Polazite

Svoja razmiljanja razvijam polazei od nekoliko postavki koje

je mogue sklopiti u sljedeu naraciju:
Bosanskohercegovaki Muslimani/Bonjaci, islamizirano juno
slavensko stanovnitvo Bosne i Hercegovine, ne razlikuju se od os
talih malih bijednih naroda s istoka Evrope (Istvn Bib); i oni
imaju iste kolektivne neuroze koje se ogledaju u sklonosti da se
vlastite greke prebacuju na druge, u pomijeanom kompleksu
nie i vie vrijednosti, u regresiji intelektualne i politike debate,
i naroito u ouvanju identiteta kao izgovoru za nedjelo
vanje, konzervativizam i odbijanje prilagoavanja svijetu kakav
jest5. Ipak, u odnosu na spomenute narode Bonjaci imaju jednu
posebnost, koja je povijesno uvjetovana: oni nikad nisu imali onaj
stupanj dravne samostalnosti koji bi im dopustio da te sklonosti
nesputano razviju do krajnjih granica. Jugoslavenstvo i socijali
zam, politiki projekti u koje su bili ukljueni (iz dananje opte
prihvaene perspektive: protiv svoje volje!), zapravo su spasonosno
spreavali da kolektivne neuroze prerastu u kolektivnu histeriju,
koju njihovi susjedi nisu uvijek u prolosti znali izbjei.
Globalno uruavanje socijalizma omoguilo je bosanskom mu
slimanskom subjektu da svoju nereflektiranu kulturnu pobunu,
nakon inkubacije duge jedno stoljee, prevede u politike poj
move i politiku akciju. Pojmovi su bili iskrivljeni, temeljeni na
zahtjevima a ne na stvarnosti, pa je i akcija bila kontraproduktivna.
Ona nije bila uzrok krvavog raspada jugoslavenske dravne zajed
nice u kojem su Bonjaci bili najvea rtva, ali je uinila da i dva
deset godina nakon rata Bosna i Hercegovina ostaje nedefiniran
politiki prostor s mnotvom varijabli i samo jednom konstantom
materijalnim i kulturnim nazadovanjem sveukupnog njenog
stanovnitva, u kojem Bonjaci ine relativnu veinu. Nakon stje
canja samostalnosti, ova biva jugoslavenska republika samo za
11
 Kritika bosanskog uma

hvaljujui vanjskom pritisku funkcionira kao drava, ali je u njoj

zbog unutranje podijeljenosti na tri odvojena kulturna pro
stora u kojima konstitutivni narodi, sada bez ikakve kontrole,
daju na volju svaki svojim fantazmima bosanski muslimanski
subjekt po prvi puta zaposjeo neke vane institucije kroz koje, ne
polaui nikome rauna i degradirajui sve vidove znanja, moe
da perpetuira svoje mitove odijevajui ih u nauno ruho.
Glavna odlika njegovog pristupa sadanjoj i proloj stvarnosti
jest historizam, ija je bit zamjena procesa individualizirajueg za
paanja generalizirajuim pogledom na sile u povijesti (F. Mei
necke). Individualizirajue zapaanje zahtijevalo bi analizu cijelog
niza pogrenih odluka i inicijativa u razliitim kontekstima, i skre
nulo panju na individualne subjekte koji su ih donosili kao na
uzronike bonjakog povijesnog neuspjeha. Generalizirajui po
gled, meutim, zamagljuje sliku, situirajui svaki konkretan ishod
u procese koji nadilaze ne samo pojedince ve i kolektivitete, i po
zivajui na itanje sadanjosti tog neuhvatljivog prelaza iz jed
ne fatumom obiljeene prolosti u zacrtanu budunost koju ne
moe promijeniti ciljno orijentirano ljudsko djelovanje u binar
nom kodu nai-njihovi, gdje su nai katkad Bonjaci a katkad
muslimani, dok su njihovi svi ostali.
Nemogue je dokazati bosanskom muslimanskom subjektu da
je za svoj nezavidan poloaj u najveoj mjeri kriv on sam. Ta ne
mogunost uzrokovana je relativnou samog pojma dokaza, ija
prihvatljivost ne lei u logikoj povezanosti stvar i koncepata, ve
u zajednici: dokaz ima zbiljnost samo ako ga priznaje i ovjerovljuje
neka ljudska zajednica, jer samo ta zajednica posjeduje prethodno
ustanovljen autoritet i moe sebe proglasiti subjektom odluivanja
oko toga ta jest a ta nije dokaz7. U mjeri u kojoj pokazuje neke
crte istonjakog mentaliteta, bosanski muslimanski subjekt po
12
 Polazite

tvruje zapaanje da Istonjak ne ivi u svijetu dokaza putem ma

terijalnog efekta, i da je za njega dokaz putem duhovnog efekta
jedini uvjerljiv (Denis de Rougemont).
Nezgodna strana konsenzualnog shvatanja istine jest to ono,
ako i osigurava stabilnost zajednice, podriva stabilnost drutva,
to se pokazuje kada zajednica ulazi u interakciju s drugim zajed
nicama, koje dijele isti ivotni prostor ali ne dijele iste ivotne
vrijednosti. Nema saglasnosti oko interpretacije prolosti i ocjene
sadanjeg trenutka, pa samim time ni oko poeljnih pravaca bu
dueg drutvenog razvoja. Ono to bosanski muslimanski subjekt
vidi kao (zlo)namjerno odbijanje drugih da prihvate istine koje u
njegovoj zajednici vae za dokazane izaziva kod njega nove fru
stracije i navodi ga da jo energinije brani svoj svjetonazor i sis
tem vrijednosti, to kod njihovih neizostavno izaziva novi krug
odbijanj, koja opet njega dodatno uvjeravaju u planetarnu zavjeru
protiv Bonjaka i muslimana On se tako nalazi u trajnom iden
titarnom gru (la crispation identitaire), stanju koje po definiciji
ne moe prevladati vlastitim intelektualnim snagama.
To je stanje dodatno oteano hotiminim i sistematskim vezi
vanjem bonjakih intelektualnih i funkcionalnih elita uz islamski
svijet (arapske zemlje, ali i sve vie dekemaliziranu Tursku), koji
nikada nije usvojio prosvjetiteljske vrijednosti pa otud ne uspijeva
da se nosi sa zahtjevima politike modernosti. Taj neuspjeh nema
veze s dogmatskim sadrajem vjere, ve s injenicom da islam kao
religija nije proao kroz demitologizaciju. Kako je prije skoro pe
deset godina konstatirao Mohammed Arkoun, nastojanje da se o
objavljenom Bogu progovori saobrazno zahtjevima savremenog
razumijevanja nikada jo nije bilo preduzeto u islamskoj misli:
novovjekovni tumai islama nisu uspjeli da dokraja preuzmu kri
tike zahtjeve naeg vremena, i sve to se o tom predmetu moe
13