34 Milorad Ekmecic JlC, 1-2/2001
Ottoman or the Habsburg empires. The initial aim behind the Austrian occupation of
Bosnia and Herzegovina was drafted by Cesare Balbo in his book Speranze d'ltaha"
in 1844. The extensive process of estabHshing Catholic agrarian colonies in Bosnia
and Herzegovina began, just as Balbo had envisaged, immediately after the occupation
in 1978. The first one, which took place in 1879, was named after the leader of the
Cathohc party in Germany, Windhorst. By 1910 more than 20 Catholic villages had
been set up. They were mostly made up of German settlers but also included Poles and
Italians. The First World War in Bosnia and Herzegovina was begun with the setting up
of concentration camps and with mass killings of Serb hostages. In Celebici, on the
Drina river, 84 men were shot without trial and another 37 shared their fate in Avtovac
(Herzegovina). Each place where mass executions took place in 1941 had witnessed
similar crimes in 1914. Thefirstinstitutions (mihtary and administrative) of the new
Croat state were neither the Croat national organizations (such as Dr. Mesek's Peasant
Party), nor the weak fascist cells of the Ustashi" but the secular organizations of the
Catholic Church. It was not the Peasant Party which abetted the occupation by ItaHan
troops, as the existing hterature claimed, but the members of the Catholic Action. Nei-
ther Hitler nor Mussolini believed that the borders of the newly proclaimed Croat state
should include the eastern part of Bosnia and Herzegovina. The initial design of the
ItaHan army, adjusted by Mussolini, ensured the Croat outlet to the sea in Susak (sub-
urb of Rijeka), and the Serbian one in Dubrovnik. The Italian government believed
that the Serb minority, of approximately 2,000,000 inhabitants as opposed to the Croat
majority of 3,250,000, should be represented in the new state's administration, poli-
tics, and various pubhc institutions. The future queen (wife of the Duke of Spoleto)
was Greek and a Christian Orthodox by religion. The eastern borders of the Croat state
were established in accordance with the First Croat Catholic Congress in Zagreb in
1900. Immediately after the breakdown of the Yugoslav Royal Army in April 1941, the
Serbs living in the areas where the new Croat administration was introduced, began to
organize mass petitions against such a project. As early as 3 May 1941 the Italian army
was approached by Serb representatives bearing a petition signed by 100,000 Serbs.
Another such petition, signed by 60,000 Serbs, was reported in Herzegovina. Accord-
ing to Italian military data, about 60% of the inhabitants were dissatisfied with the
estabhshment of the Croat state in Bosnia and Herzegovina. The correspondence
between the Croat leader Pavelic and Mussolini reveals that a problem existed around
Croat demands that the entire region of Sandzak Novi Pazar (the Raska region) should
be included in the Croat state. The project of an independent Montenegrin kingdom
was endangered by this and Mussolini attempted to put it into practice. The mission of
the Italian diplomatic emissary Luca Pitremarki in Zagreb was intended to help settle
the existing misunderstandings. Pitremarki discovered that the Croat government was
pursuing a plan involving large scale massacres of Serbs and their religious conversion
to Catholicism. The result was a conference of military representatives of the Second
Itahan Army in Susak on 30 October 1941. It was recorded that the Croat government
ha il totale appoggio della Santa Sede". This is a unique testimony that the Vatican
was not only informed about the crimes committed in Bosnia and Herzegovina but had
approved them in full. The red banner used by the Serb insurgents was a symbol of
resistance, which stemmed from similar demonstrations against the Habsburg policy
in the Balkans after the Russian revolution in 1905. Both the communists and the
nationahsts organized their military units (November 1941) from the village groups
whose formation was ordered on 3 June. The nationaUst movement, which later col-
laborated with the Italians, was established before the Serb resistance movement. This
was the outcome of the early attempts to organize Croat independence early in May
1941 without taking into account of the Serb ethnic majority in certain regions. The
roots of the revolution of 1941 are deeply embedded in the permanent resistance to the
attempts of Catholic Central Europe to prevent either Serb or Yugoslav independence.
DURO TOSI6, naucni savetnik
Istorijski institut SANU UDK 929: 355 PAVLOVliP.
Beograd, Knez Mihailova 35
VOJVODA PETAR PAVLOVIC. PRILOGISTORIJIBOSNE
POCETKOM X V VIJEKA
ABSTRACT: Clanak se bavi, do sada pojedinacno neproucavanom, licnoscu
bosanskog velikasa Petra Pavlovica, sina poznatog kneza Pavla Radenovica
i brata vojvode Radosava Pavlovica. Na osnovu literature, objavljene i neob-
javljene arhivske grade, prikazano je njegovo sudjelovanje u dramaticnim
dogadajima bosanske drzave u prve dvije decenije X V vijeka, koje karak-
terise borba najkrupnije bosanske vlastele (Kosaca i Pavlovica), uz sve sna-
znije uplitanje stranog (ugarskog i turskog) faktora u domace prilike.
Cuvena bosanska vlasteoska porodica Pavlovic odavno je poznata u is-
torijskoj literaturi. O gotovo svakom njenom clanu objavljene su duze ili krace ras-
prave: o knezu Pavlu Radenovica pisao je J. Radonic, o vojvodi Radosavu Pavlo-
vicu A. Ivic, a o Radosavljevim sinovima: vojvodama Ivanisu i Petru i knezu Ni-
koli V. Corovic i nedavno preminuli sarajevski istoricar B. Nilovid.' Pada u oci da
jedino 0 Pavlovom starijem sinu i Radosavljevom bratu Petru Pavlovicu ne postoji
poseban prilog, pa ce stoga ovaj rad biti posvecen njemu. U pisanim izvorima, koji
obicno govore 0 njegovom svakidasnjem zivotii, ispred Petrovog imena najcesce
stoji titula kneza, koja ne oznacava nikakvu funkciju koju je obavljao, vec je izraz
visokog drustvenog polozaja u feudalnoj hijerarhiji toga doba. Za razliku od kne-
zevske titule, uz Petrovu licnost, u dokumentima koji svjedoce o ratnim prilikama,
istice se titula vojvode koja, pored ostalog, ukljucuje i neke od vladara dobijene
prerogative vezane za organizaciju i djelovanje vojske.^ Zato je titula vojvode, kao
stecena, a ne titula kneza, kao naslijedena, uzeta u naslovu rada za blizu odrednicu
uz ime ovog nedovoljno poznatog bosanskog velikasa.
Knez Pavle Radenovic je, uistinu, imao dvojicu sinova: Petra i Radosava, od
kojih je Petar bio stariji, o cemu nepobitno kazuje Radosavljevo podsjecanje na
prijaznost" koju je imao gospodin mi i brat stariei Petar sa slavnijem gradom
Dubrovnikom"^ i dubrovacka izjava da je vojvoda Radosav u posjedu naslijedio
pokojnog Petra Pavlovica svoga brata".'' O tacnom vremenu Petrovog rodenja,
' J. Radonic, O knezu Pavlu Radenovicu. Prilozakistoriji Bosne krajem XIV ipoc. XV veka (o knezu Pavlu
Radenovicu), ,i,etopis Matice srpske", sv. 211, 212, Novi Sad 1902, 39-63, 39-63; A. Ivid, Radoslav Pavlovic,
Veliki vojvoda bosanski (Radoslav Pavlovic, veliki vojvoda bosanski (Radoslav Pavlovic), Letopis Matice
srpske", sv. 245, 246, Novi Sad 1907, 1-32, 24-48; V. Corovic, Iz proslosti Bosne i Hercegovine(I. Vojvoda
Ivanis Pavlovic), 2. Pitanje zenidbe Hercega Stjepana i njegovih sinova 1455), Godisnjica Nikoie Cupica", 48,
Beograd 1939, 133-146; B. Nilevic, Vojvoda Ivanis Pavlovic (Vojvoda Ivanis), Prilozi Instituta za istoriju",
god. XIV, br. 14-15, Sarajevo 1978, 349-361; B. Nilevic, Iz zivota posljednjih Pavlovica, Godinjak DruStva
istorieara Bosne i Hercegovine", X X V I I I - X X X , Sarajevo 1979, 58-74; B. Nilevid, Ucesce vojvode Petra i kne-
za Nikoie u politickom zivotu srednjovjekovne Bosne (Ucesce vojvode Petra i kneza Nikoie u politickom zivotu),
PriIozi Instituta za istoriju", god. X V I , br. 17, Sarajevo 1980, 61-68.
^ Zato (5emo u ovom radu nastojati da, koliko to bude mogude, uz Petrovo ime stavljamo titulu koja se sre-
ce u saCuvanim izvorima.
' L j . Stojanovic, Stare srpskepovelje ipismal/I (SSPPI/1), Beograd 1929, 574, br. 591,592,4. IV 1421.
qui in dominio succesit quondam Petro Pavlovich fratri suo". J. Gelcich - L . Thalldczy, Diplomatar-
ium relationum Republichae Ragusinae cum Regno Hungariae (Diplomatarium relationum Republichae Ragu-
sinae), Budapest 1887, 336, 30. IV 1430.
36 Duro Tosic JIC, 1-2/2001
djetinjstvu i prvoj mladosti, ne znamo nista, posto ga najraniji sacuvani izvori po-
minju kao vec odraslu i punoljetnu licnost. U stvari, ugarski kralj Ladislav Napulj-
ski je, u jeku najvecih uspjeha njegove stranke u Dalmaciji, jos kiajem januara
1403, ustupio vojvodi Petru Pavlovicu selo Cubin i posjede sinova Rajmicevih u
zupanji Dubici, ocekujuci vojnicku podrsku od njega.^ Samo nekoliko mjeseci ka-
snije u Dubrovniku se znalo da knez Pavle zeni sina, a vojvoda Sandalj brata.*
Pouzdano se zna da je Kosaca zenio mladeg brata Vukca, dok se na dvoru Pavlovi-
ca, vjerovatno, spremala svadba za Pavlovog prvenca Petra.^ Sve to nas navodi na
zakljucak daje Petar morao biti znatno stariji od Radosava, posto je vec 1403. sta-
sao za krupne ratnicke podvige, a Radosav se tek 1416. godine prvi put pominje u
izvorima kao predvodnik bratovljeve vojske koja se borila u Humu s vojvodom
Sandaljem.^ Na veliku razliku u godinama jos vise upucuje cinjenica da se Ra-
dosav vjencao 1921. saTeodorom, kcerkom istog Vukca Hranica, kojeg je osam-
naest godina ranije zenio brat Sandalj, kada je i knez Pavle zenio starijeg sina
Petra.Mozda upravo zato Radosav oslovljava starijeg brata, cak i posle njegove
smrti, svojim gospodinom.'"
U primorskim dijelovima Pavlovicevih posjeda, jos za zivota rodonacelnika
porodice - kneza Pavla - njegov stariji sin Petar je imao sve veceg uticaja, tako da
na prvi pogled izgleda daje otac prenio na njega veci dio nadleznosti nad tim pros-
torima^Poslije neuspijelih pokusaja 1407-1408. godine da, posredstvom ugarskog
kralja Zigmunda, dodu u posjed Konavala i Dracevice, Dubrovcani su oktobra na-
redne (1409) godine, uz dragocjene poklone u tkaninama i ribi, molili kneza Petra
da im, i pored zivog oca, proda njihov dio konavoske zupe." Radi obavljanja raz-
nih poslova, Petar je cesto stizao u Konavle. Tako ga je pocetkom maja 1413, s po-
klonom perpera i zeljom za dobro zdravlje i njemu i njegovom ocu, docekalo du-
brovacko poslanstvo u Obodu. U roku od osam dana, koliko je moglo provesti sa
njim, poslanstvo je trebalo da trazi od kneza Petra ukidanje novih bosanskih cari-
na, a narocito onih u njegovoj drzavi" u Ustikolini. Posebno su se morali pozaliti
na povecanje broja razbojnika tokom njegovog odsustva i odsustva njegovog oca,
koji je bio i ostao neprijatelj razbojnika"'^. Daje zaista takvih razbojnika bilo,
svjedoci istog dana knezu Petru urucena tuzba zbog brojnih krada i steta koje su,
pored Strahinica, Modarcica i Radojkovica, nanosili podanicima i njegovi ljudi
Kobiljacici.'^ Da li je knez Petar cinio nesto da tome stane na put, ne znamo, ali
znamo daje slicnih nemilih dogadaja bilo i dalje. Zbog jednog od takvih pokusaja
vladin poklisar Petar Primovic je avgusta 1414. bio poslat da izvidi stvar oko neke
stoke koju su blizu Vrma u Planinama" (apresso de Vermo, ale Planine) oduzele
sluge kneza Petra dubrovackim trgovcima. On je trebalo da podsjeti zubacke otmi-
care na dobijenu slobodu prolaska kroz zemlje njihovih gospodara - kneza Pavla i
' Petri Pavlovich fidelis nostri... villam Chubini..,et possessiones filiorim Roymich..in comitatu Dubiza".
N. Jorga, Notes et extraits pour servir a I'historie des croisades au XV siecle, II, (Notes et axtraits), II, Paris
1887, 88, nap. 4, 26. I 1403. Upor. Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine (Poviest hrvatskih zemalja
Bi7/), Sarajevo 1941, 194,
* N. Jorga, Notes et extraits, I I , 95, nap. 3,23. VIII 1403.
' S. Citkovic, Herceg Stefan Vukcic Kosaca i njegovo doba (Herceg Stefan Vukcic Kosaca), Beograd 1964, 5.
* Vidinap. 41.
' S. Cirkovic, Istorija srednjovekovne bosanske drzave (Istorija Bosne), Beograd 1964, 256 i B. Nilevic,
Vojvoda Ivanis, 350.
L j . Stojanovic, SSPPI/1, 574, br. 591, 592, 4. IV 1421.
" N. Jorga, Notes et extraits, I I , 120, 24. i 25. X 1409. Upor. R. Grujic, Konavlipod raznim gospodarima,
Spomenik SKA", L X V I , Beograd 1926, 20.
N. Jorga, Notes et extraits, II, 141-142, 3. V 1415.
" Historijski arhiv Dubrovnik (HAD): Lettere e commissioni di Levante (Lett, di Lev.) V H fol. 67', 3. V
1413. Upor. M. Dinic, Humsko-trebinjska vlastela, Beograd 1967, 56 i D. Tosic, Trebinjska obtaft u srednjem
veku (Trebinjska oblast). Beograd 1998, 214.
Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne pocetkom X V vijeka 37
njegovog sina Petra. Ukoliko ovi odbiju da vrate otetu stoku, Primovic je morao
poci Petru, da mu priprijeti da ce se zaliti kralju Tvrtku II Tvrtkovicu koji je preko
posebnog poslanika obnovio prijateljstvo s njihovim gradom. U slucaju da ni knez
Petar ne bi uslisio vladinu molbu, njen poklisar bi nastavio put ka kralju Tvrtku II,
koji je bio oko dan hoda" (circa una giornata) udaljen od Pavlovica i zamolio ga
da dubrovacki trgovci mogu slobodno da idu preko njegovih teritorija i da budu
slobodni i sigurni od pljacki.''' Ovo posljednje upucuje nas na nekoliko zanimlji-
vih zakljucaka: dotada protjerani kralj Tvrtko II Tvrtkovic vratio se ponovo 1414.
Zajedno sa Turcima i boravio je neko vrijeme na svojoj, a mozda i na Pavlovicevoj
teritoriji - svega dan hoda" udaljenoj od mjesta gdje se nalazio knez Petar - pri
cemu su ovi posljednji priznavali njega za legitimnog kralja, a ne Stefana Ostoju.
Samostalnost vojvode Petra Pavlovica nije se ogledala samo na polju politic-
kom vec i u okviru sve unosnijih privrednih poslova. O tome svjedoci i poklad od
50 libara Petrovog srebra koji je njegov plemic Radoje Ljubisic polozio kod du-
brovackog kneza. Kada je ovaj dosao avgusta 1411. da podigne deponovano sre-
bro, nije imao gospodarevog pismenog naloga za to. Stoga je vlada uputila dvojicu
svojih poklisara - Milsu Radovanica i Slavka Radosalica - vojvodi Petru i zamoli-
la ga je da im izda Iist pod tvom pecatju", na osnovu kojeg bi mogla da preda Ra-
doju trazeno srebro. I ovi su joj, zaista, desetak dana kasnije donijeli trazeni list" i
time rijesili pitanje pomenutog zaloga.^* Uporedo s ovom drustvenom i ekonom-
skom emancipacijom Petra Pavlovica sve se jasnije osrtava i fizionomija njegove
feudalne oblasti, koju dubrovacki izvori nazivaju rusag" i drzava".'^ lako ranije
zavadena i podijeljena, Bosna je poslije cuvenog ugarsko-turskog sukoba u julu
1415. postala, istina formalno, ujedinjena, buduci da su se dvojica njenih najmoc-
nijih velmoza - vojvoda Sandalj i Hrvoje Vukcic - izmirili, kralj Ostoja priznat je
od strane sultana a protivkralj Tvrtko II Tvrtkovic iznova potisnut u drugi plan.
Ponovo ujedinjeni, bosanski velikasi su pokusali da iz te nove proturske i antiugar-
ske orijentacije izvuku i neke prakticne koristi, posto su na sastanku rijesili da srp-
skom despotu Stefanu Lazarevicu kao vjernom ugarskom savezniku oduzmu grad
Srebrenicu.'' Medutim, dogadaji koji su uskoro usljedili pokazali su daje to ujed-
injenje iz racuna bilo prividno i potpuno neprirodno. Tacnije, herceg Hrvoje se i
dalje zanosio idejom o vracanju Splita pod svoju vlast, dok su kralj Ostoja i vojvo-
da Andalj kovali pakleni plan osvete knezu Pavlu Radenovicu i njegovom sinu
Petru Pavlovicu zbog privrzenosti protivkralju Tvrtku II Tvrtkovicu u proteklim
zbivanjima.^ Ovi posljednji nisu morali cekati dugo na ispunjenje svoje monstru-
ozne namjere cije je dramaticno ostvarenje pratio i slikovito opisao dubrovacki
poklisar Ivan Gundulic, koji je licno prisustvovao njihovom surovom obracunu s
Pavlovicima na sastanku bosanske elite u Sutjesci. Gundulic je, u stvari, 24. avgu-
sta 1415. godine pisao u Dubrovnik kako je herceg Hrvoje s nekim svojim opa-
kim privrzenicima" prijetio da ce nanositi, koliko vise bude mogao i znao, zla nji-
hovoj vladi, vodeci sa sobom Turke i druge opake ljude", tako da ova nece imati
vremena da ostvari svoje namjere. Kada je sutradan dosao knez Petar (Pavlovic!) i
sastao se sa Ivanom, potvrdio je takode da herceg radi protiv Dubrovcana i u po-
" HAD: Lett, di Lev. V I I fol. 110, 24. VIII 1414.
' S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije (1414 i 1415) JDve godine bosanske istorije/, Istoriski glas-
nik", 3 ^ , Beograd 1953, 31. i P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic (Bosna u prvoj polovini XV stoljeca) /Tvrtko II
TvrtkovicI, Sarajevo 1981,61.
L j . Stojanovic, SSPPPI, 529, br. 549,13, VIII 1411.
" gospodinu vojvodi Petru i njegovu rusagu". L j . Stojanovic, SSPPI/I, 565, br. 585, 26. II 1420; nel
s(u)o stado in Osticolina". N. Jorga, Notes et extraits II, 141, 3. v 1413.
S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 38.
" J. Gelcich - L . Thallcfezy, Diplomatarium relationum Republichae Ragusinae, 250-251, 18. VIII 1415.
- R Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 38.
 38 Duro ToSic
vjerenju mu je rekao da se i s mletackora vladom sporazumio u nadi da ce mu re-
publika, kao i napuljska kraljica, poslati galije protiv Splita i tri dubrovacka ostrva
(Braca, Hvara i Korcule). Slusajuci sve to i mnoge druge trice i bajke" (molte
altre frasche et novelle), iskusni gospar je biranim, ali, za jednog diplomatu, tvr-
dim rijecima pisao svojim sugradanima: Gospodo, sve ce biti lazi, prijetice i nista
drugo" (Signori tucte jerano bugie, menazava et non altro).^'
Na osnovu nejasnog pocetka Gundulicevog pisma o opakim Hrvojevim na-
mjerama prema Splitu i dubrovackim ostrvima, starija istoriografija je izvodila po-
gresan zakljucak daje ovaj zatekao hercega Hrvoja u Sutjesci kod kralja Ostoje, s
kojim se izmirio i napustio je Tvrtka I I Tvrtkovica.^^ Danas se, medutim, pouzdano
zna da Hrvatinic nije uopste boravio tada u Sutjesci i ucestvovao u nemilim dogada-
jima koji su uslijedili poslije poklisarevog razgovora s knezom Petrom.^' O nejas-
nocu i sturost Gundulicevog kazivanja spoticala se i ocjena Petrove uloge u ovim raz-
govorima, u kojima on nezainteresovano prica Gundulicu sve sto zna o pomenu-
tim Hrvojevim namjerama?'' Ako je to tako, zasto onda iskusni diplomata posve-
cuje toliko paznje svome odgovoru: io gli rispuosi li quel che mi parese" i da li se
njegove reci menazava et non altro" odnose samo na Hrvoja, ili bi se mogle odno-
siti i na njegovog sagovornika kneza Petra kao Hrvojevog zastupnika. A da bi
moglo biti tako svjedoci i pomenuta cinjenica daje knez Petar s ocem Pavlom video
legitimnog kralja u licnosti Tvrtka n Tvrtkovica, koji je sa Hrvojem Vukcicem bio, a
vjerovatno i ostao pristalica Turaka, tada gospodara situacije u Bosni.^*
Toga zloslutnog jutra (poslije Gundulicevog razgovora s knezom Petrom)
kralj Ostoja je sa sinom (Stjepanom!) otisao jasuci u ravnicu (in piano), a s njim Za-
jedno knez Pavle (Radenovic!) i njegov sin (Petar!), vojvoda Sandalj, vojvoda
Vukmir (Zlatonosovic!), zupan Dragisa (Dinicic!), Vuk Hranic i vojvoda Pavle
Klesic. Gundulic je ostao u kuci (u kojoj je konacio), pisuci neka pisma, gdje mu je
dosao sluga kneza Pavla, posle cega je i sam uzjahao konja i posao za njima, sus-
tigavsi ih negdje oko Sutjeske. Jasuci s vojvodom Sandaljem, cuo je kako je ovaj
porucio Vukmiru Zlatonosovicu: gledajte da mi dodite, ili cu ja k vama", na sto je
ovaj odmah stigao i zadrzao se sa njim u duzem razgovoru. Kada su bill kod mjesta
koje se naziva Parena Poljana, Sandalj je isukao mac i dao znak svojima, koji su
bili desno od njega. U taj mah kralj Ostoja je sa nekim plemicima svezao kneza
Petra (Pavlovog sina) i poslao ga u Bobovac. Potom je vojvoda Vukmir potjerao
nadesno kneza Pavla, pri cemu je Gundulic, zajedno s ostalima, molio da krvi
medu njima ne bude" (che sangue tra lor non fesse).^^ Njemu se to cinilo kao decja
igra, posto nikakvog okrsaja medu njima nije bilo. Dok je Pavle bjezao, Gundulic
je mislio da ce ga vezati. Ali, kasnije je dosao Vuk i neki od Sandaljevih ljudi od-
sijece glavu knezu Pavlu, koji ostade na mjestu mrtav. Pataren Vlatko Tumurlic (iz
Pavlove pratnje) povukao se u Gundulicev stan, tj. kod fratara, da bi se spasio, a
potom je otisao po Pavlovo tjelo i odnio ga u Vrhbosnu. Knez Petar (Pavlovic) vezan
je i silom odveden u Bobovac, gdje je, sudeci po prici, trebalo da bude oslijepljen.
Kada se sve to smirilo, ljudi su se vratili kuci i nije sest, vec su samo cetiri osobe po-
ginule. Uz to je vojvoda Vukmir (Zlatonosovic) malo ranjen iznad desne plecke, Bra-
ila (Tezalovic) uhapsio je Vuka Hranica, a Pribislava Murzica zatvorili su drugi.
^' HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133, 24. VIII 1415.
^- Poviest hrvatskih zemalja BiH, 445.
^' P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 78.
S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 39.
f HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133', 24. VIII 1415.
-'' S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 40. i P. 2ivkovia. Tvrtko II Tvrtkovic, 73.
HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133, 24. VIII 1415.
- HAD: Lett- di Lev. VII fol. 134, 24. VIII 1415.
JIC, 1-2/2001 Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne podetkom X V vijeka 39
Posto je ponovo nastao mir, Gundulic je odjahao kod vojvode Sandalja, koji
ga je znatizeljno upitao: Jesi li se nadao da ces ovo vidjeti?" (Credesti veder que-
sto).^' Pravdajuci se mozda i pred sopstvenom savjescu, on je objasnjavao kako je,
Zajedno s drugim vjernim Bosancima, po milosti Bozijoj, na taj nacin cinio pravicu
kakvu cini i dubrovacka gospoda i uz to je iznio mnoge grijehe oca i sina (Pavla i
Petra) ucinjene ugarskom kralju i bosanskoj vladi. Poslanik je nadalje uvjeravao
svoju vladu da u toj stvari niko nije imao udjela osim Sandalja sa kraljem Ostojom,
a Vukmir je tek jutros saznao za to i uz zakletvu je izjavio da se nikada nije govori-
lo o Pavlovoj smrti. Kada je pristao na zavjeru, Zlatonosovicu je obecan - ne zna
se da li u cjelini ili dijelom - grad Olovo, koji je bio protovestijara (Zore Boksica!),
pod cije je zidine uputio vojsku da bi ga preuzela. Kralj Ostoja - u stalnom dosluhu
sa Sandaljem - odavao je utisak covjeka zadovoljnog ucinjenim, koji se poslije sve-
ga osjecao sigurnijim na svom polozaju. Kraljica Kujava je, medutim, otvoreno iz-
razavala bojazan u tom pogledu, posto je bila srodnica ubijenog kneza Pavla. Gun-
dulic je cuo, ali to nije mogao potvrditi, da su Turci koji su isli prema Brinju (in
verso Brigne) mozda bili potuceni, a na veliko zadovoljstvo bosanskog kralja i nje-
gove druzine. To je i kraj pomenutog pisma, uz preporuku njegovog autora vlasti-
toj vladi, poslije koje je naknadno dopisano da knez Petar nije bio oslijepljen, vec
ga je, prema kazivanju Vukmira Zlatonosovica, trebalo sutradan otpraviti put Bor-
ca, s tim sto je citava oblast Pavlovica bila podijeljena, ali se ne zna kako i kome.^"
Pravi motivi Pavlovog ubistva i Petrovog zatocenistva nisu nam do kraja po-
znati. Jedini autor studije o knezu Pavlu pretpostavlja da se to desilo zato sto su
akteri tog necasnog cina nastojali da se docepaju Radenovicevih posjeda.^' Tesko
daje bilo tako posto ni sam Gundulic, koji je, inace, o svemu bio dobro obavije-
sten, nije znao kako je i kome bila podijeljena oblast Pavlovida. Zato cemo - nasu-
prot prethodnoj pretpostavci - pokusati da potrazimo politicke uzroke svega toga i
pri tom cemo poci od cinjenice da knez Petar (a sigurno i njegov otac, posto medu
njima nije postojao sukob) nije pripadao Sandaljevoj i Ostojinoj stranci, vec je kao pri-
stalica Tvrtka I I Tvrtkovica priznao njega za legitimnog kralja. To nam daje cvrst
osnov da povjerujemo daje dogadaj koji se desio krajem avgusta 1415. u Sutjesci
bio politicko ubistvo i da predstavlja obracun dviju stmja u Bosni: pristalica
Tvrtka I I Tvrtkovica i legitimnog kralja Ostoje. Moze se reci da su kralj Ostoja i
vojvoda Sandalj postojece primirje koristili da se odrze i ucvrste, sprovodeci staru
politiku prema novim mogucnostima, a neoprezni Pavlovici povjerovali su do-
brim namjerama i iskrenom pomirenju, sto je Pavla kostalo glave a Petra slobode.^'^
Vidimo sada kakve su bile posljedice tog krvavog obracuna izmedu bosan-
ske gospode. Tijelo ubijenog kneza Pavla, kojeg je donio Vlatko Tumurlic u Vrh-
bosnu, bilo je sahranjeno jugoistocno od Sarajeva (na podrucju danasnjeg Kasin-
dola), u nekropoli koja se, navodno (po njemu), i danas naziva Pavlovac.^^ Kada se
i kako njegov sin Petar oslobodio iz zatvora u Bobovcu i da li je, prema Vukmiro-
vom saopstenju, bio otpravljen put Borca, ne znamo. Medutim, znamo daje u Ko-
navlima pokrenuo vojsku protiv Sandalja kroz nekoliko dana ...poslije smrti kne-
za Pavla". Sve sto se desavalo u posljednjih mjesec i nesto dana izazvalo je ve-
liku pometnju i medu stanovnistvom dubrovaCkog zaleda, koje je u panicnom stra-
2' Isto.
^ HAD: Lett, di Lev. VII fol. 133-134", 24. VIII 1415.
" J. Radonic, O knezu Pavlu Radenovicu, 60. Upor.: A. Ivid, Radoslav Pavlovic, 10.
O tome opsirnije: S. Cirkovic, Dve godine bosanske istorije, 40. i P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 73.
" S Mutapdic, Pavlovacjnekropola stecaka), Glasnik Zemaljskog muzeja" (GZM), Arheologija", NS,
37, Sarajevo 1982, 176. i L . Zeravica, Grobovi ispod stecaka na Pavlovcu (Grobovi ispod stecaka), GZM",
..Arheologija", NS, sv. 37, Sarajevo 1982, 184-185, 192-194.
N. Jorga, Notes et extraits. II, 170, 23. II 1419.
 40 Duro Tosic JlC, 1-2/2001
hu bjezalo sa svojih imanja. Tako su Dubrovcani pocetkom oktobra 1415, uz rijeci
upozorenja: Eto vidite i cujete sto se cini medu ovom gospodom", pisali Pavlovi-
cevim ljudima Ljubisi Bogdancicu i Vukosavu Poznanovicu da, ako im bude do
nevolje", mogu slobodno doci u njihov grad, koji im je otvoren u dni i u noci".^^
Dodajmo tome daje iste jeseni u Bosni, a specijalno u Humu, zavladao i novi strah
od Turaka. Zato je dubrovacka vlada nudila sama vojvodi Sandalju da uputi u Du-
brovnik svoju zenu, ako ona hoce da se skloni ispred Turaka"^* a knezu Milisi (Ni-
kolicu!) dozvolila je da dode u grad ili na njihova ostrva, ,jer se bojite od Turaka".
Turci su se, u dogovoru s Hrvojem, spremali pocetkom novembra i u Primorje, a
Dubrovcani su strahovali da ce pokusati nesto i protiv njihovih nedavno dobijenih
ostrva (Braca, Hvara i Korcule).^^ Da taj strah nije bio bez osnova govore i mjere
preduzimane za odbranu Slanskog primorja i Astareje.^' Prisustvo Turaka iskoristili
su Pavlovi sinovi i s njima su dosli u Hum, suzbijajuci prvo vojvodu Sandalja kao
najopasnijeg protivnika. U vezi s tim svakako da je i pocetak sve ucestalije ko-
respondencije Dubrovcana s vojvodom Petrom Pavlovicem krajem 1415. godine.'*"
Pocetkom naredne (1416) godine nastavljene su ratne akcije na jugu zemlje.
Tako se 20. januara te godine nalazio s vojskom (do tada prvi put u izvorima
poimenicno pomenuti) Radosav Pavlovic, brat kneza Petra, na granici Dubro-
vacke republike gdje mu je vlada slala poklon u ribi u vrijednosti od 10 perpera.'"
On se bavio u Humu tokom citavog februara, pa i pocetkom marta i uspjesno je ra-
tovao protiv Sandaljeve vojske. Njegove cete su prelazile i preko granice, gdje su
pustosile dubrovacke posjede, na sto su mu Dubrovcani uputili sredinom februara
jednog plemica da mu izrazi saucesce zbog ocevog ubistva i pozali mu se na po-
nasanje neobuzdanih vojnika.'*^ Pored Pavlovicevih pustahija" strah su sijali i
Turci, pred kojima su brojne izbjeglice iz Bosne sve cesce trazile spasa u Stonu i
Peljescu.''^ Zato su slati naomzani brigantini i barke u Stonski kanal i preduzimane
su druge mjere odbrane.'*'* Vrhunac je dostignut kada su Turci dospjeli do same du-
brovacke granice, zbog cega su upucivani brodovi sa ostrva na kopno da ukrcaju
narod i spasu ga od Turaka, a potom je poslat i jedan pucanin kod zapovjednika
turske i vlaske vojske.'*^ Da su Pavlovici ucestvovali u tom turskom pohodu ne-
sporno svjedoci istovremena rasprava u Vijecu umoljenih o preduzimanju novih
mjera zastite propter adventum Turchorum" i odluka da se knez Petar pismeno
obavijesti super facitis predictis"''* Dubrovcani su mu, zaista, uputili pismo 23.
aprila iste godine, u kojem su ga obavjestavali da mu je brat Radosav bio s voj-
skom ovdje na granici naseg Primorja", gdje se, zahvaljujuci njegovoj brizi, ne
ucini nijedna kvari", izuzev sto je, bez njegovog znanja, nekolicina vojnika oplja-
ckala neke dubrovacke ljude u Primorju. Cuvsi za to, on opravi sto se mora opra-
viti", a i drugo" objetova opraviti", u sta su iskreno vjerovali da ce biti tako.''^ Du-
" M. Pucic, Spomenici srbski od 1195. do 1423. Pisma Republike dubrovacke (Spomenici srbski I), Beo-
grad 1858, 131-132, br. 239, 3. X 1415.
N. Jorga, Notes et extraits. II, 154, nap. 1. 29. II 1416.
" M. Pucic, Spomenici srbski I, 132, br. 240, 5. XII 1415.
V. Corovic, Historija Bosne, 418.
J. Gelcich - L . Thalldczy. Diplomatarium relationum Republichae Ragusinae, 741, 5. XII 1415.
* N. Jorga, Notes et extraits. 11, 151-152, nap. 12, 23. XII 1415.
Isto, II, 154, nap. 3,20.1 1416.
A. Ivic, Radoslav Pavlovic, 11.
N. Jorga, Notes et extraits, II, 154, nap. 5,7. II 1416.
Isto, 154, nap. 5, 8.111416.
pro dando ordinem barcis ituris ad Terra firman pro levando de gentes volentes se salvare a Turchis";
de eligendo unum ex nostris pro ambasatore ad caporales exercitus Turcorum et Vlaconim". HAD: Acta Con-
silim Rogatorum (Cons. Rog.) I fol. 39", 22. Ill 1416.
HAD: Cons. Rog I fol. 39' - 40,23. I l l 1416.
M. Pucic, Spomenici srbski I, 134, br. 244,23. I l l 1416,
Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne poeetkom X V vijeka 41
brovcani su, dakle, nesto blaze prikazivali knezu Petru postupke bratovljevih voj-
nika nego sto su to cinili samo nekoliko dana ranije preko svoga poslanika upu-
cenog Radosavu. U malo ostrijem tonu javljali su kako druge njegove vojske, pred-
vodene zupanom Durdem i Stjepanom Miloradovicem i s njima Turci potrse do-
Ije Slivno" i stase na medi nasoj" u Primorju. Zato ga molise da im zapovijedi da
nekoje kvari ne ucine" i da se ovudej ne tiraju". Oni su bili posebno nezadovoljni
nekim pismom koje su dobili od njegovog sluge Durda, koji je stajao na celu po-
menute vojske, buduci da ni od jednog gospodara rusaskoga" nisu takav grub
Ust" dotad primili. U uvjerenju daje nastalo bez njegovog saznanja i u nadi da ce o
njemu dobro razmisliti, poslali su knezu to pismo kako bi se stekao uvid u njegov
sadrzaj. Njime je, u stvari, zupan Durad podsjecao Dubrovcane, u uvjerenju da
znaju koje sada dlgovanje" po njegovoj zemlji hodi" i ljude s kojima se nalazio
tamo, k^o je mogao mnogo njihovih ljudi porobiti i svezati" da je to htio. Ali,
kako on nije Turcin sa Turcima", vec su oni Turci, posto vezase njegove ljude
koji gredu u Ston Kutlovica", to im posla ljude i Turcina" da mu odrede bolje
dlgovanje" dok se bude nalazio na Hrasnu."*^
Vratimo se ponovo Petrovim cetobasama" - zupanu Durdu i Stjepanu Milo-
radovicu - i vidimo poblize ko su oni bili. I danas se na sirem podrucju Hrasna, u
nekropoli sela Kruseva, na jednom visokom sanduku nalazi vec poodavno regi-
strovan natpis sljedece sadrzine: A se lezi zupan Juroe koino pog(i)be na po-
cten(i) sluzbi za sv(oga) g(ospo(d(i)na. A pobliz(i) ga knez".'*'
To je, van sumnje, ovaj zupan Durad, koji je, zajedno sa Stjepanom Milora-
dovicem, bio na celu vojske bosanskog vojvode Petra Pavlovica, koja je u proljece
1416. sa Turcima pustosila krajeve oko Slivna. Medutim, on je umro daleko prije
svoga saborca" Miloradovica iz roda Hrabrena. U stvari, ako se uporedi posljed-
nji dio natpisa sa Durdevim zahtjevima Dubrovcanima da mu odrede neko bolje
dlgovanje" dok se bude nalazio na Hrasnu (siroj okolini sela Kruseva), jasno
proizilazi daje Petrov odani zupan nastavio pocetnu sluzbu" u kojoj pog(i)be za
svo(ga) g(ospo)d(i)na, pa ga zbog toga knez (Petar Pavlovic) poblizi", - tj. postavi
mu biljeg. Kako je pomenuti Pavlovic 1420. bio sigurno mrtav,^" to znaci daje i
njegovog vojskovodu zadesila ista sudbina izmedu 1416. i 1420. godine, kad mu je
nad mrtvim tijelom podignut biljeg s citiranim natpisom.
Na krajnjem jugu srednjovjekovne nekropole u Radimlji nalazi se nadgrobni
spomenik u obliku sarkofaga u koji je usjecen natpis u dva reda, koji glasi:
A se lezi Stipan a cinilo ka(mi) Miogost kovac".^'
Po misljenju nekih autora, pod ovim steckom je morao lezati covjek koji je
bio toliko poznat da nije bilo potrebno kovacu da urezuje njegovo prezime, pa sto-
ga pojedini medu njima tvrde da nema gotovo nikakve sumnje da se natpis odnosi
na vojvodu Stjepana Miloradovica - Hrabrena".Medutim, koliko god nismo sig-
urni da natpis na tom stecku pripada Miloradovom sinu Stjepanu - tim prije sto se
njegov stit uveliko razlikuje od stita pronadenog na stecku sina mu Radoja - toliko
smo uvjereni da jedan drugi lapidarni spomenik cuva direktnu uspomenu na ovog
Pavlovicevog ratnika. U stvari, u dvoristu stare pravoslavne crkve sv. Petra i Pavla
Isto, 134-135, br. 244, 23. Ill 1416.
Lj. Stojanovic, Stari srpskizapisi i natpisi, knj. Ill, Beograd 1984, 16, br. 4. 823. Upor.: D. ToSic, Prilog
identifikovanju i datovanju vlaskih stecaka u istocnoj Hercegovini (Prilog identifikovanju i datovanju vlaskih
stecaka), Istorijski zapisi", god. L X X I I , br. 1-2/1999, Podgorica 1999, 123.
" Vidinap.91.
A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 16-17, 39.
Isto, 40. i M. Vego, Kuttni karakter nekropole Radimlje kod Stoca (Kultni karakter nekropole Radimlje),
Srednjovekovna Bosna i zapadna kultura", Zenica 1973, 324-325.
42 Duro To5ic JlC, 1-2/2001
u gornjem dijelu sela Osanica, pored same radimljske nekropole, na jednoj od dvi-
je kamene stolice, isklesano u zivu stjenu, stoji zabiljezeno: Ase sto voevode Sti-
pana Miloradovica a popravi ga voevoda Petar, sin mu".^^ Natpis na kamenoj sto-
lici u Osanicima govori daje upravo tu pred crkvom - kakav je obicaj bio u sred-
njem vijeku - sjedio i na nekom, mozda crkvenom, zboru sudio svojoj druzini prvi,
po imenu poznati, vojvoda donjih Vlaha (podruje danasnje stolacke, ljubinjske i
bilecke opstine).''' On je, vjerovatno, nosio vojvodsku titulu kadaje u proljece 1416,
zajedno s agresivnim susjedom zupanom Durdem, plijenio Dubrovcane u Donjoj
Neretvi oko Slivna (a mozda i kao jedan od starjesina vlaske vojske, kojeg je po-
sjecivao dubrovacki poklisar), da bi kasnije tu titulu naslijedio jedan od njegovih
sinova, vojvoda Petar i u tom svojstvu je obnovio ocevu stolicu, na kojoj je sjedio
dok je obavljao preuzetu duznost.
U nadi da ce se na taj nacin u potpunosti osloboditi protukralja Tvrtka II Tvr-
tkovica i privuci najveci dio hercegovih pristalica, kralj Ostoja se poslije smrti
Hrvoja Vukcica ozenio njegovom udovicom Jelenicom posto se prethodno razveo
od Kujave.^^ To je jos vise produbilo neprijatelj stvo izmedu Ostoje i vojvode Petra,
koji je htio sprati sramotu nanesenu njegovoj rodaci, dotad kraljici Kujavi, ciji se
sin i mladi kraljevic Stjepan, ne mogavsi oprostiti ocu taj grijeh, takode pobunio
protiv njega. Sve je to dozlogrdilo cak i Turcima, koji su pokusali da ih izmire na
jednom sastanku, sto im nije poslo za rukom, pa su sukobi i dalje nastavljeni. Zato
su Dubrovcani sredinom oktobra iste godine pisali kralju Zigmundu kako je me-
du bosanskim baronima" i dalje vladalo veliko i smrtno neprijateljstvo, uzrokovano
ubistvom kneza Pavla"^* Posto je turska vojska, otpremljena radi suzbijanja sultano-
vog pobunjenog brata u Solunu, krajem godine napustila Bosnu, ostavila je na smrt za-
vadenu tamosnju gospodu da se obracunaju medu sobom onako kako znaju i umiju.^^
Pavlovici su i pocetkom sljedece (1417) godine, ali tog puta bez Turaka, nas-
tavili zapocetu akciju u Primorju. Potkraj februara ocekivalo se da ce se Radosav,
vjerovatno s vojskom, naci u Obodu ili Cavtatu, gdje su mu Dubrovcani ponovo slali
poklon u ribi.^ Trad im se isplatio posto su mjesec dana kasnije, iako praznu i ra-
seljenu", zauzeli, ipak, citavu oblast Konavala u zestokom okrsaju, u kojem su
sva sela sravnjena i spaljena, bez stanovnika" dospjela u mke Pavlovog sina
Petra, glavnog neprijatelja vojvode Sandalja".^' Jedno od tih konavoskih sela pris-
vojio je i dubrovacki vlastelin Ivan Crijevic u vremenu u kojem je Petar Pavlovic
vladao cijelom zemljom Konavala".' Posto je zauzeo Konavle, on je nastavio i sa
pustosenjem Sandaljeve juznije oblasti Dracevice, iz koje je, kako se racunalo, tre-
balo da dode sredinom maja u Konavle, gdje bi ga docekalo jedno dubrovacko po-
slanstvo. Ono mu je, poslije izraza saucesca zbog oceve smrti, moralo da preda
vladin poziv da posjeti grad, kao sto je to cesto cinio i knez Pavle, a ukoliko bi ovaj
odbio poziv, da mu uraci vrijedan poklon od 150 dukata. Ako bi pokazao sprem-
M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine (Zbornik srednjovjekovnih natpisa), II,
Sarajevo 1964, 13, br. 56.
D. ToSic, Porodica Miloradovic - Stjepanovic iz vlaskog roda Hrabrena. Istorijski zapisi", god. L X X I ,
br. 3-4/1998, Podgorica 1998, 96-97.
" V. Corovic, Historija Bosne, I, 419. i Poviest hrvatskih zemalja BiH, 449.
Inter barones de Bosne est maxima et mortalis inimiciae propter mortes olim comitis Pauli". J. Gelcich
- L. Thalloczy, Diplomatarium relationem Republichae Ragusinae, 261, 12. X 1416.
" t o o , 265,25. XII 1416.
N. Jorga, Notes et extraits. II, 158, nap. 7, 25. II 1417.
...la contrada de Canal...al presente la occupaet tien Petar fiol de conto Polo, ben che I'e questa e disab-
itata". M. Pucic, Spomenici srbski I. Primjetbe XVIR, u martu 1417; ...omnes ville ille sint exopiate et combuste
sine habitatores tum quod sunt in manibus Petri filli Pauli inimici capitalis voivode Sandal". J. Gelcich - L .
Thalloczy, Diplomatarium relationem Republichae Ragusinae. 284, 31. Ill 1417.
" tempore quo dominabatur ote terre Canalis". N. Jorga. Notes et extraits, II, 170, 23. II 1419.
Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne pocetkom X V vijeka 43
nost da ih proda, poslanstvo je trebalo da povede pregovore sa njim i o kupovini
Konavala. Za razliku od prijateljskog stava njegovog brata Radosava, kojeg ni
ovom prilikom nisu propustili da istaknu, Dubrovcani su se zestoko zalili Petra na
neprekidno pljackanje brace Krasomiric, a osobito najstarijeg medu njima Radosa-
va i molili su ga da ih sprijeci u tome.*' Trebinjska porodica Krasomiric iz sela Za-
cule bila je cuvena po brojnim ekscesima koje je cinila na prostora Petrove zemlje.
Tako se jos pocetkom prethodne godine raspravljalo u Vijecu umoljenih super
facto Crasomirichy malefectoram", a nekoliko godina ranije pomenuti Radosav je
sa svojim ljudima pljackao, tukao i u gvozda okivao dubrovacke trgovce.*^ Ocito
da ih njihov patron, uprkos ogromnom uticaju koji je imao u trebinjskom kraju,
nije mogao zaustaviti u surovim rabotama kojima su se i kasnije cesto bavili.*^
Dok je nizao ratne uspjehe u Primorju, vojvoda Petar se zanimao i poslovima
drage vrste. Vjerovatno za potrebe vojske cesto je uvozio zito i dragu robu iz Du-
brovnika.*''
Zanimljivo je da se, dok se ocekivao dolazak vojvode Petra iz Dracevice u
Konavle, u Malom vijecu raspravljalo o slanju gradskih fralasa i trabaca (pifari et
tubete), koji je trebalo da ostanu osam dana na njegovom dvora u Borcu, a dva-tri
dana kasnije vijecalo se o poklonima za njegove glumce koji su boravili u gradu.*^
Sta se to slavilo kod Petrove kuce dok se on nalazio na frontu ne znamo, ali u sva-
kom slucaju bilo je zanimljivo osjecanje izmedu dva rata i slavlja koje se vrzmalo
po glavi tog odvaznog covjeka.
U strahu da ce ga uhapsiti i svezati sto je, zbog Pavlovog ubistva i Petrovog
zatocenistva, pogazio vjera gospodsku", kralj Ostoja je, zajedno s nevjestom, na-
pustio dvor i pobjegao u jugozapadni dio zemlje kod svoje vjerne vlastele Radivo-
jevica. Tokom citave te i pocetkom naredne godine ratovao je oko donje Neretve, u
blizini Bisca, gdje su mu Dubrovcani cesto slali svoja poslanstva i darove.** Uz
pomoc neke humske vlastele, on je ubrzo ovjencao svoje ratnicke napore i kranom
velikog uspjeha, posto se prethodno izmirio s odmetnutim sinom. Tako je, za ver-
nu sluzbu" koju su pokazali u ratu kada su mu se podvrgli i predali Humljani", s
kraljicom Jelenom i sinom Stjepanom 22. jula 1417. obdario clanove porodice Ra-
divojevic odredenim posjedima u makarskom primorju (Krajini), odredivsi da
niko od Humljana ne bude gospodar nad njima".*^ Koja li je to nevolja natjerala
vojvodu Petra Pavlovica da pocne prastati ubicama svoga oca i sta ga je prisililo da
se, sa svojim bratstvom, nade prvi medu svjedocima (koji su garantovali realiza-
ciju njenog pravnog cina) na toj Ostojinoj darovnici, ne znamo.** Ali, izmirenje
kralja Ostoje i vojvode Petra nije, ipak, donijelo i konacan mir, posto je bosansko
kraljevstvo ostalo u uobicajenoj i velikoj neslozi" u kojoj su zivjeli gospoda i
velikasi te napacene zemlje. Jedino se izmijenio raspored snaga na ratistu, posti su
se sada svi okrenuli protiv Sandalja, koga su braca Pavlovici smatrali najodgo-
N. Jorga, Notes et extraits. II, 158, 12. V 1417.
HAD: Cons. Rog. I fol. 37', 20. II 1416; ... idem Radoslavus cum hominibus suis verberavit eum et
possuerunt eum in ferris". HAD: Lamenta de Foris (Lam. de For.) 11 fol. 86, 3. IX 1411.
" D. ToSic, Trebinjska oblast, 213.
" N. Jorga, Notes et extraits. II, 158, nap. 7, 23. I 1417, 8. I l l 1417, 10. V 1417.
S. Stanojevic, Iz istorije umetnosti kod nas u srednjem veku (Iz istorije umetnosti kod nas), Iz nase
pros^ostr, Beograd 1934, 67. i J. Lesic, Ogledi iz istorije proslosti BiH (Ogledi iz istorije proslosti), Sarajevo
* J. Gelcich - L . Thallbczy, Diplomatarium relationem Republichae Ragusinae, 261, 12. X 1416. i N.
Jorga, Notes et extraits, II, 158, nap. 7, 10. V 1417; 12. V 1417. Upon: S. Cirkovic, Rusaska gospoda, Istorijski
Sasopis", knj. X X I , Beograd 1974, 111, nap. 64.
quMdo ne se diede e sotomesse Cumgliane...e che non sia sopra di loro superior nisun de quelli de
Cumigliane". S. Ljubic, Listine o odnosajih izmedu Juznoga Slavenstva i Mletacke Republike, VII (Listine. VII),
Zagreb 1882, 240-241, 22. V l l 1452.
vayvoda Piero Pavlovich cum la sua fraternita". Listine, V l l , 241, 22. VII 1452.
44 Duro ToSic JIC, 1-2/2001
vornijim za ocevu smrt. Kada su ga pritisnuli Pavlovici, Radivojevici i kralj Osto-
ja, bespomocni Kosaca je prisao Turcima i priznao njihovu vlast, pod kojom je
usao i u narednu 1418. godinu.*'
Poslije brojnih ratnih uspjeha postignutih u Humu, koji su ga doveli blizu ci-
Ija da slomi oblasne gospodare i zavede svoju neposrednu vlast nad citavim teri-
torijem", iznenada je umro kralj Ostoja, a naslijedio ga je sin Stjepan Ostojic.
Tada su Turci ponovo stigli u Bosnu, u vezi s cim, vjerovatno, jeste i rehabilitacija
vojvode Sandalja, koji je, uz pomoc Balse Stracimirovica, uspio da povrati od Pav-
lovica Konavle i tokom jeseni postane opet neprikosnoveni gospodar u svojoj
oblasti."" Sve je to, nakratko, usporilo zapocete akcije vojvode Petra Pavlovica (o
kojem u ovoj godini znamo malo) u vezi s otpremanjem dubrovackih poslanstava i
prodajom nekog njegovog olova, a u drustvu s bracom Murzic u Dubrovniku.^
Polozaj vojvode Petra tokom 1419. godine treba posmatrati u svjetlu odnosa
izmedu novog bosanskog kralja Stjepana Ostojica, vojvode Sandalja i Turaka, s
posebnim osvrtom na njegovo aktivno ucesce u pregovorima s Dubrovcanima oko
prodaje Konavala. Poslije dolaska na prijesto mladi kralj je, zajedno s majkom,
kraljicom Kujavom, nastavio prisne odnose sa svojim rodacima Pavlovicima. O
tome svjedoci i cinjenica da se na prvom mjestu medu svjedocima u njegovoj pov-
elji, kojom je u martu potvrdio Dubrovcanima sve ranije privilegije, srece ime
vojvode Petra, sto je nesumnjivo izraz povjerenja i velikog ugleda koji je uzivao na
vladarskom dvoru.^^ Od toga, izgleda, nije imao mnogo koristi u ratu sa Sandaljem
Hranicem, posto se kralj u pocetku nije stavljao otvoreno ni na ciju stranu. Ali,
kako se vojvoda Sandalj ne javlja s ostalom vlastelom kao svjedok na pomenutoj
vladarskoj ispravi, jasno proizilazi da su njegovi odnosi i s novim kraljem bili
zategnuti, doduse, bez otvorenih sukoba kakve je imao s njegovim ocem Osto-
jom. On je, medutim, ubrzo zarobio dvojicu kraljevih pristalica iz vlasteoske
porodice Radivojevic, a potom je porazio plemica vojvode Petra - kneza Aleksu
Pastrovica - iz trebinjskog sela Bijela^^ i time je nagovjestavao preimucstvo koje
je poceo sticati u ratu protiv sve brojnije koalicije. Poslije toga zavladalo je
izvjesno primirje na frontu, koje je potrajalo do kraja godine, kadaje vojvoda San-
dalj, uz podrsku Turaka, ponovo napao zemlju Petra Pavlovica, pri cemu su strad-
ali brojni dubrovacki trgovci u dijelovima prema njihovoj granici.^*
Uporedo s ucescem u navedenim zbivanjima, vojvoda Petar je provodio do-
sta vremena i u pregovorima s Dubrovcanima oko Konavala. Oni su mu krajem ja-
nuara 1419. godine nudili, preko Braila Tezalovica, da ga izaberu za svoga plemica
i da mu ustupe palacu u gradu koja je ranije pripadala protovestijaru Zori Boksicu
ukoliko pristane da im proda svoj dio zupe. U nadi da ce i oni moci da uticu na
njegovu odluku, dubrovacka vlada je, pored Tezalovica, angazovala i druge Pe-
trove ljude: Vukasina i Radosava Obradovica, Vucihnu Bratilevica i Vukasina Zbi-
^ N. Jorga, Notes et extraits, 11, 160-161, 26. VIII 1417, M. Sunjic, Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV
St.) I Bosna i Venecija/, Sarajevo 1996, 145.
S. Cirkovic, Istorija Bosne, 244-248.
" V. Corovic, Historija Bosne I, 420.
" N. Jorga, Notes et extraits, II, 164,9. V I 1418, 166, 10. V I 1418. HAD: Diversa Cancellariae (Div. Cane)
X L I fol. 207', 3. I 1418. OpSirnije o trgovini Petrovim olovom i olovom brace Murzic vidi: P. Zivkovic, Elion-
omsko socijalne promjene u bosanskom drustvu u XIV i XV stoljecu (Ekonomsko socijalne promjene u bosan-
skom drustvu). Tuzla 1986, 48, 55.
" Lj. Stojanovid, SSPPI/1. 556, br. 579, 5. II 1419.
V. Corovic, Historija Bosne /, 421. i Poviest hrvatskih zemalja BiH. 453-454.
" M. Pucic, Spomenici srbski I, 144-145, br. 238, 16. VI 1419. i A. Ivic, Radoslav Pavlovic, 14-15, nap. 7.
HAD: Cons. Rog. II fol. 79, 8. XII 1419. Upor.: P Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 78.
" HAD: Cons. Rog. II fol. 10, 14.1 1419. O ulozi Braila Tezalovica u pregovorima izmedu vojvode Petra,
a kasnije Radosava i Dubrovnika vidi: P. Zivkovic, Diplomalska aktivnost Braila Tezalovica, Prilozi Instituta
za istoriju", god. X/II, br. 10/2, Sarajevo 1974, 31-53.
Vojvoda Petar Pavlovic. Prilog istoriji Bosne podetkom X V vijeka 45
salica i obecala im je veliku sumu novca ako uspiju u tome.^* Ali, od toga nije bilo
nista, posto je ovaj kategoricki odbio sve dubrovacke ponude cvrsto odlucan da im
ne da ni slope svoje zemlje.^' Poslije mnogo kolebanja i brojnih dilema, Dubrov-
cani su u proljece iste godine odlucili da, cak bez kraljeve potvrde, kupe samo San-
daljevu polovinu konavoske zupe.*" Prije definitivnog sklapanja ugovora o tome,
oni su pokusali jos jedanput da, preko specijalnog poslanika, privole vojvodu Petra
na pogodbu na koju on nije pristao, pa su krajem junajednostavno zavrsili posao s
vojvodom Sandaljem i njegovom bracom.*' Medutim, morali su zbog novih nespo-
razuma da se povuku iz njihovog dijela Konavala i da obasipaju raznim poklonima
kralja Stjepana Ostojica i vojvodu Petra Pavlovica, ciji im je pristanak bio potre-
ban da zavladaju citavom tom oblascu.*^ Kadaje, mozda samo principijelno, Petar
pristao na to, Dubrovcani su uporno molili kralja da im odobri cio otkup kako bi s
vecim autoritetom mogli uci u zemlju i urediti je po svojim zakonima".*^ I on im
je, zaista, 4. decembra 1419, na svom dvoru u Sutjesci izdao povelju kojom je po-
tvrdio voevode Sabdalja...pol dijela Konavli, i voevode Petra polovicu".*''
Odnosi kralja Stjepana i vojvode Sandalja postali su pocetkom 1420. do te
mjere zategnuti daje pocetak rata medu njima bio samo pitanje dana. Kao Sandaljevi
saveznici Turci su vec u januaru mnoga zla ucinili...prisad u Bosnu" i donijeli si-
jaset nevolja stanovnicima dubrovackog zaleda. Zato je ubrzo odobreno prvo kra-
lju, a potom i vojvodi Petru da sklone svoju stoku i pastire u Ston*^ U tom smislu je
i trebinjski plemic Vukoslav (Kobiljacic!) pitao Dubrovcane bi li ljudi vojvode Pe-
tra, ako bi morali pred Turcima bjezati", mogli potraziti zastitu u njihovom gradu.
Znajuci da kudje Turci hode dobra ne cine", oni su odgovorili Pavlovicu, a kasni-
je i Ljubii Bogdancicu daje Dubrovnik vazda otvoren bil", sto se odnosilo i na
njihove ljude, koji ga nekojom zlocom" ne bi izgubili.**
Osjecajuci i sami posljedice duboke agonije koja je godinama vladala u Bo-
sni posle Pavlovog ubistva, Dubrovcani su se tokom marta 1420. angazovali kod
njenih aktera da se medu sobom izmire. Razloge za to trebalo bi potraziti, prije
svega, u cestim stradanjima dubrovackih trgovaca i cinjenici da, ni poslije kraljeve
potvrde, nisu uspijeli uci u posjed kupljenih Konavala.*^ Njihove posrednicke
akcije nisu ostale sasvim bez rezultata, posto je u jednom momentu izgledalo da ce
neprijateljstva prestati kada su bosanske vojvode Sandalj i Petar otpoceli prego-
vore 0 mini, do kojeg, ipak, nije doslo.** Ako je vjerovati u tacnost informacije
dobijene od dubrovackog poslanstva sa dvora u Borcu, Petar je nakratko uzivao i
naklonost turskog namjesnika u Vrhbosni vojvode Isaka.*' Vojvoda Sandalj, besk-
rajno zedan osvete nad Pavlovicima, kao jedan od sionika...koi je slusa ni kralja"
ponovo je optuzio Petra da se iznevjerio cam sultanu" i presao na kraljevu stra-
HAD: Cons. Rog. II fol. 11', 24.11419.
R. Grujid, Konavlipod raznim gospodarima, 22.
f N. Jorga, Notes et extraits. II, 170, nap. 5,23-24. I l l 1419.
' F. MikloSid, Monumenta Serbica historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii (Monumenta Serbica), Viene 1858,
288-294, 24. VI1419.
*^ Tako su kralja Stjepana Ostojida darovali sa 12 peda, a vojvodu Petra sa 9 peca sukna (HAD: Cons. Rog.
II fol. 74', 21. VII1419), dok je neSto kasnije kralj Stjepan bio darovan sa 300, a Pavlovid sa 200 dukata (HAD:
Cons. Rog. II fol. 58', 5. VIII 1419).
R. Gmi\i., Konavli pod raznim gospodarima, 35.
^ L j . Stojanovid, SSPP I/I, 559, br. 580, 581,4. XII1419.
. ..quod animalia celnich pastores domini regis Bosne recipianti in Stagno, ita et omnia animalia celnich
pastores et iumentas voivode Petar recipianti in Stagno similiter". HAD: Cona. Rog. II fol. 92,6.11 1420.
M. Pucic, Spomenici srbski, 1, 147-148, br. 262, 26. II 1420.
V. Corovic, Historija Bosne, I , 423. i A. Ivic, Radoslav Pavlovic, 16.
** P. Zivkovic, Tvrtko II Tvrtkovic, 78.
de his que scribunt ambaxiatores existentes in Boraz, voyvodam Petar habuisse parte Isaxh Teucri".
N. Jorga, Notes et extraits, II, 189, nap. 9 , 1 . II 1420.
46 Duro ToJic nC. 1-2/2001
nu.'" Zato je pomenuti Isak nastavio da pustosi Petrovu zemlju i u jednom sukobu
krajem marta iste godine ga je lisio zivota. Koliko je tesko odjeknulo njegovo
ubistvo svjedoci i pismeno saucesce dubrovacke vlade bosanskom kralju i kraljici
zbog smrti vojvode Petra, uz predlog da se izmire s drugim njihovim vazalom San-
daljem Hranicem.^' Ovi su primili vladino saucesce, ali ne i savjet o izmirenju, pa
je vojvoda Sandelj, uz pomoc Turaka, ubrzo dobio polovinu Petrovog dijela kona-
voske zupe, dok je preostali dio njegove zemlje pripao bratu mu Radosavu, a kralja
Stjepana Ostojica poslije izvjesnog vremena smijenio je ocev protivnik i pro-
tukralj Tvrtko II Tvrtkovic.'^
DURO TOSiC
GOVERNOR PETAR PAVLOVIC
A CONTRIBUTION TO EARLY 15TH CENTURY HISTORY OF BOSNIA
Summary
The precise date of birth, the childhood and early youth of Petar Pavlovic are
unknown, since the earliest sources refer to him as an adult, of marriageable age,
and already engaged in large military campaigns. During his father's life Petar
already enjoyed considerable influence in the southern part of the country, inde-
pendently negotiating in 1904 with envoys from Dubrovnik the sale of that city's
part of the Konavli zupa (administrative unit). He visited this zupa frequently later
(in 1413 and 1414) in order to settle the numerous problems his men created by
robbing the subjects of the Dubrovnik Republic. After the brutal murder of his
father, Prince Pavle, and his own imprisonment near Parena Polja, in the vicinity of
Kraljevska Sutjeska river (towards the end of 1415), he went to war in Hum, the
Konavli, and Dracevica against his father's assassins and bitter political oppo-
nents, the governor of Sandalj and King Stefan Ostoja. The war went on for years,
but with the help of the Turks, and having previously made peace with King
Ostoja, Petar managed temporarily to overcome his main rival Sandalj Hranic, and
to push him out of the country's coastal area. Sandalj was not, however, prepared
to accept defeat. Pressed as he was from all sides, he went over to the Turks, rec-
ognized their authority and sought their assistance and that of Balsa Stracimirovic
to take back the Konavli from Pavlovic, reinstating himself as the sovereign ruler
in this region. Despite the efforts of Dubrovnik to stop the feud between the two
Bosnian rulers and regain hold of its parts of the Konalvi zupa, peace did not seem
Hkely. On the contrary, following Sandalj's accusation that governor Petar had
betrayed the sultan" and had gone over to the king' side, the Turkish administrator
in Vrhbosna, Governor Isak, invaded Petar's land and took his life in a battle
towards the end of March 1420. Following his death, Petar's part of the Konavli
went to the vengeful Kosaca, while other parts of the land went to his brother
Radoslav. The new Bosnian king, Stjepan Ostojic was subsequently replaced by
his father's opponent, Tvrtko Tvrtkovic II.
F. Miklosic, Monumenta Serbica, 301, 30. V 1420.
" ...de scribendo literas domino regi et regine Bosne condolendo se de morte voivode Petar et de ortando
eos ad pacem cum voivode Sandalio". HAD: Cons. Rog. II fol. 105, 1. IV 1420.
V. Corovic, Historija Bosne, I, 424, Poviest hrvatskih zemalja BiH, 456. i R Zivkovic, Tvrtko II Tvrtko-
vic, 79.
TATJANA K A T I 6 , istrazivac-saradnik
Istorijski institut SANU UDK639.2/3. (282.243.7) ,,15/19"
Beograd, Knez Mihailova 35
GARDE NA DUNAVU OD X V I DO X X V E K A
ABSTRACT: Zakonodavna regulativa ribolova na gardama u vreme Os-
manskog carstva, oporezovanje ulova, broj i raspored gardi, nacin njihovog
zakupa i kladovski Turci kao zakupci.
Ribolov je bio jedna od najvaznijih privrednih grana Podunavlja. Eksploata-
cija ribnog blaga, kao i ostalih darova prirode (rude, soli i dr.), oduvek je spadala u
regalna prava koja je vladar mogao da ustupi drugome na privremeno ili trajno
koriscenje. Tako je bilo i u osmansko vreme. Deo ulova pripadao je sultanu, a on ga je
davao drugima kao nadoknadu za njihovu sluzbu. Sandzakbegovima je ustupao pri-
hode od ribolova na velikim rekama a spahijama prihode sa manjih ribnjaka i blata.'
Visina oporezivanja ulova bila je precizno regulisana zakonom i zavisila je
od vrste i kolicine ribe, mesta ulova i ribolovnog alata.^ Najmanje, sa 10%, bio je
oporezovan ribolov pomocu vrsa i manjih mreza na rekama, a najvise, sa 50%, ri-
bolov u daljanima. Daljani su bili vestacka ribolovista napravljena od kolja, pruca
ili direka, izmedu kojih su razapinjane mreze. U njima se riba cuvala i po potrebi
lovila. Postavljani su na mirnim rekama, recnim rukavcima i jezerima. Ribolov u
daljanima nije iziskivao ni napor, ni narocitu umesnost, a uvek je bio obilan, pa je
polovina ulova davana drzavi.^
Garde su, za razliku od daljana,'' pravljene na brzacima, obicno izmedu dve
ade, na mestu gde je dno peskovito i ne dublje od 3 do 4 metra. Sastojale su se od
dva plota (rumunski gard, ograda, plot, prepona) napravljena od balvana i pruca,
oko 100 m duzine, koja su postavljana nizvodno jedan drugome u susret, tako da
obrazuju levak. Otvor na gornjem kraju ove gradevine bio je sirok od 60 do 80, a
na donjem oko 4 metra. Donji otvor, u koji su upadale ribe, bio je zatvoren kesom
od prede. Zbog snaznog protoka vode kroz gardu, riba nije mogla isplivati natrag,
vec je ostajala u kesi do dolaska ribara, koji su dva ili tri puta dnevno dolazili da
prazne mrezu u camac privezan kod otvora.^
Garde nisu radile pri niskom vodostaju i kadaje bilo leda na Dunavu. Njiho-
vo odrzavanje iziskivalo je vise troskova; cesto su stradale od klada koje je nosila
nabujala reka. Ribolov na gardama bio je tezi i neizvesniji od hvatanja ribe u dalja-
nima, pa je oporezovan samo cetvrtinom ulova.*
' Smederevski sandzakbeg zadrzavao je polovinu ribe ulovljene u zagradenim riboloviStima na Moravi. D.
Bojanic, Turski zakoni i zakonski propisi iz XV i XVI veka za smederevsku, krusevacku i vidinsku oblast, Beograd
1974, 8 III, 12 III, 13 IV, 22 III, 28 III, 40 i dalje.
^ Isto, Riba se lovila pomodu vra, strukova od lipe (tzv. morunski strukovi, takumi, dengele), mreza (de-
Iberija, velika i mala turska sertma), mreza-klopki (set ili setka), daljana i gardi. O. Zirojevic, Ribolov na sred-
njem Dunavu (XVI i XVII vek). Zbornik za istoriju", 49 (1994), 111-120.
' O. L . Barkan, XV ve XVI inci Asirlanda Osmanli Imparatorlugunda Zirai Ekonominin Hukuki ve Mah
Esaslari, Kanunlar, I clit, Istanbul 1943, 329; D. Bojanic, Turski zakoni, 8 III, 22 III i dalje,
'' U pojedinim osmanskim izvorima, kao i u svakodnevnom govoru garde su 5esto nazivane daljani zbog
siroke rasprostranjenosti ovih poslednjih; bilo ih je u evropskim sand^acima (Canadskom, Segedinskom, Moha-
ikom, Sremskom, Smederevskom, Ohridskom i dr,), na Bosforu, Crnom mora, Azovskom mora i dr.
' Mihailo Petrovic - Alas, Derdapski ribolovi u proslosti i sadasnjosti, Srpski etnografski zbornik", knj.
VII (1941), 41^2,
^ D, Bojanic, Turski zakoni, 58 VII, 61 VII.