna znanost
p r e m d a ona p r i m j e n j u j e istu matematiku. Ili takoer:
otro se razlikuje isto matematski odnos razloga i po-
sljedice od odnosa realnog razloga i realne posljedice, da-
kle od odnosa prirodne kauzalnosti.

Pa ipak postupno se potvruje neprijatan osjeaj ne-

jasnoe o odnosu izmeu matematike prirode i n j o j pri-
padne matematike prostorno-vremenskog oblika, izmeu
ove uroene i one neuroene matematike. Nasuprot ap-
solutnoj spoznaji, tako se bar kae, koju pripisujemo Bo-
gu stvoritelju, spoznaja iste matematike ima samo jedan
nedostatak, a to da je ona dodue neprestano apsolutno
evidentna, ali, da bi sve to egzistira na likovima u pro-
storno-vremenskom obliku spoznajno realizirala, dakle kao
eksplicitna matematika, da potrebuje sistematski proces.
Naprotiv, u pogledu onoga to konkretno egzistira u pri-
rodi mi nemamo nita od apriorne evidencije; cjelokupnu
matematiku prirode povrh prostorno-vremenskog oblika
moramo inducirati iz iskustvenih injenica. Nije li, meu-
tim, priroda o sebi sasvim matematska, ne m o r a li se i oma
misliti kao jedinstveni matematski sistem, dakle zbiljski
prikazati u nekoj jedinstvenoj matematici prirode: upra-
vo u onoj koja trai uvijek samo p r i r o d n u znanost, koja
trai kao obuhvaena nekim po obliku aksiomatskim
sistemom zakona, ija je aksiomatika uvijek samo hipote-
za, dakle zbiljski nikada dostina? Zato zapravo ne, zato
n e m a m o izgleda da aksiomatski sistem, koji je svojstven
prirodi, o t k r i j e m o kao jedan takav sistem pravih apodik-

58
tiki evidentnih aksioma? Jer nama ovdje faktiki nedo-
staje uroena sposobnost?
U oitovanom, vie ili m a n j e ve tehniziranom smisao-
nom liku fizike i njene metode sasvim jasno se nalazila
upitna razlika: razlika izmeu iste (apriorne) i primi-
jenjene matematike, izmeu matematske egzistencije
(u smislu iste matematike) i egzistencije matematski obli-
kovanog realnog (na kojemu je matematski lik dakle re-
alno-svojstvena komponenta). Pa ipak, ak se i jedan tako
nadmoan genij kao to je bio Leibniz dugo rvao s pro-
blemom da jednu i drugu egzistenciju dakle univerzal-
nu egzistenciju prostorno-vremenskog oblika, kao isto ge-
ometrijskog, i egzistenciju univerzalne matematske pri-
rode s njenim faktiki-realnim oblikom shvati u njiho-
vu pravom smislu i da razumije pravi odnos meu njima.
Kasnije emo se opirno baviti time koju je ulogu
igrala ta nejasnoa za Kantovu problematiku sintetskih
sudova a priori i za njegovo razlikovanje izmeu sintet-
skih sudova iste matematike i onih prirodne znanosti.
Nejasnoa se kasnije pojaala i preobrazila jo izgrad-
n j o m i stalnom metodskom p r i m j e n o m iste formalne
matematike. Pomijeao se prostor i isto formalno de-
finirana Euklidova raznolikost, zbiljski aksiom (naime
u odavno uobiajenom smislu rijei), kao idealna norma
neuvjetovane valjanosti koja je shvaena u evidenciji i-
sto geometrijskog miljenja ili takoer i aritmetikog,
isto logikog miljenja, i nepravi aksiom rije koja
u nauci o raznolikosti uope ne oznaava sudove (ree-
nice), nego reenine oblike, kao sastavne dijelove defi-
nicija neke raznolikosti koju valja formalno konstruira-
ti s u n u t r a n j o m neproturjenou.

k) Naelno znaenje problema izvora matematske

prirodne znanosti

I ova kao i sve ranije spomenute nejasnoe posljedice

su preobraaja izvorno ive tvorbe smisla odnosno izvor-
no ive svijesti zadataka, iz koje postaje metoda, postaje
u n j e n o m svagdanjem posebnom smislu. Tako je posta-
la metoda, napredujue ispunjenje zadatka, kao metoda
umijee (thne) koje se nasljeuje, ali time se bez dalj-
njega ne nasljeuje njegov zbiljski smisao. I upravo zbog
toga moe neka teoretska zadaa ili uin kao uin prirod-

59
ne znanosti (i znanosti o svijetu uope), koja beskonanost
svoje tematike moe savladati samo pomou beskonano-
sti metode, a ove beskonanosti takoer moe savladati
samo pomou smisaono ispranjenog tehnikog miljenja
i djelovanja, zbiljski i izvorno biti odnosno ostati smisao-
na samo ako je znanstvenik u sebi izgradio sposobnost
da pita natrag za izvornim smislom svih svojih smisaonih
tvorba i metoda: za historijskim smislom prautemeljenja,
naroito za smislom svih u tome neistraeno prihvaenih
i t. si. svih kasnijih nasljea smisla.
Meutim, matematiar, prirodni znanstvenik, u povolj-
nom sluaju najgenijalniji tehniar metode k o j o j on
zahvaljuje otkria koja sm trai upravo normalnim
nainom nije nipoto sposoban provesti takva osvjetava-
nja. U svojoj zbiljskoj sferi istraivanja i otkrivanja on
gotovo ne zna da je sve to to ta osvjetavanja valja da
objasne, uope potrebno objanjavanja, i to radi najvieg
za filozofiju, za znanost mjerodavnog interesa, radi intere-
sa zbiljske spoznaje samog svijeta, same prirode. A upra-
vo je to izgubljeno pomou tradicionalno dane znanosti,
koja je postala thne, ukoliko je to bilo odreujue uope
pri n j e n o m prautemeljenju. Svaki pokuaj, koji dolazi iz
nekog izvanmatematskog, izvanprirodoznanstvenog kruga
istraivaa, da ga uputi na takva osvjetavanja odbija se
kao metafizika. Strunjak koji je tim znanostima posve-
tio svoj ivot, morao bi ipak to se ini n j e m u tako
uvjerljivim sam najbolje znati to on n a m j e r a v a i pru-
a u svojemu radu. Filozofske potrebe (filozofsko-mate-
matske, filozofsko-prirodoznanstvene) koje su i u tim
istraivaima probuene iz historijskih motiva, koji e se
jo osvijetliti, oni e sami zadovoljiti na n j i m a dostatni
nain, dodue tako da itava dimenzija u koju to treba
unijeti kao pitanje, uope nije viena, dakle gotovo nije
propitana.

1) Metodska karakteristika naega izlaganja

Na k r a j u , neka se ovdje jo neto kae o metodi koju

smo slijedili u vrlo zapletenim razglabanjima ovoga pa-
ragrafa, i to u slubi nae cjelokupne n a m j e r e . Povijesna
osvjetavanja, u koja smo se upustili da bismo dospjeli
do u n a o j filozofskoj situaciji tako vrlo nunog samora-
zumijevanja, zahtijevaju jasnou o izvoru novovjekovnog
duha i time na osnovi jo nedovoljno visoko vrednuju-

60
eg znaenja matematike i matematske prirodne znanosti
o izvoru tih znanosti. To znai: jasnou o izvornoj mo-
tivaciji i misaonom k r e t a n j u koje vodi koncepciji njihove
ideje prirode i odatle p o k r e t a n j u njihova realiziranja u
aktualnom razvitku same prirodne znanosti. Kod Galileja
upitna ideja nastupa takorei prvi put kao gotova ideja;
tako sam uz njegovo ime vezao sva p r o m a t r a n j a (dakle,
na stanovit nain idealizirajui-pojednostavljujui stanje
stvari), premda bi briljivija historijska analiza trebala
udovoljiti tome to on u svojim mislima zahvaljuje pret-
hodnicima. (Uostalom slino u, i s dobrim razlozima,
postupati dalje.) to se tie situacije koju je on zatekao,
te kako je ona njega morala motivirati i kako ga je prema
njegovim poznatim izrekama motivirala, svakako se dade
neto brzo ustanoviti i tako razumjeti poetak itavog
davanja smisla prirodnoj znanosti. Ali ve pritom nailazi-
mo na pomicanje smisla i pokrivanja kasnijih i najkasni-
jih vremena. Jer, mi koji vrimo osvjetavanja sami sto-
jimo u njihovoj stezi (i, kao to smijem pretpostaviti, mo-
ji itatelji takoer). Zahvaeni njima n a j p r i j e nemamo
p o j m a o tim pomicanjima smisla mi koji ipak svi misli-
mo da tako dobro znamo to jesu i to pruaju mate-
matika i prirodna znanost. Jer, tko danas to ne zna iz
kole? Meutim, ve prvo osvjetljenje izvornog smisla
nove prirodne znanosti i njezina novovrsnog metodskog
stila ini da se moe osjetiti neto od kasnijih pomicanja
smisla. A ona oito utjeu, a u n a j m a n j u ruku oteavaju
analizu motivacije.

Prema tome, mi stojimo u nekoj vrsti kruga. Razumije-

vanje poetaka moe se potpuno ostvariti samo iz dane
znanosti u njezinu dananjem liku, u povratnom pogledu
na n j e n razvitak. Meutim, bez razumijevanja poetaka
t a j je razvitak kao razvitak smisla nijem. Ne preostaje
n a m nita drugo: moramo ii u cik-cak, naprijed i na-
trag; u uzajamnoj igri jedno mora pomoi drugome. Re-
lativno o b j a n j e n j e na jednoj strani donosi stanovita os-
v j e t l j e n j a na drugoj, koja pak sa svoje strane bacaju zra-
ke natrag na suprotnu stranu. Tako moramo na nain pro-
m a t r a n j a i kritike povijesti, koja polazei od Galileja (a
odmah nakon toga i Descartesa) mora ii du slijeda vre-
mena, ipak stalno initi historijske skokove, koji dakle
nisu zastranjivanja, nego nunosti; nunosti, ako, kako je
reeno, na sebe preuzmemo onu zadau samoosvjetava-
n j a koja je s propau znanosti same izrasla iz situaci-

61
je propasti naega doba. Ta se zadaa pak prvenstveno
tie osvjetavanja izvornog smisla novih znanosti, p r i j e
svega egzaktne prirodne znanosti, budui da je ona, kako
valja slijediti dalje, od poetka i dalje u svim svojim po-
macima smisla i stranputinim samointerpretacijama bi-
la i jo uvijek jest od odlunog znaenja za postanak i
bitak novovjekovnih pozitivnih znanosti, jednako tako no-
vovjekovne filozofije da, duha novovjekovnog evrop-
skog ljudstva uope.
Metodi pripada i ovo: itatelji, posebno prirodoznan-
stveni, bit e da su postali osjetljivi i skoro ispada kao di-
letantizam, to se nikako nije upotrebljavao prirodoznan-
stveni nain govora. Samim velikim tekoama naina mi-
ljenja k o j i trai da se svugdje dovede do valjanosti iz-
vorni zor, dakle predznanstveni i izvanznanstveni ivotni
svijet, koji u sebe obuhvaa i kao izvor u m j e t n i h tvorba
smisla hrani sav aktualni ivot, i znanstveni misaoni i-
vot tim tekoama, kaem, pripada da se mora izabra-
ti naivni govorni nain ivota, ali i da se n j i m e primjereno
r u k u j e , kao to je potrebno za evidenciju dokaza.

Da je pravi povratak naivnosti ivota, ali u refleksiji

koja se uzdie nad nju, jedino mogui put prevladavanja
filozofske naivnosti koja poiva u znanstvenosti tradi-
cionalne objektivistike filozofije, osvijetlit e se postupno
i konano potpuno i otvorit e se vrata ve opetovano na-
znaenoj novoj dimenziji.

Ovdje jo valja dodati da sva naa izvoenja prema

smislu treba da b u d u od pomoi za razumijevanje samo
u relativnosti m j e s t a i da naa izjava izazivajui sumnje u
pridodanim kritikama (koje mi kao suvremenici to sada
provode osvjetavanje ne preuujemo) ima svoju metod-
sku f u n k c i j u u tome to ona treba pripremiti misli i me-
tode, koje u n a m a kao rezultati osvjetavanja postupno
p o s t a j u likom i treba da slue naem oslobaanju. Na-
ravno, svako osvjetavanje iz egzistencijalnih razloga
kritino je. Mi, meutim, neemo propustiti da i naelni
smisao toka naih osvjetavanja i posebne vrste nae kri-
tike kasnije dovedemo do refleksivnog spoznajnog obliko-
vanja.

62
 10. Izvor dualizma u vladajuoj uzornosti pri-
rodne znanosti. Racionalnost svijeta more
geometrico

Jo valja istaknuti jedan temeljni dio novo vrsnog pro-

m a t r a n j a prirode. U svojemu u s m j e r e n j u pogleda na svi-
jet iz geometrije, te iz onoga to se osjetilno pojavljuje
i to se moe matematizirati, Galilei apstrahira od subje-
kata kao osoba nekog osobnog ivota, od svega u svakom
smislu duhovnoga, od svih kulturnih svojstava koja u
ljudskoj praksi p r i r a t a j u stvarima. U toj apstrakciji re-
zultiraju iste tjelesne stvari koje se, meutim, uzimaju
kao konkretne realnosti i u njihovom totalitetu temati-
ziraju kao svijet. Svakako, moe se rei da tek s Galilejem
na svjetlo dana stupa ideja prirode kao u sebi realno za-
tvorenog tjelesnog svijeta. Ujedno s matematiziranjem,
koje je prebrzo postalo samorazumljivou, kao konze-
kvenciju to n a d a j e u sebi zatvorenu kauzalnost prirode u
kojoj je svako dogaanje jednoznano i unaprijed deter-
minirano. Time je oito pripremljen i dualizam koji usko-
ro nastupa kod Descartesa.
Sada uope moramo sebi objasniti da shvaanje nove
ideje prirode, kao otahurenog, realno i teoretski u se-
bi zatvorenog tjelesnog svijeta, sa sobom ubrzo dovodi
potpuni preobraaj ideje svijeta uope. Ona se razdvaja
takorei u dva svijeta: prirodu i duevni svijet, a da ovaj
posljednji pomou naina njegove odnoajnosti na priro-
du ne dovede do nekakve samostalne svjetovnosti. Stari
su posjedovali pojedinana istraivanja i teorije o tijeli-
ma, ali ne zatvoreni tjelesni svijet kao temu univerzalne
prirodne znanosti. Oni su imali i istraivanja o ljudskoj i
ivotinjskoj dui, ali nisu mogli imati psihologju u novo-
vjekovnom smislu psihologiju, koja je ipak za odgova-
r a j u o m univerzalnou, naime na n j o j pripadnom, isto
tako u sebi zatvorenom polju, mogla teiti tek time to
je pred sobom imala univerzalnu prirodu i prirodnu
znanost.
Razdvajanje i preobraaj smisla svijeta bili su pojmov-
na posljedica u poetku novoga vijeka u stvari sasvim ne-
izbjene uzornosti prirodoznanstvene metode ili, drugai-
je reeno, prirodoznanstvene racionalnosti. U matematizi-
r a n j u prirode, kako se ono shvaalo kao ideja i zadaa,
poivalo je da je koegzistencija beskonane sveukupnosti
njenih tijela u prostornoj vremenosti bila suponirana kao,

63
o sebi promatrana, matematski racionalna koegzistencija;
samo to je prirodna znanost kao induktivna mogla ima-
ti upravo jedino induktivne pristupe matematskim veza-
m a o sebi. U svakom sluaju ona je, kao znanost koja
inducira matematsko i k o j a je sama voena istom mate-
matikom, ve imala najviu racionalnost. Nije li ta racio-
nalnost morala postati uzorom svake prave spoznaje, nije
li ona, ako je za n j u povrh prirode trebala nastati prava
znanost, morala slijediti uzor prirodne znanosti odnosno
jo bolje: uzor iste matematike, ako nam je moda jo
u drugim sferama spoznaje u aksiomima i dedukcijama
trebala biti uroena sposobnost apodiktike evidencije?
Nikakvo udo to ve kod Descartesa nalazimo ideju uni-
verzalne matematike. Naravno u tom je pogledu djelova-
lo i teite teoretskih i praktinih uspjeha koji poinju
odmah s Galilejem. Prema tome, svijet i filozofija kore-
lativno dobiva potpuno novi izgled. Svijet mora o sebi
biti racionalni svijet, u novom smislu racionalnosti koji
je bio otitan na matematici odnosno matematiziranoj
prirodi, pa se primjereno tome filozofija, univerzalna zna-
nost o svijetu, mora izgraditi kao jedinstveno racionalna
teorija more geometrico.

11. Dualizam kao razlog za neshvatljivost probl-

ma uma, kao pretpostvaka specijalizirani a
znanosti, kao temelj naturalistike psihologije

Dakako, ako je, kako to u danoj historijskoj situa-

ciji vrijedi kao samorazumljivo, prirodoznanstveno ra-
cionalna priroda o sebi postojei svijet tjelesni, onda je
svijet o sebi morao biti zapravo u ranije nepoznatom smi-
slu razdvojeni svijet, razdvojen u prirodu o sebi i u vrstu
bitka koja se od toga razlikuje: psihiko bie. To je mo-
ralo ponajprije, i ve s obzirom na ideju boga koja vrije-
di od religije i koja nipoto nije naputena, donijeti opa-
sne tekoe. Nije li bog bio neophodan kao princip ra-
cionalnosti? Ne pretpostavlja li racionalni bitak, i prije
svega ve kao priroda, da bi se uope mogao misliti, ra-
cionalnu teoriju i subjektivnost koja n j u proizvodi; ne
pretpostavlja li dakle priroda i svijet o sebi boga kao ap-
solutno postojei u m ? Nije li tu psihiki bitak kao za sebe
postojea subjektivnost u bitku-o-sebi dobio prednost? Da
li boanska ili ljudska, on je ipak subjektivnost.

64
 Odvajanje psihikoga uope je u poveanoj m j e r i stva-
ralo tekoe tamo gdje su problemi u m a postali osjetlji-
vima. Dakako, tek kasnije oni p o s t a j u tako neodgodivi da
postaju centralna tema filozofije u velikim istraivanjima
0 ljudskom razumu, u kritikama uma. Ali snaga racio-
nalistikih motiva bila je jo neprekinuta i svugdje se ilo
punim p o v j e r e n j e m na svestrano provoenje racionalisti-
ke filozofije. Ne sasvim bez uspjeha u nesumnjivo drago-
cjenim spoznajama, koje se, i kada jo ne odgovaraju
idealu, mogu interpretirati upravo kao podstupnjevi. Sva-
ko etabliranje neke posebne znanosti sada je eo ipso bilo
voeno idejom n j o j odgovarajue racionalne teorije od-
nosno nekog o sebi racionalnog podruja. Specijalizira-
n j e filozofije u strune znanosti p r e m a tome ima dublji
1 iskljuivo na novovjekovni stav odnoajni smisao. Spe-
cijaliziranja antikih istraivaa nisu mogla proizvesti ni-
kakve strune znanosti u naem smislu. Galilejeva prirod-
na znanost nije proistekla specijaliziranjem. Na drugoj
strani su tek nove znanosti, koje dolaze nakon toga, spe-
cijalizirale novom prirodnom znanou motiviranu ideju
racionalne filozofije i od n j e imale svoj polet napretka i
osvajanja novih podruja: racionalno zatvorenih posebnih
regija unutar racionalnog totaliteta univerzuma.
Naravno odmah na poetku, im je s Descartesom bi-
la proklamirana ideja racionalne filozofije i luenje pri-
rode i duha, kao prvo to se zahtijevalo nastupa nova
psihologija, ve s Descartesovim suvremenikom Hobbe-
som. Kao to smo ve naznaili, ona je o d m a h bila psiho-
logija jednog stila koji je potpuno tu prethodnom dobu,
konkretno zasnovana kao psihofizika antropologija u ra-
cionalistikom duhu.
Ne smije se dopustiti zavoenje uobiajenim suprot-
stavljanjem empirizma i racionalizma. Hobbesov natura-
lizam eli biti fizikalizam i kao svaki fizikalizam ima upra-
vo uzor fizikalne racionalnosti. 1
To vrijedi i za ostale znanosti novoga vijeka, bioloke
itd. Dualistiko razdvajanje, posljedica fizikalne koncep-

1
Kada ovdje i ee upotrebljavam izraz fizikalizam, to
se dogaa iskljuivo u openitom smislu, koji je sam razum-
ljiv iz toka naih istraivanja, naime za filozofske zablude
koje proistjeu iz pogrenih tumaenja istinitog smisla novo-
vjekovne fizike. Rije ovdje dakle ne ukazuje specijalno na
fizikalistiki pokret (Beki krug, logizirajui empirizam).

65
cije prirode, vri u n j i m a izgradnju u obliku razdvojenih
disciplina. Biofizike znanosti, koje se prije svega jedno-
strano postavljaju isto na ono tjelesno, dodue su pri-
morane da n a j p r i j e konkretnosti shvate deskriptivno, da
ih ralane i klasificiraju; ali fizikalistiko shvaanje pri-
rode uinilo je samorazumljivim da e neka dalje prove-
dena fizika konano sve te konkretnosti objasniti bio-
fiziki-racionalno. Tako procvat biofiziko-deskriptivnih
znanosti, pogotovo pomou povremenog koritenja fizikal-
nih spoznaja, vrijedi kao u s p j e h prirodoznanstvene, nepre-
stano fizikalno interpretirane metode.

to se s druge strane tie duevnog, koje preostaje na-

kon iskljuivanja animalnog i prije svega ljudskog tijela
koje spada u regionalno zatvorenu prirodu, uzornost fi-
zikalnog shvaanja prirode i prirodoznanstvene metode
ve od Hobbesa razumljivim nainom utjee na to da
se dui pripisuje naelno slian nain bitka kao prirodi,
a psihologiji slino teoretsko u s p i n j a n j e od deskripcije
do posljednjeg teoretskog objanjenja kao biofizici. To
pak bez obzira na kartezijansku nauku o tjelesnim i du-
evnim supstancijama koje se razlikuju temeljno raz-
liitim atributima. To naturaliziranje psihikoga posredu-
je se preko Johna Lockea itavom novom vijeku do dana
dananjega. Znaajan je Lockeov slikoviti govor o white
paper, tabula rasa, na koju dolaze i odlaze duevne dano-
sti, na bilo koji nain tako ureene kao tjelesne pojave
u prirodi. T a j novovrsni fizikalno orijentirani naturalizam
kod Lockea jo nije konzekventno izgraen, odnosno nije
do k r a j a miljen kao pozitivistiki senzualizam. Ali on
brzo vri uinak, i na nain koji je sudbonosan za povi-
jesne razvoje cjelokupne filozofije. U svakom sluaju, no-
va naturalistika psihologija od poetka pak nije bila pra-
zno obeanje, nego nastupa vrlo dojmljivo u velikim spi-
sima i sa zahtjevom trajnog u t e m e l j e n j a univerzalne zna-
nosti u planu.

Sve nove znanosti, noene jednakim duhom, ine se

da uspijevaju, ponajvie i metafizika. Gdje fizikalistiki
racionalizam nije bio ozbiljno proveden, kao upravo u me-
tafizici, tu se ispomagalo nejasnim ublaavamjima, kori-
tenjem preobraavanja skolastikih pojmova. Veinom
ni vodei smisao nove racionalnosti nije bio precizno do-
miljen, p r e m d a je on bio motor k r t n j a . ak dio filo-
zofskog misaonog rada do Leibniza i Christiana Wolff a bio

66
je njegova precizirajua eksplikacija. Kako je novi natu-
ralistiki racionalizam vjerovao da moe ordine geometri-
co stvoriti sistematsku filozofiju metafiziku, znanost
o najviim i posljednjim pitanjima, pitanjima uma, ali
ujedno s time i pitanjima injenica za to imamo kla-
sian p r i m j e r u Spinozinoj Etici.
Dakako, Spinoza se mora pravo razumjeti u njegovu
historijskom smislu. Nesporazum je potpun ako se Spino-
za interpretira prema povrnoj vidljivosti njegove geo-
metrijske metode demonstracije. Poinjui kao kartezi-
janac, on je naravno n a j p r i j e sasvim ispunjen uvjerenjem
da ne samo priroda nego totalitet bitka uope mora ima-
ti jedinstveni racionalni sistem. U totalnom sistemu mo-
ra biti sadran matematski sistem prirode kao dio si-
stema on meutim ne moe biti samostalan. Fizika se da-
kle ne moe, kao da je zbilja potpuni sistem, prepustiti
fiziarima, a na drugoj strani za psiholoku protuteu du-
alizma pak psiholokim strunjacima prepustiti izgradnju
n j e m u svojstvenog racionalnog sistema. U jedinstvo racio-
nalnog totalnog sistema morala je ipak spadati i teoretska
tema bog, apsolutna supstancija. Spinoza stoji pred za-
daom da otkrije postulirani racionalni totalni sistem bi-
a i prije svega uvjete mogunosti njegova jedinstvenog
miljenja, a zatim da to sam sistematski realizira pomou
zbiljske konstrukcije. Tako je tek dijelom pokazana zbilj-
ska mogunost miljenja racionalne cjeline bitka. Ona je
upravo prije toga, usprkos evidenciji, koja je kod toga
stava poivala u uzornosti prirodne znanosti, samo postu-
lat, ija mogunost miljenja nipoto nije bila jasna za
dualizam temeljno razliitih supstancija s apsolutnom i
najistinitijom supstancijom nad sobom. Naravno, Spinozi
se radi samo o sistematski openitome njegova Etika
je prva univerzalna ontologija. Pomou nje, mislio je on,
valja za aktualnu prirodnu znanost i za psihologiju, koja
se slino izgrauje kao paralela prema n j o j , dobiti njihov
zbiljski smisao, bez kojega su obje ostale optereene ne-
razumljivou.

12. Ukupna karakteristika novovjekovnog fizika-

listikog racionalizma

U svojemu antikom izvoru filozofija je htjela biti

znanost, univerzalna spoznaja o univerzumu bia, ne ne-
jasna i relativna svakidanja spoznaja doxa nego

67
racionalna spoznaja: epistme. Ali stara filozofija jo ne
postie istinitu ideju racionalnosti, i u vezi s tim istinitu
ideju univerzalne znanosti takvo je bilo uvjerenje ute-
meljivaa novoga vijeka. Novi je ideal bio mogu tek na-
kon uzora novooblikovane matematike i prirodne znano-
sti. On je pokazao svoju mogunost u oduevljenom tem-
pu ozbiljenja. to je pak univerzalna znanost nove ideje
drugo idealno potpuno miljena nego sveznanje? Za
filozofe to je dakle zbilja cilj koji se, iako se nalazi u be-
skonanome, ipak moe tako realizirati cilj ne za po-
jedinanog filozofa i za svagdanju zajednicu istraivaa,
ali svakako u beskonanom progresu generacija i njiho-
vih sistematskih istraivanja. O sebi svijet je, tako se mi-
sli apodiktiki uvidjeti, racionalno sistematsko jedinstvo
u kojemu sve pojedinanosti do u posljednje m o r a j u biti
racionalno determinirane. Njihov sistemski oblik (njihova
univerzalna bitna struktura) moe se dobiti, tovie una-
prijed je za nas pripravan i poznat, ukoliko je u svakom
sluaju isto matematski oblik. Njega valja determinirati
samo u njegovoj posebnosti, to je naalost mogue samo
induktivnim putem. To je dakako beskonani put
u sveznanje. ivi se dakle u usreujuoj izvjesnosti puta
koji neprestano tee od blizina u daljine, od vie ili m a n j e
poznatog k nepoznatome, kao nepogreive metode proi-
r e n j a spoznaje u kojemu bi se cjelina bia zbilja sva mo-
rala spoznati u svojemu punom bitku-o-sebi u be-
skonanom progresu. Tome, meutim, pripada neprestano
i drugi progres: progres aproksimacije onog u okolnom
svijetu ivota osjetilno-zorno danoga na matematski ideal,
naime u usavravanju uvijek samo pribliene supsumpci-
je empirijskih danosti pod n j i m a pripadne idealne poj-
move, metodiku koju za to valja izgraditi, profinjivanje
m j e r e n j a , poveanje uinske sposobnosti njihovih instru-
menata itd.

Neprestano rastuom i sve savrenijom spoznajnom mo-

i o cjelini ovjek postie i sve savreniju vladavinu nad
svojim praktinim okolnim svijetom, vladavinu koja se
proiruje u beskonanom progresu. U to je ukljuena i
vladavina nad ljudstvom koje pripada okolini, dakle i nad
samim sobom i suljudstvom, sve vea mo nad njegovom
sudbinom te tako sve potpunije blaenstvo blaenstvo
koje se za ovjeka uope moe racionalno misliti. Jer i u
pogledu vrednota i dobara 011 moe spoznati o sebi istini-
to. To sve lei u horizontu ovoga racionalizma, kao njego-

68
va za n j samorazumljiva konzekvencija. ovjek je tako
doista vjerna slika boga. U slinom smislu, kao to mate-
matika govori o beskonano dalekim tokama, pravcima
itd., ovdje se u usporedbi moe rei: bog je beskonano
daleki ovjek. Filozof je, korelativno s matematiziranjem
svijeta i filozofije, na stanovit nain matematski idealizi-
rao upravo samoga sebe i istodobno boga.

Novi ideal univerzalnosti i racionalnosti spoznaje bez

s u m n j e znai silni napredak tamo gdje je bilo njegovo
zaviajno mjesto: u matematici i fizici. Naravno pod pret-
postavkom da se on, p r i m j e r e n o naim ranijim analizama,
dovodi do pravog samorazumijevanja i da ostaje slobodan
od svih preobraaja smisla. Postoji li u svjetskoj povijesti
neki dostojanstveniji predmet filozofskog uenja nego
to je otkrivanje beskonanih sveukupnosti istine koje se
moe realizirati u beskonanom progresu isto (kao ista
matematika) ili u aproksimacijama (kao induktivna pri-
rodna znanost); i nije li to, to je tu zbilja postalo i dalje
raslo kao uin djela, skoro udo? udo je isto teoretsko-
-tehniki uin, ako se i on za samu znanost uzima u preo-
braaju smisla. Drugaije stoji s pitanjem kako daleko
bi se smjela protegnuti uzornost tih znanosti i nisu li
zatim uope bila nedostatna filozofska osvjetavanja ko-
jima je bila zahvalna nova koncepcija svijeta i znanosti
o svijetu?

Kako je malo to bio sluaj ve u pogledu prirode, po-

kazalo se na tome (premda tek u novije vrijeme) to je
samorazumljivost da je sva prirodna znanost konano fi-
zika bioloke i sve konkretne prirodne znanosti mo-
rale su se u napretku istraivanja sve vie rastvarati u
fiziku bila uzdrmana, i to tako mnogo da su te znano-
sti vidjele da su primorane na metodske reforme. Daka-
ko, to se nije dogaalo na osnovi neke principijelne revi-
zije misli koje p r a u t e m e l j u j u novovjekovnu prirodnu zna-
nost i koje se metodiziranjem ispranjuju.

13. Prve tekoe fizikalnog naturalizma u psiho-

logiji: neshvatljivost inidbene subjektivnosti

Ipak se vrlo mnogo ranije pokazala sumnjivost mate-

matiziranja svijeta odnosno njegova n e j a s n o oponaanog
racionaliziranja filozofije more geometrico u novoj

69
 naturalistikoj psihologiji. Njezinom podruju p r i p a d a j u
i racionalne spoznajne djelatnosti i spoznaje filozofa, ma-
tematiara, istraivaa prirode itd. u kojima su nove teo-
rije postale njihovim duhovnim tvorbama, a kao takve
onima koje su u sebi nosile posljednji istiniti smisao svi-
jeta. To je stvaralo takve tekoe da je ve s Berkeleyem
i Humeom izrasla paradoksna skepsa, koja je dodue os-
jeana kao protusmisao, ali se nije mogla pravo shvatiti,
skepsa koja se n a j p r i j e usmjerila upravo protiv zora ra-
cionalnosti, protiv matematike i fizike, i njihovih temelj-
nih pojmova, tovie koja je traila da smisao njihovih
podruja (matematski prostor, materijalnu prirodu) obez-
vrijedi kao psiholoke fikcije. Ona je ve u Humea ila
do kraja, do iskorjenjivanja itavog ideala filozofije, i-
tave vrste znanstvenosti novih znanosti. Pogoen je bio,
i to je iznad svega znaajno, ne samo novovjekovni filo-
zofski ideal nego cjelokupna filozofija prolosti, itavo po-
stavljanje zadae filozofije kao univerzalne objektivne zna-
nosti. Paradoksna situacija! Najuspjenija djela, koja se
dnevno umnoavaju, b a r u velikom nizu novih znanosti,
bila su prisutna. Tko u njima radi ili ih briljivo naknad-
no razumijeva, t a j je doivio evidenciju koje se on i
nitko nije mogao suzdrati. Pa ipak, itav t a j uin, sama
ta evidencija postala je potpuno nerazumljiva u jednom
stanovitom novom usmjerenju pogleda, i od psihologije u
ijem se p o d r u j u odvijalo inidbeno djelovanje. Ali jo
vie. Bile su pogoene ne samo nove znanosti i njihov
svijet, racionalno interpretirani svijet nego i svakidanja
svijest o svijetu i ivljenje svijeta, predznanstveni svijet
u svakidanjem smislu, svijet u ijoj se samorazumljivoj
valjanosti bitka vri cjelokupno djelovanje ovjeka koji
je nedodirnut znanou, te konano i znanstvenika, i ne
samo kada se vraa natrag u svakidanju praksu.

Najradikalnija ranija skepsa svoj n a p a d nije bila us-

mjerila protiv toga svijeta, nego je samo potvrivala svoju
relativnost u svrhu negacije epistme i svijeta o sebi koji
je u n j o j filozofski supstruiran. U tome se sastojao njezin
agnosticizam.
Tako sada u plan dolaze zagonetke svijeta u ranije ni-
kada sluenom stilu i uvjetuju potpuno novi nain filozo-
firanja, spoznajnoteoretsko, umnoteoretsko filozofira-
nje, a uskoro i sistematske filozofije p o t p u n o novovrsnog
postavljanja cilja i metode. Ta najvea od svih revolucija
oznaava se kao preokret znanstvenog objektivizma, no-

70
vovjekovnog, ali o objektiviztna svih ranijih filozofija tisu-
ljea, u transcendentalni subjektivizain.

14. Prethodno naznaujua karakteristika objek-

tivizma i transcendentalizma. Rvanje tih dvi-
ju ideja kao smisao novovjekovne povijesti
duha

Karakteristinost objektiviztna jest da se on kree na

tlu svijeta, koji je samorazumljivo unaprijed dan pomou
iskustva, i da pita za njegovom objektivnom istinom,
za onim to za n j vrijedi bezuvjetno, to vrijedi za svako-
ga umnoga, za onim to je on o sebi. Stvar je epistme, ra-
zuma, odnosno filozofije da to univerzalno prui. Time se
postie ono to posljednje postoji, iza ega natrag pitati
ne bi vie imalo nikakvog umnog smisla.
Transcendentalizam naprotiv kae: smisao bitka una-
prijed danog svijeta ivota jest subjektivna tvorba, jest
uin iskustvenog, predznanstvenog ivota. U n j e m u se iz-
g r a u j e smisao i valjanost bitka svijeta, i svagda onoga
svijeta koji zbiljski vrijedi onome koji u stanovito vrije-
me stjee iskustvo. to se tie objektivno istinitog svi-
jeta, svijeta znanosti, on je tvorba vieg stupnja, na te-
melju predznanstvenog iskustva i miljenja odnosno nje-
govih valjanih uina. Samo radikalno pitanje natrag na
tu subjektivnost, i to na subjektivnost koja konano pro-
izvodi svaku valjanost svijeta s njenim sadrajem u svim
predznanstvenim i znanstvenim nainima, kao i na to i
kako umnih uina moe uiniti razumljivom objektivnu
istinu i postii posljednji smisao bitka svijeta. Dakle, pr-
vo o sebi nije bitak svijeta u njegovoj neupitnoj samora-
zumljivosti i ne treba postaviti puko pitanje to n j e m u
objektivno pripada; nego prvo o sebi je subjektivnost, i
to kao subjektivnost koja bitak svijeta naivno unaprijed
daje i zatim racionalizira ili, to jednako vrijedi, objekti-
vira.
Ipak, ovdje unaprijed prijeti protusmisao, jer n a j p r i j e
se pojavljuje kao samorazumljivo da je ta subjektivnost
ovjek, dakle psiholoka subjektivnost. Zreli transcenden-
talizam protestira protiv psiholokog idealizma i preten-
dira, dok osporava objektivnu znanost kao filozofiju, da
kao transcendentalnu izvede na put sasvim novovrsnu
znanstvenost. Protekla filozofija nije imala ni pojma o
subjektivizmu toga transcendentalnog stila. Nedostajalo je

71
djelotvornih motiva za odgovarajuu promjenu stava,
premda je neka takva p r o m j e n a bila zamisliva iz antike
skepse i posebno iz njezina antropologistikog relativizma.
itava povijest filozofije od pojave spoznajne teori-
je i ozbiljnih p o k u a j a transcendentalne filozofije povi-
jest je silnih napetosti izmeu objektivistike i transcen-
dentalne filozofije, povijest stalnih pokuaja da se objek-
tivizam odri i izgradi u novom liku, i na drugoj strani
pokuaja transcendentalizma da savlada tekoe to ih sa
sobom donosi ideja transcendentalne subjektivnosti i od
nje zahtijevana metoda. O b j a n j e n j e izvora tog unutra-
n j e g razdvajanja filozofskog razvitka i analiza posljednjih
motiva tog najradikalnijeg preobraaja ideje filozofije od
najvieg je znaenja. Tek ona prua uvid u najdublju smi-
saonost koja u j e d i n j u j e itavo povijesnofilozofsko posta-
j a n j e novoga vijeka: generacije filozofa u povezujue je-
dinstvo njihova htijenja, a u n j e m u usmjerenost svih poje-
dinano subjektivnih i kolskih nastojanja. Kao to u
ovdje pokuati pokazati, to je usmjerenost na konani
oblik transcendentalne filozofije kao fenomenologiju
u kojoj kao prevladan poiva moment konanog oblika
psihologije koja i s k o r j e n j u j e naturalistiki smisao novo-
vjekovne psihologije.

15. Refleksija o metodi naeg historijskog naina

promatranja

Nain p r o m a t r a n j a koje imamo provesti, a koji je od-

redio ve stil pripremajuih naznaka, nije nain historij-
skih p r o m a t r a n j a u obinom smislu. Nama se radi o tome
da uinimo razumljivom teleologiju u povijesnom posta-
j a n j u filozofije, naroito novovjekovne, i u j e d n o s time da
stvorimo jasnou o nama samima kao n j e n i m nosiocima,
kao n j e n i m suvriocima u naem osobnom htijenju. Mi
pokuavamo potpuno razumjeti jedinstvo, koje vlada u
svim historijskim postavljanjima cilja, u suprotstavljanju
i p r o i m a n j u njihovih preobraaja, a u stalnoj kritici, ko-
ja u vidu ima neprestano samo cjelovitu historijsku vezu
kao osobnu, da konano sagledamo zadau k o j u moemo
priznati kao jedinu nama osobno svojstvenu. Sagledava-
n j e ne izvana, iz fakta, i kao da je vremensko postajanje,
u k o j e m u smo m i sami postali, neko p u k o v a n j s k o kauzal-
no nizanje, nego iznutra. Mi, koji n e m a m o samo duhovno
naslijee ve nismo nita drugo nego historijski-duhovno

72
postali, samo tako imamo nama istinski svojstvenu zada-
u. N j u ne dobivamo kritikom bilo kojeg suvremenog ili
od davnina naslijeenog sistema, nekog znanstvenog ili
predznanstvenog svjetonazora (na koncu gotovo nekog
kineskog), nego samo iz kritikog razumijevanja cjelokup-
nosti povijesti nae povijesti. Jer, ona ima duhovno je-
dinstvo iz jedinstva i pokretne snage zadae koja hoe da
u povijesnom dogaanju u miljenju onih koji jedan za
drugoga i nadvremenski zajedno filozofiraju preko
stupnjeva nejasnosti dospije do zadovoljavajue jasnoe,
dok se konano ne razradi do savrene razumljivosti. Ta-
da ona stoji tu ne samo kao injenino nuna nego kao
nama, dananjim filozofima, predana zadaa. Mi smo upra-
vo to to smo kao funkcioneri novovjekovnog ljudstva,
kao nasljednici i sunosioci s m j e r a volje koji je skroz pro-
ima, a to smo iz prautemeljenja, koje je pak istodobno
naknadno utemeljenje i m i j e n j a n j e grkog prautemelje-
nja. U ovome poiva teleoloki poetak, istinsko roenje
evropskog duha uope.

Takva vrsta objanjavanja povijesti u povratnom pita-

n j u na prau temelj en je ciljeva, koji povezuju lanac budu-
ih generacija, ukoliko oni u n j i m a dalje ive u sedimen-
tiranim oblicima, ali koji se uvijek ponovno mogu probu-
diti i kritizirati u novoj ivotnosti; takva vrsta povratnog
pitanja n a naine kako dalje ivei ciljevi uvijek ponovno
sa sobom dovode nanovo pokuana postizanja cilja i uvi-
jek ponovno kroz nezado vol javan je nunost da ih se obja-
sni, pobolja, vie ili m a n j e radikalno preoblikuje to,
kaem, nije nita drugo nego pravo samoosvjetavanje fi-
lozofa s obzirom na to kamo on zapravo hoe, to je u nje-
m u volja iz volje i kao volja duhovnih predaka. To znai
uiniti sedimentiranu pojmovnost, koja je kao samorazum-
ljivost tlo njegova privatnog i nehistorijskog rada, ponov-
no ivom u njegovu skrivenom povijesnom smislu. To
znai u njegovu samoosvjetavanju istodobno nastaviti sa-
moosvjetavanje predaka i tako ne samo ponovno probu-
diti lanac mislilaca, njihovu misaonu socijalnost, njihovo
misaono zajednitvo, i za nas to preobraziti u ivu sada-
njost, nego na temelju te osuvremenjene cjelokupnosti
vriti odgovornu kritiku, kritiku vlastite vrste, koja svoje
tlo ima u tim historijskim osobnim postavljanjima svrha,
relativnim ispunjavanjima i uzajamnim kritikama, a ne
u privatnim samorazumljivostima sadanjih filozofa. Biti
samomislilac, autonomni filozof s voljom za osloboenje

73
od svih predrasuda, od njega zahtijeva uvid da su sve
njegove samo razumljivosti predrasude, da su sve predra-
sude nejasnosti iz tradicionalnog sedimentiranja, a ne mo-
da samo u svojoj istini neodlueni sudovi, te da to vri-
jedi ve o velikoj zadai, ideji, koja se zove filozofija.
Na n j u se povratno odnose svi filozofski valjani sudovi.
Historijsko povratno osvjetavanje vrste o k o j o j je ri-
je doista je dakle n a j d u b l j e samoosvjetavanje s obzirom
na samorazumljivost onoga kamo ovjek zapravo hoe kao
o n a j koji jest, kao historijsko bie. Samoosvjetavanje
slui odluivanju, a ono o v d j e naravno istodobno znai
nastavljanje najvlastitije zadae, tovie iz onog historij-
skog samoosvjetenja razumljene i objanjene zadae, ko-
j a je u sadanjosti n a m a zajedno zadana.
Meutim, svakom p r a u t e m e l j e n j u bitno pripada neko
konano utemeljenje koje je predano historijskom pro-
cesu. Ono je izvreno kada je zadaa dospjela do savre-
ne jasnoe, a time do apodiktike metode, koja je u sva-
kom koraku postizanja cilja stalni prolaz za nove kora-
ke koji i m a j u karakter apsolutno uspijevajuih, t j . apo-
diktinih koraka. Filozofija kao beskonana zadaa time
bi dospjela do svojega apodiktikog poetka, do svojega
horizonta apodiktikog nastavljanja. (Naravno, bilo bi u
temelju pogreno najprincipijelnijem smislu apodiktiko-
ga, koji se ovdje pokazuje, podmetnuti uobiajeni smisao
koji je preuzet iz tradicionalne matematike.)
Valja meutim upozoriti na nesporazum. Svaki histo-
rijski filozof vri svoja samoosvjetavanja, vodi svoje ras-
prave s filozofima svoje sadanjosti i prolosti. On se izra-
ava o svemu tome, u takvim o b j a n j a v a n j i m a on fiksira
svoje vlastito stajalite, stvara si tako samorazumijevanje
o svojemu vlastitome djelovanju, kao to su i njegove
objavljene teorije u njemu izrasle u svijest o tome da je
on htio tamo.
Pa ipak, ma kako historijskim istraivanjem bili tono
obavijeteni o takvim samointerpretacijama (pa i o i-
tavom nizu filozofa), iz toga jo ne saznajemo nita o to-
me k a m o se u skrivenom jedinstvu intencionalne unu-
tranjosti, koja jedino sainjava jedinstvo povijesti, u
svim tima filozofima htjelo. To se o i t u j e samo u ko-
nanom u t e m e l j e n j u , samo iz njega moe se otvoriti je-
dinstvena u s m j e r e n o s t svih filozofija i filozofa, a iz njega
se moe dobiti osvjetljenje, u k o j e m se proli mislioci

74
razumijevaju onako kako oni sami sebe ne bi nikada mo-
gli razumjeti.
To ini jasnim da se svojevrsna istina nekog takvog
teleolokog p r o m a t r a n j a povijesti nikada ne moe odlu-
no opovrgnuti citiranjem dokumentarskih samosvjedo-
enja ranijih filozofa, jer ona se iskazuje jedino u evi-
denciji kritikog ukupnog pogleda, koji doputa da iza
historijskih injenica dokumentiranih filozofema i nji-
hovog priinskog suprotstavljanja i usporeivanja zasvije-
tli smisaono-finalna harmonija.

16. Descartes kao prautemeljitelj kako novovje-

kovne ideje objektivistikog racionalizma tako
i transcendentalnog motiva koji ga razara

Sada idemo na to da zbiljski provedemo o b j a n j e n j e

jedinstvenog smisla novovjekovnih filozofskih pokreta
u n u t a r kojih se uskoro istakla naroita uloga koja je bila
dodijeljena razvitku nove psihologije. U tu svrhu mora-
mo se okrenuti prautemeljujuem geniju itave novovje-
kovne filozofije: Descartesu. Nakon to je kratko prije
toga Galilei bio izvrio p r a u t e m e l j e n j e nove prirodne zna-
nosti, Descartes je bio o n a j koji je koncipirao novu ideju
univerzalne filozofije i o d m a h u sistematskom toku: sa
smislom matematskog, moe se bolje rei, fizikalistikog
racionalizma donio filozofiju kao univerzalnu mate-
matiku. Ona dovodi takoer odmah do silne djelotvor-
nosti.
Dakle, to (prema ranije izvedenome) ne znai da je on
unaprijed tu ideju sistematski potpuno izmislio, a kamoli
da su je u ekspliciranom liku imali pred oima njegovi
suvremenici i sljedbenici koji su u znanostima n j o m stal-
no bili voeni. Da k tome bi bila nuna ve ona via si-
stematska izgraenost iste matematike u novoj ideji uni-
verzalnosti, koja u prvom relativnom sazrijevanju nastu-
pa kod Leibniza (kao mathesis universalis) i u zrelijem
liku kao matematika definitnih raznolikosti jo sada je
u ivom istraivanju. Kao uope historijske ideje, koje
i m a j u uina u velikim razvojima, ive ideje nove mate-
matike, nove prirodne znanosti, nove filozofije u svijesti
osobnosti, koje fungiraju kao njihovi nosioci razvitka, u
vrlo razliitim noetikim modusima: as kao instinkti te-
ei dalje bez ikakve sposobnosti tih osoba da o svrsi
svoga h t i j e n j a poloe raun, as kao rezultati neke vie

75
ili m a n j e jasne odgovornosti, kao nepotpuno postignuti
ciljevi, zatim preoblikujui se eventualno pomou obnov-
ljenih razmiljanja u sve preciznije ciljeve. S druge stra-
ne, imamo i moduse njihova pojednostavljivanja, zama-
gljivanja pri preuzimanju d r u g d j e ve preciziranih ideja,
koje sada poprimaju druge naine neodreenosti kao
ispranjene ideje koje su izblijedile u puke pojmove ri-
jei eventualno u p o k u a j i m a izlaganja optereujui se
lanim interpretacijama i si. Pri svemu tome, one su jo
pokretne snage u razvitku. Tako d j e l u j u ideje koje nas
ovdje zanimaju, i kod svih koji nisu odgojeni u matemat-
skom miljenju. Svakako valja paziti na to, kada se go-
vori o moi nove ideje filozofije koja djeluje kroz itavi
novi vijek, kroz svu znanost i obrazovanje, kao moi k o j u
je tek Descartes dohvatio i relativno vrsto obuhvatio.
Meutim, Descartes je bio praotac novoga vijeka ne
samo inauguracijom te ideje. Istodobno je n a j u d n i j e da
je on u svojim Meditacijama bio o n a j koji j e i ba u
n a m j e r i da novom racionalizmu i zatim eo ipso dualizmu
dade radikalno utemeljenje izvrio p r a u t e m e l j e n j e mi-
sli, koje su u svojem vlastitom historijskom djelovanju
(kao one koje slijede skrivenu teleologiju povijesti) bile
odreene za to da razbiju upravo t a j racionalizam otkri-
vanjem njegova skrivenog protusmisla: upravo one mi-
sli koje su u svojem vlastitom historijskom djelovanju
veritas nosile su u sebi duboko skriveni smisao, koji, do-
avi na vidjelo, njega potpuno i s k o r j e n j u j e .

17. Descartesov povratak u ego cogito. Izlaga-

nje smisla kartezijanske epoh

Razmotrimo tok prvih dviju kartezijanskih meditacija

u perspektivi koja doputa da se istaknu njegove openite
s t r u k t u r e tok u ego cogito, u ego cogitationes svagda-
n j i h cogitata. Naa je tema dakle to omiljeno ispitno pita-
n j e za filozofsku djecu. Uistinu, u tim prvim meditacija-
ma poiva dubina koju je tako teko iscrpsti da ak ni
Descartes to nije uzmogao tako malo, da je on dopu-
stio da se veliko otkrie, koje je ve imao u rukama, po-
novno omakne, ini mi se da bi jo danas, i moda tek
pravo danas, svaki samomislilac m o r a o te prve medita-
cije studirati s najveim produbljivanjem i ne biti za-
straen priinom primitivnosti, u n a p r i j e d poznatim kori-
tenjem novih misli za paradoksne i u osnovi pogrene

76
dokaze o bogu, te inae nekim ne jasnoama i mnogozna-
nostima i zatim takoer ne biti prebrzo umiren vla-
stitim opovrgavanjima. I m a m dobre razloge kad sada
svojem p o k u a j u briljivog izlaganja d a j e m prostor koji
ne ponavlja to Descartes kae, nego izvlai ono to je
zbiljski lealo u njegovu miljenju; a zatim lui to je
n j e m u samome postalo svjesno, a to je stanovite, sva-
kako vrlo prirodne samorazumljivosti n j e m u prekrilo od-
nosno podmetnulo njegovim mislima. To nisu samo ostaci
skolastikih tradicija, sluajne predrasude njegova doba,
nego samorazumljivosti tisuljea, kojih prevladavanje
uope moe postati mogue tek r a z j a n j e n j e m i milje-
n j e m do k r a j a originalnoga u njegovim mislima.
Filozofska je spoznaja po Descartesu apsolutno uteme-
ljena; ona mora poivati na temelju neposredne i apodik-
tike spoznaje, koja u svojoj evidenciji iskljuuje svaku
moguu s u m n j u . Svaki korak posredne spoznaje mora
moi postizati upravo takvu evidenciju. Pregled nad nje-
govim dosadanjim, steenim i preuzetim uvjerenjima,
pokazuje m u da se svugdje javljaju s u m n j e ili moguno-
sti sumnje. U toj situaciji je za njega i za svakoga tko
hoe postati ozbiljno filozof, neizbjeno da pone nekom
vrstom radikalne skeptine epoh, koja stavlja u pitanje
univerzum svih njegovih dosadanjih uvjerenja, unaprijed
u s k r a u j e svaku upotrebu suda o njima, svako zauzima-
n j e stava o njihovoj valjanosti ili nevaljanosti. Jednom u
svojemu ivotu svaki filozof mora tako postupiti, a ako
to nije uinio, mora i kada pak ve ima svoju filozofiju
tako postupiti. S ovom prije epoh valja dakle postupati
kao s nekom ostalom predrasudom. Tu kartezijansku
epoh ustvari karakterizira neki dosada neuveni radi-
kalizam, j e r ona obuhvaa izriito ne samo valjanost svih
dosadanjih znanosti, ne izuzevi ak ni matematiku koja
zahtijeva apodiktiku evidenciju, nego tovie valjanost
pred i izvanznanstvenog svijeta ivota, dakle svijet osje-
tilnog iskustva, koji j e stalno unaprijed dan u neupitnoj
samorazumljivosti, i svega n j i m hranjenog misaonog i-
vota, neznanstvenog i konano znanstvenog ivota. Prvi
p u t se, moemo rei, spoznajnokritiki stavlja u pita-
n j e najnii stupanj svake objektivne spoznaje, spoznajno
tlo svih dosadanjih znanosti, svih znanosti o svijetu: na-
ime iskustvo u obinom smislu, osjetilno iskustvo i
korelativno sam svijet: kao svijet koji u i iz toga isku-
stva za nas ima smisao i bitak, tako kako on stalno u ne-

77
upitnoj izvjesnosti vrijedi za nas kao jednostavno posto-
jei svijet, s tim i tim s a d r a j e m na pojedinanim real-
nostima te koji se samo u pojedinanostima povremeno
obezvreuje kao s u m n j i v ili kao nitavan priin. Odatle
su, meutim, u pitanje stavljeni i svi uini smisla i valja-
nosti koji su utemeljeni u iskustvu. Kao to smo ve spo-
menuli, ovdje ustvari lei historijski poetak spoznajne
kritike, i to kao radikalne kritike objektivne spoznaje.
Ponovno treba podsjetiti na to da antiki skepticizam,
poevi od Protagore i Gorgije, stavlja u pitanje episte-
me, t j . znanstvenu spoznaju bia o sebi, i nijee da on
pak ne nadmauje takav agnosticizam, nijekanje racional-
nih supstrukcija filozofije koja s n j e n i m tobonjim isti-
nama o sebi poprima i v j e r u j e da moe postii racionalnu
osebnost. Taj svijet da je racionalno nespoznatljiv, da
ljudska spoznaja ne moe dosezati iznad subjektivno-re-
lativnih pojava. Odatle je dakako bila mogunost (kao
npr. o dvoznanoj Gorgijinoj reenici Ne postoji nita)
dalje tjerati radikalizam; ali u zbiljnosti nikad se do toga
nije dolo. I u svim kasnijim vremenima negativistiki
praktino-etiki (politiki) postavljenom skepticizmu ne-
dostajao je originalni kartezijanski motiv: skroz kroz pa-
kao kvaziskeptine epoh, koja vie ne pretjerava, pro-
drijeti na ulazna vrata u nebo apsolutno racionalne filo-
zofije i n j u samu sistematski izgraditi.
Ali kako pak ta epoh treba to pruiti? Kako se upra-
vo pomou nje, koja ipak jednim u d a r c e m izvan igre
stavlja svaku spoznaju svijeta u svim njezinim likovima,
i onima jednostavnog iskustva svijeta, i koja time iz ruke
gubi bitak svijeta, jo treba pokazati pratio neposrednih
i apodiktikih evidencija? Odgovor glasi: ako iskljuim
sva zauzimanja stava o bitku ili n e b i t k u svijeta, ako se
suzdrim svake valjanosti bitka koja se odnosi na svijet,
meni ipak u n u t a r te epoh nije uskraena svaka valja-
nost bitka. Ja, ja koje vri epoh, nisam ukljuen u nje-
zino p r e d m e t n o podruje, tovie ako je zbiljski radi-
kalno i univerzalno vrim principijelno sam iskljuen.
Ja sam nuno kao n j e n vrilac. Upravo u tome nalazim
tono traeno apodiktino tlo, koje apsolutno iskljuuje
svaku moguu s u m n j u . Ma koliko se j a mogu baviti sum-
n j o m i sam, pokuavam misliti da je sve sumnjivo ili da
gotovo uistinu ne postoji, apsolutno j e evidentno da ja
ipak jesam kao o n a j koji sumnja, koji sve nijee. Neka
univerzalna s u m n j a ukida samu sebe. Za vrijeme univer-

78
zalne epoh meni je, dakle, na usluzi apsolutno apodikti-
na evidencija ja jesam. Ali u istoj evidenciji sadrano
je i ono vrlo raznoliko. Sum cogitans, t a j iskaz evidencije
konkretnije glasi: ego cogito cogitata qua cogitata. To
obuhvaa sve cogitationes, pojedinane i njihovu protje-
uu sintezu u univerzalno jedinstvo jedne cogitatio, u
kojima je kao cogitatum svijet i ono to m u je od mene
svagda misaono dodijeljeno imao i ima za mene valjanost
bitka; samo to ja sada kao filozofirajui te valjanosti ne
smijem vie vriti jednostavno na prirodan nain ni spoz-
n a j n o koristiti. U svojemu s t a n j u epoh nad svima nji-
m a ja ih vie ne smijem skupa vriti. Dakle, itav m o j
iskustveni, mislei, vrednujui i ostali aktivni ivot pre-
ostaje mi i tee takoer dalje, samo da je to to mi je
u tome pred oima stajalo kao taj svijet, kao svijet
koji za mene postoji i valja, postalo pukim fenomenom,
i to u pogledu svih n j e m u pripadnih odreenja. Ona sva
i taj sam svijet preobrazili su se u moje ideae, oni su
nerastavljive sastojine mojih cogitationes, upravo kao nji-
hova cogitata u epoh. Ovdje bismo dakle imali apso-
lutno apodiktinu sferu bitka koja je susadrana u nazivu
ego, a ne moda samo jedan aksiomatski stav ego co-
gito ili sum cogitans.
Meutim, valja dodati jo neto, neto naroito udno.
Pomou epoh prodro sam do one sfere bitka koja prin-
cipijelno prethodi svakom za mene moguem biu i nje-
govim sferama bitka, kao njihova apsolutno apodiktina
pretpostavka. Ili, to za Descartesa jednako znai: ja, ja
vrenja epoh, jesam ono to je jedino apsolutno bez
sumnje, to principijelno iskljuuje svaku mogunost sum-
nje. to inae nastupa kao apodiktino, kao npr. matemat-
ski aksiomi, puta svakako otvorenima mogunosti sum-
nje, dakle i mogunost miljenja lanosti ona je isklju-
ena i zahtjev apodiktinosti opravdan tek kada uspijeva
neko posredno i apsolutno apodiktino utemeljenje, koje
n j u svodi natrag na onu jedinu apsolutnu praevidenciju,
na koju upravo valja natrag svesti svu znanstvenu spo-
znaju ako filozofija treba postati mogua.

18. Descartesovo pogreno samotumaenje: psi-

hologistiko iskrivljavanje pomou epoh do-
bivenog istog ego
Ovdje moramo iznijeti neto to smo u dosadanjem
izlaganju namjerno preutjeli. Time e doi na vidjelo

79
 skrivena dvoznanost kartezijanskih misli; pokazuju se
dvije mogunosti da se te misli shvate, da ih se izgradi,
da se postave znanstvene zadae od kojih je za Descar-
tesa bila samo jedna ona koja je unaprijed samora-
zumljiva. Tako je smisao njegovih prikaza faktiki (kao
njegov) jednoznaan; ali ta jednoznanost naalost potje-
e otuda to on zbiljski ne provodi originalni radikalizam
svojih misli, to on sva svoja predmiljenja zbiljski ne
podvrgava pod epoh, to on svijet zbiljski u svemu ne
podvrgava pod epoh (zagrauje), to on, promaivi
svoj cilj, ne izvlai upravo najznaajnije to j e on u ego
epoh bio dobio, da bi na ovome isto razvio filozofsko
thaumazein. U usporedbi s tim to je neko takvo razvi-
janje, i to vrlo brzo, moglo dati bilo je sve to on od
novoga zbiljski donosi na svjetlo ma kako originalno
i daleko djelotvorno ono bilo u stanovitom smislu po-
vrno i k tome se obezvreuje njegovim tumaenjem.
Naime, udei se o tome u epoh tek otkrivenom ego,
on sam dodue pita kakav je to ja, da li je moda ja o-
vjek, osjetilno zorni ovjek zajednikog ivota. On pak
iskljuuje tijelo kao to osjetilni svijet uope tako i
ovo potpada pod epoh i tako se za Descartesa ego
o d r e u j e kao mens sive animus sive intellectus.

Ovdje bismo meutim imali neka pitanja. Zar se epoh

ne odnosi na cjelinu mojih (onoga koji filozofira) pret-
hodnih danosti, dakle na itav svijet sa svim ljudima, a
na ove ne samo u pogledu njihovih pukih tijela? I tako
na mene sama kao itava ovjeka, kao onoga koji u pri-
r o d n o m imutku svijeta sam sebi stalno valjam? Nije li
Descartes ve unaprijed svladan Galilejevom izvjesnou
nekog univerzalnog i apsolutno istog tjelesnog svijeta s
razlikom onoga to se moe samo osjetilno uiniti iskus-
tvom i onoga to je kao matematsko stvar istog milje-
n j a ? Nije li n j e m u ve samorazumljivo da osjetilnost upu-
u j e na bie o sebi, samo to ona moe varati, i da mora
postojati neki racionalni put da se to odlui i da se bie
o sebi spozna u matematskoj racionalnosti? Ali zar nije
to sve u j e d n o zagraeno pomou epoh, i to ak kao mo-
gunost? Oito je da Descartes unaprijed, usprkos radika-
lizmu bez pretpostavaka koji on zahtijeva, ima cilj za koji
p r o b o j tom ego treba biti sredstvo. On ne vidi da j e
on t a j radikalizam napustio ve s u v j e r e n j e m o mogu-
nosti cilja i ovoga sredstva. Pukom odlukom za epoh, za
radikalno suzdravanje od svih p r e t h o d n i h danosti, svih

80
prethodnih valjanosti o svjetskome, to nije uinjeno; epo-
h se m o r a izvriti ozbiljno i ostati. Ego nije reziduum
svijeta, nego apsolutno apodiktino postavljanje, koje se
omoguuje samo pomou epoh, samo zagraivanjem
ukupne valjanosti svijeta, i kao jedino se omoguuje.
Dua je m e u t i m reziduum jedne prethodne apstrakcije
istog tijela, i p r e m a t o j apstrakciji, u n a j m a n j u r u k u
priinski, dopunski dio toga tijela. Ali (kao to ne valja
ispustiti iz panje) ta se apstrakcija ne deava u epoh,
nego na nain p r o m a t r a n j a istraivaa prirode ili psiho-
loga na prirodnom tlu zateenog, samorazumljivo posto-
jeeg svijeta. Mi emo jo govoriti o tim apstrakcijama
i priinu njihove samorazumljivosti. Ovdje je dosta da
postane jasno to da je u f u n d a m e n t i r a j u i m razmatranji-
ma meditacije onima uvoenja epoh i njezina ego
pomou identifikacije toga ego s istom duom nastupio
raskid konzekvencije. itava tekovina, veliko otkrie toga
ego obezvreuje se protusmisaonim podmetanjem: neka
ista dua nema u epoh gotovo nikakvog smisla, bilo kao
dua u zagradi, t j . kao puki fenomen, bilo kao tije-
lo. Ne predvia se novi p o j a m fenomena koji prvi p u t
izrasta s kartezijanskom epoh.

Vidi se kako j e teko odrati i iskoristiti takvu neu-

venu p r o m j e n u stava kao to j e p r o m j e n a radikalne i
univerzalne epoh. Odmah bilo gdje puca prirodni ljud-
ski razum, bilo to iz naivne valjanosti svijeta, i iskriv-
ljava novovrsno miljenje koje je omogueno i zahtijeva-
no u epoh. (Otuda i naivni prigovori skoro svih mojih fi-
lozofskih suvremenika protiv mojega kartezijanizma od-
nosno protiv fenomenoloke redukcije na koju sam se
ja pripremio s ovim prikazom kartezijanske epoh.) Ta
skoro neiskorjenjiva naivnost takoer ini da stoljeima
skoro nitko nije bio protiv samorazumljivosti mogu-
nosti zakljuivanja iz ego i njegova kogitativnog ivota
na neto vanjsko i da zapravo nitko nije sebi postavio
pitanje da li bi u pogledu te egoloke sfere bitka ono
vanjsko uope moglo imati neki smisao to dakako
t a j ego ini jednim paradoksom, najveom od svih z^go-
netaka. Meutim, moda mnogo, tovie za neku filozo-
f i j u sve ovisi o toj zagonetki, a moda je potres to ga j e
sam Descartes doivio pri otkrivanju toga ego ipak za
nas m a n j e duhove znaajan kao oglas za to da se u tome
najavilo neto istinski veliko i najvee, to je kroz sva

81
lutanja i zablude j e d n o m moralo doi na svjetlo dana
kao arhimedovska toka svake prave filozofije.
Novi motiv povratka na ego, im je jednom stupio u
povijest, oitovao je svoju u n u t r a n j u monost u tome
to je usprkos svojim iskrivljavanjima i pomraenjima
uveo novo razdoblje filozofije i usadio mu novi telos.

19. Descartesov prvenstveni interes za objektivi-

zam kao temelj njegova pogrenog samotu-
maenja

U kobnom obliku p o d m e t a n j a vlastitog duevnog ja za

ego, psiholoke imanencije za egoloku imanenciju, evi-
dencije psihikog unutranjeg ili samozamjeivainja
za egoloko samozamjeivanje i m a j u meditacije uinka
kod Descartesa i historijski d j e l u j u dalje do dananjeg
dana. On sam doista v j e r u j e da na putu zakljuaka na
ono transcendentno vlastite duevnosti moe dokazati dua-
lizam konanih supstancija (posredovano prvim zaklju-
kom na transcendenciju Boga). Jednako tako on misli da
rjeava za njegov protusmisaoni stav znaajan problem,
koji se nakon toga u preobraenom obliku ponovno vra-
a kod Kanta: kako umne tvorbe koje su proizvedene u
m o j e m u m u (moje vlastite clarae et distinctae perceptio-
nes) u m n e tvorbe matematike i matematskih prirod-
nih znanosti mogu zahtijevati objektivno istinitu, me-
tafiziki transcendentnu valjanost. to novi vijek naziva
teorijom razuma ili uma, u pregnantnom smislu: kritikom
uma, transcendentalnom problematikom, ima svoj smisa-
oni korijen u kartezijanskim meditacijama. Stari vijek
slinoga nije poznavao jer su n j e m u bili tui kartezijan-
ska epoh i n j e n ego. Tako s Descartesom ustvari poinje
potpuno novovrsno filozofiranje, koje svoja posljednja
u t e m e l j e n j a trai u subjektivnome. A da Descartes ostaje
u istom objektivizmu, usprkos njegovu subjektivnom ute-
meljenju, postalo je mogue samo time to se inilo da
je mens, koja je prije svega u epoh stajala za sebe i
fungirala kao apsolutno spoznajno tlo za u t e m e l j e n j a ob-
jektivnih znanosti (univerzalno govoreno, filozofije), isto-
dobno suutemeljena kao prava tema u istoj, naime u psi-
hologiji. Descartes ne ini sebi jasnim da ego, njegovo ja
koje je pomou epoh lieno svijeta, u ijim funkcionira-
juim cogitationes svijet ima svaki smisao bitka to ga
on ikada za n j e g a moe imati, ne moe u svijetu nastu-

82
piti kao tema budui da sve svjetsko svoj smisao crpi
upravo iz tih funkcija, dakle i vlastiti duevni bitak, j a
u obinom smislu. Naravno, n j e m u je tek pravo bilo ne-
pristupano r a z m a t r a n j e da ego, tako kako se ono otkri-
va u epoh kao za sama sebe postojee, jo gotovo nije
neko ja koje druga ili mnoga su-ja moe imati izvan
sebe. N j e m u je ostalo skriveno da se sva takva razliko-
vanja kao ja i ti, u n u t r a i izvana konstituiraju tek u
apsolutnom ego. Tako se razumije zato Descartes u svo-
joj hitnosti, da objektivizam i egzaktne znanosti utemelji
kao one koje d o p u t a j u metafiziki apsolutnu spoznaju,
sebi ne postavlja zadau da sistematski ispita isto ja
ostajui konzekventno u epoh prema tome to je nje-
mu svojstveno od akata, od sposobnosti i to ono u njima
proizvodi kao intencionalni uin. Budui da on ne ustra-
java, n j e m u se ne moe otvoriti silna problematika: da
sistematski povratno pita o svijetu kao fenomenu u
ego, u kojim je imanentnim uinima ega, koji se zbiljski
mogu pokazati, svijet dobio svoj smisao bitka. Analitika
ega kao mens za njega je oito bila stvar budue objek-
tivne psihologije.

20. I n t e n c i o n a l n o s t kod Descartesa

Fundamentirajue prve meditacije bile su p r e m a to-
me zapravo dio psihologije, od koje jo izriito valja is-
taknuti kao najznaajniji moment, koji meutim ostaje
potpuno nerazvijen: intencionalnost koja ini bit egolo-
kog ivota. Druga rije za to jest cogitatio, npr. to isku-
sei, mislei, osjeajui, htijui neto imati svjesno itd.;
j e r svaka cogitatio ima svoj cogitatum. Svaka je u naji-
rem smislu neko pomiljanje, pa tako svakoj pripada
bilo koji modus izvjesnosti izvjesnost naprosto, slut-
nja, dranje vjerojatnim, s u m n j a itd. U vezi s tim stoje
razlike obistinjavanja i neobistinjavanja odnosno istinitog
i lanog. Ve se vidi da naslov problema intencionalnosti
u sebi neodvojivo obuhvaa probleme razuma ili proble-
me uma. Dakako, nema govora o zbiljskom postavljanju
i r a z m a t r a n j u teme intencionalnosti. S druge strane,
ipak itavo tobonje f u n d i r a n j e nove univerzalne filozo-
fije iz ego valja karakterizirati i kao teoriju spoznaje,
t j . kao teoriju o tome kako ego u intencionalnosti svoga
u m a (pomou akata uma) proizvodi objektivnu spoznaju.
Kod Descartesa svakako to znai: spoznaju koja metafi-
ziki transcendira ego.

83
 21. Descartes kao ishodite obiju linija razvitka:
racionalizma i empirizma

Ako sada pratimo linije razvitka koje potjeu od Des-

cartesa, jedna, racionalistika linija vodi preko Male-
branchea, Spinoze, Leibniza kroz Wolffovu kolu do Kan-
ta, do obrata. U n j o j dalje poletno djeluje i razvija se u
velike sisteme duh novovrsnog racionalizma kako m u ga
je bio usadio Descartes. Ovdje dakle vlada u v j e r e n j e da
se u metodi mos geometricusa moe ozbiljiti apsolutno
utemeljena, univerzalna spoznaja o svijetu koji j e mi-
ljen kao neka transcendentna osehnost. Upravo protiv
toga uvjerenja, protiv takvog dosega nove znanosti koji
see u transcendentno, konano protiv ovoga samog
reagira engleski empirizam p r e m d a jednako tako jako
odreen Descartesom. Ali on je reakcija sline vrste kao
reakcija antikog skepticizma protiv tadanjih sistema ra-
cionalne filozofije. Novi skeptiki empirizam poinje ve
s Hobbesom. Po svojemu golemom u t j e c a j u u psihologiji
i spoznajnoj teoriji za nas je, meutim, zanimljivija Lo-
ckeova kritika razuma i n j e n a najblia nastavljanja u
Berkeleya i Humea. Ta linija razvitka naroito je znaaj-
na zbog toga to je ona bitni dio historijskog puta na
k o j e m u Descartesov psiholoki iskrivljeni transcendenta-
lizam (ako ve sada smijemo tako nazvati njegov origi-
nalni o b r a t u ego) pomou razvijanja svojih konzekvenci-
ja trai da se razradi u svijest svoje neodrivosti i odatle
u svojega istinskog smisla svjesniji i praviji transcenden-
talizam. Prvo i historijski n a j z n a a j n i j e ovdje je bilo sa-
mootkrivanje empiristikog psihologizma (senzualistiko-
-naturalistikog smjera) kao nepodnosivog protusmisla.

22. Lockeova naturalistiko-spoznajnoteoretska

psihologija

U empiristikom razvitku kao to znamo nova

psihologija, koja je zahtijevana o t c j e p l j e n j e m iste pri-
rodne znanosti kao korelat, dospijeva do prvog konkret-
nog izvoenja. Ona se dakle bavi unutarpsiholokim istra-
ivanjima u polju sada od tjelesnosti odvojene due kao i
fiziolokim i psihofizikim o b j a n j e n j i m a . S druge stra-
ne, ta psihologija slui spram kartezijanske potpuno no-
voj i vrlo diferencirano izoblikovanoj teoriji spoznaje. U
Lockeovom velikom djelu to je od poetka prava namje-

84
ra. Ona se n a d a j e kao novi pokuaj da prui upravo ono
to su namjeravale dati Descartesove meditacije: spo-
znajnoteoretsko u t e m e l j e n j e objektivnosti objektivnih zna-
nosti. Skeptino dranje te n a m j e r e od poetka se poka-
zuje u p i t a n j i m a o opsegu, dometu, stupnjevima izvjes-
nosti ljudske spoznaje. O dubinama kartezijanske epoh
i redukcije n a ego Locke ne osjea nita. On jednostavno
preuzima ego kao duu, koja upravo u evidenciji samo-
iskustva upoznaje svoja u n u t r a n j a stanja, akte i sposob-
nosti. Samo to pokazuje u n u t r a n j e samoiskustvo, samo
nae vlastite ideje su neposredno evidentno dane. Sve
izvansvjetsko iskljueno je.
Tako je prvo unutarpsiholoka analiza, isto na osnovi
u n u t r a n j e g iskustva pri emu se, meutim, o iskustvi-
ma drugih ljudi i shvaanju samoiskustva ini upotreba
koja pripada meni, jednom ovjeku meu ljudima, kori-
sti se dakle objektivna valjanost zakljuaka na druge.
Kao to pak uope itavo istraivanje protjee kao objek-
tivno psiholoko, tovie rekurira ak na fizioloko dok
je ipak u pitanju sva ta objektivnost.
Descartesov pravi problem, problem transcendencije
egolokih (kao unutarpsiholoki interpretiranih) valjano-
sti, u tome svih izvansvjetskih naina zakljuivanja, pita-
n j e kako one koje su same ipak cogitationes u zatvorenoj
dui t r e b a j u moi utemeljiti izvanduevni bitak kod
Lockea otpada ili se pomie u problem psiholoke geneze
realnih doivljaja valjanosti i pripadnih sposobnosti, i-
njenica da su osjetilne danosti, otrgnute proizvoljnosti
njihove proizvodnje, afekcije izvana, da one bjelodano do-
kazuju izvansvjetska tijela, n j e m u nije nikakav problem,
nego samorazumljivost.
Za buduu psihologiju i spoznajnu teoriju naroito je
kobno to on ne koristi kartezijansko prvo uvoenje co-
gitatio kao cogitatio cogitatum dakle intencionalnost
to je nije spoznao kao temu (kao najistinskiju temu
fundamentirajuih istraivanja). On je slijep za itavo raz-
likovanje. Dua je neto zatvoreno realno za sebe tako
kao neko tijelo; dua se u naivnom naturalizmu sada
shvaa jednako kao prostor za sebe, u njegovoj uvenoj
usporedbi: kao neka pisaa ploa na koju duevne dano-
sti dolaze i odlaze. Taj senzualizam danosti s naukom o
vanjskom i u n u t r a n j e m osjetilu vlada psihologijom i
spoznajnom teorijom stoljeima i jo do dananjeg dana

85
ne mijenjajui svoj temeljni smisao, uprkos uobiajenom
suzbijanju psihikog atomizma. U Lockeovu govoru na-
ravno, i sasvim neizbjeno, to znai: percepcije, zamjedbe,
predodbe o stvarima, ili vjerovanje u neto, h t j e t i
neto i si. Ali da u percepcijama, u samim doivljajima
svijesti poiva ono u tome svjesno kao takvo, da je per-
cepcija u samoj sebi percepcija neega, ovog prostora,
ostaje nezamijeeno.
Kako tu treba istraiti duevni ivot, koji je sasvim
ivot svijesti, intencionalni ivot ja, koje ima predmet-
nosti kao n j e m u svjesne, n j i m a se bavi spoznajui, vred-
nujui itd., kako se on treba ozbiljno istraiti pri previdu
intencionalnosti, kako se tu uope mogu zapoeti istra-
ivati problemi uma? I mogu li se oni uope istraivati
kao psiholoki? Ne lee li na k r a j u iza psiholoko-spo-
znajnoteoretskih problema oni od Descartesa dotaknuti,
ali ne i shvaeni problemi ega one kartezijanske epoh?
Moda to nisu nevana pitanja i d a j u unaprijed s m j e r
samomisleem itatelju. U svakom sluaju, ona su pret-
hodna naznaka onoga to u d a l j n j i m dijelovima spisa tre-
ba postati ozbiljnim problemom odnosno sluiti kao put
u filozofiju, koju valja zbiljski provesti bez predrasuda,
filozofiju iz najradikalnijeg utemeljenja, u postavljanju
problema, u metodi, u sistematski zavravajuem radu.
Zanimljivo je takoer da Lockeova skepsa u pogledu
racionalnog ideala znanosti i njegovo ograniavanje dose-
ga novih znanosti (koje treba da zadre svoje pravo) vodi
u novovrsni agnosticizam. Ne porie se, kao u antikoj
skepsi, uope mogunost znanosti, p r e m d a se ipak ponov-
no prihvaaju nespoznatljive stvari o sebi. Naa ljudska
znanost iskljuivo je upuena na nae predodbe i poj-
movne tvorbe, pomou kojih mi dodue moemo stvarati
zakljuke u transcendentno, dok ipak principijelno ne mo-
emo dobiti prave predodbe o samim stvarima o sebi,
predodbe koje adekvatno izraavaju njihovu vlastitu bit.
Adekvatne predodbe i spoznaje i m a m o samo o naoj vla-
stitoj duevnosti.

23. Berkeley. Psihologija Davida Humea kao fik-

cionalistika teorija spoznaje: bankrot filo-
zofije i znanosti

Lockeove naivnosti i inkonzekvencije vode brzom usa-

v r a v a n j u njegova empirizma, koji t j e r a dalje u paradok-

86
sni idealizam i konano zavrava u potpunom protusmi-
slu. Fundament o s t a j e senzualizam i prividna samorazum-
ljivost da je jedino nesumnjivo tlo svake spoznaje samo-
iskustvo i njegovo carstvo imanentnih danosti. Otuda
Berkeley u prirodnom iskustvu pojavljujue tjelesne stva-
ri reducira na komplekse samih osj etilnih danosti u ko-
jima se one pojavljuju. Nikakav zakljuak nije pomisliv
kojim bi se iz tih osjetilnih danosti moglo zakljuiti na
drugo nego ponovno na takve danosti. To bi mogao biti
samo neki induktivni zakljuak, t j . zakljuak koji potjee
iz asocijacije ideja. Neka o sebi postojea materija, pre-
ma Lockeu je ne sais quoi, bila bi filozofski pronalazak.
Znaajno je takoer da on pritom nain tvorbe pojmova
racionalne znanosti razrjeava u senzualistiku kritiku spo-
znaje.
U tim smjerovima Hume ide do kraja. Sve kategorije
objektivnosti, znanstvene u kojima znanstveni ivot, pred-
znanstvene u kojima svakidanji ivot misli neki objek-
tivni, izvanduevni svijet, fikcije su. Prije svega, matemat-
ski pojmovi: broj, veliina, kontinuum, geometrijska fi-
gura itd. Oni su, rekli bismo, metodski nune idealizacije
zorno danoga. U smislu Humea one su, meutim, fikcije,
i jednako tako u d a l j n j e m slijedu itava toboe apodik-
tina matematika. Izvor tih fikcija valja dakako objasniti
psiholoki (naime na tlu imanentnog senzualizma), t j . iz
imanentne zakonitosti asocijacija i relacija izmeu ideja.
Ali i kategorije predznanstvenog, jednostavno zornog svi-
jeta, kategorije tjelesnosti (naime identitet u s t r a j n i h ti-
jela koji poiva toboe u neposredno iskuseem zoru)
jednako tako kao toboe iskuseni identitet osobe, nisu ni-
ta nego fikcije. Mi kaemo npr. to drvo tamo i razli-
k u j e m o od njega njegove izmjenine naine pojavljivanja.
Ali imanentno duevno tu nije nita nego ti naini po-
javljivanja. To su kompleksi danosti i uvijek ponovno
kompleksi danosti, dakako meusobno regulirani pomou
asocijacija, povezani, ime se objanjava varka onog
iskustvenog identinog. Isto tako za osobu identino ja
nije nikakav datum, nego neprekidno izmjenina h r p a da-
nosti. Identitet je psiholoka fikcija. U fikcije takve vrste
spada i kauzalnost, nuna posljedica. Imanentno iskustvo
pokazuje samo post hoc. Propter hoc, nunost posljedice,
fiktivno je razlikovanje. Tako se u Humeovu Treatise u
fikciju preobraava svijet uope, priroda, univerzum iden-
tinih tijela, svijet identinih osoba, zatim i objektivna

87
znanost, koja ih spoznaje u njihovoj objektivnoj istini.
Konzekventno m o r a m o rei: um, spoznaja, takoer i spo-
znaja istinitih vrednota, istih ideala svake, i etike vrste
sve je to fikcija.
Dakle, to je ustvari bankrot objektivne spoznaje. Hume
zavrava u osnovi u solipsizmu. Jer, kako bi zakljuci iz
danosti na danosti trebali moi prekoraiti imanentnu
sferu? Dakako, H u m e n i j e postavio to pitanje, svakako ni
rijei nije o tome rekao kako pak stoji s onim umom,
s u m o m Humea, koji j e utemeljio ovu teoriju kao istinu,
koji je proveo analizu due, pokazao te zakone asocijacija.
Kako uope povezuju pravila asocijativnog zajednikog
reda? ak ako bismo o n j i m a znali, zar bi samo znanje
ponovno bilo neki d a t u m na ploi?
Kao svaki skepticizam, svaki iracionalizam, i Humeov
ukida sam sebe. Koliko je udnovat Humeov genij, toliko
je alosno to se s time ne zdruuje odgovarajui veliki
filozofski ethos. To se pokazuje u tome to je Hume u
svojem itavom prikazu revan da protusmisaone rezulta-
te blago zastre i u bezazlenost pogreno tumai, p r e m d a
(u zavrnom poglavlju I. sveska Treatise) ipak ocrtava
neizmjernu nepriliku u koju dospijeva konzekventni teo-
retski filozof. Umjesto da prihvati b o r b u s protusmislom,
u m j e s t o da otkrije tobonje samorazumljivosti na koji-
ma poiva t a j senzualizam i uope psihologizam, da bi
prodro do jednodunog samorazumijevanja i prave spoz-
n a j n e teorije, on ostaje u udobnoj i vrlo dojmljivoj ulozi
akademskog skepticizma. Tim p o n a a n j e m on je postao
otac jo uvijek djelotvornog slabanog pozitivizma koji
izmie filozofskim ponorima ili ih povrno prekriva, za-
dovoljavajui se uspjesima pozitivnih znanosti i njihovim
psihologistikim o b j a n j e n j e m .

24. U protusmislu Humeove skepse skriven je

pravi filozofski motiv potresanja
objektiviztna

Stanimo trenutak. Zato Humeov Treatise (nasuprot

k o j e m u j e Esej o ljudskom razumu loe ublaavanje) zna-
i tako veliki historijski dogaaj? to se tu bilo dogodi-
lo? Kartezijanski radikalizam bez pretpostavaka, sa svr-
hom da pravu znanstvenu spoznaju svede n a posljednje
izvore valjanosti i da je iz n j i h apsolutno utemelji, zahti-
jevao je subjektivno usmjerena r a z m i l j a n j a , povratak na

88
spoznajue ja u njegovoj imanenciji. Ma kako se malo
moglo opravdati Descartesovo spoznaj no teoretsko misaono
voenje, vie se nije moglo izbjei nunosti toga zahtjeva.
Ali, zar je trebalo kartezijanski postupak poboljati, zar
je njegov cilj da se novi filozofski racionalizam apsolutno
utemelji jo bilo mogue postii nakon skeptinih napada?
Za to je unaprijed govorio golemi zamah naglih matemat-
skih i prirodoznanstvenih otkria. Tako su svi koji su
sami sudjelovali u tim znanostima istraivanjem ili stu-
dijem bili unaprijed ve svjesni toga da njihova istina,
njihova metoda o sebi ima peat konanosti i uzornosti.
I sada empiristiki skepticizam donosi na svjetlo dana
ono to je nerazvijeno lealo u kartezijanskom fundamen-
talnom p r o m a t r a n j u , naime da je cjelokupna spoznaja
svijeta, predznanstvena i znanstvena, neizmjerna zagone-
tka. Descartes se lako slijedio pri povratku na apodiktini
ego u interpretaciji njega kao due, u shvaanju praevi-
dencije kao evidencije unutranjeg zamjeivanja. Sto
je zatim bilo i uvjerljivije nego nain na koji je Locke
realnost odvojene due i u n u t a r u n j o j protjeue povje-
snosti, unutarduevne geneze, ilustrirao pomou white
paper i prema tome naturalizirao tu realnost? A da li
je zatim trebalo izbjei Berkeleyev i Humeov idealizam
i konano skepticizam sa svim njegovim protusmislom?
Kakva paradoksija! Nita nije moglo slabiti vlastitu sna-
gu brzo naraslih i u njihovim vlastitim uinima nenapad-
nih egzaktnih znanosti, vjeru u njihovu istinu. Pa ipak,
im se uzelo u obzir da su one uini svijesti spoznajuih
subjekata, njihova se evidencija i jasnost preobrazila u
nerazumljivi protusmisao. Descartesovo shvaanje da ima-
nentna osjetilnost proizvodi slike svijeta nije pobudilo
nikakvu smutnju; ali kod Berkeleya ta osjetilnost je pro-
izvodila sam tjelesni svijet, a kod Humea je proizvela
itavu duu s njenim impresijama i idejama njihovim
fizikim analogno miljenim pripadnim snagama, zakoni-
ma asocijacija (kao paralela zakonu gravitacije!), itav
svijet, sam svijet, a ne moda samo neku sliku ali da-
kako, t a j proizvod je bio samo fikcija, u n u t r a n j e prire-
ena i zapravo sasvim neodreena predodba. A to vrijedi
za svijet racionalnih znanosti kao i za svijet experientia
vaga.

Zar se ovdje, uprkos protusmislu koji je mogao poi-

vati u posebnostima pretpostavaka, nije mogla osjetiti
skrivena neizbjena istina; zar se ovdje nije pokazao pot-

89
 puno novi nain u t e m e l j e n j a objektivnosti svijeta i nje-
gova itavog smisla bitka i korelativno smisla bitka objek-
tivnih znanosti, koji nain nije napao njihovo vlastito
pravo, ali svakako njihov filozofski, njihov metafiziki
zahtjev: zahtjev apsolutne istine? Sada se konano moglo
i moralo spoznati to je u tim znanostima bilo sasvim
nezamijeeno da je ivot svijesti inidbeni ivot, koji
pravo ili loe prua smisao svijeta; ve kao osjetilno zor-
ni, a tek pravo kao znanstveni ivot. Descartes se nije bio
udubio u to da tako kao to je osjetilni svijet, svijet sva-
kodnevnice, cogitatum osjetilnih cogitationes, tako je znan-
stveni svijet cogitatum znanstvenih cogitationes, pa nije
primijetio krug u kojemu je stajao, kad je ve u dokazu
boga pretpostavio mogunost zakljuaka koji transcendi-
r a j u ego, dok se ta mogunost ipak tek trebala utemeljiti
pomou toga dokaza. N j e m u je sasvim daleka bila misao
da bi itav svijet sam mogao biti cogitatum iz univerzalne
sinteze raznoliko protjeuih cogitaiones i da bi na viem
s t u p n j u umni uin na tome izgraenih znanstvenih cogi-
tationes mogao biti konstitutivan za znanstveni svijet. Ali
nije li ta misao postala bliska pomou Berkeleya i
Humea pod pretpostavkom da je protusmisao toga
empirizma poivao samo u stanovitoj tobonjoj samora-
zumljivosti kojom je imanentni u m bio unaprijed istje-
ran? Ponovnim oivljavanjem i radikaliziranjem kartezi-
janskog temeljnog problema pomou Berkeleya i Humea
bio je, p r o m a t r a n o iz naeg kritikog prikaza, n a j d u b l j e
potresen dogmatski objektivizam: ne samo matematizi-
rajui objektivizam koji oduevljava suvremenike, koji je
zapravo samom svijetu pripisao neku matematski-racio-
nalnu osebnost (koju u naim vie ili m a n j e savrenim
teorijama i sve bolje takorei odslikavamo), nego objek-
tivizam uope koji je vladao tisuljeima.

25. T r a n s c e n d e n t a l n i motiv u racionalizmu:

Kant ova koncepcija transcendentalne
filozofije
Kao to je poznato i Hume zauzima naroito mjesto
u povijesti obratom to ga je uinio u razvitku Kantova
miljenja. U mnogo citiranoj reenici Kant sam kae da
ga je H u m e probudio iz njegova dogmatskog drijemea i
da j e njegovim istraivanjima na polju spekulativne filo-
zofije dao drugi smjer. Zar je dakle Kantova historijska
misija bila to je iskusio onaj potres objektivizma o ko-

90
jemu sam upravo govorio i to je u svojoj transcenden-
talnoj filozofiji poduzeo r j e e n j e zadae k o j o j je Hume
izbjegao? Odgovor mora glasiti poriui. To je novovrsni
transcendentalni subjektivizam koji poinje s Kantom i
mijenja se u nove likove u sistemima njemakog idealiz-
ma. Kant ne pripada liniji razvitka koja kontinuirano dje-
luje od Descartesa preko Lockea, on nije nastavlja Hu-
mea. Njegova interpretacija Humeove skepse i nain kako
reagira na n j u uvjetovani su vlastitim podrijetlom iz Wolf-
fove kole. Revolucija u nainu miljenja, koja se mo-
tivira Humeovim poticajem, nije u s m j e r e n a protiv empi-
rizma, nego protiv naina miljenja postkartezijanskog ra-
cionalizma kojega je veliki dovritelj bio Leibniz i koji
je svoj sistematsko udbeniki prikaz, svoj najdjelotvor-
niji, daleko najuvjerljiviji lik bio dobio pomou Chr.
Wolff a.
to znai prije svega, sasvim openito shvaeno, dog-
matizam koji Kant i s k o r j e n j u j e . Ma koliko u postkarte-
zijanskoj filozofiji meditacije dalje djelovale, ipak se
upravo strastveni radikalizam, koji ih pokree, nije bio
prenio na Descartesove sljedbenike. Bilo se brzo spremno
priznati ono to je Descartes u povratnom pitanju o pos-
l j e d n j e m izvoru sve spoznaje tek htio utemeljiti i to je
naao tako tekim da utemelji apsolutno, metafiziko
pravo objektivnih znanosti, cjelovito shvaeno: filozofije
kao jedne objektivne univerzalne znanosti ili, to je isto,
pravo spoznajueg ego da svoje u m n e tvorbe, na osnovi
evidencija koje se odigravaju u njegovoj mens, pusti da
vrijede kao priroda s nekim smislom koji ga transcendira.
Nova koncepcija tjelesnog svijeta koji se zatvorio kao pri-
roda, prirodne znanosti koje se odnose na n j u ; korelativ-
na koncepcija zatvorenih dua i u odnosu na n j u zadaa
nove psihologije, a u racionalnoj metodi p r e m a matemat-
skom uzoru to se sve provelo. Racionalna filozofija je
bila na djelu u svakom smjeru, interes je bio poklonjen
otkriima, teorijama, strogosti njihove rijeenosti, pri-
m j e r e n o tome openitosti metode i njezinu usavravanju.
Tu je dakle bilo mnogo govora o spoznaji, pa i u znanstve-
noj openitosti. Ali ta spoznajna refleksija nije bila trans-
cendentalna refleksija spoznaje, nego spoznajno-praktina,
dakle slino onoj koju vri djelatnik u bilo k o j o j drugoj
praktinoj interesnoj sferi i koja se izraava u openitim
stavovima neke nauke o umijeu. Prema tome, rije je o
onome to obiavamo zvati logikom, p r e m d a u tradicio-

91
 nalnom, vrlo uskom ogranienju. Na t a j nain sasvim ko-
rektno (proirujui smisao) moemo rei: rije je o logici
kao nauci o normama i nauci o umijeu u n a j p o t p u n i j o j
univerzalnosti u svrhu dobivanja neke racionalne filozo-
fije.
Tematski smjer bio je dakle dvostruki: s jedne strane,
na sistematski univerzum logikih zakona, na teoretsku
cjelinu istina koje su pozvane da fungiraju kao n o r m e
za sve sudove koji treba da mogu biti objektivno istiniti;
pored stare formalne logike tome pripada jo aritmetika,
itava ista analitika matematika, dakle Leibnizova ma-
thesis universalis, sav isti apriori.
S druge strane, tematski je s m j e r iao na openito raz-
m a t r a n j e o vriteljima suda kao onima koji tee za objek-
tivnom istinom: kako oni valja da vre normativnu upo-
trebu onih zakona, da bi mogla nastupiti evidencija u ko-
j o j se neki sud potvruje kao objektivno istinit sud; isto
tako o nainima i pokuajima neuspijevanja i t. si.
Oito pak bila je u svim u irem smislu logikim za-
konima, poevi sa stavom o proturjenosti, eo ipso sa-
drana metafizika istina. Njezina sistematski izvedena
teorija imala je od sebe znaenje openite ontologije, t o
se ovdje znanstveno dogodilo, bilo je djelo istog u m a koji
operira iskljuivo pojmovima koji su uroeni spoznaju-
oj dui. Bilo je samorazumljivo da ti pojmovi, da logi-
ki zakoni, da iste zakonomjernosti u m a uope imaju
metafiziki-objektivnu istinu. Povremeno se, u sjeanju na
Decartesa, pozivalo i na boga kao garanta, malo zabrinut
za to, da je tek racionalna metafizika imala pokazati boju
egzistenciju.
Nasuprot sposobnosti isto apriornog miljenja, spo-
sobnosti istog uma, stajala je sposobnost osjetilnosti, spo-
sobnost vanjskog i unutranjeg iskustva. U vanjskom is-
kustvu od izvanjskoga aficirani s u b j e k t postaje izvjes-
tan objekata koji dodue pomou iskustva aficiraju, ali
da bi ih spoznalo u njihovoj istini p o t r e b a n je isti um,
t j . sistem n o r m i u kojima se ovaj izlae, kao logika za
svaku istinitu spoznaju objektivnog svijeta. Takvo je shva-
anje.

to se pak tie Kanta, koji je ve bio doivio u t j e c a j e

empiristike psihologije, pomou Humea postalo mu je
jasno da j e izmeu istih istina u m a i metafizike objek-

92
tivnosti preostao ponor nerazumljivosti, naime kako bi
upravo te istine u m a zbiljski mogle jamiti za spoznaju
stvari. Ve se uzorna racionalnost matematske prirodne
znanosti preobrazila u zagonetku. vrsto je stajalo da je
ona svoju injenino sasvim nesumnjivu racionalnost, da-
kle svoju metodu zahvaljivala normativnom apriori isto
logiko-matematskog uma, da je ovaj u svojim disciplina-
ma pokazao nenapadnu istu racionalnost. Dakako, prirod-
na znanost nije isto racionalna, utoliko ona p o t r e b u j e
vanjskog iskustva, osjetilnosti; ali sve to je u n j o j racio-
nalno, zahvaljuje istom u m u i njegovu n o r m i r a n j u ; samo
pomou njega moe postojati racionalizirano iskustvo. to
se s druge strane tie osjetilnosti, openito se prihvaalo
da ona prua samo osjetilne danosti osjeta, upravo kao
rezultat afekcije onog izvanjskog. Pa ipak se postupalo ta-
ko kao da je iskustveni svijet predznanstvenog ovjeka
svijet koji jo nije logificiran matematikom svijet koji
je prethodno dan pomou puke osjetilnosti.
Hume je bio pokazao da mi tom svijetu naivno ume-
emo kauzalnost, da u zoru mislimo dohvatiti nunu po-
sljedicu. Isto vrijedi za sve to tijelo svakidanjeg okol-
nog svijeta ini identinom stvari identinih svojstava, re-
lacija itd. (kao to je Hume ustvari ve bio izveo u Trea-
tise koji je Kantu ostao nepoznat). Danosti i kompleksi da-
nosti dolaze i odlaze, toboe puko osjetilno iskuena stvar
nije nikakvo osjetilno koje u s t r a j a v a kroz tu p r o m j e n u .
Senzualist otuda objanjava to kao fikciju.
Zamjeivanju koje n a m ipak stavlja stvari (svakidanje
stvari) pred oi on podmee, rei emo, puke osjetilne
danosti. Drugim rijeima, on previa da puka osjetilnost,
koja se odnosi na same danosti osjeta, ne moe jamiti
ni za kakve predmete iskustva. On dakle previa da ti
predmeti iskustva u p u u j u na skriveni duhovni uin, i pro-
blem kakav uin moe biti. Unaprijed on ipak mora biti
takav da osposobljava predznanstveno iskustvo za to da
se pomou logike, matematike, matematske prirodne zna-
nosti moe spoznavati u objektivnoj valjanosti, t j . u nu-
nosti koja je za svakoga prihvatljiva i obvezna.
Kant meutim kae: nesumnjivo stvari se pojavljuju,
ali samo na taj nain da se osjetilne danosti, koje su skri-
veno ve u stanovitim nainima sabrane pomou apriornih
oblika, u promjeni logificiraju a da se oitovani u m ni-
je pitao kao logika, matematika i da nije dospio do neke

93
normativne funkcije. Zar j e ono kvazilogiko neto psiho-
loki sluajno, zar, ako to zanemarimo, moe matematika,
logika prirode uope i m a t i mogunost da objekte spoznaje
pukim osjetilnim danostima.
Ako ja pravo vidim, to su Kantove u n u t r a n j e vodee
misli. U regresivnom p o s t u p k u Kant pak ustvari poduzima
da pokae: ako obino iskustvo zbiljski treba biti iskustvo
predmeta prirode, p r e d m e t a koji se prema bitku i nebitku,
prema takvom i drugaijem ustrojstvu treba moi spozna-
ti u objektivnoj istini, dakle znanstveno, tada mora zorno
pojavljujui svijet ve biti tvorba sposobnosti istog zo-
ra i istog uma, istih sposobnosti koje se u matemati-
ci, u logici iskazuju u ekspliciranom miljenju.
Drugim rijeima, u m ima dvostruki nain f u n g i r a n j a i
pokazivanja sebe. Jedan je nain njegovo sistematsko sa-
moizlaganje, samooitovanje u slobodnom i istom mate-
matiziranju, u djelovanju istih matematskih znanosti. On
pritom pretpostavlja oblikovanje istog zora koje jo
pripada osjetilnosti. Objektivni je rezultat obiju sposob-
nosti ista matematika kao teorija. Drugi nain je nain
u m a koji stalno skriveno fungira, koji neprestano raciona-
lizira osjetilne danosti i koji ih uvijek ve ima racionali-
zirane. Njegov je objektivni rezultat osjetilno-zorni pred-
metni svijet empirijska pretpostavka svega prirodoznan-
stvenog m i l j e n j a kao miljenja koje pomou oitovanog
matematskog u m a svjesno normira okolnu empiriju. Kao
to j e zorni tjelesni svijet tako je i prirodoznanstveni (a
time dualistiki svijet koji znanstveno valja spoznati) svi-
j e t uope subjektivna tvorba naega intelekta, samo to
materijal osjetilnih danosti potjee iz transcendentne afek-
cije pomou stvari o sebi. Ove su (objektivno-znanstve-
noj) spoznaji naelno nepristupane. Jer p r e m a toj teoriji
ljudska znanost kao uin koji j e povezan zajednikom
igrom subjektivnih sposobnosti osjetilnosti i uma (ili,
kako Kant ovdje kae, razuma) ne moe objasniti izvor,
uzrok faktine raznolikosti osjetilnih danosti. Posljednje
pretpostavke mogunosti i zbiljnosti objektivne spoznaje
ne mogu se objektivno spoznati.

Ako se prirodna znanost izdavala za granu filozofije,

p o s l j e d n j e znanosti o biu, i svojom racionalnou vjero-
vala da preko subjektivnosti spoznajnih sposobnosti mo-
e spoznati bie o sebi, onda se pak za Kanta objektivna
znanost kao uin koji ostaje u subjektivnosti razdvaja: od

94
njegove filozofske teorije, k o j a kao teorija uina koji se
nuno vri u subjektivnosti, i time kao teorija mogunosti
i dometa objektivne spoznaje otkriva naivnost tobonje ra-
cionalne filozofije prirode o sebi.
Poznato j e kako je ta kritika za Kanta sada ipak poe-
tak filozofije u starom smislu dostina za univerzum bia,
dakle dostina i u racionalno nespoznatljivu osebnost
kako on pod naslovom Kritika praktinog uma i Kritika
rasudne snage ne ograniava samo filozofske zahtjeve ne-
go v j e r u j e da moe otkriti putove u znanstveno nespoz-
natljivu osebnost. Ovdje ne trebamo u to ulaziti. to nas
sada zanima, to je govoreno u formalnoj openitosti
da Kant u reakciji spram Humeova pozitivizma danosti
tako kako ga on razumije zasniva veliku, sistematski
izgraenu, na novi nain ipak znanstvenu filozofiju, u ko-
j o j kartezijanski o b r a t u subjektivnost svijesti ima uinak
u obliku transcendentalnog subjektivizma.
Ma kako da stoji s istinom Kantove filozofije, o kojoj
ovdje ne treba da sudimo, ne smijemo mimoii da Hume,
tako kako ga Kant razumije, nije zbiljski Hume.
Kant govori o Humeovu problemu, t o je ono zbilj-
sko koje pokree samoga Humea? To nalazimo, ako Hu-
meovu skeptinu teoriju, njegovu cjelovitu tvrdnju, preo-
brazimo natrag u njegov problem, proirujui to u kon-
zekvencije, koje u teoriji ne nalaze sasvim potpuno svoj
izraz, p r e m d a je teko prihvatiti da genij Humeove duhov-
ne vrste nije vidio konzekvencije koje nisu izriito povu-
ene i teoretski obraene. Ako tako postupimo, nalazimo
nita m a n j i nego univerzalni problem:
Kako naivnu samorazumljivost izvjesnosti svijeta, u ko-
j o j ivimo, i to kako izvjesnost svakidanjeg svijeta tako
i izvjesnost uenih teoretskih, konstrukcija n a osnovi toga
svakidanjeg svijeta dovesti do razumljivosti?
to je to po smislu i valjanosti objektivni svijet, ob-
jektivni istiniti bitak, takoer objektivna istina znanosti,
ako je Hume jednom (a u pogledu prirode ve Berkeley)
univerzalno vidio da je svijet uin u subjektivnosti i
govoreno iz mene, svagda filozofirajue uin koji je
proistekao u mojoj subjektivnosti sa svim svojim sadra-
jem, u kojemu on u stanovito vrijeme i uvijek za mene
vrijedi?
Naivnost govora o objektivnosti, koja iskuseu, spo-
znajuu, zbiljski konkretno ineu subjektivnost ostavlja

95
 sasvim izvan pitanja, naivnost znanstvenika o prirodi, o
svijetu uope, koji j e slijep za to da su sve istine koje on
dobiva kao objektivne, i sam objektivni svijet, koji je sup-
strat u njegovim f o r m u l a m a (kako kao svakidanji svijet
iskustva tako i kao viestupnjeviti pojmovni svijet spozna-
je), njegova ivotna tvorba koja je postala u n j e m u samo-
me naravno nije vie mogua, im se ivot p o m a k n e u
gledite. I zar to osloboenje ne mora postati dijelom ono-
ga koji se ozbiljno udubio u Treatise i nakon otkrivanja
Humeovih naturalistikih pretpostavaka postao svjestan
moi njegove motivacije?
Meutim, kako je shvatljiv t a j najradikalniji subjekti-
vem koji subjektivizira sami svijet? Zagonetka svijeta u
n a j d u b l j e m i posljednjem smislu, zagonetka svijeta kojega
je bitak bitak iz subjektivnog uina, i to u evidenciji, da
neki drugi svijet uope nije mogue misliti to i nita
drugo jest Humeov problem.
Kant pak, koji kao to se lako moe vidjeti ima
tako mnogo pretpostavaka u samorazumljivoj valjanosti
koje su u Humeovu smislu obuhvaene u toj zagonetki
svijeta, do ove same nikada nije prodro. Njegova proble-
matika sasvim stoji upravo na tlu racionalizma koji se
razvija od Descartesa preko Leibniza do Wolffa.
Na t a j nain pokuavamo uiniti razumljivim teko od-
gonetljivi stav Kanta prema njegovoj historijskoj okolini
na problemu racionalne prirodne znanosti koji tek vodi i
o d r e u j e Kantovo miljenje. to nas sada naroito zani-
ma, to j e p o n a j p r i j e govoreno u f o r m a l n o j openitosti
da u reakciji spram Humeova pozitivizma danosti, ko-
ji u svojemu fikcionalizmu naputa filozofiju kao znanost,
sada prvi put od Descartesa nastupa velika i sistematski
izgraena znanstvena filozofija k o j u valja oznaiti kao
transcendentalni subjektivizam.

26. Prethodno obrazloenje o pojmu transcen-

dentalnoga koji nas vodi

Ovdje elim odmah primijetiti: rije transcendentalna

filozofija uobiajila se od Kanta i to t a k o e r kao openiti
naslov za univerzalnu filozofiju, ije se pojmove zatim
orijentira na tipu Kantove filozofije. J a sam upotreblja-
vam rije transcendentalno u jednom irem smislu za
originalni motiv koji smo r a n i j e opirno razloili
motiv koji pomou Descartesa d a j e smisao u svim novo-

96
vjekovnim filozofijama i tako rei u svima n j i m a eli doi
do sama sebe, dobiti pravi i isti lik zadae i sistematske
djelotvornosti. To je motiv povratnog p i t a n j a o posljed-
n j e m izvoru svih spoznajnih tvorba, samoosvjetavanja
spoznavaoca na sama sebe i svoj spoznajui ivot, u koje-
m u se svrhovito djelatno dogaaju sve n j e m u valjane znan-
stvene tvorbe, ouvane kao uini te postale i p o s t a j u slo-
bodnima za raspolaganje. Radikalizirajui se, to je motiv
univerzalne filozofije koja j e utemeljena isto iz toga iz-
vora, dakle posljednje utemeljena. T a j izvor ima naslov
ja-sm s m o j i m cjelokupnim zbiljskim i moguim spoznaj-
nim ivotom, konano m o j i m konkretnim ivotom uope.
itava transcendentalna problematika krui oko odnosa to-
ga mojega j a ego p r e m a onome to se prije svega
za to samorazumljivo postavlja: m o j o j dui, a zatim po-
novno oko odnosa toga ja i mojega svjesnog ivota p r e m a
svijetu, kojega sam svjestan i kojega istiniti bitak j a spo-
znajem u svojim vlastitim spoznajnim tvorbama.
Naravno, t a j najopenitiji p o j a m transcendentalnoga
ne moe se dokumentarno utvrditi; on se ne moe dobiti
imanentnim izlaganjem pojedinanih sistema i njihovim
usporeivanjem, tovie, on je p o j a m koji je steen udub-
ljivanjem u jedinstvenu povjesnost cjelokupnog filozofskog
novog vijeka: p o j a m o njegovoj zadai koja se samo tako
moe dokazati, koja se u n j e m u nalazi kao pokretna snaga
razvitka, koja od neodreene dynamis tei njegovoj ener-
geia.
Ovdje j e to samo prethodna naznaka, koja je jednim
dijelom ve pripremljena naom dosadanjom historijskom
analizom, dok tek daljnji prikazi treba da pokau pravo
naeg naina teleolokog p r o m a t r a n j a povijesti i njego-
ve metodske funkcije za konanu izgradnju transcenden-
talne filozofije koja udovoljava svojem najvlastitijem smi-
slu. Ta prednaznaka na radikalni transcendentalni subjek-
tivizam izazvat e, naravno, uenje i skepsu. To j e meni
vrlo drago ako ta skepsa u n a p r i j e d ne znai odlunost od-
bijanja, nego slobodno suzdravanje od svakog suda.

27. Filozofija Kanta i njegovih sljedbenika u per-

spektivi naeg vodeeg pojma o transcenden-
talnome. Zadaa kritikog zauzimanja stava
Ako se ponovno vratimo Kantu, onda njegov sistem
svakako i u definiranom openitom smislu valja oznaiti

97
kao transcendentalnofilozofski, premda je jako daleko
od toga da prui zbiljski radikalno utemeljenje filozofije,
totaliteta svih znanosti. U neizmjerne dubine kartezijan-
skog fundamentalnog p r o m a t r a n j a Kant se nije nikada
upustio, a ni od svoje vlastite problematike nije nikada
dobio poticaj da u tim dubinama trai posljednja uteme-
ljivanja i odluivanja. Ako bi meni kao to se nadam
u slijedeim prikazima trebalo uspjeti da probudim uvid
da je transcendentalna filozofija to istinskija, da to vie
ispunjava svoj poziv kao filozofija, to je radikalnija; ko-
nano, da ona uope tek dolazi do svoga zbiljskog i istini-
tog opstanka, do svoga zbiljskog i istinitog poetka, ako
je filozof prodro do jasnog razumijevanja sama sebe kao
izvirui fungirajue subjektivnosti, onda emo ipak s dru-
ge strane morati priznati da je Kantova filozofija na putu
tamo; da je ona p r i m j e r e n a formalno-openitome smislu
transcendentalne filozofije nae definicije. To je filozofi-
ja koja nasuprot predznanstvenom i znanstvenom objekti-
vizmu ide natrag na spoznajuu subjektivnost kao pramje-
sto svih objektivnih tvorba smisla i valjanosti bitka, te
poduzima da razumije postojei svijet kao tvorbu smisla
i valjanosti i da na t a j nain utre put jednoj bitno novoj
vrsti znanstvenosti i filozofije. Ako ne raunamo negativi-
stiki-skeptinu filozofiju jednoga Humea, Kantov sistem
je doista prvi, i u uzvienoj znanstvenoj ozbiljnosti prove-
deni p o k u a j zbiljski univerzalne transcendentalne filozo-
fije, miljene kao stroge znanosti, sada tek otkrivenog i
jedino pravog smisla stroge znanstvenosti.

Unaprijed reeno, slino vrijedi za velika nastavljanja

i preoblikovanja Kantova transcendentalizma u velikim
sistemima njemakog idealizma. Da, svima n j i m a zajedni-
ko je temeljno uvjerenje da objektivne znanosti, ma ko-
liko se one, a naroito egzaktne znanosti, n a osnovi svojih
evidentnih teoretskih i praktinih uina p r o c j e n j u j u kao
m j e s t a jedino istinite metode i kao riznice posljednjih isti-
na, uope jo nisu ozbiljno znanosti, nisu spoznaje iz po-
sljednjeg utemeljenja, tj. posljednje teoretske samoodgo-
vornosti dakle nisu ni spoznaje toga to postoji u po-
s l j e d n j o j istini. To prua samo transcendentalno-subjek-
tivna metoda i, izvedena kao sistem, transcendentalna fi-
lozofija. Slino kao ve kod Kanta m i l j e n j e nije takvo da
bi evidencija pozitivn-znanstvene metode bila varka, a
njezini uini samo priinski uini, nego takvo da je sama
ta evidencija problem; da objektivno-znanstvena metoda

98
poiva na duboko skrivenom subjektivnom temelju, koji
nije nikada propitan, a ije filozofsko osvjetljenje tek is-
postavlja istiniti smisao uina pozitivnih znanosti i kore-
lativno istiniti smisao bitka objektivnog svijeta upravo
kao transcendentalno-subjektivni smisao.
Da bismo pak mogli razumjeti m j e s t o Kanta i od njega
polazeih sistema transcendentalnog idealizma u teleolo-
kom jedinstvu smisla novovjekovne filozofije i da bismo
time doli dalje u naem vlastitom samorazumijevanju,
nuno je da sebi kritiki pribliimo smisao njegove znan-
stvenosti te da time objasnimo od nas napadnuti nedo-
statak radikalizma u njegovu filozofiranju. Dobrim razlo-
gom zadravamo se kod Kanta kao znaajnog obrata unu-
tar novovjekovne povijesti. Kritika, koju valja voditi na
njemu, retrospektivno e osvijetliti itavu raniju povijest
filozofije, naime u pogledu na openiti smisao znanstveno,
sti koji su sve ranije filozofije teile ozbiljiti kao jedini
smisao koji je uope leao i mogao leati u n j e n o m du-
hovnom horizontu. Upravo time e se pojaviti dublji i
najznaajniji od svih pojmova o objektivizmu (jo zna-
ajniji nego o n a j koji smo mogli ranije definirati), a time
i zapravo radikalni smisao suprotnosti objektivizma i tran-
scendentalizma.
Ipak e povrh toga konkretnije kritike analize misao-
nih tvorba Kantova obrata i njihovo kontrastiranje s kar-
tezijanskim obratom na jedan nain pokrenuti nae vla-
stito sumiljenje to nas postupno kao od sebe stavlja
pred posljednji obrat i posljednje odluke. Sami smo uvu-
eni u u n u t r a n j i preobraaj, u kojemu nam zbiljski dola-
zi do vida, do direktnog iskustva dimenzija transcenden-
talnoga koja je davno osjeana, a ipak stalno skrivena.
U svojoj beskonanosti otvoreno tlo iskustva uskoro po-
staje oranicom metodske radne filozofije, i t o u evidenciji
da iz toga tla valja postaviti i odluiti sve mogue filozof-
ske i znanstvene probleme prolosti.

99
 III.

OBJANJENJE TRANSCENDENTALNOG
PROBLEMA I S TIM POVEZANA FUNKCIJA
PSIHOLOGIJE

A. P u t u f e n o m e n o l o k u transceden-
talnu filozofiju u povratnom
p i t a n j u iz u n a p r i j e d d a n o g
svijeta ivota
28. Kantova neizreena pretpostavka: samora-
zumljivo valjani okolni svijet ivota

Kant je siguran u to da njegova filozofija dovodi vla-

dajui racionalizam do sloma dokazom nedovoljnosti nje-
govih u t e m e l j e n j a . On mu s pravom p r e d b a c u j e proputa-
n j e p i t a n j a koja bi za n j morala biti temeljna pitanja,
naime da se nikada nije udubio u subjektivnu strukturu
nae svijesti o svijetu prije i u znanstvenoj spoznaji te
da otuda nikada nije pitao o tome kako svijet, koji se
n a m a ljudima i n a m a kao znanstvenicima pojavljuje bez
daljnjega, dolazi do toga da je a priori spoznatljiv; dakle,
kako je mogua egzaktna prirodna znanost za koju je i-
sta m a t e m a t i k a i neki drugi isti apriori ipak instrument
svake objektivne, bezuvjetno i za svako u m n o bie (za
svakoga koji logiki misli) valjane spoznaje.
Kant, meutim, sa svoje strane n e m a nikakve pre-
dodbe o tome da on u svojemu filozofiranju stoji na
nepropitanim pretpostavkama i da bez s u m n j e velika ot-
kria, koja se nalaze u njegovim teorijama, samo zastrta
poivaju u n j i m a , dakle u tome nisu gotovi rezultati, kao
to same teorije nisu gotove teorije, n e m a j u oblik kona-

100
ne znanstvenosti. to o n nudi, zahtijeva novi rad i prije
svega kritiku analizu. P r i m j e r velikog otkria pukog
predotkria u pogledu prirode j e dvostruko fungirajui
razum, koji se u eksplicitnom samoosvjetenju izlae u
normativnim zakonima, i s druge strane skriveno uprav-
ljajui razum, naime u p r a v l j a j u i kao razum koji je kon-
stitutivan za stalno postali i pokretno dalje postajui osje-
tilni lik zorni okolni svijet. To otkrie se nikada nije
moglo zbiljski utemeljiti, pa ni potpuno postati razum-
ljivo, n a nain Kantove teorije, kao rezultat njegove sa-
mo regresivne metode. U transcendentalnoj dedukciji
prvog izdanja Kritike istoga uma Kant pravi zalet direkt-
nom u t e m e l j e n j u koje ponire u iskonske izvore, ali samo
da bi odmah ponovno prekinuo, a da ne dodirne svoje-
vrsne probleme u t e m e l j e n j a to ih valja otkriti s te to-
boe psiholoke strane.
Svoja razmiljanja poinjemo u p u t o m da Kan tovi na-
ini p i t a n j a kritike u m a i m a j u nepropitano tlo pretposta-
vaka koje suodreuju smisao njegovih pitanja. Znanosti
ijim istinama, ijim metodama Kant pripisuje zbiljsku
valjanost p o s t a j u problemom, a time same sfere bitka na
koje se one odnose. One p o s t a j u problemom na osnovi
stanovitih p i t a n j a koja uzimaju u obzir spoznajuu sub-
jektivnost i svoje odgovore nalaze pomou teorija o trans-
cendentalno-oblikujuoj subjektivnosti, o transcendental-
nim uinima osjetilnosti, razuma itd., n a vrhu o funkci-
j a m a j a transcendentalne apercepcije. Zagonetnim po-
stali uin matematske prirodne znanosti i iste matema-
tike (u naem proirenom smislu), kao njezine logike
metode, t r e b a j u postati razumljivima pomou tih teorija,
ali i one su vodile nekom revolucionarnom drugaijem tu-
maenju pravog smisla bitka prirode kao svijeta mogueg
iskustva i mogue spoznaje, dakle korelativno drugaijem
t u m a e n j u pravog smisla istine dotinih znanosti.
Naravno, s Kantovim postavljanjem pitanja unaprijed
je kao postojei pretpostavljen svakidanji okolni svijet
ivota, u kojemu svi mi, i ja koji u stanovito vrijeme filo-
zofiram, imamo svjesni opstanak, i ne m a n j e znanosti kao
kulturne injenice u tom svijetu s njihovim znanstvenici-
ma i teorijama. Mi smo u njemu, ivotnosvjetovno govo-
reno, objekti meu objektima; naime kao tu i tamo po-
stojei, u jednostavnoj izvjesnosti iskustva, prije svih znan-
stvenih utvrivanja, bilo fiziolokih, psiholokih, sociolo-
kih itd. S druge strane, mi smo subjekti za ovaj svijet,

101
naime kao ja-subjekti, k o j i ga doivljavamo, p r o m i l j a m o ,
v r e d n u j e m o , na njega se svrno djelatno odnosimo, ja-su-
b j e k t i za koje ovaj okolni svijet samo ima smisao b i t k a
to su m u ga dala dotina n a a iskustva, nae misli, n a a
vrednovanja itd. i u n a i n i m a valjanosti (izvjesnosti bitka,
mogunosti, eventualno p r i i n a itd.) to ih p r i t o m kao
subjekti valjanosti a k t u a l n o vrimo odnosno kao habitu-
alni batinici p o s j e d u j e m o o d r a n i j e i nosimo u sebi kao
valjanosti toga i toga s a d r a j a koje se ponovno mogu po
volji aktualizirati. Dakako, t o j e u mnogolikoj p r o m j e n i ,
dok se taj svijet p r i t o m ipak odrava kao jedinstveno
postojei svijet koji se samo korigira u sadraju.
U evidenciji se oito s a d r a j n a p r o m j e n a zamijee-
nog o b j e k t a , kao p r o m j e n a ili k r e t a n j e k o j a je na n j e m u
samome zamijeena, lui o d p r o m j e n e naina pojavljiva-
n j a (npr. perspektiva, bliskih u d a l j e n i h pojavljivanja) u
k o j o j se neto takvo objektivno p r i k a z u j e kao samopri-
sutno. To vidimo na izmjeni stava. U s m j e r e n izravno na
o b j e k t i n j e m u vlastito, pogled ide sasvim kroz pojave
na ono to se kontinuirano p o j a v l j u j e u njihovu kontinu-
iranom j e d i n j e n j u na objekt u valjanosti b i t k a m o d u s a
sm prisutan. U refleksivnom stavu n e m a m o jedno, nego
raznoliko; sam tok pojava sada j e tematski, a ne o n o to
se u n j i m a p o j a v l j u j e . Zamjeivanje j e p r a m o d u s zrenja,
ono p r i k a z u j e u praoriginalnosti, t j . u m o d u s u samopri-
sutnosti. Pored toga, imamo druge m o d u s e z r e n j a koji u
sebi s a m i m a svjesno i m a j u s a m o p r i s u t a n k a r a k t e r mije-
n j a n j a toga samog tu. Oni su osuvrememjenja, mijenja-
n j a suvremenosti; oni ine svjesnima modalitete vreme-
na, n p r . n e samo-tu-postojee nego samo-tu-bilo-postojee
ili budue, samo-tu-biti-postajue. O s u v r e m e n j u j u i zorovi
ponavljaju u stanovitim n j i m a p r i p a d n i m modifika-
c i j a m a sve pojavne raznolikosti u k o j i m a se ono objek-
tivno p r i k a z u j e p r i m j e r e n o zamjedbi: ponovno sjeajui
zor n p r . p o k a z u j e o b j e k t kao samo-tu-bilo time t o on po-
navlja p e r s p e k t i v i r a n j e i ostale naine pojavljivanja, ali
u m o d i f i k a c i j a m a p r i m j e r e n i m s j e a n j u . On j e sada svje-
s t a n kao prolo perspektiviranje, kao proli p r o t o k sub-
jektivnih prikazivanja ... u m o j i m r a n i j i m valjanosti-
m a bitka.
Ovdje sada moemo objasniti govor o osjetilnom svi-
jetu, svijetu osjetilnog zrenja, osjetilnog pojavnog svijeta
u njegovu vrlo uvjetovanom pravu. U svim obistinjavanji-
m a p r i r o d n o g interesnog ivota, koji se dri isto u ivot-

102
nom svijetu, povratak na osjetilno iskusujui zor igra
istaknutu ulogu. Jer sve to se ivotnosvjetovno prikazuje
kao konkretna stvar ima, razumije se samo po sebi, tje-
lesnost, takoer ako ono i nije puko tijelo, kao npr. ivo-
tinja ili objekt kulture, dakle takoer ako ima psihika
i druga duhovna svojstva. Ako pazimo iskljuivo na tje-
lesno stvari, ono se oito prikazuje primjereno zamjedbi
samo u gledanju, pipanju, sluanju itd., dakle u vizualnim,
taktilnim, akustinim i t. si. aspektima. Pritom samora-
zumljivo i bezuvjetno sudjeluje nae tijelo koje nikada
ne izostaje u zamjedbenom polju, i to sa svojim odgova-
rajuim organima zamjeivanja (oima, rukama, uima
itd.). Svjesno oni ovdje t r a j n o igraju ulogu, i to oni fun-
giraju u gledanju, sluanju itd. zajedno s jastvenom po-
kretnou koja im pripada, s takozvanom kinestezom. Sve
kinesteze, svaka ja pokreem, ja inim, meu sobom
su povezane u univerzalnom jedinstvu, pri emu je kine-
stetsko zaustavljanje modus tog ja inim. Prikazivanja
aspekta u stanovito vrijeme u zamjeivanju pojavljujueg
tijela i kinesteze oito nisu tokovi jedni pored drugih,
nego tovie oboje igra tako zajedno da aspekti imaju sa-
mo smisao bitka, samo valjanost kao aspekti tijela time da
oni kao oni koje su kinesteze, kinestetsko-osjetilna cjelo-
kupna situacija u svakoj od svojih djelatnih p r o m j e n a
cjelokupne situacije, kontinuirano zahtijevale pomou stav-
l j a n j a u igru ove ili one posebne kinesteze i koji primje-
reno ispunjavaju zahtjev.

Tako je osjetilnost, jastveno-djelatno fungiranje tijela

odnosno tjelesnih organa, sasvim bitno pripadna svakom
iskustvu tijela. Primjereno svijesti ono ne protjee kao
puki tok pojava tijela kao da bi one u sebi, pomou sebe
samih i svojih stapanja, bile pojave tijela. Ve one su to
primjereno svijesti samo zajedno s kinestetski fungiraju-
om tjelesnou odnosno s ja koje ovdje fungira u vlasti-
toj aktivnosti i habitualnosti. Tijelo je na sasvim jedin-
stven nain t r a j n o potpuno neposredno u polju zamjei-
vanja, u sasvim jedinstvenom smislu bitka, upravo u smi-
slu koji je oznaen pomou rijei organ (ovdje u svojemu
praznaenju): pri emu sam j a kao ja afekcije i akcija
na sasvim jedinstven nain i potpuno neposredan kao j a
koje u tome potpuno neposredno kinestetski vlada, ra-
lanjen u posebne organe u kojima ja vladam u n j i m a
odgovarajuim posebnim kinestezama odnosno u kojima
mogu sposobno vladati. A to vladanje, ovdje iskazano kao

103
fungiranje u svakom zamjeivanju tijela, poznati svjesno
raspoloivi cjelokupni sistem kinesteza, aktualiziran je u
svagdanjoj kinestetskoj situaciji, uvijek je povezan sa
situacijom pojavljivanja tijela, sa situacijom polja zamje-
ivanja. Raznolikosti pojava, u kojima je neko tijelo za-
mjetljivo kao jedno i isto, odgovaraju na vlastiti nain
n j e m u pripadne kinesteze u ijem p r o t j e c a n j u m o r a j u na-
stupiti odgovarajue suzahtjevane pojave da bi uope mo-
gle biti pojave toga tijela koje ga u sebi prikazuju kao
ovo tijelo u njegovim svojstvima.

Tako su naprosto p r e m a zamjeivanju tijelo i osobno

tijelo bitno razliiti; osobno tijelo naime kao tijelo koje
je jedino zbiljski p r i m j e r e n o zamjeivanju, m o j e tijelo.
Kako n a s t a j e svijest u k o j o j ipak moje tijelo dobiva va-
ljanost bitka nekog tijela m e u drugim tijelima, kako s
druge strane stanovita tijela moga polja zamjeivanja do-
laze do toga da vrijede kao osobna tijela, tijela tuih
ja-subjekata, to su sada nuna pitanja.

Mi smo se ograniili u refleksiji na zamjeujuu svi-

jest o stvarima, na vlastito zamjeivanje o njima, na moje
polje zamjeivanja. U n j e m u se meutim moe zamijetiti
jedino i samo moje osobno tijelo, nikada pak neko tue
osobno tijelo u njegovoj osobnoj tjelesnosti nego
samo kao tijelo. U svojemu polju zamjeivanja ja nalazim
sebe, jastveno vladajui u mojim organima, i tako uope
u svemu to inae u mojim ja-aktima i sposobnostima
jastveno pripada meni. Meutim, budui da se ivotno-
svjetovni objekti dodue, kada pokazuju svoj samovlastiti
bitak, nuno pokazuju kao tjelesnost, ali stoga ne kao pu-
ko tjelesna, mi smo pri svim za nas postojeim objekti-
ma uvijek osobno tjelesni, a ne pritom samo osobno tje-
lesno; p r i m j e r e n o zamjeivanju, ako su to objekti polja
zamjeivanja, mi smo dakle skupa u polju, jednako tako
u modifikaciji u svakom zornom polju, u d a l j n j e m slijedu
i u nezornom polju, budui da mi, razumije se samo po
sebi, sve to nezorno lebdi pred nama (samo ponekad pri-
tom od vremena do vremena zakoeno) moemo sebi bo-
gato uiniti predoljivim. Oito osobno tjelesno ne
znai p u k o tjelesno, nego rije u p u u j e na ono kinestet-
sko i na t a j vlastiti nain jastveno f u n g i r a n j e i u prvom
redu gledajui, sluajui itd., emu samorazumljivo jo
p r i p a d a j u drugi jastveni naini (npr. dizanje, noenje, gu-
r a n j e i t. si.).

104
 Ali osobna tjelesna jastvenost razumljivo nije jedina
jastvenost, a svaki od n j e n i h naina ne moe se odvojiti
od svakog drugog naina; pri svoj promjeni oni tvore
jedinstvo. Tako smo mi konkretno osobno tjelesni, ali ne
samo osobno tjelesno, kao puni ja-subjekti, svagda kao
puno-ja-ovaj-ovjek u polju zamjeivanja itd. i, dokle god
zahvaeni, u polju svijesti. Dakle, kako god svijet kao
univerzalni horizont, kao jedinstveni univerzum postoje-
ih objekata bio svjestan, mi, svagda ja ovaj ovjek i mi
zajedno, kao oni koji ive skupa upravo u svijetu pripa-
damo svijetu, koji je ba u tom zajednikom ivotu na
svijet, svijet koji postoji-vrijedi nama po svijesti. Mi kao
oni koji ive u b u d n o j svijesti svijeta stalno smo aktivni
na temelju pasivnog i m u t k a svijeta, mi smo aficirani otu-
da, od objekata koji su unaprijed dani u polju svijesti,
mi smo, p r e m a naem interesu, okrenuti tim ili onim
objektima, s n j i m a na razliite naine aktivno zaposleni;
oni su u naim inima tematski objekti. Kao p r i m j e r
spominjem p r o m a t r a j u e izlaganje svojstvenosti onoga
to se pojavljuje p r i m j e r e n o zamjeivanju; ili nae obu-
hvaajue, odnosee, aktivno identificirajue i razlikujue
djelovanje; ili takoer nae aktivno vrednovanje, nae
c r t a n j e planova, nae djelujue ozbiljenje zacrtanih pu-
tova i ciljeva.

Kao subjekti ina (ja-subjekti) mi smo usmjereni na

tematske objekte u modusima primarne i sekundarne
usmjerenosti i k tome eventualno jo neke usmjerenosti
pored toga. Sami ini su u tom bavljenju objektima nete-
matski. Mi meutim naknadno stiui uzmaemo reflekti-
rati o n a m a samima i naoj svagdanjoj aktivnosti, sada
ona postaje tematsko-predmetnom u jednom novom, sa
svoje strane sada netematskom, ivotno f u n d i r a j u e m dje-
lovanju.
Tako je svijest svijeta u stalnom kretanju, uvijek po-
novno svijet je svjestan u bilo kojem objektnom sadraju
u p r o m j e n i razliitih naina (zorno, nezorno, odreeno,
neodreeno itd.), ali i u promjeni afekcije i akcije, na t a j
nain da uvijek postoji neko cjelokupno podruje afekcije
i da su u tome aficirajui objekti as tematski as nete-
matski; a meu n j i m a mi sami, koji uvijek ponovno ne-
izostavno pripadamo afektivnom podruju, uvijek ponov-
no fungirajui kao subjekti ina, ali samo povremeno te-
matski predmetno kao predmet bavljenja nama samima.

105
 Razumljivo, to ne vrijedi samo za mene, za svagda po-
jedinano ja, nego mi u zajednikom ivotu imamo svijet
unaprijed dan u zajednitvu kao svijet koji za nas postoji-
-vrijedi, kojemu mi p r i p a d a m o i u zajednitvu kao svijetu
za sve nas, kao svijetu koji je unaprijed dan u tom smislu
bitka. I kao u b u d n o m ivotu uvijek ponovno fungirajui
mi smo fungirajui i zajedno u raznolikim nainima pro-
m a t r a n j a u zajednitvu objekata koji su unaprijed zajedno
dani, zajednikog miljenja, zajednikog vrednovanja, na-
m j e r a v a n j a i djelovanja. U tome je dakle i ona p r o m j e n a
tematike u kojoj postaje tematski predmetnom i mi-su-
bjektivnost koja na bilo koji nain stalno fungira, pri e-
m u tematskima postaju i akti u kojima ona fungira, prem-
da uvijek s nekim ostatkom, koji o s t a j e netematski, tako-
rei u anonimnosti, naime kao refleksije koje fungiraju
za tu tematiku. 1
Ako p r o m a t r a m o sebe posebno kao znanstvenike, kao
nas koji se ovdje faktiki nalazimo, naem posebnom na-
inu bitka kao znanstvenika odgovara nae aktualno fun-
giranje na nain znanstvenog miljenja, postavljajui pi-
t a n j a i teoretski dajui odgovor u odnosu na prirodu ili
duhovni svijet, a to prvenstveno nije nita drugo nego
jedna ili druga strana unaprijed iskusenog ili inae ne-
kako predznanstveno ili znanstveno svjesnog i ve valja-
nog svijeta ivota. Sufungirajui su pritom drugi znanstve-
nici koji s n a m a teoretski udrueni stjeu iste istine i
s m j e r a j u na kritiko u j e d i n j e n j e ili kod udruivanja vre-
ih akata s n a m a stoje u jedinstvu kritike rasprave. S
druge strane, mi moemo za druge i oni za nas biti puki
objekti, u m j e s t o u zajednitvu jedinstva aktualno obav-
ljajueg zajednikog teoretskog interesa moemo se pro-
m a t r a j u i meusobno upoznati, uzeti na znanje misaone

1
Naravno, svaka djelatnost, pa tako i ta reflektirajua stva-
ra svoje habitualne tekovine. Promatrajui mi stjeemo habi-
tualno znanje, poznatost sa za nas postojeim objektom u
njegovim ranije nepoznatim svojstvima a tako i samospo-
znaju pomou samopromatranja. U samovrednovanju i naka-
nama i djelovanjima koji se odnose na nas same i nae bli-
nje dobivamo jednako tako samovrednote i svrhe koje su
usmjerene na nas same kao nae habitualno trajne valjanosti.
Meutim, sve znanje uope, sve vrijednosne valjanosti i svrhe
uope kao u naoj djelatnosti steene istodobno su trajna
svojstva nas samih kao ja-subjekata, kao osoba, i mogu se u
refleksivnom stavu nai kao ono to sainjava na vlastiti
bitak.

106
akte, akte iskustva i eventualno njihovih drugih akata kao
objektivnih injenica, ali nezainteresirano, bez suradnje,
bez kritikog p r i s t a j a n j a ili odbijanja.
Naravno, to su najrazumljivije samorazumljivosti. Zar
se mora o tome slinome govoriti, i tako neprikladno? U
ivotu sigurno ne. Ali zar ne i kao filozof? Zar se ovdje
ne otvara carstvo, tovie beskonano carstvo svagda go-
tovih i raspoloivih valjanosti bitka, koje meutim nisu
nikada propitane, i zar to nisu stalne pretpostavke znan-
stvenog i najvieg filozofskog miljenja? Ali ne kao da bi
se radilo o tome i kao da se ikada moglo raditi o tome
da se te valjanosti bitka v r e d n u j u u njihovoj objektivnoj
istini.
Samorazumljivostima, koje prethode svakom znanstve-
nom miljenju i svim filozofskim pitanjima, prethodi to
da svijet jest, da on unaprijed uvijek jest i da svaka ko-
r e k t u r a nekog mnijenja, nekog iskustvenog ili drugaijeg
m n i j e n j a ve pretpostavlja postojei svijet, naime kao ho-
rizont svagda nesumnjivo postojei-valjanog, i u tome neko
p o s t o j a n j e poznatog i bez s u m n j e izvjesnog kojemu se
suprotstavilo ono to je eventualno obezvrijeeno kao ni-
tavno. I objektivna znanost takoer postavlja pitanja sa-
mo na tlu toga stalno u n a p r i j e d postojeeg svijeta, iz
predznanstvenog ivota. Ona kao sva praksa pretpostavlja
njegov bitak, ali sebi postavlja cilj da po opsegu i stabil-
nosti nesavreno predznanstveno znanje preobrazi u neko
savreno dakako prema u beskonanome poivajuoj
korelativnoj ideji o sebi vrsto odreeno postojeeg svi-
jeta i idealno znanstvenih istina (istina o sebi) koje n j u
predikativno izlau. To ozbiljiti u sistematskom toku u
savrenim stupnjevima, u metodi koja omoguuje stalno
napredovanje, to je zadaa.
Za ovjeka u njegovu okolnom svijetu postoji mnotvo
naina prakse, meu n j i m a ova svojevrsna i historijski
kasna: teoretska praksa. Ona ima svoje vlastite metode
p r i m j e r e n o pozivu, ona je umijee teorija, pronalaenja i
osiguranje istina stanovitog novog, predznanstvenom ivo-
tu tueg, idealnog smisla, smisla stanovite konane va-
ljanosti, svevaljanosti.
Time smo ponovno dodali dio dokaza o samorazumlji-
vostima, ali sada zato da bismo objasnili da se u pogledu
svih tih raznolikih valjanosti koje vrijede unaprijed, dakle
u pogledu pretpostavaka onoga koji filozofira postav-

107
 l J a J u pitanja bitka neke nove i skoro najzagonetnije di-
menzije. To su jednako tako pitanja samorazumljivo po-
stojeem svijetu koji j e stalno unaprijed zorno dan; ali
ne pitanja one prakse k o j a je primjerena pozivu i thne,
koja se zove objektivna znanost, ne pitanja umijea da se
carstvo objektivno znanstvenih istina utemelji i proiri
preko toga okolnog svijeta, nego pitanja kako svagdanji
objekt, predznanstveno i zatim znanstveno istiniti objekt,
stoji prema svemu subjektivnome koje sugovori svugdje
u samorazumljivostima koje postoje unaprijed.

29. Svijet ivota moe se otkriti kao carstvo

subjektivnih fenomena koji su ostali
anonimni

im filozofirajui s Kantom, u m j e s t o da n a p r e d u j e m o
od njegova poetka i na njegovim putovima, pitamo na-
trag za takve samorazumljivosti (koje Kantovo miljenje
i svaija miljenja upotrebljava kao neupitno gotove sa-
morazumljivosti), im postajemo svjesni njih kao pret-
postavaka i n j i m a priznajemo vlastiti univerzalni i teo-
retski interes, nama se rastuim uenjem otkriva besko-
nanost svaki put novih fenomena neke nove dimenzije,
dolazei na vidjelo samo konzekventnim p r o d i r a n j e m u
implikacije smisla i valjanosti onih samorazumljivosti;
beskonanost stoga, j e r se u produenom p r o d i r a n j u po-
kazuje da svaki fenomen koji je dokuen u tom razlaganju
smisla i koji je dan prije svega ivotno-svjetovno kao sa-
morazumljivo postojei, sam ve nosi u sebi implikacije
smisla i valjanosti, ije izlaganje zatim ponovno vodi no-
vim fenomenima itd. To su sasvim isto subjektivni feno-
meni, ali ne moda samo injeninosti psihofizikih toko-
va subjektivnih danosti, nego duhovni tokovi koji kao
takvi u bitnoj nunosti vre funkciju da se konstituiraju
likovi smisla. Oni to pak svagda ine iz materijala koji se
uvijek ponovno pokazuje kao konstituiran u bitnoj nu-
nosti kao duhovni lik, kao to je svaki novopostali lik
pozvan da postane materijal, dakle da fungira za obrazo-
vanje lika.

Nikakva objektivna znanost, nikakva psihologija, koja

je ipak h t j e l a biti univerzalna znanost o subjektivnome,
nikakva filozofija nije to carstvo subjektivnoga nikada
uinila tematskim i time zbiljski otkrila. Ni Kantova filo-
zofija koja je ipak htjela voditi n a t r a g na subjektivne

108
uvjete mogunosti objektivno iskusivog i spoznatljivog
svijeta. To je carstvo subjektivnoga koje je sasvim i pot-
puno zatvoreno u sebe, postojei na svoj nain, fungira-
jui u svemu iskustvu, svemu miljenju, u svemu ivotu,
dakle svugdje neodvojivo prisutno, a ipak nikada ne vi-
eno, nikada zahvaeno i pojmljeno.
Ispunjava li filozofija svoj smisao prautemeljenja kao
univerzalna i p o s l j e d n j e u t e m e l j u j u a znanost ako ona to
carstvo puta u njegovoj anonimnosti? Moe li ona to,
moe li to bilo koja znanost koja je htjela biti grana filo-
zofije, koja dakle nije mogla pod sobom trpjeti nikakve
pretpostavke, nikakvu temeljnu sferu bia o k o j o j nitko
ne zna neto, za koju nitko znanstveno ne pita, koje se
nitko nije spoznajui dokopao. Znanosti uope sam naz-
vao granama filozofije, gdje je ipak tako uobiajeno uvje-
renje da su objektivne, pozitivne znanosti samostalne, sa-
modostatne pomou svoje toboe potpuno utemeljujue i
stoga uzorne metode. Ali, zar nije na k r a j u teleoloki smi-
sao jedinstva, koji prolazi kroz sve sistemske pokuaje
cjelokupne povijesti filozofije da dovede do proboja uvid
da j e znanost uope mogua samo kao univerzalna filo-
zofija i da je ova u svim znanostima ipak jedna jedina
znanost mogua samo kao totalitet svih spoznaja, i zar
u tome nije bio uzrok da su sve one poivale na jednom
jedinom temelju, temelju koji prije svih drugih valja znan-
stveno istraiti i zar to, dodajem ja, moe biti neki
drugi temelj nego upravo temelj one anonimne subjektiv-
nosti? To se meutim moglo i moe se uvidjeti samo ako
se konano i sasvim ozbiljno pita za ono samorazumljivo
to ga svako miljenje, svaka ivotna djelatnost pretpo-
stavlja u svim svojim svrhama i uinima i ako se, kon-
zekventno propitujui njihov smisao bitka i valjanosti,
pronikne neraskidivo jedinstvo povezanosti smisla i va-
ljanosti koja povezanost proima sve duhovne uine. To
se tie p r i j e svega svih duhovnih uina koje mi ljudi vri-
mo u svijetu pojedinano osobno i kao djela kulture.
Svim takvim djelima uvijek je ve prethodio neki univer-
zalni uin koji pretpostavlja ve svaka ljudska p r a k s a i
svaki predznanstveni i znanstveni ivot i ije ga duhovne
tekovine imaju kao stalnu osnovu, pa su njegova vlastita
djela pozvana da se uliju u njih. Mi emo se uiti razu-
m j e t i to da je svijet, koji za nas stalno postoji u protje-
uem m i j e n j a n j u naina danosti, univerzalna duhovna te-
kovina, kao ono to je postalo i istodobno dalje postaje

109
 kao jedinstvo duhovnog lika, kao tvorba smisla kao
tvorba univerzalne p o s l j e d n j e f u n g i r a j u e subjektivnosti.
Toj tekovini koja konstituira svijet pritom bitno p r i p a d a
da se subjektivnost sama objektivira kao ljudska, kao
opstojnost svijeta. Svako objektivno p r o m a t r a n j e svijeta
p r o m a t r a n j e je u izvanjskome i zahvaa samo izvanj-
skosti, objektivnosti. Radikalno p r o m a t r a n j e svijeta sis-
tematsko je i isto u n u t r a n j e p r o m a t r a n j e subjektivno-
sti koja sama sebe oituje u izvanjskome. To je kao u
jedinstvu nekog ivog organizma, koji se dakako moe
izvana promatrati i ralaniti, ali koji se moe razumjeti
samo ako se ide natrag na njegove skrivene korijene i ako
se u n j i m a i iz naprijed teee, iznutra oblikujue tijelo
sistematski slijedi u svim njegovim tekovinama. Ipak to
je samo usporedba i n i j e li na k r a j u na ljudski bitak i
n j e m u pripadni svjesni ivot sa svojom n a j d u b l j o m pro-
blematikom svijeta m j e s t o gdje svi problemi o ivo unu-
t r a n j e m bitku i izvanjskom prikazu dolaze do rjeenja.

30. Nedostatak zorno-pokazujue metode kao

temelj za Kantove mitske konstrukcije

Tue se na nejasnoe Kantove filozofije, ne neshvatlji-

vost evidencija njegove regresivne metode, njegovih trans-
cendentalno-sub jektivnih sposobnosti, funkcija, obli-
kovanja, na tekou da se razumije to j e zapravo trans-
cendentalna subjektivnost, kako n a s t a j e n j e n a funkcija,
njezin uin, kako se time treba uiniti razumljivom sva
objektivna znanost. Kant doista zapada u vlastitu vrstu
mitskog govora iji doslovni smisao dodue upuuje na
subjektivno, ali na nain subjektivnog koji mi sebi prin-
cipijelno ne moemo uiniti zornim niti na praktinim
p r i m j e r i m a niti pomou prave analogije. Ako to pokua-
mo zorno rjeivim smislom, na koji u p u u j u rijei, tada
pak stojimo u ljudski osobnoj, duevnoj, psiholokoj sfe-
ri. Ali tu podsjeamo sebe na Kantovu n a u k u o unutra-
n j e m osjetilu po k o j o j je sve to je iskazivo u evidenciji
u n u t r a n j e g iskustva ve oblikovano pomou transcenden-
talne funkcije, funkcije vremenovanja. Kako mi, meu-
tim, t r e b a m o moi doi do jasnog smisla za pojmove o
transcendentalno subjektivnome, iz kojega se konstituira
znanstveno istiniti svijet kao objektivna pojava, ako
unutranjem zamjeivanju ne valja dati j o neki drugi
smisao nego to je psiholoki smisao; ako n e m a nikakvo-

110
ga zbiljski apodiktinoga smisla koji konano daje tlo
iskustva (kao tlo kartezijanskog ego cogito), i u iskustvu
koje nije Kantovo znanstveno iskustvo i nema izvjesnost
objektivnog bitka u smislu znanosti, npr. fizike, nego je
zbiljski apodiktina izvjesnost kao izvjesnost univerzal-
nog tla, koje se konano moe pokazati kao apodiktiki
nuno i posljednje tlo svake znanstvene objektivnosti i
koje n j u ini razumljivom? Ovdje mora biti izvor svih
posljednjih pojmova spoznaje, ovdje mora biti izvor za
bitnoopenite uvide u kojima moe postati znanstveno
razumljiv sav objektivni svijet, a u sebi apsolutno poi-
vajua filozofija moe doi do sistematskog razvitka.
Moda e dublja kritika pokazati da Kant, premda
u s m j e r e n protiv empirizma, u svojem shvaanju due i
sferi zadae neke psihologije odozgo ipak ostaje ovisan
o tom empirizmu, da m u kao dua vrijedi naturalizirana
dua i dua koja je miljena kao komponenta psiho-fizi-
kog ovjeka u vremenu prirode, prostorne vremenosti.
Dakako, tu je moglo biti transcendentalno subjektivno, a
ne duevno. Meutim, treba li npr. zbiljski apodiktino
u n u t r a n j e zamjeivanje (samozamjeivanje koje je re-
ducirano na ono zbiljski apodiktino) identificirati sa sa-
mozamjeivanjem one naturalizirane due, s evidencijom
o pisaoj ploi i n j e n i m danostima, a pogotovo o nje-
nim sposobnostima kao snagama koje su n j o j prirodno
pripisane? Time to on u n u t r a n j e zamjeivanje shvaa
p r e m a tom empiristikom, psiholokom smislu i to on,
upozoren Humeovom skepsom, strahuje od svakog povra-
tka na psihologiju kao protusmisaono okretanje prave
problematike razuma, on zapada u svoju mitsku pojmov-
nu tvorbu. On prijei svojim itateljima da rezultate nje-
gova regresivnog postupka pretvore u zorne pojmove i
svaki pokuaj da se provede progresivna izgradnja koja
polazi o d izvornih i isto evidentnih zorova i koja pro-
tjee u zbiljski evidentnim pojedinanim koracima. Otu-
da njegovi transcendentalni pojmovi imaju sasvim svoje-
vrsnu nejasnou, koja se naime iz naelnih razloga nika-
da ne moe pretvoriti u jasnost, nikada ne moe prevesti
u tvorbu smisla koja direktno stvara evidenciju.
Sasvim drukije bi stajalo s jasnou svih pojmova i
postavljanja pitanja da je Kant, ne kao dijete svoga doba
sasvim vezan njegovom naturalistikom psihologijom (kao
paslika prirodne znanosti i kao njezina paralela), zbiljski
radikalno zahvatio problem apriorne spoznaje i n j e n e me-

111
 todske funkcije za racionalnu objektivnu spoznaju. K to-
. ? potrebna regresivna metoda koja je u osnovi
bitno drukcaja od Kantove metode koja poiva n a

s T u K l Sr,raZUmljiVOSti' n e met0d^ -itski S

7nrnn zakljuuje nego koja otkriva sasvim zorno,
zorno u svojemu izlazitu i u svemu to otkriva, pa m a k a r
zlv e ? h T J a m ' 0 r n 0 S t i S p r a m K a n t 0 v a morao
1 O V d j e ZOr iz n o v o a s t a v a
S S S moe
izgubiti obini smisao uope: a poprimiti samo openiti
voj sferibitka. a S a m
P r i k J a ' opravo s a m o ' u no-
Ba se sasvim sistematski mora pitati za onim samo-
razumljivostima koje ne ine samo za Kanta nego z a T e
' f f a n S t v e n i k e Preueni temelj n j i h o S
spoznajnih ucina koji je zatvoren u svojim dubljim po
Z l t T T m a - U d a l j n j e m S l i j d u z a t i vrijedi sisPte-
matsko otkrivanje intencionalnosti koja ivotno vlada u
tom temelju i koja je u n j e m u sedimentirana - drugim
rijeima potrebna je prava, t j . intencionalna analiza d
hovnoga bitka u njegovoj apsolutnoj, p o s l j e d n j o j vlas ti to-
i onoga sto je u duhu i iz duha postalo koja l i analiza
ne dade podmetnuti od vladajue psihologije biti duha
tuu realnu analizu prirodno miljene due.'

31. Kant i nedostatnost tadanje psihologije

Neprovidnost razlike izmeu transcendentalne
subjektivnosti i due

Da bi se to to je ovdje konkretno miljeno dovelo do

dohvatljive razumljivosti i na t a j nain osv jetlila onoj X
tavoj historijskoj epohi osobito neprovidna situac^a p i
duzimamo ovo razmiljanje koje dakako pripada vr o k a
nom i s p u n j e n j u smisla povijesnog procesa.
Unaprijed dano polazite svih zagonetki spoznaje bilo

bjektivni doivljaji svijesti svijeta zbilja dou d o r e r i t X >

kako su se doivljajno pokazali. To bi bilo m o S e da su od
Descartesa zametnute naznake o cogitata qua |ita?a<fb?le
dovedene do klijanja kao intencionalna P s X l o gg fJ a umjesto
nezapazene vladajuom Lockeovom filozofijom umjesto

112
stematski u svoje posebne znanosti). T a j zamah razvitka
djelomino oito uspijevaj uih, a djelomino poletno po-
kuanih racionalnih posebnih znanosti o d j e d n o m je bio
zaustavljen. U izgradnji jedne od tih znanosti, u izgradnji
psihologije, poveale su se zagonetke koje stavljaju u pi-
t a n j e cjelokupnu filozofiju.
Naravno, Lockeova psihologija nala je p r e d sobom
prirodnu znanost jednoga Newtona naroito zanimljive
teme na p u k o subjektivnome pojava (to je n a k o n Galileja
bilo uskraeno) i jednako tako uope na svemu to sa
subjektivne strane teti racionalnosti: na nejasnosti poj-
mova, na neodreenosti rasudnog miljenja, na sposobno-
stima razuma i u m a u svim njihovim likovima. Rije je
ipak o sposobnostima ovjeka za duevne uine, i upravo
takve koji treba da stvore pravu znanost i time pravi
praktini u m n i ivot. Na t a j nain u t a j krug spadaju i
p i t a n j a o biti i objektivnoj valjanosti isto racionalne
spoznaje, logike i m a t e m a t s k e spoznaje, svojevrsnost pri-
rodoznanstvene i metafizike spoznaje. Zar nije to, tako
openito promatrano, zbilja bilo zahtijevano? Bez sum-
nje, bilo je ispravno i dobro to je Locke uzeo znanosti
kao duevne uine (makar je on htio i previe pogled
usmjeriti na ono to se dogaa u pojedinanoj dui) i to
je svugdje postavio p i t a n j a izvora, budui da se uini ipak
mogu razumjeti samo iz njihova inidbenog djelovanja.
Dakako to se kod Lockea pak dogaalo u povrnosti, u
nemetodikoj zbrci i gotovo u naturalizmu koji je zavrio
upravo u Humeovu fikcionalizmu.
Tako se razumije samo po sebi da Kant nije bez dalj-
njega mogao posegnuti za Lockeovom psihologijom. Ali
zar je stoga bilo ispravno pustiti da propadne bit Locke-
ova psiholoko-spoznajno-teoretskog postavljanja pi-
t a n j a ? Nije li se svako od Humea potaknuto pitanje mo-
ralo p o n a j p r i j e sasvim korektno shvatiti kao psiholoko
pitanje? Ako problem postaje racionalna znanost, ako pro-
blem postaje zahtjev isto apriornih znanosti na bezuvjet-
nu objektivnu valjanost, dakle kao mogue i nune meto-
de racionalnih znanosti o injenicama, p r i j e svega se mo-
ralo promisliti (to smo ranije naglasili) da j e znanost
uope ljudsko djelo, djelo ljudi koji se sami nalaze u svi-
jetu, u svijetu openitog iskustva, jedna meu ostalim
vrstama praktinih djela koje je u s m j e r e n o na duhovne
tvorbe stanovite teoretski nazvane vrste. Kao sva praksa
tako se i ova praksa u svojemu vlastitome, djelatniku sa-

113
mome svjesnome smislu odnosi na unaprijed dani svijet
iskustva i istodobno se uvrtava u njega. Nerazumljivosti
n a s t a j a n j a duhovnog d j e l a mogu se dakle, rei e se, obja-
sniti samo pomou psiholokih dokaza i time se dre u
unaprijed danom svijetu. Kada Kant naprotiv u svojemu
postavljanju pitanja i regresivnoj metodi dodue takoer
prirodno upotrebljava u n a p r i j e d dani svijet, ali pritom
konstruira transcendentalnu subjektivnost pomou ijih
se skrivenih transcendentalnih funkcija prema neraskidi-
voj nunosti oblikuje svijet iskustva, onda on zapada u
tekou da neka posebna svojstvenost ljudske due (koja
sama pripada svijetu i o t u d a je supretpostavljena) treba
da vri i da je vrila djelo oblikovanja koje oblikuje ovaj
itav svijet. Meutim, im tu transcendentalnu subjektiv-
nost razluimo od due, zapadamo u neto nerazumljivo
mitsko.

32. Mogunost skrivene istine u Kantovoj trans-

cendentalnoj filozofiji: problem nove dimen-
zije. Antagonizam izmeu povrnog ivota
i dubokog ivota

Ako bi u Kantovoj teoriji ipak trebala prebivati neka

istina, istina koju valja zbiljski uvidjeti, kao to je to
doista sluaj, onda bi to bilo mogue samo na t a j nain
da transcendentalne funkcije, pomou kojih bi upitne ne-
razumljivosti objektivno valjane spoznaje trebale nai svo-
ja o b j a n j e n j a , pripadaju dimenziji ive duhovnosti koja
je zbog vrlo prirodnih smetnji ovjeanstvu i samim znan-
stvenicima morala tisuljeima ostati skrivena, dok se ona
ipak moe znanstveno uiniti pristupanom pomou n j o j
p r i m j e r e n e metode otkrivanja kao carstvo iskusujue i
teoretske evidencije. to je ta dimenzija tisuljeima osta-
jala skrivena i to nikada, ak ni ako se j e d n o m uinila
zamjetljivom, nije budila neki habitualni i konzekventni
teoretski interes, moe (i nai e) svoje o b j a n j e n j e doka-
zivanjem svojevrsnog antagonizma izmeu u p u t a n j a u tu
dimenziju i b a v l j e n j a u smislu svih onih interesa koji sa-
injavaju prirodno normalni ljudski ivot u svijetu.
Budui da pritom treba da je rije o duhovnim funk-
cijama, koje u svemu iskustvu i m i l j e n j u , tovie u svim
djelatnostima ljudskoga ivota u svijetu vre svoje uine,
o f u n k c i j a m a pomou kojih svijet iskustva kao stalni ho-
rizont postojeih stvari, vrednota, praktinih namjera,

114
djela itd. za nas uope ima smisao i valjanost, svakako
e biti pojmljivo da je svim objektivnim znanostima ne-
dostajalo upravo znanje o najprincipijelnijemu: naime
znanje o onome to bi teoretskim tvorbama objektivnoga
znanja uope moglo pribaviti smisao i valjanost, a time
tek stei dignitet znanja iz posljednjeg temelja.

Ta shema mogueg o b j a n j e n j a problema objektivne

znanosti podsjea nas na poznatu Helmholtzovu sliku o
povrnim biima koja p o j m a n e m a j u o dubokoj dimenziji
u kojoj je njihov povrni svijet p u k a projekcija. Sve to
ljudima, znanstvenicima i svima ostalima, moe u njihovu
prirodnom ivljenju svijeta postati svjesno, iskusujui,
spoznajui, praktino namjeravajui, djelujui, kao polje
predmeta izvan svijeta, kao svrhe koje se na n j i h odnose,
kao sredstva, kao procesi djelovanja, kao posljednji re-
zultati, i s druge strane takoer, u samopromiljanju, kao
duhovni ivot koji pritom fungira sve to ostaje u po-
vrini, koja je, premda neprimjetna, ipak samo povrina
beskonano bogatije duboke dimenzije. Meutim, to vri-
jedi openito, da li je rije o nekom u obinom smislu
samo praktinom ivotu ili o nekom teoretskom ivotu,
0 znanstvenom iskustvu, miljenju, namjeri, djelovanju
odnosno o znanstvenim danostima iskustva, mislima, ci-
ljevima miljenja, premisama, rezultatima istine.

Dakako, shema o b j a n j e n j a ostavlja otvorenima neka

p i t a n j a koja se nameu. Zato je izgradnja pozitivnih zna-
nosti mogla nastupiti isto u povrini tako dugo u liku
prebogatog uspijevanja, zato su se u potrebi za savreni-
jom prozirnou metodskih uina tako kasno javile nepro-
bitanosti, tovie nerazumljivosti, na kojima se nije nita
popravilo u ma kako tonim iskonstruiranjima logike
tehnike? Zato su noviji pokuaji vodili intuicionisti-
kom produbljenju, a zapravo su ve pogaali viu di-
menziju te zato sva n a s t o j a n j a da se otuda dobije obja-
n j e n j e nisu vodila nikakvim jednoglasnim ozbiljno uvjer-
ljivim znanstvenim rezultatima? Upravo nije tome tako
da je rije o pukom obratu pogleda u neku dosada samo
neprimijeenu sferu koja je meutim bez daljnjega pri-
stupana teoretskom iskustvu i iskustvenoj spoznaji. Sve
to se tako moe iskusiti predmet je i podruje mogue
pozitivne spoznaje, lei u povrini, u svijetu zbiljskog
1 mogueg iskustva, iskustva u prirodnom smislu rijei.
Mi emo uskoro razumjeti, koje su se izvanredne teko-

115
e koje se temelje u biti stvri suprotstavile metod-
skom n a s t o j a n j u da se zbiljski dospije u duboku sferu,
prvenstveno do mogunosti njezina istog samozahvaa-
n j a na nain iskustva koji je n j o j svojstven; a time e
postati jasno kako j e dakle velik antagonizam izmeu
patentnog povrnog ivota i latentnog dubokog ivo-
ta. Mo historijskih p r e d r a s u d a ovdje svakako igra t r a j n u
ulogu, osobito onih koje n a m a svima vladaju o izvoru
modernih pozitivnih znanosti. Biti takvih predrasuda, koje
se ve djejim duama unose kolom, tovie upravo pri-
pada da su skrivene u svojoj aktualnoj djelotvornosti.
Apstraktno openita volja da se bude bez predrasuda ne
m i j e n j a nita na njima.
Pa ipak ovdje se nalaze n a j m a n j e tekoe u odnosu
na one koje se temelje u biti nove dimenzije i njezina
odnosa p r e m a drevno poznatom polju ivota. Nigdje nije
tako dalek put od nejasno javljajuih potreba do namje-
ra koje su odredile cilj, od neodreenih postavljanja pi-
tanja do prvih radnih problema s kojima navlastita,
radna znanost tek poinje. Nigdje se tako esto onome
koji prodire iz m r a k a ne suprotstavljaju iznenadne logike
sablasti, oblikovane u drevno poznatoj, odavno u t j e c a j n o j
pojmovnosti, kao paradoksne antinomije, kao logike pro-
tusmislenosti. Otuda zavoenje nije nigdje tako veliko da
odvede u logiku aporetiku i disputaciju i da pritom ui-
ni mnogo dobroga za svoju znanstvenost, dok su navlastiti
radni supstrat, sami fenomeni, zauvijek iezli pogledu.
To sve e se potvrditi ako, naputajui nastavak na
Kanta, pokuam dobrovoljca za ponovljeno razumijeva-
n j e voditi j e d n i m od putova kojima sam zbilja iao, a
koji se time kao zbilja prohodani nudi i kao p u t koji se
u svako doba moe ponovno ii; da, koji u svakom kora-
ku doputa da se upravo ta evidencija obnovi i iskua
kao apodiktina: evidencija kako god ponovljive prohod-
nosti i m a kakve daljnje vodljivosti u uvijek ponovno
obistinjivim iskustvima i spoznajama.

33. Problem svijeta ivota kao djelomini

problem u openitom problemu objektivnih
znanosti

K r a t k i m posuvremenjenjem ranijih izvoenja podsje-

timo se n a istaknutu injenicu da je znanost ljudska du-
hovna tekovina k o j a i historijski za svakoga koji ui pret-

116
postavlja polazite od zornog okolnog svijeta ivota, koji
je unaprijed dan kao openito postojei, ali koja i u svom
vjebanju i nastavljanju neprestano pretpostavlja t a j okol-
ni svijet u svojoj svagdanjosti samodavanja za znanstve-
nika. Npr. za fiziara to je o n a j okolni svijet u k o j e m u
on vidi svoje m j e r n e instrumente, u j e udarce takta, od-
mjerava viene veliine itd., u kojemu se k tomu on sam
zna sadran sa svim svojim djelovanjem i svim svojim
teoretskim mislima.
Kada znanost postavlja i odgovara na pitanja, to su
od poetka, i tako nuno dalje, p i t a n j a na tlu toga svije-
ta, na opstojnosti toga unaprijed danog svijeta u k o j e m u
se dri upravo njihova i sva ostala praksa ivota. T r a j n u
ulogu u n j o j igra ve spoznaja kao predznanstvena spoz-
n a j a sa svojim ciljevima, to ih ona u smislu koji misli
takoer svagda prosjeno dovoljno postie za omogua-
vanje praktinoga ivota u cjelini. Samo, to je upravo
novo ljudstvo (filozofsko, znanstveno ljudstvo) koje izvire
u Grkoj vidjelo sebe sklonim da svrhovitu ideju spoz-
naja i istina prirodnoga opstanka preobrazi i da no-
voobrazovanoj ideji objektivne istine pripie vii digni-
tet, dignitet n o r m e za svu spoznaju. Povezana s tim ko-
nano izrasta ideja univerzalne znanosti, koja obuhvaa
svu moguu spoznaju u n j e n o j beskonanosti, smiona
ideja vodilja novoga vijeka. Ako smo to sebi posuvreme-
nili, onda eksplicitno o b j a n j e n j e objektivne valjanosti
i itave zadae znanosti oito zahtijeva da se pitanje po-
stavi prije svega natrag na unaprijed dani svijet. Narav-
no, on je svima n a m a unaprijed dan kao osobama u ho-
rizontu naega suljudstva, dakle u svakoj aktualnoj vezi
s drugima kao ovaj svijet, zajedniki svijet. Tako je on,
kao to smo opirno razloili, stalno tlo valjanosti, uvijek
pripravni izvor samorazumljivosti na koje mi, da li kao
praktini ljudi ili kao znanstvenici, bez daljnjega stavlja-
mo zahtjev.
Ako pak t a j unaprijed dani svijet treba postati vlasti-
tom temom, i naravno za utvrivanja koja znanstveno
valja opravdati, to zahtijeva naroitu briljivost promilja-
nja. Nije lako doi do jasnosti o tome kakve svojevrsne
znanstvene, dakle univerzalne zadatke valja staviti pod na-
slov svijet ivota i ukoliko ovdje treba da naraste neto
filozofski znaajno. Tekoe stvara ve prvo razumijeva-
n j e o njegovu vlastitom smislu bitka koji se k tome mora
shvatiti as kao ui as kao iri.

117
 Nain, kako ovdje dospijevamo na svijet ivota kao
znanstvenu temu, doputa da se uope ta tema pojavi
kao sluea, parcijalna t e m a u punoj temi objektivne zna-
nosti. Ova je openito postala nerazumljiva, dakle u svim
svojim posebnim likovima (pozitivnim pojedinanim zna-
nostima) postala nerazumljiva u pogledu mogunosti svo-
ga objektivnog uina. Ako ona u takvom pogledu postaje
problem, moramo istupiti iz njezina vlastitog pogona i o
n j o j zauzeti stajalite, vrei openito pregled njenih teo-
r i j a i rezultata u sustavnoj povezanosti predikativnih mi-
sli i iskaza, a na drugoj strani razmatrajui i djelatni i-
vot to ga obavljaju znanstvenici koji rade i meusobno
surauju, svrhovitosti, svagdanje terminiranje u cilju i
termieirajuu evidenciju. Upravo pritom dolazi u pitanje i
na razliite openite naine uvijek nanovo uspijevajue
posezanje znanstvenika natrag na svijet ivota s njegovim
stalno raspoloivim zornim danostima u koje odmah mo-
emo uraunati njegove svijetu ivota svagda jednostavno
prilagoene iskaze, koji su isto deskriptivno uinjeni na
isti predznanstveni nain rasuivanja koji je svojstven
okazionalnim iskazima usred praktinog svagdanjeg ivo-
ta. Tako je problem svijeta ivota, odnosno nain kako on
fungira i mora fungirati za znanstvenika, samo parcijalna
tema u n u t a r naznaene cjeline objektivne znanosti. (Naime
u slubi njegova potpunog utemeljenja.)

Meutim, jasno je da, prije openitog pitanja o njego-

voj funkciji za evidentno u t e m e l j e n j e objektivnih znano-
sti, dobar smisao ima pitanje o vlastitom i stalnom smi-
slu bitka toga svijeta ivota za ljude koji u n j e m u ive.
Oni n e m a j u uvijek znanstvene interese, a ni sami znan-
stvenici nisu uvijek u znanstvenom radu; kao to ui po-
vijest, ni u svijetu nije uvijek postojalo ljudstvo koje je
habitualno ivjelo u davno zasnovanim znanstvenim inte-
resima. Svijet ivota je dakle postojao za ljudstvo uvijek
ve p r i j e znanosti kao to zatim svoj nain bitka nastav-
lja i u epohi znanosti. Prema tome, problem se naina
bitka svijeta ivota moe razloiti po sebi i za sebe, moe
se staviti potpuno na tlo toga jednostavno zornog svijeta,
pustiti iz igre sva objektivno-znanstvena miljenja, spo-
znaje, da bi se zatim openito razmotrilo kakve znanstve-
ne zadatke postaviti, dakle zadatke o k o j i m a valja ope-
nito-valjano odluiti s obzirom na vlastiti nain bitka svi-
jeta ivota. Zar to ne bi moglo pruiti veliku r a d n u temu?
Ne otkriva li se time, to se n a j p r i j e p o j a v l j u j e kao spe-

118
ci jalna znanstvenoteoretska tema, na k r a j u ve ona trea
dimenzija koja je u n a p r i j e d za to pozvana da proguta
itavu temu objektivne znanosti (kao sve druge teme u
povrini)? P o n a j p r i j e to se mora pojaviti osobitim i ne-
vjerojatnim, javit e se neke paradoksije, ali i rijeiti.
Ovdje se p r i j e svega namee i mora se razmotriti: isprav-
no shvaanje biti svijeta ivota i metoda n j e m u primje-
rene znanstvene obrade pri emu ipak objektivna znan-
stvenost treba ostati izvan pitanja.

34. Ekspozicija problema znanosti o svijetu

ivota

a) Razlika izmeu objektivne znanosti i znanosti uope

Nije li svijet ivota kao takav ono najpoznatije, ono

uvijek ve samorazumljivo u svemu ljudskom ivotu, na-
ma poznat u svojoj tipici ve pomou iskustva? Nisu li svi
njegovi horizonti nepoznatosti horizonti samo nesavrenih
poznatosti, naime unaprijed poznati prema svojoj najop-
enitijoj tipici? Dakako, predznanstvenom ivotu je do-
statna ta poznatost i n j e n nain da nepoznatost prevede
u poznatost, da na osnovi iskustva (iskustva koje se u sebi
obistinjava i pritom iskljuuje priine) i indukcije dobije
okazionalnu spoznaju. Ona je dostatna za svakidanju
praksu. Ako se odsada moe i treba pruiti neto vie,
ako treba da nastane neka znanstvena spoznaja, to dru-
go moe tu biti u pitanju nego ono to objektivna znanost
ionako ima u vidu i ini? Nije li znanstvena spoznaja kao
takva objektivna spoznaja u s m j e r e n a na supstrat
spoznaje koji u bezuvjetnoj openitosti vrijedi za svako-
ga? Pa ipak, paradoksnim nainom, podravamo nau
t v r d n j u i zahtijevamo da se ovdje ne dopusti da se pomo-
u stoljetne tradicije, u kojoj srno mi svi odgojeni, tradi-
cionalni p o j a m objektivne znanosti podmetne p o j m u zna-
nosti uope.
Naziv svijet ivota omoguuje i zahtijeva moda raz-
liite, premda bitno meusobno odnoajne znanstvene za-
dae, te moda pripada upravo pravoj i punoj znanstve-
nosti da se sve zadae smiju obraditi u jednome, ali sli-
jedei njihov bitni red f u n d i r a n j a , a ne da se npr. jedna,
objektivno-logika zadaa, obradi za sebe (ta posebna te-
kovina unutar svijeta ivota, dok druge zadae znanstve-
no uope nisu uzete u razmatranje; znanstveno se dakle

119
 nikada nije pitalo o nainu kako svijet ivota stalno fun-
gira kao podloga, kako su njegove raznolike predlogike
valjanosti utemeljujue za logike, teoretske istine. I mo-
da je znanstvenost, k o j a trai t a j svijet ivota kao takav
i u njegovoj univerzalnosti, neka svojevrsna, upravo ne
objektivno-logika znanstvenost, ali koja kao posljednje-
-utemeljujua znanstvenost nije m a n j a nego po vrijedno-
sti via znanstvenost. Kako meutim valja da se ozbilji
ta sasvim drugovrsna znanstvenost kojoj se dosada uvi-
jek podmetala objektivna znanstvenost? Ideja objektivne
istine p r e m a svojemu itavom smislu unaprijed j e odre-
ena kontrastom p r e m a ideji istine predznanstvenog i iz-
vanznanstvenog ivota. Ona ima svoje posljednje i najdub-
lje vrelo obistinjavanja u ranije naznaenom smislu i-
stog iskustva u svim njegovim nainima zamjeivanja,
sjeanja itd. Te rijei valja pak zbilja tako razumjeti ka-
ko ih razumije sam predznanstveni ivot, kao one u koje
se dakle ne smiju unositi nikakve psihofizike, psiholoke
interpretacije dotine objektivne znanosti. I da unaprijed
odmah uzmemo ono najznaajnije, prije svega ne smije
se brzo rekurirati na toboe neposredno dane osjetilne
danosti kao da bi one bile to to neposredno karakteri-
zira isto zorne danosti svijeta ivota. Zbiljski prvo jest
samo subjektivno-relativni zor predznanstvenog ivljenja
svijeta. Dakako, to samo kao staro nasljedstvo ima za
nas prezirnu obojenost dokse. U samom predznanstvenom
ivotu zor naravno nema nita od toga; tu je on podruje
dobrog obistinjavanja, odatle dobro obistinjenih predika-
tivnih spoznaja i tono tako osiguranih istina kakve zahti-
jevaju same praktine n a m j e r e ivota koje o d r e u j u nji-
hov smisao. Prezir kojim znanstvenik to slijedi novovje-
kovni ideal objektivnosti obrauje sve samo subjektivno-
-relativno ne m i j e n j a nita na njegovu vlastitom nainu
bitka kao to nita ne mijenja na tome da n j e m u samo-
me ipak m o r a biti dosta dobro gdje on uvijek rekurira i
neizbjeno m o r a rekurirati na to.

b) Koritenje subjektivno-relativnih iskustava z.a

objektivne znanosti i znanost o n j i m a
Znanosti grade na samorazumljivosti svijeta ivota ti-
me to iz njega ine korisnim svagda nuno za njegove
svagdanje svrhe. Meutim, koritenje svijeta ivota na
t a j nain ne znai da je on sam znanstveno spoznat u nje-
govu vlastitom nainu bitka. Npr. Einstein koristi Michel-

120
sonove eksperimente i njihovo provjeravanje pomou dru-
gih istraivaa aparatima koji su kopije Michelsonovih sa
svim priborom u mjerilima, konstatiranjima koinciden-
cija itd. Nesumnjivo je da sve to stupa u funkciju (oso-
be, aparatura, prostor instituta itd.) ponovno moe postati
tema u obinom smislu objektivnih postavljanja pitanja,
u smislu pozitivnih znanosti. Ali nije mogue da je Ein-
stein mogao koristiti neku teoretsku, psiholoko-psihofi-
ziku konstrukciju objektivnog bitka gospodina Michelso-
na, nego samo ovjeka koji je kao svatko u predznanstve-
nom svijetu n j e m u pristupaan kao predmet jednostav-
nog iskustva, ovjeka iji opstanak u toj ivotnosti i tim
aktivnostima i proizvodima u zajednikom svijetu ivota
ve jest pretpostavka za sva Einstcinova objektivno-znam-
stvena pitanja, namjere, djela koja se tiu Michelsonovih
eksperimenata. To je naravno jedan, zajedniki svijet isku-
stva u kojemu se i Einstein i svaki istraiva zna kao
ovjek, a i za vrijeme svega svoga istraivakog djelova-
nja. Upravo taj svijet i sve to se u n j e m u pojavljuje, to
se prema potrebi koristi za znanstvene i druge svrhe, s
druge strane ima za svakog znanstvenika prirode u nje-
govu tematskom stavu na svoju objektivnu istinu peat
samo subjektivno-relativno. Kontrast k tome, kako smo
rekli, odreuje smisao objektivnog postavljanja zadae.
To subjektivno-relativno treba se prevladati; n j e m u se
moe i treba dodijeliti hipotetiki bitak po sebi, supstrat
za logiko-matematske istine po sebi, kojima se moe
pribliiti u sve novijim i boljim hipotetikim pokuajima,
opravdavajui ih uvijek pomou obistinjavanja iskustva.
To je jedna strana. Ali dok je znanstvenik prirode na t a j
nain objektivno zainteresiran i djelatan, ipak s druge
strane ono subjektivno-relativno za njega ne fungira npr.
kao neki irelevantni prolaz, nego kao ono to teoretsko-
-logiku valjanost bitka konano u t e m e l j u j e za svako
objektivno obistinjavanje, dakle kao izvor evidencije, izvor
obistinjavanja. Viena mjerila, djelomini potezi itd. ko-
riteni su kao zbiljski postojei, a ne kao iluzije; dakle
zbiljski ivotno-svjetovno bie kao valjano jest premisa.

c) J e li subjektivno-relativno predmet psihologije?

Pitanje pak o nainu bitka toga subjektivnoga, odno-
sno o znanosti koja ga valja obraditi u njegovu univerzu-
m u bitka, znanstvenik e prirode normalnim nainom od-
biti upuivanjem na psihologiju. Ali ovdje se ponovno ne

121
smije dopustiti p o d m e t a n j e bia u smislu objektivne zna-
nosti gdje je u pitanju ivotnosvjetovno bie. Jer, to od
davnina, a u svakom sluaju od utemeljenja novovjekov-
nog objektivizma spoznaje svijeta, znai psihologija, to
samorazumljivo, koju god uzeli od pokuanih historijskih
psihologija, ima smisao objektivne znanosti o subjektiv-
nome. U kasnijim r a z m a t r a n j i m a morat emo pak opir-
nije razloiti problem omoguavanja objektivne psiholo-
gije. A unaprijed valja sam kontrast izmeu objektivno-
sti i ivotnosvjetovne subjektivnosti odreenije otro shva-
titi i osigurati nasuprot velikim pokuajima podmetanja.

d) Svijet ivota kao univerzum principijelne zornosti

objektivno-istiniti svijet kao principijelno
nezorna logika supstrukcija
Kako god stajalo s provoenjem ili pro vodi jivou ide-
je objektivne znanosti s obzirom na duhovni svijet (dakle
ne samo s obzirom na prirodu): ta ideja objektivnosti vla-
da nad itavim universitas pozitivnih znanosti novoga vi-
jeka, a u openitoj govornoj upotrebi nad smislom rijei
znanost. Utoliko ve unaprijed u tome poiva naturali-
zam, kada je t a j p o j a m preuzet od Galilejeve prirodne
znanosti tako da znanstveno istiniti, objektivni svijet
unaprijed svagda miljen kao priroda u proirenom smi-
slu rijei. Kontrast izmeu subjektivnoga svijeta ivota i
objektivnog, istinitog svijeta sada poiva u tome to
je posljednji svijet teoretsko-logika supstrukcija, sup-
strukcija onog to se principijelno ne moe zamijetiti, to
se principijelno ne moe iskusiti u svojemu vlastitom sa-
mobitku, dok je ivotnosvjetovno subjektivno u svemu i
svakome istaknuto upravo svojom zbiljskom iskusivou. 1
Svijet ivota carstvo je izvornih evidencija. Evidentno
je dano p r e m a tome svagda u zamjedbi kao ono samo u
neposrednoj prezenciji iskustva ili u s j e a n j u kao ono
samo sjeano; svaki je drugi nain z r e n j a posuvremenje-
n j e onog samog; svaka u tu sferu p r i p a d n a posredna spo-

' Obistinjavanje bitka ivota dokazuje terminirajui u isku-

stvu puno uvjerenje. ak kada je ono induktivno, induktivna
anticipacija je anticipacija mogue iskusivosti koja konano
odluuje. Indukcije se ne mogu obistiniti pomou indukcija
meu sobom. U njihovim anticipacijama iskusivosti, a budui
da svako direktno zamjeivanje ve ukljuuje induktivne mo-
mente (anticipacija strana objekta koje jo nisu iskuene), sve
je sadrano u irem pojmu iskustva ili indukcije.

122
znaj a, openito govoreno: svaki nain indukcije ima smi-
sao neke indukcije onoga to se moe zreti, neega to se
na mogui nain moe zamijetiti kao ono samo ili to se
moe sjetiti kao ono to je bilo zamijeeno itd. Na te na-
ine evidencij vodi natrag svako mogue obistinjavanje,
j e r ono samo (dotinog naina) u samim tim zorovima
nalazi se kao ono to se in ter subjektivno zbiljski moe
iskusiti i obistiniti te nije nikakva misaona supstrukcija,
dok s druge strane neka takva supstrukcija, ukoliko ona
uope polae pravo na istinu, moe imati zbiljsku istinu
upravo samo pomou povratnog odnosa na takve eviden-
cije.
Dakako, sama najvie znaajna zadaa znanstvenog do-
kuivanja svijeta ivota sastoji se u tome da prapravo tih
evidencija dovede do valjanosti, i to njihov vii dignitet
spoznajnog u t e m e l j e n j a nasuprot dignitetu objektivno-lo-
gikih evidencija. Valja potpuno objasniti, dakle dovesti
do posljednje evidencije, kako svaka evidencija objektiv-
no-logikih tekovina, u k o j o j je po obliku i sadraju ute-
meljena objektivna teorija, ima svoje skrivene izvore ute-
m e l j e n j a u posljednje djelatnom ivotu u kojemu evident-
na danost svijeta ivota ima svoj predznanstveni smisao
bitka, dobila ga je i nanovo dobiva. Ovdje p u t ide od
objektivno-logike evidencije (matematskog uvida, pri-
rodoznanstvenog, pozitivno-znanstvenog uvida tako kako
ga p o s j e d u j e istraujui-utemeljujui matematiar itd.) na-
trag u praevidenciju u kojoj je svijet ivota stalno una-
prijed dan.
Ma kako se ovo to je ovdje jednostavno reeno po-
n a j p r i j e moglo smatrati udnim i jo upitnim, oigledna
je openita bit kontrasta stupnjeva evidencije. Empiristi-
ki govori istraivaa prirode esto, ako ne veinom, zvu-
e tako kao da su prirodne znanosti znanosti na osnovi
iskustva o objektivnoj prirodi. Ali nije u tom smislu isti-
nita ona da su te znanosti iskustvene znanosti, da one na-
elno slijede iskustvo, da sve polaze od iskustava, da se
sve njihove indukcije konano m o r a j u verificirati pomo-
u iskustava, nego je istinita samo u drugom smislu u
k o j e m u je iskustvo evidencija koja se odvija isto u svi-
jetu ivota i kao to ono je izvor evidencije objektivnih
utvrivanja znanosti koje sa svoje strane nisu nikada sa-
ma iskustva o objektivnome. Ono objektivno kao ono sa-
mo nikada se ne moe iskusiti te ga tako uostalom sami
znanstvenici prirode p r o m a t r a j u svugdje t a m o gdje ga u

123
suprotnosti prema svojim z b u n j u j u i m empiristikim go-
vorima interpretiraju ak kao neto metafiziki transcen-
dentno. S mogunou iskustva objektivnoga ne stoji dru-
gaije nego s onom beskonano dalekih geometrijskih
tvorba te tako uope s mogunou iskustva svih besko-
nanih ideja, npr. i s iskusivou brojnog niza. Naravno,
pozorienja ideja na nain matematskih ili prirodoznan-
stvenih modela nisu npr. zorovi samog objektivnog, ne-
go ivotno-svjetovni zorovi koji su prikladni da se olaka
koncepcija dotinih objektivnih ideala. Ovdje su u igri
veinom mnogovrsne posrednosti koncepcije, koja ne mo-
e svugdje zapoeti tako neposredno i na svoj nain po-
stati evidentna kao koncepcija geometrijskih pravaca na
osnovi ivotno-svjetovne evidencije ravnih ivica stola i t.
si.
Da bi se ovdje uope dobile pretpostavke za isto pos-
tavljanje pitanja, potrebna su, kao to se vidi, velika upri-
lienja, naime prije svega da sebe oslobodimo stalnih pod-
m e t a n j a koja nas sve zavode kolskom vladavinom objek-
ti vno-znan s tvenih naina miljenja.

e) Objektivne znanosti kao subjektivne tvorbe kao

tvorbe posebne, teoretsko-logike prakse, same
p r i p a d a j u punoj konkretnosti svijeta ivota
Ako je kontrast doveden do istoe, sada valja udovo-
ljiti n j e n o j bitnoj povezanosti: objektivna teorija u svoje-
mu logikom smislu (univerzalno shvaena: znanost kao
totalitet predikativne teorije, sistema logiki kao sta-
vova o sebi, istina o sebi miljenih iskaza i u tom smi-
slu logiki povezanih iskaza) korijeni se, temelji se u svi-
jetu ivota, u izvornim evidencijama koje j o j pripadaju.
Pomou toga u k o r i j e n j e n j a objektivna znanost ima stalno
smisaoTii odnos na svijet, u kojemu m i svagda jesmo te u
k o j e m u mi ivimo i kao znanstvenici i zatim takoer u
zajednitvu suznanstvenika dakle na openiti svijet i-
vota. Ali ona je sama pritom kao djelo predznanstvenih
osoba, pojedinanih i u znanstvenim djelatnostima zdru-
enih osoba, pripadna svijetu ivota. Njihove teorije, lo-
gike tvorbe, dodue nisu ivotnosvjetovne stvari kao ka-
menje, kue, drvee. One su logika cjelina i logiki dije-
lovi iz p o s l j e d n j i h logikih elemenata. Govoreno s Bolza-
nom: one su predodbe o sebi, stavovi o sebi, zakljuci
i dokazi o sebi, idealna jedinstva znaenja iji logiki
idealitet o d r e u j e njihov telos istina o sebi.

124
 Meutim, t a j kao i svaki idealitet ne m i j e n j a nita na
tome da su one ljudske tvorevine, da se bitno odnose na
ljudske aktualnosti i potencijalnosti te da tako ipak pri-
p a d a j u tom konkretnom jedinstvu svijeta ivota, ija kon-
kretnost dakle see dalje nego konkretnost stvari. Upra-
vo to vrijedi, i to korelativno, za znanstvene djelatnosti,
iskustvene koje na osnovi iskustva o b r a z u j u logike
tvorbe, koje u n j i m a n a s t u p a j u u originalnom liku i u
originalnim p r o m j e n j i v i m modusima, u pojedinanim
znanstvenicima i u zajednitvu znanstvenika: kao izvor-
nost zajedniki promijenjenog stava, dokaza itd.
Dospijevamo u n e p r i j a t n u situaciju. Ako smo kontra-
stirali u svoj nunoj briljivosti, imamo jedno i drugo:
svijet ivota i objektivno-znanstveni svijet, svakako u od-
nosu. Znanje o objektivno-znanstvenom svijetu temelji
se u evidenciji svijeta ivota. Ona je znanstvenom radni-
ku odnosno radnoj zajednici unaprijed dana kao tlo, ali
gradei na tom tlu zgrada je ipak nova, drukija. Ako
prestanemo biti udubljeni u nae znanstveno miljenje,
ako znamo da smo mi znanstvenici ipak ljudi i kao takvi
sastavni dijelovi svijeta ivota koji za nas uvijek postoji,
koji je za nas svagda unaprijed dan, s nama se itava zna-
nost vraa u samo subjektivno-relativni svijet i-
vota. I to postaje sa samim objektivnim svijetom? to s
hipotezom bitka o sebi, prije svega u odnosu na stvari
svijeta ivota, objekte, realna tijela, realne ivotinje,
biljke i ljude takoer, u ivotnosvjetovnoj prostornoj
vremenosti u odnosu na sve te pojmove sada razum-
ljene ne od objektivnih znanosti, nego tako kao u pred-
znanstvenom ivotu?
Nije li ta hipoteza, koja uprkos idealnosti znanstvenih
teorija ima aktualnu valjanost za znanstvene subjekte
(znanstvenike kao ljude), jedna od praktinih hipoteza i
n a m j e r a meu mnogima koje sainjavaju ivot ljudi u
njihovom svijetu ivota koji je n j i m a u svako doba
u n a p r i j e d dan kao svjesno raspoloiv te ne p r i p a d a j u
li svi ciljevi, bilo da su praktini u nekom izvanznan-
stvenom smislu bilo pod nazivom teoretsko-praktini,
eo ipso jedinstvu svijeta ivota, odakle ih mi samo uzi-
m a m o u njihovoj itavoj i p u n o j konkretnosti?
Ali s druge strane, se takoer pokazalo da su stavovi,
teorije, itava zgrada nauavanja objektivnih znanosti
tvorbe u svojem zajednikom radu povezanih znanstveni-

125
ka koje su dobivene iz stanovitih djelatnosti tonije
reeno: iz neprestane izgradnje djelatnosti od kojih one
kasnije uvijek ponovno p r e t p o s t a v l j a j u rezultate ranijih.
A dalje vidimo da svi ti teoretski rezultati imaju k a r a k t e r
valjanosti za svijet ivota, da m u kao takvi p r i p a d a j u uvi-
jek dalje dodajui svojemu vlastitom stanju i u n a p r i j e d
ve kao horizont moguih uina postajue znanosti. Kon-
kretni svijet ivota dakle istodobno utemeljujue tlo za
znanstveno istiniti svijet i istodobno obuhvaajui ga
u njegovoj vlastitoj univerzalnoj konkretnosti k a k o to
valja razumjeti, kako sistematski, t j . u p r i m j e r e n o j znan-
stvenosti udovoljiti tako paradoksno doimajuem sveobu-
hvatnom nainu bitka svijeta ivota?
Mi postavljamo p i t a n j a iji objanjavajui odgovori ni-
poto nisu jasni. Kontrastiranje i nerjeivo s j e d i n j e n j e
uvlae nas u razmiljanje koje nas zaplie u sve tee
tekoe. Paradoksne odnoajnosti objektivno istinitog
svijeta i svijeta ivota jednog na drugi ine nain bitka
o b a j u zagonetnim. Istiniti svijet dakle u svakom smislu,
u tome i na vlastiti bitak, postaje p r e m a smislu toga
bitka zagonetkom. U pokuajima da doemo do jasnosti,
na jednom u pogledu pojavljujuih paradoksija p o s t a j e m o
svjesni neutemeljenosti itavoga naega dosadanjega fi-
lozofiranja. Kako sada moemo zbiljski postati filozofima?
Snazi te motivacije ne moemo uzmaci, n a m a nije mo-
gue da ovdje izbjegnemo pomou pogona koji se od Kanta
ili Hegela, Aristotela ili Tome izdrava a p o r i j a m a i argu-
mentacijama.

f) Problem svijeta ivota u m j e s t o kao djelomini

problem tovie kao filozofski univerzalni problem
Naravno, to je nova, a ne nikakva m a t e m a t s k a i uope
nikakva u historijskom smislu logika znanstvenost koja
dolazi u obzir za rjeenje zagonetke koja nas sada uzne-
mirava, nikakva znanstvenost koja bi p r e d sobom mogla
imati ve gotovu matematiku, logiku, logistiku, kao ve
pripravljenu normu, budui da su ove same objektivne
znanosti u ovdje problematinom smislu i, kao u proble-
m u sadrane, ne mogu biti pretpostavke koje su koritene
kao premise. Ponajprije, dok se samo kontrastira, samo
brine za suprotno, moglo se initi da se drugaije i vie
ne treba nego objektivna znanost, n a isti nain kao to
svakidanji praktini ivot ima svoja u m n a odreenja,

126
posebna i openita, i za to ne potrebuje nikakvu znanost.
On jest upravo tako, davno poznata injenica, nepromi-
ljeno prihvaen, u m j e s t o da se formulira kao temeljna
injenica i promisli kao vlastita tema miljenja naime
da postoje dvojake istine: na jednoj strani svakidanje-
-praktine istine situacije, dakako relativne istine, ali koje,
kako smo ve naglasili, ba praksa svagda trai i upotreb-
ljava u svojim n a m j e r a m a . Na drugoj strani, znanstvene
istine, a njihovo u t e m e l j e n j e vodi natrag upravo na istine
situacije, ali na nain da time znanstvena metoda prema
svojemu vlastitom smislu ne trpi j e r i ona eli i mora
upotrebljavati upravo te istine.
Tako bi ako se dopusti da se od nedvojbene naiv-
nosti ivota produi i u prijelazu od izvanlogike k logi-
koj, objektivno-znanstvenoj praksi miljenja moglo iz-
gledati da je vlastita tematika naziva svijet ivota neki
intelektualistiki pogon koji je proiziao iz novovjekov-
nom ivotu svojstvene tenje da sve teoretizira. Nasuprot
tome je, meutim, ipak postalo vidljivo b a r toliko da se
ne moe ostati pri toj naivnosti, da se ovdje javljaju pa-
radoksne nerazumljivosti, tobonje prevladavanje samo
subjektivnih relativnosti pomou objektivno-logike teori-
je koja ipak kao teoretska praksa ljudi pripada samo u-
ti jektivno-rela tivnome i istodobno u subjektivno-relativno-
me mora imati svoje premise, svoje izvore evidencije. Otu-
da je ve toliko sigurno da svi problemi istine i bitka, sve
za n j i h mogue metode, hipoteze, rezultati da li za
svjetove iskustva ili metafizike nadsvjetove svoju pos-
l j e d n j u jasnost, svoj evidentni smisao ili evidenciju svo-
jega protusmisla mogu dobiti samo pomou te tobonje
intelektualistike hipertrofije. Meu n j i m a zatim dakako
i sva posljednja pitanja primjerenog smisla i protusmisla
u pogonu ponovnouskrsnue metafizike koji je nanovo
postao tako glasan i tako zaluujui.
Kroz posljednji niz r a z m a t r a n j a u predviajuem uvidu
postala nam je razumljiva veliina, univerzalno i vlastito
znaenje problema svijeta ivota. Nasuprot tome, sada se
problem objektivno istinitog svijeta odnosno objektiv-
no-logike znanosti ma koliko se i s kako dobrim raz-
logom on uvijek ponovno gura protiv pojavljuje kao
problem sekundarnog i specijalnog interesa. Ako se i ne
razumije posebna tekovina nae objektivne znanosti no-
voga vijeka, ne smije se dirati u to da je ona valjanost za
svijet ivota, koja je proistekla iz posebnih djelatnosti i

127
 da sama pripada njegovoj konkretnosti. Dakle, u svakom
sluaju za o b j a n j e n j e ove i svih ostalih tekovina ljudske
djelatnosti prvenstveno se mora uzeti u obzir konkretni
svijet ivota, i to u zbiljski konkretnoj univerzalnosti u
kojoj on aktualno i horizontski u sebi u k l j u u j e sve slo-
jeve valjanosti, to su ih ljudi stekli za svijet njihova za-
jednikog ivota, i n j i h konano u cjelini ima relativirane
na apstraktnu jezgru svijeta koju valja ispreparirati: svi-
jet jednostavnih intersubjektivnih iskustava. Dakako, mi
jo ne znamo kako svijet ivota treba da postane inde-
pedentnom, sasvim vlastitom temom, kako on treba da
omogui znanstvene iskaze koji ipak kao takvi, iako na
drugaiji nain nego iskazi naih znanosti, m o r a j u imati
svoju objektivnost, nunu valjanost, koju valja prisvo-
jiti isto metodiki, i koju mi i svatko u upravo toj
metodi moemo obistiniti. Ovdje smo apsolutno po-
etnici i nemamo nita od neke logike koja je ovdje poz-
vana za normiranje; mi ne moemo nita nego osvijestiti
sebe, udubiti se u jo nerazvijeniji smisao svojega zadat-
ka, u k r a j n j o j briljivosti brinuti za nepristranost, za nje-
govo isto ouvanje od tuih uplitanja (za to smo neto
znaajno ve uinili); a iz toga nam, kao u svakom novom
pothvatu, mora dorasti metoda. O b j a n j e n j e smisla zadat-
ka je tovie evidencija cilja kao cilja, a toj evidenciji
bitno pripada i evidencija moguih putova do njega.
Neprikladnost i tekoa osvjetavanja, koja jo predstoje,
opravdat e se same od sebe ne samo veliinom cilja nego
i bitnom neobinou i opasnou nunih misli koje pri-
tom s t u p a j u u funkciju.

Tako n a m se toboe puki problem temelja objektivnih

znanosti, ili tobonji djelomini problem univerzalnog pro-
blema objektivne znanosti, ustvari (kao to smo unaprijed
ve bili najavili) pokazao kao vlastiti i najuniverzalniji pro-
blem. To se moe i tako rei: problem n a j p r i j e nastupa
kao p i t a n j e o odnosu objektivno-znanstvenog miljenja i
zrenja; na j e d n o j strani dakle objektivnog miljenja kao
m i l j e n j a logikih misli; npr. fizikalnog m i l j e n j a fizikalne
teorije ili isto matematskog miljenja, u emu matema-
tika ima svoje m j e s t o kao nauni sistem, matematika kao
teorija. Na drugoj strani imamo z r e n j e i zreno ivotno
svjetovno p r i j e teorije. Ovdje izvire neiskorjenjivi pri-
in istoga miljenja, koje bi, kao isto m i l j e n j e bez bri-
ge za zor, imalo ve svoju evidentnu istinu i, tovie, istinu
svijeta; priin koji ini upitnim smisao i mogunost, do-

128
met objektivne znanosti. Pritom se zaustavlja u razdvo-
jenosti: z r e n j a i m i l j e n j a te openito o d r e u j e vrstu
spoznajne teorije kao teoriju znanosti koja je provede-
na u korelativnoj dvostranosti (znanost pritom uvijek pre-
m a jedinom p o j m u znanosti koji se ima: objektivna zna-
nost). Meutim, kao to j e prazni i neodreeni naziv zor
u m j e s t o neeg m a n j e g i potcijenjenog spram najvredni-
jeg logikoga postao problemom svijeta ivota i kao to
veliina i tekoa te tematike u ozbiljnom p r o d i r a n j u ra-
ste u neto golemo, tako nastupa veliki preobraaj spoz-
n a j n e teorije, teorije znanosti, u k o j o j konano znanost
kao problem i tekovina gubi svoju samostalnost i postaje
pukim parcijalnim problemom.
Naravno, reeno pogaa i logiku kao apriornu nauku o
n o r m a m a svega logikoga u svevladajuem smislu
logikoga p r e m a k o j e m u je logika dakle logika stroge
objektivnosti, objektivno-logikih istina. Nikada se ne mi-
sli n a predikacije i istine koje se nalaze prije znanosti te
na logiku koja n o r m i r a u n u t a r te sfere relativnosti, na
mogunost da se pita i za to logiko, koje se isto de-
skriptivno prilagoava svijetu ivota, p r e m a sistemu na-
ela koja ga a priori n o r m i r a j u . Tradicionalna objektivna
logika bez daljnjega se podmee kao apriorna n o r m a i
za tu subjektivno-relativnu sferu istine.

35: Analitika transcendentalne epoh: Prvo: epo-

h od objektivne znanosti

U svojevrsnoj prirodi n a m a dorasle zadae nalazi se

razlog to se metoda pristupa r a d n o m polju novovrsne
znanosti ijim postizanjem su tek dani njezini radni
problemi ralanjuje u mnotvo koraka od kojih svaki
na novi nain ima karakter epoh, suzdravanje od pri-
rodno-naivnih i svakako od valjanosti koje ve stoje u
izvrenju. Prva nuna epoh, dakle prvi metodiki korak,
dola n a m je u vidokrug ve pomou dosadanjeg preo,
svjetenja. Ali to treba da se izriito univerzalno formu-
lira. Epoh je oito zahtijevana prije svega u pogledu
svih objektivnih znanosti. To ne znai samo neku apstrak-
ciju od njih, npr. n a nain nekog fingirajueg promije-
njenog miljenja suvremenog ljudskog opstanka kao da
se u tome ne bi pojavljivalo nita od znanosti, tovie,
miljena je epoh od svakog suizvrenja spoznaj objek-
tivnih znanosti, epoh od svakog kritikog zauzimanja

129
stava koji je zainteresiran za njihovu istinu ili lanost,
ak za njihovu vodeu i d e j u objektivne spoznaje svijeta.
Ukratko, epoh vrimo u pogledu itavih objektivnih teo-
retskih interesa, cjelokupnih n a m j e r a i djelovanja koji su
n a m svojstveni kao objektivnim znanstvenicima ili tako-
er samo kao onima koji su eljni znanja.
Ali u toj epoh za nas, koji je vrimo, nisu nestali
znanosti i znanstvenici. Oni su dalje ono to su svakako
bili i ranije: injenice u jedinstvenoj povezanosti unapri-
jed danog svijeta ivota; samo to mi pomou epoh ne
fungiramo kao suzainteresirani, suradnici itd. U sebi za-
snivamo samo upravo jedno posebno habitualno usmjere-
n j e interesa, stanovitim pozivu slinim stavom kojemu
pripada posebno vrijeme poziva. Kao inae tako se i
ovdje pokazuje: ako aktualiziramo neki od naih habitu-
alnih interesa tako da smo u naoj pozivnoj djelatnosti
(u vrenju rada), tada imamo dranje epoh u pogledu
naih ostalih, ali ipak n a m a vlastitih i dalje postojeih
ivotnih interesa. Svaki interes ima svoje vrijeme i tada
u p r o m j e n i npr. kaemo sada je vrijeme da se ide na
sjednicu, na izbore itd.
Dodue, u specijalnom smislu nazivamo znanost, umjet-
nost, vojnu slubu itd. naim pozivom; ali kao normalni
ljudi mi smo stalno (u proirenom smislu) istodobno u
raznolikim pozivima (stavovima interesa): istodobno
otac obitelji, graanin itd. Svaki takav poziv ima svoje
vrijeme aktualizirajuih djelatnosti. Prema tome, i onaj
novozasnovani pozivni interes, ija se univerzalna tema
zove svijet ivota, uvrtava se meu ostale ivotne inte-
rese ili pozive i ima svagda svoje vrijeme u n u t a r jed-
nog personalnog vremena, oblika pozivnih vremena koja
se p r o b i j a j u .
Svakako, to izjednaavanje nove znanosti sa svim gra-
anskim pozivima, da tovie ve s objektivnim znano-
stima, znai neku vrstu bagateliziranja, omalovaavanje
najvee vrijednosne razlike koja m e u znanostima uope
moe postojati. Tako shvaeno ono je modernim iracio-
nalistikim filozofima tako dobro dolo za kritiku. Pri
takvom nainu p r o m a t r a n j a to izgleda tako kao da se tu
ponovno treba etablirati neki novi isto teoretski interes,
neka nova znanost, u nekoj novoj pozivu primjerenoj
tehnici, p o k r e t a n a ili kao neka intelektualistika igra koja
se vrlo idealno ponaa ili kao viestupnjevana intelektu-

130
alna tehnika u slubi pozitivnih znanosti, korisna za n j i h
koje same ponovno i m a j u svoju jedinu realnu vrijednost
u korisnostima ivota. ovjek je nemoan spram podme-
t a n j a povrnih itatelja i sluatelja, koji konano u j u
samo ono to ele uti, ali oni su i ravnoduna masovna
publika filozofa. Mali b r o j onih za koje se govori razu-
m j e t e, dakako, da zaustave takvu s u m n j u , ve p r e m a
onome to smo rekli u ranijim predavanjima. Oni e sva-
kako doekati kamo ih na put vodi.

Postoje dobri razlozi zato sam tako otro istakao po-

zivnost i stava fenomenologa. Prvo to u opisivanju ov-
dje upitne epoh valja istaknuti jest da je ona habitualna
epoh izvrenja koja ima svoja vremena u kojima ona vri
uinak u radu, dok su druga vremena posveena bilo ko-
jim drugim interesima rada ili igre; i prije svega, da isklju-
enje vrenja nita ne m i j e n j a na interesu koji u perso-
nalnoj subjektivnosti dalje postaje i dalje vrijedi kao
n j e n o j habitualnoj usmjerenosti na ciljeve koji n j o j pre-
o s t a j u kao n j e n e valjanosti te upravo stoga moe se u
tom identinom smislu uvijek ponovno aktualizirati u
drugom vremenu. U d a l j n j e m slijedu to, meutim, nipo-
to ne znai da ivotnosvjetovna epohe kojoj, kako e-
mo prokazati, p r i p a d a j u jo daljnji znaajni momenti
nema vee znaenje praktino egzistencijalno za ljud-
ski opstanak nego epoh poziva postolara te da je u osnovi
isto da li je ovjek postolar ili fenomenolog, pa i da li je
fenomenolog ili pozitivni znanstvenik. Moda e se tovie
pokazati da je totalni fenomenoloki stav i n j e m u pripad-
na epoh p r i j e svega bitno pozvana da izvri potpunu per-
sonalnu promjenu, koju bi valjalo usporediti prvenstveno
s religioznim preobraenjem, koja meutim povrh toga
u sebi krije znaenje najvee egzistencijalne p r o m j e n e koja
je ovjeanstvu kao ovjeanstvu zadana.

36. Kako svijet ivota nakon epoh od objektiv-

nih znanosti moe postati temom znanosti?
Naelno luenje izmeu objektivno-logikog
apriorija i apriorija svijeta ivota

Ako na iskljuivi interes pripada svijetu ivota, mo-

r a m o pitati: zar je svijet ivota kao univerzalna znanstve-
na tema ve izloen pomou epoh spram objektivne zna-

131
nosti? 1 I m a m o li time ve teme za znanstveno opevalja-
ne iskaze, za iskaze o injenicama koje valja znanstveno
utvrditi? Na koji nain i m a m o svijet ivota kao neko una-
prijed vrsto stojee univerzalno polje takvih utvrdivih
injenica? On je prostorno-vremenski svijet stvari tako
kako ih mi iskusujemo u naem predznanstvenom i izvan-
znanstvenom ivotu i povrh iskusenih stvari znamo ih kao
one koje se mogu iskusiti. Horizont svijeta imamo kao
horizont mogueg iskustva stvari. Stvari, to su kamenje,
ivotinje, biljke, i ljudi i ljudske tvorbe; ali tu j e sve su-
bjektivno-relativno, p r e m d a na normalan nain u naem
iskustvu i u drutvenom krugu, koji je s nama povezan
u ivotnu zajednicu, dolazimo do sigurnih injenica, u
nekom okruju od sebe, t j . nesmetani nikakvom primjet-
nom nepodudarnou, a eventualno i, kada se praktiki
radi o tome, u n a m j e r n o m spoznavanju, t j . s ciljem za
nae svrhe sigurne istine. Ali ako se prebacimo u neki tui
krug saobraanja, ka crncima u Kongu, kineskim seljaci-
ma itd., nailazimo na to da njihove istine, za njih vrsto
stojee openito obistinjene i obistinjavajue injenice,
nipoto nisu nae istine. Ako pak postavimo cilj neke za

J Ponajprije podsjeamo na to da je ono to nazivamo zna-

nou unutar stalno nam valjanog svijeta kao svijeta ivota
posebna vrsta svrhovitih djelatnosti i svrnih uina, kao svi
ljudski pozivi u obinom smislu rijei u to jo spadaju ne-
pozivne vrste, openito nesvrne veze i uine obuhvatne prak-
tine intencije viega stupnja, vie ili manje odijeljeni, slu-
ajni, vie ili manje povrni interesi. Ljudski gledano, sve su
to posebnosti ljudskoga ivota i ljudskih habitualnosti, a to
sve lei u univerzalnom okviru svijeta ivota u koji ulaze svi
uini i svi ljudi i inidbene djelatnosti i sposobnosti stalno
spadaju unutra. Samo je po sebi razumljivo da novi teoret-
ski interes za sam univerzalni svijet ivota u njegovu vlasti-
tom nainu bitka zahtijeva stanovitu epoh u pogledu svih
tih interesa, za praenje naih svrha i svu s vrnom ivotu ne-
prestano pripadnu kritiku putova i ciljeva, za same svrhe,
da li se njih faktiki vrsto drimo, da li se putovi treba da
odrede kao smjernice itd. ivei u naim svrhama koje su
nam habitualno valjane i koje su takoer uvijek na redu
mi dodue ivimo u horizontu svijeta ivota, a to se tu do-
gaa i postaje u njemu je ivotno-svjetovno bie; ali usmje-
renost na to nije usmjerenost na univerzalni horizont i na-
mjeravano kao bie toga horizonta, odnosno svijeta ivota
koji je postao temom, ne znai da postoji tematski. Prvo je
dakle da se suzdrimo praenja svih znanstvenih i drugih in-
teresa. Ali sama epoh to ne ini: i svako postavljanje svrha,
svako namjeravanje pretpostavlja ve svjetovno ime je da-
kle svijet ivota unaprijed dan svim svrhama.

132
sve subjekte bezuvjetno valjane istine o objektima, pola-
zei od toga u emu se normalni Evropljani, normalni
Hindusi, Kinezi itd. u svoj relativnosti ipak slau od
toga to ipak zajednike ivotnosvjetovne objekte za n j i h
i za nas, p r e m d a u razliitim shvaanjima, ini moguim
za identificiranje, kao prostorni lik, kretanje, osjetilne
kvalitete i t. si. tada ipak dospijevamo n a p u t objek-
tivne znanosti. Postavljanjem cilja te objektivnosti (objek-
tivnosti neke istine o sebi) inimo neku vrstu hipoteza
s kojima je prekoraen isti svijet ivota. Tom prekora-
enju mi smo doskoili pomou prve epoh (u pogledu
objektivnih znanosti), a sada smo u neprilici to se ovdje
inae znanstveno moe zahtijevati kao utvrdivo jednom-
-za-uvijek i za svakoga.
Neprilika ipak ubrzo iezava ako se podsjetimo na to
da t a j svijet ivota u svim svojim relativnostima ipak ima
svoju openitu strukturu. Ta openita struktura, za koju
je vezano svako relativno bie, sama nije relativna. Mi je
moemo promatrati u n j e n o j openitosti i odgovarajuom
pozornou jednako utvrditi pristupanom jednom zauvi-
jek i za svakoga. Svijet kao svijet ivota ve predznan-
stveno ima jednake strukture kakve kao apriorne struk-
ture pretpostavljaju objektivne znanosti, u j e d n o sa svojom
supstrukcijom (koja je kroz stoljetnu tradiciju postala
samorazumljivou) nekog o sebi postojeeg, u istina-
ma o sebi odreenog svijeta, i sistematski razvijaju u
apriornim znanostima, u znanostima o logosu, o univer-
zalnim metodikim normama, za koje se m o r a vezati sva-
ka spoznaja o sebi objektivno postojeeg svijeta. Svijet
je ve predznanstveno prostornovremenski svijet; daka-
ko, u pogledu te prostorne vremenosti nije rije o ideal-
nim matematskim tokama, istim pravcima, ravnica-
ma, openito o matematski infinitezimalnom kontinuitetu,
o egzaktnosti koja pripada smislu geometrijskog apri-
orija. ivotnosvjetovno nama dobro poznata tijela zbilj-
ska su tijela, a ne tijela u smislu fizike. Jednako tako stoji
s kauzalnou, s prostorno-vremenskom beskonanou.
Ono kategorijalno svijeta ivota ima jednake nazive, ali
se takorei ne brine za teoretska idealiziranja i hipotet-
ske supstrukcije geometara i fiziara. Ve znamo: fiziari,
ljudi kao i drugi ljudi, ivei u samoznanju u svijetu i-
vota, u svijetu svojih ljudskih interesa, usmjerili su pod
nazivom fizika na ivotnosvjetovne stvari posebnu vrstu
p i t a n j a i (u irem smislu) praktinih n a m j e r a , a njihove

133
teorije praktini su rezultati. Kao to druge n a m j e r e ,
praktini interesi i njihova ozbiljivanja pripadaju svijetu
ivota, pretpostavljaju ga kao tlo i obogauju ga u dje-
lovanju, tako to vrijedi i za znanost kao ljudski pothvat
i praksu. A tome, kao to je reeno, pripada sav objek-
tivni apriori u svojoj nunoj povratnoj odnoajnosti na
odgovarajui ivotnosvjetovni apriori. Ta je povratna od-
noajnost odnoajnost u t e m e l j e n j a valjanosti. Stanovita
idealizirajua tekovina ona je koja na osnovi ivotnosvje-
tovnog apriori ja proizvodi viestepenu tvorbu smisla i va-
ljanost bitka matematskog i svakog objektivnog apriorija.
Otuda bi prije svega t a j ivotnosvjetovni apriori m o r a o
u svojoj vlastitosti i istoi postati znanstvenom temom,
a u daljnjem slijedu morala bi se postaviti sistematska
zadaa, kako na tom temelju i na koje naine nove tvor-
be smisla nastaje objektivni apriori kao posredovana teo-
retska tekovina. Potrebno je dakle sistematsko luenje
univerzalnih struktura: univerzalni ivotnosvjetovni aprio-
ri i univerzalni objektivni apriori, a zatim i luenje
univerzalnih p i t a n j a o nainu, kako se objektivni apri-
ori temelji u subjektivno-relativnom aprioriju svijeta
ivota ili kako npr. matematska evidencija ima svoj izvor
smisla i prava u ivotnosvjetovnoj evidenciji.

Iako smo na problem znanosti o svijetu ivota ve

odvojili od problema objektivne znanosti, za nas to raz-
m i l j a n j e ima svoj poseban interes u tome to mi, koji
smo iz kole zarobljenici tradicionalne objektivistike me-
tafizike, p o n a j p r i j e nemamo gotovo nikakva pristupa ideji
univerzalnog isto ivotnosvjetovnog apriorija. Tek za nas
je potrebno njegovo naelno luenje od objektivnog apri-
orija koji n a m se brzo podmee. Upravo to razluivanje
postie prva epoh od svih objektivnih znanosti, ako je
razumijemo i kao epoh od svih objektivno-apriornih zna-
nosti i ako je dopunimo upravo provedenim razmiljanji-
ma. Ova n a m k tome donose fundamentalni uvid u to da
se univerzalni apriori objektivno-logikog s t u p n j a apri-
ori matematskih i svih drugih u obinom smislu apriornih
znanosti temelji u jednom ranijem univerzalnom apri-
oriju, upravo aprioriju istoga svijeta ivota. Samo po-
vratkom na t a j apriori, to ga valja razviti u vlastitoj
a p r i o r n o j znanosti, mogu nae apriorne znanosti, objek-
tivno-logike znanosti, dobiti zbiljski radikalno, ozbiljno
znanstveno u t e m e l j e n j e koje one u tom s t a n j u stvari bez-
uvjetno zahtijevaju.

134
 Zato moemo takoer rei: toboe potpuno samostalna
logika koju moderni logistiari ak pod nazivom neke
istinski znanstvene filozofije v j e r u j u da mogu izgraditi,
naime kao univerzalna apriorna fundamentalna znanost
za sve objektivne znanosti, nije nita drugo nego naivnost.
Njena evidencija liava znanstvenog u t e m e l j e n j a iz univer-
zalnog ivotnosvjetovnog apriorija koji ona stalno, uvijek
ponovno pretpostavlja u obliku znanstveno nikada univer-
zalno formuliranih samorazumljivosti koje nikada nisu
dovedene na bitno znanstvenu openitost. Tek kada je ta
radikalna temeljna znanost jednom prisutna, moe sama
ona logika postati znanou. Prije toga ona bestemeljno
visi u zraku i, kao dosada, tako je jako naivna da nije
jednom postala svjesna zadaa koja prianja svakoj objek-
tivnoj logici: naime da istrai, kako n j u samu valja ute-
meljiti, dakle ne vie logiki, nego svoenjem na uni-
verzalni pred-logiki apriori, iz kojega sve logiko, cjelo-
kupna izgradnja objektivne teorije, p r e m a svim svojim
metodologikim oblicima, pokazuje svoj zakoniti smisao
pomou kojega dakle valja da se tek normira tovie sva
logika.
Ta spoznaja ipak prekorauje zanimanje za svijet i-
vota koje nas sada pokree i za koje se, kao to je ree-
no, radi samo o naelnom luenju izmeu objektivno-lo-
gikog i ivotno-svjetovnog apriorija; i to na kraju, da bi
se velika zadaa iste bitne nauke o svijetu ivota mogla
dovesti u tok radikalnog razmiljanja.

37. Formalno-najopenitije strukture svijeta

ivota: stvar i svijet s jedne strane, svijest
stvari s druge strane

Ako u slobodnom ogledu potraimo formalno-openito,,

ono to na svijetu ivota u svoj p r o m j e n i relativnosti
ostaje invarijantno, onda se nehotino drimo onoga to
za nas u ivotu jedino odreuje smisao govora o svijetu:
svijet je cjelina stvari, stvari koje su u svjetskoj formi
prostorne vremenosti u dvostrukom smislu mjesno (pre-
ma m j e s t u prostora i m j e s t u vremena) podijeljene, cje-
lina prostornovremenskih onta (bia). Time bi ovdje
leala zadaa ivotnosvjetovne ontologije shvaene kao
konkretno openite bitne nauke tih onta. Za nae zani-
m a n j e u sadanjoj vezi dovoljno je da ih naznaimo. Umje-
sto da se zadrimo dajemo prednost da dalje koraamo,

135
kao to e se skoro pokazati, vrlo mnogo veoj zadai,
i to zadai koja obuhvaa i sebe samu. Da bismo prokr-
ili p u t t o j novoj tematici, k o j a se jednako tako bitno tie
svijeta ivota, ali ipak ne ontolokoj tematici, postavlja-
mo openito razmatranje, i to mi kao budno ivei ljudi
u svijetu ivota (dakle razumije se po sebi unutar epoh
od svakog uplitanja pozitivne znanstvenosti).
To openito r a z m a t r a n j e imat e istodobno f u n k c i j u
da evidentnom uini b i t n u razliku moguih naina na koje
za nas moe postati t e m o m unaprijed dani svijet, ontiki
univerzum. Svijet ivota j e u posuvremenjenju ponov-
ljeno reenoga za nas, koji u n j e m u budno ivimo,
uvijek ve tu, unaprijed za nas postojei, tlo za svu da
li teoretsku ili izvanteoretsku praksu. Nama, budnim, uvi-
jek ponovno nekako praktiki zainteresiranim subjektima,
svijet nije povremeno jednom, nego uvijek i nuno una-
prijed dan kao univerzalno polje svekolike zbiljske i mo-
gue prakse, kao horizont. ivot je stalno ivjeti-u-izvjes-
nosti-svijeta. Budni ivot, biti b u d a n za svijet, znai biti
stalno i aktualno svjestan svijeta i sama sebe kao i-
vei u svijetu, zbiljski doivljavati, zbiljski ispunjavati iz-
vjesnost bitka svijeta. Ona je pritom u svakom sluaju
u n a p r i j e d dana na nain da su svagda dane pojedinane
stvari. Ali, postoji naelna razlika u nainu svijesti svije-
ta i svijesti stvari, svijesti o b j e k t a (u najirem, ali isto
ivotnosvjetovnom smislu), dok s druge strane jedno i
drugo ine nerazdvojno jedinstvo. Stvari, objekti (uvijek
shvaeni isto ivotnosvjetovno) dani su kao za nas
svagda valjani (u bilo kojim nainima izvjesnosti bitka),
ali naelno samo tako to su svjesni kao stvari, kao objekti
u horizontu svijeta. Svaki je neto, neto iz svijeta, na-
ma stalno kao horizont svjesnoga svijeta. Ovaj horizont
s druge strane je svjestan samo kao horizont za posto-
jee objekte i ne moe biti aktualan bez posebno svjesnih
objekata. Svaki ima svoje mogue p r o m j e n j i v e naine va-
ljanosti, modaliziranja izvjesnosti bitka. S druge strane,
svijet ne postoji kao neko bie, kao neki objekt, nego po-
stoji u jedinosti za koju je plural besmislen. Svaki plural
i iz njega izdignuti singular pretpostavlja horizont svijeta.
Ta razlika naina bitka objekta u svijetu i samog svijeta
oito p r o p i s u j e o b a m a temeljno razliite korelativne na-
ine svijesti.

136
 38. Dva mogua temeljna naina tematiziranja
svijeta ivota: naivno-prirodni izravni stav i
ideja konzekventno refleksivnog stava na mo-
dus subjektivnog naina danosti svijeta ivota
i ivotnosvjetovnih objekata

To najopenitije budnoga ivota je meutim tek for-

malni okvir u k o j e m u su mogue razlike naina ispunje-
n j a toga ivota, ma kako ovaj dakle u svakom sluaju
ima svijet u n a p r i j e d dan i u tom horizontu ima dane po-
stojee objekte. To zatim ini one razliite naine, tako
moemo takoer rei, na koje smo mi budni za svijet i za
objekte u svijetu. Prvi nain, prirodno-normalni nain koji
bezuvjetno mora prethoditi ne iz sluajnih, nego iz bitnih
razloga, jest nain izravnog ivljenja u s m j e r e n n a svagda
dane objekte, dakle ivljenja u n u t r a u horizontu svijeta,
i to u normalnoj neprekidnoj postojanosti, u sintetikoj
jedinstvenosti koja prolazi kroz sve akte. T a j normalni
izravni, na svagda dane o b j e k t e usmjereni ivot znai: svi
nai interesi i m a j u svoje ciljeve u objektima. Unaprijed
dani svijet horizont je koji stalno-protjeui obuhvaa sve
nae ciljeve, sve nae svrhe, prolazne ili trajne, kao to
unaprijed implicitno obuhvaa upravo intencionalnu svi-
jest horizonta. U normalnom neprekidnom jedinstvenom
ivotu mi, subjekti, nemamo nikakvih ciljeva koji seu
preko toga, tovie nemamo ni predodbe o tome da bi neki
drugi ciljevi mogli postojati. Sve nae teoretske i prakti-
ne teme, moemo takoer rei, lee uvijek u normalnoj
jedinstvenosti ivotnog horizonta svijet. Svijet je uni-
verzalno polje u koje su usmjereni svi nai akti, iskusu-
jui, spoznajui, djelujui akti. Iz njega, iz svagda ve da-
nih objekata, potjeu sve afekcije, pretvarajui se svagda
u akcije.

Meutim, moe postojati jo jedna sasvim drukija

vrsta budnog ivota u svjesnom posjedovanju svijeta. Ona
bi se nalazila u promjeni tematske svijesti o svijetu koja
p r o m j e n a prelama normal/nost izravnog ivota. Upravimo
na pogled na to da openito, da nama svima svijet odno-
sno objekti nisu dani unaprijed samo openito, u nekom
p u k o m posjedovanju kao supstrati njihovih svojstava,
nego da oni (i sve ontiki pomiljeno) n a m a p o s t a j u svje-
sni u subjektivnim nainima pojavljivanja, nainima da-
nosti, a da mi zapravo ne pazimo na to i dok najveim
dijelom o tome uope nita ne slutimo. Ako to sada obli-

137
k u j e m o u novi univerzalni s m j e r interesa, etabliramo kon-
zekventni univerzalni interes za modus naina danosti i
za sama onta, ali ne n a p r o s t o izravno nego kao o b j e k t e u
njihovom kako, upravo u iskljuivom i stalnom usmjere-
n j u interesa na to kako u p r o m j e n i relativnih valjanosti,
subjektivnih pojavljivanja, m n i j e n j a nastaje jedinstveni,
univerzalno valjani svijet, taj svijet za nas: kako dakle
stalna svijest za nas n a s t a j e iz univerzalnog opstanka,
univerzalnog horizonta realnih, zbiljski postojeih objeka-
ta, od kojih je tako svaki, ak kada je svjestan u poseb-
nosti kao jednostavno postojei objekt, svjestan samo u
promjeni svojih relativnih shvaanja, naina pojavljiva-
nja, modusima valjanosti.
U tom totalnom obratu interesa, provedeno u novoj
konzekvenciji koja je zasnovana pomou posebne odluke
volje, p r i m j e u j e m o da n a m postaje sudionikom ne samo
bezbroj tipova pojedinanosti, koji nikada nisu bili temat-
ski, nego tipova sinteza, u nerazdvojivom sintetskom to-
talitetu, stalno proizvedeno pomou intencionalno obu-
hvatnih valjanosti horizonata, u z a j a m n o utjeui jedna na
drugu u obliku potvrujuih obistinjavanja opstanka ili
pak obezvreujuih ponitavanja i ostalih modaliziranja.
To je vlastitost sintetskog totaliteta u kojemu za nas moe
postati vlastitim neto to je prije toga potpuno nepo-
znato, to nikada nije vieno i dohvaeno kao spoznajna
zadaa: naime univerzalno inidbeni ivot u kojemu na-
staje svijet kao svijet koji za nas stalno postoji u protje-
uoj svagdanjosti, kao nama stalno unaprijed dani
svijet; ili takoer: u kojem sada prvi put otkrivamo da i
kako svijet kao korelat istraive univerzalnosti sintetski
povezujuih tekovina dobiva svoj smisao bitka i svoju va-
ljanost bitka u totalitetu svojih ontikih struktura.
Ovdje ipak ne treba da ulazimo u blia izlaganja, u
sve ono to ovdje moe postati tematskim. Za nas je ovdje
bitna razlika obostrane tematike i obostrano promatrano
kao univerzalne tematike.
Prirodni ivot, da li predznanstveno ili znanstveno, da
li teoretski ili praktino zainteresirani ivot, jest ivot
u univerzalnom netematskom horizontu. To j e u prirod-
nosti upravo neprestano unaprijed dani svijet kao bie.
Tako izravno ivei nepotrebna je rije unaprijed dani,
ne treba nikakvog ukazivanja na to da je svijet za nas
stalno zbiljnost. Sva prirodna pitanja, svi teoretski i prak-

138
tini ciljevi tiu se neega u horizontu svijeta kao tema,
kao bie, kao moda-bie, kao vjerojatno, kao upitno, kao
vrijedno, kao naum, kao djelovanje i rezultat djelovanja
itd. Budui da j e sve to je karakterizirano u bilo koje-
m u od modaliteta bitka ipak ponovno odnoajno na zbilj-
ski bitak, to vrijedi ak za priine, za nezbiljnosti. Da,
svijet unaprijed ima smisao: cjelinu zbiljski postojeih
zbiljnosti, ne samo pomiljenih, sumnjivih, upitnih zbilj-
nosti, nego zbiljskih zbiljnosti, koje kao takve za nas ima-
ju svoju zbiljnost samo u stalnom k r e t a n j u korektura,
prevrednovanja valjanosti kao anticipacija idealnog
jedinstva.
Meutim, u m j e s t o da ostanemo u tom nainu jedno-
stavno izravnog uivljavanja u svijet, ovdje pokuavamo
univerzalnu p r o m j e n u interesa u kojoj upravo nova rije
bitak unaprijed danog svijeta postaje nuna, jer je ona
naziv za t u drukije u s m j e r e n u , a ipak ponovno univer-
zalnu tematiku naina pred-danosti. Nas naime ne treba
nita drugo interesirati nego upravo ona subjektivna pro-
m j e n a naina danosti, naina pojavljivanja, modusa valja-
nosti koji u n u t r a prebivaju, p r o m j e n a koja stalno prola-
zei, neprestano se sintetski povezujui u protjecanju,
proizvodi jedinstvenu svijest jednostavnog bitka svijeta.
Meu ivotnosvjetovnim objektima nalazimo i ljude,
sa svim svojim ljudskim ponaanjem, djelovanjem i trp-
ljenjem, u svojim svagdanjim socijalnim povezanostima
ivei zajedniki u horizontu svijeta i znajui sebe u to-
me. Dakle, i za sve to treba se sada u j e d n o provesti novi
univerzalni obrat interesa. Jedinstveni teoretski interes
treba da se u s m j e r i iskljuivo na univerzum subjektivno-
ga u kojemu svijet pomou njegove univerzalnosti sintet-
ski povezujuih tekovina dolazi za nas do svojega jedno-
stavnog opstanka. U prirodno-normalnom ivljenju svije-
ta to raznoliko subjektivno stalno protjee, ali ono ostaje
u tome samostalno i nuno skriveno. Kako, kojom me-
todom valja to otkriti; moe li se to pokazati kao u sebi
zatvoreni univerzum istraivanja koje se teoretski i kon-
zekventno dri u vlastitoj unutranjosti, dokuujui sebe
kao svejedinstvo posljednje fungirajui-inidbene subjek-
tivnosti koja se pojavljuje za bitak svijeta svijeta za
nas kao naega prirodnog horizonta ivota? Ako je to za-
konita, nuna zadaa, onda njezino provoenje znai stva-
r a n j e svojevrsne nove znanosti. Prema svima dosada za-
snovanim objektivnim znanostima, kao znanostima na tlu

139
svijeta, to bi bila znanost o univerzalnom nainu pred-
-danosti svijeta, kao o o n o m e to sainjava njen univer-
zalni bitak tla za svaku objektivnost. A to znai da je u
tome sadrano stvaranje znanosti o posljednjim temelji-
ma iz kojih svako objektivno utemeljenje crpi svoju istin-
sku snagu iz njihova p o s l j e d n j e g davanja smisla.
Na historijski motivirani p u t od interpretacije proble-
matike, koja se odvija izmeu Kanta i Humea, doveo nas
je pak do postulata r a z j a n j e n j a univerzalnog tla-bitka
unaprijed danog svijeta za sve objektivne znanosti i, kao
to se samo od sebe nadalo, za svu objektivnu praksu:
dakle do postulata one novovrsne univerzalne znanosti o
svijetu unaprijed dane subjektivnosti. Mi emo sada mo-
rati paziti kako to moemo ispuniti. Pritom primjeuje-
mo da o n a j slijedei korak, koji se inio u poetku da po-
mae, ona epoh u kojoj smo se morali osloboditi svih
objektivnih znanosti kao tla valjanosti, nipoto ve nije
dostatna. U vrenju te epoh oito jo stojimo dalje na
tlu svijeta; on je sada reduciran na n a m a predznanstveno
valjani svijet ivota, samo to ne smijemo nikakvo znanje
koje potjee iz znanosti upotrijebiti kao premisu i to
znanosti smijemo uraunati samo kao historijske inje-
nice, bez vlastitog zauzimanja stava o njihovoj istini.
Na tome pak nita ne m i j e n j a ni zainteresirano oba-
ziranje u predznanstveno zornom svijetu ni pozornost na
njegove relativnosti. Bavljenje n j i m a na stanovit nain
pripada tovie neprekidno objektivnoj tematici, naime
tematici historiara koji ipak m o r a j u rekonstruirati iz-
mjenine ivotne okolne svjetove naroda i vremena to
ih oni svagda obrauju. Pri svemu tome u n a p r i j e d dani
svijet jo je u valjanosti tla te nije preveden u univerzum
isto subjektivnog, kao vlastite univerzalne povezanosti,
o k o j e m u je sada rije.
To se ponavlja ako u jedinstvu sistematskog osvrta
tematiziramo sva vremena i narode i konano itavi pro-
storno-vremenski svijet, i to pod stalnom p a n j o m na re-
lativnost ivotnih okolnih svjetova svagdanjih ljudi, na-
roda, vremena u njihovoj pukoj injeninosti. Jasno je da
o tom osvrtu na svijet u obliku iterirane sinteze relativ-
nih prostorno-vremenskih ivotnih okolnih svjetova vri-
jedi isto to o osvrtu u nekom takvom u pojedinanosti.
Promatra se dio po dio, zatim na viem s t u p n j u okolni
svijet po okolni svijet, vremenost po vremenost, svaki

140
posebni zor je valjanost bitka, bilo u modusu zbiljnosti
ili mogunosti. Zapoinjui ona (valjanost bitka) uvijek
ve pretpostavlja druge u objektivnoj valjanosti, ona za
nas, promatrae, uvijek ve pretpostavlja openito tlo va-
ljanosti svijeta.

39. Svojevrsnost transcendentalne epoh kao

totalna promjena prirodnog ivotnog stava

Kako pak pred-danost svijeta ivota moe postati vla-

stitom i univerzalnom temom? Oito samo totalnom pro-
mjenom prirodnog stava, p r o m j e n o m u k o j o j mi vie ne
ivimo kao dosada kao ljudi prirodnog opstanka u stal-
nom vrenju valjanosti unaprijed danog svijeta nego se
tovie stalno suzdravamo toga vrenja. Samo tako mo-
emo postii preobraenu i novovrsnu temu pred-danost
svijeta kao takvog: svijet isto i potpuno iskljuivo kao
taj svijet i tako kako on u naem svjesnom ivotu ima
smisao i valjanost bitka i dobiva ih u uvijek novim liko-
vima. Samo tako moemo studirati to je svijet kao va-
ljanost tla prirodnog ivota, u svim njegovim n a m j e r a m a
i posjedovanjima, i korelativno to je konano prirodni
ivot i njegova subjektivnost, t j . isto kao subjektivnost
koja tu fungira kao ona koja izvrava valjanost. ivot,
koji ini valjanost svijeta prirodnog ivljenja svijeta, ne
dade se studirati u stavu prirodnog ivljenja svijeta. Po-
trebna j e dakle totalna p r o m j e n a , sasvim jedinstvena uni-
verzalna epoh.

40. Tekoe pravog smisla izvrenja totalne epo-

h. Zavoenje da se ona pogreno razumije
kao suzdravanje od svih pojedinanih valja-
nosti to ga valja uiniti korak po korak

Univerzalnost epoh u pogledu cjelokupnog prirodo-

normalnog ivota doista ima neusporedivu svojevrsnost i
kao to ima prvenstveno svoje upitnosti. Unaprijed nije
jasno kako je valja izvesti da bi bila osposobljena za
metodsku inidbu koja je od n j e traena i k o j a je sama u
svojoj openitosti jo potrebna r a z j a n j e n j a . Kao to e-
m o se uvjeriti, ovdje se nude zavodne stranputice, t j . na-
ini da se provoenje epoh razumije, a koji sigurno ne
vode d o cilja kao to se ve u n a p r i j e d moe uiniti
evidentnim.

141
 Da bismo dobili n e k u predodbu kako valja izvesti
onu totalnu promjenu, r a z m o t r i m o jo jednom nain pri-
rodnonormalnog ivota: t u se kreemo u struji uvijek no-
vih iskustava, sudova, vrednovanja, odluivanja. U svakom
od tih akata ja je u s m j e r e n o n a predmete svojega okol-
nog svijeta, n j i m a se bavi ovako ili onako. Oni su ono u
tim aktima samo svjesno, as jednostavno kao zbiljnosti
as u modalitetima zbiljnosti (npr. kao mogui, sumnjivi
itd.). Ni jedan od tih akata i ni jedna od valjanosti koje
su u n j e m u sadrane nisu izolirani, oni u svojim intenci-
j a m a nuno impliciraju beskonani horizont inaktualnih
valjanosti koje sufungiraju u protjeuoj pokretljivosti.
Raznolike tekovine ranijeg aktivnog ivota nisu mrtva se-
dimentiranja, j e r ipak i stalno susvjesni, ali momentano
irelevantni skriveni temelj, koji ostaje sasvim nezapaen
(npr. temelj polja zamjeivanja), sufungira p r e m a svojim
implicitnim valjanostima; p r e m d a momentano nije aktu-
alizirano, sve je tako u stalnoj pokretljivosti modusa ne-
posrednog ili posrednog b u e n j a i modusa afekcije pre-
lazei na j a i eventualno u aktivnu apercepciju te zadi-
rui p r i m j e r e n o valjanosti u povezanost akta. Tako je ono
svagda aktivno svjesno i korelativno aktivno svjesno ima-
nje, usmjerenost-na-to, zaposlenost-time, neprekidno prot-
kana atmosferom nijemih, skrivenih, ali sufungirajuih
valjanosti, ivim horizontom u koji se aktualno j a moe
i samovoljno smjestiti, reaktivirajui stare tekovine, svje-
sno poseui za aperceptivnim dosjetkama, m i j e n j a j u i se
u zorovima. Dakle, pomou te stalno protjeue horizont-
nosti svaka valjanost, koja je jednostavno izvrena u pri-
rodnom ivljenju svijeta, uvijek ve pretpostavlja valja-
nosti, seui neposredno ili posredno natrag u jedan nuni
skriveni temelj tamnih, ali povremeno raspoloivih valja-
nosti, koje se mogu reaktivirati, inei sve zajedno i s vla-
stitim aktima jednu jedinu nerazdvojnu povezanost ivota.
Ovo razmiljanje znaajno je za o b j a n j e n j e naina iz-
vrenja univerzalne epoh. Vidimo naime da ona ne moe
voditi do cilja kao neko suzdravanje od izvrenja koje
suzdravanje protjee u pojedinanim koracima.
Suzdravanje od izvrenja pojedinanih valjanosti (sli-
no kao to se ono odvija u kritikom p o n a a n j u iz teoret-
skih ili praktinih zahtjeva) stvara za svaku od n j i h samo
novi modus valjanosti na prirodnom tlu svijeta; i ne po-
staje bolje, ako na pojedinaan nain, pa bilo to i in infi-
nitum, naime za sve vlastite i tue valjanosti koje nam

142
se odsada nude, hoemo da u nekoj preseuoj univer-
zalnoj odluci uvjebamo suzdravanje od izvravanja.
Meutim, u m j e s t o te univerzalnosti suzdravanja u po-
jedinanim koracima mogu je sasvim drugi nain univer-
zalne epoh, naime o n a j koji jednim udarcem stavlja iz-
van akcije cjelokupno izvrenje koje se probija kroz cje-
lokupnost prirodnog ivljenja svijeta i kroz ukupni (da
li skriveni ili otvoreni) splet valjanosti, upravo ono izvr-
enje koje kao jedinstveni prirodni stav sainjava jed-
nostavno izravno ivljenje u tome. Suzdravanjem od
izvrenja, koje suzdravanje inhibira t a j itav dosada ne-
prekinuto protekli nain ivota, dobiva se potpuna pro-
m j e n a cjelokupnog ivota, sasvim novi nain ivota. Po-
stignut je stav iznad valjane pred-danosti svijeta, iznad
beskonanosti preplitanja skrivenih f u n d i r a n j a njegovih
valjanosti uvijek ponovno na valjanostima, iznad univer-
zalnog ivota svijesti (pojedinanosubjektivnog i intersu-
bjektivnog), u emu je svijet tu za one koji naivno u
tome ive kao bezupitno postojei svijet, kao univerzum
predrunosti, kao polje svih steenih i novozasnovanih
interesa ivota. Svi oni su pomou epoh unaprijed stav-
ljeni izvan akcije te je time izvan akcije itav prirodni
izravni ivot koji je u s m j e r e n na zbiljnosti toga svijeta.

Samo je po sebi jasno te i na to valja paziti sa-

danja, transcendentalna epoh miljena je kao habitu-
alni stav za koji se jednom zasvagda odluujemo. Ona da-
kle nipoto nije neki prolazni i u ponavljanjima sluajno
i neredovito ostajui akt. I ponovno vrijedi sve to smo
rekli o ranijoj epoh, usporeujui je sa stavovima pozi-
va: da ona u vrijeme poziva dodue stavlja izvan igre
sve ostale interese, ali da n p r . ne naputa svoj nain bitka
kao na (odnosno na nain bitka kao nain interese-
nata), kao da ga naputamo ili da bismo njegovo daljnje
odravanje nanovo makar samo podvrgli ispitivanju itd.
A ne smije se zaboraviti ni ono to je bilo reeno kao pro-
test spram obezvreujueg izjednaavanja s drugim pozi-
vima te o mogunosti radikalne p r o m j e n e cjelokupnog
ovjeanstva pomou ove epoh koja dosee u njegove
filozofske dubine.

143
 41. Prava transcendentalna epoh omoguuje
transcendentalnu redukciju otkrivanje i
istraivanje transcendentalne korelacije svije-
ta i svijesti o svijetu
Mi koji nanovo filozofiramo vrimo epoh dodue kao
p r o m j e n u stava iz stava prirodnog ljudskog opstanka koji
ne prethodi sluajno nego bitno, dakle iz onog stava koji
u svojoj cjelokupnoj povjesnosti nikada nije bio prekinut
u ivotu i znanosti. Ali sada je nuno da se zbiljski uvidi,
da to ne ostaje pri beznaajnom habitualnom suzdrava-
n j u , nego da s n j i m pogled filozofa tek postaje doista
potpuno slobodan, a p r i j e svega slobodan od n a j j a e i
najuniverzalnije i pritom najskrivenije u n u t r a n j e vezano-
sti, od vezanosti pred-danosti svijeta. S tim i u tom oslo-
boenju dano je otkrivanje univerzalne, u sebi apsolutno
zatvorene i apsolutno samostalne korelacije samog svijeta
i svijesti svijeta. Na k r a j u je miljen svjesni ivot subjek-
tivnosti koja ini valjanost svijeta, odnosno subjektivno-
sti koja u svojim t r a j n i m tekovinama svagda ima svijet i
svagda ga takoer aktivno nanovo oblikuje. I konano
proizlazi da se kao najire shvati: apsolutna korelacija
bia svake vrste i svakog smisla s j e d n e strane i apso-
lutne subjektivnosti s druge strane, kao subjektivnosti
k o j a na t a j najiri nain konstituira smisao i valjanost
bitka. Naroito i p r i j e svega valja pokazati da se pomou
epoh onome koji filozofira otvara nova vrsta iskustva,
miljenja, teoretiziranja u k o j o j on, stavljen nad svoj
prirodni bitak i nad prirodni svijet, ne gubi nita od svo-
jega bitka i svojih objektivnih istina, kao to uope ne
gubi nita od duhovnih tekovina svojega ivljenja u svi-
jetu i itavoga historijskog zajednikog ivota, samo to
on sebi zakazuje kao filozof, u jedinstvenosti svoje
u s m j e r e n o s t i interesa da dalje vodi itavo prirodno
i s p u n j e n j e svojega ivota u svijetu, t j . da n a tlu posto-
jeeg svijeta postavi pitanja, p i t a n j a o bitku, vrijednosna
pitanja, praktina pitanja, pitanja o bitku ili nebitku,
vrijednosti, korisnosti, ljepoti, dobroti itd. Da, svi pri-
rodni interesi stavljeni su izvan igre. Ali svijet, tono
tako kao to j e ranije za mene bio i j o jest, kao moj,
na, ljudski svijet, koji valja u uvijek subjektivnim na-
inima, nije ieznuo, nego se s a m o za vrijeme konze-
kventno provedene epoh promatra isto kao korelat su-
bjektivnosti k o j a m u daje smisao bitka i iz ijih valja-
nosti on uope jest.

144
 To meutim p a k nije neko shvaanje, interpretaci-
ja koja se pripisuje svijetu. Svako shvaanje o . . . , svar
ko m n i j e n j e o tom svijetu ima svoje tlo u unaprijed
danom svijetu. Pomou epoh j a sam se oslobodio upravo
toga tla, j a stojim nad svijetom koji je sada za mene
postao fenomenom u sasvim svojevrsnom smislu.

42. Zadaa konkretnog prethodnog oznaavanja

putova zbiljskog provoenja transcendentalne
redukcije
A kakva j e pak naznaena tekovina koja j e omogue-
na pomou epoh mi j e nazivamo transcendentalnom
redukcijom i kako konkretnije uiniti razumljivom
znanstvenu zadau koja se time otvara? Kakva je ta te-
kovina redukcije toga svijeta n a transcendentalni feno-
men svijet i time na njegov korelat: transcendentalnu
subjektivnost, u ijem i iz ijeg svjesnog ivota jedno-
stavno n a m a naivno valjani svijet, ve p r i j e svake zna-
nosti, dobiva i uvijek je dobivao itav svoj sadraj i svoju
valjanost bitka? Kako konkretnije uiniti razumljivim da
u redukciji svijeta sadrana redukcija ovjeanstva n a fe-
nomen ovjeanstvo doputa da ovo ovjeanstvo
spoznamo kao samoobjektivaciju transcendentalne subjek-
tivnosti, sve vrijeme posljednje fungirajue i stoga apso-
lutne subjektivnosti? Kako zahvaljujui toj epoh posta-
je mogue da se ta subjektivnost pokae u svojemu ui-
nu, u svojemu transcendentalnom, u skrivene podloge do-
seuem svjesnom ivotu, u odreenim nainima n a
koje svijet u sebi nastaje kao smisao bitka da j e u
evidenciji dovede na svjetlo dana, a ne da j e pronae,
mitski konstruira? Ako j e o v d j e rije o novoj vrsti znan-
stvenosti, o novoj vrsti teoretskog p i t a n j a i pitanjima
odluivanja, onda se i za ta p i t a n j a mora pripremiti tlo.
Prirodna p i t a n j a svijeta i m a j u svoje tlo u unaprijed da-
nom svijetu kao svijetu aktualnih i moguih iskustava.
Te tako i pogled to ga epoh ini slobodnim takoer
mora biti n a svoj nain iskusujui pogled. Tekovina to-
talne p r o m j e n e stava mora se sastojati u tome da se
beskonanost zbiljskog i mogueg iskustva svijeta pre-
obrazi u beskonanost zbiljskog i mogueg transcenden-
talnog iskustva u kojemu e se kao prvo iskusiti svijet
i njegovo prirodno iskustvo kao fenomen.
Ali kako time valja poeti, kako dospjeti dalje? Kako,
n a j p r i j e konkretno ispipavajui, treba dobiti prve rezul-

145
tate, pa makar n a j p r i j e samo kao materijal za nova osmi-
ljavanja u kojima do p u n e jasnosti dolazi metoda siste-
matskog daljnjeg rada, pa i vlastiti i isti smisao naeg
itavog pothvata i p o t p u n a vlastitost te nove znanstveno-
sti? Daljnja e r a z m i l j a n j a pokazati koliko je toga po-
trebno tamo gdje se vie ne kreemo na drevno poznatom
tlu svijeta nego pomou nae transcendentalne redukcije
stojimo samo na ulaznim vratima nikada pristupljenog
carstva majki spoznaje; koliko je ovdje iskuenje za
vlastite nesporazume i koliko konano zbiljski u s p j e h
transcendentalne filozofije ovisi o samoosvijetenoj jas-
nosti do kraja.

43. Karakteristika novog puta redukciji u

odvajanju od kartezijanskog puta

Ovdje emo postupiti tako da poinjui nanovo i isto

iz prirodnog ivljenja svijeta postavimo pitanje o nainu
pred-danosti svijeta. Pitanje o pred-danosti svijeta razu-
mijemo p o n a j p r i j e tako kako se on sverazumljivo nudi
iz prirodnog stava; naime kao pred-danost svijeta posto-
jeih stvari u stalnoj promjeni relativnih naina danosti:
svijet tako kako je on bitno u svemu prirodno protjeu-
em ivotu za nas neprestano samorazumljivo postojei
svijet, postojei u neiscrpnom bogatstvu uvijek novih sa-
morazumljivosti koje ipak stalno podlijeu promjeni su-
bjektivnih pojava i valjanosti. Tako ih sada konzekventno
tematiziramo kao tlo svih naih interesa, naih ivotnih
n a m j e r a , meu kojima teoretski interesi objektivnih zna-
nosti obrazuju samo posebnu grupu. Ali sada to nije ni-
kako pretpostavljeno, dakle ne vie tako kako je ona ra-
nije motivirala naa pitanja. Na t a j nain sada dakle nije
svijet naprosto naa tema nego iskljuivo svijet kao u
p r o m j e n i naina danosti nama stalno u n a p r i j e d dani svi-
jet.
Tada se u n u t a r univerzalne epoh k o j a se ponajprije
sasvim samorazumljivo nudi kao neposredna nunost,
o t v a r a j u novovrsna i uvijek ponovno p r o i r u j u a postav-
l j a n j a zadatka. U sistematskom provoenju tako shvae-
ne epoh odnosno redukcije ipak se p o k a z u j e da ono u
svim svojim postavljanjima zadatka p o t r e b u j e objanje-
n j a i p r e o b r a a j a smisla, da bi nova znanost zbilja bila
konkretno i bez protusmisla provodljiva ili, to znai
isto, da bi zbilja izvrila redukciju na apsolutno posljed-

146
n j e temelje i sprijeila neprimijeena, protusmisaona mi-
jeanja prirodno naivnih predvaljanosti. Tako jo jednom
postiemo transcendentalnu epoh, koja je uvedena una-
prijed u openitosti ve u dosadanjem prikazu, ali obo-
gaenu ne samo dijelovima postignutih znaajnih uvida
provedenog p u t a nego principijelnim samorazumijevanjem
koje n j i m a i samoj epoh pribavlja njihov posljednji smi-
sao i vrijednost.
Usput p r i m j e u j e m da mnogo krai put do transcen-
dentalne epoh u m o j i m Idejama za istu fenomenologi-
ju i fenomenoloku filozofiju, 1 koji nazivam kartezijan-
skim putem (naime koji je dobiven kao miljen pomou
pukog osvijetenog u d u b l j e n j a u kartezijansku epoh
Meditacija i njihovim kritikim ienjem od Descarte-
sovih predrasuda i zabluda), ima veliki nedostatak to on
dodue kao u skoku ve vodi do transcendentalnog ego,
ali ovoga, budui da m o r a nedostajati svaka prethodna
eksplikacija, p r o m a t r a u prividnoj sadrajnoj praznini, u
k o j o j smo n a j p r i j e zbunjeni to time treba dobiti, i po-
gotovo kako odavle treba dobiti novu i za filozofiju od-
lunu, potpuno novovrsnu temeljnu znanost. I otuda se,
kao to je pokazao prijem mojih Ideja, suvie lako i
odmah kod prvih poetaka podlijee, ionako vrlo napas-
nim, padovima natrag u naivno-prirodni stav.

44. Svijet ivota kao tema teoretskog interesa

koji je odreen pomou univerzalne epoh u
pogledu zbiljnosti ivotnosvjetovnih stvari

Ponimo na novi put time da svijetu ivota kao op-

enitom tlu ljudskoga ivljenja svijeta sada posvetimo
iskljuivi, konzekventno teoretski interes, i to upravo na-
inu kako m u je prikladna ta openita tlo-funkcija. Bu-
dui da se u svjetskoj literaturi uzalud osvremo za istra-
ivanjima koja bi n a m mogla sluiti kao p r e d r a d n j e istra-
ivanjima koja bi shvatila ovu zadau kao zadau vlastite
znanosti (dakako naroite znanosti znanosti o prezre-
noj doksi koja n a j e d n o m treba zahtijevati dostojanstvo
f u n d a m e n t a za znanost, epistme) sami m o r a m o poeti
sasvim nanovo. Kao kod svih naelno novovrsnih zadata-

1
Gesammelte Werke, svezak III (primjedba njem. izda-
vaa)

147
ka, u kojima ne moe voditi ni analogija, to se dogaa u
stanovitoj neizbjenoj naivnosti. U poetku je djelo. Jo
nesigurni pothvat ono ini odreenijim i istodobno sve
jasnijim na dijelovima uspijevajueg provoenja. Nakon
toga (i to je drugo) p o t r e b n a je metodska refleksija koja
izriito o m e u j e openiti smisao i doseg ispunjivosti tak-
vog pothvata i onoga to j e u s m j e r a n j u ve postignuto.
Mi emo dakle p r o m a t r a t i ivotni okolni svijet kon-
kretno u njegovoj nepotovanoj relativnosti i p r e m a svim
n j e m u bitno pripadnim nainima relativnosti, svijet u ko-
jemu zorno ivimo s njegovim realnostima, ali tako kako
n a m se one d a j u n a j p r i j e u jednostavnom iskustvu, ta-
koer u nainima kako one po valjanosti zapadaju u ne-
izvjesnost (u neizvjesnost izmeu bitka i priina itd.). Naa
je iskljuiva zadaa da dohvatimo upravo t a j stil, upravo
tu itavu samo subjektivnu, prividno neshvatljivu hera-
klitovsku rijeku. Dakle ne da li su i to su zbilja stvari,
realnosti svijeta (njihova zbiljnost i zbiljska bit p r e m a
svojstvima, odnosima, povezanostima itd.), takoer ne to
je zbilja svijet p r o m a t r a n u totalitetu, n p r . to m u u ope-
nitosti pripada kao apriorna zakonomjernost s t r u k t u r e ili
p r e m a faktikim prirodnim zakonima nita takvo
nemamo kao temu. Mi dakle iskljuujemo sve spoznaje,
sve t v r d n j e o istinitome bitku i predikativne istine o tome
kako ih djelatni ivot potrebuje za svoju praksu (istine
situacije); ali i sve znanosti, svejedno da li prave ili pri-
inske, s njihovim spoznajama svijeta kakav je on o
sebi, u objektivnoj istini. Naravno, u s a d a n j o j temat-
skoj sferi nemamo ni udjela ni u kakvim interesima koji
stavljaju u k r e t a n j e bilo koju ljudsku praksu, pogotovo
ako je ona pomou svoje postojanosti u ve postojeem
svijetu neprestano suzainteresirana za istiniti bitak ili ne-
bitak stvari kojima se bavi.

U tome dakle poiva nain univerzalne epoh koja

ovdje slui samo za to da se izdvoji t e m a d a l j n j i h istra-
ivanja o ijim moguim rezultatima uostalom jo gotovo
n e m a m o nikakve predodbe. Izvorno j e ovu bila zahtije-
vala motivacija iz potrebe da se o b j a s n e evidentne teko-
vine pozitivnih znanosti. Te motivacije ve smo se oslo-
bodili. U k o j o j m j e r i to moe postati samostalnim zadat-
kom, poljem radnih problema, p o t r e b u j e dubljih osvjeta-
vanja.

148
 45. Poeci konkretnog izlaganja danosti
osjetilnog zora isto kao takvog

Prvo mora se praznoj openitosti nae teme dati bo-

gatstvo. Kao u navedenom smislu one epoh potpuno ne-
zainteresirani promatrai svijeta, isto kao subjektivno-
-relativnog svijeta (onoga svijeta u k o j e m u se odigrava na
itav svakidanji zajedniki ivot, nastojanje, brige, dje-
la), odravamo pak prvu naivnu p r o m j e n u zora, uvijek
usmjereni na to da ne istraujemo njihov bitak i bit, nego,
neovisno o tome to je vrijedilo kao postojee i bitno i
to n a m a dalje vrijedi, da p r o m a t r a m o sa stajalita kako
to vrijedi subjektivno, u k o j e m u izgledu itd.
Tu su npr. svakidanje pojedinane stvari iskustva;
bilo koju od n j i h dohvaam pogledom. To zamijetiti, ak
kada je zamijeeno kao potpuno nepromijenjeno, jest ne-
to vrlo raznoliko; jest: to vidjeti, opipati, mirisati, uti
itd. i u svakom imam razliito. U vienju vieno o sebi i
za sebe jest neto drugo nego u p i p a n j u opipano. Ali upr-
kos tome kaem: ista stvar razliiti su razumije se po
sebi samo naini njezinih osjetilnih prikazivanja. Ako se
drim isto u p o d r u j u gledanja, tada postoje nove raz-
like koje u toku svakog normalnog gledanja, koje je ipak
jedan kontinuirani proces, n a s t u p a j u vrlo raznoliko; sva-
ka je faza sama ve jedno gledanje, ali je zapravo u sva-
koj fazi ono vieno neto drugo. To izraavam nekako
ovako: ista stvar gledanja, ono vidljivo od stvari, po-
n a j p r i j e je njezina povrina, pa n j u u p r o m j e n i gledanja
vidim jednom s ove strane, a drugi put s one, zamje-
ujui kontinuirano u uvijek ponovno drugim stranama.
Meutim, u njima se ta povrina za mene prikazuje u
kontinuiranoj sintezi, svaka je primjereno svijesti nain
prikazivanja o n j o j . U tome je sadrano: dok je ona aktu-
alno dana, ja mislim vie nego to ona prua. Da, imam
izvjesnost bitka o toj stvari, k o j o j su istodobno svojstve-
ne sve strane, i na nain na koji je najbolje vidim.
Svaka strana mi d a j e neto od gledane stvari. U kontinu-
iranoj promjeni gledanja upravo viena strana dodue
p r e s t a j e biti jo zbiljski gledana, ali ona je zadrana i
s prethodnima zajedno uzeta dalje zadrana, te tako ja
upoznajem stvar.

Slino bi trebalo opirnije izvesti u pogledu blizine i

udaljenosti.

149
 Ako ostanem u zamjeivanju, tada ipak ve i m a m p u n u
svijest o stvari kao to j e ve u prvom opaanju vidim
kao ovu stvar. Gledajui mislim je stalno sa svim stra-
n a m a koje mi nipoto nisu dane, takoer ni u obliku zor-
nih prethodnih p o s u v r e m e n j e n j a . Dakle, zamjeivanje
svagda primjereno svijesti ima svojemu predmetu pri-
padni horizont (horizont koji pripada u zamjeivanju
svagda miljenom predmetu).
Ali tonije promiljeno, dosada pokazano, to ja pri-
pisujem samoj stvari, tako npr. njezina viena obojena
figura u p r o m j e n i o r i j e n t i r a n j a blizine i daljine, ponovno
je neto to se prikazuje raznoliko sada govorim o pro-
mjeni perspektiva. Perspektive figure i jednako tako nje-
nih boja razliite su, ali svaka je na t a j novi nain prikaz
o, o toj figuri, o toj boji. Slino valja prouavati u sva-
kom modalitetu osjetilnog zamjeivanja (opipnog, slu-
nog itd.) o istoj stvari. U p r o m j e n i svi oni igraju svoju
ulogu, as iskljuujui as ukljuujui, i to kao prikazi-
vanja, oni pruaju mnogovrsne raznolikosti prikazivanja,
pojavljivanja od kojih svako fungira upravo kao prika-
zivanje o. U svojemu toku oni f u n g i r a j u tako da o b r a z u j u
as kontinuiranu as diskretnu sintezu identificiranja ili
bolje ujedinjenja. To se ne dogaa kao vanjsko stapanje;
nego se oni, kao oni koji u svakoj fazi u sebi nose smi-
sao, neto misle, povezuju u n a p r e d u j u e obogaivanje
smisla i daljnje obrazovanje smisla, u k o j e m u dalje vri-
jedi kao jo zadrano, to se vie ne pojavljuje, te u ko-
jemu se istodobno ispunjava i poblie o d r e u j e predmi-
ljenje, koje anticipira kontinuirani tok, predoekivanje
onoga to dolazi. Tako se sve p r i m a u jedinstvo valja-
nosti, odnosno u jedno, tu stvar. Ovdje nas mora zadovo-
ljiti ovaj jednostavni poetak opisivanja.

46. Univerzalni apriori korelacije

im samo ponemo da ivotnosvjetovne stvari, objek-

te, u m j e s t o da smo na njih usmjereni, spoznajemo kao
ono to oni jesu, tovie im pitamo za moduse njihovih
subjektivnih naina danosti, dakle za naine kako se neki
objekt, u naem primjeru neki o b j e k t zamjeivanja, po-
kazuje kao postojei i bitni objekt, dospijevamo u carstvo
sve zamrenijih i vrlo udnih upuivanja. Jednostavno ne
p r i m j e u j e m o nita od svega subjektivnoga ncina pri-
kazivanja tih stvari, ali u refleksiji u e n j e m spoznaj e-

150
mo da ovdje postoje bitne korelacije, koje su sastavni di-
jelovi dalekosenog, univerzalnog apriorija. I kako se tu
pokazuju udne implikacije, i to implikacije koje se
sasvim neposredno mogu deskriptivno pokazati. Ve je
ranije na to k r a t k o ukazano: neposredno sam svjestan
postojee stvari, dok ipak izmjenino od momenta do
momenta imam doivljaj prikaza o koji doivljaj meu-
tim tek u refleksiji postaje vidljiv s njegovim udnim o.
U svakodnevnom zamjeivanju stvari impliciran je itav
horizont neaktualnih, a ipak sufungirajuih naina po-
javljivanja i teza valjanosti.
Svako prvo opisivanje silom prilika ovdje je sirovo te
se ubrzo stane pred zagonetkama tih implikacija neaktu-
alnih raznolikosti pojavljivanja bez kojih uope ne bismo
imali dane ni stvari ni svijet iskustva. I tako se brzo na-
lazimo pred tekoama konkretnog razvijanja toga apri-
orija korelacija. On se moe pokazati samo u relativno-
sti, u razvijanju horizonata, pri emu se brzo p r i m j e u j e
da nezapaena ogranienja, neki horizonti koji su postali
neosjetljivi t j e r a j u propitivanju novih korelacija koje su
nerazdvojno vezane s ve pokazanim korelacijama. Npr.
nehotino zaponemo neku takvu intencionalnu analizu
zamjeivanja davanjem prednosti nekoj stvari koja miru-
je i koja je i kvalitativno dana nepromijenjenom. Stvari
okolnog svijeta koji je p r i m j e r e n zamjeivanju, meutim,
d a j u se tako samo prolazno, ubrzo dolazi intencionalni
problem kretanja i promjene. Ali zar je tada jedan takav
poetak kod mirujui-nepromijenjene stvari doista samo
sluajan i zar samo davanje prednosti mirovanju nije je-
dan motiv u nunom toku takvih istraivanja? Ili, pro-
m a t r a m o s neke druge, ali znaajne strane: nehotino
smo poeli intencionalnom analizom zamjedbe (isto kao
zamjedbe onoga to je n j o m zamijeeno) i pritom smo
ak dali prednost zorno danim tijelima. Nisu se i u tome
trebale javiti bitne nunosti? Svijet jest kao vremenski,
prostornovremenski svijet, u kojemu svaka stvar ima svo-
ju tjelesnu protenost i trajnost, a s obzirom na n j i h po-
novno svoj poloaj u univerzalnom vremenu i u prostoru.
Tako je on u b u d n o j svijesti neprestano svjestan, tako je
u valjanosti kao univerzalni horizont. Zamjedba se odno-
si samo na sadanjost. Ali unaprijed je miljeno da ova
sadanjost za sobom ima beskonanu prolost i pred so-
bom otvorenu budunost. Brzo se vidi da je potrebna in-
tencionalna analiza ponovnog sjeanja kao originalnog na-

151
ina svijesti o prolome, ali i da takva analiza principijel-
no pretpostavlja analizu zamjeivanja, jer je u sjeanju
udnim nainom implicirano i m a n j e zamijeenog. Ako za-
mjeivanje p r o m a t r a m o a p s t r a k t n o za sebe, tada kao nje-
govo intencionalno djelo nalazimo prezentaciju, posada-
n j e n j e , objekt se d a j e kao tu, originalno tu i u prezen-
ciji. Ali u toj prezenciji, kao prezenciji protenog i traj-
nog objekta, lei kontinuitet jo svjesnoga, protekloga,
onoga to vie ni na koji nain nije zorno, kontinuitet
retencija, a u drugom s m j e r u kontinuitet protencija.
Ipak to nije kao sjeanje u obinom smislu zornog po-
novnog sjeanja neki fenomen koji takorei otvoreno
suigra za apercepciju objekta i svijeta, te na t a j nain
uope ulaze razliiti modusi posadanjenja u univerzal-
nu tematiku kojom se ovdje bavimo: naime da propitamo
konzekventno i iskljuivo svijet prema kako njegovih na-
ina danosti, njegovih otvorenih ili impliciranih intencio-
nalnosti o kojima sebi u dokazivanju ipak uvijek ponovno
m o r a m o rei da bez n j i h za nas ne bi bili objekti ni svi-
jet tu; da su oni tovie za nas samo sa smislom i modu-
som bitka u k o j e m u stalno proistjeu ili su proistekli iz
tih subjektivnih djela.

47. Upuivanje na daljnje pravce istraivanja:

subjektivni temeljni fenomeni kinesteza, pro-
mjene valjanosti, svijesti horizonta i ujedinje-
nja iskustva

Ali p o n a j p r i j e e biti nuno nastaviti prethodnoopipa-

vajui put u to nepoznato carstvo subjektivnih fenomena
i izvriti neke daljnje, razumije se jo sirove, u ponekim
odnosima jo nepotpuno odreene dokaze. Ponovno daje-
mo prednost zamjeivanju. Dosada smo pogled bili usmje-
rili na raznolikosti prikazivanja strana j e d n e i iste stvari i
na p r o m j e n u perspektive blizine-daljine. Brzo primjeu-
j e m o da se ti sistemi prikazivanja o odnose natrag na
korelativne raznolikosti kinestetskih p r o t o k a koji imaju
svojevrsni k a r a k t e r onog radim, pokreem (u to se
m o r a u r a u n a t i i mirujem), Kinesteze su razliite od
pokreta osobnog tijela koji se tjelesno prikazuju, a ipak
su zapravo s n j i m a jedno, pripadaju vlastitom osobnom
tijelu u t o j dvostrukosti (unutranjih kinesteza vanj-
skih tjelesno-realnih pokreta). Ako p i t a m o o tom pripa-
danju, onda p r i m j e u j e m o da moje tijelo svagda zahti-

152
jeva naroita daleko obuhvatna opisivanja, da ono ima
svoje naroite svojevrsnosti u nainu da se prikae u raz-
nolikostima.
Ali jo nije naveden jedan drugi izvanredno znaajni
tematski smjer. On je naznaen pomou fenomena pro-
mjene valjanosti, npr. p r o m j e n e bitka u priin. U konti-
nuiranom zamjeivanju stoji neka stvar za mene tu u je-
dnostavnoj izvjesnosti bitka neposredne prisutnosti na
normalan nain, kao to m o r a m dodati; naime samo tada
ako, putajui svoje kinesteze da igraju, doivljavam su-
protjeua prikazivanja kao supripadna, odrava se svi-
jest jedne stvari u aktualnoj prisutnosti kao stvari koja
samu sebe raznoliko prikazuje. Ako pak pitam to u sebe
zatvara tu pripadnost prikazivanja prema promjenjivim
kinestezama, spoznajem da je ovdje u igri skrivena inten-
cionalna ako-tako-veza: prikazivanja m o r a j u protjecati
u stanovitim sistematskim susljedovima; tako su ona una-
prijed naznaena p r i m j e r e n o oekivanju u toku zamjei-
v a n j a kao usklaujueg. Pritom se aktualne kinesteze na-
laze u sistemu kinestetske sposobnosti p r e m a kojemu stoji
u korelaciji sistem skladno pripadnih moguih sljedova.
To j e dakle intencionalna pozadina svake jednostavne iz-
vjesnosti bitka prezentirane stvari.
ee dolazi, meutim, do prekida te skladnosti: bitak
se preobraava u priin, ili i samo u sumnjivost, mogu-
nost, vjerojatnost, da-ipak-ne-biti-nitavni-priin itd. Tada
se priin razrjeava pomou korekture, pomou promje-
ne smisla u kojemu je stvar bila zamijeena. Lako se mo-
e uvidjeti da se p r o m j e n a aperceptivnog smisla vri po-
mou p r o m j e n e oekivanog horizonta raznolikosti koje su
anticipirane kao normalne (tj. skladno-protjeui); kao
npr. ako se vidjelo nekog ovjeka i zatim se mora, do-
hvaajui ga, drukije protumaiti kao lutku (koja se vi-
zualno prikazuje kao ovjek).
Meutim, ne samo na pojedinanoj stvari i ve u sva-
kom zamjeivanju valja u toj usmjerenosti interesa pri-
mijetiti neoekivano mnogostrukost. Pojedinano pri-
m j e r e n o svijesti nije nita za sebe, zamjedba neke
stvari jest njena zamjedba u nekom zamjedbenom polju.
I kao to pojedinana stvar u zamjedbi ima smisao samo
pomou otvorenog horizonta moguih zamjedaba, uto-
liko istinski zamijeeno upuuje na sistematsku razno-
likost moguih zamjedbenih prikazivanja koja mu skladno
pripadaju, tako stvar jo jednom ima jedan horizont: na-

153
suprot unutranjem horizontu neki vanjski horizont,
upravo kao stvar nekog polja stvari; a to upuuje konano
na itav svijet kao zamjedbeni svijet. Stvar je jedna
od u cjelokupnoj grupi simultano zbiljski zamijeenih
stvari, ali ta grupa za nas p r e m a svijesti nije svijet, nego
se svijet u n j o j prikazuje, kao momentano zamijeeno po-
lje ona za nas uvijek ima k a r a k t e r isjeka od svijeta,
od univerzuma stvari moguih zamjedaba. To je dakle
svagda prisutni svijet; on jest za mene svagda tako to
se prikazuje pomou jedne jezgre originalne prezencije
(ime je oznaen kontinuirano subjektivni karakter aktu-
alno zamijeenoga kao takvoga) kao i pomou njenih unu-
tranjih i vanjskih horizontskih valjanosti.
U naem, svagda-mojem b u d n o m ivotu svijet je nepre-
stano zamijeen na t a j nain, on neprestano tamo tee u
jedinstvu mojega zamjeujueg svjesnog ivota, ali ud-
nim nainom tako da se dodue u pojedinanome uvijek
ne vri neki skladni odtok u n a p r i j e d naznaenih raznoli-
kosti koji proizvodi svijest jednostavnog opstanka doti-
nih stvari. Izvjesnost bitka, u kojoj poiva predizvjesnost,
u nastavku zamjedbe i u bilo kojem dirigiranju kinesteza
skladno dovoenje pripadnih raznolikosti do ispunjujueg
odtoka, esto se ne odrava, a ipak se neprekidno odrava
skladnost u cjelokupnoj zamjedbi svijeta, i to pomou
korekture koja zapravo stalno sufungira. U to npr. valja
raunati onu koja pri svakom bliem p r o m a t r a n j u pobli-
e o d r e u j e izdaleka vieno i time ga istodobno korigira
(npr. na udaljenosti ravnomjerno crveno pokazuje se u bli-
zini mrljastim).
Ipak, u m j e s t o da dalje istraujemo u sferi naih vla-
stitih zorova, u s m j e r i m o svoju panju na to da u naem
kontinuirano strujeem zamjeivanju svijeta nismo izoli-
rani, nego da istodobno imamo vezu s drugim ljudima.
Svatko ima svoje zamjedbe, svoja posuvremenjenja, svo-
je skladnosti, obezvreivanja svojih izvjesnosti u puke
mogunosti, sumnjivosti, pitanja, priine. Ali u meusob-
nom ivotu svatko moe sudjelovati u ivotu drugih. Na
t a j nain uope svijet ne postoji samo za osamljene lju-
de nego za ljudsku zajednicu, i to ve s j e d i n j a v a n j e m ono-
ga to je jednostavno primjereno zamjedbi.
U tom sjedinjavanju stalno se dogaa i p r o m j e n a va-
ljanosti u izmjeninoj korekturi. U u z a j a m n o m razumije-
vanju m o j a iskustva i iskustvene tekovine dolaze s onima
drugih ljudi u slinu vezu kao to pojedinani sljedovi

154
iskustva dolaze u n u t a r mojega odnosno svagda vlastitog
iskustvenog ivota; i to je ponovno tako da se sve u sve-
m u u pogledu pojedinanosti kao normalnost ispostavlja
intersubjektivna skladnost valjanosti i time intersubjek-
tivno jedinstvo u raznolikosti valjanosti i u tome valja-
nog; da se nadalje dodue esto dosta pokazuju intersu-
bjektivne neskladnosti, ali da zatim, bilo preutno ili ak
neprimjetno, bilo izriito u u z a j a m n o j raspravi i kritici,
dolazi do u j e d i n j a v a n j a i da je za svakoga unaprijed iz-
vjesno da ga b a r kao mogue moe postii. To se sve
odvija tako da u svijesti svakog pojedinca i u zajednikoj
u povezanosti izrasloj i obuhvatnoj svijesti dolazi do stal-
ne valjanosti i kontinuirano o s t a j e jedan i isti svijet kao
dijelom ve iskuseni svijet, a dijelom kao otvoreni hori-
zont moguih iskustava svih: svijet kao univerzalni, svim
ljudima zajedniki horizont zbiljski postojeih stvari.
Svatko kao subjekt moguih iskustava ima svoja iskustva,
svoje aspekte, svoje veze zamjeivanja, svoju p r o m j e n u
valjanosti, svoje korekture itd. i svaka posebna saobra-
ajna grupa ponovno ima svoje zajednike aspekte itd.
Pritom ponovno svatko, tono govoreno, ima svoje isku-
stvene stvari, naime ako pod tim razumijemo svagda nje-
m u valjano, od njega vieno i u vienju iskuseno kao jed-
nostavno tu i tako postojee. Ali svatko zna sebe ivei
u horizontu svojih suljudi s kojima on moe stupiti as
u aktualnu as u potencijalnu vezu, tako kao to oni (kako
on takoer zna) to mogu initi u aktualnom i potencijal-
nom zajednitvu. On zna da se on i njegovi drugovi u
aktualnoj vezi odnose na iste stvari iskustva na nain da
svatko od n j i h ima razliite aspekte, razliite strane, per-
spektive itd., ali uvijek iz istog cjelokupnog sistema razno-
likosti koje svatko za sebe svjesno ima kao iste (u aktu-
alnom iskustvu o istoj stvari) stalno kao horizont mogu-
eg iskustva o toj stvari. U usmjerenosti na razliku ori-
ginalno vlastitih i od drugoga uivljenih stvari u vrsti
naina pojavljivanja, a pogotovo u usmjerenosti na mo-
gunost neskladnosti vlastitih i uivljenih shvaanja, za
svakoga se ono to svatko zbiljski izvorno iskusuje kao
zamjedbenu stvar preobraava u p u k u predodbu o,
pojavu jednog objektivno postojeeg. Iz sinteze one su
upravo poprimile novi smisao pojave o kao smisao u
k o j e m u one odsada vrijede. Ta sama stvar zapravo je
ono to nitko nema kao zbiljski vienu stvar, jer je ona
tovie neprestano u kretanju, neprestano, i to za svako-

155
ga, po svijesti jedinstvo otvorene beskonane raznoliko-
sti izmjeninih vlastitih i tuih iskustava i iskustvenih
stvari. Susubjekti toga iskustva pritom su sami za mene
i svakoga pojedinog otvoreno beskonani horizont ljudi
koji se na mogui nain susreu i zatim stupaju sa m n o m
i jedan s drugim u aktualnu vezu.

48. Sve bie svakog smisla i svake regije kao

indeks subjektivnog sistema korelacije

U tom iskljuivom u d u b l j e n j u u raznolikosti subjek-

tivnih naina pojavljivanja, u kojima nam je svijet una-
prijed dan, ve sada n a m premda smo zapravo uzeli
u obzir samo zamjedbeni svijet i u tome ak samo ono
tjelesno u n j e m u uvijek ponovno svijetli uvid da ovdje
nije rije o sluajnim injeninostima, tovie da nikakav
mogui ovjek, kako god ga zamiljali promijenjenim, ne
bi mogao svijet iskusiti na drukije naine danosti nego
u neprekidno pokretnoj relativnosti, koju smo openito
opisali kao svijet koji je n j e m u unaprijed dan u njegovu
svjesnom ivotu i u zajednici sa suljudstvom. Naivna sa-
morazumljivost da svatko vidi stvari i svijet uope tako
kako oni za njega izgledaju zastire, kao to spoznajemo,
veliki horizont neobinih istina koje u svojoj vlastitosti
i svojoj sistematskoj povezanosti nisu nikada stupile u
vidokrug filozofije. Korelacija svijeta (svijeta o kojemu
svagda govorimo) i subjektivnih naina njegove danosti
nije nikada (razumije se prije prvog p r o b o j a transcen-
dentalne fenomenologije u Logikim istraivanjima) po-
budila filozofsko uenje, premda se ona razgovijetno jav-
lja ve u predsokratovskoj filozofiji i, ali samo kao mo-
tiv skeptike argumentacije, u sofistici. Ta korelacija nije
nikada pobudila vlastiti filozofski interes tako da bi po-
stala temom vlastite znanstvenosti. Ostalo se zarobljeno
u samorazumljivosti da svaka stvar za svakoga svagda
razliito izgleda.

Ali im samo ponemo briljivije slijediti nain izgle-

d a n j a neke stvari u njenoj zbiljskoj i moguoj promjeni
i konzekventno paziti na u n j o j s a m o j poivajuu kore-
laciju izgledanja i izgledajueg kao takvoga, te im pri-
tom i p r o m j e n u promatramo kao p r o m j e n u valjanosti in-
tencionalnosti k o j a protjee u ja-subjektima i u njihovu
zajednitvu, namee nam se vrsta tipika k o j a se sve vie
grana, i t o ne samo za zamjeivanje i ne samo za tijela

156
i za istraive dubine aktualne osjetilnosti nego za sve i
svako u prostorno-vremenskom svijetu sadrano bie i
njegove subjektivne naine danosti. U takvoj korelaciji
sve stoji p r e m a svojim sebi pripadnim i nipoto samo
osj etilnim nainima danosti u moguem iskustvu, te sve
ima svoje moduse valjanosti i svoje posebne naine sin-
teze. Iskustvo, evidencija nije neka prazna openitost,
nego se diferencira p r e m a vrstama, rodovima, regional-
nim kategorijama bia, a takoer i prema svim prostorno-
-vremenskim modalitetima. Bie svakog konkretnog ili
apstraktnog, realnog ili idealnog smisla ima svoje naine
samodanosti, na stranama ja svoje naine intencije u mo-
dusima valjanosti i, tome pripadno, svoje naine njihovih
subjektivnih p r o m j e n a u njihovim sintezama skladnosti
i neskladnosti, pojedinanosubjektivnih i intersubjektiv-
nih. Unaprijed takoer vidimo (ve prve probe ine to
privremeno jasnim) da ta zbunjujui raznolika tipika ko-
relacija, koja se na svakom m j e s t u ponovno diferencira,
nije puki fakat, p r e m d a ga openito valja konstatirati,
nego da se u faktinome pokazuje nunost biti koja se
u pripadnoj metodi dade pretvoriti u openitosti biti, u
golemi sistem novo vrsnih i najudnovatijih apriornih isti-
na. Ma gdjegod zahvatili: time je svako bie, koje j e za
mene i svaki mogui subjekt u valjanosti kao u zbiljnosti
postojee, korelativno, a u nunosti biti je indeks svojih
sistematskih raznolikosti. Svako bie indicira neku ideal-
nu openitost zbiljskih i moguih iskusujuih naina da-
nosti, kojih je svaka pojava pojava toga jednog bia, i to
na t a j nain da svako zbiljsko konkretno iskustvo iz te
totalne raznolikosti ozbiljuje skladni tok naina danosti
koji kontinuirano ispunjava iskusujuu intenciju. 1 Ta raz-
1
Prvi proboj toga univerzalnog apriorija korelacije iskus-
tvenog predmeta i naina danosti (za vrijeme izrade mojih
Logikih istraivanja otprilike godine 1898) tako me je dubo-
ko potresao da je ta zadaa sistematske izrade toga apriorija
korelacije nakon toga vladala mojim itavim ivotnim radom.
Daljnji tok osmiljavanja teksta uinit e razumljivim da je
uvrtavanje ljudske subjektivnosti u problematiku korelacije
nuno moralo iznuditi radikalnu promjenu smisla te itave
problematike i konano dovesti do fenomenoloke redukcije
na apsolutnu transcendentalnu subjektivnost.
Prvi proboj fenomenoloke redukcije, koji je jo bio vrlo
potreban objanjenja, uslijedio je nekoliko godina nakon ob-
javljivanja Logikih istraivanja (1900/01); prvi pokuaj siste-
matskog uvoenja u novu filozofiju u transcendentalnoj re-
dukciji objavljen je 1913. kao odlomak (Ideje za istu feno-
menologiju i fenomenoloku filozofiju, I. svezak).

157
nolikost meutim sama k a o horizont tokova koji su jo
sposobni da se ozbilje n a s u p r o t aktualnim tokovima su-
pripada svakom iskustvu odnosno intenciji koja u n j e m u
ima uinak. Za svagdanji subjekt ta intencija je cogito,
iji cogitatum o to i kako su naini danosti (koji valja
da se najire shvate), koji sa svoje strane u sebi kao svoje
jedinstvo dovode do prikaza jedno i isto bie.

49. Prethodni pojam transcendentalne konstituci-

je kao izvorne tvorbe smisla. Egzemplarna
tjesnoa izvedenih analiza; naznaka daljnjih
horizonata izlaganja

Kako daleko to sve valja irazumjeti (pri emu se poj-

movi bie, naini danosti, sinteze itd. uvijek po-
novno relativiraju), dade se vidjeti iz toga to je rije ipak
o mnogostupnjevitoj intencionalnoj cjelokupnoj inidbi
svagdanje subjektivnosti, ali ne osamljene subjektivno-
sti, nego o cjelini inter subjektivnosti koja je sjedinjena
u injenju. Uvijek nanovo se pokazuje da, poev od po-
vrno vidljivog, sami naini pojavljivanja raznolikosti, ko-
je tvore jedinstvo, ponovno predstavljaju jedinstva razno-
likosti koje se nalaze dublje i konstituiraju ih pojavljiva-
n j e m , tako da smo dovedeni natrag u tamni horizont koji,
dakako, valja stalno otkrivati pomou metodskog povrat-
nog pitanja. Svi stupnjevi i slojevi pomou kojih su ispre-
pletene intencionalno od subjekta do subjekta obuhvatne
sinteze ine univerzalno jedinstvo sinteze, pomou n j i h
n a s t a j e predmetni univerzum, svijet, kao svijet i tako
kako je on konkretno ivotno dani svijet (i za svu moguu
praksu u n a p r i j e d dani svijet). U tom pogledu govorimo o
intersubjektivnoj konstituciji svijeta, obuhvaajui u
tome dakle cjelokupni sistem jo tako skrivenih naina
danosti, ali i subjektovih modusa valjanosti; pomou nje,
ako je sistematski otkrijemo, ini se za nas postojei svi-
jt razumljivim, razumljivim kao smisaona tvorba iz ele-

Suvremena filozofija posljednjih desetljea takoer i fi-

lozofija takozvane fenomenoloke kole dala je prednost
da ustraje u staroj filozofskoj naivnosti. Dakako prvi pro-
boji tako radikalnog obrata, totalne promjene poloaja ita-
vog prirodnog naina ivota, teko da su mogli dovesti do
dobro motiviranog prikaza, pogotovo to ovdje povratkom u
prirodni stav stalno prijete posebna pogrena tumaenja koja
se razlau u daljnjem tekstu.

158
mentarnih intencionalnosti. Njen vlastiti bitak nije nita
drugo nego tvorba smisla fungirajui skupa s tvorbom
smisla, konstituirajui u sintezi novi smisao. A smisao
nije nikada drugo nego smisao u modusima valjanosti,
dakle u odnosu n a ja-subjekte kao one koji intendiraju
i vre valjanost. Intencionalnost je ime za jedino zbiljsko
i pravo o b j a n j e n j e , injenje razumljivim. Svoenje na
intencionalne izvore i jedinstva tvorbe smisla to stva-
ra razumljivost koja (to j e dakako idealni sluaj), jednom
postignuta, ne ostavlja nikakva smisaona pitanja. A ve
svako ozbiljno i pravo vraanje od gotovog-bia na nje-
gove intencionalne izvore stvara razumijevanje u pogledu
ve otkrivenih slojeva i o b j a n j e n j a onoga to je u tome
uinjeno, dodue samo relativno, ali, koliko ono see, ipak
zbiljsko razumijevanje.
to smo vie egzemplarno razmatrali, prirodno bio je
samo poetak, prije svega takoer samo poetak objanje-
n j a zamjedbenog svijeta a ovaj je sam da, potpuno
uzeto, samo sloj. Svijet je prostornovremenski svijet
ijem vlastitom smislu bitka kao svijetu ivota pripada
(ivotna, a ne logiko-matematska) prostor-vremenost.
Usmjerenost na zamjedbeni svijet (to oito nije sluajni
poetak) stvara u pogledu svijeta samo modus vremena
sadanjost koji sam horizontski upuuje na vremenske
moduse prolost i budunost. Za smisaonu tvorbu pro-
losti prije svega ponovno sjeanje vri intencionalnu funk-
ciju ako zanemarimo to da se sama zamjedba kao te-
kui-stojea sadanjost konstituira samo time to, kao
to otkriva dublja intencionalna analiza, stojee sada ima
dvostrani, premda razliito strukturirani horizont, pod in-
tencionalnim nazivima kontinuum retencija i protencija.
Ti prvi predlikovi vremenovanja i vremena dre se meu-
tim sasvim u skrivenome. U pomou n j i h fundiranom po-
novnom sjeanju imamo prolost prolu sadanjost
predmetno u izvornoj zornosti. I ona je neko bie, ona
ima svoje raznolikosti naina danosti, svoje naine da kao
svagda prolo doe izvorno do samodanosti (do neposred-
ne evidencije). Isto tako je oekivanje, predsjeanje, i po-
novno sa smislom intencionalne modifikacije zamjedbe
(otuda budunost znai: buduu sadanjost), izvorna tvor-
ba smisla, u kojoj izvire smisao bitka budueg kao takvo-
ga u dubljoj strukturi koja se moe briljivije otkriti.
To oznaava poetke novih dimenzija vremenovanja od-
nosno vremena s njegovim vremenskim sadrajem o

159
 tome da ne govorimo (jer ovdje ne treba da objanjava-
mo) da je sva konstitucija svake vrste i stupnja bia vre-
menovanje, koje svakome svojevrsnom smislu bia dodje-
l j u j e njegov vremenski oblik u konstitutivnom sistemu,
dok sva ta vremena dolaze sintetski do jedinstva vreme-
na tek pomou sveobuhvatne univerzalne sinteze u k o j o j
se konstituira svijet. Neka j e jo na jedno ukazano: za
o b j a n j e n j e inidbe intencionalnih sinteza prednost j e da-
na inidbi kontinuiranih sinteza (kao npr. inidbi koja j e
sadrana u tekui jedinstvenoj zamjedbi) kao tlu za vie-
stupnjevito o b j a n j e n j e diskretnih sinteza. Kao p r i m j e r
navodim identifikaciju zamijeenog s istim koje je, pre-
ma ponovnom sjeanju, tu bilo ve ranije. Ponovno spoz-
navanje, njegovo izlaganje pomou kontinuiranog ponov-
nog sjeanja, primjerene dublje analize tih samorazum-
ljivosti sve to vodi tekim istraivanjima.
Ovdje kao i inae moemo ulaziti samo u ono to se
n a j p r i j e moe dohvatiti. Ipak izvedeno bi trebalo uiniti
razumljivim da, ako se j e d n o m tako daleko dolo u pro-
m j e n i stava epoh, ono isto subjektivno u njegovoj vla-
stitoj u sebi zatvorenoj istoj povezanosti valja vidjeti
kao intencionalnost, zatim spoznati kao f u n k c i j u koja
tvori smisao bitka, teoretski interes takoer brzo raste i
od etape do etape zapada se u sve vee uenje zbog ne-
preglednog bogatstva radnih problema koji se tu j a v l j a j u
i znaajnih otkria to ih ovdje valja uiniti. Dakako,
ubrzo e vrlo pritisnuti i izvanredne tekoe da se ouva
isto duhovno dranje, da se snae u nepoznatom svijetu
za koji nita ne mogu pomoi svi pojmovi, svi naini mi-
l j e n j a i znanstvene metode na tlu prirodnog svijeta, i da
se ozbilji novovrsno, a ipak znanstveno miljenje ovdje
zahtijevane metode, koja se meutim izgrauje u prvom
predopipavanju. Ustvari, itav svijet ako bismo s tom
subjektivnou mogli izjednaiti Heraklitovu psyh, tada
bi za n j u bez s u m n j e vrijedila njegova rije: Granice due
nee idui pronai ako i svim putovima prolazi: tako
dubok temelj ima. Doista, svaki dohvaeni temelj po-
novno u p u u j e n a temelje, svaki otvoreni horizont budi
nove horizonte, a ipak je beskonana cjelina u svojoj bes-
konanosti strujeeg kretanja u s m j e r e n a n a jedinstvo jed-
nog smisla, ali dakako ne tako kao da bismo ga mi bez
daljnjega mogli sasvim dohvatiti i razumjeti; nego irine
i dubine toga cjelokupnog smisla u njegovu beskonanom
totalitetu dobivaju, im se bar donekle ovladalo univerzal-

160
nim oblikom tvorbe smisla, aksiomatske dimenzije: otva-
r a j u se problemi totaliteta kao problemi univerzalnog
uma. Ipak tako neto poetnicima je daleko, oni poinju
s malo povezujuim upuivanjima, vrlo postupno ui se
nai bitni poredak rada i, to znai isto, udovoljiti veli-
kim gleditima k o j a se u toku upuivanja i opisivanja
kasno spoznaje kao sveodreujua. Ovdje ih moemo oz-
naiti samo u grubim naznakama.

50. Prvi poredak svih radnih problema pod

naslovima: ego cogito cogitatum

Kad poinje interes za subjektivno-relativni svijet i-

vota, tada na pogled prirodno vezuju prvenstveno: poja-
ve i pojavljue, a i mi se p o n a j p r i j e drimo u sferi zor-
nosti, modusa iskustva. Nezorni naini svijesti i njihova
povratna odnoajnost na sposobnosti zora ostaju izvan
p r o m a t r a n j a . Mi dakle slijedimo sintezu u k o j o j raznoli-
ke pojave nose bie kao svoj predmetni pol u sebi:
ne realno, nego intencionalno kao ono ega su one, svaka
na svoj nain, pojave. Dakle stvar koja se npr. u skladnoj
sintezi sjedinjenja pokazuje kao ova stvar, koja se svagda
pokazuje strana po strana, koja svoj identini bitak izla-
e u svojim svojstvima (koja se prikazuju u razliitim per-
spektivama). Intencionalno govoreno, sve iskuseno upra-
vo kao ovo tu, kao stvar indeks je za njegove naine po-
javljivanja koji p o s t a j u vidljivi u refleksivnoj usmjereno-
sti pogleda (i na svoj nain iskusivi). Jasno, u pritom
vrenim p r o m a t r a n j i m a usput j e rije i o ja, ali ono ko-
nano trai svoje pravo da postane vlastita, a zatim vrlo
obuhvatna tema, naime kao na svoj nain identini vri-
lac svih valjanosti, kao intendirajue ja, kao j a koje je u
p r o m j e n i mnogostupnjevitih naina pojavljivanja kroz
sve njih u s m j e r e n na pol jedinstva, t j . u s m j e r e n na cilj
k o j e m u ono tei (svoju namjeru), j a koje j e vie ili m a n j e
razgovijetno i jasno predmiljeno, koje se postojei-posta-
jui ispunjava od faze do faze ispunjavajui svoju in-
tenciju. Istodobno tome pripada da j a kao ja-pol
kontinuirano fungira kao zadravajue n a t a j nain da
ono, djelatno izlaui predmet u svojim svojstvima (u svo-
j e posebne jestosti kao one u kojima j e on u posebno-
sti), ne puta da svagda originalno izloeno u napredova-
n j u zamjeivanja potone u neko nita, nego, premda ne-
zamijeeno, zadrava u misleem zahvatu. U ja-polu cen-

161
trirano je sve, i modaliziranje izvjesnosti bitka, b r i s a n j e
kao priin, postavljenost na odluku neizvjesnosti, sum-
n j a itd. S druge strane, na ja-pol s m j e r a j u afekcije, one
vie ili m a n j e neodlono privlae ja, motiviraju eventu-
alno njegovo obraanje i vlastitu djelatnost. To i slino
su pokazatelji za posebne dubinske analize ja kao ja-pola.

Prema tome, u kartezijanskom govoru imamo tri na-

ziva: ego cogitatio cogitata. Ja-pol (i n j e m u svojstve-
no j a njegova identiteta), ono subjektivno, kao pojava u
sintetskoj povezanosti, i predmetni polovi, to su za ana-
lize razliita u s m j e r e n j a pogleda, a n j i m a odgovaraju raz-
liiti naini openitog naziva intencionalnost: usmjerenost
na neto, pojava neega i neto predmetno kao ono to je
jedinstvo u svojim pojavama i na to, kroz sve njih, ide
intencija ja-pola. Premda su ti nazivi nerazdvojni jedan
od drugoga, mora se od vremena do vremena uvijek sli-
jediti jedno, i to drei red u o b r n u t o m s m j e r u nego to
ga p r e p o r u u j e kartezijanski stav. Prvo je jednostavno
dani svijet ivota, i to prvenstveno tako kako se on za-
m j e d b e n o d a j e kao normalni svijet koji jednostavno,
neprekidno postoji u istoj izvjesnosti bitka (dakle bez
sumnje). Izgradnjom novih pravaca interesa i na taj na-
in u njihovoj strogoj epoh on postaje prvi intencionalni
naziv, indeks, predvodnica za povratno p i t a n j e o raznoli-
kostima naina pojavljivanja i njihovim intencionalnim
s t r u k t u r a m a . Nova usmjerenost pogleda, na drugom stup-
n j u refleksije, vodi na ja-pol i na vlastitost njegova iden-
titeta. Kao najvanije ovdje ukazujemo samo na ono naj-
openitije njegova oblika na n j e m u svojstveno vreme-
novanje p r e m a t r a j n o m ja koje se konstituira u svojim
modalitetima vremena: isto ja, sada aktualno prisutno
ja, u svakoj prolosti, koja je njegova prolost, na sta-
noviti nain je drugaije ja, upravo ono to je bilo i tako
sada nije, a u kontinuitetu svoga vremena ipak jedno i
isto ja, koje jest i bilo je i pred sobom ima svoju budu-
nost. Kao ovremenjeno ono, aktualno sadanje ja, moe
saobraati ipak i sa svojim prolim i upravo ne vie sa-
danjim ja, s n j i m voditi razgovor u etiri oka, vriti kri-
tiku n a tome kao na drugima.

Sada se sve komplicira im promislimo da je subjek-

tivnost samo u intersubjektivnosti ono to ona jest: kon-
stitutivno fungirajue ja. Za gledite ja to znai nove
teme sinteze k o j a se tie specifinog j a i drugog ja (sva-

162
kog isto kao ja), ja-ti-sinteze i jednako tako, ali kompli-
ciranije, mi-sinteze. Na stanoviti nain to je ponovno neko
vremenovanje, naime vremenovanje simultanosti ja-polova
ili, to doe na isto, konstitucije osobnog (isto jastve-
nog) horizonta u k o j e m u svako ja zna sebe. To je univer-
zalna socijalnost (u tom smislu ovjeanstvo) kao pro-
stor svih ja-subjekata. Ali naravno, sinteza intersubjek-
tivnosti tie se svih zajedno: inter subjektivno identini
svijet ivota za sve slui kao intencionalni indeks za
pojavne raznolikosti koje su, povezane u intersubjektivnoj
sintezi, one pomou kojih svih su svi ja-subjekti (a ne
moda svaki samo pomou svojih, n j e m u individualno
svojstvenih raznolikosti) usmjereni na zajedniki svijet
i njegove stvari kao polje svih u openitom mi povezanih
djelatnosti itd.

51. Zadaa ontologije svijeta ivota

U svemu tome meutim vlada i to ini moguom

znanstvenost, opisivanje, fenomenoloko-transcendentalnu
istinu vrsta tipinost, koja je, kao to je ve reeno,
metodski kao isti apriori obuhvatna tipinost biti. Ovdje
je udno i filozofski vrlo znaajno da se to tie i prvog
naeg naziva, svijeta ivota, koji je konstituiran pomou
svih relativnosti ipak kao jedinstvo, univerzuma ivotno-
svjetovnih objekata. Zapravo ona bi bez ikakvog transcen-
dentalnog interesa, dakle u prirodnom stavu (transcen-
dentalnofilozofski govoreno: u naivnom stavu prije epo-
h), trebala moi postati temom vlastite znanosti onto-
logije svijeta ivota isto kao svijeta iskustva (tj. kao svi-
jeta koji se jedinstveno i konzekventno skladno moe
p r o m a t r a t i u zbiljskom i moguem iskusujuem zoru). A
mi, koji smo dosada stalno svoja sistematska osvjetava-
n j a vrili u promjeni stava transcendentalne epoh, s nae
strane moemo u svako doba ponovno vratiti prirodni
stav i u n j e m u pitati za ivotnosvjetovno invarijantnim
strukturama.

Svijet ivota, koji bez daljnjega u sebe preuzima sve

praktine tvorbe (ak tvorbe objektivnih znanosti kao i-
njenice kulture, pri suzdravanju od sudjelovanja na nji-
hovim interesima), u stalnoj p r o m j e n i relativnosti daka-
ko se odnosi na subjektivnost. Ali bilo kako se on mije-
n j a o i bilo kako se korigirao, on zadrava svoju bitno

163
zakonitu tipinost za k o j u ostaje vezan sav ivot i tako
sva znanost ija je on tlo. Na t a j nain i on ima onto-
logiju koja valja da se crpi iz iste evidencije.

0 mogunosti i z n a e n j u takve ivotnosvjetovne onto-

logije na prirodnom tlu, dakle izvan transcendentalnog
horizonta interesa, ve smo govorili i jo e o n j i m a va-
ljati govoriti u drugoj povezanosti. Mi moramo vrsto
zapamtiti da smisao apriorne znanosti, koji je svojstven
toj ontologiji, stoji u otroj suprotnosti prema smislu
tradicije. Novovjekovna filozofija u svojim objektivnim
znanostima, to ne smijemo nikada zanemariti, voena je
konstruktivnim p o j m o m nekog o sebi istinitog svijeta,
svijeta koji je b a r u pogledu prirode supstruiran u mate-
matskom obliku. Njen p o j a m apriorne znanosti, konano
univerzalne matematike (logike, logistike), otuda ne moe
imati dignitet zbiljske evidencije, t j . bitnog uvida koji je
crpljen iz direktne samodanosti (iskusujueg zora) na koji
bi ona rado za sebe eljela poloiti pravo.

Ako se nakon ovog sjeanja ponovno vratimo u trans-

cendentalni stav, u epoh, tada se svijet ivota u naoj
transcendentalno-filozofskoj povezanosti preobraava u
puki transcendentalni fenomen. Pritom u svojoj vlasti-
toj biti on ostaje ono to je bio, ali se sada pokazuje ta-
korei kao puka komponenta u konkretnoj transcenden-
talnoj subjektivnosti i odgovarajui tome njegov apriori
kao sloj u univerzalnom aprioriju transcendentalnosti.
Dakako, takve rijei, koje potjeu iz prirodne svjetovno-
sti, kao komponenta i sloj opasne su te se otuda mo-
r a j u misliti u svojem nunom preobraaju smisla. Unutar
epohe mi smo slobodni da svoj pogled konzekventno us-
m j e r i m o iskljuivo na taj svijet ivota odnosno na nje-
gove apriorne bitne oblike; s druge strane, u odgovaraju-
im obratima pogleda, na korelate koji konstituiraju nje-
gove stvari odnosno oblike stvari: n a raznolikosti nai-
na danosti i njihove korelativne bitne oblike. A zatim ta-
koer i na subjekte koji u svemu tome f u n g i r a j u i na za-
jednice subjekata prema jastvenim bitnim oblicima koji
im p r i p a d a j u . Univerzalna zadaa istraivanja transcen-
dentalne redukcije ozbiljuje se u p r o m j e n i tih parcijalnih
stavova koji su utemeljeni jedan u drugome, pri emu
stav na ivotnosvjetovne fenomene valja da slui kao po-
lazite, naime kao transcendentalna predvodnica za vie-
stepene korelativne stavove.

164
 52. Pojavljivanje paradoksnih nerazumljivosti.
Nunost novih radikalnih osvjetavanja

Prvi osvrt u istoj problematici korelacije, koji n a m

je otvorio p r o m j e n u stava od ivota u prirodnom interesu
za svijet u stav nezainteresiranog promatraa, proizveo
je, p r e m d a u stanovitoj naivnosti i o t u d a prolaznosti, bo-
gatstvo oito vrlo neobinih spoznaja, koje e kod savr-
ene metodske sigurnosti znaiti radikalno novooblikova-
n j e naeg itavog p r o m a t r a n j a svijeta. U svrhu te sigur-
nosti sada je potrebno osvjetenje u pogledu tla posljed-
n j i h pretpostavaka u kojemu j e u k o r i j e n j e n a ova itava
problematika i iz kojega dakle n j e n e teoretske odluke ko-
nano crpe svoj smisao. Tu meutim ubrzo dospijevamo
u velike tekoe, u neoekivane i p r i j e svega nerjeive
paradoksije koje na itav pothvat stavljaju u pitanje.
I to usprkos evidencijama koje n a m se nude i koje mi ne
moemo bez daljnjega napustiti. Moda je tome tako da
novo povratno pitanje o tlu tih spoznaja (nasuprot po-
vratnom p i t a n j u o tlu objektivnih spoznaja) tek vodi ta-
m o da se jasno postavi njihov istiniti smisao i pritom
primjereno ogranii. U temi korelacije stalno smo imali
svijet i ovjeanstvo kao subjektivnost koja u sjedinjava-
n j u intencionalno proizvodi uin valjanosti svijeta. Naa
epoh (koja o d r e u j e sadanju tematiku) zatvorila n a m je
svaki prirodni ivot svijeta i njegove svjetovne interese.
Ona n a m je dala stav o tome. Nama je zabranjen svaki
interes za bitak, zbiljnost ili nebitak svijeta, dakle svaki
interes koji je teoretski u s m j e r e n na spoznaju svijeta,
ali i svaki praktini interes u obinom smislu, u njegovoj
vezanosti za pretpostavke njegovih situacijskih istina; i
ne samo uposlenja naih vlastitih interesa za nas same
(koji filozofiramo) nego i svako sudjelovanje u interesima
sugraana j e r i u tome bismo bili jo neposredno zainte-
resirani za postojeu zbiljnost. Nikakva objektivna istina,
da li u predznanstvenom ili znanstvenom smislu, odnosno
nikakvo utvrivanje objektivnog bitka ne dolazi nikada
u na krug znanstvenosti, da li sada kao premisa ili kao
posljedica. Ovdje bismo mogli naii n a prve tekoe. Zar
se i mi ne bavimo znanou, zar ne u t v r u j e m o istine o
istinitom bitku? Zar ne dospijevamo na opasnu stazu
dvostrukih istina? Moe li pored objektivne istine posto-
jati neka druga, subjektivna istina? Naravno, glasi odgo-
vor: upravo to je iznenaujui rezultat istraivanja u

165
epoh, ali evidentni rezultat koji samo valja p o s l j e d n j e
objasniti pomou naeg sadanjeg osvjetenja, da je pri-
rodni objektivni ivot svijeta samo posebni nain trans-
cendentalnog ivota koji stalno konstituira svijet n a t a j
nain da transcendentalna subjektivnost, ivei izravno na
t a j nain nije postala i nikada ne moe postati svjesna
konstituirajuih horizonata. Ona ivi takorei zatvorena
na polove jedinstva, a da ne postaje svjesna bitno pri-
padnih konstituirajuih raznolikosti, za to je potrebna
upravo potpuna p r o m j e n a stava i refleksija. Objektivna
istina pripada iskljuivo stavu prirodo-ljudskog ivljenja
svijeta. Izvorno ona izrasta iz potrebe ljudske prakse, kao
n a m j e r a da osigura jednostavno dano kao postojee (pred-
metni pol koji je anticipiran u izvjesnosti bitka kao traj-
ni) nasuprot moguim modaliziranjima izvjesnosti. U pro-
mjeni stava epoh nita ne propada, ne propada nita od
svih interesa i svrha ivota svijeta, te tako ni od svrha
spoznaje. Samo, to se za sve pokazuje njegove bitne su-
bjektivne korelate, ime se ispostavlja puni i istiniti smi-
sao bitka objektivnog bitka i na t a j nain sve objektivne
istine. Filozofija kao univerzalna objektivna znanost a
to je bila sva filozofija antike tradicije sa svim objek-
tivnim znanostima, gotovo nije univerzalna znanost. U svoj
krug istraivanja ona donosi samo konstituirane polove
predmeta, a ostaje slijepa spram punog konkretnog bitka
i ivota koji ih transcendentalno konstituiraju. Meutim,
kao to je reeno, to dodue u t v r u j e m o kao istinu, ali
tek valja da za n j u provedemo posljednje o b j a n j e n j e
smisla.

Jo se javlja druga tekoa. Epoh u pogledu svih pri-

rodnih ljudskih ivotnih interesa ini se da je potpuno
odvraanje od n j i h (uostalom vrlo uobiajeno nerazumi-
jevanje transcendentalne epoh). Kada bi m e u t i m to bilo
tako miljeno, tada ne bi bilo nikakvog transcendentalnog
istraivanja. Kako bismo mogli z a m j e d b u i zamijeeno,
sjeanje i sjeano, objektivno i obistinjavanje objektivnog
svake vrste, pod tim umjetnost, znanost, filozofiju uiniti
transcendentalnom temom, a da ih egzemplarno i tovie
potpuno evidentno ne proivimo? To j e doista tako. Da-
kle i filozof u epoh mora na stanoviti nain prirodno
proivjeti prirodni ivot, a ipak epoh stvara golemu raz-
liku time to m i j e n j a itav nain tematike i u daljnjem
slijedu preoblikuje spoznajni cilj u njegovu itavu smislu
bitka. U jednostavno prirodnom ivotu terminiraju sve

166
svrhe u tom svijetu i terminira sva spoznaja u zbiljski
postojeemu koje osigurava obistinjavanje. Svijet, to je
otvoreni univerzum, horizont termina, univerzalno po-
lje bia koje pretpostavlja sva praksa i uvijek nanovo
obogauje u svojim rezultatima. Tako je svijet cjelina
onoga to se samorazumljivo moe obistiniti, iz smjera-
n j a tu i tlo za uvijek nova s m j e r a n j a na bie: zbilja
bie. U epoh pak idemo natrag na posljednje s m j e r a j u u
subjektivnost, koja iz starih s m j e r a n j a i i s p u n j e n j a ima
ve rezultate, ima ve svijet, i na naine na koje ona u
svojoj skriveno-unutranjoj metodici ima svijet, kako
ga je ona proizvela i dalje oblikuje. Interes fenomeno-
loga ne s m j e r a na gotov svijet, na vanjski n a m j e r n o dje-
lovanje u n j e m u koje je samo neto konstituirano. Sva-
ku vrstu prakse fenomenolog vri zbiljski ili u naknadnom
razumijevanju ali ne tako da je n j e n ispunjeni konac
n j e m u konac u kojemu on terminira. tovie, time to on
upravo t a j bitak konca kao takvog, to u s m j e r e n j e na ci-
ljeve u ivotu svijeta i terminiranje u n j i m a ini vlasti-
tom temom, s obzirom na ono subjektivno koje vlada u
tome, za njega se preobraava naivni smisao bitka svijeta
uope u smisao sistema pola transcendentalne subjektiv-
nosti koja ima svijet i u tome realnosti tako kao to
ima upravo polove, konstituirajui ih. To je oito neto
u osnovi razliito spram u samom svijetu odravajueg
preobraaja konanih svrha u sredstva, u premise za
nove svjetske svrhe.

to je ovdje reeno pretpostavlja da se potpuno ui-

nio jasnim na nain izlaganja intencionalnog ivota kao
inidbenog i epoh i da se dakle prije svega dobio uvid
u to da ve u najjednostavnijem zamjeivanju i tako u
svakoj svijesti, u kojoj se bie ima jednostavno izravno u
valjanosti opstanka, lei s m j e r a n j e koje se ozbiljuje u
skladnosti sve novijih valjanosti bitka (onih njegovih na-
ina danosti) i da se u zornima ozbiljuje kao ono samo.
Ma kakve promjene da iskusi intencionalnost od svojeg
prvog pokazivanja u nainima aktualne usmjerenosti na
predmete, one su sve oblici p r o m j e n e posljednje jastve-
nih inidaba.

Trea je tekoa u tome to se ne moe predvidjeti

kako bi se u epoh heraklitovska rijeka konstituiraju-
eg ivota mogla deskriptivno razmotriti u n j e n o j indivi-
dualnoj faktinosti. Pritom smo voeni u objektivnoj zna-

167
nosti o svijetu uobiajenom razlikom izmeu deskriptivnih
znanosti, koje na osnovi iskustva opisuju faktini opsta-
nak i klasificiraju te s t v a r a j u induktivne openitosti unu-
t a r zorne empirije, da bi tako to utvrdile za svakoga koji
stoji u istoj empiriji n a s u p r o t zakonitosnim znanosti-
ma, znanostima o bezuvjetnim openitostima. Meutim,
ma kako stajalo s t o m objektivnom razlikom za nas
ne n a s t a j e navlastita tekoa, jer bi bilo neprimjereno iz
objektivnosti postavljati zahtjeve na transcendentalnost.
Ali ispravno je da ne moe postojati analogon neke empi-
rijske injenine znanosti, n e k a deskriptivna znanost o
transcendentalnom bitku i ivotu kao induktivna znanost
iz pukog iskustva i sa smislom utvrivanja individualnih
transcendentalnih korelacija, kako one faktiki n a s t u p a j u
i nestaju, a k pojedinani filozof u epoh pri sebi samo-
me ne moe nita od toga neshvatljivo strujeeg ivota
tako vrsto drati, uvijek istim sadrajem ponavljati i na
t a j nain postati svjestan njegove ovosti i njegove biti,
da bi ga on mogao opisati u vrstim iskazima i takorei
dokumentirati (pa m a k a r i samo za svoju osobu). Ali puna
konkretna faktinost univerzalne transcendentalne subjek-
tivnosti dakako moe se znanstveno dohvatiti u jednom
drugom dobrom smislu, upravo time to se u eidetskoj
metodi zbilja moe i mora postaviti velika zadaa: da se
istrai bitni oblik transcendentalnih inidaba u svoj tipi-
nosti pojedinanih inidaba i intersubjektivnih inidaba,
dakle cjelokupni bitni oblik transcendentalno inidbene
subjektivnosti, u svim njenim socijalnim likovima. Faktum
se o v d j e moe odrediti kao f a k t u m svoje biti i samo po-
mou svoje biti i nipoto u analognom smislu kao u objek-
tivnosti empirijski dokumentirati pomou induktivne em-
pirije.

53. Paradoksija ljudske subjektivnosti: biti sub-

jekt za svijet i istodobno biti objekt u svijetu

Sada se m e u t i m javlja doista ozbiljna tekoa koja na-

pada nae itavo postavljanje zadae i smisao njenih re-
zultata te primorava da se ustvari oboje nanovo oblikuje.
Pomou nae sadanje metode epoh sve objektivno pre-
obraava se u subjektivno. To se oito n e moe tako mi-
sliti da se pomou n j e postojei svijet i l j u d s k a predodba
svijeta suprotstavlja jedno drugome i da se na tlu samo-
razumljivo zbiljski postojeeg svijeta p i t a za subjektiv-

168
nim, dakle za duevnim pojavama ljudi u kojima oni
stjeu iskustvo svijeta, svakidanja ili znanstvena mnije-
n j a o svijetu, svoje svagdanje osjetilne i misaone slike
svijeta. Naa znanstvenost nije znanstvenost psihologa.
Pomou radikalne epoh stavljen je izvan igre svaki inte-
res za zbiljnost ili nezbiljnost svijeta (u svim modalite-
tima, dakle i za njegovu mogunost, sposobnost miljenja
i odluivanja). Na t a j nain ovdje nije rije ni o kakvoj
znanstvenoj psihologiji i n j e n i m postavljanjima pitanja.
Za n j u je tlo svijet koji ona pretpostavlja kao samora-
zumljivo-zbiljski, epoh n a m a upravo uzima to tlo. A u
istom korelativnom stavu, koji ona stvara, svijet, ono
objektivno, postaje sam neim posebnim, subjektivnim. U
tom stavu, tovie, relativira se jo na paradoksan nain
ono subjektivno, naime na slijedei nain. Svijet (u iz-
m i j e n j e n o m stavu zvan transcendentalni fenomen) od
poetka je uzet samo kao korelat subjektivnih pojava,
mnijenja, subjektivnih akata i sposobnosti u kojima on
stalno ima svoj promjenjivi smisao jedinstva i neprekid-
no ga nanovo dobiva. Ako pak uslijedi povratno pitanje
od svijeta (koji ve ima puki nain bitka nekog jedinstva
smisla) na bitne oblike tih pojava i m n i j e n j a o njemu,
tada oni vrijede kao njegovi subjektivni naini danosti.
Ako zatim, u ponovljenoj refleksiji i povratnom pitanju,
ja-polovi i sve njihovo specifino jastveno postanu te-
mom istraivanja biti, tada pak oni znae u novom i jo
viem smislu subjektivno svijeta, a takoer i njegovih
naina pojavljivanja. Meutim, openiti p o j a m subjektiv-
noga obuhvaa u epoh sve, ja-pol i univerzum ja-polova,
raznolikosti pojavljivanja ili polove predmeta i univerzum
predmetnih polova.
Ali upravo ovdje lei tekoa. Univerzalna intersubjek-
tivnost u koju se razrjeava sva objektivnost, sve bie
uope, oito ipak ne moe biti nikakva druga nego ovje-
anstvo koje je neosporno samo sastavni dio svijeta. Kako
treba da jedan sastavni dio svijeta, njegova ljudska su-
bjektivnost, konstituira itav svijet, naime kao svoju in-
tencionalnu tvorbu? svijet, tvorba univerzalne poveza-
nosti intencionalno inidbene subjektivnosti koja je tvor-
ba ve postala i dalje postaje pri emu ona sama, za-
jedniki djelatni subjekti, treba da bude samo djelomina
tvorba totalne inidbe?
Subjektovo stanje svijeta takorei guta cjelokupni svi-
jet i time samo sebe. Kakav protusmisao. Ili je to ipak

169
 neka smisaono razrjeiva, tovie nuna paradoksija, koja
nuno izvire iz trajne napetosti izmeu moi samorazum-
ljivosti prirodnog objektivnog stava (moi common sense)
i n j o j suprotstavljajueg stava nezainteresiranog proma-
traa? Ovaj je posljednji stav dakako iznad svega teko
radikalno provesti budui da je stalno ugroen nesporazu-
mima. Fenomenolog k tome nipoto ne raspolae vrenjem
epoh bez daljnjega nekim horizontom samorazumljivo
moguih novih zadataka; p r e d n j i m se ne iri odmah neko
transcendentalno polje rada, predoblikovano u nekoj sa-
morazumljivoj tipinosti. Svijet je jedini univerzum una-
prijed danih samorazumljivosti. Fenomenolog od poetka
ivi u paradoksiji da ono samorazumljivo mora proma-
trati kao upitno, kao zagonetno i da ubudue ne moe
imati nikakvu drugu znanstvenu temu nego ovu: univer-
zalnu samorazumljivost bitka svijeta za njega najveu
od svih zagonetaka preobraziti u razumljivost. Nerje-
ivost ranije razvijene paradoksije znaila bi da se zbiljski
univerzalna i radikalna epoh uope ne moe provesti,
naime u namjeri na znanost koja je za n j u strogo vezana.
Kada bi nezainteresiranost i epoh bila samo ona psiho-
loga koju, kao onu koja se kree na tlu svijeta, nitko ne
odobrava, tada bi se ono to je doista odrivo u naim
evidencijama reduciralo na objektivno-psiholoke bitne
uvide, p r e m d a nekoga novoga stila. Ali, moemo li se po-
miriti s time, zadovoljiti se pukom injeninou da su
ljudi subjekti za svijet (svijeta koji je za n j i h primjereno
svijesti njihov svijet) i istodobno objekti u tom svijetu?
Moemo li se kao znanstvenici pomiriti s tim da je Bog
stvorio svijet i ljude u njemu, da ih je obdario svijeu,
umom, t j . sposobnou spoznaje, najvie znanstvene spoz-
n a j e ? U naivnosti, koja pripada biti pozitivne religije, to
moe biti nesumnjiva istina i zauvijek ostati istina, i kada
u toj naivnosti za filozofa to ne moe biti rijeena stvar.
Zagonetka stvaranja i zagonetka samoga Boga bitni je sa-
stavni dio pozitivne religije. Za filozofa, meutim, lei u
tome i lei u zajednitvu: subjektivnost u svijetu kao
objekt i istodobno subjekt svijesti za svijet nuno teo-
retsko pitanje, naime da razumije kako je to mogue.
Time to n a m je epoh dala stav iznad subjekt-objekt-
-korelacije, k o j a pripada svijetu, i time stav na transcen-
dentalnu subjekt-objekt-korelaciju, ona nas tovie dovo-
di do toga da samoosvjetajno spoznamo: da svijet, koji
za nas postoji, jest prema biti i bitku na svijet, crpi svoj

170
smisao bitka sasvim iz naeg intencionalnog ivota, u
apriornoj tipinosti inidaba koja se moe pokazati ti-
pinosti koja se moe pokazati, a koja nije argumentativno
konstruirana ili izmiljena u mitskom miljenju.
S tim i s dubokim tekoama, koje lee u tome, ne
zavrava se, ako se preko toga povrno prelazi i izmie
trudu konzekventnih povratnih p i t a n j a i istraivanja; ili
ako se iz radionice prethodnih filozofa, npr. Aristotela,
Tome, donose argumenti i igra logikim argumentacijama
i opovrgavanjima. Logika te svaki apriori i svako filozof-
sko voenje dokaza starog dostojanstva vrijednog stila
nije u epoh nikakvo teko oruje nego je naivnost
koja kao sva objektivna znanstvenost podlijee samoj epo-
h. S druge strane, bitna vlastitost poetne filozofije toga
fenomenoloko-transcendentalnog radikalizma sastoji se u
tome da ona, kao to je ve ranije reeno, razliito od
objektivne filozofije, u m j e s t o da unaprijed ima gotovo ne-
ko tlo samorazumljivosti, naelno iskljuuje tlo slinog
(ako i drugog) smisla. Ona dakle n a j p r i j e mora poeti
bez tla. Ali ubrzo ona dobiva mogunost da iz vlastite
snage sama sebi stvori tlo, naime time to u originalnom
samoosvjetenju prisvaja naivni svijet koji je preobraen
u fenomen odnosno univerzum fenomena. Njezin poetni
tok, slino kao ranije u grubim obrisima provedeni tok,
nuno je tok koji iskusuje i misli u naivnoj evidenciji.
Ona unaprijed nema nikakvu utisnutu logiku ni metodo-
logiju te svoju metodu i sam pravi smisao njenih tekovina
moe dobiti samo pomou uvijek novih samoosvjetava-
nja. Njezina je sudbina (dakako nakon toga ona se moe
razumjeti kao neto bitno nuno) uvijek ponovno novo za-
p a d a n j e u paradoksije, koje potjeu iz horizonata, koji su
ostali neupitani i ak neprimijeeni, i kao sufungirajue
javljaju se ponajprije u nerazumljivostima.

54. Rjeenje paradoksije:

a) Mi kao ljudi i mi kao posljednje fungirajui-inidbe-

ni subjekti

Kako pak stoji sa subjektivnou koja je sada u pita-

n j u sa subjektivnou ovjeanstva kao onom koja kon-
stituira svijet i koja je sama ipak uvrtena u svijet. U
naivnosti naeg prvog postupka mi smo se interesirali za
uvijek ponovno otvarajue horizonte udnovatih otkria,

171
 i to u prema prirodi p r v o j usmjerenosti pogleda na kore-
laciju prvog stupnja refleksije sasvim vrsto smo drali
prvenstveno: pol predmeta nain danosti (nain pojav-
ljivanja u najirem smislu). Dodue, ja je dolo do rijei
kao tema najvieg s t u p n j a refleksije, ali u opreznom ana-
litiki-deskriptivnom postupku, koji naravno daje pred-
nost bliim povezanostima, ono nije dolo do svoga punog
prava. Dubine njegove fundiranosti postaju osjetljive upra-
vo tek kasnije. U vezi s tim nedostajao je fenomen pro-
m j e n e znaenja od ja tako kako upravo kaem ja
u drugo ja, u mi svi, mi s mnogima ja u emu sa
ja jedan ja. Dakle, nedostajao je problem konstitucije
intersubjektivnosti kao ovaj mi-svi iz mene, tovie u
meni. To su bili problemi koji se nisu javljali na putu u
koji smo mi dopustili da nas se uvlai i dalje tjera. Od-
sada e oni sebi iznuditi panju. Jer, nunost da se sada
stane i ue u samoosvjetenje postaje n a m najosjetljivija
pomou pitanja, koje se konano jednom i neizbjeno
pojavljuje: Tko smo mi subjekti koji vre inidbe smisla
i valjanosti univerzalne konstitucije mi kao oni koji u
zajednitvu konstituiraju svijet kao sistem pola, dakle kao
intencionalnu tvorbu zajednikog ivota? Mi, moe li to
znaiti mi ljudi, ljudi u prirodo-objektivnom smislu, da-
kle realnosti svijeta? Ali, zar nisu same te realnosti fe-
nomeni i kao takve same polovi predmeta i teme povrat-
nih p i t a n j a o korelativnim intencionalnostima kojih su
one polovi, iz ijih fungiranja su one dobile i imaju svoj
smisao bitka?

Naravno, p i t a n j e valja potvrditi. Ustvari, kao za sve

regionalne kategorije svijeta, tako moemo za sve bitno
ontike tipove zbiljski pokazati konstitutivnu tvorbu smi-
sla, samo ako smo dovoljno ovladali m e t o d o m postavlja-
n j a odgovarajuih pitanja. Ovdje su to povratna pitanja
od realnih ljudi na njihove naine danosti, njihove na-
ine pojavljivanja, ponajprije pojavljivanja primjerenog
zamjedbi, t j . u modusu originalne samodanosti, naina
skladnog obistinjavanja i korekture, identificiranja u po-
novnom spoznavanju kao ista ljudska osoba: kao osoba
koja n a m je od ranije osobno poznata, ista osoba o ko-
j o j govore drugi koji su je sami upoznali. Valja dakle
samorazumljivost reenice tu stoji neki ovjek, u tom
drutvenom krugu meusobno dobro poznatih osoba itd.
razrijeiti u n j e n e transcendentalne upitnosti.

172
 A da li su transcendentalni subjekti, tj. subjekti koji
fungiraju za konstituciju svijeta, ljudi? Epoh ih je ipak
uinila fenomenima, tako da filozof u epoh nema ni
sebe ni druge naivno-izravno u valjanosti kao ljude, nego
upravo samo kao fenomene, kao polove transcendental-
nih povratnih pitanja. Oito ovdje, u radikalnoj konze-
kvenciji epoh, svako j a dolazi u obzir isto samo kao
ja-pol svojih akata te habitualnosti i sposobnosti, otuda
kao pomou svih svojih pojava, svih svojih naina da-
nosti u s m j e r e n na pojavljujue u izvjesnosti bitka, na
svagdanji pol predmeta i njegov horizont pola: svijet.
Svemu tome zatim p r i p a d a j u d a l j n j a povratna pitanja u
svim tim smjerovima refleksije. Konkretno, svako ja nije
samo ja-pol nego ja u svim svojim inidbama i inidbe-
nim tekovinama, uraunavi svijet kao postojei i bitno
valjani svijet. Ali u epoh i u istom pogledu na fungira-
jui ja-pol i otuda na konkretnu cjelinu ivota i njegovih
intencionalnih meutvorba i k r a j n j i h tvorba eo ipso ne
pokazuje se nita ljudsko, ni dua ni duevni ivot ni re-
alni psihofiziki ljudi sve to spada u fenomen, u svi-
jet kao konstituirani pol.

b) Ja kao pra-ja konstituira m o j horizont transcenden-

talnih drugih kao susubjekata transcendentalne in-
tersubjektivnosti koja konstituira svijet

Pa ipak, ne moemo biti zadovoljni i jo ostati vezani

za paradoksiju. Na naivni postupak doista nije bio sa-
svim korektan, i to pomou samozaborava nas samih, koji
filozofiramo, ili jasnije govoreno: ja vrim epoh, i ak
ako su tu mnogi i da tovie u aktualnoj zajednici sa
m n o m vre epoh, za mene su u m o j o j epoh svi drugi
ljudi sa svojim itavim ivotom akata ukljueni u feno-
men svijeta koji je u m o j o j epoh iskljuivo m o j feno-
men. Epoh stvara posebnu filozofsku usamljenost koja
je metodski temeljni zahtjev za zbiljski radikalnu filo-
zofiju. U toj usamljenosti j a nisam neki pojedinac koji
se iz bilo kojeg vlastitog smisla, pa bilo to i teoretski
opravdanog vlastitog smisla (ili iz sluaja, npr. kao utop-
ljenik), izdvaja iz zajednice ovjeanstva, a koji zatim ta-
koer jo zna sebe kao onoga koji j o j pripada. Ja nije
jedno ja, koje jo uvijek u prirodnoj valjanosti ima svoj
ti i svoj mi te svoju openitost susubjekata. itavo o-
vjeanstvo i sve luenje i r e d a n j e osobnih zamjenica po-

173
 stalo j e u m o j o j epoh fenomenom skupa s davanjem
prednosti ja-ovjeku p r e d drugim ljudima. Ja koje posti-
em u epoh, isto ono k o j e bi u kritikoj preinaci i isprav-
l j a n j u Descartesove koncepcije bilo ego, zapravo se zove
ja samo ekvivokacijom, p r e m d a je to bitna ekvivoka-
cija j e r j a se, ako ga nazivam reflektirajui, ne moe
drukije rei nego: ja saim to, ja koje vri epoh, j a koje
svijet, svijet koji je meni sada valjani svijet po bitku
i biti, sa svim njegovim ljudima, kojih sam ja tako pot-
puno svjestan, p r o p i t u j e kao fenomen; dakle j a koje sto-
ji iznad svega prirodnoga opstanka, koji za mene ima
smisla, i ja-pol sam svagdanjeg transcendentalnog ivota
u emu prije svega svijet isto kao svijet ima za mene
smisao: ja, ovaj ja koji, uzet u p u n o j konkretnosti, obu-
hvaa sve to. To ne znai da su nae ranije ve kao
transcendentalne izreene evidencije bile obmane i da se
ne moe opravdati, da se usprkos tome mora govoriti o
transcendentalnoj intersubjektivnosti koja konstituira
svijet kao svijet za sve i u kojoj ja ponovno nastupam,
ali sada kao jedno transcendentalno ja meu drugima i
pritom mi svi kao transcendentalno-fungirajui.

Metodski bi, meutim, bilo pogreno, ako bi se odmah

skoilo u transcendentalnu intersubjektiv-nost i preskoilo
pra-ja, ego moje epoh, koja nikada ne moe izgubiti svoju
jedinost i osobnu nesklonjivost. Samo prividno tome pro-
turjei to se ono ali pomou posebne n j e m u svojstve-
ne konstitutivne inidbe za sebe samo ini transcen-
dentalno sklonjivim; dakle to ono iz sebe i u sebi kon-
stituira transcendentalnu intersubjektivnost, k o j o j ono
sebe zatim dodaje kao samo preferirani lan, naime kao
ja transcendentalnih drugih. To zbiljski pouava filozof-
sko samoizlaganje u epoh. Ono moe pokazati kako ne-
prekidno jedino j a u svojemu originalnom konstituira-
juem ivotu, koji u n j e m u protjee, konstituira prvu
p r e d m e t n u sferu, primordijalnu sferu, k a k o ono otuda
na motivirani nain vri konstitutivnu inidbu pomou
koje intencionalna modifikacija n j e g a samoga i njegove
primordijalnosti dolazi do valjanosti bitka pod nazivom
tua zamjedba, zamjedba nekoga drugoga, drugoga ja,
ja za sebe sama kao ja sm. Analogno to p o s t a j e razum-
ljivo ako iz transcendentalnog izlaganja ponovnog sjea-
n j a r a z u m i j e m o da ponovno sjeanome, prolome (koje
ima smisao bitka neke prole sadanjosti), pripada tako-
er i prolo j a one sadanjosti, dok je zbiljsko originalno

174
ja, ja aktualne prisutnosti kojoj, pored onoga to se po-
javljuje kao sadanja sfera stvari, pripada i ponovno sje-
anje kao prisutni doivljaj. Aktualno ja dakle vri inid-
bu u kojoj ono konstituira modus promjene samoga sebe
kao postojee (u modusu prologa). Odavle treba slijediti
kako aktualno ja, protjeui stalno sadanje j a konstituira
sebe u samovremenovanju kao ja koje t r a j e kroz sve svo-
je prolosti. Isto tako aktualno ja, ve t r a j n o j a t r a j n e
primordijalne sfere, u sebi konstituira drugoga kao dru-
goga. Samovremenovanje takorei pomou raz-sadanje-
n j a (pomou ponovnog sjeanja) ima svoju analogiju u
m o j e m raz-tuenju (uivljavanje kao raz-sadanjenje vi-
ega s t u p n j a uivljavanje moje praprisutnosti u neku
samo posadanjenu praprisutnost). Na taj nain u meni
dolazi do valjanosti bitka neko drugo ja kao suprisutno
i sa svojim nainima evidentnog obistinjavanja, oito sa-
svim drugima nego to su naini osjetilne zamjedbe.

Transcendentalna intersubjektivnost i njeno transcen-

dentalno sjedinjavanje, u kojemu se iz fungirajueg siste-
ma ja-polova konstituira svijet za sve i za svaki sub-
jekt kao svijet za sve, metodski se moe pokazati samo
iz ego i sistematike njegovih transcendentalnih funkcija
i inidaba. I samo na tom putu, u bitnoj sistematici na-
predovanja, moe se dobiti i posljednje razumijevanje za
to da se svako transcendentalno j a inter subjektivnosti
(kao ja koje na navedenom p u t u sukonstituira svijet)
nuno mora konstituirati kao ovjek u svijetu, dakle da
svaki ovjek u sebi nosi transcendentalno ja; ali ne kao
realni dio ili sloj svoje due (to bi bio protusmisao), nego
ukoliko je on samoobjektivacija dotinoga transcenden-
talnog j a koja se moe pokazati pomou fenomenoloko-
ga samoosvjetenja. A svaki bi ovjek, koji bi vrio epoh,
dakako mogao spoznati svoje posljednje ja koje fungira
u svemu njegovu ljudskom djelovanju. Kao to emo od-
m a h vidjeti, naivnost prve epoh imala je za posljedicu
da je ja, filozofirajui ego, time to je mene shvatilo
kao fungirajue ja, kao ja-pol transcendentalnih akata i
inidaba, ovjeanstvu, u kojemu ja nalazim sebe, pripi-
salo isti preobraaj u fungirajuu transcendentalnu sub-
jektivnost koji sam ja izvrio jedino u sebi. Usprkos me-
todskoj neispravnosti u tome je poivala neka istina. Me-
utim, u svakom sluaju m o r a se, iz n a j d u b l j i h filozof-
skih razloga u koje se dalje ne moe ulaziti, a ne samo

175
iz metodskih, udovoljiti apsolutnoj jedinosti ega i njegovu
sredinjem m j e s t u za svu konstituciju.

55. Naelna korektura naeg prvog pokuaja epo-

h pomou njene redukcije na apsolutno je-
dini posljednje fungirajui ego

Prema tome, nasuprot prvom p o k u a j u epoh potre-

ban je drugi pokuaj odnosno n j e n o svjesno preoblikova-
n j e pomou redukcije na apsolutni ego kao posljednje je-
dini centar funkcije sve konstitucije. To dalje o d r e u j e
itavu metodu transcendentalne fenomenologije. Unapri-
jed postoji svijet, svijet koji je unaprijed dan i bez sum-
n j e u izvjesnosti bitka i samoobistinjavanju. Ako ga j a i
nisam pretpostavio kao tlo, on j e za mene, j a u cogitu,
ipak u valjanosti iz stalnog samoobistinjavanja, sa svim
to je on za mene, u pojedinanome as objektivno ispra-
van as ne, takoer i sa svim znanostima, umijeima, sa
svim socijalnim, osobnim likovima i institucijama, ukoli-
ko je to upravo svijet koji mi j e zbiljski svijet. Nekog
jaeg realizma dakle ne moe biti, ako ta rije ne kae
vie nego: ja sam svjestan toga da sam ovjek koji ivi
u tom svijetu itd. i u to ne s u m n j a m ni najmanje. Ali,
najvei problem je upravo to da se razumije ta samora-
zumljivost. Metoda sada zahtijeva da ego sistematski po-
vratno pita iz svojega konkretnog fenomena svijeta i da
pritom upozna sam sebe, transcendentalni ego, u njegovoj
konkretnosti, u sistematici njegovih konstitutivnih slojeva
i njegovih neizrecivo zapletenih f u n d i r a n j a valjanosti. Ego
je u poetnom stavu epoh dan apodiktiki, ali je dan kao
nijema konkretnost. Ona se m o r a izloiti, izrei, i to u
sistematskoj, intencionalnoj analizi k o j a povratno pita
iz fenomena svijeta. U tom sistematskom p o s t u p k u ponaj-
prije se dobiva korelacija svijeta i transcendentalne su-
bjektivnosti koja je objektivirana u ovjeanstvu.

Ali t a d a se, dotiui to ovjeanstvo, nameu nova pi-

t a n j a : da li su i luaci objektivacije s u b j e k a t a koji se pi-
t a j u za inidbu konstitucije svijeta? N a d a l j e djeca, tovie
ona koja ve i m a j u nekakvu svijest svijeta? Ipak ona upo-
znaju svijet tek od zrelih i normalnih l j u d i koji ih odga-
j a j u , svijet u p u n o m smislu svijeta za sve, dakle svijet
kulture. A kako j e sa ivotinjama? I z r a s t a j u problemi in-
tencionalnih modifikacija, u kojima se u p r a v o kao ana-
logije o n a m a moe i mora primjeriti n j i h o v nain trans-

176
cendentalnosti svim tim subjektima svijesti koji nisu su-
fungirajui za svijet u naem dosadanjem (i zauvijek
fundamentalnom) smislu t j . za svijet koji iz uma ima
istinu. Smisao te analogije zatim e sam predstavljati
transcendentalni problem. Naravno, to presee u carstvo
transcendentalnih problema, koji konano obuhvaaju sva
iva bia, ukoliko ona jo indirektno, a ipak obisti-
njivo i m a j u tako neto kao ivot, takoer i ivot za-
jednice u duhovnom smislu. Pritom, u razliitim stupnje-
vima, n a j p r i j e za ovjeka i konano univerzalno, nastu-
p a j u i problemi generativnosti, problemi transcendentalne
povijesnosti, transcendentalnih povratnih p i t a n j a o d bit-
nih oblika ljudskoga opstanka u drutvenosti, u personal-
nostima viega reda, na njihovo transcendentalno i time
apsolutno znaenje; nadalje problemi r o e n j a i smrti te
transcendentalne konstitucije njihova smisla kao dogaa-
ja svijeta, kao i problem spolova. to se naposljetku tie
problema nesvjesnoga, o k o j e m u se sada tako mnogo
raspravlja besano spavanje, slabost i drugo iste ili sli-
ne vrste to se moe uraunati pod t a j naziv i pritom
je takoer rije o dogaajima unaprijed danog svijeta, te
tako oni jasno s p a d a j u u transcendentalnu problematiku
konstitucije, kao to s p a d a j u upravo i r o e n j e i smrt. Kao
bie u opezajednikom svijetu ima tako svoje naine obi-
stinjavanja bitka, samodanosti, koja je upravo posebna
samodanost, ali za bie takve posebnosti ona je upravo
samodanost koja stvara izvorni smisao bitka. I primjere-
no tome valja u apsolutno univerzalnoj epoh za bie
takve i svake druge smisaonosti postaviti konstitutivna
pitanja koja su za to p r i m j e r e n a .

Prema svemu tome jasno je da ne postoji nikakav mo-

gui smisaoni problem dosadanje filozofije i uope nika-
kav mogui problem bitka koji n a svojem putu jednom
ne bi morala postii transcendentalna fenomenologija.
Meu n j i m a i probleme koje ona sama n a viem s t u p n j u
refleksije postavlja fenomenologu: problemi fenomenolo-
kog govora, istine, u m a te ne samo dotine probleme u
prirodnoj svjetovnosti konstituiranog govora, istine, zna-
nosti, uma, u svim likovima.

Po tome se razumije i smisao zahtjeva apodiktinosti

ega i svih na tom transcendentalnom temelju dobivenih
transcendentalnih spoznaja. Dospjevi kod ega, shvaa se
da se stoji u sferi evidencije iza koje h t j e t i natrag pitati

177
je besmisleno. Nasuprot tome, svako obino pozivanje na
evidenciju, ukoliko se time trebalo odsjei daljnje povrat-
no pitanje, teoretski n i j e bilo bolje nego pozivanje na pro-
roite u kojemu se oituje neki bog. Sve prirodne evi-
dencije, evidencije svih objektivnih znanosti (evidencije
formalne logike i m a t e m a t i k e nisu izuzete) p r i p a d a j u u
carstvo samorazumljivosti koje uistinu i m a j u svoje za-
lee nerazumljivosti. Svaka evidencija je problematian
naziv osim fenomenoloke evidencije nakon to je ona
sama sebe refleksivno objasnila i iskazala kao posljednju.
Naravno, smijeno je, p r e m d a naalost svakidanji nespo-
razum, kad se transcendentalna fenomenologija eli na-
pasti kao kartezijanizam, kao da bi n j e n ego cogito
bio neka premisa ili sfera premisa, da bi se iz n j e u apso-
lutnoj sigurnosti deducirale ostale spoznaje (pri emu
se naivnim nainom govori samo o objektivnim spozna-
jama). Ne radi se o tome da se objektivnost osigura, nego
da se razumije. Konano se mora uvidjeti da nikakva ma
kako egzaktna objektivna znanost nita ozbiljno ne obja-
njava niti da ikada moe bilo to objasniti. Deduciranje
nije objanjenje. Predvidjeti ili spoznati objektivne oblike
izgradnje fizikalnih ili kemijskih tijela i po tome predvi-
djeti sve to ne objanjava nita, nego je potrebno obja-
n j e n j a . Jedino zbiljsko o b j a n j e n j e jest: uiniti transcen-
dentalno razumljivim. Sve objektivno stoji pod zahtjevom
razumljivosti. Prirodoznanstveno znanje o prirodi ne daje
dakle o prirodi nikakvu zbiljski o b j a n j a v a j u u spoznaju,
nikakvu p o s l j e d n j u spoznaju, jer ona uope ne istrauje
prirodu u apsolutnoj povezanosti, u k o j o j n j e n zbiljski
i vlastiti bitak otkriva svoj smisao bitka, ona dakle te-
matski nikada ne dospijeva na t a j bitak. Time nije ni
n a j m a n j e obezvrijeena veliina n j e n i h stvaralakih geni-
ja i njihovih djela, kao to bitak objektivnog svijeta u
prirodnom stavu i ovaj sam nisu nita izgubili time to
ih se takorei povratno razumije u apsolutnoj sferi bitka
u k o j o j oni naposljetku i istinski jesu. Dakako, spoznaja
konstitutivne unutranje metode, u k o j o j sva objektiv-
no-znanstvena metoda sadri smisao i mogunost, ne moe
biti bez znaenja za istraivaa prirode i svakog objektiv-
nog znanstvenika. Rije je ipak o n a j r a d i k a l n i j e m i naj-
d u b l j e m samoosvjetenju inidbene subjektivnosti, pa
kako da ono ne bi trebalo sluiti, da se naivno-svakida-
n j a inidba sauva od nesporazuma, k a k o se oni obilato

178
mogu p r o m a t r a t i npr. na u t j e c a j u naturalistike spoznaj-
ne teorije i idolopoklonstvu logike koja sama sebe ne ra-
zumije.

B. P u t u fenomenoloku transcenden-
talnu f i l o z o f i j u iz p s i h o l o g i j e

56. Karakteristika filozofskog razvitka nakon

Kanta s gledita borbe izmeu f izikalistikog
objektivizma i transcendentalnog motiva
koji se uvijek ponovno javlja

Na svojim putovima razvitka filozofija dolazi u teoret-

ske situacije sudbonosnih odluivanja u kojima se filozofi
m o r a j u nanovo osvjetavati, postavljati u pitanje itav
svrhoviti smisao svoga pothvata, eventualno ga nanovo
odrediti i p r e m a tome se odluiti za radikalnu p r o m j e n u
metode. Zaetnici teoretskih misli koji stvaraju te situa-
cije i m a j u u povijesti filozofije istaknuto mjesto: oni su
reprezentanti razvitaka to su ih ispunili jedinstvenim smi-
slom, njihovim novim univerzalnim postavljanjima cilja,
unaprijed oblikovali u svojim zasnovanim teorijama. Sva-
ki veliki filozof d j e l u j e dalje, u svim d a l j n j i m historijskim
vremenima, on ima utjecaja. Ali ne donosi svatko motiv
koji nekom historijskom vremenskom nizu d a j e jedinstvo
i eventualno zavretak razvojnog smisla, motiv koji se po-
kazuje kao pokretaka snaga i postavlja zadau koja se
mora ispuniti, a i s p u n j e n j e m dovodi historijsko vrijeme
razvitka d o kraja. Za filozofiju novoga vijeka nama su po-
stali znaajni kao reprezentanti: Descartes, koji oznaava
obrat spram itave prethodne filozofije, Hume (ispravno
bi bilo zajedno navesti zapravo i Berkeleya) i od Humea
probueni Kant, koji sa svoje strane odreuje raz-
vojnu liniju njemake transcendentalne filozofije. (U tom
n a b r a j a n j u vidi se, izmeu ostalog da u pitanje ne dolaze
stvaraoci najveih, duhovno najmonijih sistema kao ta-
kvi, budui da u tom pogledu nitko nee izjednaiti Hu-
mea i Berkeleya s Kantom ili meu kasnijima s Hegelom.)

U prvom nizu predavanja proveli smo dublju analizu

motiva kartezijanskog filozofiranja koji dalje o d r e u j u i-
tav novovjekovni razvitak, motiva koji se s jedne strane
j a v l j a j u u njegovim prvim meditacijama i koji s druge

179
strane s n j i m a stoje u u n u t r a n j e m kontrastu: fizikalisti-
ke (ili matematizirajue) ideje filozofije, prema kojoj svi-
jet u svojoj punoj konkretnosti u sebi nosi neki objektiv-
no istiniti bitak u liku o r d o geometricus i, s tim ispreple-
teno (to ovdje valja naroito istaknuti), da je u toj nje-
m u pripisanoj metafizikoj osebnosti svijet neki dua-
listiki svijet tijela i duhova. To je karakteriziralo filo-
zofiju objektivistikog racionalizma u doba prosvjetitelj-
stva. Zatim smo pokuali analizu Hume-Kantove situacije
i konano je mogli osvijetliti samo time to smo prodrli
u njene pretpostavke, odatle doli do vlastitih, samom
dobu tuih naina postavljanja p i t a n j a i u sistematskom
d a l j n j e m miljenju u privremenom nacrtu sebi uinili
jasnim stil zbiljski znanstvene transcendentalne filozofije;
zbiljski znanstvene, naime filozofije koja radi odozdo
navie u evidentnim pojedinanim koracima i koja je tako
doista posljednje utemeljena i utemeljujua. Bilo je po-
kuano da se pritom potpuno uini jasnim da samo takva
filozofija i u takvom povratnom p i t a n j u do u posljednje
pomiljiva temelja u transcendentalnom egu moe ispuniti
smisao koji je filozofiji uroen od n j e n a prautemeljenja.
Na t a j nain transcendentalna filozofija u svojim prvim
nezrelim likovima kod Engleza i Kanta, m a kako malo
oni pruili ozbiljnih znanstvenih utemeljenja, i kolikogod
se Hume ak povukao na slabani akademski skepticizam,
u cjelini uzeta ne oznaava neku stranputicu i uope ne
jedan od moguih putova, nego jedini p u t budunosti,
kojim je razvitak filozofije bezuvjetno morao krenuti, da
bi prodrla do metodskog lika ispunjenja, u kojemu je ona
jedino zbiljski znanstveno mogla biti, u zbiljskom samo-
razumijevanju svoga zadanog smisla, u duhu odlunosti
radne filozofije, radei u apodiktinoj evidenciji svojega
podruja, svojih ciljeva, svoje metode. T a j lik ispunjenja
mogao je u historijsku zbiljnost stupiti samo kao uspjeh
najradikalnijih samoosvjetenja, u obliku prvog poetka,
prvog dobivanja jasne zadae, apodiktinog tla i metode
pristupa n j e m u , prvog poinjanja, zbiljski dotjerujueg
rada koji p r o p i t u j e same stvari. To je sada kao fenomeno-
loka transcendentalna filozofija (ali iskljuivo ovdje naz-
naenog smisla) postao zbiljski ivi poetak. Odsad je kao
transcendentalna naivnost, smijem se usuditi to rei,
zauvijek oznaen ne samo novovjekovni fizikalistiki na-
turalizam nego svaka objektivistika filozofija, bilo pret-
hodnog vremena ili slijedeih vremena.

180
 Meutim, naa zadaa time nije ispunjena. Mi sami i
misli to smo ih morali izgraditi, da bi misli prethodnog
doba dole do prave rezonance, u k o j o j je naime postala
jasna njihova u s m j e r e n o s t kao zaetaka na konani lik,
mi sami, kaem, supripadamo ipak tom jedinstvu povijes-
nosti. Dakle, imamo takoer jo zadau da smisaono izlo-
imo razvoje filozofije do nas samih i nae dananje situ-
acije. I upravo na to, kao to emo ubrzo razumjeti, upu-
u j e s p o m i n j a n j e psihologije u naslovu ovih predavanja.
Zavravanje nae zadae ne zahtijeva blie ulaenje u raz-
nolike filozofije i posebne s t r u j e potomstva. Potrebna je
samo openita karakteristika, i to iz dobivenog razumije-
v a n j a prethodne povijesnosti.

Filozofski objektivizam novovjekovnog kova s njegovom

fizikalistikom tendencijom i psihofizikim dualizmom ne
izumire, t j . na toj strani se sasvim dobro osjea u dog-
matskom drijemeu. Na drugoj strani iz njega probu-
eni n a j p r i j e su sasvim probueni preteno pomou Kan-
ta. Dakle, ovdje izvire s t r u j a njemakih transcendental-
nih idealizama koji su proizali iz Kantove transcenden-
talne filozofije. U n j i m a se odrava, tovie obnavlja s na-
roitom snagom veliki zanos, koji je ranije od Descartesa
dalje nadahnjivao objektivistiku filozofiju u novom liku
transcendentalnog p r o m a t r a n j a svijeta. Dakako, ni n j e m u
nije bila dosuena trajnost, usprkos silnog dojma to ga
je od vremena do vremena inio Hegelov sistem, koji m u
je, inilo se, obeavao opu vladavinu zauvijek. Reakcija
koja trgajui b u j a n j e m dolazi do djelotvornosti ubrzo je
poprimila smisao reakcije protiv svake transcendentalne
filozofije toga stila i, premda on nije sasvim odumro, tako
su ipak daljnji pokuaji takvoga filozofiranja izgubili svo-
j u izvornu snagu i ivotnost razvitka.

to se tie zanosa objektivistike filozofije, on se na

stanovit nain dalje odrao kao zanos razvitka pozitivnih
znanosti. Ali gledano blie, to nije bilo nita m a n j e nego
filozofski zanos. Podsjeam na preobraaj smisla to su
ga bile doivjele te znanosti u j e d n o sa svojom izgradnjom
kao strune znanosti i pomou kojega su one konano
sasvim izgubile veliki u n j i m a ranije ivi smisao grana
filozofije. O tome smo ve govorili, ali ovdje je za obja-
n j e n j e situacije koja je nastala u 19. stoljeu vrlo vano
u to ui neto opirnije. Iz znanosti onog jedino pravog
smisla neprimjetno su postala udna novovrsna umijea,

181
koja se mogu uvrstiti u ostala umijea vieg i nieg ran-
ga, kao lijepim u m j e t n o s t i m a , graevinarstvu, ali i umi-
jeima niih stupnjeva. N j i h se moglo nauavati i uiti u
institutima, seminarima, zbirkama modela, muzejima. U
tome se mogla iskazati u m j e n o s t , talent i genij npr.
u umijeu da se p r o n a u nove formule, nove egzaktne
teorije, da bi se predvidio tok prirodnih pojava, da bi se
uinile indukcije dometa koji j e bio nezamisliv u ranijim
vremenima. Ili takoer u u m i j e u interpretiranja histo-
rijskih dokumenata, gramatikog analiziranja govora, kon-
s t r u i r a n j a historijskih veza itd. Svugdje tu ima velikih
genija, koji kre putove, dobivaju najvia divljenja su-
ljudstva i obilato ih zasluuju. Ali umijee nije znanost,
koje izvor i intencija, koja se nikada ne moe napustiti,
jest to da se pomou o b j a n j e n j a posljednjih izvora smi-
sla dobije znanje onoga to je razumljeno zbiljski i zatim
u njegovu posljednjem smislu. Samo drugi izraz za to
jest znanost ili filozofija koja je radikalno bez pretposta-
vaka i posljednje utemeljena. Dakako, to teoretsko umi-
jee ima vlastitost da ono, postalo iz filozofije (premda iz
nesavrene filozofije), ima smisao koji od n j e pripada
svim umjetnikim proizvodima, ali zatvoreni smisao, koji
se ne moe propitkivanjem doznati iz p u k e metodske teh-
nike i n j e n e povijesti, nego ga moe probuditi samo zbilj-
ski filozof, a u njegovim pravim dubinama izloiti samo
transcendentalni filozof. Tako je u teoretskom umijeu
zbilja sadrana znanstvena spoznaja, ali teko pristupana
spoznaja.

O tome smo govorili ve u naim sistematskim razla-

ganjima i pokazali to je nuno za to da bi se dobila
spoznaja iz n j e n i h posljednjih temelja, te da se ona moe
dobiti samo u univerzalnoj povezanosti, a nikada kao na-
ivna specijalna znanost ili ak u predrasudi novovje-
kovnog objektivizma. Mnogo optuivano specijaliziranje po
sebi nije nikakav nedostatak, budui da je ono u n u t a r
univerzalne filozofije nunost, kao to je u svakoj speci-
jalnoj disciplini nuna izgradnja u m j e t n e metode. Sva-
kako je m e u t i m pogubno odreivanje teoretskog umije-
a od filozofije. Ali, ako se i iskljue puki strunjaci,
meu n j i m a i pored njih je ipak bilo stalno filozofa koji
su pozitivne znanosti dalje promatrali kao grane filozo-
fije, i tako je ostalo pri stavu da objektivistika filozofija
ne izumire nakon Humea i Kanta. Linija razvitka trans-
cendentalne filozofije ide usporedo, a ne samo ona koja

182
izvodi iz Kanta. K tome naime dolazi i niz transcenden-
talnih filozofa koji svoju motivaciju zahvaljuju daljnjem
djelovanju ili, kao u Njemakoj, nanovo poetnom dje-
lovanju Humea. Iz Engleske navodim posebno J. St. Milla,
koji u doba velike reakcije spram sistemskih filozofija
njemakog idealizma ak u Njemakoj vri jak u t j e c a j .
U Njemakoj su meutim izrasli vrlo mnogo ozbiljnije
miljeni pokuaji transcendentalne filozofije, koja je bitno
odreena engleskim empirizmom ( S c h u p p e , Avenarius),
koji pak svojim tobonjim radikalizmom ni izdaleka ne
dostiu pravi radikalizam koji jedino moe pomoi. Obno-
va pozitivistikih empirizama neprimjetno se povezuje s
renesansama starijih i naroito transcendentalnih filozo-
fija koje su renesanse zahtijevane sve veom neodloivou
transcendentalnih motiva. Ponovno se nada doi do neke
vlastite filozofije povratkom na n j i h i kritikom preradom
koja je predodreena pozitivistikim motivima. Kao Hume
i Berkeley tako ponovno oivljava i Kant jedan mno-
gobrojni Kant pomou raznolikosti pokuanih interpre-
tacija i prerada novokantizma. Kant se i empiristiki dru-
gaije tumai, kao to se historijske tradicije mijeaju u
preplitanju i stvaraju kvazifilozofsku atmosferu za sve
znanstvenike, atmosferu openito razvikane i sigurno ne
duboke i samomiljene spoznajne teorije. Pored Kanta
pogotovo su svi ostali idealisti imali svoju renesansu, ak
je i novofrizinizam mogao nastupiti kao kola. Ako urau-
n a m o rapidno b u j a n j e internacionalnog graanskog obra-
zovanja, uenosti, literature u 19. stoljeu, svugdje zapa-
amo kako je zbrka pritom postala nesnosna. Sve vie
se iri skeptino raspoloenje, koje je iznutra slabilo filo-
zofsku energiju ak onih koji su se vrsto drali ideje
znanstvene filozofije. Povijest filozofije podmee se filo-
zofiji, ili filozofija postaje osobnim nazorom na svijet, i
konano eli se ak iz nude initi krepost: da filozofija
uope ne moe vriti neku drugu funkciju u ovjeanstvu
nego da kao zbroj osobnog obrazovanja nabaci sliku svi-
jeta koja odgovara individualnosti.

Premda nipoto ne prodire naputanje prave, iako ni-

kada do radikalnog r a z j a n j e n j a dovedene ideje filozofije,
ipak raznolikost filozofije, koja se jedva vie moe pre-
gledati, ima za posljedicu da se ona vie ne ralanjuje u
znanstvene smjerove koji, ozbiljno meusobno suraujui,
meusobno znanstveno raspravljajui u kritici i protukri-
tici, ipak zajedniku ideju jedne znanosti vode na stazu

183
ozbiljenja, kao npr. smjerovi moderne biologije ili mate-
matike i fizike, nego se s u p r o t s t a v l j a j u prema nekoj ta-
korei estetskoj zajednici stila, slino smjerovima i
strujama u lijepim u m j e t n o s t i m a , tovie, da li je u
rascjepkanosti filozofija i njihove literature uope jo mo-
gue da se ona ozbiljno studira u smislu djla znanosti,
da se kritiki vrednuje i odri jedinstvo rada? One dje-
luju, ali zar se ne mora iskreno rei: one d j e l u j u kao im-
presije, one uzbuuju, pokreu ud kao pjesnitva, one
bude slutnje ali, zar to ne ine slino (as u pleme-
nitijem, a naalost preesto i u nekom drugom stilu) raz-
noliki literarni proizvodi dana? Filozofima moemo priz-
nati najplemenitije namjere, mi sami moemo biti ispu-
njeni vrstim u v j e r e n j e m u teleoloki smisao povijesti, i
njihovim tvorevinama pripisati znaenje ali da li je to
ono znaenje koje je historijski filozofiji bilo povjereno,
zadano, nije li tovie naputeno neto drugo, najvie i
najnunije, ako se povue na takvo filozofiranje? Ve to
to smo raspravili u kritici i pokazivanju evidencije daje
n a m pravo da postavimo to pitanje ne kao pitanje ro-
mantikih raspoloenja, budui da mi upravo svu roman-
tiku hoemo da svedemo na odgovorni rad, nego kao pi-
t a n j e znanstvene savjesti koja nas poziva u univerzalnom
i radikalnom osvjetenju, koje vreno u najvioj samo-
odgovornosti smo mora postati zbiljskom i najviom
istinom.

Nakon onoga to je izvedeno u prvom nizu predavanja

jedva treba rei to je injenino s t a n j e moralo znaiti
za egzistencijalnu nudu evropskog ljudstva, koje je to
je ipak bio rezultat renesanse i odredilo je cjelokupni smi-
sao novoga vijeka htjelo sebi stvoriti univerzalnu zna-
nost kao organ, da bi sebi dalo novo prebivalite i pre-
oblikovalo se u ljudstvo iz istog uma. Ali to je ovdje
naa zadaa? To je da uinimo razumljivim oito podba-
civanje velike usmjerenosti na postupno ozbiljivanje ideje
philosophiae perennis, istinite i prave univerzalne zna-
nosti iz posljednjeg utemeljenja. Time istodobno valja da
opravdamo smjelost kojom se kao to se dade predvi-
djeti ve iz sistematsko-kritikih prikaza jo moemo
odvaiti (sada i ovome vremenu) da postavimo povoljnu
prognozu budueg razvitka filozofije koja je miljena kao
znanost. Racionalizam razdoblja prosvjetiteljstva nije vie
u pitanju, mi ne moemo vie slijediti njegove velike filo-
zofe i filozofe prolosti uope. Ali njihova intencija u

184
pogledu njihova najopenitijeg smisla ne smije u nama
nikada odumrijeti. Jer, nanovo istiem: istinita i prava fi-
lozofija odnosno znanost i istiniti i pravi racionalizam jest
jedno i isto. Realiziranje toga istinitoga i pravog raciona-
lizma, nasuprot racionalizmu prosvjetiteljskog razdoblja
koji je optereen skrivenim protusmislom, ostaje naa vla-
stita zadaa, ako sebi ne dopustimo da se specijalna zna-
nost i do umijea thne degradirana znanost ili pomodna
izroavanja filozofije u iracionalistilce poduzetnosti pod-
metnu za neizgubivu ideju filozofije kao posljednje ute-
meljujue i univerzalne znanosti.

57. Kobno odvajanje transcendentalne filozofije

i psihologije

Vratimo se vremenima kada je novovjekovni ovjek i

filozof jo vjerovao u sebe i filozofiju i, stojei u trans-
cendentalnoj motivaciji, borio se za novu filozofiju u odgo-
vornoj ozbiljnosti unutranjeg apsolutnog poziva koji sa-
svim osjeamo kroz svaku rije pravog filozofa. Ta ozbilj-
nost je jo neko vrijeme (iako oslabljena u svojoj pra-
snazi) ostala ouvana i nakon tzv. sloma Hegelove filo-
zofije, u kojoj je kulminirala od Kanta odreena linija
razvitka, u filozofijama koje reagiraju protiv nje. Zato,
meutim, kroz sve lomove nije dolo do jedinstva trans-
cendentalnofilozofskog razvitka? Zato samokritika i uza-
j a m n a kritika kod onih koji su jo bili proeti starim du-
hom nije dovela do samointegriranja uvjerljivih spoznaj-
nih tekovina u jedinstvo spoznajne tvorbe koja n a p r e d u j e
od generacije do generacije i koja valja da se usavrava
samo stalno obnovljenom kritikom, korekturom, metod-
skom profinjenou? Uz to prije svega valja openito pri-
mijetiti slijedee: neki apsolutno novi postupak, kao po-
stupak transcendentalne znanosti, kojemu je moralo biti
nedostatno svako voenje p r e m a analogiji, mogao je leb-
djeti prvenstveno samo u nekoj vrsti instinktivne antici-
pacije. Tamni nedostatak u dosadanjem nainu utemelje-
n j a cjelokupne znanosti prazni se u novim postavljanjima
problema i u teorijama koje sa sobom dovode stanovitu
evidenciju njena uspjenog r j e e n j a , usprkos nekim po-
n a j p r i j e neprimjetnim ili takorei prenaglaenim tekoa-
ma. Ta prva evidencija moe u sebi skrivati jo uvijek i
suvie dubljih nejasnoa, pogotovo u obliku nepropitanih,
toboe sasvim samorazumljivih pretpostavaka. Ipak, takve

185
 prve teorije historijski dalje pomau, nejasnoe p o s t a j u
osjetljivije, tobonje samorazumljivosti se propituju, teo-
rije dalje kritiziraju, a to potie nove pokuaje. K tome
dolazi da ovdje iz bitnih razloga (koji su bez daljnjega
jasni iz naih sistematskih prikaza) transcendentalna filo-
zofija nikada ne moe doivjeti neprimjetni preobraaj
u puku thne i time u ispranjen je pomou kojega ono
to je u m j e t n o postalo sadri samo jo neki skriveni smi-
sao koji u njegovim p u n i m dubinama tovie tek valja
transcendentalno otkriti. Prema tome, razumijemo da je
povijest transcendentalne filozofije prije svega morala
biti povijest sve novijih p o k u a j a da se transcendentalna
filozofija uope dovede na svoj poetak i prije svega do
jasnog i pravog samorazumijevanja onoga to ona zapra-
vo moe i mora htjeti. Njen izvor je kopernikanski ob-
rat, naime naelno odvraanje od naina u t e m e l j e n j a
naivno-objektivistike znanosti. Kao to znamo, u svoje-
mu praliku, kao klica ona nastupa u prvim kartezijanskim
meditacijama, kao p o k u a j apsolutno subjektivistikog
utemeljenja filozofije iz apodiktinog ega, ali nejasno,
mnogoznano i istodobno izvrui ve n j e n pravi smisao.
Nova etapa, Berkeleyeva i Humeova reakcija spram filo-
zofske naivnosti matematsko-prirodoznanstvene egzaktno-
sti, jo nije vodila pravom smislu zahtijevanog koperni-
kanskog obrata, a tome nije vodio opet ni novi Kantov
pokuaj da zauvijek utemelji sistematsku transcendental-
nu filozofiju u strogo znanstvenom duhu. Kant nije po-
stigao zbiljski poetak koji je dobiven radikalnim oslo-
boenjem od svih znanstvenih i predznanstvenih tradicija.
On nije prodro do apsolutne subjektivnosti, koja konsti-
tuira sve bie prema smislu i valjanosti, i do metode da
je postigne u n j e n o j apodiktinosti, propita i apodiktiki
izloi. Povijest te filozofije odsad je nuno bila nastavlje-
no r v a n j e upravo oko jasnog i pravog smisla transcen-
dentalnog obrata koji valja provesti i r a d n e metode, druk-
ije izraeno: oko prave transcendentalne redukcije. Ve
nae kritike refleksije o Kantu objasnile su nam opas-
nost dojmova punih, a ipak nejasnih evidencija ili, ako
se hoe, opasnost osvjetljavanja istih evidencija u obliku
neodreenih anticipacija za vrijeme r a d a s nainom pi-
t a n j a na neobjanjenom tlu (na tlu samorazumljivosti),
a time je postalo razumljivo ve i njegovo potiskivanje
u mitsku tvorbu pojmova i u metafiziku opasnog smisla
koji je neprijateljski svakoj pravoj znanosti. Svi Kantovi

186
transcendentalni pojmovi, pojmovi ja-transcendentalne
apercepcije, razliitih transcendentalnih moi, p o j a m stva-
ri o sebi (stvari koja lei u osnovi tijelima i duama),
konstruktivni su pojmovi, koji se naelno opiru posljed-
n j e m r a z j a n j e n j u . To vrijedi pogotovo za kasnije ideali-
stike sisteme. Ovdje je poivao razlog za doista nune
reakcije spram tih sistema, spram itavog naina njihova
filozofiranja. Jasno, kod voljnog udubljivanja u jedan ta-
kav sistem nije se sasvim mogla uskratiti snaga i teina
misaonih tvorba. Pa ipak njihova posljednja nerazumlji-
vost izazvala je duboko nezadovoljstvo kod svih koji su
se bili obrazovali na velikim i novim znanostima. Makar
te znanosti p r e m a naem o b j a n j e n j u i govoru mogu pru-
iti samo tehniku evidenciju i premda transcendental-
na filozofija nikada ne moe postati nekom takvom tehni-
kom (thne), ipak je i ona duhovna inidba koja mora
na svakom koraku biti jasna i razumljiva, koja mora ima-
ti evidenciju uinjenog koraka i njegova tla, te u tome
(uzeto tako formalno) za n j u vrijedi isto kao za svaku
u m j e t n o vrenu i tehniki evidentnu znanost, npr. mate-
matiku. Ovdje nita ne pomae, ako bi se nerazumljivost
transcendentalnih konstrukcija htjela objasniti pomou
konstruktivne teorije nunosti takvih nerazumljivosti koja
je zasnovana u istom duhu; a ponovno nita ne pomae
ako bi se htjelo sugerirati da p r e t j e r a n a dubokoumnost
transcendentalnih teorija sa sobom vodi odgovarajue te-
koe razumijevanja koje prevladati jest suvie udobno.
Toliko je ispravno da transcendentalna filozofija uope
i u bitnoj nunosti mora pripremati izuzetne tekoe ra-
zumijevanju prirodnog ovjeka common sense da-
kle nama svima, budui da se moramo p e n j a t i iz prirod-
nog tla do transcendentalne regije. Potpuno o b r t a n j e pri-
rodnog dranja ivota u neprirodno dakle postavlja mi-
saono najvee zahtjeve filozofskoj odlunosti i konzekvent-
nosti. Prirodni ljudski razum i n j i m zarobljeni objektivi-
zam svaku e transcendentalnu filozofiju osjetiti k a o pre-
tjeranost, njenu mudrost kao beskorisnu ludost, ali e
je interpretirati kao psihologiju koja se sasvim eli umi-
sliti da nije nikakva psihologija. Nitko tko doista rado
prihvaa filozofiju nije nikada zastraen tekoama. Ali,
novovjekovni ovjek, kao ovjek kova znanosti, zahtijeva
uvidljivost koja, kao to ispravno naznauje slika vida,
trai evidenciju vienja ciljeva i putova, a na p u t u u
svakom koraku. Ma kako dug jo bio p u t i m a koliko go-

187
 dina on trebao m u k o t r p n o g studija, kao u matematici
to ne zastrauje onoga k o j e m u je matematika ivotni inte-
res. Velike transcendentalne filozofije nisu udovoljile znan-
stvenoj potrebi za takvom evidencijom i stoga su bili na-
puteni njihovi naini miljenja.

Ako se vratimo naoj temi, smjet emo prema tome,

a da ne budemo pogreno shvaeni, rei: Ako je pojav-
Ijena nerazumljivost racionalistike filozofije prosvjetitelj-
stva kao objektivne znanosti bila izazvala reakciju trans-
cendentalne filozofije, onda je reakcija preko n j e morala
voditi protiv nerazumljivosti pokuanih transcendentalnih
filozofija.

Sada pak stojimo pred pitanjem: kako valja razumje-

ti to da se jedan takav stil uope mogao izgraditi i rai-
riti u razvitku novovjekovne filozofije, koja je proeta
voljom znanosti, u velikih filozofa i njihovim filozofija-
ma. Ti filozofi nipoto nisu bili nekakvi pojmovni pjesnici.
Njima nikako nije nedostajala ozbiljna volja da stvore
filozofiju kao posljednjeutemeljujuu znanost, ma kako
se elio preobraziti i smisao posljednjeg utemeljenja. (Mi-
sli se npr. na Fichteova osobita o b j a n j e n j a u nacrtima
njegove nauke o znanosti ili na Hegelova o b j a n j e n j a u
Predgovoru njegove Fenomenologije duha) Kako dolazi
do toga da su oni ostali vezani za svoj stil mitskih poj-
movnih tvorba i interpretacije svijeta u mranim metafi-
zikim anticipacijma i da nisu mogli prodrijeti do znan-
stveno stroge pojmovnosti i metode te da je svaki nas-
ljednik Kantova reda nanovo koncipirao filozofiju toga
stila? U vlastitom smislu transcendentalne filozofije poi-
valo j e to da je ona proistekla iz refleksija na svjesnu
subjektivnost u kojoj za nas dolazi svijet, znanstveni i
svakidanje-zorni svijet, do spoznaje, do svoje valjanosti
bitka te da se ona time vidjela primorana da izgradi isto
duhovno p r o m a t r a n j e svijeta. Ako je ona meutim imala
posla s duhovnim, zato se nije obratila psihologiji na ko-
j o j se stoljeima tako marljivo radi? Ili, ako j o j ova nije
dostatna, zato nije izgradila neku bolju psihologiju? Na-
ravno, odgovorit e se: empirijski ovjek, psihofiziko
bie, sam pripada po tijelu i po dui konstituiranom svi-
jetu. Dakle, ljudska subjektivnost nije transcendentalna
subjektivnost, a psiholoke spoznajne teorije jednog Lo-
ckea i njegovih sljedbenika bile su stalno obnavljajue
opomene pred psihologizmom, dakle p r e d svakim kori-

188
tenjem psihologije u transcendentalne svrhe. Zato je me-
utim transcendentalna filozofija imala da nosi svoj kri
nerazumljivosti. Neizbjenom je ostala razlika izmeu em-
pirijske i transcendentalne subjektivnosti, a neizbjean je,
ali i nerazumljiv ipak ostao i njihov identitet. Ja sm kao
transcendentalno j a konstituiram svijet i istodobno sam
kao dua ljudsko ja u svijetu. Razum, koji svijetu propi-
s u j e zakon, jest m o j transcendentalni razum, te ovaj mene
samoga oblikuje p r e m a tim zakonima, on koji je ipak
m o j a duevna sposobnost, sposobnost filozofa. Ja koje
postavlja samo sebe, o k o j e m u govori Fichte, moe li ono
biti neko drugo ja nego j a Fichtea? Ako to ne treba biti
nikakva zbiljska apsurdnost, nego razrjeiva paradoksija,
kako bi n a m u r a z j a n j e n j u mogla pomoi neka druga
metoda nego metoda propitivanja naeg u n u t r a n j e g is-
kustva i analize koja slijedi u njegovu okviru? Ako se go-
vori o transcendentalnoj svijesti uope, ako nosilac ra-
zuma koji konstituira prirodu ne moe biti ja, ovo indi-
vidualno-pojedinano ja, ne m o r a m li pitati, kako ja iznad
m o j e individualne samosvijesti mogu imati openitu, trans-
cendentalno-intersubjektivnu samosvijest? Svijest intersu-
bjektivnosti dakle m o r a postati transcendentalnim proble-
mom; ali ponovno se ne moe sagledati kako ona to moe
postati ako ne pomou propitivanja-mene-samoga, a to
ponovno u u n u t r a n j e m iskustvu, naime p r e m a nainima
svijesti na koje ja dobivam i imam druge i suljudstvo
uope, te kako valja razumjeti, da ja u sebi mogu razli-
kovati izmeu mene i drugih i da ja n j i m a mogu dati
smisao meni jednakih. Moe li psihologija tu biti ravno-
duna, zar se ona ne bi morala baviti svim tim? Kao Kantu
ista ili slina pitanja u p u u j u se svima njegovim sljedbe-
nicima, koji se tako jako gube u t a m n o j metafizici ili
mitu. Ipak, trebalo bi misliti da znanstveni p o j a m ak i
o apsolutnom u m u i njegovim inidbama moemo dobiti
samo p r e m a izradi znanstvenog p o j m a o naem ljudskom
u m u i ljudskim odnosno ovjeanskim inidbama, dakle
samo iz prave psihologije.

Prvi odgovor na ta pitanja glasi da je transcendentalna

filozofija (takoer i filozofija svakog drugog pokuanog
stila), neovisno o brizi za psihologizam, imala dovoljan
razlog da se kod psihologije ne nada nikakvom savjetu.
To je lealo na samoj psihologiji i na kobnom pogrenom
putu koji je n j o j bio nametnut posebnou novovjekovne
ideje objektivistike univerzalne znanosti more geometrico

189
i u tome psihofizikog dualizma. U slijedeem u pokuati
pokazati (ma kako ovdje ta teza mora izgledati paradok-
sno) da upravo to prokletstvo koje iskrivljava smisao, a
koje je lealo na psihologiji i koje j u je sprijeilo do da-
nas da shvati svoju vlastitu zadau, snosi glavnu krivicu
za to da transcendentalna filozofija nije nala izlaza iz
svoje mune situacije i da je stoga zapela u svojim poj-
movima i konstrukcijama koji sasvim liavaju stvaranja
iz izvorne evidencije, a kojima je ona interpretirala svoja
po sebi dragocjena empirijska p r o m a t r a n j a . Da psihologi-
ja nije bila zatajila, ona bi bila pruila nuno posredujui
rad za konkretno-razvijenu transcendentalnu filozofiju
koja je osloboena svih paradoksija. Ali psihologija je za-
tajila j e r je ve pri svom zasnivanju kao novovrsna psi-
hologija pored nove prirodne znanosti propustila da pita
za jedino pravi zadani smisao koji je bitno p r i m j e r e n n j o j
kao univerzalnoj znanosti o psihikom bitku, tovie, ona
je dopustila da j o j se n j e n a zadaa i metoda postave od
uzornosti prirodne znanosti odnosno od ideje vodilje no-
vovjekovne filozofije kao objektivne i pritom konkretne
univerzalne znanosti svakako zadaa koja je u danoj
historijskoj motivaciji prividno sasvim samorazumljiva.
U tom pogledu je tako daleko leala svaka s u m n j a da je
on (pravi zadani smisao) uope postao filozofskim misao-
nim problemom tek na koncu 19. stoljea. Stoga je povi-
jest psihologije zapravo samo povijest kriza. A zbog toga
psihologija takoer nije mogla pomoi razvitku prave
transcendentalne filozofije, j e r to je bilo mogue tek na-
kon radikalne reforme u kojoj je n j o j iz n a j d u b l j e g sa-
moosvjetenja bila jasno postavljena bitno vlastita zadaa
i metoda. To pak stoga jer je konzekventno i isto provo-
e n j e te zadae od sebe i nuno moralo voditi znanosti o
transcendentalnoj subjektivnosti i na t a j nain njenom
p r e o b r a a j u u univerzalnu transcendentalnu filozofiju.

58. Posestrinstvo i razliitost psihologije i trans-

cendentalne filozofije. Psihologija kao polje
odlka

To sve e postati razumljivo kada za osvjetljenje te-

kog, tovie paradoksnog odnosa psihologije i transcen-
dentalne filozofije upotrijebimo naa sistematska proma-
t r a n j a pomou kojih smo sebi uinili j a s n i m smisao i me-
todu radikalne i prave transcendentalne filozofije. Nama

190
je ve postalo nesumnjivim da znanstvena psihologija no-
vovjekovnog kova ije neke od mnogih nacrta nakon
Hobbesa i Lockea takoer uvrtavamo u p r o m a t r a n j e
nikada ne moe sudjelovati u teoretskim inidbama, da
nikada ne moe dostaviti bilo kakve premise za njih koje
kao zadau ima transcendentalna filozofija. Novovjekov-
n o j psihologiji postavljena i od n j e prihvaena zadaa bila
je da bude znanost o psihofizikim realnostima, o ljudima
i ivotinjama kao jedinstvenim, ali u dva realna sloja ra-
lanjenim biima. Ovdje se sve teoretsko miljenje kree
na tlu samorazumljivo u n a p r i j e d danog svijeta iskustva,
svijeta prirodnog ivota, pa je teoretski interes samo spe-
cijalno u s m j e r e n na jednu od realnih strana, na due, dok
je druga strana miljena kao ona koja je p r e m a svojem
objektivno-istinitom bitku-o-sebi spoznana odnosno jo da-
lje se ima spoznati egzaktnim prirodnim znanostima. Me-
utim, cjelokupna realna objektivnost, znanstvena objek-
tivnost svih zbiljskih i moguih znanosti, ali i predznan-
stvena objektivnost svijeta ivota s njegovim istinama
situacije i relativnou njegovih postojeih objekata, sada
je za transcendentalnog filozofa postala problemom, za-
gonetkom svih zagonetaka. Zagonetka je upravo samora-
zumljivost, u kojoj stalno i predznanstveno svijet za nas
jest, kao naziv za beskonanost svima objektivnim znano-
stima potrebnih samorazumljivosti. Time to ja, koje filo-
zofira, u istoj konzekvenciji reflektiram na sebe kao
ja koje stalno fungira u promjeni iskustava i iz toga pro-
isteklih mnijenja, kao ja koje u n j i m a svjesno ima svijet
i n j i m se svjesno bavio, ja postajem, svestrano i konze-
kventno pitajui za to i kako naina danosti i modusa
valjanosti te naina centriranja ja, svjestan toga da je t a j
ivot svijesti sasvim intencionalno inidbeni ivot, u ko-
jemu svijet ivota sa svim svojim promjenjivim sadraji-
ma predodaba djelomino nanovo dobiva, a djelomino
je uvijek ve dobio smisao i valjanost. Konstituirana i-
nidba u tom smislu je sva realna, mundana objektivnost,
takoer i objektivnost ljudi i ivotinja, dakle i objektiv-
nost dsa. U transcendentalne probleme prema tome
spada duevni bitak, a takoer i objektivna duhovnost
svake vrste (kao ljudske zajednice, kulture) te isto tako
sama psihologija. Ako bi se takvi problemi htjeli raspra-
viti na naivno-objektivnom tlu i metodom objektivnih zna-
nosti, znailo bi initi protusmisaoni krug.

191
 Pa ipak, psihologija i transcendentalna filozofija meu-
sobno su povezane n a svojevrsni i nerazdvojni nain
naime pomou za nas n e vie zagonetnog nego objanje-
nog posestrinstva razliitosti i identinosti psiholokog
(dakle ljudskog, u prostorno-vremenskom svijetu posvje-
tovljenog) i transcendentalnog ja, ja-ivota i inidbe. Pre-
ma naim o b j a n j e n j i m a ovdje valja iz posljednjeg samo-
razumijevanja rei: u svojoj naivnoj samosvijesti kao o-
vjek, koji sebe zna ivei u svijetu i za kojega je svijet
cjelina za njega valjanog bia, ja sam slijep za neizmjer-
nu transcendentalnu dimenziju problema. Ona jest u za-
tvorenoj anonimnosti. Dodue, ja sam uistinu transcenden-
talni ego, ali toga nisam svjestan, ja sam u naroitom
stavu, prirodnom stavu, sasvim predan predmetnim polo-
vima, sasvim vezan za interese i zadatke koji su iskljuivo
usmjereni na njih. Ja mogu meutim izvriti transcen-
dentalni obrat u k o j e m u se otvara transcendentalna
univerzalnost i tada razumijem jednostrano zatvoreni
prirodni stav kao neki naroiti transcendentalni stav, kao
stav stanovite habitualne jednostranosti cjelokupnog inte-
resnog ivota. Kao novi horizont interesa sada imam itav
konstituirajui ivot i injenje u svim korelacijama no-
vo beskonano znanstveno podruje kada se upustim u
pripadni sistematski rad. U obraanju imamo iskljuivo
transcendentalne zadatke; sve prirodne danosti i inidbe
dobivaju transcendentalni smisao, a u transcendentalnom
horizontu one postavljaju uope novovrsne transcenden-
talne zadatke. Tako ja kao ovjek i kao ljudska dua po-
n a j p r i j e p o s t a j e m tema psihofizike i psihologije; a zatim
u vioj i novoj dimenziji transcendentalna tema. tovie,
ubrzo p o s t a j e m svjestan da sva m n i j e n j a koja imam o sebi
samome potjeu iz samoapercepcija, iz iskustva i sudova,
koje sam refleksivno usmjeren n a samoga sebe do-
bio i sintetski povezao s drugim apercepcijama o m o j e m u
bitku koje sam u vezi s drugim s u b j e k t i m a preuzeo od
njih. Moje uvijek nove samoapercepcije dakle neprestano
su tekovine mojih inidaba u jedinstvu m o j i h samoobjek-
tiviranja, u tome neprekidno postavi habitualne tekovine
odnosno postajui to uvijek nanovo. Tu cjelokupnu inid-
bu, iji posljednji ja-pol sam ja sm k a o ego, mogu
transcendentalno propitati i slijediti n j e n u intencionalnu
izgradnju smisla i valjanosti.

Naprotiv, kao psiholog postavljam sebi zadau da spo-

znam sebe, ve svjetovno, dotinim realnim smislom ob-

192
jektivirano, takorei mundanizirano j a konkretno duu
upravo na nain objektivne, prirodno m u n d a n e (u naj-
irem smislu) spoznaje, sebe kao ovjeka m e u stvarima,
drugim ljudima, ivotinjama itd. Mi dakle shvaamo da
je ustvari dano nerazrjeivo u n u t r a n j e posestrinstvo iz-
meu psihologije i transcendentalne filozofije. Ali odatle
sada valja i predvidjeti da preko konkretno izvedene psi-
hologije mora voditi p u t u transcendentalnu filozofiju.
Unaprijed se ipak moe rei: ako ja sm izvrim trans-
cendentalni stav kao nain da sebe uzdignem nad sve aper-
cepcije svijeta i svoje ljudske samoapercepcije, te u
istoj n a m j e r i da studiram transcendentalnu inidbu iz
koje i u k o j o j ja imam svijet, onda ipak m o r a m i tu
inidbu nakon toga ponovno nai u psiholokoj unutra-
n j o j analizi, p r e m d a je ona tada ponovno ula u neku
apercepoiju, dakle apercipirana kao realno duevno, re-
alno odnoajno na realno osobno tijelo. 1
Obrnuto: radikalno psiholoko razlaganje mojega aper-
cipirajueg ivota i svijeta koji se u tome svagda pojav-
l j u j e na nain svagdanjeg pojavljivanja (dakle ljudske
slike svijeta) to bi ipak u prijelazu u transcenden-
talni stav odmah moralo dobiti transcendentalno znae-
nje, kao to ja sada na viem s t u p n j u stalno uraunavam
i za objektivnu apercepciju inidbu koja daje smisao, iz
koje inidbe predoavanje svijeta ima smisao realno po-
stojeega, ljudski duevnoga, moga psihikoga ivota i psi-
hikoga ivota drugih ljudi, ivota u kojemu svatko ima
svoje predodbe svijeta, nalazi sebe kao postojeeg u svi-
jetu, kao onoga koji predoava u svijetu, u n j e m u d j e l u j e
p r e m a svrhama.
Dakako , to nama tako blisko razmiljanje, kojemu je
ipak potrebno dubljeg utemeljenja, nije moglo biti pri-
stupano prije transcendentalne redukcije, ali zar pose-
strinstvo izmeu psihologije i transcendentalne filozofije

1
Ako uim objasniti da iz mene kao ega razumijem kako
su drugi ljudi samo za sebe same i kako oni imaju svijet u
valjanosti kao svijet koji za njih stalno postoji, kao svijet u
kojemu oni ive s drugima i sa mnom, kako su i oni napo-
sljetku transcendentalni subjekti, u inidbama objektiviranja
svijeta i samoobjektiviranja, tada e se ipak ponovo sebi rei:
to moje transcendentalno objanjenje prua u pogledu trans-
cendentalnih samoobjektivacija drugih, moram ipak pripisati
njihovom ljudskom bitku, njihovom bitku koji valja psiho-
loki procijeniti.

193
pored sve nejasnosti n i j e bilo stalno jako osjetljivo? to-
vie, ono j e ustvari bilo motiv koji stalno suodreuje raz-
vitak. Nakon toga m o r a se p o n a j p r i j e uiniti udnim da
transcendentalna filozofija n a k o n Kanta nije imala gotovo
nikakve realne koristi o d psihologije koja je ipak od Loc-
keovih vremena htjela biti psihologija na temelju unutra-
njeg iskustva. Naprotiv, svaka transcendentalna filozofi-
ja koja ne luta empiristiko-skeptiki smatrala je i naj-
blai primjesak psihologije ve kao izdaju svoga istinskog
pothvata i stajala je u stalnoj borbi protiv psihologizma,
u borbi koja je htjela imati i imala uinak da se filozof
gotovo ne smije brinuti za objektivnu psihologiju.
Jasno, n a s t o j a n j e da se spoznajnoteoretski problemi o-
b r a u j u psiholoki ostalo je i nakon Humea i Kanta veli-
ko iskuenje za sve koji nisu bili za to da ih se budi iz
njihova dogmatskog drijemea. Usprkos Kantu Hume je
dalje ostao nerazumljen, malo se studiralo upravo siste-
matsko temeljno djelo njegova skepticizma, Treatise; en-
gleski empirizam, tj. psihologistika spoznajna teorija Loc-
keova stila, razmnoavala se dalje, ak u b u j n o j vegetaci-
ji. Tako je dakako transcendentalna filozofija sa svojim
potpuno novim nainima p i t a n j a uvijek morala napadati
i t a j psihologizam. U naem sadanjem pitanju meutim
nije vie rije o tome, jer se ono ne u s m j e r a v a na filozof-
ske naturaliste nego na zbiljske transcendentalne filozofe,
meu n j i m a na same tvorce velikih sistema. Zato se oni
uope ne brinu za psihologiju, takoer ni za analitiku
psihologiju iz unutranjeg iskustva? Ve naznaeni odgo-
vor, koji trai ira izvoenja i utemeljenja, glasi: psiholo-
gija je nakon Lockea promaila svoju vlastitu zadau u
svim svojim likovima, i kada j e h t j e l a biti analitika psi-
hologija iz unutranjeg iskustva.

itava novovjekovna filozofija, u izvornom smislu kao

univerzalna, posljednje utemeljena znanost, p r e m a naem
opisu, b a r nakon Kanta i Humea, jedno je jedino rvanje
izmeu dvije ideje znanosti: ideje objektivistike filozo-
fije na tlu u n a p r i j e d danog svijeta i ideje filozofije na tlu
apsolutne, transcendentalne subjektivnosti posljednja
ideja kao neto historijski potpuno novovrsno i neobino,
p r o b i j a j u i se s Berkeleyem, Humeom i Kantom.
U tom velikom procesu razvitka psihologija je stalno
sudjelovala i, kako vidimo, u razliitim funkcijama, to-
vie ona jest istinsko polje odluka. Ona j e to stoga jer

194
ipak upravo ona, iako u drugom stavu i time postavlja-
n j u zadae, kao temu ima univerzalnu subjektivnost koja
je u svojim zbiljnostima i mogunostima samo jedna su-
bjektivnost.

59. Analiza obraanja iz psiholokog stava u

transcendentalni stav. Psihologija prije i
poslije fenomenoloke redukcije. (Problem
utjecanja)

Ovdje ponovno preuzimamo misao koju smo ranije

anticipirali kao misao za nas ve transcendentalno-filozof-
ski postavljene i kao misao koja nam unaprijed preporu-
u j e ideju mogueg puta iz psihologije u transcendentalnu
filozofiju. Prirodo-naivni stav u psihologiji donosi sa so-
bom da ljudske samoobjektivacije transcendentalne in-
tersubjektivnosti koje p r e m a biti nuno pripadaju sasta-
vu svijeta, koji j e za mene i za nas konstituiran kao una-
prijed dan, neizbjeno i m a j u horizont transcendentalno
fungirajuih intencionalnosti koji se ne moe uiniti pri-
stupanim nikakvom refleksijom, ni psiholoko-znanstve-
nom refleksijom. Ja, ovaj ovjek i jednako tako drugi
ljudi to uvijek oznaava samoapercepcija i tua aper-
cepcija, koja je sa svim n j o j pripadnim psihikim neka
transcendentalna tekovina, tekovina koja se protjeui u
svojoj svagdanjosti mijenja, iz transcendentalnih funk-
cija koje su u naivnosti zatvorene. O transcendentalnoj
povijesnosti, iz koje naposljetku potjee inidba smisla i
valjanosti tih apercepcija, moe se povratno pitati samo
u prekidu naivnosti, u metodi transcendentalne redukcije.
U neprekinutoj naivnosti, u k o j o j se dri psihologija, sva
duhovna znanost, sva ljudska povijest, ja, psiholog, sam
kao svatko u stalnom jednostavnom vrenju samoaper-
cepcija i tuih apercepcija. Dodue, pritom ja mogu te-
matski reflektirati o sebi, o m o j e m duevnom ivotu i i-
votu drugih, o mojim promjenjivim apercepcijama i oni-
ma drugih, ja mogu da se sjetim, kao duhovni znanstve-
nik mogu povijest takorei kao zajedniko sjeanje do-
vesti u tematski tok, u teoretskom interesu p r o m a t r a j u i
izvriti samozamjeivanja i samosjeanja i pomou medi-
j u m a uivljavanja iskoristiti tue samoapercepcije. Ja
mogu pitati o mojemu razvitku i razvitku drugih, temat-
ski slijediti povijest takorei zajedniko sjeanje, ali sva
takva refleksija ostaje u transcendentalnoj naivnosti, ona

195
je vrenje transcendentalno takorei gotove apercepcije
svijeta, pri emu transcendentalni korelat: (aktualno i se-
dimentirano) fungirajua intencionalnost, koja je univer-
zalna apercepcija, i konstituirajua intencionalnost za
svagda posebne apercepcije, dajui im smisao bitka psi-
hikih doivljaja ovih i onih ljudi, ostaje potpuno zatvo-
rena. U naivnom stavu ivljenja svijeta postoji upravo
samo svjetovno: konstituirani polovi predmeta, ali ne kao
to razumljeni polovi predmeta. Psihologija je tako kao
svaka objektivna znanost vezana za podruje onoga to je
predznanstveno unaprijed dano, dakle za to to se moe
u openitom govoru imenovati, izrei, opisati; u naem
sluaju za ono psihiko koje se moe izraziti u govoru
nae govorne zajednice (najire shvaeno: evropske go-
vorne zajednice). Jer, svijet ivota svijet za nas sve
identian je sa svijetom koji ima openito da nago-
vara. Svaka nova apercepcija pomou aperceptivnog pri-
jenosa p r i m j e r e n o biti vodi novom okolnom tipiziranju,
a u saobraanju vodi imenovanju, koje ubrzo utjee u op-
eniti govor. Tako je svijet uvijek ve svijet koji se empi-
rijski openito (intersubjektivno) moe izloiti i istodob-
no svijet koji se moe govorno izloiti.
S prekidom naivnosti pomou transcendentalno-feno-
menolokog o b r a a n j a sada pak nastupa znaajna pro-
mjena, znaajna za samu psihologiju. Kao fenomenolog
ja dodue mogu da se u svako doba vratim natrag u pri-
rodni stav, u jednostavno vrenje mojih teoretskih ili
drugih ivotnih interesa; ja ponovno mogu biti u akciji
kao i inae kao otac obitelji, kao graanin, kao slube-
nik, kao dobri Evropljanin itd. upravo kao ovjek u
svojem ljudstvu, u mojemu svijetu. Kao i inae a ipak
ne sasvim kao inae. Jer staru naivnost ne mogu nikada
vie postii, ja je mogu samo razumjeti. Moji transcen-
dentalni uvidi i n a m j e r e tada su postali samo inaktualni,
ali oni su dalje moji vlastiti. I jo vie: r a n i j e naivna sa-
moobjektivacija kao empirijsko ljudsko ja moga duev-
nog ivota dospjela je u novo kretanje. Sve novovrsne,
za fenomenoloku redukciju iskljuivo vezane apercepci-
je, s novovrsnim govorom (novovrsno, p r e m d a j a upotreb-
ljavam narodni govor, kao to je neizbjeno, ali i pod ne-
izbjenim preobraajem smisla) sve to ranije potpuno
zatvoreno i neizrecivo utjee sada u samoobjektivaciju,
u m o j duevni ivot i apercipira se kao njegovo nanovo
slobodno poloeno intencionalno zalee konstitutivnih i-

196
nidaba. tovie, iz mojih fenomenolokih studija znam da
ja, koje je bilo naivno ja, nije bilo nita drugo nego trans-
cendentalno j a u modusu naivne zatvorenosti, ja znam da
meni, meni koji ponovno prosto apercipiram j a kao o-
vjeka, neodvojivo pripada konstituirajua p r o t u s t r a n a i
da time tek proizvodi m o j u punu konkretnost; ja znam
o toj itavoj dimenziji meusobno openito isprepletenih
transcendentalnih f u n k c i j a koje seu u beskonano. Kao
prije toga duevno tako je sada i ovo nanovo priteklo
konkretno u svijetu lokalizirano pomou tjelesno osobnog
tijela koje je p r e m a biti uvijek sukonstituirano; ja-ovjek
s meni sada p r i m j e r e n o m transcendentalnom dimenzijom
bilo gdje sam u prostoru i bilo kada u vremenu svijeta.
Svako novo transcendentalno otkrie dakle u povratku u
prirodni stav obogauje m o j i (aperceptivno bez daljnje-
ga) svaiji duevni ivot.

60. Razlog zatajivanja psihologije: dualistike i

fizikalistike pretpostavke

Ta vana dopuna naih sistematskih izvoenja razja-

njava bitnu razliku tematskog horizonta, koji je prema
biti ogranien i iznad kojega se psihologija na tlu naivne
usmjerenosti spram svijeta (dakle svaka psihologija pro-
losti do transcendentalne fenomenologije) principijelno
ne moe uzdignuti o nekom plus ultra ona nije mogla
imati ni slutnju i na drugoj strani novog tematskog
horizonta koji psihologija dobiva tek pomou pritjecanja
onog transcendentalnog u duevni bitak i ivot iz trans-
cendentalne fenomenologije, dakle samo pomou prevla-
davanja naivnosti.
Time je na novi nain osvijetljeno i razumljeno pose-
strinstvo psihologije i transcendentalne filozofije, a nama
je istodobno dana nova nit vodilja za razumijevanje za-
tajivanja psihologije u n j e n o j itavoj novovjekovnoj po-
vijesti, povrh svega onoga to smo na prosuivakim mo-
tivima dobili u naim ranijim sistematskim razmatranji-
ma.
Psihologija je morala zatajiti jer je svoju zadau istra-
ivanja konkretno pune subjektivnosti mogla postii sa-
mo pomou radikalnog, od predrasuda sasvim slobodnog
osvjetavanja koje je zatim nuno moralo otkriti trans-
cendentalnosubjektivne dimenzije. Za to su oito bila po-
trebna slina razmatranja i analize u unaprijed danom

197
 svijetu kao to smo ih proveli u ranijem predavanju koje
nastavlja na Kanta1. Ako je u n j e m u na pogled prven-
stveno bio voen tijelima u njihovim ivotnosvjetovnim
nainima pred-danosti, u ovdje traenim analizama pola-
zite valja uzeti od naina kako su due unaprijed dane
u svijetu ivota. Sada se izvorno osvjetavajue p i t a n j e
usmjerava na to to su i kako su due p o n a j p r i j e
ljudske due u svijetu, svijetu ivota, dakle kako one
oduhovljuju tjelesno osobna tijela, kako su one lokali-
zirane u prostornoj vremenosti, kako svaka pojedina du-
evno ivi time to ima svijest o svijetu u kojemu
ona ivi i svjesna je da ivi; kako svaka pojedina svoje
tijelo ne iskusuje samo uope kao neko posebno tijelo
nego na sasvim svojevrsni nain kao osobno tijelo, kao
sistem svojih organa koje ona (u svojemu vladanju)
osobno pokree, kako ona time zahvaa u n j o j svjesni
okolni svijet kao udaram, guram, diem ovo i ono
itd. Dakako, dua jest u svijetu, ali znai li to da je
ona na nain kao tijelo i da, ako su ljudi s osobnim tije-
lom i duom u svijetu iskuseni kao realni, ta realnost
ljudi kao i realnost njihovih osobnih tijela i dua ima i
moe imati isti ili i samo slian smisao kao realnost pu-
kih tijela? Ma koliko se i ljudsko tijelo u b r a j a l o u tijela,
ono j e tijelo moje tijelo koje ja pokreem, u ko-
jemu i pomou kojega j a vladam, koje ja oivljavam
duevnou. Ne promiljajui jednako temeljito i zbiljski
bez predrasuda ono to skoro ispravno vodi daleko, go-
tovo se nije dohvatila vlastita bitnost due kao takve (ri-
je shvaena sasvim nemetafiziki, tovie isto u smislu
najizvornije ivotno-svjetovne danosti psihikoga), a time
ni pravi posljednji supstrat za znanost o duama. Umje-
sto toga psihologija nije poela s jednim sasvim izvorno
crpljenim p o j m o m due, nego s p o j m o m koji potjee iz
kartezijanskog dualizma, s p o j m o m koji je bio dan ve
prethodnom konstruktivnom idejom tjelesne prirode i ma-
tematske prirodne znanosti. Tako je psihologija bila una-
prijed optereena zadaom neke paralelne znanosti i shva-
anjem: dua n j e n a tema je neto realno istoga
smisla kao i tjelesna priroda, tema p r i r o d n e znanosti. Dok
se ta predrasuda stolja ne otkrije u svojemu protuami-
slu, nee biti psihologije koja je znanost o zbiljski duev-
nome, upravo o onome koje ima smisao izvorno iz svi-

' Usp. 28 i d.

198
jeta ivota, za koji je smisao psihologija bezuvjetno ve-
zana slino kao svaka objektivna znanost. Dakle nije
nikakvo udo to je n j o j ostao uskraen o n a j stalni na-
predujui razvitak, koji je pokazao n j e n oboavani uzor,
prirodna znanost, i to nikakav pronalazaki duh, nikakvo
metodsko umijee nije moglo sprijeiti njeno zapadanje
u stalno nove krize. Tako smo upravo tek doivjeli krizu
psihologije, koja je jo prije p a r godina kao internaci-
onalna institutska psihologija bila ispunjena uzvienom
izvjesnou da se sada konano moe izjednaiti s prirod-
nom znanou. Ne kao da bi njen rad bio neplodan. U
znanstvenoj objektivnosti bile su otkrivene raznolike ud-
ne injenice koje se odnose na ljudski duevni ivot. Ali
zar je to stoga ve ozbiljno bila psihologija znanost u ko-
joj se neto iskusilo o vlastitoj biti duha nanovo isti-
em: ne o nekoj mistiko-metafizikoj biti, nego o vla-
stitoj usebnosti i zasebnosti, koja je ipak pristupana istra-
ujui-reflektirajuem ja pomou takozvanog unutra-
njeg ili samozamjeivanja?

61. Psihologija u naponu izmeu (objektivistiko-

filozofske) ideje znanosti i empirijskog po-
stupka: nespojivost obaju smjerova psiholo-
kog istraivanja (psihofizikalnog i psiholo-
gije iz unutranjeg iskustva)
Svaka znanstvena empirija ima svoje izvorno pravo i
svoje dostojanstvo. Ali promatrana za sebe, svaka empi-
rija nije i znanost u najizvornijem i neizgubivom smislu
kojega je prvo ime bila filozofija; a time ni u smislu no-
vog zasnivanja filozofije ili znanosti nakon renesanse. Ni-
je sva znanstvena empirija nastala kao djelomina funk-
cija takve znanosti. Ipak, ona se moe zvati zbilja znan-
stvenom empirijom samo ako udovolji tom smislu. A o
znanosti openito valja govoriti samo tamo gdje u n u t a r
nerazdjeljive cjeline univerzalne filozofije razgranjava-
n j e univerzalne zadae doputa da izraste u sebi jedin-
stvena posebna znanost u ijoj posebnoj zadai kao gra-
ni ima uinka univerzalna zadaa u izvorno ivotnom
utemeljenju sistematike. U tom smislu nije bilo koja em-
pirija, koja valja da se razmatra za sebe, ve znanost,
ma koliko ona moe donijeti praktinih koristi i ma ko-
liko u n j o j moglo vladati obistinjeno metodsko umijee.
To pak utoliko pogaa psihologiju ukoliko ona historij-
ski, u stalnom nagonu da ispuni svoje odreenje kao fi-

199
lozofska, dakle prava znanost, ostaje zarobljena u neja-
snoama svoga ispravnog smisla i konano podlijee isku-
enjima u izgradnji neke strogo metodske psihofizike ili
bolje psihofizikalne e m p i r i j e te ukoliko v j e r u j e da u obi-
stinjenoj pouzdanosti svojih metoda ima ispunjen ve i
svoj smisao kao znanost. Meutim, nasuprot strunoj
psihologiji sadanjosti stvar je nas filozofa i prije svega
na n j o j kao mjestu odluivanja za ispravno obliko-
vanje filozofije uope da to vrati u sredite interesa
i da to jasno razloi u njegovoj itavoj motivaciji i do-
maaju.
U tom pravcu izvornog s m j e r a n j a na neku, recimo:
filozofsku znanstvenost uvijek su se ponovno i ve ubrzo
nakon kartezijanskih poetaka nalazili prvotni motivi ne-
zadovoljstva. Ovdje su bile osjetljive napetosti izmeu,
nakon Descartesa historijski preuzete zadae da se s jed-
ne strane due metodski p r o m a t r a sasvim tako kao tije-
la i povezano s tijelima kao prostorno-vremenske real-
nosti dakle da se itav svijet ivota hoe da istrai
fizikalistiki kao priroda u proirenom smislu i da
se s druge strane istrae due u njihovoj usebnosti i za-
sebnosti na putu unutranjeg iskustva primordijal-
nog u n u t r a n j e g iskustva psihologa o njegovu samovlasti-
tom subjektivnome odnosno u intencionalnoj posred-
nosti na p u t u uivljavanja koje je isto tako u s m j e r e n o
p r e m a u n u t r a (tj. prema unutranjosti tematskih drugih
osoba). Obje zadae su izgledale samorazumljivo metod-
ski i stvarno povezane, a ipak nisu htjele podudarati se.
Novi vijek je od poetka sebi bio oznaio dualizam sup-
stancija i paralelizam metoda onog mos geometricusa;
moe se takoer rei: metodski ideal fizikalizma, ma ka-
ko da je u prenoenju postao neodreen i otpuhnut te
m a kako da je jedva dospio do ozbiljnih poetaka eks-
plicitnog provoenja, ipak je bio m j e r o d a v a n da se pro-
izvede metodska spoznaja psihikoga za temeljno shva-
anje ovjeka kao psihofizike realnosti i za sve naine
da se psihologija pone ostvarivati. Svijet j e dakle una-
prijed bio naturalistiki vien kao dvoslojni svijet re-
alnih injenica, upravljan pomou kauzalnih zakonitosti;
p r e m a tome i due da se istrae kao realni aneksi na svo-
jim egzaktno-prirodoznanstveno miljenim tjelesnim osob-
nim tijelima, dodue neke druge s t r u k t u r e nego tijela, ne
res extensae, ali ipak realno u istom smislu kao ove i u
toj povezanosti upravo takoer u istom smislu prema

200
kauzalnim zakonima: dakle u teorijama naelno iste
vrste kao to su teorije uzorne i istodobno fundirajue
fizike.

62. Prethodno razlaganje protusmisla naelnog

izjednaavanja due i tijela kao realnosti:
upozorenje na principijelnu razliku vremeno-
sti, kauzalnosti, individuacije kod prirodne
stvari i due

To naelno izjednaavanje tijela i due u naturalisti-

koj metodi oito pretpostavlja izvornije naelno izjedna-
avanje istih u njihovoj predznanstvenoj, u njihovoj i-
votnosvjetovnoj danosti iskustva. Tijelo i dua prema
tome oznaavaju dva realna sloja u tom svijetu iskustva,
u n j e m u slino istoznani realno i realno povezani kao
dva komada nekog tijela; dakle konkretno jedno izvan
drugoga, odvojeno od njega, povezani samo upravljeno.
Ali ve to formalno izjednaavanje je protusmisaono; to
je protiv vlastite bitnosti tijela i dSa kako je ona zbilj-
ski dana u ivotnosvjetovnom iskustvu, odreujui pra-
vi smisao za sve znanstvene pojmove. Izdvojimo prije
svega neke prirodnoj znanosti i psihologiji zajednike i
toboe tu i tamo istoznane pojmove, ispitajmo tu isto-
znanost na tome to zbiljsko iskustvo prije teoretskih
naslaga, koje su stvar egzaktnog poznanstvljenja, poka-
zuje kao iskustvo koje odreuje smisao sasvim izvorno,
dakle na onome to je u jednostavnom ivotnosvjetov-
nom iskustvu dano kao fiziko i psihiko. Sada valja ra-
diti ono to se obostrano nije nikada ozbiljno dogodilo,
te nikad radikalno i u konzekvenciji: od znanstvenih te-
meljnih pojmova vratiti se natrag na sadraje istoga
iskustva, radikalno odbaciti sve presumcije egzaktne zna-
nosti, sve n j o j svojstvene misaone naslage dakle pro-
matrati svijet kao da te znanosti jo nisu tu bile, upravo
kao svijet ivota, tako kako on u ivotu pri svoj relativ-
nosti izdrava jedinstveni opstanak, stalno se oznaava u
n j e m u prema valjanosti.

N a j p r i j e reducirajmo prostornu vremenost (vremenost

kao simultanost i sukcesivnost) na prostornu vremenost
toga istog svijeta ivota, realnog svijeta u predznanstve-
nom smislu. Tako shvaena ona je univerzalni oblik re-
alnog svijeta u kojem i pomou kojeg je sve ivotnosvje-
tovno realno odreeno oblikom. I m a j u li meutim due

201
 u vlastitom smislu p r o s t o r n u vremenost, inegzistenciju u
tom obliku tako kao tijela? Uvijek se uvaavalo da du-
evni bitak o sebi i za sebe nema nikakvu prostornu
ekstenziju ni mjesnost. Ali zar vrijeme svijeta (oblik suk-
cesivnosti) valja odvojiti od prostornosti, zar ono kao
puno prostor-vrijeme nije vlastito bitni oblik pukih
tijela na kojemu due s u d j e l u j u samo indirektno? Bez
radikalnog luenja svijeta ivota i znanstveno miljenog
svijeta bilo je to n i j e k a n j e prostornosti psihikoga oito
orijentirano na zbiljski sadraj iskustva. Svi objekti svi-
jeta bitno su otjelovljeni te upravo stoga svi sudje-
luju u prostor-vremenu tijela; p r e m a svojoj netjelesno-
sti, dakle indirektno. To se tie duhovnih objekata sva-
ke vrste, ponajprije dua, ali i duhovnih objekata svake
druge vrste (kao djela umjetnosti, tehnike tvorbe itd.).
Prema onome to n j i m a d a j e duhovno znaenje oni su
o-tjelovljeni pomou naina na koji imaju tjelesnost.
Oni su na nevlastiti nain ovdje i tamo i suprotegnuti sa
svojim tijelima. Isto tako oni i m a j u indirektno i svoj
proli i svoj budui bitak u prostor-vremenu tijela. Otje-
lovljenje dua svatko iskusuje u izvornom nainu samo
na sebi. to vlastito bitno sainjava osobnu tjelesnost,
iskusujem samo na vlastitom tijelu, naime na m o j e m stal-
no i jedino u ovom tijelu neposrednom vladanju.
Samo je ono (vlastito tijelo) izvorno smisaono meni dano
kao organ i kao ralanjeno u djelomine organe; svaki
od njegovih tjelesnih lanova ima vlastitost da ja u n j e m u
mogu neposredno vladati u posebnosti: oima gledajui,
prstima pipajui itd., dakle mogu vladati za dotino za-
mjeivanje kako ono upravo poiva u tim nainima. Oi-
to samo time ja imam zamjeivanja i u d a l j n j e m slijedu
ostala iskustva o objektima svijeta. Sve ostalo vladanje
i uope sva odnoajnost ja na svijet posredovana je time.
Tjelesnim vladanjem u obliku guranja, dizanja, opira-
n j a i si. d j e l u j e m ja kao ja u daljinu, prvenstveno na tje-
lesnost objekata svijeta. Samo m o j vladajui ja-bitak
zbiljski iskusujem kao ja samo, vlastito bitno, i svatko
samo svoj ja-bitak. Sve takvo vladanje p r o t j e e u modu-
sima kretanje, ali to ja pokreem vladanja (ja po-
kreem pipajui, gurajui ruke) nije na n j e m u samome
prostorno, tjelesno kretanje koje bi kao takvo svatko
drugi mogao zamijetiti. Moje tijelo, u posebnome npr. dio
tijela ruka, kree se u prostoru; u p r a v l j a j u e djelova-
n j e kinesteze, koje je ujedno otjelovljeno s tjelesnim

202
kretanjem, smo ne poiva u prostoru kao prostorno kre-
tanje, nego je u tome samo indirektno sulokalizirano.
Samo iz mojega originalno iskusenog upravljanja kao je-
dino originalnog iskustva osobne tjelesnosti kao takve ja
mogu razumjeti neko drugo tijelo kao osobno tijelo, u
kojemu se neko drugo ja upravljajui otjelovljuje, dakle
ponovno posredovano, ali ipak u posredovanju sasvim dru-
ge vrste nego to je ona neprava lokalizacija koja ga
fundira. Samo na t a j nain za mene pripadaju drugi ja-
-subiekti svojim tijelima te su tu i tamo lokalizirani
u prostor-vrijeme, dakle nepravo su inegzistentni tom ob-
liku tijela, dok oni smi i tako due uope, promatrani
isto vlastito bitno, u n j e m u gotovo n e m a j u nikakve egzi-
stencije.
U d a l j n j e m slijedu ako se drimo svijeta ivota
koji izvorno u t e m e l j u j e smisao bitka i kauzalnost pak
ima naelno sasvim drugi smisao, da li je rije o kauzal-
nosti prirode ili o kauzalnosti izmeu duevnoga i du-
evnoga te tjelesnoga i duevnoga. Tijelo jest to ono
jest, kao ovo odreeno tijelo ono je u svojoj vlastitoj biti
prostorno-vremenski lokalizirani supstrat kauzalnih svoj-
stava. 1

Ako se dakle oduzme kauzalnost, tijelo gubi kao tijelo

svoj smisao bitka, mogunost svojeg identificiranja i raz-

1
ivotnosvjetovno to ne znai nita drugo nego da tijelo
kao takvo, unaprijed sa svojim smislom iskustva objanjivo,
u svojim vlastito bitnim svojstvima sa sobom ve dovodi to
da je u svojoj biti u svagdanjim prilikama. Ponajprije:
najopenitijoj strukturi svijeta ivota pripada da tijelo tako-
rei ima svoje naviknutosti bitka u biti, da je ono u nekom
poznatom tipu ili, ako nam je novo, u tipu koji valja upo-
znati, u kojemu objanjiva svojstva imaju tipinu supripad-
nost. ivotnosvjetovnoj tipinosti oblika meutim takoer
pripada da tijela imaju svoje tipino skupa u koegzistenciji
(prije svega u svagdanjem polju zamjeivanja) i u sukcesiji
dakle stalnu univerzalnu prostorno-vremensku tipinost. U
ovoj poiva da svako tijelo, koje je svagda iskuseno, nije tu
nuno zajedno samo uope s drugim tijelima, nego kao tipi-
no ovo tijelo meu tipino njemu pripadnim tijelima, u ti-
pinom obliku supripadnosti koja protjee u sukcesivnoj ti-
pinosti. Prema tome, svako tijelo jest tako kako ono jest
u prilikama; promjena svojstava jednoga tijela ukazuje na
promjene svojstava u drugome to meutim uzeto tako
grubo i relativno kao to to smo vlastito bitno pripada svi-
jetu ivota; nije rije o egzaktnoj kauzalnosti koja ukazuje
na idealizirajue supstrukcije znanosti.

203
likovanja kao fizike individualnosti. Ja je meutim ovo
i ima individualnost u sebi i iz sama sebe, ono nema indi-
vidualnost iz kauzalnosti. Dakako, pomou tjelesne osob-
ne tjelesnosti ono moe za svakoga drugoga i time za sva-
koga postati razlino u svojemu poloaju u tjelesnom pro-
storu, koji poloaj zahvaljuje ono kao nepravo ja svoje-
mu tjelesnom osobnom tijelu. Meutim, mogunost raz-
likovanja i identificiranja za svakoga u prostornoj vre-
menosti sa svim psihofizikim uvjetovanostima, koje pri-
tom stupaju u igru, ne d a j e m u ni n a j m a n j i prilog za
njegov bitak kao ens per se. Kao bitak ono unaprijed ima
u sebi svoju jedinost. Prostor i vrijeme za njega nisu
nikakvi principi individuacije, ono ne poznaje prirodnu
kauzalnost koja je prema svojemu smislu neodvojiva od
prostorne vremenosti; njegovo je djelovanje osobno vla-
danje, a to se dogaa neposredno pomou njegovih kine-
steza kao vladanje u njegovu osobnom tijelu i tek po-
sredno (budui da je ovo takoer tijelo) na druga tijela.

63. Dvojbenost pojmova vanjsko i unutranje

iskustvo. Zato dosada u temu psihologije
ne spada iskustvo o ivotnosvjetovnoj tjeles-
noj stvari kao iskustvo o neem samo su-
bjektivnome?
Naelna naopakost da se ljude i ivotinje hoe ozbilj-
no p r o m a t r a t i kao dvostruke realnosti, kao savez dviju
uvijek raznovrsnih realnosti koje se izjednaavaju u svo-
jemu smislu realnosti, a prema tome i da se hoe due
istraivati u tjelesnoznanstvenoj metodi, dakle prirodo-
kauzalno, prostorno-vremenski postojei kao tijela pro-
izvela je tobonju samorazumljivost metode koja valja
da se oblikuje analogno prirodnoj znanosti. Oboje je uvje-
tovalo kao pojmovnu posljedicu lani paralelizam unu-
tranjeg i vanjskog iskustva. Oba su p o j m a ostala ne-
jasna po smislu i funkciji (njihovoj znanstvenoj funkciji
za fiziku, psihologiju, psihofiziku).
S obje su strane iskustva miljena kao izvrena u teo-
retskoj funkciji: prirodna znanost treba poivati na vanj-
skom, a psihologija na u n u t r a n j e m iskustvu; u prvom
iskustvu da j e dana fizika priroda, a u p o s l j e d n j e m psi-
hiki, duevni bitak. Psiholoko iskustvo p r e m a tome po-
staje ekvivalentnim izrazom za u n u t r a n j e iskustvo. To-
nije govoreno: zbiljski je iskusen svijet koji jednostavno
postoji p r i j e svake filozofije i teorije, postojee stvari,

204
kamenje, ivotinje, ljudi. To je iskuseno u prirodnom
izravnom ivotu kao prosto zamjedbeno tu (kao prosto
postojea, bitku izvjesna sadanjost) ili isto tako jedno-
stavno kao sjeanju p r i m j e r e n o bilo tu itd. Ve tom
prirodnom ivotu pripada mogua i povremeno nuna
jednostavna refleksija. Zatim se p r o m a t r a refleksivnost,
a ono to valja svagda kao jednostavno postojee preo-
braava se u svagdanjosti svojih naina danosti u sa-
mom ivotu u samo subjektivnu pojavu; dodue ona se
zove pojava za ono jedno koje se kao bie smo isko-
rigira u pogledu na p r o m j e n u takvih pojava ali po-
novno tek u relativnosti. I jednako tako u pogledu osta-
lih modaliteta iskustva odnosno njihovih korelativnih mo-
daliteta vremena.
Ako to to je u drugoj svezi ve briljivo promiljeno
ovdje donesemo u novoj ivotnoj jasnosti, n a d a j e se ipak
pitanje: zato itav tekui svijet ivota odmah ne figurira
s poetkom psihologije kao psihiko, i to kao tek pri-
stupano psihiko, kao prvo polje izlaganja u tipovima
neposredno danih psihikih fenomena? I korelativno: za-
to se iskustvo, koje t a j svijet ivota zbiljski dovodi do
danosti kao iskustvo i koje u tome posebno u pra-
modusu zamjedbe prezentira puke tjelesne stvari, ne
zove psiholoko iskustvo, nego u tobonjem kontrastu
p r e m a psiholokom iskustvu vanjsko iskustvo? Narav-
no, razlike proizlaze na nain ivotnosvjetovnog iskustva,
da li se iskusuje kamenje, rijeke, brda ili se reflektirajui
svoje iskustvo o tome iskusuje, te ostalo osobno djelova-
nje, vlastito ili i tue, kao npr. vladanje u osobnom tije-
lu. To moe biti znaajna razlika za psihologiju i moe
voditi tekim problemima, ali zar to m i j e n j a neto na
tome da je sve ivotnosvjetovno oito neto subjektiv-
no? Moe li psihologija kao univerzalna znanost imati
neku drugu temu nego cjelokupno subjektivno? Zar dub-
lje ne naturalistiki zaslijepljeno osvjetenje ne ui
da sve subjektivno pripada nerazdjeljivom totalitetu.

64. Kartezijanski dualizam temelj paraleliziranja.

Od sheme: opisna i objanjavalaka zna-
nost opravdano je samo ono formalno-najop-
enitije
U smislu galilejevske prirodne znanosti matematsko-
-fizikalna priroda je objektivno-istinita priroda; ova treba
biti ona koja se pokazuje u puko subjektivnim pojavama.

205
 Prema tome, jasno je, i mi smo ranije ve na to ukazali,
da priroda egzaktne p r i r o d n e znanosti nije zbiljski isku-
sena priroda, priroda svijeta ivota. Ona je iz idealizira-
n j a proistekla ideja k o j a hipotetski supstituira zbiljski
zornu prirodu." Misaona metoda idealiziranja f u n d a m e n t
je za cjelokupnu prirodoznanstvenu (isto tjelesno znan-
stvenu) metodu pronalaenja egzaktnih teorija i formu-
la kao i za njihovo povratno p r i m j e n j i v a n j e u praksi koja
se odvija u svijetu zbiljskog iskustva.
U tome se dakle nalazi odgovor u sadanjem toku
misli dostatni odgovor na postavljeno pitanje: kako
dolazi do toga da se ivotnosvjetovna priroda, to samo
subjektivno vanjskog iskustva, u tradicionalnoj psiho-
logiji ne u b r a j a u psiholoko iskustvo, nego se ovo su-
protstavlja vanjskom iskustvu. Kartezijanski dualizam
zahtijeva paraleliziranje mens i corpus i provoenje u
n j e m u impliciranog naturaliziranja psihikog bitka, a ti-
me i paraleliziranje traene metodike. Dakako, to j e po-
ivalo na nainu prihvaanja gotove geometrije strih, da
je idealiziranje, koje sasvim odreuje njen smisao, bilo
skoro zaboravljeno, da ono nije traeno odnosno izgub-
ljeno na psihikoj strani kao inidba koja je zbiljski izve-
dena u izvornosti i na nain koji je p r i m j e r e n psihiko-
me. Tada bi se svakako moralo pokazati da ono na toj
strani doista nema to traiti, budui da ovdje nije mo-
glo biti rijei o neemu slinome kao perspektiviranju i
kinestezama, o nekom m j e r e n j u i neem slinome mje-
renju.
Predrasuda iste metode proizvela je oekivanje da e
se provodei je u odgovarajuoj p r o m j e n i bez dub-
ljih subjektivno-metodskih r a z m a t r a n j a doi do vrstog
teoretiziranja i metodske tehnike. Ali to j e bila uzaludna
nada. Psihologija nije nikada postala egzaktnom, parale-
liziranje se zbiljski nije moglo provesti, i to kao to
razumijemo iz bitnih razloga. Jer, to moemo ve ovdje
rei m a koliko trebalo jo da se uini za vrlo nunu
svestranu i p o s l j e d n j u jasnost, da bi se i razumjelo zato
svaki od likova, u kojima je novovjekovna dualistika i
psihofizioloka (ili psihofizikalna) psihologija ipak u du-
im razdobljima mogla imati priin svrsishodnog metod-
skog provoenja i zadrati u v j e r e n j e neprekidnog uspije-
vanja kao zbiljski izvorima p r i m j e r e n a znanost o psihi-

' Usp. 36.

206
kome ili takoer: da se razumije zato sasvim legitim-
na i nipoto suvina psihofizika empirija nije mogla vri-
jediti kao p u t i izvoenje prave psihologije koja udovo-
ljava vlastitoj biti samog psihikoga. U svakom sluaju,
iz jasnih razloga ve u n a p r i j e d moemo rei: ono duev-
no, promatrano isto p r e m a vlastitoj biti, nema nikakve
prirode, nema nikakvu moguu osebnost u prirodnom
smislu, nikakvu prostorno-vremenski kauzalnu osebnost
koja bi se mogla idealizirati i matematizirati, nikakve za-
kone prema vrsti prirodnih zakona; tamo nema nikakvih
teorija o nekoj jednakoj povratnoj odnoajnosti na zorni
svijet ivota, nikakvih p r o m a t r a n j a i eksperimenata sli-
ne funkcije za teoretiziranje kao u pogledu prirodne zna-
nosti usprkos svim vlastitim nesporazumima empirij-
sko-eksperimentalne psihologije. Budui da je meutim
nedostajao naelni uvid, odralo se historijsko naslijee
dualizma s naturaliziranjem duevnoga, ali u neodreenoj
nejasnosti, koja ni jednom nije dopustila da nastane po-
treba za izvorno pravim provoenjem dualizma egzaktnih
znanosti na obje strane to ga je zahtijevao njegov smi-
sao.
Tako je i shema deskriptivna i teoretski objanjava-
laka znanost ostala kao samorazumljiva u pripravnosti
u pogledu psihologije to nalazimo u otrom naglaa-
vanju kod Brentana i Diltheya kao uope u 19. sto-
ljeu, u doba strastvenih n a s t o j a n j a da se sada konano
ostvari strogo znanstvena psihologija koja bi se mogla
dati vidjeti pored prirodne znanosti. Time meutim ne
elimo nipoto rei da p o j a m iste deskripcije i deskrip-
tivne znanosti i u daljnjem slijedu ak razlika opisne i
objanjavalake metode u psihologiji uope ne bi smjeli
nai nikakvu primjenu; jednako tako malo kao to nije-
emo, da valja razlikovati isto iskustvo tijela i iskustvo
0 duevnome, o duhovnome. Za nas vrijedi da se kritiki
uini do u posljednje njezine korijene jasnom naturali-
stika ili tonije fizikalistika predrasuda cjelokupne no-
vovjekovne psihologije, i to s jedne strane u pogledu ni-
kada objanjenih pojmova iskustva koji vode deskripcije
1 s druge strane u pogledu naina paralelizirajue i jedna-
kovrsne interpretacije suprotnosti opisnih i objanjava-
lakih disciplina.
Nama je ve postalo jasno da je neka egzaktna psi-
hologija kao analogija fizici (dakle dualistiki paralelizam
realiteta, metoda, znanosti) protusmisao. Prema tome, ne-

207
 ma vie ni neke opisne psihologije koja bi bila analogon
opisnoj prirodnoj znanosti. Nipoto ni u shemi: opisiva-
nje i objanjenje znanost o duama se ne moe ravnati
prema prirodnoj znanosti, od n j e metodski uzimati sa-
vjet. Ona se moe upravljati samo prema svojoj temi,
im je dovede do jasnosti u njezinoj vlastitoj bitnosti.
Preostaje samo ono f o r m a l n o najopenitije: da se ne ope-
rira upravo s ispranjenim rijeima-pojmovima, da se ne
kree u neodreenome, nego da se crpi iz jasnosti, iz
zbiljski samodavajueg zora ili, to je isto, iz evidencije,
ovdje dakle iz izvornog ivotnosvjetovnog iskustva od-
nosno iz vlastite biti psihikoga i samo iz nje. Iz toga se
kao svugdje nadaje primjenjivi i neizostavni smisao des-
kripcije i deskriptivne znanosti kao i, na viem stupnju,
objanjenja i objanjavalake znanosti. O b j a n j e n j e kao
inidba vieg stupnja tada ne znai nita drugo nego me-
todu koja deskriptivno podruje prekorauje podrujem
koje se moe realizirati pomou zbiljski iskusujueg zora
To se dogaa na temelju deskriptivne spoznaje, a kao
znanstvena metoda u jasnom postupku koji se naposljetku
verificira u deskriptivnim danostima. U tom formalno-
-openitom smislu za sve znanosti postoji nuni funda-
mentalni s t u p a n j deskripcije i povieni s t u p a n j objanje-
nja. To se meutim smije uzeti samo kao formalna para-
lela i u svakoj znanosti mora nai svoj smisao i s p u n j e n j a
iz vlastitih bitnih izvora, te se p o j a m posljednje verifika-
cije ne smije unaprijed kao u fizici falsificirati time da
se kao posljednji verificirajui stavovi prihvate bilo koji
stavovi specifino fizikalne (to jest matematski idealizi-
rane) sfere.

65. Ispitivanje prava empirijski utemeljenog du-

alizma uiivljavanjem u faktiki postupak
psihologa i fiziologa

Ako se dakle deskripcija tako razumije, onda ona mo-

ra karakterizirati poetak jedino izvorno prave, jedino
mogue psihologije. Ali ubrzo se p o k a z u j e da se jasnost,
prava evidencija, kako uope tako naroito ovdje, ne mo-
e jeftino iskupiti. Kao to j e ve naznaeno, prvenstve-
no su naelni razlozi protiv dualizma, protiv dvoslojnosti
koja ve kvari isto ivotnosvjetovni smisao iskustva, pro-
tiv (ivotnosvjetovne) realnosti fizikoga i psihikoga bit-
ka koja je toboe jednakovrsna u u n u t r a n j e m smislu
207
realnosti, protiv istovrsnosti vremenosti i individualnosti
suvie filozofski, suvie naelno orijentirani, da bi mogli
uiniti postojani dojam na psihologe i znanstvenike na-
ega doba uope. Postalo se u m o r n i m od naelnih argumen-
tacija, koje ipak ne vode nikakvom u j e d i n j e n j u , budui da
se od poetka slua s pola uha i radije pouzdava u snagu
nesumnjivih uinaka, koji su postignuti u velikim isku-
stvenim znanostima, njihovim zbiljskim metodama, nji-
hovom zbiljskom radu iskustva, naravno iskustva koje je
svagda svojstveno svojemu podruju, fiziari fizikalnom,
biolozi biolokom, duhovni znanstvenici duhovnoznanstve-
nom iskustvu. Jasno, one se s pravom nazivaju iskustve-
nim znanostima. Ako se ne drimo refleksija u kojima se
one iskazuju o svojoj metodi i radu dakle filozofira-
m o (kao npr. u obinim akademskim prigodnim govori-
ma), nego se drimo zbiljske metode i samoga rada, ta-
da je jasno da se one u tome naposljetku stalno vraaju
na iskustvo. Ako se pak stavimo u to iskustvo, ono ipak
primijetit e n a m se u pogledu tjelesnog i duhov-
nog tovie odmah pokazuje da je pogrena dualistina
interpretacija skupa preuzeta u tobonjem smislu isku-
stva i opravdava istraivae da zapravo udovolje isto em-
pirijski utemeljenom dualizmu i da tako operiraju unu-
t r a n j i m i vanjskim iskustvom, vremenou, realnou i
kauzalnou, kao to oni i ine; moe filozof m a kako
uvjerljivo govoriti o naelnom protusmislu, on ne uspi-
jeva protiv moi tradicije. Dakako, daleko smo pak od
toga da osobno napustimo nae prigovore, i to upravo
stoga j e r se oni otro razlikuju od svega argumentiranja
s historijski naslijeenim pojmovima i pojmovima koji
nisu nanovo propitani p r e m a svojemu izvornom smislu
te jer su sami upravo bili crpljeni iz najizvornijih izvora,
kao to mora posvjedoiti svako naknadno ispitivanje na-
ega prikaza. Meutim, time nije eksplicitno jasno po-
stavljen postupak radnih iskustvenih znanosti, smisao i
granica njihova prava, a naroito u pogledu psihologije,
nae sadanje teme, nije jasno postavljen n j e n uvijek po-
novno psihofizioloki postupak njegovo pravo a ipak
ponovno njegova iskuenja, i to u svim primitivnim metod-
skim oblicima starijih vremena kao i u najrazvijenijim
oblicima nakon druge polovice 19. stoljea. Nije jasno
ispostavljena nunost luenja tjelesnog iskustva i duhov-
nog iskustva te ponovno pravo koje je odavde unaprijed
uinjeno valjanim da se i tjelesno iskustvo, onako kao

209
to stalno ima znaenje i za psihologa, preuzme u ono
psihiko, dakle da svoju univerzalnost uini sveobuhvat-
nom. Dakako, to zaplie u paradoksne tekoe. Ali te-
koe, koje moe odstraniti dobar, uspjeno inidbeni rad,
ne moe odstraniti neka univerzalna filozofija, nego se
m o r a j u prevladati. Filozofija je upravo zato tu da skine
sve naonjake praksi, a naroito znanstvenoj praksi, te
ponovno da probudi istinsku i vlastitu, punu n a m j e r u ,
tovie da spasi to je znanost (i ovdje psihologija) tre-
bala ozbiljiti kao n j o j uroeni smisao. Time nam nije
uteeno da pitamo natrag za najopenitije tlo na koje-
m u psihologiji kao svakoj objektivnoj znanosti izrastaju
njeni mogui zadaci, upravo za tlo openitog iskustva na
kojemu rade iskustvene znanosti, na koje se one dakle
pozivaju kada zahtijevaju da slijede sve odbijajui
metafiziku samo nepovrijeene zahtjeve iskustva.

66. Svijet openitog iskustva; njegova regionalna

tipinost i u njemu mogue univerzalne ap-
strakcije: priroda kao korelat univerzalne
apstrakcije, problem dopunjujue apstrak-
cije

Poinjemo openitim razmiljanjem u kojemu samo

ponavljamo ranije reeno, ali produbljujui, da bismo iz
izvorno ivotne jasnosti o nabaenim pitanjima ovdje
mogli rei odluujue. Ve znamo da se sva teoretska i-
nidba objektivne znanosti vri na tlu u n a p r i j e d danog svi-
jeta svijeta ivota da ona pretpostavlja predznan-
stveno spoznavanje, njegovo svrhovito preoblikovanje.
Jednostavno iskustvo u kojemu je dan svijet ivota pos-
l j e d n j a j e osnova sve objektivne spoznaje. Korelativno
govoreno: sm ovaj svijet, kao svijet koji predznanstve-
no za nas postoji (izvorno) isto iz iskustva, u svojoj in-
v a r i j a n t n o j bitnoj tipinosti unaprijed prua sve mogue
znanstvene teme.
Ovdje u obzir dolazi n a j p r i j e ono najopenitije: da
je univerzum unaprijed dan kao univerzum stvri. U
tom n a j i r e m smislu stvar je izraz za najzad bie, za
ono to ima posljednja svojstva, relacije, povezanosti
(kao ono u emu se izlae njegov bitak), dok ono samo
nije vie n a t a j nain imano, nego upravo posljednje
imajue kratko reeno (ali sasvim nemetafiziki)
posljednji supstrat. Stvari imaju uvijek svoju konkretnu

210
tipinost, izraavajui se u imenicama dotinog jezika.
Svu posebnu tipinost presie pak najopenitija, regio-
nalna tipinost. U ivotu ona je ono to u svojoj stal-
noj faktinoj openitosti odreuje praksu, kao bitno nu-
na ona se pojavljuje tek u metodi teoretskog istraiva-
n j a biti. Ovdje navodim razlike kao: ive i neive stvari;
u krugu ivih animalne, t j . stvari koje nisu samo nagon-
ske nego stalno ive i u ja-aktima nasuprot onima koje
ive samo nagonski (kao biljke). Meu animalnim stva-
rima istaknuti su ljudi, i to u tolikoj m j e r i da tek od
njih puke ivotinje i m a j u smisao bitka kao njihove pro-
mjene. Meu neivim stvarima odvajaju se humanizirane
stvari, koje imaju znaenje od ovjeka (npr. kulturni
smisao), na p r o m i j e n j e n nain zatim odgovarajue stvari
koje na slian nain smisaono u p u u j u na ivotinjsko po-
stojanje nasuprot stvarima koje su u tom smislu bez zna-
enja. Jasno je da su takva najopenitija luenja i grupi-
r a n j a iz svijeta ivota, kao svijeta izvornog iskustva, od-
reujua za razlikovanja znanstvenih podruja kao to
su pomou unutranjeg povezivanja i presizanja regija
odreujua za u n u t r a n j e veze znanosti. S druge strane i
univerzalne apstrakcije, koje obuhvaaju sve konkretno-
sti, istodobno suodreuju teme za mogue znanosti. Ovim
posljednjim putem krenuo je tek novi vijek te upravo
on za nas ovdje dolazi u obzir. Prirodna znanost novoga
vijeka, etablirajui se kao fizika, ima svoj korijen u kon-
zekventnoj apstrakciji u kojoj ona na svijetu ivota hoe
da vidi samo tjelesnost. Svaka stvar ima tjelesnost,
p r e m d a ona kao ovjek ili umjetniko djelo nije samo
tjelesna nego kao sve realno otjelovljena. U takvoj uni-
verzalnom konzekvencijom provedenoj apstrakciji svijet
se reducira na apstraktno-univerzalnu prirodu, na temu
iste prirodne znanosti. Svoj mogui smisao crpilo je ov-
d j e n a j p r i j e geometrijsko idealiziranje, zatim sve d a l j n j e
matematizirajue teoretiziranje. Ono poiva na evidenciji
vanjskog iskustva koje je dakle doista apstraktivno is-
kustvo. Ono meutim valja da u n u t a r apstrakcije motivi-
ra svoje bitne oblike izlaganja, svoje relativnosti, svoje
naine, idealiziranja itd.

Kako pak stoji s ljudskim duama? Konkretno su is-

kuseni ljudi. Tek nakon apstrakcije njihove tjelesnosti
u n u t a r univerzalne apstrakcije koja svijet reducira na
svijet apstraktnih tijela izvire pitanje o suprotnoj stra-
ni koje se sada javlja kao samorazumljivo, dakle pitanje

211
 o d o p u n j u j u o j apstrakciji. Nakon to je odsada tjelesna
strana supripala openitoj zadai prirodne znanosti i
tamo nala svoju teoretski idealizirajuu obradu, zadaa
je psihologije karakterizirana kao dopunjujua: upravo
da se duevna strana podvrgne odgovarajuoj teoretskoj
obradi te u odgovarajuoj univerzalnosti. Da li je time,
skoro bi moglo izgledati na besprijekoran nain, naime
zbilja na istom temelju ivotnosvjetovnog iskustva i bez
ikakvog metafizikog uplitanja, utemeljena dualistika
znanost o ovjeku, a psihologiji doznaen njen izvorni smi-
sao? Tako p o n a j p r i j e za carstvo ljudi, a zatim oito na
isti nain za ivotinjsko carstvo. Time bi u d a l j n j e m sli-
jedu tako se ini u n a p r i j e d bilo ureeno i pretho-
enje znanosti o socijalnoj i postvarenoj duhovnosti (du-
hovnih znanosti). Kao to ui korelativna apstrakcija, o-
vjek je ipak (a tako svako animalno realno) dvoslojno
realno, kao realno koje je dano u isto ivotnosvjetovnom
iskustvu, u istom iskustvu, dakle za regionalnu znanost
0 ovjeku samorazumljivo je zahtijevano prvenstveno to
to se pod tim u suprotnosti prema socijalnoj psihologiji
naziva individualnom psihologijom. Ljudi, konkretno u
prostorvremenosti svijeta, imaju svoje apstraktno odvo-
jene due podijeljene na tijela koja u isto prirodnom
p r o m a t r a n j u tijela ine univerzum koji valja cjelovito pro-
matrati u sebi. Same due su zahvaljujui otjelovljenju
neto razdvojeno, one dakle u svojem vlastitom apstrakt-
nom sloju ne ine neki paralelni cjeloviti univerzum. Psi-
hologija p r e m a tome moe biti samo znanost o openito-
me pojedinanih dua to se n a d a j e iz naina kako su
ove u svojoj vlastitoj bitnosti odreene psihofizikom sve-
zom, svojim suuvrtenjem u openitu prirodu. Ta indivi-
dualna psihologija zatim mora biti osnova za sociologiju
1 isto tako za znanost o postvarenoj duhovnosti (kulturi
stvari) koja u svojemu vlastitom smislu u p u u j e na o-
vjeka kao osobu, dakle na duevni ivot. Sve to valja ana-
logno prenijeti i koliko upravo dohvaa analogija
na ivotinje, ivotinjsko drutvo, okolni svijet u specifi-
no ivotinjskom znaenju.
Nije li tim razmatranjem, koje je vodilo natrag na tlo
ivotnosvjetovne empirije, dakle izvora evidencije koji ov-
dje konano valja propitati, opravdan tradicionalni duali-
zam tjelesnosti i duevne duhovnosti, odnosno dualistika
povezanost fiziologije kao znainosti o l j u d s k o j (takoer i
ivotinjskoj) tjelesnosti i s druge strane psihologije kao

212
znanosti o duevnoj strani ovjeka? Da, vie od toga,
nije li on spram racionalistike tradicije od Descartesa
dalje tovie ispravljen, naime osloboen svake metafizi-
ke supstrukcije time to ne eli biti nita drugo nego
vjerni izraz onoga to ui samo iskustvo? Dakako, to
nije sve tako na nain kako psiholozi i fiziolozi i fiziari
razumiju iskustvo, pa smo mi nasuprot vrlo uobiajenoj
samointerpretaciji ispravili njegov smisao koji je mjero-
davan za rad. Metafiziki ostatak nalazi se u tome to
znanstvenici prirode dre prirodu za konkretnu i previa-
ju apstrakciju u k o j o j je njihova priroda oblikovana u
znanstvenu temu. Na t a j nain i duama p r i a n j a neto od
vlastite supstancijalnosti, premda neka nesamostalna sup-
stancijalnost, budui da, kao to ui iskustvo, psihiko u
svijetu moe postojati samo u povezanosti s tijelima. Ali
prije nego to smo mogli postaviti daljnje i sada znaaj-
no pitanje, morali smo uiniti ovaj korak. Ponajprije smo
morali pomoi empiriji u n j e n o m samorazumijevanju, mo-
rali smo pomou refleksije uiniti oitim to je bio n j e n
anonimni uin, naime pomou opisane apstrakcije. Ti-
me smo empiriji dakle vjerniji mi nego psiholozi i znan-
stvenici prirode; otpada posljednji ostatak kartezijanske
teorije o dvjema supstancijama, utoliko upravo apstrakti
nisu supstancije.

67. Dualizam iskustveno utemeljenih apstrakcija.

Povijesno daljnje djelovanje empiristikog
stava (od Hobbesa do Wundta). Kritika em-
pirizma injenica

Meutim, ovdje sada valja pitati to je zbilja smisaono

i to ostaje od dualizma, od slojevanja u ovjeku i zna-
nostima koje je s apstrakcijom dospjelo do nekog novog
prava. Namjerno nismo uope koristili nau prvu kritiku
toga dualizma, nau u p u t u na naelno sekundarnu vrstu
prostorno-vremenske lokalizacije i individuacije duevnog
bitka, mi smo se potpuno htjeli uivjeti u psihofiziko-
-dualistiki empirizam znanstvenika da bi odluke pale u
univerzalnoj povezanosti totalnog svijeta iskustva kao pra-
tlu. Pored novih, za razumijevanje prave zadae psiholo-
gije, kao to e se pokazati, temeljno bitnih uvida mi e-
mo ponovno nai i one stare, ranije spomenute uvide.
Nastavimo na pretresanu apstrakciju koja e ubrzo
otkriti svoje skrivene tekoe. Uzmimo ih sasvim jedno-

213
stavno i prirodno kao razliite smjerove pogleda i inte-
resa na osnovi konkretnog iskustva o ovjeku. Po sebi
razumljivo moemo p a n j u usmjeriti na njegovu p u k u
tjelesnost i biti jednostrano zainteresirani konzekventno
za nju, a isto tako ponovno na drugoj strani, isto za nje-
govu duevnost. ini se da je time bez daljnjega jasna i
razlika o vanjskom i unutranjem iskustvu (i ponaj-
prije zamjeivanju), u neprekidnom pravu, kao i razdva-
j a n j e samog ovjeka u dvije realne strane ili sloja. Na
pitanje to pripada psihikoj strani, a to je zatim od
toga danost isto u n u t r a n j e g zamjeivanja, uobiajenim
nainom e se odgovoriti: to je jedna osoba, supstrat
osobnih svojstava, izvornih ili steenih psihikih dispo-
zicija (sposobnosti, navika). To pak ukazuje natrag na
strujei ivot svijesti, na vremenski tok, u kojemu se
n a j p r i j e naroito istie potez ja-akata, ali na osnovi pa-
sivnih stanja. Ta rijeka psihikih doivljaja bil bi ona
koja e se iskusiti u onom apstraktivnom u s m j e r e n j u na
duevno. Prisutna sfera psihikih doivljaja nekoga ovje-
ka direktno je i zapravo samo od njega samoga zamije-
ena (i, kao to se ak misli, u posebnoj apodiktinoj
evidenciji), kao njegovo unutranje zamjeivanje; ono
drugih samo u posrednom nainu iskustva uivljavanja.
Tako barem, ako se, kao to je ranije openito bio obiaj,
t a j nain iskustva drukije ne protumai kao zakljuak.
Meutim, sve to nije nipoto tako jednostavno i samo
p o sebi razumljivo, kako se ono prihvaalo stoljeima bez
pobliih razmiljanja. Ozbiljno valja staviti u pitanje psi-
hologiju iz paralelne apstrakcije na temelju nekog prema
vanjskom zamjeivanju paralelnog unutranjeg zamjei-
vanja i ostalog psiholokog iskustva, tovie tako shva-
ena ona je naelno nemogunost. Oito to pogaa svaki
dualizam koji se poziva isto na iskusujui zor, svaki du-
alizam dviju realnih strana ili slojeva i znanosti o ovjeku.
Historijski za nas dolazi u obzir empiristika psiholo-
gija i senzualizam koji je od vremena Hobbesa i Lockea
u n j o j postao vladajuim i koji je do u nae dane iskvario
psihologiju. Toboe na osnovi iskustva u tom prvom liku
naturalizma dua je kao neka vlastita realna sfera psihi-
kih injenica za sebe razrijeena u zatvoreno jedinstvo
prostora svijesti. Naivno izjednaavanje tih danosti psi-
holokog iskustva injenica s injenicama tjelesnog isku-
stva vodi njihovom postvarenju; t r a j n i pogled na uzornu
p r i r o d n u znanost zavodi njihovu shvaanju kao duevnih

214
atoma ili kompleksa a t o m a i obostrano paraleliziranju za-
dataka. Duevne sposobnosti ili, kako se kasnije rado go-
vorilo, psihike dispozicije postaju slinosti fizikih snaga,
nazivi za isto kauzalna svojstva due, bilo n j o j vlastito-
-bitno pripadna svojstva bilo svojstva koja su proistekla
iz kauzalne povezanosti s tijelom u svakom sluaju u s
obje strane istovrsnom shvaanju realnosti i kauzalnosti.
Dakako, ve u Berkeleya i Humea n a j a v l j u j u se zagonetne
tekoe takve interpretacije due i guraju imanentnom
idealizmu koji izjeda jednog lana paralele. Do u 19. sto-
ljee to, meutim, nita ne m i j e n j a stvarnom nainu rada
psihologije koja toboe slijedi iskustvo i fiziologije. Idea-
listiki naturalizam imanentne filozofije onih Lockeovih
sljedbenika lako se dao prenijeti u dualistiku psihologi-
ju. Spoznajnoteoretske tekoe, to ih je osjetljivima ui-
nio Humeov fikcionalizam, prevladalo se upravo pomo-
u spoznajne teorije. Postojale su obeavajue refleksi-
je za to da se naknadno opravda ono to se ionako ini
u prirodnom n a s t o j a n j u da se slijedi evidencija iskustva,
ali te refleksije naalost izbjegavaju pravi radikalizam. Na
t a j nain poveani obrt u oito dragocjenim empirijskim
injenicama odrava priin nekog smisla koji valja f'.'o-
zofski razumjeti. Uzorak takvih spoznaj no teoretski-meta-
fizikih interpretacija koje slijede znanost imamo u reflek-
sijama Wundta i njegove kole s naukom o dva gledita,
o teoretskom iskoritavanju jednog openitog iskustva u
dvostrukoj apstrakciji. Prividno ona je na p u t u da pre-
vlada svu tradicionalnu metafiziku i da vodi samorazumi-
jevanju psihologije i prirodne znanosti, ali uistinu se sa-
mo preinauje empirijski dualistiki naturalizam u moni-
stiki naturalizam s dvama paralelnim obrazima dakle
p r o m j e n a spinozicistikog paralelizma. Uostalom, u tom
Wundtovu kao i ostalim nainima opravdanja psihologije,
koja je zatvorena u empirijskom dualizmu, ostaje se pri
naturalistikoj interpretaciji injenica svijesti prema Loc-
keovoj predaji, to meutim nije sprijeilo da se govori o
predodbi, volji, vrijednosti i postavljanju svrha kao da-
nostima svijesti, a da se radikalno ne postavi pitanje kako
se iz takvih danosti i njihove psihike kauzalnosti treba
razumjeti ona djelatnost uma koja je pretpostavka svih
psiholokih teorija kao njenih inidaba, dok ona sama u
tim teorijama ipak treba nastupiti kao uinak m e u uin-
cima.

215
 68. Zadaa istog izlaganja svijesti kao takve:
univerzalna problematika intencionalnosti.
(Brentanov pokuaj reforme psihologije)

Prvo je ovdje prevladavanje naivnosti koja ivot svije-

sti, u kojemu i pomou kojega svijet za nas jest to to
jest kao univerzum zbiljskog i mogueg iskustva i-
ni realnim svojstvom ovjeka, realnim u istom smislu
kao njegovu tjelesnost; dakle p r e m a shemi: u svijetu ima-
mo stvari razliitih osobitosti, meu njima i takve koje
iskusuju, u m n o spoznaju itd. to je izvan njih. Ili, to do-
e na isto, prvo je, i to p o n a j p r i j e u neposrednom reflek-
sivnom samoiskustvu, da se ivot svijesti uzme sasvim bez
predrasuda kao taj, kao ono to se tu kao on sam d a j e
sasvim neposredno. U neposrednoj danosti tu se ne nalazi
nita m a n j e nego injenice boja, tona i ostale injenice
osjetila ili uvstva, injenice volje itd., dakle nita od
onoga to u tradicionalnoj psihologiji nastupa kao samo-
razumljivo kao ono to je od poetka dano neposredno.
Nego se nalazi, kao ve Descartes (naravno, zanemarujemo
ostale njegove namjere), cogito, intencionalnost u govor-
no izraenim, poznatim likovima kao sve zbiljsko u okol-
nom svijetu: vidim stablo koje je zeleno; ujem utanje
njegovih listova, miriem njegovo lie itd.; ili sjeam se
svoga kolskog doba, alostan sam zbog prijateljeve bo-
lesti itd. Tu ne nalazimo nita drugo nego svijest o ...
svijest u najirem smislu koji tek valja istraiti u i-
tavoj njegovoj irini i modusima.

Ovdje je m j e s t o da se sjetimo izvanredne zasluge koju

je Brentano stekao time to je u svojemu p o k u a j u re-
f o r m e psihologije poeo s istraivanjem vlastitih znaajki
psihikoga (u suprotstavljanju s fizikim) i to je kao jed-
nu od znaajki pokazao intencionalnost; p r e m a tome zna-
nost o psihikim fenomenima svugdje ima posla s do-
ivljajima svijesti. Naalost, oin je u n a j h i t n i j e m u ostao za-
robljen p r e d r a s u d a m a naturalistike tradicije koje jo ni-
su prevladane, ako se duevne injenice u m j e s t o kao sen-
zualne (bilo pak vanjskog ili u n u t r a n j e g osjetila) shva-
a j u kao injenice udne vrste intencionalnosti, ako dakle,
drugim rijeima, ostaje u valjanosti dualizam, psihofizi-
ka kauzalnost. Ovamo spada i njegova ideja deskriptivne
psihologije kao paralele deskriptivnoj p r i r o d n o j znanosti,
kao to pokazuje paralelni postupak postavljanjem za-
dae klasificiranja i deskriptivne analize psihikih feno-

216
mena potpuno u smislu odavno predane interpretacije
odnosa deskriptivnih i objanjavalakih prirodnih znano-
sti. Sve to ne bi bilo mogue da je Brentano bio prodro
do istinskog smisla zadae da ivot svijesti istrai kao in-
tencionalni, i to ponajprije, budui da je u pitanju bilo
utemeljenje psihologije kao objektivne znanosti, na tlu
unaprijed danog svijeta. Tako je on pa'k kao zadau posta-
vio samo formalno psihologiju intencionalnosti, ali za n j u
samu gotovo nije imao nikakvo dohvatno mjesto. Isto vri-
jedi za itavu njegovu kolu, koja je kao i on sm ostala
konzekventno pritom da ne dopusti da vrijedi odluna
novost mojih Logikih istraivanja (premda se u njima
inio djelotvornim njegov zahtjev psihologije intencional-
nih fenomena). Njihova novost nipoto ne lei u saimo on-
tolokim istraivanjima, koja su jednostrano djelovala pro-
tiv unutranjeg smisla djela, nego u subjektivno usmjere-
nim istraivanjima (prvenstveno V. i VI. istraivanju II.
sveska iz 1901) u kojima prvi put do svojega prava dola-
ze cogitata qua cogitata kao bitni momenti svakog doiv-
l j a j a svijesti, kako je on dan u pravom u n u t r a n j e m is-
kustvu, i sada odmah vladaju itavom metodom intencio-
nalne analize. Tako je tamo n a j p r i j e evidencija (taj uko-
eni logiki idol) uinjena problemom, osloboena dava-
n j a prednosti znanstvenoj evidenciji i proirena do ope-
nitog originalnog samodavanja. Prava intencionalna sin-
teza otkriva se na sintezi vie akata u jednom aktu, pre-
ma k o j e m u na jedinstveni povezujui nain iz smisla i
drugog smisla ne nastaje samo neka cjelina, savez, kojega
su dijelovi smislovi, nego jedan jedini smisao u kojem
su oni sami sadrani, ali smisaono. Pritom se javlja ve i
problematika korelacije te tako u tom djelu u stvari lee
prvi, dakako vrlo nesavreni poeci fenomenologije.

69. Psiholoka temeljna metoda fenomenoloko-

-psiholoke redukcije. (Prva karakteristika:
1. intencionalna odnoajnost i epoh; 2. stup-
njevi deskriptivne psihologije; 3. etabliranje
nezainteresiranog promatraa)

Ipak ta kritika psihologije injenica, a i psihologije ko-

ja na Brentanov nain uraunava intencionalnost, sada po-
t r e b u j e sistematsko opravdanje. Razmotrimo neto pobli-
e ranije izloenu samorazumljivost tobonjeg jednostav-
nog iskustvenog utemeljenja dualizma, paralelnih apstrak-

217
cija, luenja vanjskog i u n u t r a n j e g iskustva kao apstrak-
tivne vrste iskustva koje su uvijek pridodane prirodnoj
znanosti i psihologiji. Ako na pogled naroito u s m j e r i m o
na unutranje iskustvo, na duevno iskustvo, tada nije
tako kao da bismo u jednostavnom iskustvu nekog ovje-
ka, apstrahirajui od sve prirode, pak ve bez daljnjega
nali njegov isto-duevni ivot kao neki n j e m u realno
svojstveni sloj intencionalnih doivljaja, dakle kao da zbi-
lja dobivamo neku jednostavnu suprotnost apstrakciji
koja kao temu prua svoju istu tjelesnost. U jednostav-
nom iskustvu svijeta nalazimo ljude usmjerene intencio-
nalno na bilo koje stvari, ivotinje, kue, polja itd., t j . kao
one koji su n j i m a svjesno aficirani, koji njih aktivno pro-
m a t r a j u , uope zamjeuju, n j i h se aktivno sjeaju, o nji-
ma razmiljaju, planirajui, djelujui.
Ako kao psiholozi n a ovjeku apstrahiramo od njegova
tjelesnog osobnog tijela (kao pripadnog prirodoznanstve-
noj temi), to nita ne m i j e n j a na tim intencionalnim od-
noajnostima na svjetovno realno. ovjek, koji ih vri,
svjestan je pritom zbiljnosti realnih stvari kojima se on
bavi, a takoer i psiholog, koji svagda u misli ima nekog
ovjeka i naknadno razumijeva to t a j ovjek zamjeuje,
to on misli, obrauje itd., ima u pogledu dotinih stvari
svoje izvjesnosti. Ovdje dakako valja paziti: jednostavno
prirodno iskusene i izraavajue intencionalnosti neke oso-
be (koja je ve shvaena u a p s t r a h i r a n j u od osobne tje-
lesnosti) i m a j u smisao realnih odnosa izmeu te osobe i
drugih realnosti. Te realnosti naravno nisu sastavni dije-
lovi vlastite psihike biti osobe, koja se odnosi na dotine
realnosti, dok mi ipak -moramo n j e n o zamjeivanje, mi-
ljenje, vrednovanje itd. pripisati njegovoj vlastitoj biti.
Da bismo dakle dobili istu i vlastitu temu zahtijevane
deskriptivne psihologije, potrebna je potpuno svjesno
uvjebana metoda koju ja u toj povezanosti kao meto-
du psihologije nazivam fenomenoloko.psiholoka re-
dukcija. (Kako ona stoji prema transcendentalnoj reduk-
ciji, ostavljamo jo otvorenim.)
Kao psiholog stojim naivno na tlu zorno unaprijed da-
nog svijeta. U n j e m u su stvari, ljudi i ivotinje podijelje-
ni s njihovim duama. Sada u egzemplarno i zatim u
openitosti izloiti ono konkretno-vlastito-bitno nekoga o-
vjeka isto u njegovu duhovnom, duevnom bitku. Toj vla-
stitoj bitnosti due pripadaju sve intencionalnosti, kao npr.
doivljaji tipa zamjeivaeja, tono kao doivljaji koje i

218
kako ih vri osoba k o j a slui kao p r i m j e r , i stalno tako
da nije nita skupa prihvaeno to p r e k o r a u j e vlastitu
bit osobe, due. U zamjeivanju ona je svjesna sebe kao
zamijeenoga. Ali, da li p a k zamjeivanje ima m o d u s ne-
kog promatrajui-izlaueg ina ili modus pasivno svjes-
nog i m a n j a nezapaenog zalea upravo opaenoga, jasno
je: k a k o stoji s b i t k o m ili nebitkom zamijeenoga, da li
se z a m j e u j u a osoba o tome vara, a takoer i da li se ja,
psiholog, u tome varam, ja koji u n a k n a d n o m razumije-
v a n j u bez d a l j n j e g a vrim suvjerovanje na zamijeenome
za mene kao psihologa to m o r a ostati izvan p i t a n j a .
Nita od toga ne smije ui u psiholoku deskripciju za-
mjeivanja. Da li bitak ili priin, to nita ne m i j e n j a na
tome da dotini s u b j e k t doista vri n p r . neko zamjeiva-
n j e , da doista ima svijest: tu ovo stablo, da p r i t o m on
vri o n u jednostavnu izvjesnost koja pripada biti zamje-
ivanja, upravo izvjesnost jednostavnog tubitka. Dakle, sve
zbilja neposredno deskriptivne iskaze o osobama, o ja-su-
bjektima, tako kao to su oni jednostavno iskustveno
dani, nuno p r e k o r a u j e isto vlastita bitnost tih subje-
kata. N j u isto moemo dobiti samo pomou svojevrsne
metode epoh. Ona j e epoh valjanosti, u sluaju zamje-
ivanja mi se suzdravamo s u v r e n j a valjanosti koje vri
z a m j e u j u a osoba. To stoji u naoj slobodi. Valjanost se
ne moe bez daljnjega i proizvoljno modalizirati, izvjes-
nost se ne moe preobraziti u s u m n j u , u negaciju, jedna-
ko tako svianje u nesvianje, ljubav u m r n j u , u d n j a
u odbojnost. Ali svake valjanosti se bez daljnjega moemo
suzdrati, t j . staviti je izvan v r e n j a bilo kojim svrhama.
O tome m e u t i m valja dalje razmisliti. Svaki in za djelat-
n u osobu neka je izvjesnost ili neki modalitet izvjesnosti
(sumnjivosti, vjerojatnosti, nitavnosti) s dotinim sadr-
ajem. Ali istodobno i ta izvjesnost ili, k a k o takoer kae-
mo, imati-u-valjanosti ima bitne razliitosti, npr. izvjes-
nost b i t k a razlina je od izvjesnosti vrijednosti, a ove o b j e
ponovno od praktine izvjesnosti (npr. izvjesnosti namje-
re), te svaka ima svoje modalitete. K tome imamo razli-
nosti valjanosti ina pomou implikacija drugih ina i im-
pliciranih valjanosti koje su svojstvene ovima, npr. pomo-
u svijesti horizonta koja o k r u u j e svaki in.

Ne obazirimo se na to da su ve u p o j m u svijesti ho-

rizonta, u intencionalnosti horizonta sadrani vrlo razli-
ni modusi u obinom uem smislu rijei nesvjesne in-
tencionalnosti, koja se ipak moe pokazati suivom i to-

219
 vie na razliite naine sufungirajuom intencionalnou,
koji modusi imaju svoje vlastite modalitete valjanosti i
vlastite naine da ih promijene. Povrh toga, kao to valja
pokazati u tonoj analizi, jo uvijek ima nesvjesnih in-
tencionalnosti. Meu n j i h bi spadali potisnuti afekti lju-
bavi, poniavanja, resantimana, to ih je otkrila novija
dubinska psihologija (s ijim teorijama se mi stoga ne
identificiramo) te naini ponaanja koji su nesvjesno ti-
me motivirani itd. I oni i m a j u svoje moduse valjanosti
(izvjesnosti bitka, izvjesnosti vrijednosti, voljne izvjesno-
sti i njihova modalna m i j e n j a n j a ) te tako za sve njih una-
prijed dolazi u obzir ono to smo uinili jasnim na pri-
m j e r u zamjeivanja. U usmjerenosti na istu psihologiju
sam psiholog nikada ne smije dopustiti da suvrijede
ikakve raznovrsne valjanosti osoba koje ine njegovu te-
mu, prema njima on uope ne smije za vrijeme svojega
istraivanja zauzeti ni imati nikakav vlastiti stav; i to
univerzalno i unaprijed u pogledu svih u n j i m a jo nepo-
znatih i u dubinama njihova ivota za njega jo skrivenih
intencionalnosti, naravno i neovisno o tome da li su one
za samu osobu u posebnom smislu svjesne ili nesvjesne.
To obuhvaa sve habitualnosti, sve interese, k r a t k o t r a j n e
ili one koji vladaju itavoga ivota. Unaprijed, jednom za-
svagda, psiholog se u svome strunom ivotu i svojim
strunim vremenima suzdrava od svake suzainteresira-
nosti na interesima svojih tematskih osoba. Ukoliko se
ogrijei o to, on ispada iz svoje teme. Ubrzo e iz intencio-
nalnosti, u kojima su osobe (isto duevno) u sebi sami-
ma i za same sebe to to jesu, iz n j i m a svojstvenog ima-
nentnog samoodnoenja i odnoenja postati realne od-
noajnosti izmeu tih osoba i bilo kojih n j i m a vanjskih
predmeta svijeta u ije realne odnoajnosti su one uple-
tene.

Deskriptivna psihologija meutim ima svoju specifinu

temu n a isto vlastito-bitnome osoba kao takvih, kao su-
b j e k a t a u sebi iskljuivo intencionalnog ivota, koji poseb-
no kao pojedinanu duu valja razmotriti kao vlastito i-
sto intencionalnu povezanost. Ali svaka dua stoji i u za-
jednitvu s drugima kao intenciomalno povezanima, t j . da-
kle u isto intencionalnoj, u n u t r a n j e vlastito-bitno zatvo-
renoj povezanosti, povezanosti intersubjektivnosti. Time
emo se jo vie baviti. Ali to ovdje susreemo kao iznad
svega udno, to je t a j dvostruki nain s u b j e k a t a da mogu
postati tematskima; da u dvostrukom stavu, ma kako da

220
su razliiti, ipak pokazuju bitno odgovarajua svojstva:
s jedne strane isto u n u t r a n j e samoodnoenje osoba na
njima svjesne stvari, koje im intencionalno vrijede unu-
tar n j i m a intencionalno valjanog svijeta. S druge strane,
realna odnoajnost osoba kao realnosti u realnom svijetu
prema stvarima toga svijeta. isto deskriptivna psiholo-
gija tematizira osobe u istom u n u t r a n j e m stavu epoh
pa to daje n j e n u temu: duu.
Pojam deskriptivne psihologije, naravno, uzimamo pri-
tom jednako tako iroko kao p o j a m ostalih deskriptivnih
znanosti, koje se tovie ne vezuju za puke danosti di-
rektnog zora, nego svoje zakljuke ine i o tome to se
kao zbiljski postojee ne moe realizirati nikakvim zbilj-
ski iskusujuim zorom, samo da to mora biti predstavljivo
u analogno promijenjenim zorovima. Tako su geologija i
paleontologija deskriptivne znanosti, premda seu u kli-
matska razdoblja Zemlje, u kojima analogni zorovi indu-
ciranih ivih bia naelno ne mogu reprezentirati mogue
iskustvo. Naravno, slino vrijedi za deskriptivnu psiholo-
giju. I ona ima svoje carstvo mnogostrukih psihikih fe-
nomena koje valja spoznati vrlo posredno. Meutim, na-
prijed ide neposredno iskusivo. Ona pak rekli smo
svoju temu uope dobiva samo zahvaljujui univerzalnoj
epoh valjanosti. Svoja prva dohvatna m j e s t a ona dakako
ima u realnim intencionalnostima koje se o d v a j a j u u
prirodnom stavu, u nainima ponaanja ljudi u djelova-
n j u i oputanju. I tako p o n a j p r i j e na n j i m a ona dohvaa
ono unutranje pomou suzdravanja. Ali time ona jo
ne postaje zbiljski deskriptivnom psihologijom; ona time
jo ne postie svoje isto i u sebi zatvoreno polje rada,
istu duu, u sebi zatvoreni univerzum istih dua u
njegovoj vlastito-bitnoj i sasvim intencionalnoj zatvore-
nosti. Za to je potrebna, i to unaprijed, univerzalna epoh
psihologa. On mora jednim udarcem staviti izvan vre-
n j a totalitet svih suvaljanosti na valjanostima koje eks-
plicitno ili implicitno vre tematske osobe; a to su sve
osobe uope. Jer, psihologija treba tovie biti univerzal-
na znanost o duama, paralela univerzalnoj znanosti o tije-
lima te tako, kao to je ova unaprijed znanost u univer-
zalnoj poh, u habitualnom i unaprijed zasnovanom
strunom stavu, da se apstraktivno hoe istraiti samo ono
tjelesno u njegovim vlastito-bitnim povezanostima, tako
i psihologija. Prema tome, i ona zahtijeva svoj habitualni
apstraktivni stav. Njena epoh pogaa sve due, dakle

221
i vlastitu duu samoga psihologa: u tome poiva suzdra-
vanje od vrenja njegovih vlastitih valjanosti koje su vr-
ene u odnosu na realno objektivnog svijeta u nainu
prirodno-svakidanjeg ivota kao psiholog. U sebi sa-
mome psiholog etablira nezainteresiranog promatraa
i istraivaa samoga sebe kao svih drugih, i to jednom za
svagda, to znai za sva struna vremena psiholokog ra-
da. Ali epoh se mora zbilja univerzalno i u tome radi-
kalno provesti. Ona se ne smije shvatiti npr. kao kri-
tika epoh koja slui bilo samokritici bilo kritici
drugoga, bilo teoretskoj bilo praktinoj kritici. Ona
se ne smije shvatiti ni u openito filozofskoj n a m j e r i
kao neka univerzalna kritika iskustva, mogunosti spo-
znaje istina o sebi za objektivno postojei svijet; i narav-
no, ona se ne smije shvatiti kao neka skeptiko-agnostici-
stika epoh. U svemu tome nalaze se zauzimanja stava.
Psiholog, meutim, kao takav ne smije unutar svoga istra-
ivanja, kao to ponavljamo, zauzimati ni imati nikakav
stav, ni potvrujui ni odbijajui, ne drei se u proble-
matinom lebdenju itd. kao da bi trebao sugovoriti u po-
gledu valjanosti njegovih tematskih osoba. Dok nije ste-
kao to dranje kao ozbiljno i svjesno zasnovano dranje,
nije postigao svoju zbiljsku temu, a im je probije, ve
je izgubio. Samo u tom dranju on ima bitno jedinstven,
u sebi apsolutno zatvoren unutranji svijet subjekata
i univerzalnu cjelokupnost intencionalnog ivota kao svoj
radni horizont: u praoriginalnosti ima svoj vlastiti ivot,
ali otuda suivue i njihov ivot, pri emu ivot svakog
pojedinog sa svojom vlastitom intencionalnou dosee
intencionalno u ivot svakoga drugoga, te su svi na razli-
ite blie i d a l j n j e naine upleteni u zajednitvo ivota.
Usred toga meutim psihologu je u njegovu stavu neza-
interesiranog promatraa tematski pristupaan svaki in-
tencionalni ivot, kako ga ivi svaki subjekt i ak svaka
posebna zajednica subjekata, vrenje akata, zamjeujue
i ostalo iskusujue djelovanje, p r o m j e n j i v a m n i j e n j a o bit-
ku, h t i j e n j a itd. Kao svoju prvu i f u n d a m e n t a l n u temu
on tako uope ima isti ivot akata osoba, dakle ponaj-
prije duevni ivot u uem smislu. To je takorei povrna
strana toga duhovnog svijeta koja m u prvenstveno postaje
oita, a tek se postupno otvaraju intencionalne dubine,
s druge strane takoer tek u unaprijed opipljujuem is-
kustvenom radu metoda i sistematska povezanost stvari.
Dakako, bila je potrebna itava duga povijest filozofije

222
i njenih znanosti da se mogla motivirati svijest nunosti
toga radikalnog obrata i odlunost da se ona odri u svje-
snoj konzekvenciji, te k tome uvid da samo pomou takve
deskriptivne psihologije psihologija uope moe ispuniti
svoj vlastiti znanstveni smisao i udovoljiti ispravnom smi-
slu psihofizike tematike u primjerenom ogranienju nje-
na vlastitog opravdanog smisla.

70. Tekoe psiholoke apstrakcije. (Paradoksija

intencionalnog predmeta, intencionalni pra-
fenomen smisla)

Svoju temu psihologija ne moe postii tako jednostav-

no kao prirodna znanost u univerzalnoj apstrakciji, koju
valja izvriti od svega duhovnoga, pomou jednostavno
izvrene protuapstrakcije od svega samo tjelesnoga. Put
njenom samorazumijevanju koen je i nakon kao nuno
spoznane fenomenoloke epoh izvanrednim tekoama,
tovie udnovatim paradolcsijama koje valja po redu ob-
jasniti i prevladati. Odsada se trebamo time baviti. Na
vrhu stoji paradoksna tekoa intencionalnih predmeta
kao takvih. Nastavljamo na pitanje: to je postalo iz svih
u svijesti subjekata u razliitim modusima valjanosti
svjesnih predmeta, koji su prije epoh bili postavljeni kao
realno postojei (ili moguim nainom postojei ili i ne-
postojei predmeti), ako se sada u epoh psihologa treba
inhibirati zauzimanje stava prema svakom takvom posta-
vljanju? Mi odgovaramo: epoh ini pregled slobodnim
ne samo za intencije koje protjeu u isto intencionalnom
ivotu (za intencionalne doivljaje) nego i za to to one
u sebi samima, u svome vlastitom to-Sadraju svagda po-
stavljaju u valjanost kao svoj predmet i na koji nain
one to ine: u kojim modalitetima bitka, u kojim subjek-
tivnim modalitetima vremena, zamjedbeno prisutni,
po sjeanju proli, tj. prisutno proli, itd.; s kojim
sadrajem smisla, kojim tipom predmeta itd. intencija i
intencionalna predmetnost kao takva, a ova zatim pak u
kako svojih naina danosti, postaje prebogatom temom
prvenstveno u sferi akata. Ubrzo to vodi paljivom proi-
rivanju korelativnih pojmova i problema.

Time je potpuno korektan stav iz mojih Ideja za istu

fenomenologiju i fenomenoloku filozofiju koji je, istr-
gnut iz veze s tamonjim prikazom fenomenoloke epoh,
mogao okirati: o stablu se openito moe rei da gori,

223
 zamijeeno stablo kao takvo ne moe gorjeti; naime o
n j e m u to rei protusmisleno je; j e r tada se j e d n o j kom-
ponenti istog zamjeivanja, koja je mogua samo kao
vlastito-bitni moment nekoga ja-subjekta, pripisuje da i-
ni neto to moe imati smisao samo za neko tijelo od
drva: da gori. Dok se dri u istoj deskripciji, psiholog
ima kao jedine predmete jednostavno ja-subjekte i to se
u samim tim ja-subjektima moe iskusiti (ali tada samo
pomou one epoh) kao njihova imanentna vlastitost, da
bi zatim postalo tema za daljnji znanstveni rad. T u ' o n ,
meutim, svugdje nalazi ne samo intencije nego korela-
tivno u njima sadrane intencionalne predmete, na bit-
no i potpuno svojevrsni nain sadranosti. Oni nisu re-
alni dijelovi intencije, nego ono u n j o j miljeno, n j e n
svagdanji smisao, i to u modalitetima koji samo za neto
takvo kao smisao upravo imaju smisao. O miljenome
miljenja, svjesnome doivljaja svijesti, intendiranome in-
tencija samo rijei koje se u fenomenolokoj psiholo-
giji neizbjeno mora upotrebljavati u ekstremno proire-
nom znaenju ne smije se samo govoriti, tovie to
mora metodski postati psiholoka tema rada. Jedno je
vrsta psihologije injenica, a k Hume (i kako je on to
mogao sprijeiti) kae impresije o, percepcije o stablima,
k a m e n j u itd. te tako i psihologija do danas. Upravo time,
sljepoom za intencionalnu u n u t r a n j o s t , za imati-neto-u-
-smislu, kako to i obratno glasi u govoru, ona je sebi za-
tvorila mogunost zbiljski intencionalne analize i, u su-
p r o t n o m smjeru, tematike intencionalne sinteze to ne
znai nita m a n j e nego cjelokupnu temu vlastito-bitno-
-psiholokog, dakle deskriptivnopsiholokog istraivanja. U
izvanpsiholokom ivotu obino je as biti usmjeren na
osobni ivot as na njegov smisao (na to to se ima u
smislu); i u sferi znanosti takoer imamo tematiku iz-
laganja smisla u stanovitim ogranienjima interesa, kao
npr. u filologiji, u njenoj stalnoj refleksiji i povratnom pi-
t a n j u o tome to je imao u vidu u svojemu govoru o n a j
koji upotrebljava rijei, koje je bilo njegovo iskusujue,
njegovo misaono, njegovo praktino itd. mnijenje, to je
on imao u smislu. Ali isto psiholoke probleme ima se
samo a k o se s univerzalnom konzekvencijom ne eli vi-
d j e t i nita drugo, ne eli slijediti nita drugo u svim
njegovim subjektivnim modusima i u univerzalnoj kon-
kretnosti ivota, koji daje smisao i i m a smisao, i njegove
sveobuhvatne sinteze svih smislova i davanja smisla, a

224
nikada izolirano. Drugim rijeima, samo onaj tko ivi u
univerzalnoj epoh i pomou n j e ima univerzalni hori-
zont istog unutranjeg ivota, intencionalnog ivota
kao ivota koji ini smisao i valjanost, ima i zbiljsku
i pravu i, k a k o istiem, apsolutno u sebi zatvorenu pro-
blematiku intencionalnosti problematiku iste psiho-
logije koja tada pripada svima znanostima koje se bave
psihikim (psihofizikim, biolokim znanostima).
Psiholog n j u ima iz svoje originalne sfere, ali ona se
za njega nikada ne moe izolirati. Uivljavanjem svoje
originalne sfere svijesti i s onim to iz n j e potjee kao sa-
stavinom, koja u n j o j nikada ne nedostaje, on takoer,
ma kako malo pazio na to, ve ima neki univerzalni inter-
subjektivni horizont.
Naravno, epoh kao izriiti metodski osnovni zahtjev
mogla je biti samo stvar slijedee refleksije onoga koji je
ve u stanovitoj naivnosti i iz historijske situacije tako-
rei uvuen u epoh i koji je sebi ve bio prisvojio dio
toga novoga unutranjeg svijeta, u stanovitoj m j e r i ne-
ko blisko polje iz njega, s tamno predoznaenim daljnjim
horizontom. Tako je on tek etiri godine nakon zavretka
Logikih istraivanja doao do izriite, i tada jo nesavre-
ne samosvijesti njene metode. Ali time uskrsavaju i iznim-
no teki problemi koji se odnose na n j u samu, na epoh
i redukciju i njeno vlastito fenomenoloko razumijevanje
i n j e n o iznimno filozofsko znaenje.

Prije nego to ovdje pristupim r a z m a t r a n j u tih tekoa

i time punom razvijanju smisla psiholoke epoh i reduk-
cije, neka se jo izriito ue u p r e m a itavom dosadanjem
prikazu samorazumljivu razliku u upotrebi tih dviju ri-
jei. U istoj, tj. u istinskom smislu deskriptivnoj psiho-
logiji epoh je sredstvo da bi se subjekte, koje e isku-
siti u prirodnom ivljenju svijeta kao one koji stoje u
intencionalno-realnim odnosima prema svjetovno-realnim
predmetima i iskusiti same sebe, moglo iskusiti i temati-
zirati u njihovoj vlastito-bitnoj istoi. Na t a j nain za
apsolutno nezainteresiranog psiholokog promatraa oni
p o s t a j u fenomenima u vlastito novom smislu a t a j
obrat ovdje se naziva fenomenoloko-psiholoka reduk-
cija.

225
 71. Opasnost pogrenog razumijevanja univerzal-
nosti fenomenoloko-psiholoke epoh. Od-
luna vanost ispravnog razumijevanja

Sada prilazimo tome da raspravimo neke u osnovi bit-

ne toke, kako bismo time osvijetlili razliite strane du-
bljeg smisla epoh i redukcije i u daljnjem slijedu iste
psihologije same. Ona doista ima dubine i nagoni u para-
doksije, na koje se ne moe usmjeriti psiholog, koji nema
nikakvih drugih n a m j e r a nego objektivnu znanost o du-
ama. Na prikaz e ga moda ipak potaknuti da preispita
svoju psihologiju svijesti u pogledu njena naturalistikog
senzualizma i da prizna da zbiljska psihologija p o t r e b u j e
univerzalnu epoh. Dodue, on e ponajprije dakako mi-
sliti da je on nju, a da je ne proklamira izriito kao me-
todu, preutno ve vrio i da je u usmjerenosti na ima-
nentnu vlastitost osoba pod nazivom opisivanja u unutra-
njem zamjeivanju, u n u t r a n j e m iskustvu odnosno ui-
vljavanju iskljuio tim osobama vanjske realnosti u nji-
hovu istinitom bitku ili nebitku. A moda e priznati da
t a j prirodno-naivni nain u s m j e r a v a n j a na unutranjost
ljudi, koji tovie nije nipoto tu ni predznanstvenom
ivotu, nije dostatan i da ista usebnost i zasebnost nekog
subjekta u njegovoj punoj konkretnosti moe postati
tematskim poljem tek pomou svjesne metode univerzal-
ne epoh. Tek ako sam, tako on mora vidjeti i sebi rei,
iskljuio sve izvanduevno, svijet koji vrijedi u psihiko-
me ivotu, i ako je isto duevni univerzum zatvoreni
svijet za mene, postaje mi jasno, ili evidencija postaje
uvjerljiva, da je u vlastitoj biti samog psihikog sadrano
da je ono ono koje misli itd. predmet.

Univerzalno tada imam strujeu raznoliku intencional-

nost i u tome strujei-valjani svijet kao takav: ali ne tako
da je pritom bilo to nepsihiko zbiljski postavljeno kao
svijet. Moda e i psiholog prihvatiti ako ovdje jo doda-
mo, da je psihofizioloki stav, prevalentna usmjerenost na
otkrivanja psihofizikih kauzalnosti ili kondicionalnosti,
bio o n a j koji je dosada psihologu doputao da prednost
dade osjetilnim injenicama i da ne pita za njihovo des-
kriptivno m j e s t o u intencionalnoj povezanosti i za njihov
smisao koji se odreuje tek iz nje. Dakle, tu se nalazi,
mogao bi on konano da prizna, doista ono vano: tema-
tika intencionalnosti, i to kao korelativni naziv. I doista
u smislu naeg itavog prikaza to je glavna toka u koju

226
se sasvim mora biti siguran da bi se uope moglo poeti.
Tek se pomou univerzalne epoh kao vlastito tematsko
polje vidi to je zapravo isti ja-ivot: kao intencionalni
ivot u ijoj intencionalnosti aficiranost intencionalnim
predmetima omoguuje pojavljivanje u tom intencional-
nom ivotu, usmjerenost na njih na raznolike naine, bav-
ljenje njima. Sva ime toga bavljenja tovie pripadaju
istoj imanentnosti i m o r a j u se deskriptivno zahvatiti a
njihovim isto subjektivnim modusima, u njihovim impli-
kacijama sa svim intencionalnim posredovanostima koje
se nalaze u tome.
Ali misaone navike stoljeima duge tradicije ne mogu
se tako lako prevladati i pokazuju se jo valjanima i kada
se izriito odriu. Psiholog e u unutranjosti ipak ostati
pritom da je ta itava deskriptivna psihologija nesamo-
stalna disciplina, koja pretpostavlja tjelesno-znanstvenu
prirodnu znanost, i da je istodobno p r e d s t u p a n j za psiho-
fizioloki odnosno psihofizikalno objanjavalaku prirod-
nu znanost. I ako se n j o j samoj priznaje samostalna op-
stojnost kao isto deskriptivnoj psihologiji, ona bi u sva-
kom sluaju pored sebe zahtijevala objanjavalaku psi-
hologiju (kao to je to bilo stajalite jo Brentana i Dil-
theya na koncu prolog stoljea). Poetnik e (a svaki in-
stitutski psiholog ovdje je prema svojemu odgoju poet-
nik) ponajprije misliti da je u pogledu iste psihologije
rije samo o ogranienom kompleksu zadataka, o koris-
noj, ali sekundarnoj pomonoj disciplini. To miljenje se
temelji dijelom u nunosti da se mora poeti s nainima
ponaanja ljudi i u razmiljanju da je za njih kao realne
relacije potrebna redukcija na ono pritom unutarduevno.
Tako se kao samorazumljivo pojavljuje da nuna univer-
zalna redukcija unaprijed ima upravo znaenje odluke,
da se neprekidno pojedinano reduciraju svi naini pona-
anja ljudi koji se pojavljuju u svijetu iskustva i tako da
se eventualno uz pomo eksperimenta znanstveno opie
psihiko koje se ve izraava u openitom govoru, ljudsko
djelovanje i trpljenje, grubo reeno: psihiko sfere ina
u njegovoj empirijskoj tipinosti u ijem smislu uvijek
sugovori psihofizika kauzalnost. To meutim sa svrhom
da se zatim dalje sasvim na prirodoznanstveni nain os-
posobi za induktivne zakljuke i time prodre u mrano
carstvo nesvjesnoga, pod obrazovanjem novih pojmova ko-
ji izraavaju slinosti i modifikacije zapravo iskusivih aka-
ta. Tako na psihikoj strani. S obzirom na suprotnu stra-

227
nu fizisa izrastaju psihofiziki problemi koji su ispreple-
teni s isto psiholokim. Je li u tome bilo to sporno? Da
li e se postati bilo kako neodlunim ako se k tome pri-
mijeti da pod nazivom naini ponaanja konano ipak
valja pojmiti sve predodbe, zamjedbe, sjeanja, oekiva-
nja, ali i sva uivljavanja, nadalje sve asocijacije i promje-
ne akata koje ustvari valja deskriptivno proslijediti u nji-
hova zamraenja, sedimentiranja, takoer sve instinkte i
nagone, a o horizontima da sasvim utimo?
U svakom sluaju, univerzalna e se redukcija pri svoj
hotiminosti za imanentnom deskripcijom razumjeti kao
univerzalnost pojedinane redukcije. I k tome neto na-
dalje vrlo vano. Put psihologa put je iz vanjskog proma-
t r a n j a u u n u t r a n j e p r o m a t r a n j e ; dakle iz razdvojenosti
ljudi i ivotinja u p r o m a t r a n j e njihova unutranjeg bitka
i ivota. Slijedee je dakle da se izvoenje univerzalne re-
dukcije upravo da bi se psiholokoj univerzalnosti dao
paralelni smisao prema prirodoznanstvenoj univerzalnosti
svijeta misli na nain da ona ima da se pojedinano
vri kod svih pojedinanih subjekata, koji su uvijek pri-
stupani pomou iskustva i indukcije, i to kod svakoga
zatim u pogledu pojedinanih doivljaja. Kako bi i mo-
glo biti drukije mogue? Ljudi su odvojeni jedan od dru-
goga, odvojene su realnosti, dakle i njihove duevne unu-
tranjosti. Unutranja psihologija dakle moe biti samo
individualna psihologija, psihologija pojedinane due, a
sve ostalo stvar je psihofizikog istraivanja, isto tako za
carstvo ivotinja i konano za itav niz organskih bia,
ako razlozi govore za to da svako organsko bie uope
ima svoju psihiku stranu. To sve se ini upravo samora-
zumljivim. Tako e se primiti dijelom kao silno pretje-
rivanje, a dijelom kao ludost, ako u n a p r i j e d kaem: ispra-
vno razumljena epoh u svojoj pravorazumljenoj univer-
zalnosti totalno m i j e n j a sve predodbe koje su se ikada
mogle stvoriti o zadai psihologije, i sve to je tako ba bd-
io postavljeno kao samorazumljivost otkriva kao naivnost,
koja nuno i zauvijek postaje nemogua im se epoh i
redukcija zbiljski razumije i izvede, i to u svojemu punom
smislu.
Fenomenoloka psihologija prema svojem smislu ini
sebe pristupanom u razliitim stupnjevima, j e r je sama
fenomenoloka redukcija i to lei u n j e n o j biti svoj
smisao, svoje u n u t r a n j e nune zahtjeve, svoj domet mo-
gla otvoriti samo u stupnjevima. Svaki s t u p a n j zahtijevao

228
je nove refleksije, nova osvjetavanja, koja su sa svoje
strane bila mogua samo pomou samorazumijevanja i
izvrene inidbe drugih stupnjeva. Kao to ja takoer obi-
avam izraziti, da bi dobila svoj totalni horizont, fenome-
noloka je redukcija potrebo vala fenomenologiju fenome-
noloke redukcije. Ali ve za prvi stupanj, na kojemu se
jo u s m j e r e n o na pojedinane subjekte i na kojem inid-
ba psihofizike odnosno bioloke znanosti mora drati u
stanju otvorenog pitanja, vrijedi da se njegov smisao
mora tek m u k o t r p n o izraditi, a ne da ga on ima bez dalj-
njega ve iz bihevioristikih redukcija s kojima se nuno
poelo. 1
Tom prvom redukcijom jo se nije postigla bitna vla-
stitost due. I tako se moe rei: prava fenomenoloko-
-psiholoka epoh je itavom prirodnom ivotu, ali i i-
votu psihologa prolosti potpuno tui, u m j e t n i stav. Otu-
da je za vlastitu bitnost ja-subjekata, za njihovu duev-
nost uope nedostajalo iskustveno polje, koje je nuno
znanstvenoj deskripciji, i poznata tipinost koja proizlazi
tek iz ponavljanja. Unutranja zamjedba u smislu prave
psihologije i psiholoko iskustvo uope, shvaeno kao is-
kustvo o duama prema njihovu vlastitom istom bitku,
tako je malo neto neposredno i svakidanje i neto to
se ima dobiti ve pomou jednostavne epoh prvog po-
etka, da ono uope nije bilo mogue prije uvoenja svo-
jevrsne metode fenomenoloke epoh. Prema tome, o n a j
koji se fenomenoloki postavlja morao je tek uiti da vidi,
da dobije uvjebanost i u uvjebanosti p o n a j p r i j e grubu
i neodlunu, a zatim da stekne sve odreeniju pojmovnost
o vlastitoj bitnosti sebe i drugih. Na t a j nain tek postup-
no postaje oitom istinska beskonanost deskriptivne fe-
nomenologije, i to u najjaoj i najbezuvjetnijoj od svih
evidencija, u evidenciji ovoga jedino pravog unutranjeg
iskustva.
Dakako, to izgleda kao suvino pretjeravanje, ali samo
za tradicijom okovanog poetnika koji, poinjui s isku-
stvima vanjskog stava (prirodnog antropolokog subjekt-
-objekt-stava, psiho-mundanog stava), n a j p r i j e misli da se
radi o samorazumljivom pukom ienju od optereenja

1
Naravno ovdje apstrahiram od pretjeravanja biheviorista
koji operiraju uope samo s vanjskom stranom ponaanja
kao da time ponaanje nee izgubiti svoj smisao, upravo smi-
sao koji mu daje uivljavanje, razumijevanje izraza.

229
realnim pretpostavkama, dok bi duevni sadraj iskustva
bitno ve bio poznat i tovie narodski izreciv. Ali to je
osnovna zabluda. Kada bi to bilo ispravno, tada bi bilo
potrebno samo analitiki izloiti iz openitog iskustva do-
biveni p o j a m iskustva ovjeka kao misleeg, osjeajueg,
djelujueg, kao ugodu i p a t n j u doivljajueg subjekta i
t. si. Ali to je takorei samo vanjska strana, povrina psi-
hikoga, ono to se od toga izvansvjetovno objektiviralo.
To je slino kao kod djeteta, koje o stvarima dakako kao
stvarima ima iskustva, ali jo nema nikakve slutnje o unu-
t r a n j i m s t r u k t u r a m a koje ak u njegovim apercepcijama
stvari jo sasvim nedostaju. Tako psihologu, koji nije u
fenomenolokom smislu, koji omoguuje istinska epoh,
nauio da razumije povrinsko kao takvo i da pita za nje-
gove neizmjerne dubinske dimenzije, sve istinski psiho-
loke apercepcije i tako sve mogunosti da postavi istin-
ski psiholoka pitanja kao radna pitanja koja ve mora
da imaju unaprijed oznaeni horizont smisla.
Dakle, tobonje ienje ili, kako se ee kae, raz-
j a n j e n j e psiholokih pojmova ini psihiko samo tada
uope tek pristupanim, njegov vlastiti bitak i sve to
u tome poiva donosi uope tek u vidik, ako se iz po-
vanjtenih intencionalnosti prodre u u n u t r a n j e intencio-
nalnosti koje ih intencionalno konstituiraju. Tu se uope
tek ui razumjeti to zapravo znai psiholoka analiza i
obrnuto to psiholoka sinteza te koji bezdani smisla od-
v a j a j u n j i h od onoga to se iz znanosti vanjskoga stava
moglo razumjeti pod analizom i sintezom.
Dakako, ona prva epoh nuni je poetak za isto du-
evno iskustvo. Sada pak valja da se razmatrajui-prodi-
rui zadrimo kod isto duevnoga i da se dokopamo nje-
gove vlastite bitnosti u vlastito-smisaonoj konzekvenciji.
Da je empirizam svojemu imenu vie asti inio pomou
takvoga vezivanja za isto iskustvo, on ne bi bio mogao
promaiti fenomenoloku redukciju, a njegova opisivanja
U d a ga nikada ne bi bila vodila injenicama i kompleksi-
ma injenica te duhovni svijet ne bi u svojoj vlastitosti
i beskonanom totalitetu bio ostao zatvorenim. Nije li pa-
radoksno da nijedna psihologija tradicije ni do danas ni-
je mogla dati b a r zbiljsko izlaganje zamjeivanja, pa ni
samo posebnog tipa tjelesnog zamjeivanja ili sjeanja,
oekivanja, uivljavanja ili nekog od ostalih naina po-
su v r e m e n j e n j a ; nadalje ni intencionalnu bitnu deskripci-
ju suda i jednako tako nekog od ostalih tipova klasa aka-

230
ta, zatim ni intencionalno o b j a n j e n j e sintza skladnosti
i neskladnosti (u njihovim razliitim modaliziranjima); da
se nije imalo ni p o j m a o mnogostrukim i tekim radnim
problemima to ih svaki od tih naziva skriva u sebi? Nije
se imalo iskustveno polje, nije se radom stekla posebna
psiholoka sfera injenica, polje opisivanja koja valja ui-
niti; gotovo se nije stajalo u zbiljski psiholokom isku-
s1vu koje psihiko p o n a j p r i j e neanalizirano d a j e unaprijed
i pomou svojega unutranjeg i vanjskog iskustvenog ho-
rizonta neodreeno unaprijed oznauje ono to se inten-
cionalno ima pokazati. Dakle, to je koristio povremeno
tako esto i tako naglaeno podignuti zahtjev deskriptivne
psihologije, dok se nije bila spoznala nunost univerzalne
epoh i redukcije pomou kojih se uope tek mogu dobiti
supstrati deskripcija i intencionalnih analiza i time radno
polje? Ja ne mogu drukije nego nijekati da je dosadanja
psihologija zbiljski stupila na tlo istinske psihologije. Tek
ako je takva psihologija tu, bit e mogue da se raznolike
i bez s u m n j e vrlo dragocjene injenice psihofizike i na n j u
naslonjene psihologije procijene prema njihovom zbilj-
skom psiholokom sadraju i da se uini jasnim to su
zbilja na objema stranama odnoajni lanovi empirijskih
ureenosti.
Mo predrasuda tako je velika da je ve desetljeima
do prikaza dola transcendentalna epoh i redukcija u ra-
zliitim stupnjevima razvitka, a da nije postigla vie nego
misaono iskrivljavajua prenoenja prvih rezultata prave
intencionalne deskripcije u staru psihologiju. Kako ozbilj-
no valja uzeti rije o iskrivljavanju smisla za takva pre-
noenja, pokazat e naa daljnja razmiljanja, koja kao
to se nadam kao ona koja potjeu iz posljednje dozre-
log osvjetenja omoguuju odgovarajuu dublju provid-
nost i jasnost. K tome e se ukloniti tekoa koja jednom
takvom discours de la mthode, kako je on ovdje naba-
en, time prianja da desetljeima duga konkretna istrai-
vanja, koja stoje iza toga, ne mogu suutjecati kao konkret-
ne podloge, pogotovo to sami objavljeni spisi mogu vii-
ti pravi u t j e c a j tek iz zbiljskog, dakako uvijek vrlo te-
kog razumijevanja redukcije. Zato je to ovdje reeno,
p r e m d a je redukcija tamo uvedena kao transcendentalno-
-filozofska, to e vrlo brzo postati jasno iz naeg daljnjeg
toka.
Sada je naa prva zadaa i za r a z j a n j e n j e pravog smi-
sla epoh vrlo hitna zadaa da se dovede do evidencije

231
da su one samorazumljivosti najblie interpretacije uni-
verzalnosti, u kojoj se m o r a vriti epoh, uistinu samo-
nesporazumi. U osnovi je pogreno, prema polazitu od
naina ponaanja ljudi s p r a m realnog okolnog svijeta, od
njihove djelomine redukcije na psihiko, zatim uope
misliti da se univerzalna redukcija sastoji u stavu da se
univerzalno sve pojavljujue pojedinane intencionalnosti
reduktivno iste i zatim da se bave tim pojedinanostima.
Jasno, reflektirajui na mene u m o j o j samosvijesti, na-
lazim sebe kao tako ivueg u svijetu, da sam aficiran
pojedinanim stvarima, da se bavim pojedinanim stvari-
ma te tako redukcija d a j e neprestano pojedinane pre-
dodbe, pojedinane osjeaje, pojedinane akte. Ali ja tu
ne smijem, kao psihologija injenica na ploi svijesti,
previdjeti da ta ploa od same sebe kao ploa ima svi-
jest, da je u svijetu i da svijet ima svjesno: ja imam ne-
prestano svjesno pojedinane stvari svijeta kao stvari ko-
je mene interesiraju, pokreu, s m e t a j u itd., ali ja pritom
neprestano imam samu svijest svijeta kao svijeta u koje-
mu sam ja sm, premda on nije tu kao neka stvar, premda
me on ne aficira kao stvari ili u nekom slinom smislu
kao p r e d m e t zanimanja. Ako svijet ne bi bio svjestan kao
svijet, a da on i predmetno ne bi mogao biti kao neki
objekt, kako bih ja mogao svijet refleksivno pregledati i
spoznaju svijeta staviti u igru, uzdiui time sebe iznad
jednostavnog izravnog ivota koji uvijek ponovno ide na
stvari? Kako imam ja, kako imamo mi svi stalno svijest
svijeta? Svaka stvar koju mi iskusujemo, kojom se uvijek
nekako bavimo i sami mi ako reflektiramo na sebe
daje sebe sama, pazili mi na to ili ne, kao stvar u svijetu,
kao stvar u svagdanjem zamjedbenom polju, a ovo kao
puki zamjedbeni isjeak iz svijeta. Mi moemo na to pa-
ziti i unositi p i t a n j a u taj stalni horizont svijeta i tovie
inimo to stalno.

Psiholoka redukcija dakle ima u j e d n o da reducira

svijest o pojedinanoj stvari i n j e n o m horizontu svijeta
te je tako sva redukcija svjetovno-univerzalna.

To je apriori za psihologiju; nije zamisliv psiholog

koji, pitajui o psiholokome, ve ne bi imao svoju svi-
jest svijeta, odnosno bio u budnim b a v l j e n j i m a objektima
koji sa sobom nuno dovode svoj horizont svijeta i koji
bi, predoavajui druge, njih mogao d r u k i j e predoiti
nego jednako tako kao sama sebe, kao l j u d e u svijesti

232
svijeta koja je istodobno samosvijest: svijest sama sebe
kao postojei u svijetu.
Dakle to, i moda jo poneto takve vrste, pripada
zapoinjanju, prvom etabliranju psihologije, to bi pre-
vidjeti bilo isto tako pogreno kao kada bi fiziar koji
poinje s naukom o tijelima previdio da biti tijela pripa-
da protenost. Ali dakako to je u utemeljenju fizikalne
metode ilo glatko: da se pazi na apriorne strukture, da
se dopusti od n j i h voditi, tovie da ih se kao vlastiti
znanstveni sistem normi, kao matematika, uini metod-
skim f u n d a m e n t o m to je, kada je psihologija trebala
postati, usprkos svoj prividnoj slinosti s fizikom imalo
iznimne i udnovate tekoe. to je u fizikalnoj metodi
relativno lako, izvriti univerzalnu apstrakciju prirode i
n j e se matematski dokopati u idealiziranju, to se ovdje,
gdje treba poeti protuapstrakcija, gdje svijest svijeta i
samosvijest treba da postanu univerzalnom temom, iz naj-
dubljih razloga zaplie u teka metodska predosvjetenja.
Psihologija, univerzalna znanost o istim duama uop-
e u tome se sastoji n j e n a apstrakcija potrebuje
epoh, te ona za sve due mora unaprijed reducirati nji-
hovu svijest svijeta, svaku svijest u n j e n o j svagdanjosti,
u n j e n i m svagdanjim stanjima i modalitetima. Tamo spa-
da samoapercepcija svakog pojedinog sa smislom valja-
nosti, habitualnostima, interesima, uvjerenjima itd. to
ih svatko sam sebi svagda pripisuje, svagdanjim isku-
stvima, sudovima koje on svagda vri itd., svatko na na-
in kako se on sam sebi pojavljuje, kako je pomiljen,
ali istodobno pomiljen i kao postojei u svijetu; sve to
valja reducirati.
Meutim, mi ne smijemo propustiti pitanje: kako sva-
tko od bliih ima svijest svijeta, dok on samoapercepciju
ima kao ovaj ovjek? Tu ponovno uskoro vidimo kao ne-
ki apriori, da je samosvijest i tua svijest nerazdvojna;
nezamislivo je, a -nije npr. puka injenica, da bih ja bio
ovjek u svijetu, a da nisam jedan ovjek. U m o j e m za-
m j e d b e n o m polju ne treba nitko da bude, ali suljudi su
nuni kao zbiljski i poznati ljudi i kao otvoreni horizont
onih koji se moguim nainom susreu. Faktiki ja sam
u suljudskoj sadanjosti i ovjeanskom otvorenom hori-
zontu, sebe faktiki znam u generativnoj povezanosti, ti
jedinstvenoj struji povijesnosti, u kojoj je ova sadanjost
ovjeanska i njen svjesni svijet historijska sadanjost
neke historijske prolosti i historijske budunosti. Svi-

233
jest svijeta ja mogu, dakako, preoblikovati fiktivno i u
slobodi, ali t a j oblik generativnosti i povijesnosti neslom-
ljiv je, isto tako kao meni kao pojedinanom ja pripadni
oblik m o j e originalne zamjedbene sadanjosti kao sada-
njosti neke sjeanju p r i m j e r e n e prolosti i predvidljive
budunosti. Dakako, dokle t a j apriori see sadrajno, ka-
ko to formulirati u strogim i vrstim zakonima, takorei
kao neku ontologiju svijesti svijeta i samosvijesti, to je
veliko i otvoreno pitanje; ali u svakom sluaju p i t a n j e
koje se tie smisla univerzalne epoh i pogaa ono to va-
lja dobiti u n j o j kao reducirani fenomen u n u t r a n j e psiho-
logije, to dakle valja od poetka imati u vidu kao psiho-
loku temu. Ipak ovdje m o r a m o biti jo toniji. Psiholog
e naravno epoh i redukciju morati izvriti od sebe i
prvenstveno kod sama sebe; on mora polaziti od svojega
originalnog samoiskustva i n j e m u originalno svojstvene
svijesti svijeta: samoapercepcija sama sebe kao ovjeka
kojemu on svagda odobrava sve to to mu on odobrava
da bude taj dobar ovjek ili t a j grenik ili bilo to
drugo to on pomiljeno jest to sve gubi time to posta-
je nezainteresiranim promatraem sama sebe, on gubi svu
sudjelujuu valjanost, dok ona sama sa svim valjanjem i
valjanim kao takvim postaje fenomen, tako da se ni naj-
m a n j e ne moe izgubiti. Samo o svemu tome on ima ori-
ginalnu svijest koju je reducirao kao prvo; zatim svoju svi-
jest svijeta u tekuoj svagdanjosti i u svojoj povijesnosti
sa svim to on pripisuje svijetu prema prostornoj vreme-
nosti i sadraju. Pomou redukcije ovaj svijet a neki
drugi osim n j e m u valjani svijet on nema (neki drugi svi-
jet za njega uope ne bi imao nikakva smisla) za nje-
ga postaje puki fenomen.

Kao u samoiskustvu on meutim mora imati provede-

nu epoh i u tuem iskustvu, te unaprijed u svakom mo-
guem tuem iskustvu; svi ljudi p o s t a j u iste due, ja-
-subjekti samoapercepcije i apercepcije svijeta koji smiju
da postanu tematski isto prema korelaciji valjanosti i
valjanoga. Sada pak razmislimo, da svatko u svojemu sao-
b r a a n j u s drugima u svojoj svijesti svijeta istodobno ima
svijest o t u e m u u svagdanjosti toga tuega, da njegova
intencionalnost na udnovat nain dosee u intencionalnost
drugoga i obrnuto, da se pritom vlastita i tua valjanost
bitka povezuju u modusima skladnosti i neskladnosti, da
uvijek i nuno pomou uzajamne k o r e k t u r e konano do-
lazi do valjanosti skladna svijest o istom zajednikom

234
svijetu s istim stvarima koje jedan shvaa tako, a drugi
drukije. Svijest svijeta svakog pojedinog ve unaprijed je
svijest, i to u modusu izvjesnosti bitka, jednog te istog
svijeta za sve, za sve poznate i nepoznate, za sve moguim
nainom susreue subjekte koji svi unaprijed sami mo-
r a j u biti subjekti u svijetu; ja imam iz mene i svatko dru-
gi iz sebe svoj orijentirani svijet, svijet koji pretpostavlja
druge kao on sam koji uvijek iz sebe imaju drugi, ponov-
no n j e g a samoga imaju drugi, te su tako u posrednosti
intencionalne povezanosti pretpostavljeni kao subjekti za
zajedniku apercepciju svijeta, dok svatko svoj vlastiti svi-
jet ima u svojoj samoapercepciji. I to u neprekidno teku-
oj promjeni koja je stalno i p r o m j e n a uzajamne korektu-
re. Drugim rijeima, svatko od nas ima svoj svijet ivota
miljen kao svijet za sve. Svatko ga ima sa smislom jedin-
stva pola subjektivno-relativno miljenih svjetova koji se
u promjeni korekture preobraavaju u puke pojave toga
svijeta, svijeta ivota za sve, intencionalnog jedinstva ko-
je se neprekidno odrava, sam univerzum pojedinanosti,
stvari. To je svijet, neki drugi svijet za nas uope nema
nikakva smisla; a u epoh on postaje fenomen, to to
sada preostaje nije neko mnotvo odvojenih dua, svaka
reducirana na svoju istu unutranjost, nego: tako kao
to postoji jedna jedina univerzalna priroda kao u sebi
zatvorena jedinstvena povezanost, tako postoji samo jed-
na jedina duevna povezanost, cjelokupna povezanost svih
dua koja sve u j e d i n j u j e ne vanjski, nego unutranje, nai-
me pomou intencionalnog u j e d i n j e n j a zajednitva njiho-
va ivota. Reducirana na svoju istu unutranjost svaka
dua ima svoj bitak za sebe i bitak u sebi, ima svoj origi-
nalno vlastiti ivot. A ipak n j o j pripada da ima na origi-
nalno vlastiti nain svagdanju svijest svijeta, i to time
to ima iskustva uivljavanja, iskusujuu svijest o drugi-
ma kao onima koji imaju svijet, i koji i m a j u isti svijet,
t j . apercipirajui u svagda vlastitim apercepcijama.

Kao to svaki ja-subjekt ima originalno polje zamjei-

vanja u nekom slobodno djelatnom horizontu koji valja
otvoriti i koji vodi uvijek novim i uvijek ponovno odre-
eno-neodreeno predoznaenim poljima zamjeivanja, ta-
ko svaki ja-subjekt ima svoj horizont uivljavanja, hori-
zont svoje susubjektivnosti, da otvori pomou direktnog
i indirektnog saobraanja, lananim s p a j a n j e m drugih,
uvijek za jednog drugoga drugima, koji uvijek ponovno
mogu imati druge itd. A to znai, svatko ima orijentirani

235
 * ima n e k u jezgru relativno originalnih dano-
svijet tako d a 0 e z S horizonta koji je naziv za sloenu i u
i ak
sti, i to kao P suvaljanu i anticipirajuu inten-
svoj n e o d r e e n i to istodobno znai, da je u ivo s t r u j e o j
cionalnost. Ab/?*1- u k o j o j se sastoji ivot nekog ja-subjek-
i n t e n c i o n a l n o ^ i v l j a v a n J a i horizonta uivljavanja unaprijed
ta, na nain u y l n o implicirano svako drugo ja. U univerzal-
ve i n t e n c i o n a y j a . s a m a s e b e zbiljski razumije, pokazuje se
noj epoh, ko, njihovoj vlastitoj bitnosti uope ne postoji
da za due u ^ n J e razdvojenosti. Sto je u prirodo-munda-
nikakvo odvaj y W e n J a svijeta prije epoh razdvojeno, lokali-
nom stavu iv f} a osobna tijela, to se preobraava u epoh
zacijom diia /?ionalnu ujedinjenost. Time se preobraava
u istu i n t e n c ^ a v n o postojei svijet, i u n j e m u postojea
svijet, j e d n o s ^ d m k i fenomen svijet, svijet za sve zbilj-
priroda, u z a j / ^ubjekte od kojih ni jedan ne moe izbjei
ske i mogue implikaciji prema kojoj unaprijed spada u
intencionalnoj /r pojedinog subjekta.
horizont svakc/^naenjem vidimo, kao to ja mislim, da se
Tako s i z n ^ ' t . v o r n o s t ideje deskriptivne psihologije, ko-
kao ista d j e l / ^ 1 d a d o r i j e i doe vlastita bitnost dSa,
ja eli da p u / ^ t fenomenoloko^psiholoke epoh i reduk-
nuno vri o b f U d e n t a l n u epoh i redukciju; i vidimo da mi
cije u transceldrugo inili ni mogli initi nego da u
ovdje nismo / Ponavljamo p r o m a t r a n j a koja smo ra-
osnovnim c r t / / ^ v o d i t i u sasvim drugom interesu ne u
nije morali kao pozitivne znanosti, nego u inte-
e 1
interesu p s i h c / ^ zatim transcendentalne filozofije.
resu univerzal f a k ponavlja i nunost da se misli kao pro-
Ali time se J r a u tom slijedeem nainu epoh i reduk-
vedena korekt i psihologiji za objektivnom znanstvenou
cije. Teei i ' f H d e u P r a v o kao ostale stvari u svijetu, i
p r o m a t r a m o 1 4 / n o s t z n a i iskljuivanje svega samo subjek-
za njih objekti, n a s samih kao fungirajue subjektivnosti
tivnog, dakle * p n i u uope izrasta smisao bitka svijeta. Ja
u ijem f u n g i ^ I e sebi doputam da ak i u takvim razmi-
ve
kao psiholog d usmjerena na intencionalnu kon-
l j a n j i m a k o j ^ imam druge pomou iskustvenog naina
strukciju svij opstojee zbiljnosti s kojima sebe znam
uivljavanja k \ A k o J a meutim vrim reducirajuu epo-
samo z d r u e n e ^ / 0 / svijesti svijeta, time su pod epoh pot-
h na meni i n'd' 1 ~ k a o i s v i j e t uope dakle oni su za
pali i drugi ljAflCionalni fenomeni. Na t a j nain radikalna
mene samo in( ,K c l i a vodi na apsolutno jedini ego istog
i potpuna red

236
 psihologa, koji se time n a j p r i j e apsolutno o s a m l j u j e te
koji kao t a j ego n e m a vie samovaljanost kao ovjek i
ne vrijedi kao u svijetu realno bie, nego je isti s u b j e k t
svoje p o m o u radikalne r e d u k c i j e univerzalne i iste in-
tencionalnosti sa svim n j e n i m intencionalnim implikaci-
j a m a . To je apodiktiki ego, apodiktiki postojei u svo-
Jim mtencionalnostima koje su u n j e m u s a m o m e apodik-
tiki zatvorene i k o j e valja otvoriti. I ako u ovima - i
p r i t o m b i t n o valja dokazati subitak drugih s u b j e k a t a
ali kao impliciranih drugih ego, time razliku j a i drugi'
o n d a je to j e d n a od glavnih zadaa iste intencionalne
psihologije da n a p u t u n a p r e d u j u e r e d u k c i j e valjanosti
svijeta uinim r a z u m l j i v o m subjektivnu i istu f u n k c i j u
pomou k o j e je svijet kao svijet za nas sve iz m e n e
iz ega svijet za sve i sa svagdanjim s a d r a j e m . Prazna
openitost epohe jo nita ne r a z j a n j a v a , nego su samo
ulazna vrata ijim se p r e l a e n j e m moe otkriti novi svi-
jet ciste subjektivnosti. Zbiljsko o t k r i v a n j e stvar je kom
kretnog, najteeg i diferenciranog rada.

it S *t d M S j j e d n 0 m r i j e j u m o r a g a s i t i glavni re-
zultat. Nasa su r a z m a t r a n j a pokazala da epoh n e bi bila
pogrena samo u p o j e d i n a n o j redukciji u n u t a r pojedi-
nacnih dusa nego da bi ona bila pogrena i kao pojedina-
cna r e d u k c i j a k o j a ide od due do due. Sve due ine
f d n . l e d i n o J a m s t v o intencionalnosti u u z a j a m n o j impli.
kaciji ivotnih s t r u j a pojedinanih s u b j e k a t a koje jedin-
stvo valja sistematski razviti pomou fenomenologije-
sto j e u naivnoj pozitivnosti ili objektivnosti razdvojeno'
p r o m a t r a n o iznutra ono je intencionalno u j e d i n j e n o .

72. Odnos transcendentalne psihologije prema

transcendentalnoj fenomenologiji kao vlastiti
pristup istoj samospoznaji. Konano odstra-

Iznenaujui rezultat naeg istraivanja moe sc k-ik.

se c m , , o v a k o i z r e i ; n e p o . ,istaJpsih0tgSJak
pozitivna znanost, psihologija k o j a eli u svije ivee
Jude univerzalno istraiti kao realne injenico u s v i j e t
tako kao sto to ine druge pozitivne znanosti, p r i r o d n e
duhovne. Postoji samo transcendentalna psihologija koja
j e identina s transcendentalnom filozofijom. Sada mora-
m o razmisliti u k o j e m smislu to valja korigirati Narav-

237
no, bilo bi pogreno rei da ne moe postojati nikakva
psihologija kao znanost na tlu unaprijed danog svijeta,
dakle jednostavno o l j u d i m a (a zatim ivotinjama) u svije-
tu. Jasno je da nikakva psihologija u tom smislu nije mo-
gua, a da se ne pita za isto vlastitu bitnost duevnoga
bitka, a isto tako je jasno da to ne treba imati takorei
gratis kao neto na to se ne treba osvrtati i to je ve
tu, ako i neprimijeeno. Sve to je tako, tu pripada svije-
tu kao onome koji to tako vidi, apercipirano i pada skupa
u podruje onoga to valja reducirati. Ako je pak nuna
univerzalna epoh, koja obuhvaa svako svjesno i m a n j e
svijeta, tada za vrijeme te epoh psihologija gubi tlo ob-
jektivnog svijeta. Dakle, ista psihologija u sebi je samoj
identina s transcendentalnom filozofijom kao znanou
o transcendentalnoj subjektivnosti. U to se dakle ne smi-
je dirati. Sada se, meutim, sjetimo to smo unaprijed
spoznali o fenomenolokoj redukciji kao p r o m j e n i stava
iz prirodnog svjetovnog stava. Iz promijenjenog stava mi
se ponovno moemo vratiti u prirodni stav, ista psiho-
logija ima, rekli smo unaprijed, kao svaka znanost i svaki
ivotni poziv svoje pozivno vrijeme i epoh svojega poziv-
nog vremena. U vremenu u kojemu sam ja transcenden-
talni ili isti fenomenolog iskljuivo sam u transcenden-
talnoj samosvijesti i moja tema sam iskljuivo kao trans-
cendentalni ego prema svemu to je u tome intencional-
no implicirano. Ovdje ne postoji nita od objektivnosti
naprosto, objektivnost, stvari, svijet i znanosti svijeta (da-
kle sve pozitivne znanosti i filozofije zajedno s tim) ovdje
postoje samo kao moji fenomeni, fenomeni transcenden-
talnog ega. Sve valjanosti bitka koje ja smijem i hou
izvriti kao transcendentalni istraiva odnose se na sama
mene, ali upravo time i na zbiljska i mogua uivljava-
nja, tua zamjeivanja, koja se p o j a v l j u j u meu mojim
originalnim intencionalnostima. Iz za mene postojeih lju-
di pomou redukcije drugi za mene p o s t a j u postojei al-
ter-ego, sa smislom bitka intencionalnih implikata moga
originalnog intencionalnog ivota. Tada vrijedi i obrnuto:
u n j i m a sam ja impliciran sa svim svojim originalnim i-
votom te isto tako oni svi ujedinjeno. to ja tu kaem
znanstveno, kaem o meni i meni, ali time paradoksnim
nainom i svima drugima kao u meni i u j e d i n j e n o trans-
cendentalno impliciranima.

ista psihologija ne poznaje ba nita drugo nego su-

bjektivno te u to pustiti neto objektivno kao postojee

238
ve znai n j e n o naputanje. Beskonano psiholoko istra-
ivanje kao transcendentalno isto istraivanje odnosi se
na to intencionalno u j e d i n j e n j e subjekata i njihova trans-
cendentalnog ivota, a nuno se vri u liku koji je orijen-
tiran oko mene. Samo tako da ja u egolokom samoosvje-
tenju o m e u j e m svoju originalnu sferu (sferu primor-
ijalnosti) i da u n j e n o m spletu otkrivam intencionalne
sinteze i implikacije u njihovim stupnjevima intencional-
ne modifikacije; dok ja sva svoja uivljavanja na metodski
nain, u nekoj vrsti epoh u epoh stavljam izvan valja-
nosti i zadravam ih samo kao svoje doivljaje, dobivam
bitne strukture originalnog ivota. Ako uivljavanje (pre-
ma njegovim intencionalnim korelatima valjanosti u su-
vrenju) stavim u valjanost, one postaju bitnim struktu-
rama svakog za mene mogueg alter-ega, a tada se javlja-
ju problemi s uivljavanjem proizvedene openitosti i nje-
nih bitnih posebnih oblika ba isti problemi koji u
prirodnom p r o m a t r a n j u svijeta n a s t u p a j u kao objektivi-
rani, naime kao obitelj, narod, zajednica nroda, a otuda
kao bitne strukture ljudske povijesnosti; ali ovdje reduci-
rano, one p o d a j u bitne strukture apsolutne povijesnosti,
naime strukture transcendentalne zajednice subjekata te
kao takve zajednice koja, intencionalno zajedniki ivei
u tim najopenitijim i oposebljenim apriornim oblicima,
ima u sebi svijet kao intencionalni korelat valjanosti i
neprestano ga dalje stvara, u uvijek novim oblicima i
stupnjevima svijeta kulture. Transcendentalna filozofija
upravo je to sistematski dovedeno u tok, u najstroim od
svih moguih metoda, ba u metodama transcendentalne
subjektivnosti koja se na sebi samoj apodiktiki osvjeta-
va i apodiktiki izlae; i tako ista psihologija nije nita
i ne moe biti nita drugo nego ono isto to je unaprijed
u filozofskoj namjeri bilo traeno kao apsolutno uteme-
ljena filozofija i to se moe ispuniti samo kao fenome-
noloka transcendentalna filozofija. Time, meutim, ja kao
isti psiholog ili transcendentalni filozof nisam prestao
biti ovjek, isto tako malo kao to se ni n a j m a n j e nije
promijenilo u zbiljskom bitku svijeta i svih ljudi i ostalih
bia svijeta. Ni ja nisam prestao da imam ovaj posebni
svjetovni interes koji ima naziv: univerzalna znanost o
ljudima s obzirom na njihov duevni bitak, njihov poje-
dinani duevni i drutveni bitak; ja se dakle ponovno
vraam natrag u prirodni stav pod izmjenom poziva: pri-
hvaajui moj rad kao psiholog na tlu svijeta. Upravo kao

239
psiholog bio sam p r i m o r a n da se odluim za izgradnju
iste psihologije. Rije je dakle oito o slinome kao da
interes istraivaa prirode zahtijeva izgradnju iste mate-
matike i da bi je zahtijevao, kad ova ve ranije ne bi bila
postala kao posljedica vlastitog teoretskog interesa. Ustva-
ri, za pravu psihologiju i za egzaktnost koja je n j o j vlasti-
to-bitna, transcendentalna filozofija igra ulogu apriorne
znanosti na koju ona valja rekurirati u svim svojim zbilj-
ski psiholokim spoznajama, ije apriorne strukturne poj
move valja da upotrijebi za svoju svjetovnu empiriju. Da-
kako, pokazuje se neizmjerna razlika u tom pokazivanju
prave paralele izmeu psihologije i prirodne znanosti, to-
vie izmeu psihologije i svake pozitivne znanosti uope.
Traei isto duevno, u apsolutno neizbjenoj nunosti
da izvan igre stavi sve realne suvaljanosti, psiholog vri
epoh i provodei je metodski zatim, i ponovno neizbjeno,
u tekim osvjetavanjima, on se oslobaa naivnosti koja
nesvjesno prianja uz sav ivot svijeta i sve objektivne zna-
nosti o svijetu. Svatko v j e r u j e da u donje-znanstvenoj sva-
kidanjosti prirodnog ivota ima samospoznaju i spoznaju
ljudi, ma kako jo skromno cijenio savrenstvo te spozna-
je, jasno je da se on esto vara, ali on zna da ta spozna-
ja ima da se ispravi te svatko v j e r u j e da na slian nain
ima spoznaju svijeta, barem spoznaju svoje blie okoline.
Pozitivna znanost kae da je to naivnost i da ona stvara
istinitu spoznaju svijeta u svojim znanstvenim metodama.
Psiholog ne eli nita drugo nego ono isto kao druge po-
zitivne znanosti, kojima se ve posreila njihova namjera,
on ne trai nita nego metodu pozitivne znanstvenosti da
se ne obazire na svakidanju samospoznaju i spoznaju lju-
di. Dok se on meutim vidi primoranim da izgradi metodu
fenomenoloke redukcije, on otkriva da zapravo nitko
zbiljski u svojoj samospoznaji ne dosee svoju istinsku i
zbiljsku vlastitost, njemu samom svojstveni bitak kao ja-
-subjekt i kao subjekt sve njegove spoznaje svijeta i svje-
tovnih inidaba, da se ovo tovie pokazuje tek pomou
redukcije i da ista psihologija nije nita nego beskona-
no m u k o t r p n i p u t prave i iste samospoznaje; u tome me-
utim sadrana je spoznaja ljudi kao spoznaja njihova o-
sobnog ili duevnog istinskog bitka i ivota, te u daljnjem
slijedu ne m a n j e spoznaja svijeta; zatim istinski bitak svi-
jeta koji naelno nikada ne moe dohvatiti nikakva pozi-
tivna znanost, ma kako da je uspjena. to ona naziva spo-
znajom svijeta, to je spoznaja stvari svijeta, njihovih ro-

240
dova i vrsta, njihovih povezanosti i odvojenosti, njihovih
p r o m j e n a i nepromjenljivosti, njihovih zakona trajnog bit-
ka u preobraaju promjene, njihove sveobuhvatne struk-
ture, oblika i njihove zakonitomjernosti na koju je vezan
sav bitak stvari. Meutim, sve n j e n e spoznaje, sva n j e n a
pitanja i odgovori, sve n j e n e hipoteze i obistinjavanja sto-
je ili se kreu na osnovi u n a p r i j e d danog svijeta; svijet
je stalna pretpostavka, a pitanje je samo to je on, to
m u pripada u toku indukcija od poznatog u nepoznato.
Svijet, to nije neka hipoteza u smislu kao to jedino hipo-
teze i m a j u smisao za pozitivnu znanost, npr. kao hipoteze
o strukturi sistema Kumovske slame sve hipoteze pozi-
tivnosti upravo su hipoteze na osnovi hipoteze svijet za
koju bi bilo protusmisleno traiti neko utemeljenje pozi-
tivno znanstveno u istom smislu. Ustvari, tek iz transcen-
dentalne psihologije ili filozofije moemo vidjeti i razu-
m j e t i to ovdje nedostaje kao propitivanje hipoteze svi-
jet, to je to i to zahtijeva da se ona stavi u pitanje.
Svi mi kao fungirajui subjekti potpuno smo izvante-
matski, u stanovitoj m j e r i zaboravljeni, a u i iz njihova
fungiranja svijet je za nas, izvan valjanosti sa svakida-
n j i m sadrajem koji u n a m a dobiva smisao i d a j e smisao.
Ne smije se rei da je u obliku empiristike spoznajne
teorije nakon Lockea davno bila otkrivena fungirajua
subjektivnost. Jer ili je to bila psihologija pozitivnosti ko-
ja je govorila o ljudima kao fungirajuim subjektima, za-
tim pretpostavila tlo svijeta i kretala se u krugu; ili je
ona doista to tlo stavila u pitanje, kao H u m e koji je u
tome bio puno radikalniji nego Kant, zatim nas bacila u
paradoksni solipsizam i skepticizam te u svakom sluaju
u punu nerazumljivost bitka svijeta. Razlog nam je postao
jasan. Problem valjanosti tla svijeta kao svijeta, koji jest
to to jest iz zbiljske i mogue spoznaje, iz zbiljske i mo-
gue fungirajue subjektivnosti, openito se bio javio. Ali
valjalo je prevladati silne tekoe da bi metoda epoh i
redukcije ne samo poela nego da bi se dovela do svojega
punog samorazumijevanja i time tek otkrila apsolutno
fungirajua subjektivnost ne kao ljudska, nego kao subjek-
tivnost koja se sama objektivira u ljudskoj subjektivnosti
ili prvenstveno u n j o j .

Kao to pritom spoznajemo, naivno je antropoloki

svjetovno ostajati pri subjekt-objekt-korelaciji i fenome-
noloka pokazivanja mojih prvih spisa krivo tumaiti kao
pokazivanja te korelacije. To znai biti slijep upravo za

241
velike probleme te paradoksije, da je ovjek, i u zajedni-
tvu ovjeanstvo, subjektivnost za svijet i istodobno da
treba biti u njemu objektivno svjetovan. Svijet, koji za
nas postoji, svijet je koji u naem ljudskom ivotu ima
smisao i koji za nas dobiva uvijek novi smisao, smisao
i valjanost. To je istinito, a istinito je takoer da p r e m a
spoznaji za nas ljude na vlastiti bitak prethodi bitku svi-
jeta, ali stoga ne prema zbiljnosti bitka. Meutim, trans-
cendentalna korelacija izmeu subjektivnosti, koja u trans-
cendentalnom ivotu konstituira svijet, i samoga svijeta,
kao svijeta koji se u ivotnoj zajednici transcendentalne
intersubjektivnosti stalno unaprijed naznauje i obistinja-
va kao ideja pola, nije zagonetna korelacija koja protjee
u samome svijetu. U konkretnosti transcendentalne inter-
subjektivnosti, u n j e n o j univerzalnoj ivotnoj povezanosti
lei pol odnosno sistem pojedinanih polova koji znai
svijet, tono tako zatvoren kao intencionalna predmetnost
kao to je u bilo kojoj intenciji n j e n a predmetnost jedno-
stavno neodvojiva od njene relativne konkretnosti. Sve do-
sadanje rasprave o idealizmu i realizmu jo nisu prodrle
do svijesti pravoga problema, koji traen iza svih spoznaj-
nih teorija lei pak neotkriven, a kamoli da bi one shvati-
le transcendentalnu redukciju u n j e n o m tekom smislu
ulaznih vrata u pravu samospoznaju i spoznaju svijeta.

Ipak, sada e n a m se jo postaviti p i t a n j e kako zapra-

vo ista psihologija, koja je s transcendentalnom subjek-
tivnou napustila tlo svijeta, moe sluiti psihologu u
njegovu pozitivnom radu upravo na tom tlu. Njega ne in-
teresira transcendentalna unutranjost, nego u n u t r a n j o s t
koja postoji u svijetu, njega interesiraju ljudi i ljudske
zajednice koji se pojavljuju u svijetu i kada on govori o
duevnom ivotu i svojstvima osobe i kada postavlja ili
bi postavio slina pitanja za zajednice, tada misli samo
ono to se realno pojavljuje u svijetu, misli ono to se
odigrava u realnim ljudima i ono iskusivo u njihovoj
l j u d s k o j samosvijesti pomou samoiskustva bez predra-
suda, a u pogledu drugih pomou tueg iskustva. Za to
je dostatan prvi stupanj epoh i redukcije koji mi jo
nismo priznali kao istinski transcendentalnu redukciju ili
kao ono prvo u nekom viem samoosvjetenju. Ljudi se
u svojem l j u d s k o m ivljenju odnose na n j i m a samima va-
ljane realnosti, psiholog ne smije pustiti da suvrijedi to
to oni dre za realno itd. I zar tada psiholoki ili psiho-

242
fizioloki dualizam nema svoje iskustveno pravo ipak za
svijet, m a to ovaj transcendentalno svagda znaio i zar
postavljanje zadae psihologije ovjeka i ivotinja nema
pravo p r e m a analogiji prirodoznanstvenog postavljanja
zadae?
Stara iskuenja v r a a j u se ponovno; neovisno o nael-
nim prigovorima s kojima smo poeli u vezi s lokaliza-
cijom i kauzalnou, o v d j e prije svega valja rei da tek
pomou apsolutne lienosti predrasuda, koja se postie
nenadmanim radikalizmom pune transcendentalne epoh,
postaje mogue zbiljsko osloboenje od tradicionalnih is-
kuenja, a to znai da j e tek tada, u posjedu totaliteta
onog subjektivnog u kojemu su ovjek, intencionalno-
-unutranje povezane ljudske zajednice i svijet u kojemu
oni ive, sami intencionalno predmetno sadrani, osposo-
bljen da vidi i sistematski istrai ono to smo oznaili kao
kako naina danosti. Upravo tek time moglo se otkriti da
je svaka svjetovna danost danost u kako horizonta, da su
u horizontima implicirani daljnji horizonti i da konano
sve to je svjetovno dano sa sobom nosi horizont svijeta i
da samo time postaje kao svjetova svjestan. W. James je,
koliko znam, bio jedini koji je pod nazivom fringes upo-
zorio na fenomen horizonta, ali kako je on to mogao ispi-
tati bez fenomenoloki dobivenog razumijevanja intencio-
nalnih predmetnosti i implikacija? Ako se pak to dogaa,
ako se svijest svijeta oslobaa od n j e n e anonimnosti, tada
se ve vri prodor u transcendentalno. A ako se to dogo-
dilo i ako se dohvatilo transcendentalno radno polje kao
polje totalne i univerzalne subjektivnosti, tada se u po-
vratku u prirodni, premda ve sada ne vie naivni stav
n a d a j e ono udno: da due ljudi n a p r e t k o m fenom enolo-
kog istraivanja dospijevaju u zasebno kretanje svoga
vlastitog duevnog sadraja. Jer, svaka nova transcenden-
talna spoznaja preobraava se u bitnoj nunosti u oboga-
ivanje sadraja ljudske due. tovie, j a sam kao trans-
cendentalno ja isto koje je u svjetovnosti ljudsko ja.
to je u ljudskosti meni bilo skriveno, j a otkrivam u tran-
scendentalnom istraivanju. Ovo samo j e svjetsko-povije-
sni proces, ukoliko ono povijest konstitucije samoga svi-
jeta ne obogauje samo za neku novu znanost, nego uko-
liko u svemu i svakome obogauje sadraj svijeta; sve
svjetovno ima svoje transcendentalne ko relate, sa svakim
novim otkriem to su za istraivae ljudi, za psihologe no-
va odreenja ovjeka u svijetu. Takva odreenja ovjeka

243
i svijeta ne moe otkriti nikakva pozitivna psihologija, ko-
j a ne raspolae transcendentalnom psihologijom koja ve
stoji u djelu. To je sve jasno, a ipak paradoksno za sve
nas koji smo odgojeni u starim misaonim navikama sto-
ljea i dijelom tisuljea. To pokazuje na novi nain kao
bezdan duboku razliku izmeu matematike, izmeu svake
apriorne znanosti o svijetu i fenomenologije kao apriorne
psihologije, t j . kao bitne nauke o transcendentalnoj sub-
jektivnosti. Apriori prirode prethodi bitku svijeta, ali
ne tako da bi spoznajni napreci u matematskom apriori ju
mogli utjecati na sam bitak prirode. Priroda je o sebi ona
koja ona jest, a o sebi je ona matematska toliko koliko
mi znamo ili ne znamo matematike, to je sve unaprijed
odlueno kao ista matematika i kao sama priroda. Tako
prema vladajuoj i prirodnu znanost stoljea vodeoj hi-
potezi. Ali za svijet kao svijet koji sadri i duhovna bia
bitak unaprijed je protumisao, tu je nezamisliv neki Lap-
laceov duh. Ideja ontologije svijeta, ideja neke objektivne
univerzalne znanosti o svijetu, koji bi iza sebe imao neki
univerzalni apriori p r e m a kojemu bi more geometrico bio
spoznatljiv svaki mogui faktini svijet ova ideja koja
zavodi jo Leibniza je nonsens. Za carstvo dua nael-
no ne postoji takva ontologija, ne postoji nikakva znanost
tipa fizikalistiko-matematskog ideala, p r e m d a je duevni
bitak mogue istraiti u transcendentalnoj univerzalnosti
i potpuno sistematski te u naelnoj bitnoj openitosti u
obliku apriorne znanosti. Fenomenologija nas oslobaa
starog objektivistikog ideala znanstvenog sistema, teoret-
skog oblika matematske prirodne znanosti, i p r e m a tome
oslobaa nas od ideje neke ontologije due koja bi mogla
biti analogon fizici. Samo sljepoa za transcendentalno,
kako se ono moe iskustiti i spoznati samo pomou feno-
menoloke redukcije, ini moguim ponovno oivljavanje
fizikalizma u naem dobu u preobraenom obliku lo-
gicistikog matematicizma, tog n a p u t a n j a od povijesti na-
ma postavljene zadae filozofije iz posljednjeg uvida i iz
apsolutne univerzalnosti u kojoj ne smije biti nikakvih
nepitanih pitanja, nikakvih nerazumljivih samorazumlji-
vosti. Fizikalizam nazvati filozofijom to znai samo ekvi-
vokaciju izdati za realiziranje naih spoznajnih neprilika
u kojima stojimo nakon Humea. Priroda se moe misliti
kao definitna raznolikost i ta se ideja moe hipotetski po-
loiti u temelj. Ali, ukoliko je svijet spoznajni svijet, svi-

244
jet svijesti, svijet s ljudima, za n j je takva ideja protusmi-
saona u nenadmaivoj m j e r i .

73. Zakljuak: Filozofija kao ovjeno samoosvje-

tenje, samoozbiljenje uma1

Zadaa k o j u filozof sebi postavlja, njegov ivotni cilj

koji on postavlja kao filozof: univerzalna znanost o svije-
tu, univerzalno, k r a j n j e znanje, univerzum istina o sebi
svijeta, svijeta o sebi. Kako stoji s tim ciljem i moguno-
u njegova postizanja? Mogu li ja poeti nekom istinom
nekom k r a j n j o j istinom? K r a j n j a istina, u kojoj ja mo-
gu iskazati neto o biu o sebi, bez s u m n j e izvjestan kraj-
nosti? Ako ja ve imam takve neposredno evidentne is-
tine, onda bih mogao posredno izvesti moda nove istine.
Ali gdje ih imam? Da li mi je bilo koje bie o sebi pomou
neposrednog iskustva tako bez s u m n j e izvjesno da bih
prema tome mogao iskazati neposredne istine o sebi des-
kriptivnim pojmovima koji se neposredno prilagoavaju
iskustvu, sadraju iskustva? A kako stoji sa svim i svakim
iskustvom svjetovnoga, iskustvom o tome to neposredno
imam izvjesno kao prostornovremenski postojee? To je
izvjesno, ali se ta izvjesnost moe modalizirati, to moe
postati sumnjivo, moe se u nastavku iskustva razrijeiti
u priin: nikakav neposredni iskustveni iskaz ne d a j e mi
bie kao ono to je ono o sebi, nego neto u izvjesnosti
pomiljeno to se mora obistiniti u p r o m j e n i moga isku-
sujueg ivota. Ali p u k o obistinjavanje, koje poiva u sklad-
nosti zbiljskoga iskustva, ne titi od mogunosti priina.

Iskusujui, uope ivei kao ja (mislei, vrednujui,

djelujui), ja sam nuno ja koje ima svoje ti, svoj mi i
vi, ja linih zamjenica. I isto tako sam nuno ja i mi smo
nuno u jastvenoj zajednici korelati svega onoga to oslo-
vljavamo kao svjetovno bie, to u oslovljavanju, u ime-
novanju i u raspravljanju, u spoznajnom obrazlaganju uvi-
jek pretpostavljamo kao zajedniki iskusivo, kao ono to
je u zajednici svjesnog ivota, ne kao individualno izolira-
nog, nego u n u t r a n j e ujedinjenog svjesnog ivota, za nas
tu, to je zbiljsko, to za nas vrijedi. Ali svagda jednako
tako da je svijet na zajedniki svijet, da je nuno u valja-

1
Tekst ovoga paragrafa njemaki izdava stavio je na kraj
knjige koja u izvornom obliku zavrava s 72. Taj tekst potje-
e iz Husserlova rukopisa K III 6. (nap. prev.)

245
nosti bitka; ipak u pojedinanome ja mogu s mojim dru-
gima tako slino dospjeti u proturjenost, pasti u s u m n j u
i u negaciju bitka, kao sa samim sobom. Kako i gdje ja
pak imam na k r a j u bie o sebi? Iskustvo, zajedniko is-
kustvo, uzajamna k o r e k t u r a jednako tako ni vlastito osob-
no iskustvo i autokorektura nita ne mijenja na relativno-
sti iskustva, ono je i kao iskustvo zajednice relativno te
su na t a j nain i svi deskriptivni iskazi nuno relativni i
svi su mogui zakljuci, deduktivni ili induktivni, relativni.
Kako miljenje moe pruiti drugo nego relativne istine?
ovjek svakidanjeg ivota ipak nije bez uma, on je mi-
slee bie, on ima kathlou nasuprot ivotinji, on otuda
ima govor, opis, on zakljuuje, postavlja pitanja istine,
obistinjava, argumentira i u m n o se odluuje ali ima li
za njega itava ideja istina o sebi neki smisao? Zar nije
to, i korelativno bie o sebi, filozofski pronalazak? Ali ipak
ne fikcija, ne suvini i beznaajni pronalazak, nego takav
pronalazak koji uzdie ovjeka na novi stupanj odnosno
koji je pozvan da uzdigne ovjeka u novoj historinosti
ovjenog ivota ija je entelehija ta nova ideja i n j o j do-
dijeljena filozofska ili znanstvena praksa, metodika novo-
vrsnog znanstvenog miljenja.

Ono o-sebi znai isto toliko kao objektivno, u najma-

n j u r u k u tako kao to se u egzaktnim znanostima ono ob-
jektivno suprotstavlja samo subjektivnome, posljednje kao
ono to treba da samo indicira ono objektivno ili u emu
se ono objektivno treba samo pojaviti. Ono je samo feno-
men objektivnoga, a iz fenomena spoznati ono objektivno
i odrediti u objektivnim pojmovima i istinama, to je za-
daa.
Ali, smisao toga postavljanja zadae i njegovih pretpo-
stavaka, dakle pretpostavke sve metode, nije nikada ozbilj-
no promiljen i sm istraen na znanstveni nain, na na-
in p o s l j e d n j e odgovornosti; tako malo da se ak nije ui-
nilo jasnim da je smisao prirodoznanstvene objektivnosti
odnosno prirodoznanstvene zadae i metode u osnovi bit-
no drukiji nego smisao duhovnoznanstvene zadae i me-
tode. To vrijedi kako za takozvane konkretne duhovne
znanosti tako i za psihologiju. Od psihologije se zahtijeva-
la ista objektivnost kao i od fizike, a upravo je time bila
sasvim nemogua psihologija u p u n o m i vlastitom smislu;
jer, objektivnost prema vrsti prirodoznanstvene objektiv-
nosti upravo je protusmisao za duu, za subjektivnost ka-

246
ko individualnu, pojedinanu osobu i pojedinani ivot,
tako i za drutvenopovijesnu, socijalnu u najirem smislu.
To je posljednji smisao prigovora koji se mora uiniti
filozofiji svih vremena s izuzetkom filozofije idealizma
koja dakako p r o m a u j e metodu da ona nije mogla pre-
vladati naturalistiki objektivizam koji je od poetka bio
i neprestano ostao vrlo prirodno iskuenje. Kao to je re-
eno, tek idealizam u svim svojim oblicima pokuava se
dokopati subjektivnosti kao subjektivnosti i udovoljiti to-
me da svijet nije nikada subjektu i zajednicama subjeka-
ta drukije dan nego kao svijet, koji im sa svagdanjim
sadrajem iskustva subjektivno relativno vrijedi, i kao
svijet koji u subjektivnosti i iz n j e poprima uvijek nove
preobraaje smisla te da je i apodiktiki u s t r a j n o uvje-
renje o jednom i istom svijetu k a o svijetu koji se na iz-
mjenian nain subjektivno prikazuje motivirano isto u
subjektivnosti iji smisao sam svijet, zbiljski postojei
svijet nikada ne prekorauje subjektivnost koja ga proiz-
vodi. Ali idealizam je uvijek bio prebrz sa svojim teorija-
ma i veinom se nije mogao osloboditi tajnih objektivisti-
kih pretpostavaka ili je kao spekulativni idealizam pre-
skoio zadau da konkretno i analitiki propita aktualnu
subjektivnost kao subjektivnost koja u valjanosti ima ak-
tualni fenomenalni svijet u zornosti to pravo razumlje-
no nije nita drugo nego da izvri fenomenoloku reduk-
ciju i da u igru stavi transcendentalnu fenomenologiju. Ta-
ko se uostalom objanjava zato fenomenologiju koju sam
ja izgradio nazivam transcendentalnom i zato u n j o j go-
vorim o transcendentalnoj subjektivnosti. Jer, ako Kant
pomou svoje Kritike uma staroj rijei daje novi smisao,
onda se brzo moemo uvjeriti u to da, paljivo promatra-
no, sasvim drugi idealizam Berkeleya i Humea, te svaki
idealizam uope, ima isto tematsko polje i da u n j e m u
samo postavlja razliito usmjerena pitanja.

Um je ono specifino ovjeka kao bia koje ivi u osob-

nim djelatnostima i habitualnostima. Kao osobni t a j ivot
je stalno bivanje u stalnoj intencionalnosti razvitka. U
tom ivotu bivajue je sama osoba. Njen bitak je nepre-
stano bivanje, a to kod korelacije pojedinano-osobnog i
zajedniki-osobnog bitka vrijedi za oboje, za ovjeka i je-
dinstvena ljudstva.
Ljudski osobni ivot protjee u stupnjevima samoos-
vjetenja i samoodgovornosti, od odijeljenih, povremenih

247
akata toga oblika do s t u p n j a univerzalnog samoosvjete-
n j a i samoodgovornosti te do svjesnog dohvaanja ideje
autonomije, ideje odlunosti volje, da svoj cjelokupni o-
sobni ivot oblikuje u sintetsko jedinstvo ivota u univer-
zalnoj samoodgovornosti; korelativno da ozbilji sama se-
be u istinsko ja, da sama sebe oblikuje u slobodno, auto-
nomno ja, koje trai da ozbilji n j e m u uroeni um, tenju
da bude vjeran sam sebi, da kao um-ja moe ostati iden-
tian sa sobom; to m e u t i m u nerazdvojnoj korelaciji za
pojedinane osobe i zajednice, pomou njihove u n u t r a n j e
neposredne i posredne povezanosti u svim interesima
povezano u skladnosti i sukobu i u nunosti da pusti
da pojedinano-osobni u m samo kao zajedniki-osobni um,
i obrnuto, doe do sve savrenijeg ozbiljenja.
Univerzalno apodiktiki utemeljena i utemeljujua zna-
nost izvire pak kao nuno najvia funkcija ovjeanstva,
kao to sam rekao, naime funkcija omoguavanja njegova
razvitka u osobnu i sveobuhvatnu ovjenu autonomiju
ideja koja ini pogonsku snagu ivota najvieg s t u p n j a o-
vjeanstva.
Tako filozofija nije nita drugo nego racionalizam, pot-
puno i sasvim, ali prema razliitim stupnjevima kretanja
od intencije i ispunjenja u sebi razlueni racionalizam,
ratio u stalnom k r e t a n j u samoosvjetljenja, poev od pr-
vog proboja filozofije u ovjeanstvo kojega je uroeni
u m p r i j e toga bio jo sasvim u s t a n j u zatvorenosti, none
tame.
Grka filozofija u svome poetnom stadiju oznaava sli-
ku zore, prvo osvjetljenje pomou prve spoznajue kon-
cepcije bia kao univerzuma, kao svijeta bia, i ubrzo
slijedei, u subjektivnom u s m j e r e n j u pogleda, korelativno
otkrie odavno poznatog ovjeka kao subjekta svijeta, ali
kao t a j s u b j e k t ovjek u ovjeanstvu koji se u svojemu
u m u odnosi na cjelinu bitka i na sama sebe. Povijest fi-
lozofije u izvanjski historijskoj uenosti, u n j e n o m usmje-
r e n j u pogleda na u svijetu postojee l j u d e i na filozofije
kao teoretske tvorbe (sisteme stavova), kulturni je lik me-
u ostalim likovima, a u svojem izvanjskom izblijedjelom
slijedu b i v a n j a (koji ona lucus a non lucendo naziva
razvitak) kauzalni je proces koji p r o t j e e u svijetu, u nje-
govoj p r o s t o r n o j vremenosti.
Ali iznutra promatrano to je r v a n j e generacija filozo-
fa koje ive i nastavljaju ivjeti u duhovnoj zajednici
247
nosilaca toga duhovnog razvitka u stalnom rvanju pro-
buenog u m a da doe samome sebi, svojemu samorazu-
mijevanju, u m u koji sam sebe konkretno razumije i to
kao postojei svijet, kao svijet koji postoji u svojoj ita-
voj univerzalnoj istini. Filozofija je racionalna znanost u
svim svojim likovima, to je tautologija. Ali ona je u sve-
m u na putu vioj racionalnosti, ona je racionalnost koja
se, otkrivajui uvijek ponovno svoju nedostatnu relativ-
nost, dalje kree u trudu, u h t i j e n j u za postizanjem istin-
ske i pune racionalnosti. Ona meutim konano otkriva da
je ova u beskonanome leea ideja, a u injenici nuno
na putu; ali i da ovdje postoji konani lik koji je istodob-
no poetni lik novovrsne beskonanosti i relativnosti; to
pak u dvostrukom smislu otkria koji historijski oznaa-
va dvojake epohe poetka i nastavka.
Kao prvo, onu u kojoj se otkriva zahtjev za apodikti-
nou prvi put ga zasvjetljujui u volju preuzima hi-
storijski pojedinana filozofska linost: to jest Descartes
kao inicijator historijske epohe novoga vijeka. Otkrie od
vremena do vremena potone, zapada u krivo tumaenje,
ali ono je, vrei u t j e c a j u znanostima racionalizma, u nje-
govim apriornim i empirijskim znanostima, i u krivom
t u m a e n j u relativno plodno. Svijest nedostatnosti te filo-
zofije budi reakciju, neovisno o senzualistilcoj i konano
skeptikoj reakciji (Hume), Kan tovu i narednu transcen-
dentalnu filozofiju u kojoj ipak ne postaje budan tran-
scendentalni pramotiv koji je proistekao iz zahtjeva apo-
diktinosti.
Plima i oseka historijskih kretanja, ponovno ojaava-
jui empiristiki senzualizam i skepticizam, ponovno oja-
avajui racionalizam starije znanstvenosti, njemaki ide-
alizam i reakcija spram njega sve to u j e d n o karakteri-
zira prvu epohu epohu itavog novoga vijeka. Druga
epoha je obnovljeni poetak, kao ponovno preuzimanje
kartezijanskog otkria, temeljnog zahtjeva apodiktinosti,
a u n j e m u pomou promijenjene historijske situacije (e-
m u pripadaju itavi sudbonosni razvoji i filozofije prve
epohe) n a r a s t a j u snage motivacije, radikalno promiljanje
pravog i neizgubivog smisla apodiktinosti (apodiktinost
kao temeljni problem), pokazivanje istinite metode apo-
diktiki utemeljene i apodiktiki n a p r e d u j u e filozofije
u tome otkrie radikalne suprotnosti onoga to se obino
naziva apodiktika spoznaja s onim to u transcendental-
nom smislu naznaava pratio i prametodu sve filozofije.

249
 Upravo time poinje filozofija najdubljeg i najuniverzalni-
jeg samorazumijevanja filozofirajueg ego kao nosioca ap-
solutnog uma koji dolazi samome sebi, istoga kao onoga
koji u svojemu apodiktikome bitku za sama sebe impli-
cira susubjekte i sve mogue sufilozofe, otkrie apsolutne
intersubjektivnosti (objektivirane u svijetu kao sveljud-
stvo) kao one u kojoj je u m u pomraenju, u osvjetljenju,
u k r e t a n j u kao dan svijetlog samorazumijevanja u besko-
nanom progresu; otkrie nunog konkretnog naina bitka
apsolutne (u posljednjem smislu transcendentalne) subjek-
tivnosti u transcendentalnom ivotu stalne konstitucije
svijeta, te korelativno s time novo otkrie postojeeg svi-
jeta, iji smisao bitka kao transcendentalno konstituira-
ni smisao za ono to se na ranijim stupnjevima nazivalo
svijet i istina svijeta, spoznaja svijeta, podaje novi smi-
sao; a upravo u tome i (otkrie nunog konkretnog naina
bitka apsolutne subjektivnosti u) ljudskom opstanku, nje-
govu opstanku u prostorno-vremenski unaprijed danom
svijetu kao samoobjektiviranje transcendentalne subjek-
tivnosti i njena bitka, njena konstituirajueg ivota, u dalj-
n j e m slijedu posljednje samorazumijevanje ovjeka kao
odgovornoga za svoj vlastiti ljudski bitak, njegovo samo-
razumijevanje kao bitak u pozvanosti za ivot u apodikti-
nosti ne samo apstraktno i bavei se apodiktikom zna-
nou u obinom smislu nego subjektivnost koja svoj
cjelokupni konkretni bitak ozbiljuje u apodiktikoj slo-
bodi k apodiktikom umu, k n j e n o m u m u u svemu dje-
latnom ivotu u kojem u m u je ona ovjeanstvo; kao
to je reeno, razumijevajui sebe kao u m n o razumijeva-
juu, da je ona u m n a u umnom h t i j e n j u , da to znai be-
skonanost ivljenja i stremljenja umu, da u m znai upra-
vo to kamo ovjek kao ovjek hoe u svojoj unutranjosti,
to ga jedino moe zadovoljiti, uiniti blaenim, da um
ne doputa nikakvo razlikovanje u teoretski, praktini
i estetski u m i to mu drago, da biti ovjek znai biti
teleoloki i trebati-biti te da ta teleologija vlada u svemu
i svakom jastvenom djelovanju i namjeri, da ona u sve-
mu pomou samorazumijevanja moe spoznati apodiktiki
telos i da ovo spoznavanje posljednjeg samorazumijevanja
nema drugi lik nego samorazumijevanje p r e m a apriornim
principima kao samorazumijevanje u obliku filozofije.

250
 POGOVOR

FENOMENOLOKI POKRET I TRANSCENDENTALNA

SUBJEKTIVNOST

O sredinjim temama Husserlova djela Kriza evropskih

znanosti i transcendentalna fenomenologija, kao to su na-
turalizam, objektivizam, matematicizam i tehnicizam no-
vovjekovne znanosti na jednoj strani a izvorni svijet i-
vota, povijesno miljenje i problem prevladavanja kako
krize evropskih znanosti tako nihilizma moderne i ope.
nito krize suvremena ljudstva na drugoj strani, napisane
su u posljednje vrijeme tolike studije i knjige, da je o
n j i m a u ovom pogovoru nemogue a i suvino, referira-
ti. Umjesto toga ukazujem na najznaajnije novije naslo-
ve,1 a sam Pogovor u iskoristiti da itatelja uvedem u
1
Jacques Derrida: Husserls Weg in die Geschichte. Mn-
chen 1987.
Werner Marx: Die Phnomenologie E. Husserls. Mnchen
1987.
David Carr: Interpreting Husserl... Dordrecht 1987.
Karl-Heinz Lembeck: Gegenstand Geschichte ... Dordrecht
1988.
Elisabeth Strker: Husserls transzendentale Phnomenolo-
gie. Frankfurt 1987.
Elisabeth Strker: Phnomenologische Studien. Frankfurt
1987.
Ernst Wolfgang Orth (ed.): Profile der Phnomenologie.
Zum 50. Todestag von E. Husserl. Freiburg 1989.
Rudolf Bernet/Iso Kern/Eduard Marbach: Edmund Hus-
serl. Darstellung seines Denkens. Hamburg 1989.
Antonio F. Aguirre: Die Phnomenologie Husserls im Li-
chte ihrer gegenwrtigen Interpretation und Kritik. Darmstadt
1982.
Rdiger Welter: Der Begriff der Lebenswelt. Mnchen 1986.
Karl Schuhmann: Husserls Staatsphilosophie. Freiburg 1988.

251
fenomenoloki pokret i da prikaem neke nove m o m e n t e
u filozofskom razvitku E d m u n d a Husserla, posebno u vri-
jeme n a s t a j a n j a ovoga djela, zatim da naznaim smisao i
zadau fenomenoloke metode, da pokaem povezanost
transcendentalne fenomenologije i psihologije, te njihovu
ulogu u razumijevanju transcendentalne subjektivnosti i
svijeta ivota nasuprot kako romantiarskoj mati i mi-
stici iracionalizma, tako i objektivistikom racionalizmu i
fizikalizmu, te njihovu oivljavanju u raznim oblicima do-
minantnog miljenja naega doba od logikog pozitivizma
i scijentizma do metateorije i metodskog anarhizma. U
skladu s tim Pogovor se dijeli u dva poglavlja: 1. Ed-
m u n d Husserl i fenomenoloki pokret i 2. Transcendental-
na fenomenologija i fenomenoloka psihologija.

1. Edmund Husserl i fenomenoloki pokret

E d m u n d Husserl je roen 8. travnja 1859. godine u

Prostejovu (njem. Prossnitz) u Moravskoj. Prezime Hus-
serl potjee od eke rijei husika (to znai guskica) a
nosile su ga ve generacije idovskih obitelji u Prostejo-
vu. Edmundov otac Abraham Adolf Husserl bio je trgovac
suknom i nije bio strogo vjeran idovskoj religiji. Iako
je idovska opina u Prostejovu bila najvea u Moravskoj,
Abraham Husserl je sina E d m u n d a dao u gradsku kolu
da bi imao slobodan put za studij, dok je dvije godine
stariji sin Heinrich trebao dalje voditi oev duan, koji
je n a k o n oeve smrti 1884. pak preuzeo n a j m l a i sin Emil.
U jesen 1868. mali Edmund je doao u Be, gdje je
1876. maturirao na njemakoj gimnaziji i u jesen iste go-
dine u Leipzigu zapoeo studij astronomije, matematike,
fizike i filozofije. Tu je upoznao devet godina starijeg T.
G. Masaryka, kasnijeg predsjednika ehoslovake republi-
ke, koji j e Husserlu svratio pozornost na poetke novo-
vjekovne filozofije na Descartesa, Leibniza i engleski
empirizam i posebno na Franza Brentana, koji e kasni-
je imati odluno znaenje za Husserlov d a l j n j i filozofski
razvitak. Nakon Leipziga Husserl je od 1878. do 1881. stu-
dirao u Berlinu matematiku kod Karla Weierstrassa a fi-
lozofiju kod Friedricha Paulsena, zatim na Sveuilitu u
Beu gdje 1882. svoj studij zavrava p r o m o c i j o m iz mate-
matike i ponovno susree Masaryka. Nastavljajui svoje
filozofske studije Husserl je tek 1886. u Beu sluao pre-
davanja Franza Brentana za koja u svojim Sjeanjima

252
kae, da je iz n j i h prije svega dobio uvjerenje, koje ga
je ohrabrilo da izabere filozofiju kao ivotni poziv, naime
uvjerenje da je i filozofija polje ozbiljna rada. 2
O Franzu Brentanu i njegovoj deskriptivnoj psihologiji
Husserl, kao to emo jo vidjeti, govori i u djelu to je
pred nama, dakako sa stajalita svoje transcendentalne
fenomenologije ponajvie kritiki. Ovdje meutim valja
istaknuti, da bez Brentana i njegove preporuke E d m u n d a
Husserla svojemu drugome velikom ueniku Carlu Stump.
fu, da ga habilitira na Sveuilitu u Halleu, moda uope
ne bi bilo Husserlove fenomenologije subjektivnosti, jer
Brentanova psihologija i Stumpfove analize tonske osjetil-
nosti p r i p r e m a j u tlo za Husserlovu fenomenologiju.
Na filozofskom fakultetu Sveuilita u Halleu Husserl
se habilitirao 1887. s temom O p o j m u broja. Time je ute-
meljena Filozofija aritmetike koja je kao prva Husser-
lova knjiga objavljena 1891. Time je zapravo zapoelo Hus-
serlovo rvanje s ozbiljenjem smisla i zadae filozofiranja
p o t k r a j 19. stoljea, o emu e pisati u svojim Logikim
istraivanjima. U Halleu je ostao do 1901. kada je-objavio
i II. svezak toga uvenog djela. Odlukom pruskog ministar-
stva za nastavu Husserl je te iste godine dobio izvanredni
ordinarijat na Sveuilitu u Gttingenu.
Usprkos tekoama u vezi s pozivom i otporom Filo-
zofskog fakulteta Husserlovu dolasku na Sveuilite u Gt-
tingenu, Husserl se u Gttingenu ipak osjeao kao prepo-
roen u divnom znanstvenom ivotu koji je, kako je u
studenome 1901. pisao A. Meinongu, zatekao na tamo-
n j e m univerzitetu i posebno u prirodoznanstvenim krugo-
vima misli na matematiara Davida Hilberta, E r h a r d a
Schmidta i dr. Tu su i njegovi prvi uenici W. E. Hocking,
H. Dingler i D. Mahnke.
Fenomenoloki pokret, meutim, ne nastaje u grupi
uenika okupljenih oko uitelja poput ostalih filozofskih
kola, pa ni danas nije zatvorena kola, jer se razvijao kao
pokret i ostao takvim. Nastao je zapravo poetkom naega
stoljea kada su uenici Theodora Lippsa, tzv. rani min-
henski fenomenolozi (Johannes Daubert, Alexander Pfn-
der, Moritz Geiger, Adolf Reinach, a od 1906. i Max Sche-

2
Citirano prema Hans Rainer Sepp (ed.): Edmund Husserl
und die phnomenologische Bewegung. Zeugnisse in Text und
Bild. Freiburg 1988, str. 132.

253
1er) upoznali Logika istraivanja i uspostavili s u r a d n j u s
Husserlom. 1904. Husserl osobno posjeuje Mnchen, dri
predavanje i i z m j e n j u j e misli s Pfnderom. Ve tada do-
laze do izraaja ne samo podudarnosti u njihovim shvaa-
n j i m a fenomenologije nego i razlike, koje e odvajati min-
hensku fenomenologiju objektivizma od transcendental-
ne fenomenologije subjektivizma kako tada tako i u i-
tavu razvitku fenomenolokog pokreta do danas.
Godine 1905. kolege na Fakultetu u Gttingenu odbi-
j a j u Husserlovo u n a p r e e n j e u redovnog profesora zbog
nedostatka znanstvenog znaenja, tako da prusko mini-
starstvo za nastavu ponovno mora svladati otpor fakulte-
ta. Tom odlukom ministarstva o unapreenju Husserlu
je omogueno ne samo da prevlada s u m n j e i depresije, u
koje je tih godina bio zapao, nego i da oko sebe okupi i-
tavu plejadu znanstvenika i mislilaca iz razliitih znanstve-
nih podruja, koje je povezivao zajedniki cilj: izraditi fi-
lozofiju kao strogu znanost. Povezanost i suradnja s min-
henskom fenomenologijom dalje se razvijala. Kod Husser.
la se 1909. u Gttingenu habilitirao Adolf Reinach, pa su
zajedniki okupili niz mlaih filozofa kao to su Wilhelm
Schapp, Theodor Conrad, Hedwig Conrad-Martius, Jean
Hring, Dietrich von Hildebrand, Hans Lipps, Winthrop
Bell, Alexandre Koyr, Roman Ingarden, Adolf Grimme,
Fritz K a u f m a n n i Edith Stein, a neto kasnije Helmuth
Plessner i Arnold Zweig. Ve od 1906. Husserl je surai-
vao s Hugom von Hofmannsthalom, a zatim s marburkim
novokantovcem Paulom Natorpom i posebno s utemelji-
vaem duhovnih znanosti Wilhelmom Diltheyem, kojega
poznaje jo od 1905. S Diltheyem ga vezuje posebno tema-
tiziranje vlastite biti duevnosti nasuprot kauzalno-obja-
njavalakoj psihologiji pozitivizma. Naroito znaajnu su-
r a d n j u Husserl uspostavlja s pripadnikom jugozapadno-
n j e m a k e novokantovske kole Heinrichom Rickertom, u
ijem je asopisu Logos 1911. objavio svoju programat-
sku studiju Filozofija kao stroga znanost, da bi 1916.
naslijedio Rickertovu katedru za filozofiju na Sveuilitu
u Freiburgu im Breisgau.

Godina 1913. zauzima posebno m j e s t o u povijesti Hus-

serlova razvitka i fenomenolokog p o k r e t a openito. Te
godine zajedno s Pfnderom, Geigerom, Reinachom i Sche-
ierom Husserl poinje izdavati Jahrbuch f r Philosophie
und phnomenologische Forschung i u njegovu prvom

254
svesku o b j a v l j u j e prvu knjigu svojih Ideja za istu feno-
menologiju i fenomenoloku filozofiju u kojoj iznosi bitnu
novost i svojevrsnost svoje fenomenologije kao metode
koja pomou fenomenoloke epoh iskljuuje prirodnu
vjeru u svijet i pomou razliitih stupnjeva fenomenolo-
ke redukcije razlae s t r u k t u r u iste transcendentalne svi-
jesti i njenih naina danosti.
Dakle, 1916. Husserl prihvaa ponuenu profesuru u
Freiburgu i ve u oujku dri nastupno predavanje pod
naslovom Cista fenomenologija, njeno podruje istraiva-
n j a i n j e n a metoda. 3 Freiburg sada postaje sredite feno-
menolokog pokreta koji uzima maha u raznim znanosti-
ma od biologije do knjievnosti. Doivljaji rata, novi ue-
nici i osigurani temelji transcendentalne fenomenologije
ine fenomenoloki pokret ne samo svjetski poznatim ne-
go i najznaajnijim s m j e r o m suvremenog filozofiranja,
pred kojim su nestali razni izmi s kraja 19. stoljea i
poznati pravci filozofije kao to su novokantovstvo, histo-
rizam, naturalizam, pozitivizam i njihove kasnije struje.
Dvadesetih godina naega stoljea kroz Husserlove semi-
nare i predavanja proli su ne samo mnogi budui evrop-
ski mislioci kao to su Gerda Walther, Paul Ludwig Land-
sberg, Karl Lwith, Aron Gurwitsch, Franz Josef Brecht,
Felix Kaufmann, Max Horkheimer, Hans Reiner, Hans-
-Georg Gadamer, Theodor Celms, Hebert Spiegelberg, Ru-
dolf Carnap i Wilhelm Szilasi, nego i ameriki kao Mar-
vin Farber i Dorion Cairns, zatim japanski kao Hasime
Tanaba i Shuzo Kuki, pa eki i poljski. Svakako je meu
n j i m a bio najznaajniji Martin Heidegger, koji je kao pri-
vatni docent 1919. postao asistent u Filozofskom seminaru
u Freiburgu i, nakon izvanredne profesure 1923. u Mar-
burgu, 1928. na Husserlov prijedlog naslijedio njegovu ka-
tedru za filozofiju. Ostali Husserlovi asistenti bili su Lud-
wig Ferdinand Clauss, Oskar Becker i Arnold Metzger, a
privatni asistenti Edith Stein, Ludwig Landgrebe i Eugen
Fink.

Husserlovim emeritiranjem meutim nije prestalo nje-

govo djelovanje ni u Njemakoj, a posebno ne u Fran-
cuskoj i Engleskoj, pa zatim u Austriji, ehoslovakoj,
Poljskoj i Jugoslaviji.

3
To predavanje objavljeno je u Husserliana XXV, Dor-
drecht 1987.

255
 U prvom svjetskom ratu Husserlu je poginuo mlai sin
Wolfgang, a p r o m j e n e u poratnom drutvenom ivotu na-
le su izraza i u Husserlovim istraivanjima o praktinom
umu i etici. Otada je Husserl naprosto bio obuzet idejom
obnove evropske k u l t u r e i izgradnjom pojedinca kao oso-
be preko njegova zajednikog ivota u dravi do obnove
i izgradnje ovjeanstva pomou fenomenologije i fenome-
nolokog osvjetavanja i samoosvjetavanja uma. O tome
svjedoe Husserlovi rukopisi iz razdoblja izmeu dva ra-
ta, a posebice oni koji su nastali u toku i neposredno na-
kon prvog i pred poetak drugog svjetskog rata.
O posebnome znaenju fenomenologije za obnovu o-
vjeka, kulture, Evrope i ovjeanstva uope u to vrijeme
svjedoi i najvei ivi filozof i fenomenolog sadanjosti,
Hans-Georg Gadamer, koji u povodu pedesete godinjice
smrti E d m u n d a Husserla objanjava u kojem j e kontek-
stu on prvi put uo i kako je 1920. zvuala rije fenome-
nologija u raspravi m e u studentskim popravljaima
svijeta u vrijeme kada je Evropom kruila parola o pro-
pasti Zapada: Postojao je bezbroj prijedloga kako bi se
mogla spasiti Evropa, kae Gadamer i nastavlja, bila
su spomenuta imena kao Stefan George, Max Weber, Karl
Marx, Otto von Giercke, Kierkegaard i na k r a j u je netko
odluno rekao da je to u s t a n j u (uiniti) samo 'fenome-
nologija' 4 . Gadamer istie da je Husserl i vanjtinom iz-
gledao kao tipini tajni savjetnik epohe, samosvjestan,
sasvim proet svojom misijom. On je sasvim ozbiljno
svoj rad smatrao jedinim spasom svijeta pred propau,
naime pred propadanjem u smrtonosni skepticizam, rela-
tivizam i nihilizam. 5
Tom propadanju u smrtonosni skepticizam, relativi-
zam i nihilizam danas se suprotstavljaju svi zbiljski
predstavnici fenomenolokog pokreta, j e r n j i h i danas ne
karakterizira samo svojevrsna fenomenoloka metoda i
hermeneutika nego i praktino osvjetavanje i traenje
izlaza iz krize i nihilizma. Tako j e d a n drugi nekadanji
Husserlov uenik, Emmanuel Levinas, istie da se feno-
menologija ne bori samo protiv nihilizma jedne kulture
nego protiv konca svijeta. Kada Husserl u predveer-
je 1933. poinje s pisanjem svoga posljednog djela Kri-
za evropskih znanosti i transcendentalna fenomenologija,

* Citirano prela djelu navedenom u biljeci br. 2 str 4

5
Ibidem, str. 16.

256
onda kriza ne posvjedouje neku internu krizu njegove
fenomenologije, nego konac jedne kulture da uje nespo-
sobnost ljudi. I tko zna? moda, u predveerje 1933.
konac svijeta. 6
Istom prilikom, kada su govorili Gadamer i Levinas
o svojemu susretu s Husserlom i vlastitom vienju feno-
menologije, govorio je i Max Mller koji istie da je Ed-
mund Husserl nakon 1933. bio gotovo izoliran 7 i da mu
je Eugen Fink, odriui se svakog akademskog zvanja u
carstvu Adolfa Hitlera, ostao vjeran do smrti 1938.' Na-
suprot tome Martin Heidegger je u travnju 1933. postao
rektor Sveuilita u Freiburgu, a 1. svibnja jc sasvim
teatralno javno stupio u Nacionalsocijalistiku partiju, pi-
e oaloeni i u vlastitom izboru Heideggera za svoga na-
sljednika bolno prevareni osijedjeli Husserl 4. svibnja 1933.
svojemu prijatelju i kolegi Dietrichu Mahnkeu u Marburg,
odakle je nadmono svijetlila zvijezda Martina Hei-
deggera prema jugu ve od 1923. i odakle mu je 1928.
stigla p r a t n j a mnogih njegovih marburkih studenata kao
militantnih Heideggerijanaca. 9
Usprkos slubenom odobrenju nacistikih vlasti izbora
Husserla za poasnog lana Cercle Philosophique u Pragu
(28. svibnja 1935.) i za dopisnoga lana Britanske akade-
mije (1. r u j n a 1936.), Husserl je u Njemakoj ve od do-
laska nacista na vlast bio izoliran od sveuiline, filozof-
ske i uope kulturne javnosti. U smislu te izolacije valja
tumaiti i zahtjev tadanjeg ministarstva za znanost, od-
goj i narodno obrazovanje u Berlinu od 25. sijenja 1936.
da se profesora Husserla iskljui iz, kako u zahtjevu
stoji, znanstvene organizacije koju je za njegovanje fi-
lozofije utemeljio prof. dr. A. Liebert ranije Berlin
sada profesor na Univerzitetu u Beogradu; isto tako va-
lja tumaiti i odbijanje istog ministarstva da Husserlu
odobri sudjelovanje na IX. Internacionalnom kongresu
za filozofiju od 1. do 6. kolovoza 1937. u Parizu itd.10
Miljenja nekadanjih Husserlovih uenika i navoenje
nekih momenata o prilikama i vie neprilikama, u kojima

6
7
Ibidem, str. 32.
Ibidem, str. 35.
' Ibidem, str. 3738.
'10 O tome opirnije vidi Hugo Ott, ibidem str. 9799.
Opirnije i fotokopije dokumenata o tome vidi ibidem,
str. 345 i d.

257
 je Husserl proivio svoje posljednje godine, treba da po-
slue razumijevanju situacije u kojoj je nastalo njegovo
djelo uope a Kriza evropskih znanosti i transcendentalna
fenomenologija posebno. Zasigurno najvjerniji tuma
Husserlove fenomenlogije u razdoblju nakon drugoga
svjetskoga rata, nekadanji Husserlov asistent, uitelj
mnogih generacija fenomenologa, a autoru ovih redaka
i svagda potovani doktorvater, Ludwig Landgrebe, tako-
er u povodu pedesete godinjice Husserlove smrti, ovako
opisuje vrijeme i prilike, u kojima je nastala Kriza, kao
i temu i naslov samoga djela: Tema tih predavanja, to
ih je Husserl drao u Pragu u studenome 1935. a ime
poinje Kriza, bila je filozofija u povijesnoj krizi evrop-
skog ljudstva tema koja je odjekivala u njegovim ru-
kopisima ve od 1932. godine i za koju je Husserl ve
1937. dao povezujui nacrt teksta pod naslovom 'Kriza
evropskog ljudstva i transcendentalna fenomenologija'. Me-
utim, on je za tisak dao samo dva prva dijela nacrta.
Oni su objavljeni 1938. u prvom svesku asopisa 'Philo-
sophie' u Beogradu. Od Husserla se u Njemakoj nije vie
nita moglo objaviti. Izdavai 'Philosophie' bili su njema-
ki filozofi koji su bili pobjegli pred Hitlerom. Husserl
je radio n a glavnom dijelu Krize do nastupa njegove smrto.
nosne bolesti u ljeto 1937. a da ga nije mogao zavriti. 11
Tako je to veliko djelo ostalo torzo, j e r dovreni tekst
zavrava 72. Husserl je u m r o 27. t r a v n j a 1938. u Frei-
burgu.

Za razvitak fenomenologije svakako je zanimljiva i at-

mosfera u Pragu tridesetih godina, j e r iz n j e se moe ra-
zumjeti ne samo eki fenomenoloki krug nego i spaa-
vanje Husserlove zaostavtine.
Budui da j e Heidegger u Freiburg sa sobom doveo
vlastite uenike, Husserlovi uenici nisu mogli raunati
na akademsko zvanje u Freiburgu. U jesen 1932. Husserl
je posjetio Emila Utitza, profesora filozofije u Halleu, i
dogovorio da se na njemakom sveuilitu u Pragu kod
profesora Oskara Krausa, vjernog uenika Franza Brenta-
na, preporui habilitiranje Ludwiga Landgrebea za docen-
ta. Kako kod Krausa nije mogao podastrijeti suvremeni
fenomenoloki r a d kao habilitacioni spis, Landgrebe je
izabrao temu o filozofiji govora kod Antona Martya, pra-

11
Ibidem, str. 25.

258
kog filozofa i Brentanova uenika. U Brentanovu arhivu
u Pragu dobio je 1934. radno m j e s t o a u toku 1935. se
habilitirao. Za to je vrijeme, pria Landgrebe, Utitz
dobio poziv iz Praga, svojega rodnog grada i tamo ute-
meljio 'Cercle Philosophique de Prague' njemako-e-
ko fenomenoloko drutvo. Direktori su bili Utitz i J. B.
Kozak, profesor na ekom sveuilitu. Za njemakog taj-
nika bio sam postavljen ja, a za ekoga tajnika m o j pri-
jatelj J. B. Patoka, posljednji Husserlov uenik koji se
habilitirao na ekom sveuilitu. 12
Iz toga kratkog ekskursa o njemako-ekom fenome-
nolokom krugu i Landgrebeu postaje razumljivo kako su
i zato su nastala Husserlova predavanja za Be i Prag,
t j . pojedini dijelovi Krize. Iz njega se prije svega moe
razumjeti zato je Prag posredovao oko spaavanja Hus-
serlovih rukopisa. Jer, najznaajnija zadaa Cerclea u
Pragu bila je i p r e m a Landgrebeu da uini pristupanima
jo neobjavljene Husserlove spise. U tu svrhu on je ve
poetkom 1935. po nalogu Cerclea putovao u Freiburg
da snimi stanje i redoslijed Husserlovih rukopisa, koje
su on i Fink razvrstali prema naelima i glavnim temama
kako ih je Husserl ve bio oznaio na mapama koje su
jo do danas u upotrebi u Husserlovu arhivu u Louvai-
neu.13
Kao to je poznato nekoliko mjeseci nakon Husserlo-
ve smrti njegovu ostavtinu je spasio mladi belgijski fra-
njevac Herman Leo Van Breda, koji je u belgijskom sveu-
ilinom gradu Louvaineu utemeljio Husserlov arhiv. Hus-
serl je za sobom ostavio vie od 40.000 neobjavljenih li-
stova ispisanih tzv. gabelsbergerovom stenografijom. Te
rukopise strunjaci u Husserlovim arhivima u Louvaineu,
Klnu i Freiburgu transkribiraju, s r e u j u i p r i p r e m a j u
za objavljivanje. Do sada je objavljeno 27 svezaka tzv.
Husserlianae sabranih djela E d m u n d a Husserla od
40 planiranih svezaka koje od 1950. godine objavljuje iz-
davaka kua Martinus Nijhoff u Haagu i Dordrechtu.
Prijevod Krize izvren je p r e m a tom izdanju, Husser-
liana VI, Haag 1954, str. 1-276. Ovdje dakle objavljujemo
samo glavni tekst Krize, dok tzv. dopunski tekstovi (str.
279-557) nisu prevedeni. Iako ti dodatni tekstovi, uz mno-

12
15
Ibidem, str. 24.
Ibidem, str. 25.

259
ge briljantne znanstvene uvide i fine fenomenoloke ana-
lize, sadre i vrijedne p o d a t k e o n a s t a j a n j u problematike
koju Husserl razlae u Krizi, zbog prevelika opsega ovdje
nije bilo mogue i n j i h objaviti in extenso, a svako skra-
ivanje i izbor znanstveno je neprimjereno.
Kao to je za razumijevanje nastanka Krize i spaava-
n j a Husserlovih rukopisa znaajna poveznost njemako-
-ekog fenomenolokog kruga s belgijskim Husserlovim
arhivom, isto je tako zanimljiva povezanost fenomenolo-
gije s francuskom i amerikom filozofskom milju. Tako
je 1940. u Sjedinjenim Amerikim Dravama Marvin Far-
ber utemeljio Journal of Philosophy and Phenomenologi-
cal Research, to je trebao biti nastavak Jahrbucha f r
Philosophie und phnomenologische Forschung, dok u
isto vrijeme Jean-Paul Sartre, Maurice Merleau-Ponty, Em-
manuel Levinas i Paul Ricoeur u d a r a j u temelje fenome-
nologiji u Francuskoj.
Kada je rije o fenomenologiji u Francuskoj, valja pri-
mijetiti da su u n j o j i danas najznaajniji pokuaji koji
nastavljaju na drutvenu problematiku Husserlove Krize
i povijesnog svijeta ivota. Dakako, tu problematiku oni
tematiziraju prvenstveno u pothvatima u vezi s prevlada-
vanjem tzv. transcendentalnog solipsizma, to je kao
problem u filozofiji prisutno jo kod Fichtea i t r a j e do
suvremenih pokuaja da se anonimno konstituiranje raz-
nih oblika zajednikog ivota objasni pomou nekog fun-
girajuega pra-ja (Ur-Ich) a njihovo razumijevanje postig-
ne pomou pukog uivljavanja (Einfhlung) jastva u
ne-ja. T a j problem transcendentalnog solipsizma odzva-
n j a i u Bitku i vremenu Martina Heideggera kao egzi-
stencijalni solipsizam, jer ni tzv. autentina egzistencija,
svojim pukim oponiranjem i krutim suprotstavljanjem
tzv. nevlastitom Man, ne rjeava problem des Anderen,
tj. ne u k l j u u j e djelovanje i znaenje drugoga u konsti-
tuciju svijeta ivota. Husserl je, kao to emo naznaiti i
u slijedeem poglavlju, pokuao prevladati transcenden-
talni solipsizam pomou transcendentalne subjektivnosti
i intersubjektivnosti.

Dakako, tu je prisutno mnogo problema i motiva, pa

na sve n j i h ovdje nije mogue niti upozoriti. Ve kod sa-
moga Husserla, kako u Krizi tako u r a n i j i m radovima o
pasivnoj sintezi i intersubjektivnosti, posebno onima to
su objavljeni u Husserliana XI, XIII, XIV i XV, postoje

260
pokuaji da se solipsizam i subjektivizam prevlada ili
pomou intersubjektivnog svijeta ivota kao zajednikog
svijeta vlastitog i tueg iskustva ili pomou konkretne
vezanosti osobne tjelesnosti (Leiblichkeit) subjekta za svi-
jet. Vrijedno je istaknuti da upravo fenomenologija u
Francuskoj od Merleau-Pontya dalje razvija tu problema-
tiku te osobne tjelesnosti (Leiblichkeit) u razlici prema
pukoj prirodnoj tjelesnosti (Krperlichkeit).
Prikazivanje razvitka fenomenolokog pokreta nakon
drugog svjetskog rata, meutim, prelazi okvir teme ovoga
poglavlja, pa emo jo samo naznaiti glavne teme i stru-
je poslijeratnog fenomenolokog filozofiranja. Jasno, ono
se razvijalo u o b j a n j a v a n j u s konkurirajuim smjerovi-
ma suvremene filozofije, pa je na t a j nain fenomenolo-
gija jednom bila blia egzistencijalizmu i hermeneutici,
zatim marksizmu i strukturalizmu, pa funkcionalizmu i
metateoriji, a onda filozofiji govora i povijesnom milje-
n j u itd. ve p r e m a tome koje su teme bile predmet
fenomenolokih istraivanja i rasprava i na koja se Hus-
serlova djela stavljao naglasak, na Logika istraivanja,
na Ideje, Kartezijanske meditacije ili n a Krizu, kasnije stu-
dije i rukopise. Ipak, slobodno se moe rei, da je nakon
Husserlove smrti upravo Kriza bila n a j u t j e c a j n i j e feno-
menoloko djelo. Ono je inspiriralo kako nastavljanje na
filozofiju kao strogu znanost tako i na razvijanje novog
povijesng miljenja i svojevrsnog razumijevanja prakti-
nog svijeta ivota.
Kod Husserla se, naime, ve nalaze ne samo osnovni
stavovi koji dopunjavaju isto teoretska istraivanja so-
cijalnom problematikom i filozofijom kulture, o k o j o j je
on govorio posebno dvadesetih godina, nego i originalni
pokuaji da se razvije svojevrsna fenomenologija djelova-
n j a i vrednovanja u smislu praktine filozofije, prvenstve-
no svojevrsne filozofske etike ali i pomou n j e razvijene
politike filozofije, pa i posebne filozofije drave.14 Na-
ravno, svojevrsnost i aktualnost praktine filozofije mo-
gue je razumjeti i sustavno razvijati samo uz pomo tra-
dicije i fenomenoloke praktine filozofije od Pfnderove
svojevrsne fenomenologije h t i j e n j a preko Schelerove ma-

14
V. Karl Schuhmann: Husserls Staatsphilosophie, Freiburg
1988; Ante Paanin: Moderna filozofija i politika, Zagreb 1986,
str. 153167, i Metafizika i praktina filozofija, Zagreb 1988,
str. 119141.

261
terijalno-vrijednosne etike, Hartmannove aksiologije i Hil-
debrandova osjeanja vrijednosti (Wertfhlen) do Hei-
deggerove fundamentalne analize opstanka, kritike tehni-
ke i predrunosti (Vorhandenheit), j e r je u svim tim po-
kuajima uoena opasnost novovjekovnoga niveliranja bit-
ka i znanja, te izraena p o t r e b a za drukijim vrstama zna-
n j a i oblicima opstanka nego to su moderno teoretsko
i tehniko znanje i na n j i m a utemeljeni oblici ivota. Pri-
tom, meutim, nije dovoljno puko oponiranje postojeem
svijetu, nego valja proniknuti u sve njegove dimenzije te
pomou primjerena znanja prodrijeti u prirodnu i povi-
jesnu ukorijenjenost i uvjetovanost ljudskoga opstanka,
pomaui njegovo slobodno oblikovanje i raznoliko potvr-
ivanje od materijalno-tehnike proizvodnje preko soci-
jalno-politikog djelovanja do umjetnikog i filozofskog
oitovanja duha. Ta se raznolikost u n u t a r fenomenoloko-
ga pokreta dade pratiti ve na Schelerovu carstvu vrijed-
nosti od najniih prijatno-neprijatno preko vitalnih do du-
hovnih vrijednosti te n j i m a pripadnih vrsta znanja. ini
se, da svijet ivota kao sredinji p o j a m kasnoga Hus-
serla takoer valja razumjeti u toj raznolikosti i ne svo-
diti ga niti na prirodni i predznanstveni temelj svih zna-
nosti niti na tehnoloku i teleoloku razinu nego u n j
ukljuiti povijesnu raznolikost svjetova ivota koji ne te-
e jednostranosti, te ukidanju razliitog i tueg, nego, po-
mou slobodnog djelovanja i odgovornog odnoenja pre-
ma svemu drugome u svijetu od uplitanja u prirodni i-
vot okolnog svijeta preko socijalnih odnosa i institucija
zajednikog ivota do vrhunske moi suenja i milje-
nja, vode u z a j a m n o m obogaivanju ivota i njegovu raz-
v i j a n j u u raznovrsnim oblicima u m a i slobode. O svim
tim problemima povijesnog oitovanja u m a r i j e je i u
Krizi. U slijedeem poglavlju mi emo se ograniiti na
fenomenologiju subjektivnosti i intersubjektivnosti.

2. Transcendentalna fenomenologija i fenomenolo-

ka psihologija

Danas se mnogo govori i pie o m o d e r n i i postmoderni

i pritom esto previa da je Husserl, koji je itavu svoju
fenomenologiju shvaao kao ozbiljenje enji moderne, bio
n a j t e m e l j i t i j i kritiar moderne znanosti i krize u koju je
dospjelo evropsko ljudstvo i itav svijet, zahvaljujui u-
pravo n j e n o j racionalistikoj znanstvenosti, t j . zahvalju-

262
jui pomou n j e razvijenoj tehnici i tehniziranom uprav-
l j a n j u svijetom i ivotom. Tematizirajui i osvjetavaju-
i postojeu situaciju egzistencijalne ugroenosti moder-
na ovjeka, krizu povijesnog svijeta i nitavilo ivota uop-
e, kasni Husserl ini izraz svijet ivota sredinjim poj-
mom svoje fenomenologije u jasnoj naimjeri da se svije-
tu i ivotu dade drukiji smisao i sadraj nego to ih
p r u a j u moderno tehnizirano drutvo i znanstveno instru-
mentalizirani u m . Pa ipak, ni u svojoj kritici moderna
svijeta znanosti i tehnike Husserl nije, poput postmoder-
nih iracionalista, protivnik ni znanosti ni tehnike, nego se
u itavom svome djelu zalae za obnovu filozofije kao
znanosti i za izgradnju suvremenih znanosti pomou trans-
cendentalne fenomenologije kao filozofije.
Husserlovo djelo je u tom pogledu zanimljivo i instruk-
tivno prvenstveno za ona n a s t o j a n j a u suvremenoj filo-
zofiji i znanosti koja izbjegavaju zagovaranje nekog ro-
mantikog povratka u neduni predznanstveni i predteh-
niki svijet i pozitivistiki bezduhovni ivot kako ga obli-
k u j u scijentizam prirodnih znanosti i tehnika. Izbjegava-
n j e tih krajnosti i jednostranosti suvremene filozofije i
znanosti t r a j n a je i bitna znaajka Husserlove fenomeno-
logije. Ta je intencija sadrana i u n j e n o m imenu koje iz-
raava povezanost kako s fenomenima kao pozitivnim em-
pirijskim pojavama tako i s filozofijom kao znanou o
fenomenima. Primjereno razumjeti tu povezanost feno-
mena kao poiave i kao biti koja se pokazuje u pojavi, te
koja otuda nije puki priin, glavna je zadaa fenomenolo-
dije kao filozofije i nove filozofske metode.
Ve izrazi prirodni pojam svijeta i natrag samim
stvarima kod ranoga Husserla ne znae ni pozitivistiki
prirodni stav ni povratak na stvari o sebi tradicionalnog
dogmatizma, nego svoj pravi smisao dobivaju tek izgrad-
n j o m fenomenologije kao svojevrsne filozofske metode
koja omoguuje da se istrai vrsta i nain na koji su nam
stvari dane, t j . kako se neto na sebi samome pokazuje
upravo kao ta stvar ili sam fenomen. Fenomenologija kao
metoda u tom smislu je u s m j e r e n a na same stvari. Ona
dakle nije jedna od metoda a ni puka metodologija ili
metateorija, j e r ona valja da omogui da se fenomeni is-
trae kao same stvari, t j . da se neto pokae u svojoj vla-
stitosti i svojevrsnosti upravo kao ono to neto jest, bilo
kao neki tipini lik, kao pravilna s t r u k t u r a stanovitog smi-
sla i tome slino.

263
 Za fenomenologiju j e odluno da se nain kako n a m
je neto dano ne odvaja od onoga to je dano. U skladu
s tim Husserl govori o korelaciji subjekta i objekta odno-
sno o intencionalnosti nae svijesti kao predmetne svi-
jesti, kao svijesti o . . . (Bewusstsein von ...).
Kao to je poznato n a u k u o intencionalnosti svijesti
ili psihikoga Husserl j e preuzeo od Franza Brentana, koji
pomou intencionalnosti razlikuje psihiko od fizikoga.
Husserl se, meutim, razlikuje od Brentana, j e r nasuprot
deskriptivnoj psihologiji, k o j u Brentano razvija kao pa-
ralelu deskriptivnoj i objanjavalakoj prirodnoj znano-
sti, on vidi odluno novo svojih Logikih istraivanja,
posebno V i VI istraivanja II sveska iz 1901. u tome,
to u n j i m a prvi put do svojega prava dolaze cogitata
qua cogitata kao bitni momenti svakog doivljaja svije-
sti, kako j e on dan u pravom u n u t r a n j e m iskustvu, i sa-
da odmah vladaju itavom metodom intencionalne anali-
ze. Tako j e tamo n a j p r i j e 'evidencija' (taj ukoeni logiki
idol) uinjena problemom, osloboena davanja prednosti
znanstvenoj evidenciji i proirena do openitog original-
nog samodavanja. Prava intencionalna sinteza otkriva se
na sintezi vie akata u jednom aktu, p r e m a kojemu na
jedinstveni povezujui nain iz smisla i drugog smisla ne
n a s t a j e samo neka cjelina, savez, kojega su dijelovi smi-
slovni, nego jedan jedini smisao u k o j e m su oni sami sa-
drani, ali smisaono. Pritom se javlja ve i problematika
korelacije, te tako u tom djelu u stvari lee prvi, dakako
vrlo nesavreni poeci 'fenomenologije'. 15
Poeci fenomenologije nalaze se u Logikim istrai-
vanjima stoga, j e r su ona u s m j e r e n a na subjektivnost
doivljaja svijesti kao takvih cogitata qua cogitata bez
kojih nema ni smisla ni fenomena a ne na objektivnu
stvarnost o sebi ili na klasifikaciju psihikih akata u smi-
slu Brentana i itave njegove kole. Ta novost Logikih
istraivanja nije shvaena sve do 30-ih godina naega sto-
ljea, pa kasni Husserl s razlogom istie da ona nipoto
ne lei u samo ontolokim istraivanjima, koja su jedno-
srtano djelovala protiv unutranjeg smisla djela, nego u
subjektivno u s m j e r e n i m istraivanjima (217). Dakle, unu-
tranji smisao Logikih istraivanja jest njihova subjek-
tivna u s m j e r e n o s t , a po n j o j se fenomenologija razlikuje

15
E. Husserl: Kriza..., str. 217 ovoga izdanja; ubudue
broj u zagradi oznaava stranicu ovoga izdanja.

264
kako od tradicionalne psihologije intencionalnosti tako
i od samo ontolokih istraivanja. Otuda se ve u Lo-
gikim istraivanjima javlja problematika korelacije
kao tipina znaajka i svojevrsnost Husserlove fenomeno-
logije, koja upravo po n j o j ima svoje prve, dakako vrlo
nesavrene poetke ve u glavnom filozofskom djelu s
poetka naeg stoljea na iju je bitnu usmjerenost za-
tim nastavio kako klasini tako i kasni Husserl 16 i razvio
ne samo te poetke u transcendentalnu fenomenologiju
nego i kompletnu fenomenoloku metodu.
Da bi se izbjeglo kako ontificiranje svijeta ivota tako
i apsolutno identificiranje refleksije, te na t a j nain ou-
vao izvorni smisao bitka i svijesti kao povijesni svijet
ivota fenomenoloka metoda epoh i redukcije mora se
t r a j n o i uvijek ponovno obaviti. Zbog toga je Husserl
razvio razne vrste i dijelove svoje fenomenoloke metode
na to ovdje samo ukazujemo, a to itatelj moe nai
razraeno i u djelu koje je pred nama (vidi paragraf 38
do 44).
Naelno je Husserlovo u v j e r e n j e da se svijet i ivot
ne mogu zbiljski niti istraiti niti izraziti u takozvanom
prirodnom stavu, te da je u tu svrhu potrebna totalna
promjena svakidanjeg takozvanog generalnog prirodnog
stava ili kako Husserl jo kae, potrebna je sasvim je-
dinstvena univerzalna epoh (141). Epoh je suzdrava-
n j e od svih valjanosti prirodnoga stava kao stava onih
koji u svijetu naivno ive i uzimaju svijet kao bez-
upitno postojei svijet, kao univerzum predrunosti, kao
polje svih steenih i novo zasnovanih interesa ivota. Svi
oni su pomou epoh unaprijed stavljeni izvan akcije, te
time je izvan akcije itav prirodni izravni ivot koji je
u s m j e r e n na zbiljnosti 'toga' svijeta. Tim suzdravanjem,
nastavlja Husserl, od izvrenja, koje suzdravanje inhi-
bira t a j itav dosada neprekinuto protekli nain ivota,
dobiva se potpuna p r o m j e n a cjelokupnog ivota, sasvim
novi nain ivota. Postignut je stav iznad valjane pred-
-danosti svijeta, iznad beskonanosti preplitanja skrive-
nih f u n d i r a n j a njegovih valjanosti uvijek ponovno na va-
ljanostima, iznad univerzalnog ivota svijesti (pojedinano-
subjektivnog i intersubjektivnog) (143).
16
O Husserlovu filozofskom razvitku, glavnim djelima i
razdobljima filozofiranja pored literature navedene u biljeci
br. 1 v. Ante Paanin: Znanstvenost i povijesnost u filozofiji
Edmunda Husserla, Zagreb 1968.

265
 Zanimljivo je da kasni Husserl opirni put fenomeno-
loke epoh i redukcije razlikuje od kraeg puta, to ga
je on razvio u svojim Idejama za istu fenomenologiju i
fenomenoloku filozofiju, a koji on sada naziva karte-
zijanskim putem i odbacuje, jer ima veliki nedostatak
to on dodue kao u skoku ve vodi do transcendental-
nog ego, ali ovoga, budui da mora nedostajati svaka
prethodna eksplikacija, p r o m a t r a u prividnoj sadrajnoj
praznini, u kojoj smo n a j p r i j e zbunjeni to time treba
dobiti, i pogotovu kako odavle treba dobiti novu i za fi-
lozofiju odlunu, potpuno novovrsnu temeljnu znanost.
I otuda se . . . suvie lako i odmah kod prvih poetaka
podlijee, ionako vrlo napasnim, padovima natrag u na-
ivno-prirodni stav (147).
Da se ne bi ponovno palo natrag u naivno prirodni stav
i vrilo ontificiranje i prazno identificiranje, valja uvijek
ponovno sva predruna shvaanja objektivnosti staviti
izvan upotrebe ili, kako Husserl jo kae, staviti u zagra-
de odnosno inhibirati i pretvoriti u iste fenomene na na-
in na koji se pokazuju, te tako ih uvijek nanovo redu-
cirati na fenomene subjektivnosti koja svo vrijeme fun-
gira kao posljednja, pa je Husserl naziva transcenden-
talnom i ak apsolutnom subjektivnou. To je ona
subjektivnost po k o j o j prirodno valjani svijet dobiva i-
tav svoj sadraj i svoju valjanost bitka, i to ve prije
svake znanosti, j e r iz svjesnoga ivota te subjektivnosti
n a s t a j u ne samo sva znaenja bia u svijetu nego i sam
svijet u sebi kao smisao bitka. Zadaa je fenomeno-
loke metode da pomou epoh pokae transcendentalnu
subjektivnost kao korelat svijeta, i to tako da je u evi-
denciji dovede na svjetlo dana, a ne da je pronae, mit-
ski konstruira (145).
U duhu svoje fenomenologije kao filozofske metode i
nove znanstvenosti Husserl se u filozofiji ve tada su-
protstavlja p o j a v l j u j u o j tendenciji pjesnikovanja i mit-
skog konstruiranja, te zahtijeva da se pomou epoh
subjektivnost pokae u svojemu svjesnome ivotu koji
dosee u skrivene podloge izvornoga iskustva, t j . da se
ona pokae u odreenim nainima na koje svijet u sebi
'nastaje' kao smisao bitka (145). U t o m smislu Husserl
zakljuuje: Ako je ovdje rije o novoj vrsti znanstveno-
sti, o novoj vrsti teoretskog p i t a n j a i p i t a n j i m a odlui-
vanja, onda se i za ta pitanja mora pripremiti tlo. Pri-
rodna p i t a n j a svijeta imaju svoje tlo u u n a p r i j e d danom

266
svijetu kao svijetu aktualnih i moguih iskustava. Te tako
i pogled to ga epoh ini slobodnim takoer mora biti
na svoj nain iskusujui pogled. Tekovina totalne promje-
ne stava mora se sastojati u tome da se beskonanost
zbiljskog i mogueg iskustva svijeta preobrazi u besko-
nanost zbiljskog i mogueg 'transcendentalnog iskustva'
u kojemu e se kao prvo iskusiti svijet i njegovo pri-
rodno iskustvo kao 'fenomen' (145).
Da bi nas fenomenologija osposobila za pogled to
ga epoh ini slobodnim, t j . otvorenim ne samo za pri-
rodna pitanja svijeta nego i za pitanja odluivanja koja
n a s t a j u u toku epoh, ona mora i za ta pitanja pripre-
miti tlo. Postavlja se pitanje: Kako?
Iako Husserl na to pitanje ne daje direktan odgovor,
on je ipak dovoljno jasan i jednoznaan kad istie da
t a j odgovor ne moe biti ni mitski ni pjesniki ni tehni-
ki nego se mora temeljiti na svojevrsnom transcenden-
talnom iskustvu. Kao to prirodna p i t a n j a svijeta svoje
tlo, temelj i podlogu i m a j u u unaprijed danom svijetu
kao svijetu aktualnih i moguih iskustava, tako i pita-
n j a odluivanja, tovie p i t a n j a o novoj vrsti znanstve-
nosti kao novoj vrsti teoretskog pitanja, m o r a j u imati
svoje tlo ili podlogu u tekovini totalne p r o m j e n e stava,
i to stoga, jer ona nastaju u toku i nakon fenomenoloke
epoh, te na svoj nain iskusuju svijet kao fenomen.
Fenomenoloki iskusujui pogled time preobraava pri-
rodno iskustvo svijeta u transcendentalno iskustvo.
Transcendentalnim iskustvom Husserlova fenomeno-
logija pokazuje da proces svake konstitucije nije potpuno
preputen jastvu, nego zavisi od same zbiljnosti koja se
jastvu pokazuje, koja ga aficira i izaziva, te koju j a isku-
s u j e i o kojoj na drugoj strani samo na t a j nain, tj. na
osnovi iskustva moe uope smisaono rei da postoji.
Budui da je svako bie, za koje s pravom kaemo da po-
stoji, utemeljeno u iskustvu, Husserl govori o transcen-
dentalnom iskustvu, ime svoju fenomenologiju odvaja
kako od bezdane spekulacije i mistike tako i od svake
fantazije, jer iz puke spekulacije i fantazije nikakav put,
kako je isticao Husserl, ne vodi u zbiljnost. To to se
u fenomenu pokazuje nije znak za neto drugo nego je
upravo sam fenomen to ga svijest iskusuje kao pokaza-
no i oznaava kao dotino bie. U tom smislu oznaeno
i znak prema fenomenologiji p r i p a d a j u istom svijetu kao
svijetu konkretnog iskustva, pa nema nikakvog svijeta o

267
sebi, j e r se sva t r a n s c e n d i r a n j a fenomenoloki vre i os-
t a j u u svijetu kao povijesnom svijetu kojega nema bez
svijesti. Husserlova fenomenologija na t a j nain ukida
kako tradicionalni materijalizam nekog svijeta o sebi ta-
ko i idealizam svijesti o sebi te se u toj bitnoj intenciji
podudara s Marxovim izvornim povijesnim miljenjem i
n a d m a u j u ga", dakako, ne samo sadrajno istraivanjem
novih sfera svijeta nego i metodski, jer se svijet ivota
kao svijet iskustva svijesti pokazao kao horizont hori-
zonata ili pred-danost (Vorgegebenheit), i u tom smislu
tlo (Boden) za sve posebne ivotne svjetove, sfere bia i
njihove posebne tipinosti.
Husserl je svjestan novosti svoje transcendentalne
redukcije i novog smisla transcendentalnog iskustva
kao novog a ipak znanstvenog miljenja. Sam izraz
transcendentalno iskustvo u okviru tradicionalne filo-
zofije znaio bi contradictio in adjecto, a Husserl ga sma-
tra vlastitim pristupom carstvu majki spoznaje, j e r se
pomou njega i transcendentalne redukcije ne kreemo
na drevno poznatom tlu svijeta, nego stojimo samo na
ulaznim vratima nikada pristupljenog carstva 'majki spo-
znaje', koje se moe istraiti samo fenomenolokom me-
todom epoh i redukcije kao novom znanstvenou i po-
mou n j e razvijena povijesnog a ipak znanstvenog mi-
ljenja.
Transcendentalno iskustvo kao fenomenoloki razvi-
jeno novovrsno znanstveno miljenje postie se ne samo
pomou fenomenoloke epoh i eidetske redukcije koja
ono injenino istrauje i svodi na njegovu bit odnosno
na eidos kao bitni oblik nego se fenomenoloka metoda
u p o t p u n j u j e i usavrava intencionalnom analizom, koja
istrauje i razlae smisao razliitih iskustava u svijetu
ivota u itavom njegovu opsegu, i genetskom analizom,
koja vrste s t r u k t u r e te statine poretke preobraava na-
trag u procese konstitucije iz kojih su povijesno proiza-
li.
Ti raznovrsni aspekti i dijelovi fenomenoloke metode
i fenomenoloke filozofije openito razvijeni su u raznih
predstavnika fenomenolokog pokreta n a razliit nain,
pa u analizu te problematike ovdje ne moemo ulaziti.

" Usp. A. Paanin berwindung der Gegensatzes von Ide-

alismus und Materialismus bei Husserl und Marx, u: Phno-
menologie und Marxismus 1, Frankfurt 1977, str. 105127.

268
Ovdje su kratko naznaene osnovne znaajke i bitna in-
tencija fenomenoloke metode u samoga Husserla, kako
bi se olakalo itanje i razumijevanje rasprava koje ob-
javljujemo. Njihovo prepriavanje ili pak prethodno ana-
liziranje pojedinih m j e s t a bilo bi suvino, j e r su i same
Husserlove studije pisane kako kao uvod u fenomeno-
loku filozofiju, kako glasi njihov podnaslov, tako i kao
imanentno izlaganje i kritika novovjekovne znanosti i
evropske filozofije openito, pa e itatelj n a j b o l j e ui-
niti ako se sam posveti paljivom itanju i analizi Husser-
lova teksta te samostalno krene na put u fenomenoloku
transcendentalnu filozofiju bilo da pritom poe od
Husserlove kritike fizikalistikog objektivizma i pozi-
tivistike redukcije ideje znanosti bilo od utemeljenja
autonomije evropskog ljudstva pomou novovjekovne fi-
lozofije i njezine borbe oko smisla ovjeka. I u jed-
nom i u drugom sluaju kriza moderne znanosti poka-
zuje se kao gubitak n j e n e ivotne znaajnosti i kao
izraz radikalne krize ivota evropskog ljudstva. Da bi
znanosti vratio ivotnu znaajnost Husserl na primje-
r u psihologije otkriva neobjanjeni motiv zakazivanja
poetnog uspjeha ideala univerzalne filozofije novoga vi-
jeka i n j e n e povijesti kao procesa njegova u n u t r a n j e g
rastvaranja, a prevladavanje krize znanosti i ljudstva
vidi u otkrivanju transcendentalnog iskustva u ranije
naznaenom smislu.

T a j novi smisao iskustva Husserl razvija u Krizi po-

vratkom na svijet ivota, a detaljno ga eksplicira na pri-
m j e r u odnosa psihologije i fenomenologije. Otuda i na-
slov ovoga poglavlja ne podrazumijeva samo odnos dviju
znanstvenih disciplina nego prije svega njihovo funda-
mentalno znaenje za razumijevanje svijeta ivota i
transcendentalnog iskustva. Osnovna misao vodilja pri-
tom je poznata Husserlova tvrdnja da empirizam novo-
ga vijeka, da se vie vezivao za isto iskustvo kao isku-
stvo isto duevnoga, ne bi bio mogao promaiti fe-
nomenoloku redukciju, a njegova opisivanja tada ga ni-
kada ne bi bila vodila injenicama i kompleksima inje-
nica, te duhovni svijet ne bi u svojoj vlastitosti i besko-
nanom totalitetu bio ostao zatvorenim. Otuda Husserl
odmah nakon toga pita: Nije li paradoksno da nijedna
psihologija tradicije ni do danas nije mogla dati b a r zbilj-
sko izlaganje zamjeivanja, pa ni samo posebnog tipa tje-
lesnog zamjeivanja ili sjeanja, oekivanja, 'uivljavanja'

269
ili nekog od ostalih naina posuvremenjenja? Iz odgo-
vora na to pitanje vidi se da je tome tako zbog toga j e r
se uope nije imalo iskustveno polje, nije se radom ste-
kla posebna psiholoka sfera injenica, polje opisivanja
koja valja uiniti; gotovo se nije stajalo u zbiljski psiho-
lokom iskustvu (231). To zbiljski psiholoko iskustvo
jest zapravo transcendentalno iskustvo, koje se do
sada prema Husserlu nije uope dohvatilo kao radno
polje zbog toga j e r se nije bila spoznala nunost uni-
verzalne epoh i redukcije pomou kojih se uope tek
mogu dobiti supstrati deskripcija i intencionalnih analiza
i time radno polje. Husserlov stav o dosadanjoj psiho-
logiji otuda je jasan: Ja ne mogu drukije nego nijekati
da je dosadanja psihologija zbiljski stupila na tlo istin-
ske psihologije (231).
Naslov posljednjeg odjeljka Krize Put u transcenden-
talnu fenomenologiju iz psihologije moe navesti na po-
misao da Husserl nauava i zagovara nekakav psihologi-
zam, a smisao njegova zahtjeva upravo je obrnut, da je
tek pomou fenomenologije mogu pristup i primjereno
istraivanje psihikog. Dakako, mo predrasuda tako je
velika da je ve desetljeima do prikaza dola transcen-
dentalna epoh i redukcija u razliitim stupnjevima raz-
vitka, a da nije postigla vie nego smisaono iskrivljava-
jua prenoenja prvih rezultata prave intencionalne des-
kripcije u staru psihologiju (231). Husserl obrazlae
zato je nuno da se redukcija uvodi kao transcenden-
talno-filozofska. Naime zato jer ja tu ne smijem, kao
psihologija 'injenica na ploi svijesti', previdjeti da ta
'ploa' od same sebe kao ploa ima svijest, da je u svi-
jetu i da svijet ima svjesno: ja imam neprestano svjesno
pojedinane stvari svijeta kao stvari koje mene interesi-
r a j u , pokreu, smetaju itd., ali ja pritom neprestano imam
samu svijest svijeta kao svijeta u k o j e m u sam ja sm,
premda on nije tu kao neka stvar, p r e m d a me on ne afiei-
ra kao stvari ili u nekom slinom smislu kao p r e d m e t zani-
manja (232). Dakle, tek fenomenoloki r a z u m l j e n j a psi-
hologija prua svoj put u transcendentalnu fenomeno-
logiju k o j a omoguuje da se shvati ne samo razlika iz-
m e u stvari i svijeta nego i da je svijest svijeta kao
svijeta ivota pretpostavka svega o p s t o j a n j a i zamjei-
vanja: Ako svijet ne bi bio svjestan kao svijet, . . . kako
bih ja mogao svijet refleksivno pregledati i spoznaju svi-
jeta staviti u igru, uzdiui time sebe iznad jednostav-

270
nog izravnog ivota koji uvijek ponovno ide na stvari?
(232). Husserl pritom dalje pita: Kako imam ja, kako
imamo mi svi stalno svijest svijeta?
Na k r a j u svojih razlaganja u Krizi Husserl odgovara
na to pitanje time to podsjea po ma koji put na kao
bezdan duboku razliku izmeu matematike, izmeu svake
apriorne znanosti o svijetu i fenomenologije kao apriorne
psihologije, tj. kao bitne nauke o transcendentalnoj su-
bjektivnosti. Tu razliku izmeu apriorija prirodnih zna-
nosti i apriorija psihologije kao duhovne znanosti Husserl
ovako odreuje: Apriori prirode 'prethodi bitku svijeta'
ali ne tako da bi spoznajni napreci u matematskom apri-
oriju mogli utjecati na sam bitak prirode. Priroda je o
sebi ona koja ona jest, . . . to je sve unaprijed odlueno
kao ista matematika i kao sama priroda . . . Ali za svi-
jet kao svijet koji sadri i duhovna bia bitak unaprijed
je protusmisao, tu je nezamisliv neki Laplaceov duh.
Ideja ontologije svijeta, ideja neke objektivne univerzal-
ne znanosti o svijetu, koji bi iza sebe imao neki univer-
zalni apriori prema kojemu bi more geometrico bio spoz-
natljiv svaki mogui faktini svijet ova ideja koja za-
vodi jo Leibniza je nonsens. Za carstvo dua naelno
ne postoji takva ontologija, ne postoji nikakva znanost
tipa fizikalistiko-matematskog ideala, premda je duevni
bitak mogue istraiti u transcendentalnoj univerzalnosti
i potpuno sistematski te u naelnoj bitnoj openitosti u
obliku apriorne znanosti . . . i prema tome osloba-
a nas od ideje neke ontologije due koja bi mogla biti
analogon fizici (244). I sam k r a j Krize ima naelno zna-
enje za razumijevanje razlike izmeu matematsko-pri-
rodne znanosti i fenomenologije kao istraivanja svijeta
svijesti ili psihologije: Priroda se moe misliti kao de-
fini trna raznolikost i ta se ideja moe hipotetski poloiti
u temelj. Ali, ukoliko je svijet spoznajni svijet, svijet svi-
jesti, svijet s ljudima, za n j je takva ideja protusmisaona
u nenadmaivoj mjeri (24445).
Da bi se razumjela zasluga Husserlove fenomenologije
za suvremeno poimanje svijeta kao spoznajnog svijeta,
valja razumjeti ne samo fenomenologiju u vezi s psiho-
logijom nego i njihov zajedniki apriori valja oslobo-
diti starog objektivistikog ideala i ideje, kako Husserl
ree neke ontologije due.
Stoga Husserl svoju fenomenologiju s pravom suprot-
stavlja oivljavanju fizikalizma u naem dobu i njego-

271
vom identificiranju s apriornom psihologijom. Put, koji
vodi razumijevanju fenomenologije i psihologije kao bitne
nauke o transcendentalnoj subjektivnosti, polazi od samo-
svijesti i preko psiholoke redukcije dospijeva do hori-
zonta svijeta i svjetovno-univerzalnog apriorija. Husserl
o tome kae: To je apriori za psihologiju; nije zami-
sliv psiholog koji, pitajui o psiholokome, ve ne
bi imao svoju svijest svijeta . . . koja je istodobno
samosvijest: svijest sama sebe kao postojei u svijetu
(23233). Budui da je samosvijest nerazdvojno povezana
s tuom svijeu, ona skupa s ovom ini univerzalni ap-
riori i tada kada u zamjedbenom polju samosvijesti n e m a
nikoga drugoga: U m o j e m zamjedbenom polju ne treba
nitko da bude, ali suljudi su nuni kao zbiljski i poznati
ljudi i kao otvoreni horizont onih koji se moguim nai-
nom susreu. Faktiki ja sam u suljudskoj sadanjosti i
ovjeanskom otvorenom horizontu, sebe faktiki znam u
generativnoj povezanosti, u jedinstvenoj struji povijesno-
sti, u kojoj je ova sadanjost ovjeanska i n j e n svjesni
svijet historijska sadanjost neke historijske prolosti i
historijske budunosti . . . Dakako, dokle t a j apriori see
sadrajno, kako to formulirati u strogim i vrstim zako-
nima, takorei kao neku ontologiju svijesti svijeta i sa-
mosvijesti, to je veliko i otvoreno pitanje (23334).
Mi smo upravo vidjeli da je ta ontologija svijesti svi-
jeta zapravo fenomenologija svijeta svijesti kojoj vodi
fenomenoloka psihologija pomou fenomenoloke epoh
i redukcije. U tom smislu Husserl kae da e psiholog
naravno epoh i redukciju morati izvriti od sebe i prven-
stveno kod sama sebe; on mora polaziti od svojega ori-
ginalnog samoiskustva i n j e m u originalno svojstvene svi-
jesti svijeta: samoapercepcija sama sebe kao ovjeka
(234). Meutim, sva antropoloka i psiholoka odreenja
fenomenoloki psiholog pretvara u transcendentalna od-
r e e n j a time to postaje nezainteresiranim promatraem
sama sebe, to i sam dakle postaje fenomen (234).
Nakon to je ukazao na to da psiholog i fenomenolog
mora provesti epoh kako u samoiskustvu tako i u tuem
iskustvu, Husserl zakljuuje da na t a j nain svi ljudi
p o s t a j u iste due, ja-subjekti samoapercepcije i aper-
cepcije svijeta, i to stoga, jer su oni u posrednosti in-
tencionalne povezanosti pretpostavljeni kao subjekti za
zajedniku apercepciju svijeta, dok svatko svoj vlastiti
svijt ima u svojoj samoapercepciji (23435).

272
 Zajedniku apercepciju svijeta kao svijest svijeta za
sve subjekte u svijetu svatko ima stoga, j e r svatko od
nas ima svoj svijet ivota miljen kao svijet za sve. Svat-
ko ga ima sa smislom jedinstva pola subjektivno-relativno
miljenih svjetova koji se u promjeni korekture preobra-
avaju u puke pojave toga svijeta, svijeta ivota za sve,
intencionalnog jedinstva koje se neprekidno odrava, sam
univerzum pojedinanosti, stvari. To je svijet, neki drugi
svijet za nas uope nema nikakva smisla; a u epoh on
postaje fenomenom, te to sada preostaje nije neko mno-
tvo odvojenih dua, svaka reducirana na svoju istu unu-
tranjost, nego: tako kao to postoji jedna jedina univer-
zalna priroda kao u sebi zatvorena jedinstvena poveza-
nost, tako postoji samo jedna jedina duevna povezanost,
cjelokupna povezanost svih dua koja sve u j e d i n j u j e ne
vanjski, nego unutranje, naime pomou intencionalnog
u j e d i n j e n j a zajednitva njihova ivota (235). Ta se jed-
na jedina duevna povezanost dakako, kao to smo vi-
djeli, naelno razlikuje od univerzalne prirode kao u sebi
zatvorene jedinstvene povezanosti.
Sada je postalo jasno, ne samo da, kako i zato feno-
menoloka epoh vodi psiholokoj, nego i kako se feno-
menoloko-psiholoka epoh i redukcija pretvaraju u
transcendentalnu epoh i redukciju. Rijeju, postalo je
jasno zato je fenomenoloka psihologija istodobno trans-
cendentalna filozofija. Naime zato j e r transcendentalnu
epoh i redukciju ne vrimo u interesu psihologije kao
pozitivne znanosti, nego u interesu univerzalne i zatim
transcendentalne filozofije (236). Upravo to Husserl isti-
e i k a o glavni rezultat svojih istraivanja: Naa su raz-
m a t r a n j a pokazala da epoh ne bi bila pogrena samo
u pojedinanoj redukciji u n u t a r pojedinanih dua nego
da bi ona bila pogrena i kao pojedinana redukcija koja
ide od due do due. Sve due ine jedno jedino jedin-
stvo intencionalnosti u u z a j a m n o j implikaciji ivotnih
s t r u j a pojedinanih subjekata koje jedinstvo valja siste-
matski razviti pomou fenomenologije; to je u naivnoj
pozitivnosti ili objektivnosti razdvojeno, promatrano iz-
nutra ono je intencionalno ujedinjeno (237) u transcen-
dentalnoj ili apsolutno fungirajuoj subjektivnosti, koja
se na k r a j u otkriva ne kao ljudska, nego kao subjektiv-
nost koja se sama objektivira u ljudskoj subjektivnosti
ili prvenstveno u n j o j (241). Dakako, t a j dodatak ili
prvenstveno u njoj kod Husserla se n e smije shvatiti ta-

273
ko kao da pored ljudske subjektivnosti postoji i neka via
osobna ili pak transcendentna subjektivnost, jer on nasu-
prot ljudskoj subjektivnosti kao antropocentrizmu suprot-
stavlja transcendentalnu subjektivnost kao uzdizanje nad
subjektivizam i antropocentrizam unutar svjetovnosti, to
u sferi problematike praktinoga ivota Husserl izraava
p o j m o m transcendentalne intersubjektivnosti u k o j o j naj-
jasnije dolazi do rijei Husserlovo prevladavanje tradici-
onalne problematike idealizma i materijalizma, koji uop-
e ne dopiru do svijesti pravoga problema, jer ne shva-
a j u transcendentalnu redukciju i njezin rezultat.
Svoje misli o toj sloenoj problematici Husserl ovako
precizira: U konkretnosti transcendentalne intersubjek-
tivnosti, u njenoj univerzalnoj ivotnoj povezanosti lei
pol odnosno sistem pojedinanih polova koji znai svijet,
tono tako zatvoren kao intencionalna predmetnost kao
to je u bilo kojoj intenciji n j e n a predmetnost jednostav-
no neodvojiva od n j e n e relativne konkretnosti. Sve dosa-
danje rasprave o idealizmu i realizmu jo nisu prodrle
do svijesti pravoga problema, koji traen iza svih spoz-
n a j n i h teorija lei pak neotkriven, a kamoli da bi one
shvatile transcendentalnu redukciju u n j e n o m tekom
smislu ulaznih vrata u pravu samospoznaju i spoznaju
svijeta (242). Kao to smo ranije vidjeli transcenden-
talno iskustvo je u tom pogledu p u t u carstvo majki
spoznaje. Na tom putu spoznavanja i osvjetavanja o-
vjeka napretkom fenomenolokih istraivanja due ljudi,
kae Husserl, dospijevaju u zasebno k r e t a n j e svoga vla-
stitog duevnog sadraja. Jer, svaka nova transcendental-
na spoznaja preobraava se u bitnoj nunosti u obogai-
vanje sadraja ljudske due. tovie, j a sam kao trans-
cendentalno ja isto koje je u svjetovnosti ljudsko ja. to
je u ljudskosti meni bilo skriveno, j a otkrivam u trans-
cendentalnom istraivanju. Ovo samo je svjetsko-povije-
sni proces, ukoliko ono povijest konstitucije samoga svi-
jeta ne obogauje samo za neku novu znanost, nego uko-
liko u svemu i svakome obogauje sadraj svijeta; sve
svjetovno ima svoje transcendentalne korelate, sa svakim
novim otkriem to su za istraivae ljudi, za psihologe
nova odreenja ovjeka u svijetu. Takva odreenja ovje-
ka i svijeta ne moe otkriti nikakva pozitivna psihologija,
koja ne raspolae transcendentalnom psihologijom (243
44). Ova je pak ne samo povezana s fenomenologijom
nego je identina s njom i s filozofijom transcendentalne

274
subjektivnosti i intersubjektivnosti koja je uvijek ve nu
d j e l u a danas p r e d s t a v l j a svjetsko-povijesni proccN oi-
tovanja ovjeanstvu kao takvome uroenoga umu lo
ga i s t r a u j e i izraava transcendentalna fenomenologiju
k o j a time, kao povijesno a ipak znanstveno miljenje, po-
mae da se prevlada k a k o kriza m o d e r n e znanosti tuko i
kriza suvremenog ljudstva.

Ante Puunin

275
 Biblioteka
EPISTEME

Edmund Husserl

KRIZA EVROPSKIH ZNANOSTI I TRANSCENDENTALNA

FENOMENOLOGIJA
Uvod u fenomenoloku filozofiju

Izdava
GLOBUS, Nakladni zavod
Zagreb

Za izdavaa
TOMISLAV PUSEK

Lektor
IVO PRANJKOVI

Likovna oprema
BRONISLAV FAJON

Naklada
2000 primjeraka

Tisak
NIP Varadin Varadin 1990.