Socijalna patologija 1. put u naunoj literaturi 1848.god.

francuski ljekar il
Gere.
Pojam socijalna patologija - skup drutvenih pojava ije je zajedniko obiljeje
odstupanje od opteprihvaenih normi i vrijednosti. (npr. Kriminalitet,
maloljetniko prijestupnitvo, alkoholizam, narkomanija itd.) soc.patologija
obuhvata sve drutveno neprihvatljive, nepoeljne i negativne pojave na ovom
podruju neke drutvene zajedn.
Drutvene DEVijacije - specifini tipovi drutvenih pojava, posebne vrste
drutvenih odnosa koje prate nepovoljne drutvene posljedice a njihov sadraj
ini svjesna i voljna aktivnost nekog pojedinca, grupe, institucija ili zajednice na
jednoj strani i drutvena reakcija neodobravanja od strane drugih ljudi, grupa i
zajednica s druge strane.
Opta karakteristika je njihov historijski karakter to znai da predstavlj.
dinamine dru pojave, promjenjive po svojim sadrajima, nainima
ispoljavanja, uzrocima.
KLASIFikacija drutvenih devijacija Branko Milosavljevi ( 2000. g.) pravi
sljedeu klasifikaciju drutvenih devijacija : 1) prema prirodi manifestacije
drutvene devijacije gdje ubraja : a) toksikomanije (alkoholizam i
narkomaniju), b) socijalne izopaenosti (patomanija , prostitucija, kocka,
skitnja,i prosjaenje) , c) agresije (kriminalitet i maloljetnjiku delinkvenciju ,
suicid i pokuaj suicida) .
2) prema procjeni stepena opasnosti po drutvo gdje razlikuje : a) veoma
opasne drutvene devijacije (kriminalitet), b) manje opasne (kocka, prostitucija ,
prosjaenje) .
KRITERIJI devijacija: drutvenih normi, vrijednosni, drutvene reakcije i
ljuds potre.
1)) KRITERIJ DRUTVENIH NORMI - polazi od drutvenih normi pa je po
njemu devijantno svako ono ponaanje koje nije u skladu sa opteprihvaenim
normama.
2 opta tipa drutvenih normi: 1) pozitivne, odreuju ta je poeljno,
drutveno, prihvatljivo i 2) negativne, odreuju ta je nepoeljno i zabranjeno u
jednom drutvu.
Drugi tipovi dr. Normi: obiajne, moralne, religijske i pozitivnopravne.
Obiajne norme nepisane norme koje se ue od starijih i to oponaanjem, vrlo
rijetko su u pisanoj formi. Ureuju sasvim konkretno ponaanje pojedinca.
Moralne norme opstaju na ideji moralnih vrijednosti i kao takve drutvo ih
smatra neophodnim za opstanak i dobrobit. One su po pravilu nepisane norme
ali mogu biti izraene i u vidu kodeksa/////Vrijednosti i potencijalne prednosti
ovog kriterija lee u njegovoj: relativnoj objektivnosti, u jednostavnosti
primjene, u preciznosti drutvenih normi i u praktinoj upotrebljivosti sa aspekta
drutvene reakcije.
2)) KRITERIJ DRUTVENIH VRIJEDNOSTI - devijantnim se smatra
svako pona. ili ljudska aktivnost koja nije u skladu sa nekim sistemom ili
pojedinanim drutvenim vrijednostima. 2 naina primjene ovog kriterija u
definisanju drutvenih devijacija:
1) Relativni kriterijum drutvenih vrijednosti, polazi od vrijednosti koje su u
datom drutvu priznate kao opteprihvaene i vaee pa se smatraju devijantnim
sve one pojave koje su u suprotnosti sa tim vrijednostima.
2) Kriterijum univerzalnih vrijednosti poiva na ideji postojanja nekih
civilizacijskih opte prihvaenih vrijednosti koje su prepoznatljive i kojima tei
veina ljudi, drutvenih grupa i ljudskih zajednica pa one kao takve mogu biti
univerzalno mjerilo devijantnosti. Ovaj kriterijum polazi od onih vrijednosti za
koje se smara da imaju univerzalnu vanost ljudski ivot, sloboda, ljubav,
zdravlje, sigurnost...

3)) KRITERIJ DRUTVENE REAKCIJE - Devijantnim se smatraju one

pojave ili ponaanja koja izazivaju reakciju neodobravanja i osude od strane
drutva. Polazi od ideje uzajamnog i dinamikog odnosa devijanata i
nedevijanata u procesu nastajanja devijacije, iji krajnji rezultat je
etiketiranje nekih pojedinaca kao devijanata. Drutvena reakcija odobravanja
ili odbacivanja i osude nekih ponaanja, pojava ima za cilj ouvanje nekog
poretka stvari, sistema vrijednosti, normi i odnosa.
4)) KRITERIJ LJUDSKIH POTREBA - Polazi se od ljudskih potreba koje
proizilaze iz uslova egzistencije, ovjekove prirode. Koristio ga je Erih From
koji smatra da su devijantne sve one situacije u kojima dolazi do izvitoperenja u
karakteru, sadraju i nainima zadovoljenja univerzalnih ljudskih potreba.
Nedostaci kriterija (Fromov pristup): Metodoloki-teorijski pokuaj
povezivanja marksizma i psihoanalize to se vidi po terminologiji Nedostaci
vezani za problem operacionalizacije Klasifikacija univerzalnih ljudskih potreba
i njihovih suprotnosti u vidu izvitoperenja.
Drutvene dev. pojave koje dovode do: Ugroavanja egzistencije ovjeka;
Izvitoperenja u sadrajima, oblicima i nainima ljudskih potreba; Nemogunosti
iskazivanja ovjeka kao radnog i stvaralakog bia; Poremeaja ponaanja i
odnosa ovjeka s dr ljudima; Poremeaja u funkcionisanju ljudskih zajednica i
drutvenih institucija;Sukoba unutar i izmeu globalnih drutava, njihov
raspored i nestajanje.
3 OPTA TIPA drutvenih devijacija: Sistemske devijacije, adaptivne,
nekonformisti
1) SISTEMSKE devijacije Sastoje se u krenju normi sa ciljem da odre
postojei odnos moi (funkcija-odravanje postojeeg poretka) ; Tipian
primjer politiki kriminal vladajuih struktura, inovniki kriminal koji
uvaju postojee odnose pri emu koriste svoju poziciju i mo; privredni
kriminal sofisticirani nain imovinskog kriminala uz koritenje dominirajuih
pozicija i uloga u ekonoms i politikim odnosima.
2) ADAPTIVNE devijacije Prisutne meu pripadnicima srednjih i niih
slojeva koji prihvataju postojee drutvene vrijednosti. Po pravilu, to su
vrijednosti znaajnije one su dostupne manjem broju ljudi i dijelova drutvenih
struktura. primjer adaptivnih devijacija su situacije u kojima se univerzalno
prihvaene dru vrijednosti posjedovanja imovine ostvaruju putem kriminala ili
dr. vidova drutveno nedozvoljenog ponaanja.
3) NEKONFORMISTIKE devijacije Sastoje se u odbacivanju postojeih
drutvenih vrijednosti i sredstava za ostvarivanje ciljeva kao i u krenju normi s
ciljem da se promjeni postojei poredak i uspostave drutveni odnosi zasnovani
na drugaijim drutv.vrijednostima, ciljevima i normama. 2 podtipa
nekonformistikih devijacija: KONZERVATIVNI nekonformizam (zalaganje
za vrijednosti, standarde i praksu ranijeg drutvenog stanja); Radikalni
nekonformizam - traganje za novim nepoznatim vrijednostima (zalaganje za
vrijednosti, standarde i praksu nekog budueg drutv stanja.

2 OSNOVNA ELEMENTA MERTONOVE teorije anomije: 1) Prihvatanje

ili odbacivanje kulturnih ciljeva 2) Prihvatanje ili odbacivanje dozvoljenih
sredstava
Merton izveo 5 logikih moguih naina adaptacije na anomiju
konformizam, inovacija, ritualizam, povlaenje i bunt (konformizam poeljan
nain adaptacije)
1) Konformizam je najei tip adaptacije na anomiju i podrazumijeva
prihvatanje i kulturnih ciljeva i dozvoljenih sredstava za njihovo ostvarivanje.
2) Inovacija oznaava prihvatanje drutvenih/kulturnih ciljeva uz odbacivanje
dozvoljenih sredstava za njihovo postizanje. 3) Ritualizam oblik adaptacije
koji podrazumijeva odbacivanje drutvenih ciljeva i tenji, naputanje ambicija
ka napredovanju uz istovremeno postovanje drustvenih normi i zadrzavanje
postojecih pravila igre. 4) Povlaenje devijantni nain adaptacije na anomiju
koji karakterie istovremeno odbacivanje i kulturnih ciljeva i dozvoljenih
sredstava za ostvarivanje tih ciljeva. Pripadaju mu ponaanja; prosjaenja,
mentalne bolesti, alkoholizam, narkomanija.
5) Bunt ili pobuna podrazumijeva odbacivanje postojecih ciljeva i legalnih
sredstava ali zahtjeva da se uspostave nove vrijednosti i promjeni drutvena
struktura.
AGRESIJE su one drutvene pojave u kojima se suprostavljeni interesi,
stavovi, ciljevi ili vrijednosti pojedinaca, drutvenih grupa ili globalnih drutava
razrijeavaju silom.
TIPOVI AGRESIJE 1) Kolektivne drutvene agresije javljaju se na nivou
globalnih drutava, drutvenih klasa ili izmeu velikih drutvenih grupa.
Odvijaju se preteno kao ratovi, pobune i revolucije, a mogu se izraavati na
mikrosocijalnom planu kao krvne osvete i linovi. 2) Individualne agresije
Dogaaju se na mikrosocijalnom planu a uesnici su pojedinci i manje drutvene
grupe. Najei uzroci poinju iz suprostavljenih interesa, nespremnosti i
nesposobnosti nekih pojedinaca i drutvenih grupa da ih rijeavaju mirnim
putem. Primjeri individualnih agresija su ubistva, tjelesne povrede,
siledijstvo, silovanja, vandalizam.
Kolektivne i individualne agresije predstavljaju drutvene devijacije koje
izviru iz dezorganizacije globalnih drutava i ljudskih zajednica, i imaju
negativne drutvene posljedice koje se izraavaju kroz ugroavanje ili
unitavanje ljudskih ivota, krenja ljudskih pravila ili unitavanje materijalnih
dobara.

- 1924. godine na nivou lige naroda doneena prva deklaracija o pravima djeteta
(enevska) . To je bio prvi dokument posveen djeci .
- 1959. godine doneena deklaracija o pravima djeteta na nivou ujedinjenih
nacija.
- 1979. godine na nivou UN-a zakljueno da se proglasi godina djeteta .
- 1989. godine usvojena je Konvencija o pravima djeteta na nivou UN-a,
stupila na snagu 1990. godine i tad je odran veliki svjetski smait za djecu i skup
je usvojio svjetsku deklaraciju o planu razvoja djece .
-4 PRINCIPA : 1. princip nediskriminacije (l.2 konvencije ) cilj je zatiti
dijete od bilo kojeg oblika diskriminacije, 2. princip (l.3) najbolji interes
djeteta, 3. princip (l.6) princip da svako dijete ima pravo na ivot ,
preivljavanje i razvoj , 4. princip (l.12) pravo djeteta na participaciju tj. na
uvaavanje i potivanje miljenja djeteta.

- Prevenire pretei, sprijeiti , izbjegavanje unaprijed neke pojave ili dogaaja

- Prevencija napraviti akciju prije nego se ispolji neka pojava kako bi se
iskljuila mogunost , odgodilo ili reduciralo njezino pojavljivanje u nekoj
populaciji ili kod osoba u riziku . Preventiva ukupnost postupaka koji
sprijeavaju da se dogodi , pojavi ili zavlada neto nepoeljno
3 NIVOA PREVENCIJE : 1. primarna aktivnosti kojima se sprijeava ili
smanjuje pojavljivanje novih sluajeva devijantog ponaanja , ulaganjem
posebno u ukupnost kvaliteta ivota cjelokupne populacije . 2. sekundarna
intervencije u ijoj su osnovi ulaganja u specifine programe usmjerene na
smanjenje utjecaja rizinih faktora kod pojedinaca ili grupa sa prvim znakovima
devijantnosti odns. Tzv rizinih sluajeva ili ukoliko se njihovo ponaanje
oekuje kao vjerovatno, 3. tercijarna podrazumijeva ulaganje u specifine
programe i intervencije za one lanove drutva kod kojih je identifikovan neki
oblik devijantnosti i ija sloenost i trajanje zahtjeva takav tretman i
rehabilitaciju kojima se prevenira daljni nepovoljan tok .
KRIMINALITET - opti pojam za razl. oblike devijantnog ponaanja ovjeka
kojima je zajedniko krenje pozitivno-pravnih normi i ponaa. na koje dru
reaguje sankcijama
Sutina kriminaliteta kao drutvene devijacije; 2 aspekta :
1) FORMALNI ASPEKT stanovite da je krivino djelo aktivnost ovjeka
(injenje ili ne) kojom se kre odreene zakonom propisane norme. Devijantnim
ponaanjem smatra svaki oblik koji je kao takav odreen pozitivnim propisima,
odnosno krivinim zakonodavstvom. 2) MATERIJALNI ASPEKT ini sam
njegov sadraj koji se sastoji u ugroavanju odreenih, zakonom zatienih,
drutvenih vrijednosti.
5 KOMPONENTI KRIVINOG DJELA:
1. injenjem djela nekome ili neemu mora biti nanesena teta,
2. U vrijeme injenja djelo mora biti zabranjeno,
3. Uinitelj djela mora imati kriminalne namjere,
4. Djelo mora biti u vezi sa nastalom posljedicom,
5. Za injenje takvog djela mora biti pravno utvrena kazna.
KLASIFIKACIJA KRIMINALITETA najee se vezuje za odreene
vrste/vidove krivinih djela, npr.: imovinski, privredni, i politiki kriminalitet.
Podjela kriminaliteta:
1) Primarni kriminalitet ( obuhvata sve pravosnano osuene uinitelje
krivinih djela )
2) Recidivizam ( ponovno vrenje krivinog djela ), gdje je mogue razlikovati :
a) Opti recidivizam ( ponovno injenje krivinog djela koje je razliito od
krivinog djela za koje je uinitelj predhodno osuen ) i
b) Specijalni recidivizam ( ponovno injenje istog ili slinog krivinog djela ).

PREMA NAINU organizovanja su: 1) Neorganizovani kriminalitet

( obuhvata one inioce krivinog djela koji krivino djelo ine samostalno, bez
udruivanja sa drugim osobama i bez propadnosti kriminalistikim
organizacijama )
2) Poluorganizovani kriminalitet ( inioci krivinog djela sa veinom manje
grupe ili pojedinci iz grupa koje nemaju stalnu strukturu i koje se formiraju po
potrebi )
3) Organizovani kriminalitet (hijerarhijska struktura sa podjelom posla prema
specijalnosti i sposobnosti, monopolistika kontrola i uticaj, primjena razliitih
vidova nasilja, korupcije i mita u cilju izbjegavanja sankcija, veliki ekonomski
interesi i dobit ).
Oblici kriminaliteta PREMA SADRINSKIM ASPEKTIMA SU :
1) Imovinski kriminalitet vrenje krivinih djela u cilju sticanja odreenih
materijalnih vrijednosti ( novac, zlato, vrijednosni papiri, svojstven preteno
niim drutvenim slojevima ); a) Privredni kriminalitet je dio imovinskog
kriminaliteta ine ga zaposleni u privrednim, bankarskim i drugim institucijama.
2) Kriminalitet bijelog okovratnika ili inovniki kriminalitet injenje
krivinih djela od strane pojedinaca ili grupa koji uivaju odreeni drutveni
ugled s ciljem sticanja protupravne imovinske koristi. Singer inovniki
kriminalitet definie na osnovu 5 elemenata : 1. Radi se o krivinom djelu, 2.
Uinitelj je osoba stanovitog ugleda, 3. Uinitelj ima vii drutveni poloaj, 4.
Uinjeni delikt je u neposrednoj vezi sa zanimanjem uinitelja, 5. Najee se
radi o zloupotrebi povjerenja.;; Kriminalitet bijelog okovratnika se esto
navodi kao dio okupacionog kriminaliteta, koji se odreuje kao zakonom
kanjivo dijelo poinjeno koritenjem mogunosti koje nudi neko legalno
zaposlenje. Obuhvata korporacijski kriminalitet, profesionalni kriminalitet
( ljekari, profesori ), i individualni okupacioni kriminalitet ( zaposleni u
privatnim i drutvenim preduzeima ). 3) Politiki kriminalitet svako
spoljanje ili unutranje ugroavanje stabilnosti nekog pokreta, odnosno
funkcionisanja drave.
Ostali oblici kriminaliteta : saobraajni, ekoloki, elektronski, maloljetn.
prestupnitvo..

lat. sui = sebe; occidere = ubiti ; sebe ubiti. Br. inform. i saznanja o ovom fatal
inu obrnuto je razmjeran naoj sposobnosti da razumijemo njegovu bit.
Uestalost suicida: poveat e se do 2075 za 75%, a kod mladih e se
udvostruiti, to znai da e 15% stanovnika Europe ivot zavriti samoubist.
Volter: suicid je okonanje vlastite mizerije
Milovanovi (1929): suicid je svjesno i namjerno unitenje sopstvenog ivota,
odnosno autodestruktivno ponaanje sa smrtnim ishodom, koje je povezano sa
idejom o smrti, sa svjesnom namjerom eljom da se umre, sa svjeu o
posljedicama ina koje je izvrila sama rtva.
Svaki drugi autodestruktivni in gdje nije postojala namjera za samounitenjem,
sopstvenom smru, nije samoubistvo.
Milinski (1970): samoubistvo je in kojim se ovjek usmrtio, a da je pri tom
imao namjeru sebi oduzeti ivot, pri emu je ta namjera bila, na osnovu
njegovog ponaanja, vidljiva za njegovu okolinu. Stengel (1964):
samounitavajue ponaanje koje nije povezano sa idejom o smrti nije suicid.
Suicid je oblik komunikacije u asu teke ivotne krize, odgovor na poremeenu
globalnu komunikaciju, izlaz iz realne egzistencijalne krize, apel upravljen
jednoj signifikantnoj osobi blinjem, drutvu. To je krik za pomo koji nastoji
proizvesti popustljivo ponaanje signifikantne osobe.
Dirkem (1997): Samoubistv postoji onda kada rtva u trenutku izvrenja ina
koji treba da dokraji njezin ivot, sasvim sigurno zna ta iz tog ina proistie.
Psihoanalitiki stavovi o hroninom samoubistvu (Meninger, 1938): svako
ponaanje koje ima za posljedicu samopovreivanje, samounitenje; npr.
asketizam, alkoholizam i sl.
4 kriterija, Biro (1982): statistiki, bioloki, kliniko-patoloki, k. humanosti
Suicid kao socijalni problem Svako samoubistvo ljudi koji su bliski onome ko
ga je poinio doivljavaju kao lini gubitak. Zbog velike rasprostranjenosti
suicid se u nekim zemljama moe smatrati socijalnim problemom.
Skale visine suicidalne stope Stopa suicida po meunarodnim standardima
predstavlja broj suicida na 100.000 ukupnog stanovnitva odreenog podruja u
odreenom vremenskom periodu. do 4,9 vrlo niska, 5-9,9 niska, 10-19,9 srednja,
20-24,9 visoka, vie od 25 vrlo visoka
Karakteristike suicidalne populacije, Sa naunog stanovita, poznavanje
strukture suicidanata u odnosu na socijalne i dr. karakteristike omoguava
provjeru utjecaja drutvenih inioca na suicid. Sa stanovita prevencije, posebno
na osnovu ispitivanja sociodemografskih karakteristika mogue je utvrditi
faktore suicidalnog rizika, od kojih je najznaajniji pokuaj suicida.
Rasprostranjenost suicida prouava se u odnosu na: spol, dob, brano stanje,
obrazovni nivo, profesiju, motiv, godinje doba, nain izvrenja suicida
Alkohol: postoji miljenje da je alkoholizam forma hroninog suicida.
Istraivanja govore da alkoholiari pripadaju rizinoj skupini.
Milinski (1975): 1/3 mukaraca koji su poinili suicid su bili alkoholiari. Vie
od pola osoba mukog spola koji su poinili suicid neposredno je konzumiralo
alkohol i oko 27% ena.
Droga: ne postoje jasni i precizni pokazatelji koliko droga utjee na stopu
suicida izuzev u sluajevima kad postoje biljeke, dnevnici i slino.
Socioloko stanovite: suicid je proizvod drutva, tj. poremeenih odnosa
izmeu pojedinca i drutva.
DIRKEM: suicid se moe posmatrati u okviru skupa samoubistava a ne kao
individualni in i to kroz stopu suicida kojom se mjeri relativna jaina
predispozicije svakog drutva da obezbijedi odreeni broj dobrovoljne smrti.
On je takoer pokazao da utjecaji vandrutvenih faktora (psihopatska stanja,
rasa, naslijee, klima) ili ne postoje ili su vrlo ogranieni.

UZROCI SUICIDA po Dirkemu: mogu biti samo drutveni, a samoubistvo

varira obrnuto srazmjerno stepenu integracije drutvenih grupa (politikih,
religioznih, porodinih i slino), pa je na osnovu tih drutvenih uzroka i sainio
4 oblika samoubistva.
4 oblika samoubistva po Dirkemu: 1. Egoistino: Rezultat gubitka socijalnog
interesa i pojaane individualizacije zbog oslabljene drutvene integracije.
Pojedinac se skroz izdvaja iz grupe, pa se individualna linost sve vie oslobaa
kolektivne linosti. Na ovaj nain Dirkem objanjava vee stope suicida kod
protestanata nego kod katolika, neoenjenih nego kod oenjenih, oenjenih bez
djece nego onih sa djecom itd. Ovom tipu pripadaju sam. koja poine osobe sa
duevnim smetnjama i osobe koje boluju od neizlje. bolesti.
2. Altruistino: Gl. uzroni faktor integracija, ali prejaka, gdje je, za razliku od
egoistinog tipa, individualizacija nedovoljna. Drutvo, preko sistema vrije i
normi, toliko snano kontrolie pojedinca, da mu moe nametnuti ak i smrt.
3. Anomino: Proizvod poremeaja ili slablojenja regulacione funkcije koje
drutvo vri u odnosu na ponaanje pojedinca. Kako ovjek nije u stanju da sam
ogranii svoju prirodu, to ini drutvo kao jedina moralna snaga koja je
superiornija od pojedinca, i tu superiornost prihvata. Kada je drutvo
poremeeno, najee u uslovima brzih i naglih promjena, ono postaje
nesposobno da vri regulacionu funkciju. Vrijednosni sistem gubi znaaj i dolazi
do line i drutvene dezorg. Anomija se javlja u svakoj kriznoj situaciji bez
obzira da li su to krize prosperiteta ili krize osiromaenja, nazadovanja.
4. Fatalino: Prisutno je u onim zajednicama gdje se pretjerano vlada
pojedincem ije aspiracije gue pretjerano ogranienje i disciplina. Ovaj tip
suicida je ustvari bijeg od fizikog i moralnog despotizma uzrokovanog
normativnom situacijom kojoj se ne smije protivrijeiti. Nije do kraja jasna
granica izmeu ovog i altruistinog suicida.
POKUAJ SUICIDA in u kome je postojala svjesna namjera za unitenjem
vlastitog ivota, ali on nije dovren i u njemu nije nastupila smrt. Pokuani
suicid bez fatalnog ishoda naziva se prasuicid ili tentamen suicid. Ponekad ga je
teko razlikovati od samopovreivanja.
Kriterij ozbiljnosti pokuaja suicida i opasnosti po ivot neki autori
uzimaju sljedee elemente: 1) potencijalna ugroenost vlastitih tjelesnih
funkcija, 2) intenzitet suicidalne namjere, 3) nemogunost intervencije .U veini
fatalnih ishoda prisutna su najmanje 2 od 3 faktora.
Razlika izmeu pokuanih i poinjenih suicida, Stengel (1964) navodi:
1) pokuaj je ei, 2) sastav grupe nejednak u odnosu na spol i dob, 3)
tendencija pripadnika grupe pokuanih suicida prema prelasku u grupu
poinjenih suicida je relativno mala, 4) pokuaj suicida donosi krupne proimjene
u ivotu osobe, naroito u odnosu sa okolinom
OPTE KARAKTERISTIKE pokuanih suicida: 1) uestalost 2) dob 3) spol
4) nain 5) motivi 6) uzroci Zakljuak: najvie pokuaja suicida poine osobe
enskog spola mlae starosne dobi. Samo mali broj pokuaja pree u suicid ali
je uvijek vei od opte populacije. Prema nekim istraivanjima, 10%
prasuicidanata izvri suicid. Prema drugim, 1/3 onih koji su poinili suicid
barem jednom su to ranije pokuali.
padijer: kritino razdoblje je do 4 godine nakon pokuaja.
Ringel (1977): razdoblje skrauje na 2-3 godine, kada se dogodi 10-20
ponovnih pokuaja, od ega 6% fatalnih.
PREVENCIJA SUICIDA: 1) primarna 2) sekundarna 3) tercijarna
Uspjena prevencija pretpostavlja uklanjanje sljedeih pojava:
1) tabuiziranje suicida 2) strah od suicida 3) velianje suicidalnog ina 4)
moralno osuivanje suicidalnog ina i sl.
SAVREMENA PREVENCIJA: organizovane slube za prihvat i tretman
suicidalno ugroenih osoba u koje spadaju: 1) centri za prevenciju suicida 2)
krizni centri 3) savjetodavne slube

Prva definicija 1984, LEYMANN (1990): Mobing ili psiholoki teror na

radnom mjestu odnosi se na neprijateljsku i neetinu komunikaciju koja je
sistemski usmjerena od jednog ili vie pojedinaca prema, uglavnom, jednom
pojedincu, koji je zbog mobinga gurnut u poziciju u kojoj je bespomoan, nez
mogunosti odbrane i dran u toj poziciji pomou stalnih mobizirajuih
aktivnosti. Te aktivnosti odvijaju se uestalo (najmanje 1 sedmino i u duem
periodu, najmanje 6 mjeseci). Zbog visoke uestalosti i dugotrajnog
neprijateljskog ponaanja to maltretiranje dovodi do znaajne mentalne,
psihosomatske i socijalne patnje.
Laymannova def., najvaniji aspekti: Mobing je izrazito neprijateljska i
neetina komunikacija, sistemski usmjerena i planirana. Mobing ima najmanje
sedminu uestalost u duem vremenskom periodu. Postoji jasan cilj: unititi
rtvu, tj. uzrokovati mentalne, psihosomatske i socijalne posljedice.
Andrea Adams (1992): Mobing je ponaanje koje za cilj ima podcjenjivanje i
degradaciju ljudskog bia putem zlonamjernog jezika i putem prikrivenih
okrutnih djela koja postepeno podrivaju samopouzdanje i samopot. osobe.
Definicija mobinga u francuskom Zakonu socijalne modernizacije (2002):
Mobing je psihiko maltretiranje koje se ponavlja putem akcija kojima je cilj ili
posljedica degradacija radnih uslova uposlenik koji mogu uzrokovati napad i
nanijeti tetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, tetiti fizikom i
mentalnom zdravlju ili kompromitovati rtvinu profesionalnu budunost.
Najei MEHANIZAM mobinga poinje promjenama u radnoj klimi (osoba
osjea sve veu udaljenost nadreenog ili kolega, manja srdanost i sl.)
Leymann (1996) sve mobizirajue aktivnosti dijeli u sljedee kategorije:
1) napadi na mogunost adekvatnog komuniciranja (rtva se uvijek prekida kad
govori, odbija se neverbalni kontakt sa rtvom, izbjegava se pogled, ne vidi
dignuta ruka) 2) napadi na mogunost odravanja socijalnih odnosa (rtva je
stalno izolirana, ponaaju se prema njoj kao da ne postoji, ne poziva se na
zajednike sastanke, kafe, druenja i sl.) 3) napadi na linu reputaciju
(izmiljanje pria o rtvi, njenom privatnom ivotu, ogovaranje, ismijavanje,
vrijeanje, poniavanje, prisiljavanje na obavljanje poniavajuih poslova itd.)
4) napadi na kvalitet rada (stalne kritike, pretjerana kontrola, sindrom praznog
stola, >sindrom punog stola, itd.) 5) napadi na zdravlje rtve (prisiljava se na
obavljanje poslova koji naruavaju njeno zdravlje, uskrajue se pravo na
godinji odmor i slobodne dane, fiziki napadi, seksualno zlost.)
CASSITTO (2001) MOBING DIJELI: 1) strateki i 2) afektivni/emotivni
1) strateki: prisutan je kad postoji elja za uklanjanjem neugodnih osoba ili
osoba koje se smatraju suvinim u radnoj sredini. Ispoljava se putem:
a) dekvalifikacije (iskustvo praznog stola, radniku se oduzimaju radni zadaci i
instrumenti za rad) b) fizike izolacije radnika (ne poziva se na sastanke) c)
slanjem pisma u kojem se radnik poziva na red, prigovara mu se i kritikuje ga se
d) slanjem kontrole kui dok je na bolovanju e) premjetanjem radnika u druga
sjedita tvrtke koja su daleko od mjesta stanovanja
f) rasporeivanjem na nove poslove bez prethodne obuke ili usavravanja
g) izloenou rizicima koje mogu naruiti zdravlje radnika itd.
2) afektivni ili emotivni: zlostavlja maltretira rtvu zbog osjeaja ljubomore,
zavisti, antipatije, neprijateljstva, elje za vlau. Ispoljava se putem:
a) kritike, bojkota, razliitih podmetanja, poniavanja, uvreda b) uskraivanja
dotoka informacija na koje radnik ima pravo, postupna izolacija i sl.

VERTIKALNI MOBING: 1) pretpostavljeni mobizira jednog podreenog

radnika, ili, ukoliko je mobing serijski, mobizira jednog po jednog radnika dok
ne uniti cijelu grupu (strateki mobing, bosing) 2) jedna grupa radnika mobizira
jednog pretpostavljenog 3) strateki mobing je posebna vrsta vertikalnog
mobinga gdje se upravljaki vrh dogovori koji su radnici nepoeljni i kako ih to
prije udaljiti s radnog mjesta
4) bosing: kad se pretpostavljeni neprijateljski odnosi prema radniku na niem
poloaju ispoljavanjem agresivnog ponaanja i vrijeanjem
HORIZONTALNI MOBING: kada se mobizirajue aktivnosti dogaaju meu
radnicima koji su na jednakom poloaju u hijerarhijskog organizaciji
ZLOSTAVLJA Osoba koja psiholoki maltretira svoju rtvu napadima
usmjerenim na linost radnika, na njegov rad i sl.
Zlostavlja moe biti: 1) pretpostavljeni (koji uz pomo svojih najbliih
saradnika ili sam mobizira radnika kojeg su efovi odredili za eliminaciju ili
zbog osjeaja vlastite ugroenosti, zavisti i sl.) 2) grupa radnika (koja zbog
nezadovoljstva maltretira pretpostavljenog ili koja svoje napetosti i frustracije
umsjerava prema jednoj rtvi, rtvenom jarcu, najee zbog njene
razliitosti) 3) radnik (koji zbog osjeaja ugroenosti, ljubomore, zavisti i sl.
maltretira svog kolegu na istom poloaju)
RTVE MOBINGA najee su: 1) potenjaci (osobe koje su prijavile
nepravilnosti u radu, nepotivanje zakona i sl.) 2) osobe sa invaliditetom
3) mlade tek zaposlene osobe kao i starije osobe pred penzijom
4) osobe koje trae savremena pomagala za rad, npr. nove kompjutere i vie
samostalnosti u radu 5) osobe koje trae priznavanje veeg poloaja i poveanje
plate 6) osobe koje pripadaju manjinskim grupama (religija, etniko ili
regionalno porijeklo, spol, razliite seksualne orijentacije, vrlo kreativne osobe,
ekscentrini, bolesni, posljednje zaposleni)
1) Zlostavlja francuska psihoterapeutkinja Marie-France Hirigoyen (1998):
-krvnik, perverzni narciosid, osoba koja doivljava veliko zadovo,jstvo
ozlijeivanjem ili napadanjem drugih. On je psihopata bez simptoma koji svoj
ekvilibrij pronalazi istresajui se na drugoga, svoju bol koju ne osjea i prenosi
svoje unutranje konflikte koje negira. Taj transfer boli omoguava mu da se
osjea vrijednim na raun drugoga.
2) rtve mobinga ini se da su to osobe koje su odgovorne, motivisane za
rad, uredne, savjesne, osjetljive na priznavanje i na kritiku i s visokim osjeajem
za socijalnu pravdu. Njihova reakcija na nepravednu okrivljenost nije napad
nego dvoumljenje da li su dobro uradili posao, to ima za posljedicu ulaganje jo
veih napora da zadovolje zlostavljaa. ak i kad su postale rtve, to je jasno i
njima i drugima, uvjerenje da e pravda prije ili kasnije doi do izraaja ini ih
zakoenim i sprijeava da poduzmu akciju.
3) Karakteristike RADNIH ORGANIZACIJA u kojima se javlja mobing:
1) izuzetno kompetitivna radna sredina s kulturom karijerizma i strogom
hijerarhijom 2) usmjerenost iskljuivo na poveanje ekonomske dobiti i mala
briga o radnoj klimi i meuljudskim odnosima 3) velika zabrinutost zbog vika
radne snage 4) autoritarni stil u nadgledanju i upravljanju
5) loe planiranje i organizacija, te nedovoljno ukljuivanje radnika u
odluivanju 6) slabe mogunosti za profesionalno osposobljavanje i
usavravanje 7) nedostatak meusobnog potovanja, posebno kulturnih razlika
Prvo veliko istraivanje, objavljeno 2000.god., provedeno na 21.500
zaposlenih u zemljama lanicama EU: 2% (3 mil.) meta fizikog nasilja od
osoba na radnom mjestu; 2% (3 mil.) meta seksualnog nasilja; 4% (6 mil.) meta
fizikog nasilja od osoba izvan radnog mjesta; 9% (13 mil.) meta mobi.
% mobiziranih radnika u EU: Finska 15% V. Britanija, Nizozemska, 14%
vedska 12 % Belgija 11% Francuska, Irska, 10% Danska 8% Njemaka,
Luksemburg, 7% Austrija 6% panija, Grka, 5% Italija,Portugal, 4%