You are on page 1of 3

Univerzitet

u Sarajevu
Akademija scenskih umjetnosti
Odsjek za dramaturgiju
Kritika II
prof. dr. Muhamed Delilovi
vii ass. Zoran Mlinarevi













PREACHING TO THE PERVERTED STUART URBAN

1997

(filmska kritika)























XV-IV-MMXVI Nasiha Halilbai
Zapoeti gledati film Preaching to the Perverted ne moe nimalo biti seriozno
laanje onog art-filma kog smo maksuz ostavili da pogledamo na miru kada budemo
imali vremena, jer ve po svom posteru, opisu, nepoznatoj filmskoj postavi pa ak i
godini nastanka (1997), govori da je neki usputni, razonodni filmi iz devedesetih,
koji se gleda nedjeljom dok se eka zavretak rada maine za ve na devedeset stepeni
sa pretpranjem.

Ipak, film uvlai, i to ne svojim kinematografskim ongliranjem ni virtuoznou, nego


upravo pozadinskom muzikom koja ne moe a da ne probudi ak i radoznalost
generacija neupuenih u rave subkulturu, kako bi zadrali svoju panju makar na
dreavim modnim kombinacijama statista u klubu sa takvim sadrajem, ako ve ne na
tematiku, koja od prve sekvence nagovjetava da je rije o BDSM** fanatizmu.

Film toliko nastavlja da uvlai, da je i protagonista Peter Emery (Christien Anholt),


fini, katoliki odgojen momak koji posebice nedjeljom vjeruje u Boga i vrlo je
talentovan za kompjuterske zakoljice, nesvjesno uvuen u vrtlog sadomazohistikih
prohtjeva njujorke gospodarice londonskog podzemlja od glave do pete
presvuenog latexom i koom, Tanye Cheex (Guinevere Turner). Ona je sve to
mukarac moe da poeli: neodoljivo lijepa, neizdrivo dominantna i jebeno
nenadmaivo inteligentna.

Peter, kao smotani instalater kablovske televizije po domainstvima, savren je pijun


Doma komuna (tj. Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva) da sa svim
argumentima protiv bludnjienja koje mogu iskoristiti bilo koji konzervativci na
ovom svijetu, pijunira neasne radnje svih koji se ne pridravaju onoga to Vjera
nalae. Sotona preruen u Gospodaricu koja sadistiki iskoritava sve dobrovoljce
mazohiste da bi dosegla svoje lino zadovoljstvo i uitak po Henry Hardingu (Tom
Bell), strogom i pedantnom predstavniku Britanske vlade, mora biti unitena, a Peter
posluno klima glavom i saplie se kako (ne)zna i (ne)umije o sve nepredviene
situacije koje ga snalaze tokom prodiranja u grijehom poprskan svijet boli i uitka.

Tanya sa druge strane ima svoju skrivenu prolost o kojoj ni njena najblia
povjerenica i ljubavnica, Eugenie (Julie Graham) ne zna skoro nita. Zato je postala
to to jeste? Zato ima potrebu da mui druge? Zato nikada ne dozvoljava penetraciju
penisa iako prihvata uitak u svim drugim oblicima i serviranjima? Zato poklanja
svoje povjerenje Peteru? Da li je njena ne-toliko-nevjetija intuicija navodi da daje
djeli po djeli sebe tom nespretnom djearcu jer vidi u njemu vie nego njena
ljubomorna desna ruka? Da li je zaista mogue da se naa Krvava Kraljica postepeno
zaljubljuje u obinog trebera iz susjedstva?

Film uvodi i najneupuenije u svijet konih kajeva, bieva, okovratnika sa


katancima, body piercing-a, vezivanja lancima i konopocima, vaginalnog, analnog i
oralnog sexa, kuglastih gag-ova, strap-on-ova, erotske elektrostimulacije, bodlji,
Wartenbergovog koluta, tenog voska, kockica leda, lisica i raznih produetaka za
dodatnu stimulaciju klitorisa za sve iji okidai za endorfine mogu biti stimulisani
samo na nain da ih neko malo egzotinije razdrma.


*
BDSM - je skraenica za Bondage - Discipline (ili Dominance), Submission (ili Sado-) -

Moemo se mi ibretiti na stvari koje nam nisu lino bliske, ili su nam, u naim
mikrokosmosima, izrazito devijantne i neprijatne, ali naziv filma uvijek treba da nas
podsjeti da naa panja ipak poleti da sazna ta se to deava meu svim tim Satanskim
apostolima, nevjernicima i blasfemiarima. To ipak jeste dio ljudske prirode koje se
ni jedan ovjek na ovoj planeti ne bi trebao postidjeti.

Propovijed za perverznjake uvijek je i uvijek e biti izrazito licemjerje, jer svako


osjeti makar trunku uzbuenja samo u toku spominjanja seksualnih igara ijim
pravilima nanoenje boli nije nimalo strano, a kamo li da je zabranjeno ili
neprihvatljivo. ak i kada zanemarimo socijalne aspekte ove pojave koja uporno
okira, a nikada ne nestaje, oni psiholoki su i vie nego jasni: mazohisti uivaju jer
smiruju svoju uprljanu savjest kaznama to im priinjava olakanje a onda i
zadovoljstvo, a sadisti vladaju nad potlaenima automatski uivajui u dominantnoj
ulozi koju do tada moda nisu uspjeli zadobiti u svojim ivotiima, te se naslauju
time to onaj koji pati igra njihovu preutnu igru, a niko od njih nije tu bez ve
unaprijed ustanovljenog dobrovoljnog pristanka svih lanova na seksualnim nagonom
zapoetu aradu davanja i primanja orgazama, koliko god ona nekima izopaeno ili
bolesno izgledala.