3 Hrvatistika-3.broj PDF

hrvatistika
studentski jezikoslovni asopis
god. 4., br. 3., Osijek, 2009.

hrvatistika
studentski jezikoslovni asopis
god. 4., br. 3., Osijek, 2009.
Izdava
Filozofski fakultet Osijek
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera
Za izdavaa
izv. prof. dr. sc. Vinja Pavii Taka
Naklada
100 primjeraka
Glavni i odgovorni urednik

Domagoj Kostanjevac
Zamjenica urednika
Vera Blaevi
Urednitvo
Vera Blaevi, Karlo Koba, Domagoj Kostanjevac, Denis Njari, Dinko
Petrievac
Grafika priprema
Ivan Neak
Korektura
Vera Blaevi, Dinko Petrievac
Tisak
Grafika d.o.o. Osijek
Adresa urednitva
Filozofski fakultet, Lorenza Jgera 9, 31 000 Osijek; tel. 211-400,
dkostanjevac@yahoo.com
KAZALO
Uvodna rije (Domagoj Kostanjevac) 5

Znanstveni stil (Vera Blaevi) ... 7
Administrativni stil (Ljubica Andrijani) ... 15
Publicistiki stil (Mirta Gojevi) 23
Obiljeja novinskih naslova (Dinko Petrievac) . 31
Tuice u publicistikom stilu (Domagoj Kostanjevac) .. 39
Knjievnoumjetniki stil (Tamara Guti) .. 49
Razgovorni stil (Angelina Bijeli) .. 57
Kojemu funkcionalnom stilu pripadaju reklame? (Vladimir Bjelobrk) .. 67
Jezik hrvatskih reklamnih poruka (Bernarda Kelava) 75
Jezina obiljeja reklamnih letaka (Tamara Damjanovi) . 83
Prevoenje frazema Sizifov posao (Josipa Forko) .. 93
Prva hrvatska enciklopedija osjeki doprinos hrvatskoj enciklopedistici
(Denis Njari) ... 99
O jeziku s Markom Samardijom (Vera Blaevi, Karlo Koba) .. 107
Sa stilom o stilu (Sanja Juki, prof.) .. 115
Stilistika analiza pjesme Tee Giki Tako pjeva Dunja (Marina Tomi) .. 117
Stilistikoanalitika potraga za zrcalnom slikom pjesme Sav u udnji brida
Zvonimira Mrkonjia (Angelina Bijeli) .... 127
Stilistika ralamba pjesme Krune Quiena Glas x ili poremeaj sluha
(Ana Vukojevi) .. 141
Stilska analiza pjesme Oda Zvonimira Mrkonjia (Dinko Petrievac) .. 149
Stilistika razmatranja o Pastelu Bore Pavlovia (Davor Ivankovac) 163
Stosedamdeseta obljetnica Temelja ilirskog i latinskog jezika za poetnike
(Perica Vuji) . 177
Osvrt na Slovnicu i Skladnju 1859. (Livija Rekovac) 179
10-godinjica smrti Boidara Finke (Marko Bagi) 183
Sjeanje na Dubravka kiljana (Domagoj Kostanjevac) 185
Sjeanje na Tomislava Ladana (Vera Blaevi) .. 187
Jezini savjeti (Domagoj Kostanjevac) .. 189
Izvjetaj s natjeaja za najbolju novu hrvatsku rije (Denis Njari) 193
O Pogledu u strukturu hrvatske gramatike Ljiljane Koleni (Karlo Koba) . 195
Hrvatski jezik, pravopis i jezina politika u NDH (Vera Blaevi) 197
UVODNA RIJE
Pred vama je trei broj Hrvatistike, studentskoga jezikoslovnog asopisa.

Preuzeti urednitvo Hrvatistike nakon prva dva vrlo kvalitetna broja nije bio
lagan zadatak. Trebalo je odrediti o em e se sve pisati, pronai studentice i
studente koji e pisati te radove, recenzirati, pregledati i urediti ih. Rezultat
toga rada jest broj Hrvatistike koji drite u rukama.
Ovaj broj Hrvatistike posebno obiljeuju dva tematska bloka jedan se
tematski blok tie funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika, a
drugi je blok vezan uz lingvostilistike analize pjesnikih predloaka. Te-
matski blok o funkcionalnim stilovima sastoji se od deset preraenih semi-
narskih radova nastalih u sklopu kolegija Leksikologija, a radove je recen-
zirala izv. prof. dr. sc. Vlasta Riner. Pet radova govori o pet funkcionalnih
stilova hrvatskoga standardnog jezika, a ostalih pet bavi se posebnostima i
pojavama vezanim uz pojedine funkcionalne stilove (od tih pet ak tri bave
se osobitostima reklama). Tematski blok vezan uz lingvostilistiku analizu
pjesnikih predloaka sastoji se od pet seminarskih radova nastalih u sklopu
kolegija Stilistika. Ti radovi bave se lingvostilistikom (i intermedijalnom)
analizom pjesnikih predloaka koji se nalaze u knjizi prof. dr. sc. Gorana
Rema Koreografija teksta 2: pristup korpus hrvatskog pjesnitva iskustva
intermedijalnosti (1940-1991). Radove je odabrala i priredila Sanja Juki,
asistentica pri kolegiju Stilistika, koja je napisala i uvod u taj tematski blok.
Mnoge e vjerojatno zauditi to se u jezikoslovnom asopisu objavljuju ra-
dovi koji bi puno vie odgovarali nekom knjievnom asopisu. Budui da je
lingvostilistika disciplina koja zahtijeva dobro poznavanje i jezika i knjiev-
nosti, smatrali smo da emo objavljivanjem tih radova pokazati koliko je po-
trebno dobro poznavanje jezika kako bi se moglo analizirati knjievno djelo.
Kako je rekao Borko Baraban, prvi urednik Hrvatistike, u svojoj uvodnoj
rijei: Nema knjievnosti bez jezika, kao ni jezika bez knjievnosti. Treba
napomenuti da ovo nije prvi put da se u Hrvatistici objavljuju radovi vezani
uz lingvostilistiku u prvom broju Hrvatistike Borko Baraban bavio se je-
zinim igrama u djejoj poeziji Grigora Viteza. Osim ta dva tematska bloka,
u ovom broju obrauju se razne zanimljive teme moe se saznati koja je to
bila prva hrvatska enciklopedija i koje su njezine jezine osobine, zato je
prevoenje frazema Sizifov posao, to o jeziku misli poznati hrvatski jeziko-
slovac prof. dr. sc. Marko Samardija, kako je bilo na ovogodinjoj dodjeli
nagrada za najbolju novu hrvatsku rije, a tu su i teme koje su postale stalne
u Hrvatistici: prikazi knjiga, obiljeavanje raznih godinjica, sjeanja na
preminule hrvatske jezikoslovce, jezini savjeti. Bitno je napomenuti da je
za ovaj broj, osim studentica i studenata hrvatistike, pisala i studentica angli-
stike i germanistike. Nadamo se da e u sljedeim brojevima za Hrvatistiku
pisati i vie studenata ostalih odsjeka naeg fakulteta, ali i drugih fakulteta.
Htio bih zahvaliti na velikoj pomoi pri ureivanju ovog broja Hrvati-
stike svojoj zamjenici Veri Blaevi, kao i ostalim lanovima urednitva:
Karlu Kobau, Denisu Njariju i Dinku Petrievcu. Bez njihove velike pomo-
i ne bih uspio ostvariti puno onoga to sam naumio. Zahvaljujemo na po-
moi i profesoricama naeg fakulteta: prof. dr. sc. Sandi Ham koja je ocije-
nila radove vezane uz suvremeni hrvatski jezik, prikaze knjiga, sjeanja na
preminule jezikoslovce, intervju, jezine savjete i rad o prvoj hrvatskoj enci-
klopediji, izv. prof. dr. sc Vlasti Riner koja je ocijenila radove o funkcio-
nalnim stilovima, prof. dr. sc. Ljiljani Koleni koja je ocijenila radove veza-
ne uz povijest hrvatskog jezika u 19. st. i Sanji Juki, prof. koja je ocijenila
lingvostilistike analize pjesnikih predloaka.
Naposljetku, zahvaljujemo dekanici izv. prof. dr. sc. Vinji Pavii
Taka, prof. dr. sc. Goranu Remu i Filozofskome fakultetu kao izdavau.
Domagoj Kostanjevac
Vera Blaevi: Znanstveni stil
Vera Blaevi
ZNANSTVENI STIL
Uvod
Tema je rada znanstveni funkcionalni stil standardnoga jezika. Nakon to

se ustanove njegove temeljne osobine, rad donosi pregled apstraktnih jezi-
nih kategorija koje primjenu pronalaze u znanstvenome tekstu. To su morfo-
loke, sintaktike i leksike kategorije. Svaka kategorija bit e potkrijepljena
primjerom.
Utvrdit e se i zahtjev znanstvenoga stila za standardnom obvezatnou
te e se kroz nekoliko oglednih primjera dokazati strog odnos prema normi.
U radu se potom donosi pregled triju podstilova znanstvenoga stila.
Znanstveni se stil lani na strogo znanstveni, pedagoki i znanstveno-popu-
larni podstil.
U nastavku e biti rijei o temeljnim tipovima znanstvenih tekstova. To
su: ueniki i studentski referati, znanstveni lanci, recenzije i uruci.
Znanstveni funkcionalni stil
Dok je knjievnoumjetniki stil, po svojoj individualnoj neogranieno-

sti, subjektivan, znanstveni je stil, po svojoj individualnoj ogranienosti,
izrazito objektivan (Sili, 2006: 43). U skladu su s navedenom tvrdnjom i
temeljne osobine znanstvenoga stila koje e odrediti A. Frani, L. Hudeek
i M. Mihaljevi u knjizi Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome
standardnom jeziku (2005), a to su: racionalnost, strogost, ekonominost i
objektivnost sadraja; deskriptivna funkcija (opis pojava, dogaaja, otkria);
tenja za tonou, jednoznanou, jasnoom, preciznou, nedvosmisle-
nou; zahtjev za terminolokom ujednaenou; zahtjev za potkrijeplje-
nou svake tvrdnje.
Znanstveno se miljenje svodi na kategorijalno miljenje, a jezine su
kategorije opi pojmovi na koje se dijele jedinice jezinoga sustava. Jezine
se kategorije svode na gramatike, a gramatike dalje na morfoloke (vrsta
7
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis
rijei, vid, vrijeme, lice, pade, rod, broj) i sintaktike (suodnos rijei u re-
enici, suodnos reenica u tekstu).
Morfoloke kategorije
Morfologija se u znanstvenome stilu oituje predstavnicima apstraktnih

kategorija. Apstraktniji predstavnici glagolskih kategorija su: infinitiv, iz-
vanvremenski prezent, izvanvremenski futur, nesvreni glagolski oblici. U
kategorijama lica apstraktnija od drugih su: tree lice jednine, prvo lice jed-
nine i mnoine, drugo lice jednine uopena znaenja.
Glagolske kategorije
Vrijeme u znanstvenome stilu nije bitno pa se zahtijeva glagolski oblik
koji je prema izricanju vremena najneutralniji. To je prezent nesvrenih gla-
gola koji se upotrebljava za prolost, sadanjost i budunost. Naziva se sve-
vremenskim ili bezvremenskim (Sili, Pranjkovi, 2005: 376).
(1) Poglavito jezinoj ivosti u prilog govore brojne napomene norma-
tivne vrijednosti kojima slovniari upozoravaju na pogrjenu upo-
trebu pojedinih oblika. (Ham, 1996: 16)
Infinitiv je pogodan za iskazivanje odnosa prema sadraju poruke jer je
glagolski nain kojim se ne izrie kategorija lica. Primjenu u znanstvenome
stilu ima i kao dio frazeologizirane konstrukcije u slubi tekstnog veznog
sredstva.
(2) Treba i napomenuti da je Povijesni pregled prva ovostoljetna gra-
matika u kojoj se ne preuuju stariji nastavci i koja o njima govori
u afirmativnom smislu. (Ham, 1996: 2)
Futurom se ne uspostavlja odnos prolost : sadanjost : budunost, ne-
go odnos lijevi sadraj : desni sadraj (Sili, 2006: 49) Logiki se su-
protstavlja jedan sadraj poruke drugomu sadraju poruke.
(3) Meutim, u Kozarevu e se tekstu potvrditi i je, a koje moe biti po-
janjeno i kao zanaglasni akuzativ, ali i kao slavenski genitiv (...).
(Ham, 1996: 19)
Kondicional u znaenju mogunosti, elje i ublaene izjave ne upotreb-
ljava se. Nae li se u znanstvenome stilu, u slubi je izraavanja odnosa
prema sadraju poruke, neovisno o poiljatelju i primatelju. U istoj slubi
pobude prema sadraju poruke mjesto u znanstvenome stilu pronalazi impe-
rativ.
(4) Najjednostavnije i najeuropskije bi bilo uvesti dvoslov ie. (Brozovi,
1998: 3)
8
Kategorije lica
U znanstvenome stilu pojavljuje se prvo lice mnoine koje ne oznauje
mnoinu, nego vezu autora i itatelja. U knjizi A. Frani, L. Hudeek i M.
Mihaljevi Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom
jeziku (2005) takvo se mi zove autorsko mi ili mi skromnosti jer osoba koja
se iza njega krije dijeli svoje autorstvo s drugim moguim autorima.
(5) itajui slova opet dobivamo dvanaesterac. (Brozovi, 1998: 3)
Tree se lice (ee jednine, rjee mnoine) u pravilu javlja kao vritelj
glagolske radnje u znanstvenome stilu. Osobito se esto pojavljuje tree lice
jednine u bezlinim i pasivnim konstrukcijama. Autorsko mi moe se za-
mijeniti, bez promjene znaenja, treim licem jednine u pasivnoj ili bezlinoj
konstrukciji.
(6) Problemi europskih slovopisa ili grafija smatraju se openito ve
rijeenim, ali to i nije prava istina. (Brozovi, 1998: 1)
(7) Enklitika je je upotrebljena u skladu sa suvremenom normom. (Ham,
1996: 17)
Prvo je lice jednine opravdano u znanstvenome stilu ako se uspostavlja
(su)odnos ono (poiljatelj) : ono (poruka), a ne ja (poiljatelj) : ti (prima-
telj) (Sili, 2006: 48). Takvo se prvo lice jednine moe zamijeniti autorskim
mi i pasivnim treim licem jednine.
(8) Ovdje ne elim (ne elimo / se ne eli / nije eljeno) raspravljati o
tome predstavlja li suvremenu hrvatsku ortoepsku uporabnu normu
dvosloan izgovor ili pak jednosloan, to god on bio. (Brozovi,
1998: 2)
Sintaktike kategorije
U znanstvenom je stilu logiki redoslijed komponenata reenice kao

gramatike jedinice fiksan. Subjekt je uvijek ispred predikata, predikat is-
pred objekta, a objekt ispred prilone oznake. I obavijest se razvija tako da iz
prethodne, stare obavijesti (tema) izlazi sljedea, nova (rema). Znanstveni
stil predvia automatizirani red rijei. Obrnuti redoslijedi komponenata nisu
u skladu s postupcima objektivno-logikog lanjenja iskaza jer oni ne pred-
viaju stilistiku inverziju. Iznimno se redoslijed obavijesnoga subjekta i
predikata obre u primjerima upozoravanja na karakter tvrdnje, odnosno pro-
tutvrdnje.
(9) Ne bi bio potpun ovaj pregled bez prikazivanja stanja u jezinoj
praksi, i to ne u najnovijoj, nego u neto starijoj jer najnovija poka-
zuje da su likovi sa kratkim danas veoma iroko prihvaeni. (Babi,
1998: 10)
9
U znanstvenome stilu nema nominativnih reenica ni strukturno nepot-

punih reenica. Nesvojstveno je osamostaljivanje zavisnoga dijela reenice,
a iskljueno je i svako ponavljanje. Reenice su omeene odgovarajuom
interpunkcijom. Nema nizanja samostalnih reenica koje su odvojene zarezi-
ma, kao u knjievnoumjetnikome stilu.
Leksike kategorije
Imenice su zastupljenije od glagola u znanstvenome stilu i tekstu, a nji-

hovo je znaenje ope, pojmovno, apstraktno. U knjizi J. Silia Funkcionalni
stilovi hrvatskoga jezika (2006) takve imenice, osloboene svoga konkretnog
znaenja, nazivaju se terminima. Kategorijalni termini pojmovi su koji se
rabe u svim znanostima i znanstvenim tekstovima. Zovu se i opeznanstveni
termini.
(10) sustav, ustrojstvo / struktura, funkcija, uloga, kategorija, svojstvo,
duina itd. (Mihaljevi, 1998: 123, 134, 137)
Pojmovi svojstveni srodnim znanostima su srodnoznanstveni termini, a
uskoznanstveni termini rabe se u zasebnim, specijalnim znanostima. Leksi-
ka metafora u znanstvenome stilu nije zabranjena, ve demetaforizirana.
Izgubila je ekspresivnost svoga znaenja. U knjizi A. Frani, L. Hudeek i
M. Mihaljevi Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom
jeziku (2005) takva se metafora zove suha ili okamenjena metafora.
(11) glava lanka, pojmovno polje, tijelo lanka itd. (Mihaljevi, 1998:
123, 131, 136)
Internacionalne rijei ili internacionalizmi karakteristika su znanstveno-
ga teksta. Te su rijei najjednoznanije i znanstvenici ih rabe radi boljeg me-
usobnog razumijevanja. Posljedica unoenja internacionalnih rijei u nacio-
nalnu terminologiju jest bujanje sinonimije (npr. termin / naziv). Ona otea-
va komunikaciju, a opravdana je samo ondje gdje se, uz zajedniko ope
znaenje dviju ili vie rijei, razlikuju pojedine komponente njihova znae-
nja. Tvorba je internacionalnih rijei racionalna i ekonomina. Posuuju se
internacionalni rjeotvorni modeli i morfemi. Korijenskim se morfemima
pridruuju razliiti sufiksi i prefiksi te se dobivaju novostvorene rijei.
(12) - leksikolog leksik + o + log + 0,
- leksikologija leksik + o + log + ij + a,
- leksikoloki leksik + o + lo + k + i. (Mihaljevi, 1998: 126,
135)
10
Ekspresivnost znanstvenoga teksta
U knjizi M. Katni-Bakari Stilistika (2001) znanstvena se retorika od-

reuje kao disciplina koja se bavi sredstvima i nainima uinkovitijega orga-
niziranja znanstvenoga teksta. U znanstvenome je tekstu vana snaga izraza,
razumijevanje procesa koji poinje samouvjeravanjem, a zavrava uvjerava-
njem drugih. Osnovna je jezina funkcija u znanstvenome stilu referencijal-
na (usmjerenost na predmet), ali se javljaju i signali apelativne (usmjerenost
na primatelja), izraajne (usmjerenost na poiljatelja), metajezine (usmjere-
nost na kod) i fatike funkcije (usmjerenost na kontakt). Signali posljednje
ustaljene su fraze i izrazi koji ne prenose nove obavijesti.
(13) Predmet ovoga razmatranja samo je pitanje kako da se slovopisno i
pravopisno biljei dvoglasnik ie. (Brozovi, 1998: 2)
J. Sili u knjizi Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika (2006) istie kako
se ekspresivnost postie sljedeim postupcima: anaforama i paralelizmima,
retorikim pitanjima, personifikacijama predmeta istraivanja.
(14) To mora izazvati nered u drutvu koje nije naviklo uiti rije po rije
kako se pie. I izazvalo je. (Brozovi, 1998: 2)
Standardna obvezatnost
Svi tipovi znanstvenoga teksta podjednako zahtijevaju standardnu obve-

zatnost. Potuje se tradicionalna normativnost, a ovdje e se navesti nekoliko
karakteristinih primjera.
Odreenost i neodreenost oblika

Tradicionalna normativnost razlikuje pridjeve i pridjevne zamjenice u
odreenome i neodreenome obliku te njihovu odgovarajuu sklonidbu.
Tako se neodreeni posvojni pridjevi na -ov-/-ev- i -in- javljaju s oblicima
imenske sklonidbe kao i posvojne zamjenice njegov, njezin, njihov.
(15) Mnogobrojne su kritike upuene Maretievu postupku. (Ham, 1996:
2)
Neodreene zamjenice
Neodreene zamjenice netko, neto, nekoji, neiji biljee se bez prefiksa
ne-. Kad se zamjenice nitko, nikoji, niiji, nikakav, nijedan rabe s prijed-
lozima, prijedlozi se umeu izmeu dijelova ni i tko, ni i koji, ni i iji, ni i
kakav, ni i jedan.
11
(16) Ni pod kojim uvjetom nema potrebe odricati se dobroga morfolo-

koga rjeenja samo zato to je ono nazono i u srpskom. (Ham,
1996: 8)
Stilistika pravila o navescima

Kad se jedni do drugih nau pridjevni ili zamjeniki oblici na sufiks -og,
-eg, -om, -em, pravila o navescima su sljedea (Sili, 2006: 196):
1. ako su dva oblika, navezak e dobiti prvi (hrvatskoga standardnog
jezika, hrvatskomu standardnom jeziku, o hrvatskome standardnom
jeziku).
2. ako su tri oblika, navezak e dobiti prva dva (suvremenoga hrvat-
skoga standardnog jezika, suvremenomu hrvatskomu standardnom
jeziku, o suvremenome hrvatskome standardnom jeziku).
Instrumental sredstva bez prijedloga

Nalae se uporaba instrumentala bez neproizvedenoga prijedloga s / sa
te bez proizvedenih prijedloga pomou, putem, preko i sl.
(17) Dva su temeljna naela kojima se pristupilo normiranju: tradicij-
ska i sustavna opravdanost. (Ham, 1996: 3)
Lokativ mjesta i genitiv vremena

U lokativu se rabi neproizvedeni prijedlog u, a ne proizvedeni prijedlozi
na polju, u podruju i sl.
(18) U hrvatskome slovopisu ima nekoliko slabih toaka. (Brozovi, 1998:
1)
U genitivu koji znai vrijeme rabi se neproizvedeni prijedlog za, a ne
proizvedeni prijedlog za vrijeme.
(19) Za engleske okupacije Normandije kralj izdaje niz odredbi kojima je
ograniavao kontakt vojnika s prostitutkama. ( Beni, 2000: 20)
Podjela znanstvenoga stila na podstilove
Postoji strogo znanstveni funkcionalni podstil, znanstveno-popularni

podstil te pedagoki funkcionalni podstil. Pedagokim podstilom piu se
kolski udbenici, a znanstveno-popularnim djela o znanstvenim aspektima
namijenjena laicima. To je stil popularizirajue literature, a primjer su bro-
ure, priruci i lanci. Osim toga, vee se uz znanstveno-popularne televi-
zijske i radijske emisije Karakterizira ga supostojanje osobina znanstvenoga
12
i publicistikoga stila. U strogo znanstvenome podstilu dosljedno se potuju

sve zakonitosti znanstvenoga stila, a otpornost prema utjecajima ostalih
funkcionalnih stilova najvea je. Znanstveno-popularni i pedagoki podstil
blii su ostalim funkcionalnim stilovima, pogotovo publicistikomu.
Znanstveni tekstovi
Pismena je forma primarni realizacijski medij znanstvenoga stila. Posto-

je odreeni tipovi znanstvenih tekstova.
Referat i lanak
Razlikuje se ueniki, odnosno studentski referat i znanstveni ili struni
lanak. Prvi je pisan pedagokim podstilom, a drugi strogo znanstvenim pod-
stilom. Struktura znanstvenoga lanka i referata dijeli se na: uvod (najava
teme i metodologije rada), glavni dio (objanjavanje termina, rezultati istra-
ivanja) i zakljuak (ponavljaju se najvaniji rezultati).
Recenzija
Recenzija je pisana znanstvenim funkcionalnim stilom, ali uz utjecaj ad-
ministrativno-poslovnoga stila. Njome se vrednuje rukopisni znanstveni
tekst predloen za izdavanje. Recenzent brine o formalnim znaajkama
znanstvenoga teksta (naslov, broj stranica, usustavljenost literature itd.) te o
sadrajnim odrednicama (metodologija rada, primjenjivost rezultata, priroda
znanstvenoga doprinosa itd.). Kad recenzent prosudi da se znanstveni tekst
moe objaviti, predlae njegovu klasifikaciju. U knjizi A. Frani, L. Hude-
ek i M. Mihaljevi Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome stan-
dardnom jeziku (2005) razlikuju se izvorni znanstveni radovi, struni radovi,
prethodna priopenja i pregledni radovi1.
Uruak
Uruak se na znanstvenim i strunim skupovima nudi sluateljima kako
bi lake pratili usmeno izlaganje predavaa. Sadrava osnovne teze izlaganja
i najzanimljivije primjere. U knjizi A. Frani, L. Hudeek i M. Mihaljevi
Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku (2005)
istie se da su u hrvatskome jeziku postojala dvoumljenja izmeu naziva
uruak i izruak. Posljednjih godina prevladava naziv uruak.
1
Izvorni znanstveni rad prua nove znanstvene spoznaje, struni rad primjenjuje poznate jezi-
ne metode i postupke na novu grau, a pregledni rad prua kritiki pregled i prikaz novih
spoznaja i teorija.
13
Izvori
Babi, Stjepan, 1998. Glasovi je/e iza pokrivenoga r, Jezik, 46., br. 1, str. 4-14.
Beni, Kristian, 2007. Problem zabave napomene o preesto zanemarivanome,
Klepsidra, 1., br. 1, str. 11-35.
Brozovi, Dalibor, 1998. Refleks starohrvatskoga dugog jata u hrvatskome
slovopisu, Jezik, 46., br. 1, str. 1-4.
Ham, Sanda, 1996. O instrumentalu jednine imenice vrste I, Jezik, 44., br. 1, str. 1-8.
Ham, Sanda, 1996. O zanaglasnom akuzativu ju, Jezik, 44., br. 1, str. 16-20.
Mihaljevi, Milica, 1998. Terminoloki prirunik, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb.
Literatura
Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica, 2005. Normativnost i viefunk-

cionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb.
Katni-Bakari, Marina, 2001. Stilistika, Nauna i univerzitetska knjiga, Sarajevo.
Sili, Josip, 2006. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput, Zagreb.
Sili, Josip; Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i viso-
ka uilita, kolska knjiga, Zagreb.
14
Ljubica Andrijani: Administrativni stil
Ljubica Andrijani
ADMINISTRATIVNI STIL
Uvod
Anela Frani, Lana Hudeek i Milica Mihaljevi (2005) u knjizi Nor-
mativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku tvrde da je
administrativni stil stil ureda, diplomacije, dravne uprave, politike, ekono-
mije, industrije, trgovine itd., njime se piu slubeni dopisi, odluke, zakoni,
pravilnici, potvrde, rauni, narudbe, molbe, albe, oglasi, izvjetaji i sl.
Sili i Pranjkovi (2005: 378) slino definiraju administrativno-poslovni stil
i kau da taj stil obuhvaa govor ureda, govor industrije, govor trgovine,
govor politike, govor vojske i govor reklame.
Zbog raznovrsnosti tekstova koji se piu administrativnim stilom taj se
stil dijeli na nekoliko podstilova: zakonodavno-pravni (statuti, zakoni, usta-
vi, naredbe, odluke, rjeenja), drutveno-politiki (rezolucije, povelje, dekla-
racije, referati, izjave), diplomatski (note, protokoli, memorandumi), pos-
lovni i personalni podstil (personalni se dalje moe dijeliti na stil molbe,
albe, ivotopisa, ankete, formulara itd.) (Badurina, Kovaevi, 2001: 480).
Veim je dijelom nominalan (nominalan je onda kada u njemu bitnu
ulogu ima predmet, tj. imenica), a manjim je dijelom verbalan (verbalan je
onda kada u njemu bitnu ulogu ima radnja, tj. glagol) (Sili, Pranjkovi,
2005: 379). Snano utjee na ostale stilove (svjedoci smo prodora mnogih
administrativizama izvan podruja administrativnog stila).
Znaajke administrativnog stila
Administrativni stil zna ponekad biti vrlo agresivan i nametnuti svoja

obiljeja ostalim stilovima. Do agresivnosti dolazi najee tada kada se nje-
gova imperativnost (jedna od njegovih najvanijih znaajki) protegne i na
funkcionalni stil kojemu ona inae nije svojstvena (a nije svojstvena nijed-
nomu drugom funkcionalnom stilu). Tomu ide u prilog i to to je admi-
nistrativni stil najpodloniji ideologizaciji kad se jezina ispravnost prosuu-
je ideolokim stavom i, obrnuto, ideoloki stav jezinom ispravnou. Jezi-
ni su ideologemi najsvojstveniji upravo administrativnomu stilu.
15
Analiza tekstova pisanih administrativnim stilom pokazuje da u njima

nalazimo ustaljena pravila sastavljanja i izraavanja. To su tekstovi zadane
strukture, ogranienoga broja leksikih, morfolokih i sintaktikih sredstava
(Sili, 2006: 351).
Takoer, treba spomenuti koje su poeljne znaajke administrativnog
stila hrvatskoga standardnog jezika. To su: ustaljena struktura, injeninost,
objektivnost, tonost, jasnoa, jednostavnost, loginost, saetost, pregled-
nost, neobiljeenost, kliejiziranost izraza, usklaenost s normama hrvatsko-
ga standardnog jezika. Te bi znaajke u svojoj ukupnosti trebale administra-
tivni stil initi prepoznatljivim i razliitim od ostalih funkcionalnih stilova
hrvatskoga standardnog jezika (Frani, Hudeek, Mihaljevi, 2005: 253 ).
Nominalnost i eksplicitnost u administrativno-poslovnom stilu
Nominalnost trai u administrativno-poslovnom stilu zamjenu samo-

znanog glagola suznanim i odglagolnom imenicom (imenicama izvedenim
od glagola). Ulogu suznanog glagola dobivaju glagoli vriti, obavljati i pro-
voditi. Usp.: vriti kupovinu robe ('kupovati robu')... U skladu s time i izrazi
imati mogunost ('moi'), biti u stanju ('moi').
Eksplicitan se (potpuno iskazan) nain izraavanja vidi u uporabi izraza
s namjerom, sa svrhom i s ciljem + (najee) glagolska imenica (umjesto
prijedloga radi i namjerne sureenice): On je to napravio s ciljem poveanja
zarade umjesto On je to napravio radi poveanja zarade ili On je to na-
pravio kako bi se poveala zarada.
Takvi su i izrazi pomou, posredstvom, preko i putem u istraivanju
instrumentala sredstva, npr. Bit ete obavijeteni putem dopisa umjesto Bit
ete obavijeteni dopisom. Tako se ini i kad se ispred imenice stavlja rije
koja znai ono to znai ta imenica u podruju religije (religija je pod-
ruje), u domeni turizma (turizam je domena), u podruju financija (finan-
cije su podruje). Svi su ti izrazi zamjena za prijedlog u: u religiji, u turizmu,
u financijama..
Uestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred rijei koje znae proces i
stanje: u procesu stjecanja lanstva (stjecanje je proces) i u stanju recesije
(recesija je stanje). Izraz u procesu tu znai prijedlog pri (pri stjecanju
lanstva), a izraz u stanju prijedlog u (u recesiji) (Sili, 1996; 2005).
Pleonazam
Pleonazam je izraavanje istoga sadraja dvjema ili s vie rijei (Sili,
Pranjkovi, 2005: 380). Primjeri su pleonazama:
16
a) kako i na koji nain: Treba znati kako i na koji nain omoguiti da

nepopularni prijedlozi prou na glasovanju. (kako = na koji nain);
b) no meutim: Reeno mu je da onemogui glasovanje. No meutim
on to nije uinio. (no = meutim);
c) djeji kinderbet: Kupujem djeji kinderbet. (njem. kinderbet = djeji
krevet);
d) neophodno potreban: Taj je zakon neophodno potreban. (neophodan
= potreban);
e) djelokrug rada: Djelokrug rada te agencije treba tek odrediti. (djelo
= rad) (Sili, Pranjkovi, 2005: 380).
to ne treba upotrebljavati u administrativnom stilu?
U administrativnom stilu ne treba upotrebljavati: prostorno ogranieni

leksik (lokalizme, regionalizme, dijalektizme), vremenski ogranieni leksik
(historizme, arhaizme), argonizme, rijei u prenesenom znaenju, stilske fi-
gure, frazeme, umanjenice, uveanice, hipokoristike, vulgarizme, rjee, je-
zino nepravilnije, stilski obiljeenije istoznanice (Frani, Hudeek, Miha-
ljevi, 2005: 255).
Administrativni stil ne voli sinoniman nain izraavanja. On iz niza si-
nonimnih naina izraavanja uzima jedan i rabi ih umjesto svih ostalih (pri-
jedlog glede umjesto s obzirom na, s gledita, sa stajalita, to se tie, kad je
rije, kad je posrijedi, imajui u vidu, uzevi u obzir, gledajui na, polazei
od itd.).
Tako rabi i prijedlog tijekom s imenicom u genitivu umjesto odgovara-
juega priloga ili prilonog izraza (npr. tijekom dana umjesto danju, tijekom
ljeta umjesto ljeti). To ini i onda kada ga stavlja uz izraz koji znai ono to
znai i bez njega, ime stvara pleonazme tipa tijekom prole godine (tijekom
prole godine znai isto to i prole godine) (Sili, 2006:69).
Njemu je svojstveno i da mijenja rekciju prijedloga. Tako umjesto izraza
u vezi / u svezi s(a) + instrumental rabi izraz u vezi / u svezi + genitiv (u vezi
/ svezi toga umjesto u vezi / svezi s time) i umjesto izraza unato / usprkos /
nasuprot + dativ izraz unato / usprkos / nasuprot + genitiv (unato toga
umjesto unato tomu).
Jednostavnosti radi, administrativno-poslovni stil ujednauje gramatike
oblike (npr. on dokida razliku izmeu neodreenih i odreenih oblika prid-
jeva u korist odreenih).
Primjeri su administrativnoga stila sljedei:
17
Prijava na natjeaj
Osnovni podaci koje sadri prijava na natjeaj jesu:
- tko alje prijavu
- komu je prijava poslana
- predmet prijave
- objanjenje temeljem ega se i tko prijavljuje te koje od postavljenih
uvjeta zadovoljava
- pozdrav
- potpis
- popis priloga
- kada i gdje je prijava napisana (mjesto i datum) (Frani, Hudeek,
Mihaljevi, 2005).
Primjer prijave na natjeaj:
Ivana Kovaevi Osnovna kola Dobrie Cesaria

Strossmayerova 71 Neretvanska 10
31 000 Osijek 31 000 Osijek
Predmet: Prijava na natjeaj

Na osnovi natjeaja objavljenoga u Glasu Slavonije 25. travnja 2008.
godine prijavljujem se za radno mjesto uiteljice razredne nastave.
S potovanjem
Ivana Kovaevi
Ivana Kovaevi
Prilozi:
1. ivotopis
2. Domovnica
3. Diploma
4. Potvrda o poloenom strunom ispitu
Osijek, 28. travnja 2008.
18
ivotopis
S obzirom na strukturu ivotopisi se mogu podijeliti u dvije skupine:
- ivotopisi pisani kao kontinuirani tekst (tzv. narativni ivotopis)
- ivotopisi pisani u obliku natuknica (tzv. tablini ivotopis)
Narativni ivotopis, pisan u obliku kontinuiranog teksta, bio je iskljuiv
do kraja devedesetih, kada se pojavljuje modernija, tablina varijanta. Tab-
lini je ivotopis uvezeni obrazac povezan s prevlau engleskog jezika i
globalnim utjecajem komunikacijske prakse u anglosaksonskome podruju.
U tablinom ivotopisu tekst se organizira tako da se navede precizna kro-
nologija ivotnih faza, pregledniji je, krai i informativniji, omoguuje brz
pristup traenim informacijama i u njemu vie do izraaja dolaze osnovne
znaajke administrativnog stila.
Obje varijante ivotopisa sadre:
- OSOBNE PODATKE osobno ime i prezime, datum i mjesto roe-
nja, a fakultativno jo podaci o nacionalnosti, branome stanju, djeci
- PODATKE O KOLOVANJU vrste zavrenih kola te struno ili
znanstveno usavravanje, a fakultativno tema diplomskog rada, uspjeh
- PODATKE O ZAPOSLENJU institucije, vrijeme i vrste poslova,
lanstvo u strunim udruenjima
- OSTALO npr. poznavanje stranih jezika, poznavanje rada na rau-
nalu, poloen vozaki ispit, odsluen vojni rok, lanstvo u nestrukov-
nim udruenjima i sl.
Savjeti iz Hrvatskog zavoda za zapoljavanje:
1. Interesi i aktivnosti recite neto vie o sebi to Vas zanima, ime
se bavite u slobodno vrijeme, jeste li lan nekog udruenja. to god
napisali, vano je da istaknete vezu s poslom za koji se natjeete.
2. Preporuke poeljno je da navedete imena svojih bivih posloda-
vaca ili nastavnika koji mogu posvjedoiti da ste dobro radili svoj
posao ili uspjeno studirali.
ivotopis treba biti dug do stranicu-dvije. Ne smije biti predug jer po-
slodavci esto ne itaju one dugake. Ako nemate puno sadraja, bolje je ne
pisati vie od jedne stranice jer isprazan, dugaak tekst ostavlja lo dojam.
Glavne informacije piite na prvoj stranici, a sporedne na drugoj. ivotopis
mora biti pregledan, itljiv i uoljiv. Izgled teksta mora biti uredan i jed-
nostavan. Naslove cjelina istaknite podebljavanjem, podvlaenjem ili kurzi-
vom i pritom slijedite uvijek isti stil. Vanije informacije stavite na poetak
ili kraj reenice, popisa, ulomka ili stranice. Poetak i kraj uvijek se bolje
pamte nego sredina. Nastojte naglasiti svoje nedavne uspjehe i dostignua, a
ne ona stara. Redoslijed informacija u ivotopisu treba prilagoditi zahtjevima
radnog mjesta za koje se natjeete. Ukoliko Vae obrazovanje i radno isku-
19
stvo imaju veze s poslom za koji se natjeete, tada ih je dobro navesti na po-
etku ivotopisa (odmah nakon osobnih podataka). Informacije o obrazova-
nju i radnom iskustvu navode se kronoloki od posljednjih do onih ranijih. U
sluaju da Vae obrazovanje i radno iskustvo ne odgovaraju u potpunosti
zahtjevima posla, tada moete pisati drugim redoslijedom, tj. istaknuti neke
vjetine, znanja i radne uspjehe koji odgovaraju zahtjevima radnog mjesta.
Treba voditi rauna o stilu pisanja, gramatikoj ispravnosti i stilskoj jasnoi.
Reenice trebaju biti logine i kratke, prilagoene svrsi. Izbjegavajte ponav-
ljanja. Izbjegavajte kratice piite punim rijeima i nazivima. Pripazite da su
glagoli u istom vremenskom obliku (www.hzz.hr / 22. 4. 2008.).
Primjer ivotopisa:
Petra Kova
Koranska 25
31 000 Osijek
ivotopis
Roena sam 17. svibnja 1978. godine u Osijeku. Nakon zavrene osnovne
kole (O Ljudevita Gaja) upisala sam Prirodoslovno-matematiku gimnazi-
ju u Osijeku. Maturirala sam s odlinim uspjehom. Dvopredmetni studij hr-
vatskoga jezika i knjievnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Osijeku
upisala sam 1997. godine. Diplomirala sam 2002. godine s temom Povijest
hrvatskoga standardnog jezika i prosjekom ocjena 4, 213. Iste sam se godine
zaposlila u Osnovnoj koli Augusta enoe kao profesorica hrvatskoga jezika.
Struni sam ispit poloila 2003. godine. 2008. godine upisala sam poslije-
diplomski studij iz jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Izvrsno
se sluim engleskim jezikom i poznajem osnove rada na raunalu.
S potovanjem,
Petra Kova
Petra Kova
Posjetnica
- na posjetnici prvo treba navesti ime pa prezime
- imenu i prezimenu moe prethoditi titula npr. akademik, doktor.
Titula se pie najee kao kratica i malim poetnim slovom: dr., mr.,
prof. dr.
- kratice ing., dipl. ing. (osim kada je rije o sveuilinom profesoru)
navode se iza imena i prezimena i od njih su odijeljene zarezom.
20
Ako je vlasnica posjetnice ena, zanimanje treba biti izraeno imenicom

enskog roda: uiteljica, lijenica itd. (Frani, Hudeek, Mihaljevi, 2005:
239).
Ugovor
Ugovor takoer treba imati sve znaajke administrativnoga funkcional-
nog stila, pa za njega vrijede sva do sada navedena pravila (jezina jedno-
stavnost, jasnoa, ustaljena pravila sastavljanja i izraavanja, ispravno pisa-
nje imenske formule, izbjegavanje pleonazama itd.). Piu se na ve gotovim
obrascima u koje se upisuju samo traeni podaci (Frani, Hudeek, Miha-
ljevi, 2005: 240).
Zakljuak
Administrativni stil dijeli zajednika obiljeja sa znanstvenim stilom

(objektivnost, saetost, neosobnost, izriitost, analitinost, izrazna neutral-
nost, neobiljeenost, otpornost na utjecaje drugih stilova), ali se drugim svo-
jim obiljejima od njega bitno razlikuje. Administrativni je stil meu svim
ostalima najpodloniji izvanjezinim utjecajima, pa i ideologizaciji. Admini-
strativni funkcionalni stil zajedno s publicistikim i, uvjetno reeno, peda-
gokim funkcionalnim podstilom ini okosnicu onoga na to pomiljamo
kada govorimo o javnome, slubenome, opeobvezatnome, opestandardno-
me, neutralnome, stilski neobiljeenom standardnom jeziku.
21
Literatura

Zagreb.
Kovaevi, Marina; Badurina, Lada, 1999. Temeljna pitanja funkcionalne diferenci-
jacije jezika, u: Teorija i mogunosti primjene pragmalingvistike ((Badurina,
Lada; Ivaneti, Nada; Pritchard, Boris; Stolac, Diana), Hrvatsko drutvo za
primijenjenu lingvistiku, Rijeka Zagreb.
Bari, Eugenija i dr., 1999. Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i je-
zikoslovlje, Pergamena i kolske novine, Zagreb.
Sili, Josip, 1996. Administrativni stil hrvatskoga standardnog jezika, Kolo 6, br. 4,
str. 349-358.
Sili, Josip, Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb.
www.hzz.hr / 22. 4. 2008.
22
Mirta Gojevi: Publicistiki stil
Mirta Gojevi
PUBLICISTIKI STIL
Uvod
Publicistiki stil najsloeniji je funkcionalni stil hrvatskoga standardnog

jezika. To je stil javne komunikacije koji se ostvaruje u govornome i pisa-
nome mediju i njime se slue novinari i publicisti piui tekstove za dnevne
novine, asopise i ostale tiskovine. On je najivlji funkcionalni stil, stil u
kojem se najbolje pokazuje ivost i aktualnost pojedinih jedinica, stil koji
normu najbolje ovjerava i najlake razara. Znaajka je publicistikoga stila
jezina ivost i tenja ovjerenosti upotrebljenih jezinih jedinica.
Publicistiki stil
Definicija i problematizacija pojma te uloga medija

Hrvatski se standardni jezik definira kao jezik hrvatske polifunkcionalne
javne komunikacije. Na jedan nain hrvatski jezik funkcionira u znanosti,
drugi u uredu, na trei u novinama, na radiju, televiziji, etvrti u knjievnosti
i na peti nain u svakodnevnom govoru. Te njegove funkcije nazivaju se nje-
govim funkcionalnim stilovima: znanstveni, administrativno-poslovni, no-
vinsko-publicistiki, knjievnoumjetniki i razgovorni (Sili, 2007: 36). Pu-
blicistiki stil najsloeniji je funkcionalni stil hrvatskoga standardnog jezika.
Publicistika (novinarstvo) podruje je pisane i podruje sluane i gledane
informacije (novine, radio, televizija). Publicistiki stil moe biti i jest sve
od vijesti do feljtona, od kakvog novinskog izvjetaja do filmske kritike ili
polemike. Njime se slue novinari i publicisti piui tekstove za dnevne no-
vine, asopise i ostale tiskovine te vodei emisije na televiziji i radiju. Jezik
je publicistike, bilo da je rije o njegovu pisanom ili govornom oitovanju,
nuno posredovan medijem. Medij kao posrednik odreuje i poiljatelja po-
ruke, ali isto tako i primatelja. Novinar, izvjestitelj na televiziji ili neka druga
osoba koja se nae u takvom jednom fokusu nalazi se pod odreenim dru-
tvenim optereenjem jer se njegov iskaz usmjerava prema irokoj masi gle-
dateljstva ili sluateljstva. Sluatelj ili gledatelj moe biti svatko i potenci-
jalno iz komunikacije nije nitko iskljuen. Primatelj je poruke svakako je-
23
dan, ali isto tako on je jedan od svih jedinki. S druge strane, tu je izvjestitelj,
novinar, kritiar, televizijski voditelj koji na sebe preuzima funkciju izvri-
telja, tu funkciju primatelj mu priznaje, ali i zbog toga na njega vri pritisak.
Iz toga proizlazi da su dvije osnovne jezine funkcije ovoga stila: referen-
cijalna (funkcija priopavanja) i konativna (funkcija koja se orijentira na pri-
matelje od kojih se oekuje reakcija).
Funkcije novinarstva i novinarski anrovi

Funkcije su novinarstva (novinarskih anrova kao opih funkcija novi-
narskih medija) informativna, propagandna, popularizatorska, agitativna, pe-
dagoka i zabavna (Sili, 1997: 496). Zadaa im je da obavjetavaju o su-
vremenim zbivanjima, da ire uenje o drutvu, kulturi, politici, vjeri, da
rade na pridobivanju ljudi za kakvu djelatnost, da prosvjeuju i pouavaju te
da odgajaju i zabavljaju. Takva njihova djelatnost trai i uporabu neutralnih
(stilski neobiljeenih) i uporabu ekspresivnih (stilski obiljeenih) jezinih
sredstava. Neutralna jezina sredstva imat e prevlast u informativnim, po-
pularizatorskim, prosvjetiteljskim i pedagokim anrovima, dok e u propa-
gandnim, agitativnim i zabavnim anrovima prevladavati ekspresivna jezi-
na sredstva. U prve se ubrajaju vijest, komentar, kronika, recenzija, intervju,
anketa i reportaa, a u druge kratka pria, kozerija, humoreska, esej, feljton,
nekrolog, panegirik, persiflaa, pamflet, parodija, groteska i lakrdija. Vijest
je vrsta kraeg napisa kojim se priopava o aktualnim znanstvenim, dru-
tvenim, politikim i kulturnim zbivanjima. etiri opa imbenika ine vijest
od kakva dogaaja, a to su aktualnost, blizina, veliina i vanost. Vijest mora
biti kratka, objektivna, zanimljiva i liena osjeaja. Vijest treba odgovoriti na
pitanja: to se dogodilo?, Tko je u tome sudjelovao?, Gdje se dogodilo?, Kad
se to dogodilo? i Zato se dogodilo?, a moe odgovoriti na pitanje i Kako se
to dogodilo? Sljedea vijest odgovara na pet osnovnih pitanja:
(1) Nakon etiri i pol stoljea tradicije nasljedne vladavine zemljopo-
sjednika na Sarku, jednom od Kanalskih otoka, uvodi se demokraci-
ja i time ukida jedini preostali feudalni sustav u Europi. Britansko
Krunsko vijee je objavilo odluku prema kojoj e ubudue na tom
otoku, koji ima oko 600 stanovnika, svaki punoljetan graanin moi
birati i biti biran u otoki parlament. (Jutarnji list, 11. 4. 2008., str.
56)
Ta vijest govori da se ukida feudalni sustav, u tome je sudjelovalo bri-
tansko Krunsko vijee, dogodilo se na Sarku, poetkom travnja 2008. go-
dine, a dogodilo se jer se prihvaanjem demokracije mora ukinuti feudalni
sustav.
Komentar je osvrt na tekst, govor osobe, kulturni, umjetniki, drutveni,
politiki ili neki drugi aktualan dogaaj. Recenzijom se procjenjuju knjiga,
projekt, program ili rasprava. Intervju je razgovor s osobom o problemima
24
koje treba posebno objasniti kako bi itatelji, sluatelji ili gledatelji mogli o
njima stei svoje miljenje. Anketa je skup izjava odgovarajue skupine ljudi
o knjievnim, kulturnim, znanstvenim ili kakvim drugim aktualnim proble-
mima. Reportaa govori o realnim dogaajima, ali tako da se njima doarava
atmosfera zbivanja u drutvu. Kratku priu odlikuje vrsto organizirana rad-
nja s neoekivanim obratima te jednostavan i sugestivan jezik. Humoreska je
vrsta kratke prie koju odlikuje jezina jednostavnost i vedar humor. Gro-
teska je karikirana, iskrivljena slika stvarnosti koja izaziva zastraujue osje-
aje. Parodija je podrugljivo oponaanje pisca ili njegova djela i to njegovim
jezikom i stilom. Feljton je tipian predstavnik knjievnonovinarskog anra.
Sadraj mu je drutveno-politiki, popularnoznanstveni, knjievni i zabavni.
Esej je krai napis u kojemu pisac izlae svoje poglede na ivot, knjievnost,
kulturu, civilizaciju, znanost i umjetnost. Formalna su sredstva kojima se po-
stie individualnost, subjektivnost, emocionalnost, figurativnost i ekspresiv-
nost u novinarskim anrovima: poredba, metafora, metonimija, alegorija,
simbol, antifraza, antiteza, kontrast, ironija, igra rijeima i dr. Stilska figura
koja posebno oznauje publicistiki stil jest metonimija zbog tenje za jed-
nostavnou i saetou izraza. Najee se metonimijski prenosi znaenje
ive skupine na teritorijalnu jedinicu na kojoj ta skupina ivi ili na dravu,
npr.:
(2) Kina je ponovno odbila prigovore o stanju ljudskih prava te pove-
zivanje politike i Igara. (Jutarnji list, 11. 4. 2008., str. 18)
Kina je ime drave koje je ovdje upotrebljeno u znaenju kineske vlade i
svih koji vladaju dravom.
(3) Haag govori zato je pala optunica protiv biveg premijera Kosova
(Jutarnji list, 11. 4. 2008., str. 7)
Haag je ime grada koje je ovdje upotrebljeno u znaenju imena Meuna-
rodnog suda za ratne zloine koji se nalazi u Haagu.
Metonimijski su prijenosi znaenja katkad okamenjeni, npr. Kaptol
(Crkva), Pantovak (Ured Predsjednika).
Podstilovi publicistikoga stila

Publicistiki se stil moe podijeliti na nekoliko podstilova: publicistiki
u uem smislu (ozbiljnije analitiko novinarstvo), knjievno-publicistiki
(putopisi, reportaa, kritika), znanstveno-popularni (knjige, feljtoni, lanci) i
memoarski podstil (sjeanja, uspomene, dnevnici).
Publicistiki podstil u uem smislu podrazumijeva ozbiljnu pripremu za
pristup nekoj temi, prouavanje niza injenica i drugih materijala. Kuharski i
kulinarski prirunici po svojim osobinama spadaju u publicistiki stil, ali
istovremeno sadre i elemente drugih stilova. Kulinarska terminologija po-
nekad im daje ozbiljnost gotovo znanstvenog izlaganja, npr. 100 g jagoda
25
sadri: 43 kcal, 1,3 g bjelanevina, 0,5 g masti i 8,0 g ugljikohidrata (Veliki

narodni kuhar, 1981: 16).
Knjievno-publicistiki podstil granini je poloaj iz publicistike prema
knjievnosti ili prema eseju. Njegovim anrovima pripadaju polemika, neki
tipovi kritike, putopisi i neke reportae. Znanstveno-popularni podstil odli-
kuje se publicistikom obradom neke znanstvene teme, a namijenjen je iro-
kom krugu primatelja.
Memoarski podstil obuhvaa forme memoara i nekih dnevnikih zapisa.
Pri tome on moe sadravati elemente drugih stilova: dokumente, izvjetaje,
odluke, potvrde, novinske lanke, fotografije, skice i sl.
Reklamni je stil zaseban stil, ali je zbog uloge medija danas dio publi-
cistikog stila. Reklama sadri jo i vizualni, a moe imati i auditivni kod
npr. prikazuje se aa iz koje izlaze mjehurii gaziranog pia uz onomato-
pejski izgovor Schweppes.
Ustaljeni izrazi
Mnoge jezine karakteristike ovoga stila uvjetovane su njegovom us-
mjerenou na mnogobrojne primatelje razliitog porijekla, obrazovanja,
socijalnog statusa, kao i injenicom da njegovi tekstovi nastaju u veoma
kratkom roku. Dnevne novine prije svega misle na informaciju, tj. na njezino
prezentiranje (Katni-Bakari, 2001: 162). Upravo zbog toga publicistiki
stil esto obiluje ustaljenim izrazima koji se nazivaju urnalizmi. Ti izrazi
predstavljuju sredstvo koje pojednostavljuje primateljevo razumijevanje i
omoguuje novinaru da u najkraem roku napie neki tekst. Rijei za urna-
lizme novinarski stil crpi iz politike, sociologije, ekonomije, prava, vojnih
disciplina i dr., a ovo su samo neki od njih: zahlaeni odnosi, nerijeeno
pitanje, kljuno pitanje, nacionalni interes, nepobitne injenice, pokrenuti
proizvodnju.
(4) Chevrolet od jeseni 2007 pokree proizvodnju Avea u Varavi (Metro
express, 7. 12. 2006., str. 12)
(5) Kljuno je pitanje je li Mirjana Pukani opasna za sebe i okolinu.
Internacionalizmi
Znaajka je publicistikoga stila i uporaba internacionalizama: publi-
cirati, ratificirati, prolongirati, likvidirati, koalirati, legalizirati, blokirati;
nacizam, socijalizam, kolonijalizam, pluralizam, totalitarizam, rasizam, ap-
solutizam; likvidacija, ratifikacija, lokacija, participacija, orijentacija, deko-
lonizacija, opozicija; izoliranost, brutalnost, studioznost, primitivnost, rizi-
nost, latentnost, kolektivnost.
26
(6) Mesi je izjavio da je voa opozicije Zoran Milanovi te je izrekao

niz kritika na raun aieve politike. (Jutarnji list, 11. 4. 2008., str.
8)
(7) Uvodi se demokracija i time ukida jedini preostali feudalni sustav u
Europi. (Jutarnji list, 11. 4. 2008., str. 56)
Ostala obiljeja publicistikoga stila
Leksika razina
Od ostalih obiljeja publicistikoga stila na leksikoj se razini moe pro-
matrati i odnos prema sinonimima. U publicistikome funkcionalnom stilu
sinonimi su poeljni i obogauju jezik (Frani, Hudeek, Mihaljevi, 2005:
293). Sinonimi ili istoznanice rijei su razliita izraza, a istog sadraja, npr.:
nezreo/djetinjast, majka/mama, centar/sredite, paralelan/usporedan. Tako-
er, publicistiki stil esto upuuje na frazem i esti su antonimi u naslovima
novinskih lanaka. to se tie antroponima, rabe se i ime i prezime, pa i
nadimak, ovisno o podstilu.
(8) Glumac Boidar Ali primljen je u kliniku bolnicu u Dubravi na
odjel kardiologije. (24 sata, 11. 4. 2008., str. 16)
U sportskom novinarstvu esti su nadimci.
(9) Dudu se izvrsno oporavlja u londonskoj bolnici. (Jutarnji list, 28. 2.
2008., str. 42)
U primjeru (8) u navoenju imena i prezimena eli se slubeno potvrditi
vijest i izrei koliko je ona ozbiljna, dok se u primjeru (9) u navoenju na-
dimka donosi dobra vijest i uinit e nam se kao da se eli izazvati suo-
sjeanje i bliskost zbog situacije koja je zadesila nogometaa.
Morfoloka razina
Na morfolokoj razini navesci se u nekim anrovima publicistikoga
stila upotrebljavaju, u nekima ne, isto kao to se u nekima brojevi slanjaju, a
u nekima ne. U publicistikom funkcionalnom stilu sklonidba posvojnih
pridjeva i zamjenica njegov, njezin je imenska.
(10) Dokazi protiv Miloevieva svjedoka ve su bili poznati Tuiteljstvu.
U tom primjeru eli se izrei slubena vijest i staviti naglasak na ijeg
svjedoka.
Prola su vremena aorist, imperfekt i pluskvamperfekt zamijenjena per-
fektom, koji je postao jedinstvenim glagolskim oblikom za izricanje prole
glagolske radnje (Sili, 1997: 512).
27
(11) ermak je odluio suraivati s Tuiteljstvom kako bi im olakao da

bolje shvate kaotinu situaciju nakon Oluje. (Jutarnji list, 11. 4.
2008., str. 5)
Perfekt je prolo glagolsko vrijeme koje se najee upotrebljava u go-
voru i u pismu, dok su ostala prola vremena vie dio knjievnoumjetni-
koga stila te bi se lanak u novinama uinio star i arhaian kad bi bio napisan
aoristom ili pluskvamprefektom.
U publicistikome se funkcionalnom stilu norme potuju najdosljednije,
pa je uporaba posvojnih pridjeva obinija od uporabe posvojnog genitiva. Za
taj je funkcionalni stil takoer karakteristina uporaba posvojnog relativa
iji:
(12) U jednoj je studiji 72 posto od 153 ispitanika pravilno prepoznalo
seksualno ponaanje skupine mukaraca i ena u dvadesetim godi-
nama ivota ija su lica vidjeli na fotografijama. (Metro express,
10. 4. 2008., str. 2)
Posvojni relativ iji vie oznauje univerzalnost, upotrebljava se za po-
sjedovatelje svih rodova, dok je posvojni relativ kojega/kojemu potvren
obino u kolumnama koje se bave kakvim znanstvenim, filozofskim, kul-
turnim ili politikim pitanjem ili u specijaliziranim novinama koje se bave
tim temama.
Pripadanje subjektu izrie se povratno-posvojnom zamjenicom svoj.
(13) ile, Panama i Italija samo su neke od lokacija na kojima ekipa
snima od sijenja ove godine, a u njima Bond kree u svoju osobnu
osvetu protiv podzemne zloinake organizacije. (Jutarnji list, 11.
4. 2008., str. 33)
U tom primjeru zamjenicom svoj naglaava se pripadnost osvete Jamesu
Bondu koja je jo naglaena i pridjevom osobnu.
Sintaktika razina
Na sintaktikoj razini u publicistikome stilu prevladavaju imenike
konstrukcije i zbog toga je on apstraktni funkcionalni stil. S obzorim na po-
loaj enklitike publicistiki stil ima automatiziran red rijei npr.:
(14) Fanovi koji su s Mobyjem proli svata, pokazat e vjerojatno vie
strpljenja. (Jutarnji list, 11. 4. 2008., str. 31)
Enklitika se ne smije pojaviti iza kakve stanke u reenici jer se u tom
sluaju nema na to nasloniti, a i u novinskim lancima mora se precizno i
jasno prenijeti obavijest, pa se zato upotrebljava automatizirani red rijei.
28
Diskursna (tekstna) razina

Na diskursnoj, tekstnoj razini, to se tie citata, publicistiki stil uvijek
navodi izvor obavijesti.
(15) Zoran Planini: Znali smo da se Giriek i Vujii nee odazvati.
U publicistikome stilu uvijek se navodi izvor obavijesti jer se esto do-
slovno prenose tue rijei ili se citiraju drugi izvori.
U publicistikom se stilu upuuje i na neke poznate izreke, naslove
djela, filmova, rijei pjesama.
(16) Evanelje po Sanaderu. (RTL, 11. 4. 2008.)
(17) Neto je trulo u dravi Hrvatskoj. (RTL, 17. 4. 2008.)
U prvom sluaju eli se pokazati kako je premijerova rije neosporiva ili
da predstavlja istinu, a u drugom sluaju eli se istaknuti na probleme u
Hrvatskoj i aludira se na poznatu reenicu iz Shakespearova Hamleta koja je
svima poznata.
Usporedba razliitih stilova vijesti
Usporeujui vijesti na HTV-u i RTL-u, uoila sam neke razlike. Pod-

nevni dnevnik na HTV-u poinje pozdravom Dobar dan!, a Exploziv maga-
zin na RTL-u Dobro doli! iz ega se moe zakljuiti da je Dnevnik ozbiljna
informativna emisija, a Exploziv magazin zabavna. Podnevni dnevnik nudi
najrazliitije sadraje; prvo je bilo rije o suenju generalima, potom o Pa-
pinu posjetu SAD-u i nadalje o skupu najveih svjetskih oneiivaa jer je
to jo uvijek nerijeeno pitanje (ovdje vidimo upotrebu urnalizma). Tema je
bila i Zagrebaka burza i intenziviranje (internacionalizam) razgovora o
zranoj luci Mostar. U Podnevnom dnevniku vidimo sve karakteristine zna-
ajke za publicistiki stil. Exploziv magazin nakon pozdrava poinje ree-
nicom Odzvonjelo anoreksiji! jer je tema bila francuska vlada koja uvodi
kazne onima koji promoviraju takav nain ivota. Bilo je rijei i o alter-
nativnoj medicini, ispadima glumica i kako je jedna pjevaica otpala s popi-
sa uzvanika za humanitarni koncert. U sklopu emisije intervjuirali su pjevae
koji su govorili razgovornim stilom i argonima, npr: pet banki. Na samom
kraju voditeljica je rekla: Pria po pria i doli smo do kraja, a voditeljica je
dnevnika pozdravila s Ugodno Vam poslijepodne. Razliite su funkcije novi-
narstva i na tim se primjerima vidi razlika izmeu informativne i zabavne
emisije. Dnevnik kao informativna emisija tei biti u skladu sa suvremenom
normom, dok u zabavnoj emisiji vidimo preklapanje razliitih funkcionalnih
stilova standardnoga jezika.
29
Zakljuak
Publicistiki stil najsloeniji je funkcionalni stil hrvatskoga standardnog

jezika. To je stil javnog priopavanja koji se ostvaruje u pisanome i govor-
nome mediju; njime se slue novinari i publicisti piui tekstove za dnevne
novine, asopise i ostale tiskovine te vodei emisije na radiju i televiziji.
U publicistikim se tekstovima obilato pojavljuju znaajke i drugih
funkcionalnih stilova standardnoga jezika. U knjievnom novinarstvu publi-
cistiki se funkcionalni stil pribliava knjievnoumjetnikom vie nego u os-
talim anrovima toga funkcionalnog stila. Iz razgovornoga, ali i administra-
tivno-poslovnoga funkcionalnog stila u novinarski e jezik prodrijeti niz je-
zinih pojava koji se mogu nazvati ekonomizacijom jezinog izriaja. Publi-
cistikom su stilu na raspolaganju svi ostali stilovi jer je taj stil tematski naj-
razliitiji, on nuno prodire u sve sfere ivota; ako je tema svakodnevni ivot
zajednice, ona e odraavati razgovorni stil, odnosno jezik zajednice; ako je
tema administrativno-poslovna, ona e ukljuivati primjereni jezik koji ju
prati; ako je tema iz podruja znanosti, obilovat e elementima znanstvenog
stila. Publicistiki je stil, uz ope znaajke poslovnog stila, u veoj ili manjoj
mjeri skup svih stilova.
Publicistiki stil tei jezinoj korektnosti i tei u najveoj mjeri biti u
skladu sa standardnim jezikom jer je irok krug primatelja koji za svoj govor
i komunikaciju, pa i pisanje imaju vrsto uporie ba u publicistikom stilu.
Izvori
HTV, RTL, Jutarnji list, Metro express, 24 sata

Veliki narodni kuhar, 1981., Tiskarna omladinska knjiga, Ljubljana
Literatura
Badurina, Lada; Kovaevi, Marina, 2000. Publicistiki stil problematizacija poj-

ma, u: Rijeki filoloki dani 3, Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka,
str. 19-28.
Zagreb.
Sili, Josip; Pranjkovi Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i viso-
Sili, Josip, 1997. Novinarski stil hrvatskoga standardnoga jezika, Kolo, 6., br. 3,
str. 495-513.
30
Dinko Petrievac: Obiljeja novinskih naslova
Dinko Petrievac
OBILJEJA NOVINSKIH NASLOVA
Uloga novinskih naslova
Uloga je novinskih naslova privui pozornost itatelja kako bi ga nago-

vorili da iste novine kupi i proita. U svom radu Jezine znaajke novinskih
naslova Lana Hudeek (2006: 297) donosi osnovno obrazloenje funkcije
novinskog naslova: Funkcija je novinskog naslova da privue pozornost i-
tatelja te da ga saeto, zanimljivo i inteligentno upozori na glavnu misao
lanka koji slijedi.
Josip Sili (2006: 89) u svojoj knjizi Funkcionalni stilovi hrvatskoga je-
zika podrobnije obrazlae ulogu novinskih naslova: Ono po emu se novi-
narski stil razlikuje od svih ostalih funkcionalnih stilova jesu, izmeu osta-
loga, i naslovi. Njihova je uloga takva da vrlo esto samo o njima ovisi hoe
li se novine proitati. Zato se i opremaju tako da privuku itatelje: posebnim
pismom, na posebnu (udarnu) mjestu, s kljunim rijeima (napisa), s rije-
ima ekspresivna znaenja, s karakteristinim reeninim i interpunkcijskim
znakovima itd.
Podjela novinskih naslova
Najsustavniju i najpregledniju podjelu novinskih naslova donosi J. Sili

(2006: 89): Po svome sadraju i po nainu na koji je taj sadraj ostvaren
moemo ih podijeliti na nominativne, informativne i reklamne.
Nominativni novinski naslovi

Kada govori o nominativnim novinskim naslovima, J. Sili (2006: 89)
kae: Nominativnim se naslovima imenuje sadraj, pa u njima glavnu ulogu
imaju imenske rijei: imenice i pridjevi. Glagolske su rijei i glagolski oblici
obezglagoljeni, tj. lieni svega onoga to nose u sebi: i radnje i vremena.
Uinjeno je to tako da su ili iskljueni iz strukture ili pretvoreni u glagolske
pridjeve (bilo radne bilo trpne) i odnosne reenice. Kako bih prikazao obi-
31
ljeja nominativnih novinskih naslova, donosim nekoliko primjera: Agenti

pred Vladom (VL, 28. oujka 2008., str. 6); Vrtovi za spas Centra Kaptol
(VL, 28. oujka 2008., str. 17); Noem u prsa zbog parkinga (VL, 28. oujka
2008., str. 24); ast Dunje Gotovine (VL, 9. svibnja 2008., str. 18);
Madonna u Zagrebu (VL, 9. svibnja 2008., str. 43); NE referendumu (JL,
10. svibnja 2008., str. 4); Najvie planine (NA, sijeanj-oujak 2008., str.
58); ovjek koji je pobijedio velike boginje (G, travanj 2007., str. 66).
Informativni novinski naslovi

Informativni se novinski naslovi u mnogoem razlikuju od nominativnih
te ih J. Sili (2006: 89) ovako objanjava: Informativnim se naslovima pre-
nosi sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli, glagolski oblici, glagol-
ska vremena, upitne rijei i naini prijenosa vijesti o sadraju (prvenstveno)
reeninim znakovima (esto i bez njih). Donosim nekoliko tipinih primje-
ra: eik iz Dubaija kupuje Topusko? (VL, 28. oujka 2008., str. 12); Paci-
jenti e dobiti uinkovitu ustanovu (VL, 28. oujka 2008., str. 33); Nemojte
kupovati vie od tri kilograma rie! (VL, 9. svibnja 2008., str. 8); Kako
prizemni stan proiriti u podzemlje (JL, 10. svibnja 2008., str. 43); Tko je
zadovoljio iri HTV-a (JL, 10. svibnja 2008., str. 88); Newman boluje od
raka? (SD, 19. oujka 2008., str. 21); Kako postii sreu? (NA, sijeanj-
oujak, 2008., str. 47).
J. Sili (2006) objanjava kako je reenini znak (upitnik) uz (upitnu)
rije koja ga sugerira fakultativan i zato ga u naslovima katkad ima, katkad
nema, dok je ondje gdje takve rijei nema on prijeko potreban. Tako je
upitnik uz upitnu rije fakultativan u primjerima Kako postii sreu? (NA,
sijeanj-oujak, 2008., str. 47) i Kako prizemni stan proiriti u podzemlje
(JL, 10. svibnja 2008., str. 43). Upitnik je pak prijeko potreban u primjeru
eik iz Dubaija kupuje Topusko? (VL, 28. oujka 2008., str. 12) jer tu nema
upitne rijei.
Reklamni novinski naslovi

O reklamnim novinskim naslovima J. Sili (2006: 90) pie: Reklamnim
se naslovima nudi sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju poticajne (suge-
stivne) rijei, poticajna (sugestivna) sredstva (razliita karaktera) i naini is-
kazivanja poticajnosti (sugestivnosti) (imperativi, upitnici, usklinici, crtice
itd.). Evo nekoliko primjera takvih naslova: Obogatite omiljena jela ma-
tom i kreativnou (SD, 19. oujka 2008., str. 12); Uinite svoju okunicu
ugodnim mjestom (SD, 19. oujka 2008., str. 22); Kako unaprijediti poslovnu
karijeru (VL, 18. oujka 2008., str. 11); Tri mjeseca besplatne vonje (VL,
18. oujka 2008., str. 11); Fordova servisna akcija (VL, 18. oujka 2008.,
str. 10); Sve o doraenim modelima (VL, 18. oujka 2008., str. 10); Boje za
32
interijere: jeftino nije uvijek i najpovoljnije (JL, 1. oujka 2008., str. 52);
Prorijeena kosa? U ljekarne stie Crescina (GS, 13. svibnja 2008., str. 7).
U tim se primjerima istiu poticajne rijei kao i naini iskazivanja poti-
cajnosti, uglavnom postignuti imperativima i reeninim znakovima (dvoto-
ka i upitnik). J. Sili (2006: 90) upozorava da su reenini znakovi uz poti-
cajne rijei kad su navedene fakultativni te tako u primjerima Obogatite
omiljena jela matom i kreativnou (SD, 19. oujka 2008., str. 12) i Uinite
svoju okunicu ugodnim mjestom (SD, 19. oujka 2008., str. 22) ne prona-
lazimo usklinike uz poticajne rijei.
Jezina i stilska obiljeja novinskih naslova
O jezino-stilskim obiljejima novinskih naslova Lana Hudeek (2006:

298) pie: Openito moemo rei da u naslovima, u jezino-stilskome po-
gledu nema mnogo toga ega openito nema u publicistikim tekstovima. U
naslovima se dakle ostvaruju sve znaajke publicistikoga funkcionalnog
stila, npr. uporaba internacionalizama i urnalizama, posuenica i stranih ri-
jei, neto neobvezatniji odnos prema normi nego to ga imaju administrativ-
ni i znanstveni funkcionalni stil.
Zbog vee preglednosti i sustavnosti u obradi jezinih i stilskih obiljeja
novinskih naslova podijelio sam ovo poglavlje na potpoglavlja koja obrauju
pojedinu razinu prema podjeli na razine opisa u radu Jezine znaajke
novinskih naslova Lane Hudeek (2006).
Pravopisna razina
Prva je osobitost na pravopisnoj razini, koju Lana Hudeek (2006: 298)
navodi, pisanje brojeva brojkama, te ona o tom kae: Na pravopisnoj se ra-
zini primjeuje da se brojevi redovito piu brojkama, ak i brojevi do deset.
Evo nekoliko primjera: Eurodizel skoio na ak 9, 20 kuna (GS, 13. svibnja
2008., str. 3); Na EURO ide 56 hrvatskih policajaca (GS, 13. svibnja 2008.,
str. 7); Trokovi predizborne kampanje vei od 48 milijuna kuna (GS, 13.
svibnja 2008., str. 7); Leala mrtva u stanu 35 godina! (ME, 14. svibnja
2008., str. 5). Pisanje brojeva brojkama upotrebljava se zbog ekonominosti
prostora.
to se tie ostalih znaajki novinskih naslova na pravopisnoj razini, L.
Hudeek (2006) nabraja nepotivanja interpunkcijskih pravila: esto se izo-
stavlja zarez u vokativu, esto se citira bez navodnika (Mesi: Srbija otkla-
nja robovanja prolosti, GS, 13. svibnja 2008., str. 2; Antunovi o Milano-
viu: Nisam ga vie mogla gledati kako gura glavu pod tepih, JL, 17. oujka
2008., str. 6), na kraju se naslova ne pie toka, ali se esto upotrebljava
33
usklinik ili upitnik (Gubitnici moraju otii!, VL, 9. svibnja 2008., str. 5; Zar
opet 'lomaa' za ateiste?, VL, 9. svibnja 2008., str. 18).
Za tvrdnju Lane Hudeek (2006) da se u vokativu ne pie zarez nisam
naao primjer, ve sam, upravo suprotno, pronaao ove primjere: Zorane,
ukloni poraene (VL, 9. svibnja 2008., str. 1); Teta, napii mama, volim te!
(VL, 10. svibnja 2008., str. 80); Zbogom, Draene (VL, 10. svibnja 2008.,
str. 1); Ministre, ubudue ne laite (VL, 16. svibnja 2008., str. 13). Prema
tim primjerima moe se zakljuiti da se potuje upotreba zareza u vokativu.
Morfoloka razina
Kada govori o morfolokoj razini, Lana Hudeek (2006: 299) navodi
kako se na morfolokoj razini u naslovima nalaze sva ona odstupanja od
norme koja se i inae nalaze u publicistikom stilu, npr.: uporaba oblika
kojega umjesto koji u akuzativu za neivo, nesklanjanje brojeva, oblici
pridjeva i zamjenica redovito su bez navezaka, posvojni se pridjevi skla-
njaju po odreenoj sklonidbi. Za pojavu oblika pridjeva bez navezaka pro-
naao sam ove primjere: Kuhanje lovakog gulaa (GS, 13. svibnja 2008.,
str. 20); Poboljana ponuda Orahovakog jezera (GS, 13. svibnja 2008., str.
20); Roenom Osjeaninu kanadsko odlikovanje (GS, 13. svibnja 2008., str.
33). Za sklanjanje posvojnog pridjeva po odreenoj sklonidbi donosim jedan
primjer: Hloverkinom pomoniku Draenu Majiu navodno ne godi prisut-
nost Sanje Mikluevi na kolegijima (VL, 16. svibnja 2008., str. 34). Prim-
jere za nesklanjanje brojeva nisam pronaao jer se brojevi gotovo redovito
piu brojkama, kao to nisam pronaao ni primjer za uporabu oblika kojega
umjesto koji u akuzativu za neivo.
Leksika razina
O leksikoj razini u novinskim naslovima L. Hudeek (2006: 299) pie:
Na leksikoj se razini u naslovima esto pojavljuju novotvorenice. U slje-
deim primjerima vidljive su este novotvorenice:
Sanaderov Vlajbah (JL, 10. svibnja 2008., str. 38) (odnosi se na automo-
bilsko udruenje Maybach); Cedevita eka cibose (VL, 10. svibnja 2008.,
str. 69); Hormonluk (MH, studeni 2006., str. 54); Supermozgovi (G, travanj
2007., str. 22); Turbouspjena prije 30-e. Kako? Gdje? Ovdje (C, listopad
2005., str. 93); U Satnici sve manje Satniana, a sve vie osjekih vikendaa
(S, 5. oujka 2008., str. 1); Obljetnica vinoljubaca (VL, 29. veljae 2008.,
str. 42); I Vukovarci su za mikroipiranje svih pasa i maaka (JL, 5. veljae
2008., str. 41); Slow shop za razgledanje i polagano uivanje uz kavu (VL, 5.
oujka 2008., str. 13).
Ti primjeri pokazuju kolika jezina kreativnost i bogatstvo jezinog kor-
pusa postoji u novinskim naslovima.
34
Sintaktika razina
U svom radu Jezine znaajke novinskih naslova Lana Hudeek (2006)
navodi kako su naslovi koji pripadaju obavijesnoj anrovskoj skupini neri-
jetko dugaki te esto imaju strukturu nezavisnosloenih pa i zavisnosloe-
nih reenica. Donosim nekoliko primjera u kojima naslovi imaju strukturu
nezavisnosloenih: Zgrada trai popravke, a stanari ne plaaju priuvu (JL,
15. oujka 2008., str. 54); Radim mnogo, ali mi se toliko i vraa! (SD, 16.
svibnja 2008., str. 13) i zavisnosloenih reenica: Kako bi obranio prijatelja,
napao zatitara bombonom (ME, 14. svibnja 2008., str. 24); Samo ekamo
da nam se visoki jasen strovali na kuu (VL, 16. svibnja 2008., str. 8). Opi-
suje i uobiajen postupak navoenja mjesta dogaaja na poetku novinskog
naslova, to se vidi u sljedeim primjerima: Hrvatska: S nagradama u
Annecy (V, 10. travnja 2008., str. 28); Zabok: natjeaj za Centar 3 (VL, 5.
oujka 2008., str. 6).
J. Sili (2006) spominje i donoenja imena osobe, koja se sueljava s ne-
kom drugom osobom, na poetku novinskog naslova te takav postupak vidi-
mo u sljedeim primjerima: Kajin: Ne privatizaciji Uljanika (VL, 28. oujka
2008., str. 6); Sanader: Istraiti sve tetne ugovore (VL, 28. oujka 2008.,
str. 11); ervar: Na vrhu se ne moe (pre)spavati (VL, 28. oujka 2008., str.
14). Isti autor (2006: 90) napominje kako se tada takvi tekstovi ne opremaju
uobiajenom jezinom i pravopisnom normativnou: navodnicima, primje-
rice. Ta se injenica potvruje u donesenim primjerima.
O funkciji podnaslova pie J. Sili (2006: 90): Naslovi se esto daju u
opemu vidu, tj. kao lieni konteksta iz kojega su potekli. I zato (katkad) do-
bivaju podnaslove u kojima se njihov sadraj konkretizira. To se oituje u
sljedeim primjerima: Dolo nas je samo est, pa e biti bre gotovo (naslov)
i (podnaslov) Blanka Vlai danas skae na Super Grand-prix mitingu u
Dohi (VL, 9. svibnja 2008., str. 53); Faraon bio neposluan (naslov) i
(podnaslov) Trojica odvjetnika otkazala zastupanje kardiokirurga dr. imia
(VL, 10. svibnja 2008., str. 24); Zagrljajem protiv zla! (naslov) i (podnaslov)
Osjeki knjievnik Kreimir Pintari tono je na Valentinovo objavio novi
ljubavni hit-roman (SD, 23. i 24. veljae 2008., str. 11).
to se tie citiranja, Lana Hudeek (2006) u svom radu Jezine znaajke
novinskih naslova pie kako je u naslovima esto citiranje upravnim govo-
rom, a esto se citira tako da se u naslovu ne navodi ije se rijei citiraju, a
citat se nalazi u navodnicima ili je naveden bez navodnika. Evo jednog
takvog primjera u kojem je citat naveden u navodnicima, ali se ne navodi
ije se rijei citiraju: elim u vei klub (ON, 14. svibnja 2008., str. 28).
A. Frani, L. Hudeek i M. Mihaljevi (2005) u knjizi Normativnost i
viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku opisuju elipsu, tj. navo-
de kako se esto isputa pomoni glagol u perfektu jer je on s obavijesnog
stajalita zalihostan. Donosim nekoliko takvih primjera: M. Todorovi rodila
35
sina Ivicu (VL, 28. oujka 2008., str. 42); Ivana zapjevala gospel i ispunila
svoj veliki san (VL, 28. oujka 2008., str. 44) u kojima se uoava izostav-
ljanje pomonoga glagola u perfektu.
Stilska razina
Marina Katni-Bakari (2001) u knjizi Stilistika pie kako naslovi po-
sjeduju niz osobina koje ih ine stilogenima, a to su retorika pitanja koja
imaju zadatak da privuku pozornost itatelja, da ih prividno ukljue u raz-
miljanje i davanje odgovora, zatim eksklamativne reenice koje su emocio-
nalno markirane. Donosim sljedei naslov kao primjer retorikog pitanja: Je
li Amerika zrela za Obamu? (VL, 10. svibnja 2008., str. 18) te jedan primjer
eksklamativne reenice koja je emocionalno obojena: Nakon to sam obolio,
spasio me Goran Juri (JL, 17. svibnja 2008., str. 100).
Kao objanjenje stilske razine novinskih naslova Lana Hudeek (2006)
navodi kako su u novinskim naslovima potvrene sve stilske figure te nab-
raja kontrast ostvaren antonimima, metonimiju, metaforu, personifikaciju,
pojavu frazema i oksimorona. Donosim nekoliko primjera u kojima se oitu-
ju kontrasti ostvareni antonimima: Vie hrane, manje kalorija (MH, studeni
2006., str. 60); Susret vjenog i prolaznog (V, 10. travnja 2008., str. 21);
Male promjene za veliki rezultat (JL, 1. oujka 2008., str. 49), oksimoroni:
Bronca zlatnoga sjaja (GS, 13. svibnja 2008., str. 39); Michael Stipe potvr-
dio javnu tajnu da je homoseksualac (SD, 19. oujka 2008., str. 21); U jed-
noj umi na dnu mora (G, travanj 2007., str. 129); Posmrtno prvo glasa (V,
10. travnja 2008., str. 25), metafore: Hamlet kojeg voli i Amerika (VL, 10.
svibnja 2008., str. 12) (misli se na Gorana Vinjia); Plavi ne odustaju od
Ilievia (VL, 28. oujka 2008., str. 51) (misli se na igrae Dinama); Blatter
estitao modrima (VL, 9. svibnja 2008., str. 44) (misli se na igrae Dinama),
personifikacije: Eurodizel skoio na ak 9, 20 kuna (GS, 13. svibnja 2008.,
str. 3); Nove, pametne e-zdravstvene kartice (JL, 10. svibnja 2008., str. 13);
Modani udari vie nee kositi Slavonce (SD, 8. i 9. oujka 2008., str. 5),
metonimije: Osijek rekorder u darivanju krvi (VL, 28. oujka 2008., str. 29);
Austrijanci sposobni za samo 45 minuta (VL, 28. oujka 2008., str. 50)
(misli se na lanove austrijske nogometne reprezentacije); Nastavak dobre
suradnje Grada Valpova i Biskupije (SD, 23. i 24. veljae 2008., str. 2);
Trener Lonarevi ubacuje svjeu krv (VL, 29. veljae 2008., str. 41) (misli
se na mlade svjee igrae) i frazemi: Ekonomisti okrenuli lea Mesiu (JL,
10. svibnja 2008., str. 1); Trese li se stolica i Jarniju? (JL, 10. svibnja 2008.,
str. 98); Frii izgubio bitku za ZERP (JL, 8. oujka 2008., str. 1); Naao
sam se pred zidom jer sam vjerovao laovima (SD, 23. i 24. veljae 2008.,
str. 3); Antunovi o Milanoviu: Nisam ga vie mogla gledati kako gura
glavu pod tepih (JL, 17. oujka 2008., str. 1).
36
L. Hudeek (2006) pie i o igri rijeima kao sredstvu za privlaenje ita-

teljeve pozornosti. Donosim dva primjera: Roba robi grize dep (MH, stu-
deni 2006., str. 54); Veze bez veze: Nova pravila hodanja (C, listopad 2005.,
str. 74).
O izazovnosti novinskih naslova J. Sili (2006: 90) zakljuuje: Naslovi,
rekli smo, moraju biti izazovni (da bi mogli potaknuti na itanje). Zato se u
njima pojavljuju snane, uvjerljive, upadljive rijei, parafraze poslovica i iz-
reka, same poslovice i izreke (bliske i razumljive iskustvu itatelja), ironija,
kontrast, paradoks i sline figure, dijalektalne i lokalne rijei i izrazi, argo-
ni, razliite igre rijeima itd. dakle sve ono to udara na osjeaje, pa onda i
pobuuje zanimanje, itatelja. Donosim nekoliko primjera u kojima se oi-
tuju lokalne rijei: eflja s nagradom za dizajn (VL, 5. oujka 2008., str. 22),
argonizmi: Uloge zbog kojih hollywoodske zvijezde udaraju hrklju (SD, 1.
i 2. oujka 2008., str. 9), paradoks: Nagraen za tetu od 30 mil. eura (JL,
10. svibnja 2008., str. 8), izreke: U pulskoj Areni bit e kruha i igara kao u
najbolja vremena antikog Rima (SD, 19. oujka 2008., str. 19), poslovice:
Mesi: Tko vjetar sije, buru anje (SD, 23. i 24. veljae 2008., str. 10) te igre
rijeima: Studenti ne znaju kandidate i glasuju na eci-pec! (SD, 19. oujka
2008., str. 6).
J. Sili (2006: 91) pie kako je rezultat elje za efektivnou, ali i za
ekonominou i racionalnou, iskazivanje sadraja njegovim sueljava-
njem zagradama. Takav se postupak uoava u sljedeim primjerima: (Ne)
ista runska vuna (MH, studeni 2006., str. 30); Odijelo (ne) ini ovjeka
(MH, studeni 2006., str. 100); (Pre)velik zalogaj za neiskusnog Guardiolu
(VL, 9. svibnja 2008., str. 50); Ipak (ni)je u novcu sve! (GS, 13. svibnja
2008., str. 38).
Za isticanje i iskazivanje zaudnosti u novinskim se naslovima upotreb-
ljava crtica: Urota tek oko ponoi (VL, 28. oujka 2008., str. 45); Popaj
je u pravu pinat jaa miie (VL, 9. svibnja 2008., str.80); Na Farmi
gladuju dosta im je svega (SD, 19. oujka 2008., str. 21); erbedija
brijunski Staljin? (VL, 29. veljae 2008., str. 44); Priprema, pozor majin-
stvo (C, listopad 2005., str. 149). J. Sili (2006) kae da se takvo isticanje
katkad oznaava i dvotokom: Veze bez veze: Nova pravila hodanja (C,
listopad 2005., str. 74).
Marina Katni-Bakari (2001: 163) napominje i to da naslovi mogu bi-
ti predstavljeni nekom poslovicom, izrekom, krilaticom, a kao poseban slu-
aj navodi kada se poslovica, frazem, izreka, citat transformiraju na neki
nain tako da odgovaraju smislu teksta. Donosim jedan primjer u kojem se
naziv velike poznate tvrtke preoblikuje tako da odgovara smislu teksta:
United colours of plac (MH, studeni 2006., str. 12), te jedan primjer u kojem
se izreka preoblikuje u korist sadraja teksta: Svi kanali vode u Moskvu (JL,
15. oujka 2008., str. 80).
37
Postoje i primjeri u kojima novinski naslov, kao jedan svoj dio ili temelj,
preuzima nazive filmova ili knjiga preoblikujui ih tako da odgovaraju sadr-
aju teksta: Doktor Jekyll i gospoa Hyde (MH, studeni 2006., str. 14)
(umjesto Doktor Jekyll i gospodin Hyde); Put u sredite biblioteke (V, 10.
travnja 2008., str. 11) (umjesto Put u sredite zemlje); Udri muki! (MH, stu-
deni 2006., str. 78) (umjesto Umri muki), ili ih preuzima u izvornom obliku:
Atrakcija: Tramvaj zvan enja (ON, 14. svibnja 2008., str. 4); Povratak
Pink Panthera (MH, studeni 2006., str. 30); L. A. povjerljivo (VL, 10. svib-
nja 2008., str. 1).
Izvori
Cosmopolitan (C), Geo (G), Glas Slavonije (GS), Jutarnji list (JL), Men's Health
(MH), Metro express (ME), Nova Akropola (NA), Osijek News (ON), Slavonski
dom (SD), Veernji list (VL), Vijenac (V).
Literatura

Zagreb.
Hudeek, Lana, 2006. Jezine znaajke novinskih naslova, u: Jezik i mediji jedan
jezik: vie svjetova (ur. Grani, Jagoda), Hrvatsko drutvo za primijenjenu lin-
gvistiku, Zagreb Split, str. 297-303.
Katni-Bakari, Marina, 2001. Stilistika; Nauna i univerzitetska knjiga, Sarajevo.
38
Domagoj Kostanjevac: Tuice u publicistikom stilu
Domagoj Kostanjevac
TUICE U PUBLICISTIKOM STILU
Uvod
Tema su ovoga rada tuice u publicistikom stilu. U radu e se pokuati
prikazati kakav je odnos prema tuicama u publicistikom stilu, tj. koliko se
one esto pojavljuju, na kojim se sve jezinim razinama prilagouju, koliko
se esto zamjenjuju domaim zamjenama, kada su tuice potrebne, ima li
razlika u odnosu na vrstu novina (dnevne novine, asopisi, uto novin-
stvo). Grau e najveim dijelom initi dnevne novine, a manjim dijelom i
asopisi. U obraivanim primjerima nai e se i prilagoenice, posebno one
za koje postoji dobra zamjena u hrvatskom jeziku.
Jezini purizam
Pojam je jezinoga purizma vieznaan. Najee se upotrebljava u zna-

enju osjetljivosti prema rijeima tuega podrijetla (Katii, 1992). Jezini
se purizam moe odnositi i na zahtjeve i zahvate oslobaanja jezika od
vlastitih elemenata koji imaju prizvuk vulgarnosti ili se pak rabe u kojem
dijalektu ili socijalnoj skupini i konano suprotstavljanje svemu onome to
onemoguuje da jezik to samostalnije i bolje zadovoljava potrebe u komu-
nikacijskoj i ekspresivnoj slubi, tj. da bude polifunkcionalan (Turk, 1996:
63). Purizam se moe odnositi i na bezuvjetno prihvaanje svih posue-
nica, neovisno o tome jesu li potrebne ili nisu (Turk, 1996: 65). Razlozi za
to veinom su pomodni, a takav purizam veinom ima negativan odnos pre-
ma neologizmima i kalkovima, a prihvaanje posuenica opravdava jezinim
internacionalizmom (Turk, 1996). Radoslav Katii (1992) kae da je ele-
mentarni purizam u naravi jezika, tj. da je purizam nunost jezinoga bia.
Osnovna su pravila jezinoga purizma:
1. Tamo gdje postoji dobra domaa, ne treba upotrebljavati stranu ri-
je.
2. Tamo gdje postoji dobra standardnojezina rije, ne treba upotreb-
ljavati dijalektizam.
39
3. Tamo gdje postoji dobra standardnojezina rije, ne treba upotreb-

ljavati istoznanu novotvorenicu ili prevedenicu. Isto tako, ne treba
u jezik unositi prevedene izraze i konstrukcije iz drugih jezika.
4. Treba teiti to stabilnijoj normi standardnog jezika (Frani, Hu-
deek, Mihaljevi, 2005: 205).
Proces izrazite kroatizacije

Proces izrazite kroatizacije odnosi se na razdoblje poslije 1990. godine.
Razdoblje od 1990. do 2000. ... bilo je obiljeeno jakim pohrvaenjem hr-
vatskog jezika (Opai, 2006: 521). Naalost, osim to su vraene mnoge
prognane hrvatske rijei, prognane su mnoge druge dobre hrvatske rijei, a i
brojni slavenizmi, najvie rusizmi. Udarilo se po svim tuicama, a pritom se
nije razmiljalo koliko su se te tuice udomaile u hrvatskom leksiku (Opa-
i, 2006). U uporabi se pronalaze brojne novotvorine kojima je cilj zami-
jeniti brojne dobre hrvatske rijei zato to su se upotrebljavale i u bivem
reimu. Prodor takvih novotvorina najee dolazi iz sredstava javnog prio-
pavanja i administrativnoga stila. Kao primjer takve novotvorine moe se
istaknuti rije djelatnik koja je trebala zamijeniti rije radnik (Opai, 1998).
Ima i radikalnijih primjera, kao npr. novotvorina vremenik koja je trebala
zamijeniti dnevni red ili raspored. Takve su nasilne promjene najee
politiki motivirane, a ne jezino i znanstveno (Opai, 1999). Moe se rei
da dolazi do straha od jezika, i to ne straha od stranoga jezika, nego od
materinskoga, od hrvatskoga standardnog jezika. To dovodi i do uvoenja
srbizama u hrvatski jezik. To nije namjerno uvoenje srbizama, ve se doga-
a iz neznanja i politike motiviranosti. Tako se pokuala uvesti rije kotov-
nik, koja je skovana prema srpskom cenovniku, a samo kako se ne bi kao i
dosad govorilo cjenik (Opai, 2003).
Naalost, 2000. godine dolazi do druge krajnosti. Tada u hrvatski jezik
poinju ulaziti brojne strane rijei, a esto se brojne dobre hrvatske rijei za-
mjenjuju stranima, najvie anglizmima, najee iz pomodnih razloga (Opa-
i, 2006). Dolazi do izrazite internacionalizacije hrvatskoga jezika i zato je
potrebno osnivanje odgovarajuega strunog mjesta za hrvatski jezik gdje e
se moi oblikovati strategija odrivoga razvoja hrvatskoga standardnog jezi-
ka uz puno potivanje jezinih i izvanjezinih argumenata (Samardija,
2002).
Jezino posuivanje
Jezik kao najvanije sredstvo komunikacije, a da bi opstao, ne moe biti

izoliran niti samostalan, ve mora ostvariti kontakt s drugim jezicima preko
svojih govornika. Jedan je od rezultata toga dodira jezino posuivanje (Fili-
40
povi, 1986). Jezino je posuivanje svako preuzimanje neke jezine jedi-

nice iz jednoga jezika u drugi (Frani, Hudeek, Mihaljevi, 2005: 206).
Najee se posuuju rijei, a rjee gramatike sastavnice.
Razlozi su za posuivanje unutarjezini (kada jezik ne moe pronai
odgovarajuu rije za neki potrebni pojam, npr. spam neeljena poruka) i
izvanjezini (brojne politike, kulturne, gospodarske, znanstvene veze, a u
novije vrijeme jezina moda i snobizam, npr. stage za pozornicu) (Frani,
Hudeek, Mihaljevi, 2005). U jezinom posuivanju treba razlikovati poj-
move jezik davalac (jezik iz kojega se posuuje) i jezik primalac (jezik u
koji se posuuje) (Frani, Hudeek, Mihaljevi, 2005).
Za jezino posuivanje bitni su pojmovi transfonemizacije i transmor-
femizacije. Transfonemizacija predstavlja zamjenu na fonolokoj razini i
moe biti:
a) potpuna odgovarajui fonemi jezika davatelja zamjenjuju se odgo-
varajuim fonemima jezika primatelja pri em njihov opis u potpu-
nosti odgovara opisu fonema modela, npr. film film.
b) djelomina fonemi primatelja samo djelomino odgovaraju fone-
mima davatelja, npr. imid image /ImIdZ/.
c) slobodna proces prilagodbe ne provodi se prema fonetskom princi-
pu, ve na izgovor utjee pravopis ili neki drugi inilac, npr. radio
radio /reIdiu/.
Transmorfemizacija predstavlja zamjenu na morfolokoj razini i moe
biti:
a) nulta model se preuzima kao slobodni morfem, npr. ou show.
b) kompromisna model zadrava sufiks iz svoga jezika, npr. mena-
der manager.
c) potpuna sufiks iz oblika kompromisne transmorfemizacije zamje-
njuje se sufiksom jezika primatelja koji ima isto znaenje i funkciju.
Dijeli se na primarnu (ne mijenja se vrsta rijei, npr. printing prin-
ting printanje) i sekundarnu (mijenja se vrsta rijei, npr. silikon
silikonski) (Filipovi, 1986).
Na razini sintaktikog i tvorbenog posuivanja treba istaknuti tzv. juk-
stapoziciju, tj. uporabu imenice u atributnoj ili apozicijskoj slubi ispred
glave imenikog skupa, npr. Dubrovnik marina umjesto Dubrovaka mari-
na. Takvi se sklopovi u hrvatskom jezikoslovlju analiziraju kao polusloe-
nice. Njihova je prednost da su jezino ekonomini, npr. loto djevojke
hostese televizijske emisije Loto (Starevi, 2006).
41
Rijei stranoga podrijetla
Rijei stranoga podrijetla dijele se na tue rijei, tuice, prilagoenice i

usvojenice. Tuice, prilagoenice i usvojenice jednim se imenom nazivaju
posuenice. Rijei se stranoga podrijetla mogu dijeliti s obzirom na jezik iz
kojega dolaze. To su anglizmi, germanizmi, rusizmi, bohemizmi itd. (Bari i
dr., 1999).
Tue rijei
Tue su rijei rijei drugog jezika u hrvatskome tekstu. Njihovo se tue
podrijetlo istie izvornim oblikom pisanja. (Bari i dr., 1999: 282) U tue
se rijei ubrajaju izreke i poslovice (hic et nunc), tua imena (Los Angeles),
strane rijei koje se privremeno upotrebljavaju u hrvatskom jeziku (make
up). Treba ih pisati kurzivom (Bari i dr., 1999).
Posuenice
U skupinu posuenica ubrajaju se tuice, prilagoenice i usvojenice. to
se tie tuica, u literaturi se nailazi na nekoliko definicija. U Hrvatskom je-
zinom savjetniku (Bari i dr., 1999: 283) tuice se definiraju kao rijei
stranoga podrijetla koje su pravopisno prilagoene hrvatskome glasovnom
sustavu, ali zadravaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvat-
skome jeziku Stjepko Teak (1999: 102) kae da se pojmom tuica slui
za svaku rije koju su Hrvati u novije vrijeme primili iz tuega jezika.
Prilagoenice su rijei stranoga podrijetla koje su naglasno, glasovno,
sklonidbeno prilagoene hrvatskomu jeziku. Bolje ih je, kad je to mogue, u
biranijim tekstovima, zamijeniti odgovarajuim hrvatskim rijeima (Bari i
dr., 1999: 284).
Usvojenice su posuenice tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da
se ne razlikuju od izvornih hrvatskih rijei, npr. kukuruz, elav, eer, aso-
pis, dojam (Frani, Hudeek, Mihaljevi, 2005: 210). Nije ih potrebno, a
esto ni mogue, zamjenjivati izvornim hrvatskim rijeima (Bari i dr.,
1999: 285).
Internacionalizmi
Internacionalizmi (ili europeizmi) meunarodne su rijei, najee
rijei grkoga i latinskoga podrijetla, koje se nalaze u svim, mnogim ili bar u
veini europskih jezika (Frani, Hudeek, Mihaljevi, 2005: 211). Inter-
nacionalizmi latinskog i grkog podrijetla trebaju imati prednost pred inter-
nacionalizmima iz drugih jezika (npr. engleskog, francuskog, njemakog
42
itd.) u hrvatskom jeziku jer se lake uklapaju u hrvatski jezini sustav (Bari
i dr., 1999).
Tuice u publicistikom stilu
U ovom e se poglavlju usporeivati primjeri tuica iz dnevnih novina i

asopisa. Svaki e primjer biti pojedinano usporeen. Ako postoji, bit e
dana i domaa zamjena za tuicu. Obraivani se korpus sastoji od dnevnih
novina (Veernji list, Glas Slavonije, Vjesnik, Poslovni dnevnik, Metro,
24sata), a manje od asopisa za mlade (Teen, Bravo) i raunalnih asopisa
(Bug).
U radu se navode sljedei primjeri:
(1) Broj stradalih nije bio konaan u subotu naveer, dok su prvi
tragai tragali za eventualnim rtvama (V, 17. 3. 2008., str. 48)
Pridjev eventualan prilagoen je na fonolokoj i morfolokoj razini,
latinizam je, ali trebalo bi ga zamijeniti pridjevima mogu, moebitan (Ani,
Goldstein, 2007: 174).
(2) Potreba za novim Zakonom o sigurnosti cestovnog prometa koji je u
zavrnoj fazi, pokazala se time i vie nego urgentna. Stanje u
prometu vie je nego alarmantno. (V, 17. 3. 2008., str. 42)
Tri su primjera rijei stranoga podrijetla. Dva su primjera iz grkog i la-
tinskog jezika (faza i urgentna) i te se rijei moe oznaiti kao internacio-
nalizme, ali za njih postoje dobre domae zamjene, za fazu razvojni stu-
panj, dio ciklusa, stupanj, a urgentna se moe zamijeniti pridjevom hitna.
Faza je grecizam (Ani, Goldstein, 2007: 181) i fonoloki je i morfoloki
prilagoen hrvatskomu jeziku, a urgentna je latinizam (Ani, Goldstein,
2007: 602) te je takoer fonoloki i morfoloki prilagoen hrvatskomu jezi-
ku. Tuica alarmantno galicizam je i moe se zamijeniti pridjevima zabri-
njavajue, uznemirujue (Ani, Goldstein, 2007: 16), a prilagoena je fono-
loki i morfoloki.
(3) Nikada dosad nije upadao u nevolje, bavio se nabavkom kompjuter-
ske opreme (V, 17. 3. 2008., str. 41)
Pridjev kompjuterski anglizam je, ali je engleski jezik posrednik, a rije
izvorno potjee iz latinskog jezika (Ani, Goldstein, 2007: 312). Rije je
prilagoena fonoloki, ali morfoloki samo djelomino jer osnovna rije od
koje je napravljena izvedenica kompjuterske glasi kompjuter, a ne kompju-
tor, tj. zadrala je strani sufiks -er. Rije je mogue zamijeniti pridjevom
raunalni.
(4) Intervju pretoen u autobiografiji. (V, 17. 3. 2008., str. 40)
Intervju je anglizam (Ani, Goldstein, 2007: 266), fonoloki i morfo-
loki prilagoen hrvatskomu jeziku i taj je anglizam potreban hrvatskomu
43
jeziku jer za njega jo nema dobre zamjene (mogua je opisna zamjena: raz-
govor namijenjen sredstvima javnog informiranja (Ani, Goldstein, 2007:
266), ali to nije u skladu s jezinom ekonomijom). Autobiografija je inter-
nacionalizam iz grkog jezika (Ani, Goldstein, 2007: 47), fonoloki je i
morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku, a dobre zamjene za tu rije jo
nema.
(5) Nekoliko stotina ekstremnih desniara bacalo je kamenje na policiju
u sreditu grada (V, 17. 3. 2008., str. 12)
Pridjev ekstremni latinizam je, ali za njega postoji dobra domaa zamje-
na krajnji, najei (Ani, Goldstein, 2007: 158). Prilagoen je fonoloki i
morfoloki.
(6) ... a prikupljenim novcem kupit e se mamograf-aparat (V, 17. 3.
2008., str. 16)
Problem sa sintagmom mamograf-aparat nije u podrijetlu rijei mamo-
graf, tj. mamografija koja je internacionalizam i potjee iz latinskog i gr-
kog jezika (Ani, Goldstein, 2007: 363) te je fonoloki i morfoloki prilago-
ena hrvatskomu jeziku, ve je problem to sintagma nije prilagoena na
sintaktikoj i tvorbenoj razini i u duhu bi hrvatskog jezika trebala glasiti ma-
mografski aparat. Trebalo bi zamijeniti i latinizam aparat (Ani, Goldstein,
2007: 32) koji je fonoloki i morfoloki prilagoen, a treba ga zamijeniti
domaom zamjenom ureaj.
(7) nego se deklarirao kao queer umjetnik. (M, 19. 3. 2008., str. 21)
Deklarirati je latinizam (Ani, Goldstein, 2007: 114), fonoloki je i
morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku. Moe se zamijeniti domaom
rijeju izjasniti. Tuica, tj. tua rije queer, nije prilagoena hrvatskomu
jeziku ni fonoloki ni morfoloki, a niti pravopisno jer nije stavljena u na-
vodnike ili napisana kurzivom. Rije je anglizam i potrebna je hrvatskomu
jeziku jer ne postoji dobra zamjena za nju.
(8) stvorit e pravu chill out atmosferu. (24sata, 12. 4. 2008., str.
54)
Anglizam chill out prilagoen je jedino pravopisno budui da je pisan
u navodnicima. Nepotreban je u hrvatskom jeziku jer za njega postoje dobre
zamjene oputajui, ugodni. Internacionalizam atmosfera latinizam je,
fonoloki i morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku, ali se upotrebljava u
vremenskim prognozama, a u izdvojenom primjeru trebalo bi ga zamijeniti
rijeju ozraje.
(9) To e vam osigurati minimalistiki look. (24sata, 12. 4. 2008., str.
55)
Anglizam look prilagoen je samo pravopisno. Treba ga zamijeniti
rijeju izgled.
44
(10) Duko me oduevio jer je pravi showmen. (24sata, 12. 4. 2008., str.
20)
Anglizam showmen prilagoen je samo djelomino fonoloki, i to u
drugom dijelu sloenice men, dok je prvi dio sloenice neprilagoen hrvat-
skomu jeziku. Trebala bi se provesti potpuna fonoloka prilagodba (oumen)
jer dobre domae zamjene nema.
(11) Nije mi neki veliki bed. (24sata, 14. 4. 2008., str. 41)
Bed je anglizam (Ani, Goldstein, 2007: 62), nepotreban je u hrvatskom
jeziku i treba ga zamijeniti rijeju teko (Nije mi teko) ili problem (Nije mi
neki veliki problem). Anglizam je samo fonoloki prilagoen.
(12) Papa e voditi mise na bejzbol-stadionima. (24sata, 14. 4. 2008.,
str. 41)
Sintagma bejzbol-stadion nije tvorbeno ni sintaktiki prilagoena.
Sintagma bi trebala glasiti bejzbolskim stadionima.
(13) Poslao je emisare (VL, 20. 4. 2008., str. 48)
Emisar je internacionalizam iz latinskog jezika (Ani, Goldstein, 2007:
163), fonoloki i morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku. Postoji domaa
zamjena za njega, glasi izaslanik i trebalo bi ju rabiti.
(14) Prema posljednjim izvjetajima, buking za austrijske hotele (VL,
20. 4. 2008., str. 42)
Buking je anglizam (Ani, Goldstein, 2007: 82), prilagoen je fonoloki
i djelomino morfoloki jer sadri strani sufiks -ing. Nepotreban je u hrvat-
skom jeziku jer postoji dobra domaa zamjena predbiljeba, a moe se
rabiti i prilagoenica rezervacija jer je prilagoenija hrvatskomu jeziku nego
buking (rezervacija je u hrvatski jezik dola iz njemakog jezika, u njemaki
iz francuskog, a izvorno potjee iz latinskog jezika) (Ani, Goldstein, 2007:
499).
(15) U Petrovoj novoj realnosti (VL, 20. 4. 2008., str. 36)
Realnost je internacionalizam iz latinskog jezika (Ani, Goldstein,
2007: 486), fonoloki i morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku, a trebalo
bi ga zamijeniti domaom zamjenom stvarnost.
(16) I zato to samo smjetajni kapaciteti mogu isplaivati investiciju
(VL, 20. 4. 2008., str. 18)
Kapacitet je u hrvatski jezik doao preko njemakog kao jezika posred-
nika, a izvorno potjee iz latinskog (Ani, Goldstein, 2007: 287). Fonoloki
je i morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku i to je tuica koja je potrebna u
hrvatskom jeziku jer za nju ne postoji dobra domaa zamjena. Investicija je
internacionalizam iz latinskog jezika (Ani, Goldstein, 2007: 267), fonoloki
je i morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku, a domaa zamjena bila bi
ulaganje.
(17) Okupljeni paparazzi nisu im smetali. (24sata, 20. 4. 2008., str. 83)
45
Paparazzi je tuica iz talijanskog jezika, a u jednini glasi paparazzo

(Ani, Goldstein, 2007: 430). U izdvojenom primjeru rije paparazzi prila-
goena je jedino na morfolokoj razini. Ta je tuica potrebna jer nema dobre
domae zamjene za nju, ali kada ju se rabi, treba ju i pravopisno prilagoditi,
tj. staviti ju u navodnike ili kurziv.
(18) Dakako, s mnogo vie pozornosti pratit e se play off etiri najbolje
ekipe... (GS, 15. 4. 2008., str. 39)
Play off je anglizam za koji postoji domaa zamjena doigravanje
(Ani, Goldstein, 2007: 431). Potpuno je neprilagoena, a i pogreno napisa-
na rije budui da se pie play-off.
(19) Na tritu dionica treba se boriti protiv devijacija (GS, 15. 4.
2008., str. 3)
Devijacija je internacionalizam iz latinskog jezika, domaa zamjena
postoji i glasi odstupanje (Ani, Goldstein, 2007: 123), a internacionalizam
je fonoloki i morfoloki prilagoen hrvatskomu jeziku.
(20) objavio konzultant Richard Cabrera. (PD, 4./5. 4. 2008., str. 31)
Konzultant dolazi iz latinskog jezika, domaa je zamjena savjetnik
(Ani, Goldstein, 2007: 323). Prilagoen je fonoloki i djelomino morfo-
loki jer sadri neprilagoen suglasniki skup -nt na kraju rijei.
(21) pod vodstvom arka Kraljevia postao lider kartiarskog poslo-
vanja (PD, 4./5. 4. 2008., str. 14)
Lider je anglizam, postoji domaa zamjena za njega i glasi predvodnik
(Ani, Goldstein, 2007: 348). Anglizam je fonoloki potpuno, a morfoloki
djelomino prilagoen jer je zadrao strani sufiks -er.
(22) Imali smo osjeaj za feeling (VL, 21. 4. 2008., str. 52)
Feeling je anglizam, treba ga zamijeniti domaom zamjenom osjeaj i
nije prilagoen ni na jednoj jezinoj razini. U ovom se sluaju radi i o ple-
onazmu jer feeling znai 'osjeaj', a ta se rije pojavljuje u izdvojenom
primjeru. Reenica je i logiki pogrena jer je nelogino da se ima osjeaj za
osjeaj.
(23) pri jednom je utu vrisnuo (VL, 21. 4. 2008., str. 33)
ut je anglizam, postoji domaa zamjena i glasi udarac (na gol) (Ani,
Goldstein, 2007: 563). Anglizam je fonoloki i morfoloki prilagoen.
(24) Bravo News! Hot Stuff! Bravo facts! (Bravo, lipanj 2006., str. 3)
News, hot, stuff, facts anglizmi su, potpuno neprilagoeni hrvatskomu
jeziku, a upotrijebljeni su iz pomodnih razloga, ali i zbog dobne skupine koja
ita asopise za mlade i kojima zamjene vijesti, vrua stvar, injenice ne
bi izgledale dovoljno moderno.
(25) Cool Mischu teko je vidjeti u casual izdanju. (Teen, veljaa 2006.,
str. 5)
46
Cool i casual pripadaju tuicama iz engleskog jezika. Potpuno su nepri-

lagoene hrvatskomu jeziku. Postoji zamjena za tuu rije cool i glasi smi-
ren (Ani, Goldstein, 2007: 334), a za casual postoji opisna zamjena koji
ima osobine odjee za neslubene prilike (Ani, Goldstein, 2007: 88), ali ona
je nezgrapna i u suprotnosti s jezinom ekonomijom. Bolje ju je zamijeniti
prilagoenim pridjevom leeran. Anglizmi su upotrijebljeni iz pomodnih
razloga i uobiajeni su u asopisima za mlade, jedino bi trebalo provesti pra-
vopisnu prilagodbu i pisati ih u navodnicima ili kurzivom.
(26) Da bi se prilikom konverzije ouvao izgled stranice (Bug, oujak
2005., str. 131)
Konverzija je latinizam (Ani, Goldstein, 2007: 322), fonoloki je i
morfoloki prilagoen. Postoji mogua zamjena i glasi pretvaranje, ali je u
raunalnim asopisima bolje rabiti konverziju.1
Sljedei primjeri ne sadre tuice, ve pokazuju kako za tuice postoje
dobre zamjene u hrvatskom jeziku i kako se one i upotrebljavaju.
(27) rekao je Igor Vori, reprezentativni kruni napada. (VL, 20. 4.
2008., str. 48) Sintagma kruni napada nije tuica, ve dobra do-
maa zamjena za pivota (Klai, 1978: 1051). Potpuno je znaenjski
prilagoena.
(28) ... i tree doigravanje. (VL, 20. 4. 2008., str. 48)
Doigravanje nije tuica, ve dobra domaa zamjena za play-off. Zna-
enjski je prilagoena hrvatskomu jeziku.
(29) Iako je neovlateno skidanje filmova i glazbe (VL, 20. 4. 2008.,
str. 35)
Skidanje nije tuica, ve domaa zamjena za anglizam daunlodiranje
(download) (Ani, Goldstein, 2007: 140). Znaenjski je prilagoena.
(30) pravila rada osobnog vatrozida. (Bug, oujak 2005., str. 90)
Vatrozid nije tuica, ve domaa zamjena za anglizam firewall. Zna-
enjski je prilagoena i dokaz je da je mogue pronai dobru zamjenu za
brojne tehnoloke izraze koji veinom dolaze iz engleskog jezika.
Zakljuak
Jezik publicistikoga stila mora imati mogunost prenijeti sve obavijesti

iz izvanjezine stvarnosti. Kako bi to ostvario, mora posegnuti za tuicama
kako bi oznaio sadraj za koji jo ne postoji odgovarajui domai izraz.
Pritom treba paziti da se tuice ne ponu upotrebljavati zbog pomodnih raz-
loga, tj. ve postojee domae rijei ne treba zamjenjivati tuicama. Ako ne
1
Raunalnim nazivljem posebno se bavila Milica Mihaljevi.
47
postoji dobra domaa rije, potrebno je upotrijebiti tuicu i u takvim slua-

jevima tuice ne treba protjerivati iz jezika. Vodei se tim naelima, osigurat
e se potivanje elastine stabilnosti, ali i sprijeiti prodor nepotrebnih tuica
u publicistiki stil, a time i u hrvatski jezik i tako nastaviti stoljetnu tenju
hrvatskoga jezika za istoom.
Izvori
Bravo, Bug, Glas Slavonije (GS), Metro (M), Poslovni dnevnik (PD), Teen, Veer-
nji list (VL), Vjesnik (V), 24sata
Literatura
Ani, Vladimir; Goldstein, Ivo, 2007. Rjenik stranih rijei, Europapress Holding i
Novi Liber, Zagreb.
Bari, Eugenija i dr., 1999. Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, Pergamena i kolske novine, Zagreb.
Filipovi, Rudolf, 1986. Teorija jezika u kontaktu uvod u lingvistiku jezinih dodi-
ra, JAZU i kolska knjiga, Zagreb.
Zagreb.
Katii, Radoslav, 1992. Novi jezikoslovni ogledi, kolska knjiga, Zagreb.
Klai, Bratoljub, 1978. Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb.
Opai, Nives, 1998. ivot rijei (na primjerima djelatnik, izbornik, kotovnik, pri-
petavanje), u: Jezina norma i varijeteti (ur. Badurina, Lada; Pritchard, Boris;
Stolac, Diana), HDPL, Zagreb Rijeka, str. 383-389.
Opai, Nives, 1999. Promjene u leksiku nunost ili neto drugo, u: Teorija i
mogunosti primjene pragmalingvistike (Badurina, Lada; Ivaneti, Nada;
Pritchard, Boris; Stolac, Diana), HDPL, Zagreb Rijeka, str. 555-562.
Opai, Nives, 2003. Strah od jezika, u: Psiholingvistika i kognitivna znanost u
hrvatskoj primijenjenoj lingvistici (ur. Stolac, Diana; Ivaneti, Nada; Pritchard,
Boris), HDPL, Zagreb Rijeka, str. 545-555.
Opai, Nives, 2006. Mediji i hrvatski standardni jezik, u: Jezik i mediji jedan
jezik : vie svjetova (ur. Grani, Jagoda), HDPL, Zagreb Split, str. 521-531.
Samardija, Marko, 2002. Hrvatski jezik u vrijeme globalizacije, u: Rijeki filoloki
dani 4 (ur. Stolac, Diana), Filozofski fakultet, Rijeka, str. 435-438.
Starevi, Anel, 2006. Imenice kao atributi nove strukture u hrvatskom jeziku, u:
Jezik i mediji jedan jezik : vie svjetova (ur. Grani, Jagoda), HDPL, Zagreb
Split, str. 645-655.
Teak, Stjepko, 1999. Hrvatski na (ne)zaboravljeni, Tipex, Zagreb.
Turk, Marija, 1996. Jezini purizam, Fluminensia, 8., br. 1-2, str. 63-79.
48
Tamara Guti: Knjievnoumjetniki stil
Tamara Guti
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL
Uvod
Hrvatski se standardni jezik pojavljuje u razliitim podrujima ljudske

djelatnosti, a sve su to njegove funkcije koje zajednikim imenom nazivamo
funkcionalnim stilovima. Knjievnoumjetniki funkcionalni stil jedan je od
pet funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika. Funkcionalna stilistika discipli-
na je ope stilistike koja se bavi klasifikacijom i opisom funkcionalnih sti-
lova (Katni-Bakari, 2001: 48). Zahvaljujui razvitku jedne takve discipli-
ne, a shodno tomu i literature koja je iz nje proizala, pristupit u objanjenju
i opisu knjievnoumjetnikog funkcionalnog stila. Ono od ega poinjem rad
o knjievnoumjetnikom stilu jest upuivanje na razliku jezika kao sustava i
jezika kao standarda. Ta e se razlika pokazati presudnom za razumijevanje
promatranoga stila.
Knjievnoumjetniki funkcionalni stil nain je izraavanja pjesnika, pri-
povjedaa, dramatiara, putopisaca i dr. Stil je to koji je obiljeen slikovi-
tou, ritminou i bogatstvom rijei. Okret prema mati i slobodi donio mu
je ono to u objasniti razlikom jezika kao sustava i jezika kao standarda,
kao i injenicom kako knjievnoumjetniki stil ini otklon od standardnoga
jezika.
Jezik kao sustav, jezik kao standard
Jezik kao sustav i jezik kao standard dva su ostvarenja jezine djelat-
nosti koja slijede drukije zakonitosti i pravila. Za jezik kao sustav vrijede
samo jezina pravila, dok za standardni jezik vrijede i jezina i izvanjezina
pravila. Standardni je jezik viefunkcionalan i razliito funkcionira u razli-
itim podrujima ljudske djelatnosti. Na temelju pojedinih njegovih funkcija
razlikuju se i uvodno nabrojani funkcionalni stilovi. Na temelju razlikovanja
jezika kao sustava i jezika kao standarda proizlazi i razlikovanje dviju vrsta
jezine pravilnosti. Jezik kao sustav pretpostavlja odnos u kojemu se jedan
sadraj pridruuje jednom izrazu, dok jezik kao standard pretpostavlja da se
49
jedan sadraj pridruuje razliitim izrazima. Josip Sili (2007: 98) u svojoj
knjizi Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika te vrste jezine pravilnosti pri-
kazuje kao suodnose jedan izraz : jedan sadraj i jedan izraz : vie sadr-
aja. Ujedno napominje i da je kod drugog naina izraavanja nastalo ono
to u jeziku nazivamo inaicama. One e se pokazati vanima i u kasnijem
objanjenju odnosa izmeu knjievnoumjetnikog i ostalih stilova.
Jezik kao sustav mogua je veliina, ono to moe biti. Jezik kao stan-
dard aktualna je veliina. Njegove nas norme upuuju na ono to je pravilno,
a odvraaju od onoga to je nepravilno i drutveno neprihvatljivo. Jezik kao
standard uvaava zabrane ivotne stvarnosti, za razliku od jezika kao sustava
koji postupa slobodnije. Jezik kao sustav ne poznaje tvorbene zabrane. Vo-
dei se analogijom s oblikom imenice djevojka koja u genitivu mnoine mo-
e imati oblik djevojaka, jezik kao sustav zakljuuje da i imenica majka u
genitivu mnoine moe imati oblik majaka. Jezik kao sustav objanjava to
lingvistikim pravilima, a na to se jezik kao standard ukljuuje i sociolin-
gvistikim pravilima objanjava zato ne moe postojati takav oblik. inje-
nica postojanja pridjeva oblika paljiv jeziku kao sustavu dovoljna je za tvrd-
nju o prihvatljivosti i oblika gramljiv. Navedeni primjeri trebaju pokazati
kako se jezik kao sustav povodi iskljuivo za jezinim zakonitostima.
Hrvatski je standardni jezik zbroj svih funkcionalnih stilova. Pri svako-
dnevnom se sporazumijevanju sluimo uvijek jednim od funkcionalnih sti-
lova, a nikako standardnim jezikom u cijelosti. Svaki funkcionalni stil ima
svoje posebnosti koje se ne mogu prenositi u drugi funkcionalni stil. Ono to
je prihvatljivo i pravilno u jednome funkcionalnom stilu ne mora nuno biti
pravilno i u drugome. Prema tome, najbolje je ostati u okvirima jednog funk-
cionalnog stila i njegovih zakonitosti (Bari i dr., 1999: 52-63).
Ono to e odrediti osobitost knjievnoumjetnikog stila jest njegov
otklon od jezika kao standarda i priklanjanje jeziku kao sustavu.
Odmak od standardnoga jezika
U samome sam uvodu spomenula znaajno obiljeje knjievnoga jezika:

elju knjievnika za stvaranjem izvornog i neponovljivog umjetnikog djela.
Na putu prema takvom ostvarenju knjievnik se povodi za naelima jezika
kao sustava koja mu omoguuju potpunu individualnu slobodu. Zbog toga
govorim o knjievnoumjetnikom stilu kroz prizmu odmaka od standardno-
ga jezika.
Knjievnoumjetniki stil ini otklon od standardnoga jezika u tolikoj
mjeri da se esto postavlja pitanje je li on uope stil standardnoga jezika. Da
bih pojasnila spomenute razlike, posluit u se dijelom tablinoga prikaza
koji donosi Hrvatski jezini savjetnik (Bari i dr., 1999: 51).
50
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL STANDARDNI JEZIK

individualan kolektivan
neimitativan imitativan
nenormiran normiran
ukljuuje lokalizme, dijalektizme, iskljuuje lokalizme, dijalektizme
arhaizme, barbarizme arhaizme, barbarizme
neogranien izbor leksikih I ogranien izbor leksikih I
sintaktikih jedinica sintaktikih jedinica
Tablinim se prikazom naglaava kako je prevladala suprotnost izmeu

knjievnoumjetnikog funkcionalnog stila i jezika kao standarda. Knjievno-
umjetniki stil postao je neovisan o hrvatskom standardnom jeziku. Njegova
je sloboda znatno naglaenija i u odnosu na druge stilove. Svi ostali stilovi
kao da imaju zadane obrasce koje kolektivno popunjavaju. Svi funkcionalni
stilovi, osim knjievnoumjetnikog, izabiru meu jezinim inaicama.
Odlike knjievnoumjetnikog stila
Meu odlike knjievnoumjetnikog stila ubrajaju se:

1) Zamjena roda, o kojoj se u knjizi M. Katni-Bakari (2001) govori
kao o preregistraciji. Preregistracija se opisuje kao postupak preuzimanja
druge vrste registra u jedan osnovni registar. Osnovni registar ovdje je knji-
evno djelo u koje se esto uvode drugi registri kakvi su znanstveni nazivi,
isjeci iz novina ili kopije nekog drugog dokumenta. Umetnuti u knjievni
tekst, oni postaju dio tog teksta i njihova je uloga estetska (Katni-Bakari,
2001: 108). Kao primjer preregistracije potvruje se pjesma Samoupravlja-
nje Ivana Mora, pjesma koja je sastavljena od novinskih lanaka (Rem,
2003: 230).
2) Stilizacija takoer obiljeava knjievnoumjetniki funkcionalni stil.
To je oponaanje jezinih sredstava karakteristinih za neki tip jezine re-
alizacije u svrhu ostvarivanja umjetnike funkcije (Katni-Bakari, 2001:
109). Stilizacija zapravo predstavlja oponaanje nekog oblika ili stila kojeg
pisca, djela ili razdoblja. Takva je pjesma Borbena Vladovia, Rije-Kocka,
koja oponaa oblik kocke (Rem, 2003: 138).
a) Knjievnoumjetniki stil prepoznatljiv je po brojnim poetizmima
koji se ostvaruju na leksikoj razini (Frani, Hudeek, Mihaljevi,
2005: 235). Poetizmi su obiljeili hrvatsku pastoralnu knjievnost i
predstavili nam svijet vila i djeva koje daju cjelov ljubavnicima i nji-
51
hovim srdacima. Silvije Strahimir Kranjevi kada govori o svojoj

vili takoer upotrebljava poetizam:
(1) Lijepa vila, kraljica sanka. (Kranjevi, 1997: 28)
b) U umjetnikom je tekstu esta pojava poslovica, kao i itavih
reenica na kojem stranom jeziku:
(2) I onda, upamtite jednom za svagda: Il n'y a point des roses sans
epines! (Nema rua bez trnja!) (Krlea, 28: 51)
c) Bogatstvo frazema dopunjuje knjievnoumjetniki stil:
d) U knjievnoumjetnikom stilu nema citata, ali se zato pojavljuje po-
stupak poznat pod nazivom intertekstualnost (Frani, Hudeek,
Mihaljevi, 25: 236). Intertekstualnost podrazumijeva upuivanje
na neka druga knjievna djela, njihove likove, dogaaje i sl. Tako se
u romanu Psi u trgovitu Ivana Aralice pri opisu Vranievih puto-
vanja upuuje na Odisejeva putovanja:
(3) Vrani ne bi bio uen humanist kad potvrde svome miljenju ne
bi nalazio u antici. Eto Odisej, kae on, lutao je godinama pro-
gonjen od ljudi i bogova (Aralica, 1987: 136)
e) Standardni jezik dijalektalne rijei proglaava dijalektizmima i ne-
prihvatljivima. No jezik kao sustav, a time i jezik umjetnike knji-
evnosti, ne postavlja takva ogranienja. Za takva ogranienja nije
mario ni Krlea kada je pisao Balade Petrice Kerempuha.
f) Meu prepoznatljive znaajke knjievnoumjetnikog stila idu i slo-
ene sintaktike strukture te razveden sustav glagolskih vreme-
na. Razveden sustav glagolskih vremena podrazumijeva da se u
knjievnoumjetnikom funkcionalnom stilu pojavljuju sva glagolska
vremena: aorist, imperfekt, pluskvamperfekt i sl. (Frani, Hudeek
Mihaljevi, 2005: 236-237).
(4) Jo je najveu utjehu naao u Schopenhauerovoj filozofiji. No
nje ne mogae opet posve dovesti u sklad s rezultatima prirodo-
slovne znanosti. (Gjalski, 1996: 16)
g) Standardni jezik razlikuje aktivni i pasivni leksik, staro i novo u je-
ziku. Staro proglaava arhaizmom, zastarjelicom. Arhaizmi pak u
knjievnoumjetnikom tekstu upuuju na biblijski jezik i njegove
osobitosti.
(5) Na rtu do mora stajae djevojka, drei se desnom rukom litice,
lijevom zaklanjajui prsa. (enoa, 1963: 341)
Obraene odlike samo su neke posebnosti koje pripadaju knjievno-
umjetnikom funkcionalnom stilu. Niti za jedan se primjer ne moe rei da
grijei protiv norme i standarda jer je knjievnoumjetniki stil najslobodniji i
najindividualniji funkcionalni stil koji slijedi jezik kao sustav i njegove,
lingvistike, zakonitosti.
52
Podstilovi knjievnoumjetnikog stila
Po miljenju M. Katni-Bakari iznesenom u Stilistici, tri su podstila

knjievnoumjetnikog funkcionalnog stila: prozni, pjesniki i dramski.
Prozni podstil
Zadatak je proznog podstila istraiti nain na koji funkcionira autorski
govor kao i govor likova. Govor likova podrazumijeva upravni govor, ne-
upravni govor i slobodni neupravni govor. Zasluuje ga zato to se upravo
on navodi kao najuinkovitiji i najstilogeniji nain govorne karakterizacije.
Slobodni neupravni govor kombinacija je upravnog i neupravnog govora i u
treem je licu. Takav govor esto podsjea na monolog i oslikava emocio-
nalno stanje lika. Njegovu veliku izraajnu mogunost iskoristio je i James
Joyce pri pisanju svojih romana.
(6) Pristala je da ode, da napusti svoj dom. Da li je to bilo pametno?
Pokuala je odvagnuti pitanje sa svake strane. () to li e o njoj
govoriti u duanu kad uju da je pobjegla s momkom? (Joyce, 1987:
32)
Kao poseban postupak koji pridonosi govornoj karakterizaciji navodi se
upotreba stranoga jezika. Strani jezik isto tako pogoduje stvaranju smije-
noga dojma. Kovaiev fikal, glavni lik istoimenog romana, upotrebljava
rijei i fraze iz stranoga jezika ne bi li istaknuo svoju uenost, gracioznost i
plemenito podrijetlo. U epizodama u kojima biva izigran i prevaren od svo-
jih neobrazovanih mjetana te njegove reenice djeluju poprilino smijeno i
samo doaravaju njegovu glupost:
(7) Bonum omen, bonum omen! mrmljae fikal. (Kovai, 1987: 13)
Pjesniki podstil
Pjesma i njezini stihovi izriaj su koji je nemogue prepriati ili jedna-
kovrijedno iznijeti pomou drugog medija izraavanja. Pjesnika je slika ov-
dje ono to vrijedi tisuu rijei. M. Katni-Bakari (2001: 133-140) u svom
se razmatranju o pjesnikom podstilu poziva na Romana Jakobsona i njego-
vo uvoenje tzv. gramatike poezije. U radu Gramatika poezije i poezija
gramatike R. Jakobson uz uobiajenu slikovnu poeziju razlikuje i gramati-
ku poeziju. Slikovna se poezija zasniva na pjesnikim slikama tvorenim po-
mou stilskih figura i tropa, kakva je i ova:
(8) Olovne i teke snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorkim stranama. (Mato, 1997: 28)
53
Navedeni stihovi ujedno su primjer asonance, stilske figure ponavljanja

istih samoglasnika. Obilje stilskih figura jo je jedna odlika koja se moe
primijeniti na knjievnoumjetniki stil uope.
Gramatika se pak poezija zasniva na oprjeci gramatikih kategorija
(gramatike osobe, osobnih zamjenica, glagolskih vremena i naina i sl.).
Stihovi u pjesmi Ane Ahmatove svjedoe pomak od gramatike neosobnosti
(u prva dva stiha) do osobnosti 1. osobe jedine (trei stih).
(9) A bijedna usta malko rastvorena,
Neravnomjerno je teko disanje,
Na grudima mojim dru (Uarevi, 1991: 129)
Dramski podstil
Dramski je podstil usmjeren na temeljne dijelove drame, dijalog i mono-
log. Osim dijaloga i monologa drama je prepoznatljiva i po didaskalijama,
autorskom govoru.
Katni-Bakari razlikuje tipove dijaloga. To su prirodni ili svakodnevni
i dramski. Dramski dijalog uvijek podrazumijeva sukob. Dramski sukob vrlo
je znaajan, a moda i najznaajniji u drami. Dramski dijalog pretpostavlja
publiku i itatelja i zato donosi dodatna objanjenja prije uvoenja u temu.
Svakodnevni je dijalog prepun prekinutih reenica i upada u rije, nepoti-
vanja teme i tzv. skretanja s teme. Dramski dijalozi pokazuju usmjerenost
prema osnovnom cilju komunikacije uope. No i u dramskom je dijalogu
otvorena mogunost za elipse, tj. ubacivanje podteme tijekom dijaloga.
Ono to je zajedniko i svakodnevnom i dramskom dijalogu jest njihova
fatika funkcija. Fatika funkcija podrazumijeva ustaljene izraze pozdrava,
oslovljavanja, rastanka i sl.; razgovor treba voditi o opim temama, nikako o
osobnim jer su one izvor sukoba. Razgovori o vremenu i kii koja pada cijeli
dan teko e dovesti do dubljeg sukoba.
Dramski podstil pokazuje kako je istraivanje drame usmjereno na te-
meljne njegove dijelove dijalog i monolog. Osim toga istrauje se i uloga
dramskog sukoba, uzvika i neartikuliranih zvukova (mrmljanja) koji se po-
javljuju u drami, kao i naini stvaranja zaudnosti i kominoga, pa sve do
istraivanja dramske utnje.
54
Zakljuak
Knjievnoumjetniki stil najslobodniji je i najneobvezaniji funkcionalni

stil. Stil umjetnike knjievnosti razlikuje se od drugih stilova po tome to
pokazuje odmak od jezika kao standarda i svih imitabilnih postupaka. Knji-
evnoumjetniki stil eli postii originalnost i neponovljivost tako da opona-
anje ne dolazi u obzir. Knjievnoumjetniki je stil otvoren prema svim dru-
gim stilovima, ali ne oponaa njihova obiljeja, nego stvara vlastiti izraz.
Izvori
Gjalski, Ksaver andor, 1996. Janko Borislavi, Matica hrvatska, Zagreb.

Joyce, James, 2001. Dublinci, Alfa, Zagreb.
Kovai, Ante, 1987. Fikal, Mladost, Zagreb.
Kranjevi, Silvije Strahimir, 1997. Pjesme, Rije, Vinkovci.
Krlea, Miroslav, 2008. Gospoda Glembajevi, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb.
Mato, Antun Gustav, 1997. Izabrana djela, kolska knjiga, Zagreb.
Pet stoljea hrvatske knjievnosti br. 171, 1987. Ivan Aralica, Matica hrvatska,
Zagreb.
Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta II., Meandar, Zagreb.
enoa, August, 1963. Sabrana djela, Znanje, Zagreb.
Turgenjev, Ivan Sergejevi, 2008. Lovevi zapisi, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb.
Uarevi, Josip, 1991. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti,
Zagreb.
Literatura

Zagreb.
Bari, Eugenija i dr., 1999. Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezi-
koslovlje, Pergamena i kolske novine, Zagreb.
Pranjkovi, Ivo, 2001. Druga hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb.
Sili, Josip, Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb.
55
56
Angelina Bijeli: Razgovorni stil
Angelina Bijeli
RAZGOVORNI STIL
Uvod
Predmet zanimanja rada dio je hrvatskoga standardnog jezika, a kako

hrvatski standardni jezik podlijee sociolingvistikim pravilima, tako i raz-
govorni stil, kao dio standarda, podlijee upravo toj skupini pravila. Osnov-
ne su karakteristike razgovornog stila kao stila svakodnevne komunikacije:
jednostavnost, nepripremljenost, spontanost, neslubenost te oputenost.
Najee se javlja u usmenim oblicima, no moe se pojaviti i u pisanim
(elektronika pota, biljeke i podsjetnici, poruke, razliiti zapisi na foru-
mima, chatovi i sl.)
Osobitosti razgovornog stila
Formalne odrednice razgovornog stila bit e iznesene po razliitim

razinama jezinog opisa uz navode konkretnih primjera.
Na fonolokoj je razini karakteristina redukcija samoglasnika zbog je-
zine ekonomije koja podrazumijeva iznoenje to vie obavijesti uz to ma-
nje napora. Tako se primjerice esto javljaju reducirani oblici poput: Kol'ko
ete? ili Naprav'te kak' ho'te. umjesto: Koliko ete? i Napravite kako
hoete. Gotovo je neizostavna pojava krnjeg infinitiva: Pisat' il' ne pisat'? ili
Potrebno je proitat' i nadopunit'. umjesto: Pisati ili ne pisati? i Potrebno je
proitati i nadopuniti. Na fonolokoj se razini u razgovornom stilu esto rabi
oblik sa i kada suglasnici ispred tog prijedloga ne poinju sa s, , z, ,
odnosno sa suglasnikim skupovima koji onemoguuju valjan izgovor: Sutra
u ii sa njim na pie, Upoznali smo se sa organizatorima i Svia mi se ona
majica sa natpisom umjesto ispravnog: Sutra u ii s njim na pie, Upoznali
smo se s organizatorima i Svia mi se ona majica s natpisom. Nezaobilazna
je osobina i stezanje samoglasnika kod glagolskih pridjeva radnih (Sviro
sam, ali nisam proo umjesto: Svirao sam, ali nisam proao) i veznika kao
(Ko da bi ti sluo da si otio. umjesto: Kao da bi ti sluao da si otiao). Osim
samoglasnika razgovorni stil isputa i suglasnike, vrlo esto u oblicima
57
zamjenica, primjerice: Ne'a pojma, zna ne'ko? ili 'Ajde, to sva'ko zna!
umjesto: Nema pojma, zna netko? i Hajde, to svatko zna!.
Osobitosti morfoloke razine razgovornog stila takoer podosta oduda-
raju od standardnog jezika. Tako se kod glagolskih vremena najee rabe
prezent, perfekt i futur prvi, dok su oblici poput aorista i imperfekta rijetki te
se uglavnom rabe pri naglaavanju ekspresivno-emocionalnog vida iskaza.
Primjer takve uporabe aorista za budue vrijeme: Ajme, daj da se uhvatim za
tebe, upadoh. Uporabu futura prvog u nekim je konstrukcijama bolje zami-
jeniti futurom drugim: Ako e prigovarati, valjda nee dugo umjesto: Ako
budu prigovarali, valjda nee dugo. Glagolski prilozi proli i sadanji zami-
jenjeni su konstrukcijama poput: itao je tekst i shvatio je i Proitao je
poruku i shvatio o emu je rije. umjesto: itajui tekst, shvatio je i Pro-
itavi poruku, shvatio je o emu je rije. Glede odreenosti i neodreenosti
pridjeva, razgovornom stilu svojstvena je uporaba odreenih oblika: uo se
jaki vrisak umjesto: uo se jak vrisak, a neodreenost iskazuje neodreenim
lanovima jedan, jedna, jedno: uo se jedan jaki vrisak umjesto: uo se jak
vrisak. ak se i pridjevi na ov-/-ev-, -in- sklanjaju, umjesto po sklonidbi ne-
odreenog oblika, po sklonidbi odreenog oblika: Prepoznao sam Strahimi-
rovog potara umjesto: Prepoznao sam Strahimirova potara. Dvojni oblici
imenica u A na oga, -og te oblici D na om, omu, ome svedeni su na samo
jedan oblik, onaj najkrai (-og, odnosno om): Pitat u jednog usputnog pro-
laznika i Obratit u se jednom usputnom prolazniku. U razgovornom je stilu
instrumental sredstva i drutva takoer izjednaen, oba oblika dolaze s pri-
jedlogom sa: Povezem se sa autobusom ili Moemo li pisati sa olovkom?
umjesto: Povezem se autobusom i Moemo li pisati olovkom?. Izjednaava-
nje se vri i kod imenica tipa lac (slualac) pri emu nestaje razlika izmeu
nominativa jednine i genitiva mnoine u odnosu na ostale padee. Tako
nominativni i genitivni oblik uzimaju osnovu iz drugih padea pa se umjesto
gledalac i gledalaca javljaju oblici gledaoc i gledaoca. Kod kategorije zam-
jenica nepravilnost u odnosu na standard javlja se prilikom uporabe zamje-
nice koji koja se u razgovornom stilu upotrebljava i kada je rije o neivom:
Oho, salon BMW-a, kojeg e da ti kupim? umjesto: Oho, salon BMW-a, koji
e da ti kupim?. Povratna se zamjenica svoj esto zamjenjuje posvojnim
zamjenicama moj, tvoj, njegov, na, va, njihov: Uzmi tvoju osobnu iskaz-
nicu, trait e te umjesto Uzmi svoju osobnu iskaznicu, trait e te. Pri upo-
rabi osobnih zamjenica govornici se nerijetko opredjeljuju za naglaeni ob-
lik, pa umjesto: Zamisli, tako mi se obratio! kau: Zamisli, meni se tako
obratio!.
Nakon fonoloke i morfoloke razine, slijedi sintaktika razina. Razgo-
vorni stil ima specifinu sintaksu reenice koju prije svega karakterizira elip-
tinost. Eliptinost je mogua u razgovornom stilu zbog konteksta i situacije.
Za razgovorni stil kau kako je rjenik razgovornog stila konkretan, a ne
apstraktan te je zbog toga osloboen svake diskurzivnosti to mu omogu-
58
uje uskraivanje podataka i izostavljanje zalihosti reenica (Sili, 2006:

112). Zbog toga se javljaju ustaljeni izrazi poput enja!, Vee!, Inae?, ta
ima? umjesto u standardnom jeziku uobiajenih cjelovitih oblika Dovie-
nja!, Dobro vee!, Kako ste inae?, to ima novog? i sl. Uz takve eliptine
izraze javljaju se i cijele reenice koje su ponekad sastavljene samo od jedne
ili tek nekoliko rijei, primjerice: Subota, Znai, subota?, Evo mene za par
minuta, Moe odozgo ili odozdo?, Ti prva, ja za tobom i dr. Iz navedenih
primjera vidljivo je da je za njihovo razumijevanje potreban iri kontekst jer
su ovi primjeri izvaeni iz dijaloga i predstavljaju odgovor na nekakvu
prijanju situaciju. este su reenice koje podsjeaju na poslovice i izreke, a
neke su to i postale: to prije, to bolje, Sve se moe kad se hoe, Tko zna,
zna, to se mora, nije teko, Kakav otac, takav sin, a u skladu s tim i bezvez-
nike konstrukcije: Dooh, vidjeh, pobijedih; Previe baba kilavo dijete;
to je je, Bilo, ne ponovilo se itd.
Iako se razgovorni stil istie po ekonominosti, sklon je i pleonazmima.
Slijedi nekoliko primjera: Ba me zanima ime i kojim e sredstvima podmi-
riti dugove, Zelen si kao trava, Imam oko pedesetak stranica teksta, Trebate
odbrojati stranice brojevima, Inae je uobiajeno da se takva pitanja ne
postavljaju, Treba, osim toga, takoer i prepraviti naslov itd. Sintaksu raz-
govornog stila specifinom ini i redoslijed rijei koji odgovara slijedu go-
vornikove misli: Tvojim prijateljima je rekao da nisam bila, a takav slijed
drugaiji je od obvezatnog jer enklitika ne stoji iza tvojim ili iza rekao, dak-
le: Tvojim je prijateljima rekao da nisam bila ili Tvojim prijateljima rekao je
da nisam bila. Uz navedenu pojavu, karakteristino je i stavljanje predikata
na prvo mjesto u reenici to je opet odraz redoslijeda govornikovih misli:
Predomislit e se on, vidjet e, Poskliznuo se ja samo tako, Rei e mi ti i
to odmah. Govorei openito o obiljejima reenice razgovornog stila, valja
primijetiti kako prevladavaju jednostavne reenice, a kada je rije o sloenim
reenicama, prevladavaju nezavisnosloene, to je i vidljivo iz dosada nave-
denih primjera. Emocionalno-ekspresivni karakter razgovornoga stila pre-
poznatljiv je i po estoj uporabi usklinih reenica: Aha!, Daj, ja ne vje-
rujem!, Strano!, Odlino!, zatim po imperativnim reenicama: Daj, nemoj
zezat!, Ma, daj bjei tamo!, Ajd' samo probaj. te po upitnim reenicama
poput: Potar?, Moe sportske?, Treba tanjur?, Je l' ti bolje?, Vreicu?, Na
drugom?, Dva ili tri,? Neto osim toga?, Ne, hvala i sl. U tim reenicama
takoer valja ukazati na eliptinost.
Osobitost leksike razine biljei inovativnost, spontanost, ekspresivnost
i sloboda razgovornog stila to vodi do este uporabe kolokvijalizama, izraza
iskljuivo vezanih uz razgovorni stil. U funkciji se izraavanja ekspresiv-
nosti i emocija esto javljaju estice poput eto, evo, gle, je l': Evo ga na!,
Gle, shvati vie!, A, je l', znai tako!. U razgovornom su stilu este promjene
znaenja pojedinih rijei. Glagol predstavljati upotrebljava se u drugim zna-
enjima, posebice u znaenju glagola biti, npr. To djelo predstavlja sredi-
59
njicu njegova knjievna opusa, ispravno je rei To je djelo sredinjica nje-

gova knjievna opusa. Pravilno upotrijebljen glagol predstavljati u sljedeoj
reenici: Knjiniarka i profesorica predstavljaju gostujueg profesora. S
druge pak strane dolazi do izjednaavanja znaenja priloga zbog i radi pri
emu i u znaenju namjere dolazi prijedlog zbog: utjet u zbog tebe. Raz-
govorni je stil esto odve slikovit zbog ega ponekad zvui vulgarno i
grubo, a ta vulgarnost postie se na leksikoj razini uporabom imenica po-
grdnog znaenja: Ajd' nemoj mljet vie, ide mi na ivce!, Ba si mutavac
kakvog treba trait'., De, ta se pravi grbav., Makni se, nije ti tata staklar!.
Toj skupini pripadaju uveanice, umanjenice, pejorativi i odmilice kao npr.:
Bajo moj, kad je guvara, da vidi kako prstii rade, Ne brinem se za njega,
tatica e mu to srediti, O, blentaro jedna, to ne misli!, Nisi vidio kon-
dukteria?, Koja je to mrcina!, Kakve su to ptiurine?. Na leksikoj razini
razgovorni je stil obiljeen i brojnim argonizmima i potapalicama, o emu
e biti vie rijei u nastavku rada.
Posljednja je razina koja nosi odreene osobitosti u odnosu na razgovor-
ni stil razina naglaska. Naglasak razgovornog stila ponajvie ovisi o samim
govornicima, odnosno o njihovoj obrazovanosti, profesiji i kraju iz kojeg do-
laze. Kako je razgovorni stil uglavnom pojednostavljen na svim razinama
jezinog opisa, iznimka nisu ni prozodijska obiljeja. Primjerice, naglasne
razlike u oblicima pkuati, uskiti : pkuam, skom preoblikuje u pku-
ati, uskiti : pokam, uskim. Takav model prenosi se na druge rijei te
tako danas rabimo: televzor, demonstrtor, propagnd, studnt, violinst,
pijanst i dr. Izreeno prema pravilima o naglaavanju, glasilo bi: Dokida-
jui tako i razliku po mjestu naglaska uvjetovanu paradigmatskim mijenama
i razliku po silaznosti/uzlaznosti naglaska, razgovorni stil postupno dovodi i
do izjednaenja mjesta naglaska i do izjednaenja tona naglaska. Glede
naglasaka, esto nastaju nedoumice u pogledu naglaavanja imena toponima
(npr.: Kprivnica ili Koprvnica, Mimurje ili Memurje), na to Sili
odgovara: uzeti naglasak koji je lokalan i usklaen s opim pravilima hrvat-
skoga standardnog jezika (Sili, 2006: 116-117).
Potapalice i argonizmi kao osobitost razgovornoga stila
Standardni jezik potapalice i argonizme smatra negativnom pojavom

zbog ega se te dvije pojave gotovo nikada ne pronalaze niti u jednom
funkcionalnom stilu, osim u razgovornom. Struna literatura o potapalica-
ma kae sljedee: uobiajeni izraz izvan sadraja to ga lo govornik rabi
kada mu nedostaje rije (Vrlji, 2007: 60)1 ili rije kojom se tko esto slui
1
Stojan Vrlji u svom lanku Potapalice u hrvatskome jeziku (Vrlji, 2007) takoer citira
navedenu definiciju iz: onje, Jure (ur.), 2000. Rjenik hrvatskoga jezika, Leksikografski za-
vod i kolska knjiga, Zagreb.
60
u govoru bez potrebe (Vrlji, 2007: 60)2. Prilikom svrstavanja u odreenu

vrstu rijei, hrvatske gramatike nisu bile jednoglasne. Tako ih primjerice
Ragueva gramatika uz primjere ovaj, znate3 i Hrvatska Gramatika uz pri-
mjere ovaj, onaj, uj, kae, vele4 svrstavaju u estice, dok ih recimo Akade-
mijina gramatika5 svrstava u usklike.
Pri opisivanju karakteristika potapalica struna literatura navodi isto.
Potapalice su rijei koje stvaraju buku u komunikacijskom kanalu ime se
oteava dolazak informacija od govornika do sluatelja; negativna su
pojava jer su osobina loeg stila; raznolike su jer se javljaju u rasponu od
jednoga glasa do ustaljenih izraza, primjerice: a-a-a-a, e-e-e, hmm, paa, to
da ti kaem, ne znam ja, ma znate, a ujte, pa da, i tako i sl. esto slue kao
pomona rije u ivom govoru, a na semantikoj razini predstavljaju
rijei posve prazna znaenja (Vrlji, 2007: 61). U reenici: Ha, znatenije
bilo ba tako, ha, znate predstavlja nekakvu psihiku stanku prije poetka
govorenja (Vrlji, 2007: 61). Ponekad se potapalice upotrebljavaju u svrhu
pomodnosti te se javljaju rijei koje bi trebale ostaviti dojam na sugovornika,
primjerice estim ponavljanjem rijei: ovoga, pazi, uj, zna, gledajte,
razumijete, znai (npr.: uj, nije ni njemu ba svejedno, ili: Pazi, to sam ti
rekao, vidjet e). Postizanje je dojma prividnog dijaloga takoer esta funk-
cija potapalica za to se upotrebljavaju upitne potapalice tipa: je l', je l'
tako, ako tako mogu rei, pa je l' nije, ma zna ve to, (npr.: On nema
pojma gdje je, skroz je stepen, pa je l' nije?). Jedna je od pojava vezanih uz
potapalice i gubljenje znaenja, bilo u domaih ili stranih rijei: ne znam,
zna, razumije, znai, super, definitivno. Rije znai (kao i zna) esto se
rabi pri objanjavanju, no preesta upotreba dovodi do gubljenja znaenja
(poinje se upotrebljavati prilikom prepriavanja, razgovora i sl.), npr.: On je
bio, znai, sanjarskog duha, znai, volio je matati, znaiili Onda sam ti ja
doao, zna, pokuam mu objasniti, ono zna, a on gleda o emu ja priam,
razumije. Ista je rije (znai, zna, razumije) u potpunosti nepotrebna u
navedenom izriaju koji upravo zbog te potapalice gubi svoju vrijednost i
priopajnost.
Uz potapalice pojava koju razgovorni stil treba izbjegavati uporaba je
argonizama. argonizmi su rijei ili pojedinani izrazi kojima se slue
govornici iste drutvene skupine, iste djelatnosti, istog podruja zanimanja i
sl. Dakle, oni su izrazito ogranieni, nasuprot razgovornom stilu koji je
namijenjen irokoj uporabi te zbog toga nisu obiljeje razgovornog stila, ne
pripadaju razgovornom stilu (Kai i dr., 1999: 59). Objanjenje odnosa
2
Isto, iz: Ani, Vladimir, 1994. Rjenik hrvatskoga jezika, Liber, Zagreb.
3
Podatke preuzimam iz lanka Stojana Vrljia (Vrlji, 2007.): Ragu, Dragutin, 1997.
Praktina hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb, str. 277.
4
Isto, Bari, Eugenija, i dr. 1995. Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb, str. 282.
5
Isto, Babi, Stjepan, i dr. 1991. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog
jezika, Globus, Zagreb, str. 741.
61
razgovornog stila i argonizama daje prirunik Normativnost i viefunkcio-

nalnost u hrvatskome standardnom jeziku (Frani, Hudeek, Mihaljevi,
2005: 243), a navodi sljedee: argonizmi pripadaju razgovornomu funk-
cionalnom stilu, ali za razliku od kolokvijalizama oni ne pripadaju standard-
nome jeziku pa stoga ne pripadaju ni razgovornomu funkcionalnom stilu
standardnog jezika.
Meutim, pogledajmo sljedee primjere: E, jo samo da mi je poloit te
kvante i Prespavo sam predavanje iz P. K., umjesto: Samo da mi je jo polo-
iti Kvantitativne metode za poslovno upravljanje i Prespavao sam preda-
vanje iz Poslovnih komunikacija. Navedene reenice preuzete su iz razgo-
vora studenata koji pohaaju studij ekonomije, a kao argonizmi (dakle, sa-
mo njima razumljivi pojmovi) javljaju se izrazi kvante i P. K. koji zamjenju-
ju potpune nazive kolegija na studiju ekonomije. Iz tih je primjera vidljiva
ekonominost kao osobitost razgovornog stila jer se vierjeni izrazi zamje-
njuju jednostavnim, jednorjenim izrazima. Najee je upravo ekonomi-
nost razlog uporabe argonizama. Osobama koje ne pohaaju studij ekono-
mije spomenuti izrazi ne govore nita, to opet ukazuje na uporabnu ograni-
enost argonizama. Kako je razgovorni stil ipak namijenjen irokoj uporabi
meu govornicima istoga standardnog jezika, iako su ekonomini, argoniz-
mima nije mjesto u razgovornom funkcionalnom stilu.
Razgovorni stil kao predmet prouavanja stilistike
Nastavak e rada staviti naglasak na uporabni kontekst razgovornog sti-

la, to je usko povezano s njegovim funkcijama koje su dio znanosti sti-
listike.
Razgovorni stil, kao jedan od funkcionalnih stilova standardnoga jezi-
ka, pripada domeni prouavanja stilistike (Badurina, Kovaevi, 1998: 19).
Konkretna uporaba razgovorni stil ini prije svega stilom usmene komunika-
cije koju nerijetko prate sastavnice neverbalne komunikacija (utnja, mimi-
ke, geste).
utnja je jedan od naina neverbalne komunikacije, a neverbalna komu-
nikacija jedna je od osobitosti razgovornog stila. Liena konteksta u kojemu
se odvija, utnja se ne moe na valjan nain protumaiti. Sljedeim primje-
rom ukazat u koliko je bitan kontekst:
A: Znai, jo uvijek ne priamo?
B: .. (utnja)..
Replika govornika A implicira da osoba B ne razgovara s osobom A
tako da utnju prepoznajemo kao potvrdan odgovor. Kako bi se utnja razu-
mjela, izuzetno je vana uloga konteksta, kako lingvistikog i pragmalin-
gvistikog, tako i vanjezinog (Katni-Bakari, 2001: 96).
62
Uz utnju, u funkciji neverbalne komunikacije u razgovornom stilu jav-

ljaju se i mimike i geste zbog ega ovaj stil moe biti osloboen zalihosti.
Meutim, i u sluaju uporabe mimika i gesta neophodno je poznavati situa-
cijski kontekst to e pokazati sljedei primjer:
A: Hoemo sjesti ovdje?
B: Ne, moemo ondje. (Pokazuje rukom)
Tako zabiljeeni dijalog ne otkriva o emu osobe priaju, no te se osobe
nalaze u tono odreenoj situaciji i obje su upoznate sa situacijskim
kontekstom tako da osoba B moe gestom ruke zamijeniti dio neizgovorenih
rijei. Gesta moe doi kao pratnja verbalnoj komunikaciji, kao to je u gore
navedenom primjeru gdje osoba B svoj iskaz poprati pokazivanjem rukom,
ali i kao zamjena za verbalnu komunikaciju, kao u primjeru: On ti je malo
(gestom pokazuje da je neozbiljan). Situacije u kojima se gestom moe zami-
jeniti verbalna komunikacija razliite su, a Marina Katni-Bakari (2001) u
svojoj Stilistici navodi etiri takve situacije:
a) kada govornik ne moe govoriti:
A: Da, nastavi, to ti je rekla?
B: (pokazuje rukom da osoba A prieka jer trenutno ne moe govoriti);
b) zbog udaljenosti govornika:
A pokazuje osobi B palac prema dolje. (bili su rezultati kolokvija);
c) radi tajne komunikacije ili bliskosti:
A signalizira B prstom da netono odgovara na pitanje;
d) radi izraavanja snanih emocija:
govornik se naglo hvata za glavu.
Primjeri iz svakodnevne komunikacije
U ovom u poglavlju navesti nekoliko primjera koje sam zabiljeila u

svakodnevnoj komunikaciji studenata ili sluajnih govornika. Pokuat u is-
taknuti i objasniti osobitosti razgovornog stila te reenice iz razgovornog sti-
la preobliiti u skladu s pravilima standardnog jezika.
(1) Pita me jesam zadovoljan ma, pi samo! (Pitala me jesam li zado-
voljan? Rekao sam da samo upie.).
Primjer potvruje pojavu redukcije samoglasnika (pi) te se umjesto
perfekta koji bi bio pravilniji u tom sluaju rabi prezent (ekonominost).
Javlja se i estica ma kojom se ukazuje na ekspresivno-emocionalni karakter
iskaza. Neobian je i red rijei koji odraava slijed govornikovih misli.
Reduciran je i upitni oblik jesam li tako da je upitna estica li u potpunosti
nestala iz iskaza, to se dogodilo zbog ekonominosti.
(2) Uzme Andol kad te temperatura dri. Drmne Kafetin kad boli gla-
va, ak' to ne pomogne, rokne Analgin! (Kad ima temperaturu, uz-
63
mi Andol. Kada te boli glava, uzmi Kafetin, a ako ni to ne pomogne,

uzmi Analgin.).
Ovdje bih ukazala na leksiku razinu na kojoj se dogodila zamjena lek-
sema uzmi s kolokvijalizmima drmne i rokne koji vie nisu stilski neutral-
ni, ve imaju ekspresivno-emotivno znaenje. Javlja se redukcija samoglas-
nika (ak') te umjesto prirodnijeg imperativa rabi se ponovno prezent. Ree-
nica je vrlo ekspresivna to je naglaeno i tonom izgovaranja, odnosno us-
klinom reenicom.
(3) Je l' ima kak'e skripte, ne da mi se one biblije itat. (Ima li
kakve skripte? Ne da mi se one biblije itati.).
Uz redukciju samoglasnika (je l', itat), javlja se i redukcija suglasnika u
zamjenici kak'e. Na leksikoj razini uoljiva je metaforinost izraza bibli-
ja koji predstavlja veliku knjigu i time ukazuje na inovativnost razgovornog
stila. Treba primijetiti da je, kao i u prvom primjeru, iskaz oblikovan kao
pitanje i odgovor, ali pitanje je retorikog karaktera jer govornik odmah sam
sebi i odgovara ili nastavlja dalje s priom, to ukazuje na dinaminost i
slobodu ivoga govora te stvara prividan dijalog.
(4) Tamburala me, a i dobro, imo sam sam 14 bodova. (Dugo me je
ispitivala jer sam imao samo 14 bodova.).
Tamburala je argonizam karakteristian za slavonske krajeve. Kon-
strukcija a i dobro ovdje funkcionira kao potapalica. Na fonolokoj se
razini javlja stezanje glagolskog pridjeva radnog (imo) i redukcija samo-
glasnika u rijei sam (samo).
(5) to je najgore, ne mogu svi skuit odjednom. (to je najgore, ne
mogu svi shvatiti odjednom.).
(6) Treba se ufurat u sve to. (Treba se uhodati u to sve.).
(7) Kol'ko godina ima ta enska? (Koliko godina ima ta djevojka.).
(8) uo sam neke spike (uo sam neke prie).
(9) ta kafeniete po cijele dane?(Zato ne radite nita po cijele dane?).
(10) Cijelu veer me icaju cigaru, pa je l' ja izgledam napueno il' ta?
(Cijelu veer me ispituju imam li cigaretu. Izgledam li ja kao da
puim marihuanu ili neto slino tomu?).
(11) ovjee, ti si skomiran, val'd' e bit dobro! (Izgleda loe. Valjda e
biti dobro.).
Navedeni primjeri potvruju pojavnost kolokvijalizama (skuit, ufurat,
enska, spike, kafeniete, icaju, cigaru, napueno, skomiran) koji u stan-
dardnom jeziku imaju valjane zamjene, no najee te zamjene nisu ekono-
mine za razgovorni stil. Dakako, prisutne su i razgovorno karakteristine
redukcije samoglasnika te redukcije suglasnika (val'd'). Zamjenica to redo-
vito doivljava alternaciju o/a (ta). Uz osobit razgovorni red rijei koji od-
raava misli govornika (Treba se ufurat u sve to.), redovito se javljaju i
64
potapalice (ovjee, pa). Dakle, uz promjene na fonolokoj razini, u razgo-

vornom stilu vrlo su este i promjene na leksikoj i sintaktikoj razini.
(12) Sad je stvar kak' e ti to objasnit. (Sada ostaje na tebi da ti to dobro
objasni.).
(13) Ona ti kae rije, ti ak' ne zna mo van! (Ona ti kae samo rije,
ako ne zna, moe izai van.).
(14) Ne' ni i na ovaj rok. (Neu ni ii na taj rok.).
(15) Kak'a ti je to gitara, nemoj mi sam' re da e ti svirat. (Kakva je to
gitara? Nemoj mi rei da e ti svirati?).
(16) O i do grada veeras? (Hoe li ii do grada veeras?).
Ta skupina primjera sadri izrazite fonoloke redukcije samoglasnika
(kak', objasnit, ak', ne', i, , sam', re, svirat) i suglasnika (mo, kak'a, o).
Spomenuta osobitost nerijetko potvrivana primjerima rezultat je elje za to
veom ekonominou u razgovornom stilu. Sintaktiki je osobit primjer
(13) u kojem izostaju veznici zbog ega je reenica asidentonska, dok pri-
mjer (15) predstavlja nizanje pitanja ime se sugovorniku uskrauje mogu-
nost odgovaranja to pojaava dinaminost razgovornog stila.
(17) Di e ti s tom kapom na glavi, 'oe da nas nee napadnu? (Kamo
e s tom kapom? Ne eli valjda da nas negdje napadnu.).
(18) Zgaz'li su mi volju za ivotom s tim svojim prenemaganjima. (Zgazili
su mi volju za ivotom tim svojim prenemaganjima.).
Primjeri su izdvojeni zbog instrumentala drutva i sredstva te prijedloga
s(a). Karakteristike na morfolokoj razini biljee kako razgovorni stil ne
razlikuje instrumental sredstva i drutva, to ti primjeri i dokazuju jer obje
konstrukcije: s tom kapom (u znaenju drutva) i s tim svojim prenemaga-
njima (u znaenju sredstva), dolaze s prijedlogom s iako prema pravilima
standardnog jezika instrumental sredstva nema uza sebe prijedlog s. Karakte-
ristika je razgovornog stila i ikavizirani oblik upitno-odnosne zamjenice gdje
(di), uz koji se usporedno upotrebljava i njezin jotirani oblik e (nee) um-
jesto negdje. Zanimljiv je i studentski argonizam faks (nastao od engleskog
fax) koji je postao est te se javlja i kod nestudentske populacije.
Primjeri navedeni u ovom poglavlju doaravaju razgovorni stil kakav se
svakodnevno moe uti gotovo svugdje. Primijetiti je osebujnost njegovih
osobitosti, ali isto tako vidimo da te osobitosti redovito odudaraju od jezine
norme te razgovorni stil stavljaju na svojevrsno razmee izmeu standard-
nosti i nestandardnosti. Nekih bi se svojih osobitosti, poput potapalica i ar-
gonizama, trebao odrei. Trebao bi i smanjiti fonoloke redukcije samo-
glasnika i suglasnika na tetu ekonominosti, smanjiti uporabu stranih izraza
poput super, ok na tetu ekspresivno-emocionalnog karaktera, rabiti manje
eliptinih iskaza i manje se oslanjati na kontekst, opet na tetu ekonomi-
nosti. ak i kada bi se te pojedinosti promijenile, razgovorni bi stil i dalje sa-
65
uvao svoje bogatstvo i raznolikost, to mu se ne bi trebalo dokinuti jer na

taj nain cjelokupni hrvatski standardni jezik biva bogatiji.
Literatura
Badurina, Lada; Kovaevi, Marina, 1998. Funkcionalna sintaksa razgovornoga sti-

la, u: Jezina norma i varijeteti (ur. Badurina, Lada; Pritchard, Boris; Stolac,
Diana), Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb Rijeka, str. 19-
28.
Zagreb.
Kai, Miro i dr. (ur.), 1999. Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i je-
zikoslovlje, Zagreb.
Sili, Josip; Pranjkovi, Ivo, 2007. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i viso-
Vrlji, Stojan, 2007. Potapalice u hrvatskom jeziku, Jezik, 54., br. 2, str. 60-64.
66
Vladimir Bjelobrk: Kojemu funkcionalnom stilu pripadaju reklame?
Vladimir Bjelobrk
KOJEMU FUNKCIONALNOM STILU
PRIPADAJU REKLAME?
Uvod
U radu e se opisivati reklamne poruke i pokuati odrediti pripadnost
reklamnih poruka odreenom funkcionalnom stilu standardnoga jezika. Po-
nudit e se dijakronijski pristup kojim e se ukazati na sve razvojne stupnje-
ve reklamnih poruka. Analizirat e se jezik reklamnih poruka, njegove skri-
vene namjere, uvjetovanost i vjetina manipuliranja njime. Pri odreivanju
pripadnosti reklamnih poruka pojedinom funkcionalnom stilu prikazat e se
odlike reklamnih poruka koje korespondiraju s odlikama odreenih funkcio-
nalnih stilova. Korespondencija izmeu navedenih odlika potkrijepit e se
prikazom primjera reklamnih poruka preuzetih, veinom, iz mjesenih aso-
pisa za ene, zatim s televizije i dnevnih novina.
Dijakronijski pristup reklamnoj poruci
Korijeni reklamnih poruka seu u daleku prolost, oni se povezuju s po-

javom pisma, a pojedini ih sociolingvisti, etnosociolozi i povjesniari pove-
zuju ak i s ovjekovom prvom izgovorenom rijeju. Tako, primjerice, Kre-
imir Bagi (2006) u Figurativnosti reklamnoga diskurza navodi da je prve
oblike ili pretee dananje reklame mogue prepoznati u pojedinim obiaji-
ma, crtarijama ili sloganima od kamenog doba do paleolitika te preko drev-
nog Babilona do antike Grke. Uz ostalo, Bagi (2006) spominje babi-
lonske natpise stare pet tisua godina koji hvale usluge jednog obrtnika i fla-
utiste u Kini koji su u osmom stoljeu prije Krista prigodnim kompozicijama
poticali ljude na kupnju odreenih roba i usluga. Zanimljiv je podatak koji
prema miljenju Kreimira Bagia (2006: 43) kazuje da se prvim primjerom
reklame moe smatrati grafit, naen u Pompejima, kojim se hvale usluge
jedne rimske kurtizane.
Oglaavanje se, kao organizirana djelatnost, poinje snano razvijati po-
javom tiska i novina, odnosno pojavom manufakturnih radionica i potrebom
67
za irenjem trita. Sanja urin (1999) u radu Reklamna poruka navodi kako
intenzivnije pojavljivanje reklamnih poruka zapoinje s poetkom dvadese-
toga stoljea te se kljunim trenutkom za razvoj i oblikovanje reklamne po-
ruke moe smatrati razdoblje oko 1920. godine kada dolazi do napretka tis-
karske tehnike i tiska u boji. Tada se u reklamu ukljuuje i fotografija, koja u
poetku slui za ilustraciju proizvoda, no njezina uloga s vremenom sve vie
raste. Pojavom informacijskih sustava i tehnologija reklamnoj je poruci
omogueno da od verbalne, preko slikovne, poprimi oblik multimedijske po-
ruke. Na taj je nain reklamna poruka postala sveprisutna u suvremenim me-
dijima i nainima komunikacije te je postala neizostavnim dijelom dananje-
ga suvremenog drutva.
Jezik reklamne poruke
Kao obiljeje jezika reklamnih poruka valja istaknuti njegovu uvjetova-

nost trinom i promidbenom svrhom. Jezik reklamnih poruka onaj je in-
strument kojim se eli stvoriti psiholoko nastojanje kojim e se moguega
primatelja takve poruke navesti na kupnju. Tim se inom pojedinac, iz
dimenzije pasivnoga primatelja poruke, pretvara u aktivnoga kupca. Jasna je
namjera proizvoaa reklamiranih proizvoda profit te su u tome kontekstu
vidljive sve manipulacije jezikom, slikom i zvukom. Sanda Lucija Udier
(2006) u radu O jeziku reklame ukazuje kako jezik reklamnih poruka mora
udovoljavati dinaminim trinim uvjetima i zahtjevima pa mu je priroda
zbog toga promjenjiva i nestabilna te on mora biti auran i pratiti aktualnu
situaciju. Jezik je reklamnih poruka do savrenstva izgradio svoj sustav te
vjeto manipulirajui njime iskazuje samo one informacije koje bi navele
pojedinca na kupnju. Takoer, valja napomenuti kako jeziku reklamnih po-
ruka nisu strane rijei iz razliitih jezika Toyota Yaris R'n'B uRBani stil1,
najee iz hrvatskoga i engleskoga. Uz navedene, vane su odlike jezika
reklamnih poruka elementi svih jezinih stilova, uporaba razliitih stilskih
figura kao i igre rijei, to e se pokazati u daljem tekstu.
Reklamna poruka i funkcionalni stilovi
Hrvatski je standardni jezik viefunkcionalan. To znai da na jedan na-

in funkcionira u znanosti, na drugi u administraciji, na trei u novinarstvu i
publicistici, na etvrti u umjetnikoj knjievnosti i na peti u svakodnevnome
razgovoru (Sili, Pranjkovi, 2005: 375). Funkcionalni su stilovi, dakle,
funkcije standarnoga jezika i u tom se kontekstu razlikuju znanstveni funkci-
onalni stil, administrativno-poslovni funkcionalni stil, novinarsko-publicisti-
1
Gloria IN, 15. oujka 2008., str. 5
68
ki funkcionalni stil, knjievnoumjetniki funkcionalni stil i razgovorni

funkcionalni stil2.
Reklamna poruka i administrativno-poslovni funkcionalni stil

U knjizi Josipa Silia i Ive Pranjkovia (2005: 379) Gramatika hrvat-
skoga jezika, administrativno-poslovni stil definira se kao stil koji obuhvaa
govor ureda, govor industrije, govor trgovine, govor politike, govor vojske i
govor reklame. Navedeni autori nadalje navode kako su odlike toga stila:
jednostavnost, jasnoa, tonost, potpunost, stilska neobiljeenost i kliejizi-
ranost. Pri analiziranju jezika reklamnih poruka istaknuto je kako je jezini
izriaj u reklamama obiljeen brojnim rijeima u prenesenom znaenju, za-
tim uporabi razliitih stilskih figura, kao i igri rijei to zasigurno nije
obiljeje administrativo-poslovnoga stila. Navedena se tvrdnja moe potkri-
jepiti reklamnim primjerom koji glasi: Collistar anticelulitni proizvod 'po
mjeri'3. U navedenom je primjeru vidljivo preneseno znaenje koje je ak
obiljeeno i interpunkcijskim znakovima te je takoer vidljiva i dvosmisle-
nost koja ne odgovara administrativno-poslovnome stilu. Ukoliko bi reklam-
ne poruke bile obiljeene kliejiziranou, koje je jedno od obiljeja admini-
strativno-poslovnoga stila, ne bi u potpunosti odgovarale trinim zahtjevima
kojima su bitno odreene. Zbog navedenih se tvrdnji reklamnoj poruci ne
moe odrediti pripadnost administrativno-poslovnome stilu. Budui da se re-
klamna poruka, uvjetno reeno, razvila iz oglasa koji korespondiraju s admi-
nistrativno-poslovnim stilom, mogue je naznaiti bliskost reklamne poruke
s navedenim stilom dok je pripadnost tom stilu upitna.
Reklamna poruka i novinarsko-publicistiki funkcionalni stil

Odlike su novinarsko-publicistikog stila: iroko podruje uporabe, veli-
ka anrovska raznovrsnost (vijesti, reportae, intervjui, kronike) te usmjere-
nost prema velikom broju ljudi. Taj se stil ostvaruje u razliitim tiskanim
medijima, na radiju, televiziji ili internetu te je obiljeen brojnim figurativ-
nim obiljejima poput poredbe, metafore, metonimije ili alegorije. Navedena
obiljeja novinarsko-publicistikoga stila u odreenoj mjeri korespondiraju s
reklamnim porukama. Reklamne se poruke pojavljuju u svim medijima (no-
vinama, radiju, televiziji, internetu) i namijenjene su velikom broju ljudi.
Reklamne poruke takoer upotrebljavaju metafore, to je vidljivo u sljede-
em primjeru: Jubilarna kava Exclusive. Kraljica svih kava. Franck!4. U
knjizi J. Silia i I. Pranjkovia Gramatika hrvatskoga jezika (2005) navodi se
2
Podjela se preuzima iz Sili, Josip; Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika,
kolska knjiga, Zagreb.
3
Cosmopolitan, travanj 2007., str. 85
4
Jutarnji list, 13. veljae 2008., str. 26
69
kako se u svakom funkcionalnom stilu pojavljuju ustaljeni izrazi po kojima

se stilovi prepoznaju. U novinarsko-publicistikom stilu ti se izrazi nazivaju
urnalizmima. Izrazi prisutni u reklamnim porukama ne mogu se odrediti
kao urnalizmi, no unato tome, reklame imaju znatna obiljeja novinarsko-
publicistikoga stila. Izmeu navedenoga stila i reklamnih poruka ne moe
se govoriti o izravnoj pripadnosti reklamnih poruka novinarsko-publicisti-
kom stilu.
Reklamna poruka i knjievnoumjetniki funkcionalni stil

Knjievnoumjetniki funkcionalni stil obiljeen je potpunom individual-
nom slobodom5 budui da slijedi jezik kao sustav. Navedeno obiljeje bitno
razlikuje knjievnoumjetniki stil od ostalih funkcionalnih stilova. Ta je raz-
lika vidljiva zbog toga to mu se ne moe pristupiti s gledita jezika kao
standarda, kao to se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. Neke su
od odlika knjievnoumjetnikoga stila uporaba poetizama, figurativnih stil-
skih obiljeja (metafora, metonimija, paradoks, personifikacija, usporedba,
parafraza, antiteza), dijalektizama te arhaizama i neologizama. Stanovita ko-
respondencija izmeu odlika reklamnih poruka i navedenoga stila i ovdje je
prisutna. Naime, reklamne su poruke, uvjetno reeno, obiljeene slobodom,
budui da ne prate u potpunosti jezine norme te upotrebljavaju jezine izra-
ze, rijei i reenice koje ne odgovaraju zakonitostima koje pred njih postav-
lja standardni jezik. Slobodu u jezinom izriaju reklamnih poruka ne treba
poistovjetiti sa slobodom prisutnom u knjievnoumjetnikom stilu budui
da ona proizlazi iz jezika kao sustava; ve je ona, ponajprije, rezultat slabog i
loeg poznavanja samoga jezika, kao i nepoznavanja normativnih jezinih
pravila.
Stilska obiljeja
Reklamne poruke u velikoj mjeri upotrebljavaju stilske figure, koje su
vidljive u sljedeim primjerima:
(1) Jucy oborio s nogu i meunarodni iri!6 (metafora)
(2) Otkrijte svjeinu novih dezodoransa Fa.7 (metonimija)
(3) Rashladite ljeto!8 (paradoks)
(4) Kartica koja misli svojom glavom.9 (personifikacija)
5
Individualna je sloboda knjievnoumjetnikoga stila onaj imbenik zbog kojega je taj stil
izrazito subjektivan.
6
7
Story, 23. oujka 2008., str. 3
8
Cosmopolitan, veljaa 2008., str. 36
9
Grazia, lipanj 2007., str. 18
70
(5) Dukatela. Dobra kao kruh.10 (usporedba)

(6) Tko slip ita, ne skita ... nego dobiva popuste i darove! Za PBZ my
card.11 (parafraza)
(7) Mala zemlja za veliki odmor.12 (antiteza)
Iz navedenih je primjera vidljivo da reklamnim porukama nisu strana
stilska obiljeja kao ni knjinjevnoumjetnikomu stilu. Reklamne poruke u
velikoj mjeri rabe i rimu koja je jedna od osnovnih odlika knjievnoumjet-
nikoga stila. Upotrebljavanje rime u reklamnoj poruci vidljivo je u sljede-
em primjeru:
(8) S Prontom mama oisti i obrie sve to Marko zamae i narie.13
Knjievnoumjetniki stil, kao i drugi spomenuti stilovi, svojim odlikama
na stanovit nain korespondira s odlikama reklamnih poruka. Budui da je
podudarnost u zajednikim odlikama navedenoga stila i reklamnih poruka
djelomina te se ne odnosi na ukupnost svih odlika (kako u reklamnim po-
rukama, tako i knjievnoumjetnikom stilu), pripadnost reklamnih poruka
knjievnoumjetnikomu stilu ipak nije mogue utvrditi u cijelosti.
Reklamna poruka i znanstveni stil

J. Sili i I. Pranjkovi u Gramatici hrvatskoga jezika (2005) navode ka-
ko je nasuprot knjievnoumjetnikomu funkcionalnomu stilu, koji je u svojoj
strukturi izrazito subjektivan, znanstveni funkcionalni stil u svojoj indivi-
dualnoj ogranienosti izrazito objektivan. Navedena teza ukazuje na osnovnu
odliku znanstvenoga stila, a to je objektivnost. Objektivnost je i prva odlika
koja ne korespondira s reklamnim porukama. Reklamne poruke, zbog svoje
trine uvjetovanosti i lako uoljive usmjerenosti prema profitu, nerijetko
nisu objektivne. Sljedea nepodudarnost izmeu reklamne poruke i znan-
stvenoga stila jest ta to znanstveni stil odbacuje kondicionale i imperative. S
druge pak strane, u reklamnim se porukama imperativ, kao zahvalan gra-
matiki nain, uoava u velikom broju. Razlog je tomu taj to se kod mo-
guih primatelja reklamne poruke s imperativom stvara prividna potreba
vanosti i nunosti posjedovanja odreenoga proizvoda te se potie potronja
i stvara profit.
Izmeu reklamnih poruka i znanstvenoga funkcionalnoga stila prisutne
su i odlike koje su im zajednike. Takve zajednike odlike najprepoznat-
ljivije su u odabiru rjenika (ponajprije internacionalizama), zatim u stru-
nom nazivlju te u znanstvenim podatcima izraenim u brojevima. Sljedei
primjeri idu u prilog navedenim tezama:
10
RTL, 18. svibnja 2008.
11
Veernji list, 12. svibnja 2008., str. 13
12
RTL, 15. svibnja 2008.
13
Gloria, 15. prosinca 2007., str. 41
71
(9) Vae najjae oruje protiv bora Va je vlastit kolagen.14 (internacio-

nalizam)
(10) Normatein prva tekstura otporna na sebum.15 (internacionalizam i
struni naziv)
(11) Inspiriran najnovijim tehnikama koje nanovo vraaju volumen i
vrstou lica, Lancme je izumio tehnologiju R.A.R.E. Retighte-
ning And Repositioning Effect. Jedinstveni oligopeptidi snano
uvruju kolagen koji pomae pri preoblikovanju volumena.16
(struni nazivi i internacionalizmi)
(12) Shiseido Body Creator novi Aromatic Energizing Spray. 94% ena
primjetilo je efekt toniranja. 88% ena primjetilo je efekt vre
koe.17 (struni naziv i znanstveni podatci izraeni u brojevima)
Iz navedenih se primjera vidi da reklamne poruke upotrebljavaju inter-
nacionalizme, strune nazive te znanstvene podatke u velikom broju. Diana
Stolac u radu O jezinim elementima u funkciji (kvazi)znanstvenosti reklama
donosi sljedei zakljuak: Postaje oito da ovi podatci u reklamama nisu
zato da bismo ih mi razumjeli, nego zato da bismo, jer ih ne razumijemo,
povjerovali u znanstvene postupke u nastajanju takvih proizvoda.18
Odlike (kvazi)znanstvenosti u reklamnim se porukama upotrebljavaju u
manipulativne svrhe. Bez obzira to reklamne poruke i znanstveni funkcio-
nalni stil imaju pojedine zajednike odlike, zbog sloenosti znanstvenoga sti-
la, kao i zbog ostalih odlika reklamnih poruka koje ne pronalaze uporite u
tome stilu, a koje su zajednike odlike ranije analiziranih stilova, eksplicitna
se pripadnost reklamnih poruka ovome stilu ne moe odrediti.
Reklamna poruka i razgovorni funkcionalni stil

Razgovorni funkcionalni stil pripada podruju svakodnevnoga komu-
niciranja. On se primarno ostvaruje u usmenom obliku te su za njega znaaj-
ne geste i mimika. Odlike su razgovornoga stila: nepripremljenost, sponta-
nost te neslubenost i jednostavnost. Razgovorni se stil, zbog odreenih od-
lika, ponekad nalazi na rubnim podrujima norme te je blizak reklamnim
porukama. Na odreeni je nain razgovorni stil slikovit pa ak i metaforian,
to takoer ukazuje na odreenu bliskost s reklamnim porukama. Sljedei
primjer ukazuje na jezini izriaj koji je na rubnom podruju norme i koji
posjeduje odlike razgovornoga stila:
14
Grazia, travanj 2008., str. 121
15
Cosmopolitan, studeni 2007., str 67
16
Cosmopolitan, studeni 2007., str 69
17
18
Citat preuzet 17. svibnja 2008. u 16:20 sati s internetske stranice:
http://bib.irb.hr/datoteka/183151.DstolacBBystrica2003Jezik_reklamaTISAK.doc.
72
(13) Novi izum: GOVORNA POTA! Oduvijek ste eljeli imati svoju sek-
retaricu?19
Zbog este pojavnosti u pisanom obliku te u razliitim vrstama medija,
kao i zbog uporabe ostalih odlika koje ne odgovaraju razgovornom stilom,
izravna se pripadnost reklamnih poruka razgovornomu stilu takoer ne moe
odrediti.
Zakljuak
Analiza pripadnosti reklamnih poruka odreenomu funkcionalnomu sti-

lu ukazala je kako se reklamne poruke, s pojedinim svojim odlikama, podu-
daraju s obiljejima svih funkcionalnih stilova. Odlike reklamnih poruka, ko-
je su istovrsne s, primjerice, knjievnoumjetnikim funkcionalnim stilom, na
odreeni nain, iskljuuju one odlike reklamnih poruka koje su istovrsne sa
znanstvenim funkcionalnim stilom te se tako izravna pripadnost reklamnih
poruka jednomu funkcionalnomu stilu ne moe odrediti. Moe se zakljuiti
da reklamne poruke djelomino uzimaju koje od obiljeja svih funkcionalnih
stilova te su, na takav nain, poprimile obiljeja multimedijskoga diskurza.
Izvori
Cosmopolitan, Gloria, Grazia, Jutarnji list, RTL, Story, Veernji list
Literatura
Bagi, Kreimir, 2006. Figurativnost reklamnoga diskurza, u: Jezik i mediji jedan

jezik: vie svjetova (ur. Grani, Jagoda), Hrvatsko drutvo za primijenjenu lin-
gvistiku, Zagreb Split, str. 43-51.
urin, Sanja, 1999. Reklamna poruka, u: Teorija i mogunosti primjene Pragmalin-
gvistike, Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku (ur. Badurina, Lada; Iva-
neti, Nada; Pritchard, Boris; Stolac, Diana), Rijeka Zagreb, str. 203-219.
Sili, Josip; Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika, kolska knjiga,
Zagreb.
Stolac, Diana, Jezini elementi u funkciji (kvazi)znanstvenosti reklama,
http://bib.irb.hr/datoteka/18315.DstolacBBystrica2003Jezik_reklamaTISAK.doc
Udier, Sanda Lucija, 2006. O jeziku reklame, u: Jezik i mediji jedan jezik : vie
svjetova (ur. Grani, Jagoda), Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku,
Zagreb Split, str. 711-721.
19
Cosmopolitan, oujak 2006., str. 103
73
74
Bernarda Kelava: Jezik hrvatskih reklamnih poruka
Bernarda Kelava
JEZIK HRVATSKIH REKLAMNIH PORUKA
Uvod
Svatko bi od nas mogao izrei svoju definiciju reklamne poruke, no

sigurno je da se reklama u najjednostavnijem obliku moe razumjeti kao
obavijest. Da tomu nije uvijek tako, postoje brojni primjeri, od kojih su neki
uvrteni u ovaj rad. Ponekad moda ne uspijevamo shvatiti to nam odreena
reklamna poruka poruuje i koji je njezin osnovni smisao, ali to esto zane-
marujemo; stoga je analiza odreenih sveza rijei bila glavna metoda istra-
ivanja za ovaj rad. Nadalje, u jednom dijelu rada rije je o jezinim funk-
cijama, s naglaskom na one koje su pronaene u pojedinim primjerima. Za-
daa je objasniti ulogu tih funkcija, ali i ulogu ostalih jezinih posebnosti u
svijetu hrvatske reklame. Na kraju, rije je o internetskim reklamama, njiho-
vim osnovnim znaajkama i razlikama u odnosu na televizijsko oglaavanje.
Znaajke reklamne poruke
to je reklama?
Reklama je neodvojiva sastavnica potroakoga drutva od 19. stoljea
do naih dana. Reklama je obavijest kojom se neto nudi, istie, hvali, izlae
s ciljem privlaenja to veeg broja moguih potroaa. Uzastopnim je po-
navljanjem reklama stvorena naa nova potreba umjetna, a ne autentina,
prava potreba. Pretpostavka je da je reklama informacija, ali jezinim je ana-
lizama pokazano da osim informacije moe biti i kvaziinformacija ili ak de-
zinformacija. Takve su sve one reklame u kojima se nude jeftini automobili
svakomu dostupnih cijena, koje ne samo da su visoke i prilino nedostupne
nego tek negdje na dnu slike sadre i sitno napisan tekst da u cijenu nije
uraunata carina i porez ili da se radi o mjesenoj rati viegodinjeg kredita
(Stolac, 2000 : 35).
Automobilska marka Chevrolet, iji znak izgleda kao znak plus, rekla-
mira se pod naslovom Veliki plus. Reklamni slogan ima, dakle, trostruko
znaenje: frazem veliki plus koji znai da je neto vrijedna pozitivna osobi-
75
na, veliki plus koji znai Chevroletov znak i veliki plus u obliku kojega su na
slici poredani Chevroletovi reklamirani automobili.
Osnovne su znaajke reklamne poruke kratkoa, saetost, jasnoa i ra-
zumljivost. Jasno je da reklama mora biti kratkotrajna i jednostavna budui
da mogui potroa ne bi mogao zapamtiti nepotrebne i opirne informacije
niti bi htio gledati dugotrajne i dosadne reklame. Kako bi poruka bila uspje-
no poslana, podrazumijeva se da mora izazvati trenutni uinak na gledatelja,
odnosno sluatelja. U reklamama se od jezino-stilskih sredstava moe naii
na poredbu, kontrast, gradaciju, razvijenu epitetiku, metaforu i metonimiju.
Na temelju brojnih primjera bit e o tome rije i u nastavku rada.
Atributi u reklamama
Kada je rije o sintaksi reklamne poruke, zamjeuje se da su u svim
reklamama iskazani atributi, esto i vei broj atributa, a njihova su znaenja
samo pozitivna jer se u reklami uvijek izdvajaju samo dobre strane proiz-
voda koji se eli prodati. Reklamni je proizvod specifian, nov, izniman,
neponovljiv, unikatan, jedini, najbolji. Kada ni superlativ nije dovoljan, uk-
ljuuju se sintagme ija su znaenja jo povoljnija ili se takvima ine, npr.
proizvod je sada jo bolji. Meutim, takvi pridjevi mogu oznaavati bilo koji
proizvod, svaki moe biti nov ili specifian. Sa semantikog je pogleda upo-
raba takvih atributa zalihosna kada neto znai sve, onda ne znai nita.
Uestalom upotrebom ukrasnih pridjeva dolazi do njihove semantike is-
pranjenosti. Kada se npr. Ariel reklamira kao bolji u odnosu na obian
deterdent ili novi Old Spice u odnosu na uobiajeni dezodorans, nismo ni
o jednom ni o drugom doznali nita jer ne znamo koji su to obini i uobi-
ajeni proizvodi te kakve su oni kvalitete. Jedan od najeih atributa sva-
kako je atribut novi. Reklamira se najee novi proizvod, stari je ve poznat
potroaima i na njega ne treba upozoravati. Stoga je odnos novi stari vrlo
vaan u reklamiranju. Uzastopnom upotrebom pridjeva novi on se u funk-
cionalnom smislu potroio. Tako se u reklami za jednu vrstu sladoleda nudi
novi okus sjeanja. Premda se reklamom eljelo podsjetiti na okus sladoleda
iz djetinjstva, atribucija novoga poremetila je odnos prolosti i sadanjosti pa
je umjesto naglaska na ugodi iz davnih dana istaknuta novost proizvoda
(Stolac, 2000 : 36).
Nadalje, u reklami za novi obiteljski sladoled s komadiima prirodnoga
voa razumljiv je atribut novi, ali je izbor drugoga atributa u najmanju ruku
udan. Moemo se zapitati to je prirodno voe ili koje voe nije prirodno?
Najee je to neka plastina dekoracija, ali to valjda nitko ne oekuje u sla-
doledu. Reklamirati, dakle, sladoled s komadiima prirodnog voa znai
pretpostaviti postojanje sladoleda s komadiima umjetnog voa. Komadie
voa moemo nai i u jogurtu. Tako se Jogobella reklamira kao jogurt s
ekstra velikim komadiima voa. Tu se nalaze dva velika problema. Prvi je
76
atributna sintagma ekstra veliki, u kojoj je pojaanje znaenja pridjeva velik

dala strana rije ekstra, koja je, pak, za razliku od hrvatskoga pridjeva,
nesklonjiva, pa time naruava morfosintaktiku strukturu iskaza. Premda je
jezino neprilagoen, takav atribut nije osamljen. Tako se reklamiraju super
turbo bicikl i mega hit film. Drugi je problem sukob upravo opisane sintag-
me ekstra veliki i rijei komadii. Autori su prvo nazvali neto velikim, i to
izrazito velikim, a onda su upotrijebili deminutivni oblik. Primatelj je poruke
nakon toga zasigurno zbunjen. U posljednje vrijeme u toj se reklami moe
uoiti zamjena komadia s komadima, ime je ispravljena pogrjeka (Stolac,
2000 : 37).
to je u naim reklamama dobro? Naime, atribut dobro u svim svojim
oblicima takoer je jedan od najeih atributa u svijetu reklamnih poruka. U
reklami za Oujsko pivo kae se U dobrom drutvu. Ta je reklama s jezi-
noga, pa tako i sintaktikog gledita, ispravno oblikovana, ali zamjerka se
moe pronai analizom ireg konteksta. Naime, atribucija dobroga drutva
kao suprotnost dosadi ostvarila se tek ukljuivanjem alkohola pa premda je
reklama jezino dobra, ona je isticanjem atributa odgojno loa (Stolac, 2000
: 37).
Posebno je podruje reklamiranje proizvoda za uljepavanje i udotvor-
nih metoda za mravljenje. Tako se u televizijskoj reklami programa za mr-
avljenje Vitka figura nudi vjeba izdrljivosti koja ne zahtijeva nikakav
napor. Zavisna atributna reenica (koja ne zahtijeva nikakav napor), a na-
roito atribut nikakav, na kojem je reenini naglasak, u suprotnosti je sa
znaenjem sintagme s nesronim atributom (vjeba izdrljivosti). U istoj se
reklami kae da se u tom kozmetikom salonu tretiraju kompletne noge do
koljena. to su kompletne noge, a to noge do koljena, potpuno je razum-
ljivo. Pridavanjem obiju atribucija istoj imenici dobivamo izraz kompletne
noge do koljena, to je potpuno nerazumljivo. Zanimljivo je reklamiranje
ponuda u ugostiteljskim objektima, gdje je prisutan vei broj pleonastikih
sintagmi. Tako se nude: Cheeseburger sa sirom, Fishburger s ribom ili pak
svinjski odojak. Pretpostavka je u prva dva naziva da potroai nee razum-
jeti engleske nazive, ali u posljednjem je primjeru atribut jednostavno zali-
hosan (Stolac, 2000 : 38).
Funkcionalna raslojenost reklamne poruke
Izbor jezinih sredstava u reklami uvjetovan je i njezinom osnovnom je-

zinom funkcijom konativnom. Reklama uvijek sadri retoriku i ideolo-
ku sastavnicu, usmjerena je na primatelje. Odatle u reklami i jezina sred-
stva koja se obino i veu uz konativnu funkciju: oblik druge osobe jednine i
mnoine, imperativna apelativnost, npr. u reklami za vrhnje Brzo i Fino:
Probajte danas ukusni Brzo i Fino kola. Recept potraite na aici. U toj
77
se reklami pokuava potaknuti mogueg potroaa na kupnju proizvoda

danas, dakle, ne sutra ili kasnije, nego danas, ime se eli izazvati iznimna
potreba za tim proizvodom. Takve primjere pronalazimo u svim reklamnim
nagradnim igrama kojima se potie slanje raznih kodova s etiketa razliitih
pivskih boca, npr. Otvori si put do Lige prvaka (reklama za Tuborg pivo).
Nadalje, vanu ulogu u reklamnoj poruci zauzimaju stilske figure us-
mjerene na primatelje: Jer ste Vi na prvom mjestu, jer Vi to zasluujete, jer
se mi brinemo o Vaoj tednji kao da je naa vlastita (reklama za Erste
banku). U toj reklami uoljiva je i pleonastika sintagma naa vlastita.
Oblik prve osobe mnoine izraava stav i samopouzdanje proizvoaa
(Na proizvod) ili se povezuju proizvoa i potroai, ime se pokuava iza-
zvati naklonost, meusobna bliskost. Na stilskom planu reklamu odlikuje
mogunost odabira jezinih jedinica iz svih slojeva jezika. U reklami na-
lazimo anglizme, argonizme, poetizme, arhaizme i neologizme. Poput knji-
evnoumjetnikog stila, i reklamna verbalna poruka moe biti oblikovana
upotrebom najrazliitijih jezinih oblika, pod uvjetom da je sve to s ciljem
njezine argumentativne vrijednosti. U posljednje vrijeme domae su reklame
zasiene anglizmima, to nije obiljeje samo reklamnog stila nego i hrvat-
skog jezika uope. Tako imamo reklame za razliite telefonske ili internetske
usluge: Budite online od 0 do 24 ili poticajne reklame za potronju hrvat-
skih izvornih proizvoda: Znak Hrvatska kvaliteta za vrhunske hrvatske
brandove. U tom je primjeru uoljiv paradoks reklamiranja hrvatskih proiz-
voda upotrebom strane rijei (brand).1
Jeziku reklame svojstven je tzv. letrizam, odnosno razbijanje jezika na
slova i slobodne kombinacije akustine, vizualne i dekorativne naravi. Letri-
stikim se postupcima istie znaenje, izaziva se raspoloenje i potiu asoci-
jacije. Najei letristiki postupci: kombinacija podebljanih i obinih slova,
velikih i malih slova i sl. (U 2009. predviamo VEDRO I SUNANO
vrijeme!), razliiti oblici i vrste slova te upotreba razliito obojenih slova
koji predstavljaju odreenu robnu marku.
est je postupak grafikoga i semantikog povezivanja imena tvrtke ili
proizvoda s rijeju koja se eli povezati s njezinom osobinom i znaenjem.
Tako logotip postaje dio slogana ili reklamnog izraza: PUSTOLOVINA
(INA), NESKRIVENA AROMA (NESCAFFE).
Reklame u pisanom mediju esto oponaaju zvukove i pozivaju se na
zvune asocijacije primatelja. Tako se postie asocijacija na reklamirani pro-
izvod ili njegovo svojstvo (onomatopejsko asociranje na umeu tabletu:
Kaalj? umee tablete!).
Reklame donose reenice koje su izravni ili neizravni kompliment pot-
roau s namjerom da ga se laskanjem pridobije za odreeni proizvod: Nivea
1
Ako nije naznaeno drukije, svi su daljnji primjeri reklamnih poruka preuzeti s hrvatske
nacionalne televizije i komercijalne televizije RTL-a.
78
for man 3 u 1, sve to je PRAVOM mukarcu potrebno. (naglasak je na

atributu pravi), Istaknite svoju ljepotu novim dove fresh dezodoransima.
Takoer, sintagme for man i dove fresh dokazuju sve vei utjecaj anglizama
na hrvatske reklame, a razlog je tomu i doslovan prijevod stranih reklama,
najee neprilagoenih hrvatskom jeziku.
Reklame djeluju ispod razine svijesti, one proizvode uinak ak i kada
im se ljudi podsmjehuju ili ih omalovaavaju.
Roman Jakobson (1966 : 289-294) navodi est jezinih funkcija, od ko-
jih e ovdje biti obuhvaene one koje su za obraivanu temu najistaknutije.
Jezik je reklame referencijalan alje obavijesti tako da one poeljne
dou u prvi plan, a da se manje prihvatljive slabije vide. Naime, pravi se
sadraj proizvoda ili usluge najee nalazi negdje na dnu reklamne poruke
kao biljeka, a donosi obavijesti koje su najee vanije od onih stavljenih u
prvi plan.
Izraena je i poetska funkcija u reklamnim porukama, odnosno usmje-
renost poruke na samu sebe pa tako poruka prestaje biti sredstvo komuni-
kacije i postaje njegov cilj. Takvim se primjerom moe smatrati svaka rek-
lama koja se pojavljuje u nastavcima, u kojima obavijesti doznajemo u odre-
enim razmacima, dakle, usredotoujemo se vie na samu reklamu, a manje
na reklamiran proizvod.
Ekspresivna (emotivna) funkcija jezika reklame govori o poiljatelju po-
ruke. Ogleda se u njegovu subjektivnom stavu prema sadraju poruke, stvar-
nomu ili onomu koji se programirano eli uputiti uz poruku. Prepoznaje se
po uzvicima i duljenju glasova, npr. u reklami za Maggi juhu ujemo Mmm
Maggi!, zatim po leksemima ocjene (Intimate care predstavlja program
vrhunske medicinske kozmetike) te izraavanju vrijednosnoga suda pita-
njima (Ostaci prolosti ili zalog budunosti?) i slino.
Fatika funkcija usmjerena je na kontakt. To su formule pozdravljanja,
obiljeja poetka i kraja razgovora (Potovani, Hrvatska banka za obnovu i
razvitak).
Cilj joj je uspostavljanje i odravanje komunikacije te pristup potroau.
Metajezina funkcija predstavlja usmjerenost poruke na kd. Oituje se
kao provjeravanje znaenja pojedinih reenica, npr. u reklami za Omegol
mlijeni namaz uje se da postoje indicije da u nekih osoba nedovoljan
unos omega-3 masnih kiselina moe rezultirati poremeajima poput depre-
sije i neuropsihijatrijskim problemima. Dakle, omega-3 u tom smislu sva-
kako predstavlja terapeutsko djelovanje na stanje duha. Zatim, u obliku defi-
nicije: Omega-3 masne kiseline viestruko su nezasiene, a glavni im je
predstavnik esencijalna alfa-linolenska kiselina, koju organizam ne moe
proizvesti. Reklame obiluju provjeravanjem i isticanjem znaenja te obja-
njavanjem ideje.
79
Tekst reklame moe se oblikovati i kao multitekst koji smisleno pove-

zuje razliite kodove, npr. mijeanje glazbenih oblika s reklamnom poru-
kom, pjesma: Budi ponosan u podlozi, a tekst reklame kao nastavak: na svoj
grad, na svoje prijatelje, na svoju ulicu (Oujsko pivo).
Reklamiranje internetom
Internetske reklame jedna su od novijih oglaivakih mogunosti. Iako

se internet upotrebljava u oglaivake svrhe otkada postoji (od 60-ih godina),
tek 90-ih godina uvoenjem novih oblika internetskih usluga poput World
Wide Weba raaju se internetske reklame. One danas sadre grafiku, anima-
ciju, zvune i videozapise te su tako znaajno korisniji i obavjesniji sadraj
obinog teksta (Halonja, Kovaevi, 1999 : 287)
Internetske su reklame ustrojene tako da se na nekoj od web-stranica
prvo pojave samo nepomine ili animirane sliice u jednom od formata ili
standarda za pohranu slika na raunalu. One nas esto nejasnom i nedore-
enom porukom upuuju na web-stranicu koja nudi cjelovitu reklamu, a
obino su slijed nekoliko uzastopnih odsjeaka u kojima je smjetena poru-
ka. Primjerice, na stranici koja nudi besplatne usluge slanja i primanja elek-
tronike pote pod nazivom Yahoo! svojedobno smo mogli vidjeti animiranu
sliicu na kojoj je pokretna strjelica pokazivala poruku Click here for
music!2, koja nije nita drugo nego hipertekstovna3 veza za web-stranicu s
katalogom trgovine nosaa zvuka. U veini sluajeva takve kratke reklame
djeluju samo kao prijelaz do matine reklame, odnosno kao uputnica na nju.
Za ilustraciju navedenoga moe nam posluiti reklama na temu Majina
dana. Prijelazna reklama na web-stranici nudi provokativnu i dvosmislenu
reenicu: She' s Got Pictures of You Naked! (Ona ima Vae obnaene
fotografije! / Ona Vas u mislima vidi obnaenoga!) uz koju se naknadno
javlja crno-bijela slika majke i razodjevenog djeteta. Poruku ubrzo zamijeni
sljedea reenica koja rjeava sve nae nedoumice: It wouldn't be wise to
forget Mother' s day! (Ne bi bilo pametno zaboraviti Majin dan), uz koju
se nalazi koara s cvijeem i nezaobilazna naredba Click now! (Pritisni
sada!). Pritiskom mia na naredbu ulazimo u cjelovitu matinu reklamu tvrt-
ke koja putem interneta prodaje cvijee i darove povodom Majina dana
(Halonja, Kovaevi, 1999 : 288).
2
Web-prostorom prevladava engleski jezik, to e se znaajno oslikati i na jezik grae prikup-
ljene za ovaj rad.
3
Hipertekst je tekstovni ili slikovni dokument koji je povezan s drugim dokumentima. Unutar
hipertekstovnog dokumenta dio je teksta istaknut kako bi pokazao da e nas njegovo aktivi-
ranje odvesti do drugoga dijela toga dokumenta na istom raunalu ili ak do drugoga doku-
menta na drugom raunalu.
80
Tvorci internetskih reklama uoili su vanu injenicu, a to je preplav-

ljenost svih medija banalnim reklamama koje suvremeni mogui kupac sve
ee izbjegava. Stoga se prijelazna reklama ne usredotouje odmah na sam
proizvod, nego to preputa matinoj reklami. To e nuno odrediti njezinu
kratkou, saetost, tenju apstrakciji i neobinim stilizacijama. Sve su to pre-
duvjeti njezine prepoznatljivosti i percepcije kod primatelja. Suvremena se
reklama sakrila u ruho neprepoznatljivosti kako bi imbenikom iznenaenja
izazvala to bolju uinkovitost (Halonja, Kovaevi, 1999 : 289).
Jezik internetskih reklama nosi odlike oglaivakog registra. Radi se ug-
lavnom o rijeima i skupovima rijei koji se esto upotrebljavaju pa govo-
rimo o stanovitim stereotipima reklamnoga izraavanja: imperativima, reto-
rikim pitanjima, atributima i sl. Jedna je od najvanijih znaajki internet-
skih reklama prisutnost naredbe Click here! ili Pritisni ovdje! Tim se impe-
rativom navodi kupca da pritiskom na tipku mia otkrije to se zapravo krije
iza privlane, arene sliice, odnosno o kakvoj je ponudi rije.
Uestalost imperativa potvruju primjeri: Take Advantage! (Iskoristite
priliku!), Win! (Osvojite, pobijedite!), Hey look! (Pogledajte), Buy it!
(Kupite!) itd.
U reklamnim su porukama vrlo esti i atributi, ija je osnovna uloga po-
jaavanje dojma ili pridobivanje korisnika na pregledavanje matine rekla-
me. Najei su atributi: special, best, favorite, lowest, free (poseban, naj-
bolji, omiljeni, najnii, besplatan) (Halonja, Kovaevi, 1999 : 290).
Jezik internetskih reklama prihvaa, s obzirom na druge medije, ipak
ograniena skupina korisnika, ovisno o dobi, poznavanju engleskoga jezika i
ekonomskim imbenicima. U cjelini gledano, internetska je reklama najsli-
nija televizijskoj, iako u ovom razvojnom trenutku globalne raunalne mree
i tehnologije moemo tek pretpostaviti njezin razvoj. Osnovna znaajka po
kojoj se internetske reklame razlikuju od reklama drugih medija upravo je
hipertekst osnovno naelo na kojemu se i temelji WWW4 mrena obavi-
jesna sluba (Halonja, Kovaevi, 1999 : 291).
Zakljuak
Cilj je svake reklame predstaviti proizvod ili uslugu u najboljem izdanju

i time privui to vei broj kupaca. Reklama stavlja proizvod u najbolje mo-
gue svjetlo i radi toga se slui svim raspoloivim i doputenim sredstvima.
Ona svjesno manipulira izriajnom dimenzijom stvarajui zaudan uinak.
Jezik reklamnih poruka u razliitim medijskim oblicima razliito se oituje.
Ni jedan od tih medija, koliko god oni bili optereeni nekim popratnim svoj-
stvom poput slike ili zvuka, ne moe zaobii jezik kao temeljni izvor obavi-
4
World wide web.
81
jesti o onome to se prodaje ili predstavlja, ali se u upotrebi odreenih jezi-

nih sredstava nerijetko grijei. Ponekad se obavijest u odreenoj reklamnoj
poruci ne moe razumjeti, a esto dolazi i do jezinih nespretnosti te nepra-
vilnih oblika, najee sintaktikih. Svaki jezini element reklamnog teksta
izabire se na temelju poznavanja navika i potreba moguih potroaa time
jezik reklame postaje dijelom sociolingvistikog promatranja, koje je otvo-
reno brojnim jezinim rjeenjima nesukladnim pravilima standardnoga jezi-
ka. Iako iz takvog pristupa proizlaze daleko slobodniji stavovi prema pogrje-
kama na svim jezinim razinama, s gledita je marketinga takav pogled
(tek) djelomice prihvatljiv.
Literatura
Halonja, Antun; Kovaevi, Barbara. Usporedba suvremene metode reklamiranja

putem interneta s klasinim metodama reklamiranja, u: Teorija i mogunost
primjene pragmalingvistike (ur. Badurina Lada; Ivaneti, Nada; Pritchard,
Boris; Stolac, Dijana), Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, Rijeka
Zagreb, 1999.
Jakobson, Roman. Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd, 1966.
Stolac, Dijana. Atributi u reklamama, u: IV. Meunarodni kroatistiki znanstveni
skup, knjiga 4, Hrvatski znanstveni zavod, Peuh, 2000.
82
Tamara Damjanovi: Jezina obiljeja reklamnih letaka
Tamara Damjanovi
JEZINA OBILJEJA REKLAMNIH LETAKA
Uvod
U radu e biti prikazana neka od jezinih obiljeja reklamnih letaka s

obzirom na razinu leksikologije, tj. pokuat e se odgovoriti na pitanje gdje
je mjesto reklamnih letaka u stilovima hrvatskoga jezika. Takoer, navest e
se gdje se najee grijei na razini pravopisa te zato je semantika jezina
grana koju je vrlo teko normirati. Sve e razine biti potkrijepljene primje-
rima s razliitih reklamnih letaka i kataloga.
Jezina obiljeja reklamnih letaka
Reklamni je letak medij s kojim se susreemo svaki dan. Ako ne prona-

emo kakav letak u potanskom sanduiu, zasigurno e nam ga netko udi-
jeliti na ulici ili emo ga dobiti uz neki kupljeni proizvod u trgovini. Realno,
u vremenu u kojem ivimo, a koje je ispunjeno konkurentskim odnosima na
tritima, apsolutno je nezaobilazan oblik kojim e netko predstaviti ono za
to se oekuje da e biti kupljeno i na taj nain ostvarivati profit. S obzirom
na svrhu koja im je namijenjena, okrueni smo brojnim vrstama letaka: od
onih kojima tekst nadopunjuje sliku preko ravnopravnog odnosa tih dviju
sastavnica do onih koji itavu prevlast preputaju tekstu.
Reklamni katalozi velikih trgovakih centara najee oblikuju letak
tako da uz sliku proizvoda daju kratko objanjenje o kakvom se proizvodu
radi, koje su mu tehnike ili neke druge osobine uz obaveznu naznaku koji
se od prikazanih proizvoda trenutno moe kupiti po povoljnijoj cijeni nego
to je zabiljeena kod nekog drugog proizvoaa. Kada se eli prikazati
kakva usluga, tekst e svakako prevladavati budui da se usluga sama po
sebi ne moe slikovno prikazati, dok e neka novootvorena trgovina ponuditi
osnovne informacije o odlikama onoga to prodaje i adresi na kojoj se nalazi.
U bilo kojem sluaju, bez obzira na to to je prisutno na letku, svima je
zajedniko nekoliko pitanja: tko predstavlja proizvod ili uslugu, to je to to
se predstavlja, gdje i kada, a nezaobilazno e biti i objanjenje zato je to
83
neto nama potrebno ili ak nuno. Pri tome e se osoba zaduena za osmi-
ljavanje tog letka obavezno posluiti jezikom kao svima razumljivim i dos-
tupnim sredstvom sporazumijevanja. Iz oblikovanja e letka, stoga, proizai
i svojevrsna saetost, koja nee odailjati nepotrebne ili zalihosne obavijesti
koje bi primatelja te reklamne poruke mogle zbuniti. Ipak, u takvom e se
postupku jezinog osmiljavanja nerijetko grijeiti, i to na svim jezinim ra-
zinama od jasnim pravilima odreene gramatike do relativne i kontekstom
uvjetovane semantike.
Obiljeja funkcionalnih stilova u jeziku reklamnih letaka

Na prosjenom se reklamnom letku mogu pronai arolika jezina rjee-
nja. Gotovo svaka rije prisutna na nekom reklamnom letku moe se, uvjet-
no reeno, smatrati stilski obiljeenom. Postavlja se pitanje kojem e stilu
odreena rije pripasti, tj. hoe li biti poeljna u kodificiranom jezinom
standardu ili u jeziku kao sustavu pa e u tom, drugom, sluaju biti smatrana
dijelom, ionako upitnog po svrstavanju meu stilove, razgovornog stila. U
skladu s tim, trebalo bi odrediti koji je funkcionalni stil svojom veom po-
javnou u reklamnim letcima nadjaao druge. Josip Sili i Ivo Pranjkovi u
Gramatici hrvatskog jezika (2007: 375) navode sljedee funkcionalne stilo-
ve: znanstveni, administrativno-poslovni, novinarsko-publicistiki, knjiev-
noumjetniki te razgovorni stil. U reklamiranju letcima pronai e se s vre-
mena na vrijeme obiljeja svakog od navedenih stilova, ovisno o naravi ono-
ga to se na letku prikazuje.
Tako e npr. letak koji reklamira odreeni lijek ili preparat za tijelo ne-
zaobilazno biti optereen scijentizmima, osnovnim kriterijem za odreivanje
znanstvenog funkcionalnog stila (odreivanjem CALCIUM SCORE-a moete
utvrditi desetogodinji rizik nastanka i razvoja kardiovaskularnih bolesti,
angine pektoris, sranog infarkta, kao i stupanj ateroskleroze na koronar-
nim arterijama, a MSCT koronarografijom, najpouzdanijom neinvazivnom
pretragom moete iskljuiti ili potvrditi koronarnu bolest, vodei uzrok
smrtnosti u zapadnom svijetu).
J. Sili i I. Pranjkovi (2007: 379) navode: Administrativno-poslovni
stil obuhvaa govor ureda, govor industrije, govor trgovine, govor vojske i
govor reklame. Reklama nije sluajno zastupljena upravo u tom stilu budui
da je sam reklamni letak izgledom vrlo slian kakvom dokumentu: oboje e
odlikovati konciznost, gotovo matematiziranje jezika, uz svrstavanje onoga o
emu se pie u kategorije u skladu s obavijesnou koja je pojedinom oba-
vijeu pruena (Fikus mix/Visina: cca 45cm/Razliite vrste), pleonastinost
(Posebno bih voljela istaknuti jo jednu dodatnu pogodnost ove ponude), e-
sto izricanje glagolske radnje imperativom (Posjetite Sajam poslova u Vuko-
varu) i sl.
84
Nadalje, reklamni e letak biti neodvojiv od novinarsko-publicistikog

stila kojemu Sili i Pranjkovi (2007: 382) daju sljedee odlike: informa-
tivna, propagandna, popularizatorska, agitativna, pedagoka i zabavna.
Svaki bi se od tih epiteta mogao pridodati i opisu naravi reklamnog letka,
pogotovo ako se uzme u obzir i sklonost stvaranju ustaljenih sintagma
karakteristinih za pojedini od dvaju argona, reklamni i novinarski. Tako e
se na gotovo svakom letku pronai jedna od sljedeih sintagma: SUPER
AKCIJA!, super cijena! do prodaje zaliha!, Uvijek dobro i jeftino! i sl.
to se tie knjievnoumjetnikog stila, on je neto otvoreniji kad se go-
vori o leksiku budui da, kao to se navodi u Gramatici hrvatskog jezika
(2007 : 385), knjievnik ne radi po sociolingvistikim, nego po lingvisti-
kim pravilima () Jedino mu pravila jezika kao sustava (dakle lingvistika
pravila) omoguavaju da bude potpuno slobodan. Ujedno, neki e reklamni
letak nerijetko posezati za intertekstualnou (u poetku rije pa iskopan
prvi prapovijesni sloj vidi der i Mursa a onda vitezovi slavonske muzej-
ske ravni), rimom (Ono bitno pie sitno) i brojnim knjievnim oblicima ili
anrovima. Npr., letak kojim se reklamira No muzeja posluio se pjesmom:
(1) Promiljajui muzejski usud / zastanemo vrlo esto, / iskrenom e-
ljom i skrbi naih bliih i daljih, / pred potrebom tumaenja onog to
zovemo / naim poslom ().
Takoer, u oblikovanju e se letka pronai i brojne knjievne figure:
nabrajanja (Informacijski servis omoguava: stanja i promete po raunima i
tednim knjiicama, stanja oroenih depozita i kredita, pregled zadanih, pro-
vedenih i neizvrenih naloga, stanja i promete po kreditnim karticama, naru-
ivanje ekovnih blanketa), epiteti (elite kvalitetnu, pouzdanu i strunu
kontrolu zdravlja uz maksimalnu fleksibilnost), retoriko pitanje (Tek ste se
zaposlili? Jo ne razmiljate o mirovini?), onomatopeja (donijeli ste is-
pravnu odluku za mnoge kilometre zoom-zoom vonje), metafora (Ne pro-
pustite munjevitu MAXadsl priliku), usporedba (Uz MAXadsl brzi kao
munja), antiteza (est energinih glazbenika organiziranih u orkestar
dezorganizirano improviziraju od 2003. godine) te brojne druge, od kojih
treba svakako naglasiti elipsu i eufemizam.
Prema Milivoju Solaru (1991: 76), elipsa nastaje kada se iz reenine
cjeline izostavljaju pojedine rijei na takav nain da se smisao cjeline ipak
moe razabrati. Pronalazimo takav sluaj u ovom primjeru:
(2) estitke. Bilo da ve posjedujete Mazdu ili ste upravo kupili novu
Mazdu ()
Prva reenica nema izreen subjekt, predikat ni objekt, ali se iz nje us-
prkos tomu moe razaznati smisao: proizvoai automobila Mazda zahva-
ljuju nam i estitaju to smo svoje povjerenje pri odabiru automobila ukazali
ba njima. Eufemizam M. Solar (1991 : 72) definira kao zamjenjivanje nekih
rijei, koje se smatraju zbog bilo kojeg razloga opasnima ili neprostojnima,
nekim blaim izrazom. Iako takva definicija zvui kao neto za ime se nee
85
tako esto posezati, eufemizam e u reklamama biti svakodnevna pojava iz

najjednostavnijeg razloga: ne moe sve to se prodaje biti najvee kvalitete,
to ne znai da se ne moe prikazati takvim. Stoga su uobiajene fraze poput
ekskluzivni tretman ili ak itave reenice kao to je Pronaite sve to vam
treba u svijetu jedinstvene svjeine Kauflanda! Obrnuto od elipse, eufemiz-
mom se moe nizanjem razliitih epiteta i leksikim zamjenama uljepati je-
zini izraz kako bi bio to privlaniji.
Jedan je od najzastupljenijih funkcionalnih stilova u reklamnim letcima
razgovorni. Za to postoji vrlo prozaian razlog. Naime, razgovorni je stil e-
sto na meti zbog brojnih rijei koje se u njemu pojavljuju, a koje ne pripa-
daju standardnomu jeziku, budui da je upitno je li on stil sam po sebi, od-
nosno, moe li se on makar donekle kodificirati kao ostali stilovi. Teoretski,
sve ono to se ne moe svrstati u neki od ve navedenih etiriju stilova, svoje
e mjesto nai pod oznakom kolokvijalizam. Iz tog razloga moemo rei da
je razgovorni stil prevladavajui jer se svaka rije koja postoji u jednom od
ostalih stilova moe pojaviti u razgovornom, ali ne vrijedi i obratno, tj. raz-
govorni je stil najotvoreniji, najfleksibilniji, najuestaliji te primateljima
letaka najpristupaniji.
Tako e se na veini reklamnih letaka pronai koji argonizam (lega,
prava ega), tuica ili strana rije. Npr. na letku jednog salona koji izra-
uje tetovae pronalazi se itav niz stranih rijei poput piercing gallery,
surface, streching, micro dermal, tattoo gallery, a argonizmi se pronalaze i
na reklamama ne tako specijaliziranih trgovina kao to je CONS JEANS:
For every Day, pa ak i na mjestima koja doslovno zahtijevaju zamjenu
makar fonoloki prilagoenom inaicom rijei, kao to je vidljivo u primjeru
Quartet je iz Peuha, Maarska.
Vrlo esto postojea se rije mora zamijeniti nekom drugom jer odailje
netonu obavijest; na nekom mjestu, na kojem nuno mora biti, nije upotri-
jebljena rije u duhu hrvatskog jezika ili nije upotrijebljena pravilna grama-
tika sveza rijei. O prvom sluaju svjedoi primjer Damir Kukuruzovi je
gitarista iz Siska (...) (hrvatska je inaica rijei gitarista bez zavrnog a).
esto se grijei u sinatagmi u vezi s neim, koja redovito dopunu ima u ge-
nitivu umjesto u instrumentalu, to se vidi u primjeru Za bilo kakva pitanja u
vezi tetovae ili piercinga slobodno se obratite nama u salon, putem foruma
(...). Takoer, zabunu esto stvaraju glagolski prilog sadanji slijedei i prid-
jev sljedei: Slijedei plenum e se odrati 27.4. u 19 sati u Sveanoj dvo-
rani Filozofskog fakulteta u Osijeku. Osim toga, na mjestu neodreenog
pridjeva esto se nailazi na odreeni oblik: iroki asortiman jela interna-
cionalne kuhinje.
Krivo se upotrebljavaju i pokazne zamjenice onda kada trebaju pokazati
svoju deiktiku ulogu. Tako se za spomenuti pojam ne upotrebljava zamje-
nica ovaj, nego taj ili onaj, ovisno o tome kada je taj pojam posljednji put
spomenut. Konkretno, u primjeru Ariel Professional Liquid tekue sredstvo
86
za uklanjanje mrlja () ova tekuina se prije pranja moe jednostavno

nanijetiumjesto zamjenice ova trebala je biti upotrijebljena zamjenica ta
budui da bi u tom sluaju ona upuivala na netom imenovanu tekuinu.
Pravopis
U pravopisu se, openito gledajui, prilino grijei, a tako je i u sluaju
reklamnih letaka. Postoje neka stereotipna pravopisna pitanja odreena pra-
vilima od kojih u teoriji nema odstupanja, ali se ona ipak u praksi dogaaju.
Tako e neki letak reklamirati svoj NAIN PLAANJA ili gotovo uvijek
krivo oznaavati zareze oni su ili prisutni na mjestima na kojima ne trebaju
biti ili ih nema na mjestima na kojima su itekako poeljni. Npr., svi pravo-
pisi kau da ispred veznika sastavnih reenica ne moemo stavljati zarez.
Usprkos tomu, pronalazimo ovakve primjere: sa time da je ulazak na fa-
kultet dozvoljen, te se ne smije ometati rad djelatnika fakulteta ili Raspo-
laemo sa velikim izborom nakita, i mogue je posebno naruiti iz kataloga.
S druge strane, ispred veznika suprotnih reenica zarez se mora staviti, a
ipak se to pravilo ne potuje ba uvijek:
(3) Ovaj grandiozan projekt predstavlja nov smjer kretanja grupe no s
toliko specifinim Leibachovskim konanim rezultatom.
Kada je veznik no na poetku reenice, iza njega ne ide zarez jer je taj
veznik naglasno nesamostalna rije, koja bi se zarezom odvojila od rijei
koja slijedi i na taj nain prekinula naglasnu cjelinu koju mora ostvariti. To
se dogodilo u ovom primjeru:
(4) No, kako su nam ivotne potrebe sve vee, a mogunosti troenja
putem kredita, kreditnih kartica i sl. sve dostupnije ()
Naravno, ne pazi se ni na stavljanje zareza kada se zavisna reenica na-
e ispred glavne, tj. kada je rije o inverziji:
(5) (...) ukoliko imate posebnu elju ili ideju nai crtai vam stoje na
raspolaganju.
Vrlo je esto krivo smjetanje pomonog glagola biti, koji se u reenici
mora nai ili na drugom mjestu ili iza glagola, a takva je sveza rijei svoj-
stvena razgovornom stilu:
(6) Ovim albumom Leibach su htjeli prikazati zajedniku karakteristiku
svih naroda (...).
Veliko i malo slovo takoer su esto krivo obiljeeni. Primjer
(7) Argus je jedan od najdugovjenijih jazz sastava u Hrvatskoj i kroz
njega su proli mnogi uspjeni Osjeki glazbenici.
govori o krivom obiljeavanju obinog pridjeva velikim slovom, dok se u
primjeru
87
(8) u trgovakom centru Osijek emmezeta

vlastito ime obiljeilo malim slovom.
Ono to bi moglo biti gotovo zasebna skupina unutar nepravilnosti veza-
nih uz pisanje malog i velikog slova, a na reklamama je nezaobilazno, pisa-
nje je osobne zamjenice Vi u obliku koji upotrebljavamo kada se nekom ob-
raamo iz potovanja. U pravilu e nam se veina reklamnih letaka obraati
upravo tako te zapoeti svoju reklamu zamjenicom Vi, ali u tome nee biti
dosljedna (ili obrnuto), kao to je vidljivo u primjeru
(9) Uspjeno zacjeljivanje piercinga ovisi samo o vama () Va
Anubis.
Nerijetko su pogrjeno obiljeeni i brojevi. Brojevi od jedan do deset
piu se slovima, a ne brojkom, od ega, meu ostalima, odstupa sljedei
primjer: Svatko bi trebao priznati da razlozi ivota, ovakvog kakvog danas
ivimo, lee u postupcima koje smo poduzimali u proteklih 5, 10 ili vie
godina. Kod brojeva je zanimljivo i pisanje datuma, gdje se obavezno stavlja
nula na mjestima na kojima ne treba biti: 24.03.2009. DAMIR KUKURU-
ZOVI HOT JAZZ QUARTET ili (ponuda) Vrijedi od etvrtka 14.05.
Prijedlog s esto se pretvara u svoju inaicu sa, koja se pie ispred rijei
koje poinju sa s, , z, te teko izgovorljivih poetnih skupova rijei ps ili
ks. Usprkos tomu, pronalaze se primjeri poput
(10) upanija smo sa najveim brojem gospodarskih zona (74) u Hrvat-
skoj... te Raspolaemo sa 80 000 motiva za tetoviranje (...).
Pri izradi letaka ljudi se esto povode za vlastitim jezinim osjeajem,
koji ne mora biti u skladu s onim to je normirano pa se esto dogode od-
stupanja od pravilnog biljeenja odraza jata dugi e se biljeiti kao kratki i
obrnuto. Tako e ije postati je u primjeru
elite li se rjeiti celulita i smanjiti obujam?,
postat e e u sljedeem primjeru;
(11) ...tako otvarajua Germania koristi Das Lied der Deutschen,
originalno napisanu 1797. i upotrebljenu nakon Prvog svjetskog
rata kao himnu Weimarske Republike.
Umjesto je upotrijebit e se ije u primjeru:
(12) pregled moguih stipendija te ponudu obrazovanja i usavravanja
u Vukovarsko srijemskoj i Osijeko baranjskoj upaniji (...).
Posljednji nas primjer dovodi do novog pravopisnog problema nepisa-
nja spojnice u pridjevnoj polusloenici zasnovanoj na ravnopravnim odnosi-
ma Vukovara i Srijema, odnosno, Osijeka i Baranje. Osim toga, poistovje-
uju se nerijetko spojnica i crtica, koje se razlikuju samo prema bjelinama
koje se ispred i iza tog pravopisnog znaka (ne) stavljaju. Tako u primjeru
ekovi-broj rata ovisi o cijeni dobivamo rije koja je zapravo nepostojea
polusloenica samo zato to je umjesto crtice upotrijebljena spojnica. Slino
88
je i s primjerom Spartaco rnjari-gitara, gdje spojnica, umjesto ovjeka

koji svira gitaru, implicira da je gitara nekakva aplikacija njegovu imenu, a
k tomu je jo i pravopisno nepravilno obiljeena. Takoer, biljeenje je od
do odnosa esto pronaeno u ovom obliku: Od 16 18 godina radimo sve
osim jezika i bradavice, to nije u skladu s pravopisnom normom koja kae
da se u sluaju odabira prijedloga od prijedlog do ne smije zamijeniti spoj-
nikom.
Zbog brojnih odstupanja od norme, jedan e letak biti naveden u potpu-
nosti:
(13) elite pogledati neki film, a trenutno ga nema u videoteci? Mi
imamo rijeenje1 za Vas. Kod nas moete besplatno rezervirati film
koji elite i za kada elite. Sami odluujete. Mi smo ovdje radi Vas i
potruditi emo se2 ispuniti vae3 elje. A ukoliko ne znate za kada da
vam se rezervira4 film5 mi Vam omoguavamo da pogledate u nekom
vremenu.6 Stavljanjem film7 na wish listu8 djelatnik e prilikom pre-
gleda te iste liste,9 kada bude imao film koji vi elite pogledati javiti
Vam na nain na koji vi elite.10 Ukoliko elite sami sastaviti listu
filmova koje elite pogledati11 moete to uiniti na www.videocross.
com.
X CROSS
Semantika
Svaka rije unutar jezinog sustava ima svoje znaenje, ali ono je neod-
vojivo od predznanja pojedinoga govornika o toj rijei te njezina konotativna
znaenja. Osim toga, jedino je mjerilo znaenja kontekst unutar kojeg se
1
Krivi odraz jata: ije umjesto je.
2
U izricanju futura infinitiv glagola pie se bez zavrnog i.
3
Zamjenica vae napisana je malim slovom nakon to je ve bila napisana velikim
slovom.
4
Potrebno je izbjegavati sveze rijei da + prezent, mogue je zamijeniti jednostavno
infinitivom: rezervirati.
5
Izostaje zarez u inverziji.
6
to nam to omoguavaju pogledati u nekom vremenu?
7
Vjerojatno se radi o tiskarskoj pogrjeci. Ipak, imenica je napisana u nominativu
umjesto u genitivu.
8
Bolje bi bilo rei lista elja.
9
Zalihost: spomenut pojam sad nam se dodatno pojanjava trima rijeima umjesto
kojih bi bila dovoljna samo jedna: liste.
10
Nepotrebno gomilanje prijedloga, mogue je zamijeniti drugom rijeju ili itavom
sintagmom poput Vama odgovarajuim nainom.
11
Izostaje zarez u inverziji.
89
dana rije nalazi jer, teoretski, rije bi u sustavu mogla imati neodreen broj
moguih znaenja, a jedno se od njih aktualizira tek unutar danog konteksta.
Tako e brojne rijei koje imaju svoje, sustavom odreeno prototipno deno-
tativno, znaenje, u svrhu promidbe nekog proizvoda biti stavljene u kon-
tekste unutar kojih su moda neoekivane te e tako zadobiti neko drugo
znaenje ili e zapravo tim kontekstom izgubiti svoj prvotni smisao; odai-
ljat e na prvi pogled nevidljive zalihosne informacije, a moda ak i sam
kontekst uiniti besmislenim umjesto smislenim. Takvi e sluajevi biti pri-
sutni u razliitim primjerima, od kojih se navode neki:
(14) Ako smo Vas zainteresirali za dodatno informiranje, tada bi najmu-
drije bilo dopustiti da Vas dodatno informiraju nai referenti u Fi-
nancijskim tokama ()
Tim se pozivom postie suprotan reklamni uinak. Reenica je nega-
tivno obojena: prvo nas je tvrtka koja se bavi investicijama samim tekstom
letka pokuala zainteresirati za dobivanje dodatnih informacija da bi nam u
zakljuku mudro dopustila da se jo malo informiramo. Postavlja se pitanje
to to nama ima mudro doputati tvrtka iji korisnici jo nismo ni postali.
(15) OTKRIJTE KAKO U SVOM DOMU ODSTRANITI MRLJE S
REZULTATIMA SLINIM PROFESIONALNIM
Iz primjera proizlazi da treba razluiti profesionalne i amaterske rezul-
tate odstranjivanja mrlja.
(16) Samo pametnom kupovinom moete zaista utedjeti!
Odabir rijei pametan nije dobar jer upuuje na zakljuak da kupovine
moemo dijeliti na pametne i glupe.
(17) Jednom rijeju, voe odrava tonus organizma i mora svakako biti
uvrteno na svakodnevni jelovnik, bilo u kombinaciji ili kao samo-
stalna namirnica u meuobroku.
Sintagma jednom rijeju najavljuje koncizan zakljuak navedenog tek-
sta, ali on se nikako ne moe opisati takvim.
(18) Samo za Vas u Poliklinici Sunce izradit emo individualan program
fizikalne terapije i vjebi
Ako je program samo za Vas, podrazumijeva se da je individualan, tj.
namijenjen pojedincu.
(19) Struno osposobljeno osoblje naega salona veliku panju posveuje
higijenskim uvjetima za rad (...)
Nepotrebna je rije osposobljeno, ako je struno, pretpostavljamo da je
osposobljeno za rad, a takva sintagma dovodi do zakljuka da je osoblje os-
posobljeno od nekoga tko je struan, a ne da je samo po sebi struno.
90
Zakljuak
Iz navedenih se primjera preuzetih s dvadeset pet reklamnih letaka moe

izvesti zakljuak koji bi vrijedio za svaki od njih: bez obzira na to iji je
proizvod reklamiran, gotovo ne postoji reklamni letak na kojemu se nee gri-
jeiti na jednoj od navedenih triju razina; pravopisnoj, leksikoj ili seman-
tikoj. Jasno je da je naglasak u takvom obliku reklame na slici i upravo zato
to joj je jezik pomono, ali i nezaobilazno, sredstvo koje e ju poblie oz-
naiti, briga bi o tom jeziku trebala biti bolja. Pritom se ne misli na izbje-
gavanje rijei koje ne smatramo dijelom standarda budui da svaki proizvod
ima svoga kupca, a svaki proizvoa ima potpuno pravo tom kupcu predsta-
viti proizvod rijeima za koji smatra da mu je najblii.
Izbor rijei i jest ono to je u jeziku elastino i svakodnevno promjenji-
vo, ali bi jezinu osnovu, koja poiva na pravopisu i gramatici, u bilo kojem
obliku reklamiranja trebalo daleko vie potivati, to iz jezinih, to iz ope-
kulturalnih razloga.
Izvori
Ariel, Cross videoteka (2), Dani frankofonije u Centralu, Emmezeta (trgovina

CONS),
HG spot, Kaufland, KD Investments, drutvo za upravljanje investicijskim fondo-
vima, Letak za koncert Laibacha u eeranskom domu u Osijeku, Letak za stu-
dentske prosvjede, Lidl, Mazda, Muzej Slavonije i Baranje (No muzeja), Old
Bridge Pub (2: za jazz festival i za promotivne cijene u restoranu), Osiguranje
Sunce, Raiffeisen banka, Reklamni letak o zdravoj prehrani iz Veernjeg lista,
Sajam poslova u Vukovaru, Salon za tetoviranje Anubis, Salon za uljepavanje
Ka, Svijet knjige, T-com Internet.
Literatura
Babi, Stjepan; Finka, Boidar; Mogu, Milan, 2004. Hrvatski pravopis, Zagreb,
kolska knjiga.
Sili, Josip; Pranjkovi, Ivo, 2007. Gramatika hrvatskog jezika, Zagreb, kolska
knjiga.
Solar, Milivoj, 1991. Teorija knjievnosti, Zagreb, kolska knjiga.
91
92
Josipa Forko: Prevoenje frazema Sizifov posao
Josipa Forko
PREVOENJE FRAZEMA
SIZIFOV POSAO
U svakodnevnoj komunikaciji esto moemo uti izraze kao to su igra-

ti se vatrom, doi k sebi ili kap koja je prelila au. Popis takvih izraza pri-
lino je dug, a svi se oni nazivaju frazemi. To su osnovne jedinice frazeolo-
gije, jezikoslovnoga nauka starog tek nekoliko desetljea. Usprkos svojoj
mladoj dobi, frazeologija postaje sve popularnija kao predmet raznih istrai-
vanja i to ne samo u hrvatskom jeziku. No frazeologija nije samo bitna za
sve koji se bave prouavanjem hrvatskog jezika nego i za prevoditelje. Zbog
svoje sloenosti, razlika u kulturama i jezicima, frazemi su osobit izazov za
prevoenje, kako s hrvatskog, tako i na hrvatski jezik.
U Hrvatskom frazeolokom rjeniku (Menac, Fink-Arsovski, Venturin,
2003: 6) moe se pronai sljedea definicija frazema: Frazemi su ustaljene
sveze rijei koje se upotrebljavaju u gotovu obliku, a ne stvaraju se u tijeku
govornog procesa, i kod kojih je barem jedna sastavnica promijenila znae-
nje, tako da znaenje frazema ne odgovara zbroju znaenja njegovih sastav-
nica. Dakle, znaenje frazema, kako u hrvatskom, tako i u drugim jezicima,
nije vidljivo iz pojedinih sastavnica, odnosno rijei dolazi do procesa dese-
mantizacije. Znaenje frazema nije zbroj znaenja njegovih pojedinanih sa-
stavnica, nego svaki frazem ima svoje zasebno i novo znaenje kao cjelina.
Tako, primjerice, u frazemu stati na ulj ne gledamo na smisao svake poje-
dinane sastavnice da bismo doli do znaenja frazema, on ima svoje (druga-
ije) znaenje kao cjelina: 'povrijediti (ozlojediti, razljutiti) koga, zamjeriti se
komu'. Nadalje, bitna je injenica da se frazemi upotrebljavaju u gotovu obli-
ku, to znai da je svaki frazem jedinica za sebe, a rijei su koje ga ine kao
momad u kojoj se nijedan igra ne smije zamijeniti. To znai da ve spo-
menuti frazem igrati se vatrom uvijek upotrebljavamo u tome obliku, inaice
kao igrati se svjetlom ili dodavati se vatrom nisu mogue. Kao dva daljna
svojstva od velike vanosti za frazeologiju navode se metaforinost i slikovi-
tost (Fink, 2000). Ta svojstva lako su uoljiva i kod ve spomenutog frazema
stati na ulj. Naime, taj frazem u naoj glavi izaziva stvaranje slike kako
nam netko staje na ulj, i naravno, bol koji to prouzrouje. Tu je ujedno vid-
ljiva i metaforinost: kada stanemo nekome na ulj, ne moramo to doslovno i
uiniti, ali on e svejedno osjetiti bol.
93
Razlikujemo tri osnovne vrste frazema. Prvu, najveu skupinu ine sve-
ze ili skupovi rijei: zlatni rudnik ili vedriti ili oblaiti. Za tu vrstu frazema
svojstveno je da su bar dvije sastavnice samostalne rijei. One mogu biti me-
usobno zavisne kao u prvom primjeru ili nezavisne kao u drugom. Drugu
skupinu ine fonetske rijei u kojih je samo jedna sastavnica samostalna,
primjerice u izrazima ni u ludilu ili do daske. Trea vrsta frazema ima oblik
reenice: gori tlo pod nogama ili svijet se sruio (Menac, Fink-Arsovski,
Venturin 2003).
Nadalje, frazeme moemo razlikovati prema njihovu podrijetlu. Tako
postoje:
1) biblizmi, iji je izvor Biblija ili neki drugi crkveni tekst. Primjeri su:
bacati bisere pred svinje, zalutala ovca, Judin poljubac, krini put ili
glas vapijueg u pustinji. Budui da Biblija ima veliko znaenje u ita-
vom svijetu, za frazeme tog podrijetla nije teko pronai odgovarajue
izraze u drugim jezicima.
2) knjiki frazemi, frazemi iz razliitih knjievnih djela i mitologije, prim-
jerice Sizifov posao, Tantalove muke, Demoklov ma, boriti se s vjetre-
njaama ili biti ili ne biti. Za te primjere takoer je mogue pronai izra-
ze u drugim jezicima u sluaju da se radi o djelu iz svjetske knjiev-
nosti.
3) frazemi nastali od naziva iz raznih podruja ljudske djelatnosti kao to
su:
- znanost: svesti na zajedniki nazivnik (matematika)
- glazba: davati ton, druga violina, imati sluha
- kazalite: iza kulisa, igrati glavnu ulogu, napraviti scenu
- pomorstvo: baciti sidro, uploviti u mirnu luku, baciti udicu, izgubiti
kompas
- port: nizak udarac
- igra: ah-mat pozicija, drati u ahu, igrati otvorenih karata ili igrati
s otvorenim kartama
4) povijesni frazemi (nastali na temelju povijesnih dogaaja): kocka je
baena, kao guske u magli ili provesti se kao Janko na Kosovu.
Frazem provesti se kao Janko na Kosovu takoer je primjer nacionalnih
frazema. Naime, to je primjer za koji bi u jezicima kao to su njemaki ili
engleski bilo jako teko pronai odgovarajui izraz, a nemogue pronai
izraz koji ima sastavnice jednakog znaenja. To znai da postoji jo jedna
podjela frazema, a to je prema mjestu nastanka i uporabe. U skladu s tim fra-
zeologija se svakoga jezika dijeli na nacionalnu i meunarodnu. Nacionalna
je, dakako, svojstvena pojedinom jeziku i nastala je u odreenoj kulturi, dok
je meunarodna frazeologija zajednika mnogim jezicima. Kao to je vid-
ljivo po zadnjem primjeru, isto podrijetlo frazema ne znai nuno i da su svi
frazemi iste skupine nacionalni ili meunarodni (mogua su iznimka bib-
lizmi).
94
Upravo ta zadnja podjela od najveeg je znaenja za prevoenje. Naime,

ak se i ono spominje u Hrvatskom frazeolokom rjeniku (Menac, Fink-
Arsovski, Venturin, 2003: 7), i to ni manje ni vie u zadnjoj, optimistinoj
reenici: Stoga je frazeologiju jednoga jezika, osobito njezin nacionalni dio,
vrlo teko, ponekad i nemogue, uspjeno prevoditi na druge jezike.
Dakako, to nije dovelo do toga da se prevoenje frazema i ostalih kultu-
rolokih izraza ukine. Upravo suprotno, prevoenje nacionalnih frazema za
prevoditelje jedan je od najveih izazova jer zahtijevaju iznimno dobro
poznavanje jezika i kulture, ne samo stranog nego i hrvatskog jezika. To sam
iskusila i na vlastitoj koi jer se ispostavilo da sam u nekim sluajevima
bolje upoznata s frazemima engleskog jezika nego svog materinjeg jezika
hrvatskog, nesvjesna injenice da se engleski frazem white lies upotrebljava i
kod nas kao bijele lai.
Prevoenje je proces u kojem se jezina jedinica iz izvornog jezika zam-
jenjuje odgovarajuom jedinicom u jeziku cilju (jeziku na koji se prevodi).
Meutim, to nije jednostavno kao to se mnogima na prvi pogled ini. Na-
ime, svaki je jezik sustav u kojem govornik ima sve sastavnice koje su mu
potrebne da bi rekao to eli, odnosno, prenio informaciju i ostvario uspjenu
komunikaciju. No pri usporedbi dvaju jezika i kultura koje su s njima pove-
zane postaje oito da neki pojmovi iz jednog jezika jednostavno ne postoje u
nekom drugom. To su izrazi koji oznaavaju neto to je svojstveno tom
zemljopisnom podruju, pri emu je najee rije o kakvim nazivima. Od-
nosno, postoje takozvane leksike praznine. Leksika je praznina nepostoja-
nje nekog izraza u odreenom jeziku, to jest, za sadraj u jednom jeziku ne
postoji izraz u nekom drugom jeziku, to se najjednostavnije moe objasniti
na primjeru naih trukla ili vegete i slinih proizvoda i naziva svojstvenih
za ovo podruje. Slino je i u engleskom: donut ili doughnut naziv je za ko-
lai od peenog tijesta i obino je u obliku prstena. U medijima se prevodi
kao utipak (NOVA TV, 22. 1. 2009 i 15. 2. 2009.). Meutim, jasno je da
ono to mi zamiljamo kao utipak ne odgovara definiciji engleske rijei do-
nut. Isti je sluaj i s frazemima. Oni su, kao i ti nazivi, dio kulture, stoga je
logino da lako moe doi do toga da u nekom drugom jeziku nema izraza
koji im odgovara. Uzimajui to u obzir, lako je zakljuiti da se pri njihovu
prevoenju nailazi na mnoge potekoe.
Za shvaanje potekoa u prevoenju na hrvatski jezik nuno je znati i
poneto o pravilima prevoenja, mada je translatologija znanost o prevo-
enju kao i frazeologija mlada disciplina i ne postoje stroga pravila ili uni-
verzalne metode za prevoenje. Bitno je znati da pri prevoenju nije bitno
prenijeti samo znaenje nego i zadrati to vie svojstava originala kao to su
stil, kulturne asocijacije, pa tako i oblik. Odnosno, frazem bi trebalo zamije-
niti frazemom.
Ako se vratimo na podjelu frazema na meunarodne i nacionalne, to
uistinu znai da e za meunarodne biti mnogo lake pronai ekvivalent, fra-
95
zem koji ima znaenje to je slinije mogue izvornom frazemu. Meutim, i

u tim sluajevima postoji vie mogunosti:
1. Ne preklapa se samo znaenje frazema kao cjeline nego i znaenje
pojedinih sastavnica, pri emu sve sastavnice mogu biti jednake:
alfa i omega ega the alpha and omega of, das Alpha und das
Omega (das A und O), alfa y omega
biti ili ne biti to be or not to be, Sein oder Nichtsein, ser o no ser
progutati mamac swallow the bait, den Kder schlucken, tragar al
anzuelo
pitanje ivota i smrti a matter of life and death, eine Frage von leben
und Tod, una pregunta de vida o muerte
ili je jedna (ili vie) sastavnica drugaija, ali oblik je frazema isti:
ustati na lijevu nogu get out of bed on the wrong side ('ustati na
krivu stranu'), mit dem linken / falschen / verkehrten Fu aufstehen
('ustati na lijevu / krivu / naopaku nogu)
ni za sve blago ovoga svijeta not for all the world ('ni za itav
svijet'), fr nichts auf der Welt ('ni za to na svijetu'), por nada en
el mundo ('ni za to na svijetu')
prodavati maglu sell smoke ('prodavati dim'), vender humo ('proda-
vati dim, paru')
dok / prije nego to kae keks before you can say knife ('prije nego
moe rei no'), ehe man sichs versieht ('prije nego krivo vidi'),
en un (decir) Jess ('dok kae Isus')
Takvi frazemi koji su slini i u jednom i u drugom jeziku, ali ipak se po

neemu razlikuju, mogu biti potekoa pri prevoenju jer navode na krivi
put: dobar je primjer za to frazem biti u (na) sedmom (devetom) nebu, u
znaenju 'biti jako sretan'. Dok su u hrvatskom jeziku mogue obje inaice, u
engleskom je u tom obliku mogue upotrijebiti samo broj sedam (in seventh
heaven 'u sedmom nebu').
2. Preklapa se znaenje frazema (isti je sadraj), ali sastavnice se potpuno
razlikuju:
kad na vrbi rodi groe when pigs fly ('kad svinje lete'), cuando las
ranas cren pelos ('kad abama narastu dlake')
maji kaalj piece of cake ('komad kolaa'), ein Kinderspiel ('djeja
igra'), pan comido ('pojeden kruh')
s neba pa u rebra out of the blue ('iz plavog'), cado del cielo ('palo s
neba')
noge su se odsjekle knees / legs turned to jelly ('koljena / noge su se
pretvorile u ele'), weich in den Knien werden ('koljena postaju
mekana'), las piernas tiemblan ('noge se tresu')
96
bjeati od koga / ega kao vrag od tamjana avoid somebody like the
plague ('izbjegavati nekoga kao kugu'), wie die Pest vermeiden
('izbjegavati kao kugu')
skinuti nekome zvijezde s neba go to the ends of world for somebody
('otii na kraj svijeta za nekoga'), ir al fin del mundo por alguien
(otii na kraj svijeta za nekoga)
Ono to je bitno u tih frazema jest da se upotrijebe u tono onom obliku
u kojem se inae upotrebljavaju. U suprotnom sluaju publika e odmah pri-
mijetiti pogrjeku i ocijeniti prijevod loim. Velik broj frazema nikako nije
opravdanje, ali je zajedno s nedovoljnom upoznatou s jezikom i kulturom
razlog to nailazimo na prijevode koje ne razumijemo jer nerazumljivost je
jedan od glavnih pokazatelja loeg prijevoda. Naime, prijevode najee ne
razumijemo jer su doslovni; prevoditelj nije pogledao pod povrinu izraza.
Tako e primjerice frazem kao to je let's go Dutch znaenja podijelimo tro-
kove biti prevedeni kao idemo u nizozemski restoran (RTL Televizija, 24.
11. 2008.) Dakle, potrebno je prepoznati neki izraz kao frazem i potom, ako
je mogue, pronai odgovarajui frazem u hrvatskom jeziku te ga upotrijebiti
u odgovarajuem obliku.
Prevoenje frazema i poslovica spada u sadrajno prevoenje, to znai
da je ono to se prevodi na drugi jezik sadraj toga frazema. To znai da se
pri prevoenju prije svega treba usredotoiti na znaenje. Meutim, za neke
je frazeme, kako u engleskom, tako i u hrvatskom, ponekad vrlo teko, ako
ne i nemogue, pronai odgovarajui ekvivalent.
Prevoenje s hrvatskog na engleski ve je samo po sebi tee zbog inje-
nice da je svatko bolje upoznat sa svojim jezikom nego stranim te je zato po-
nekad nemogue znati postoji li za odreeni sadraj frazem. Potekoe nas-
taju pogotovo kod frazema povijesnog porijekla, kao to je ve spomenuti
provesti se kao Janko na Kosovu, i mirna Bosna ili puno (mnogo) vode je
proteklo (Savom). No i za ostale je nacionalne frazeme teko pronai ekviva-
lent, pogotovo takav koji se moe uporabiti kao zamjena u svim konkretnim
sluajevima. Stoga rjenik ovdje nije dovoljan, jer, ako zanemarimo injeni-
cu da se neki frazemi ni ne mogu pronai u rjeniku, ono to moe biti odgo-
varajui izraz u jednom kontekstu, ne mora nuno i u nekom drugom.
Problemi nastaju takoer pri prevoenju frazema s engleskog na hrvat-
ski. U engleskom takoer postoje frazemi specifini za tu kuturu te stoga sa-
dre nazive kao to su New York, Cheshire itd. Uz to postoji niz frazema za
koje ekvivalent ne postoji, primjeri su dark horse, pojam koji oznaava ta-
janstvenu osobu koja iznenauje svojim kvalitetama, soft touch, pojam koji
oznaava osobu koju je lako uvjeriti u neto, osobito posuivanje novca, on
the q.t., to znai tajno, make a pig out of yourself znaenja 'pojesti previe'
(nije isto kao jesti kao svinja jer jesti kao svinja ne znai nuno i pojesti
previe) i jo mnogi drugi. U tom sluaju najee ne preostaje nita drugo
97
nego parafrazirati, ime se svakako gubi ar, odnosno stilsko obiljeje koje
frazem nosi sa sobom.
Ponekad nije bitno samo preneseno znaenje frazema nego i ono doslov-
no. U tim sluajevima nai prijevod gotovo je uvijek nemogue. Tako en-
gleski frazem eat your words (doslovno 'pojesti svoje rijei', preneseno 'pri-
znati da je ono to si rekao ili rekla pogrjeno') u situaciji kada dvoje ljudi
sjede za veerom i jedna osoba kae: Pojeo je svoje jelo, a ja svoje rijei ne-
mogue prevesti uz zadravanje igre rijei.
Naime, koliko god postojalo slinosti izmeu hrvatskog i drugih jezika,
u ovom sluaju engleskog, ipak postoje i razlike. Upravo su one ono to ini
svaki jezik jedinstvenim. Tako je i frazeologija dio nae kulture, radilo se o
meunarodnim ili nacionalnim frazemima. No te posebnosti, i kulturalne i
jezine, pri prevoenju najvea su potekoa. Ne postoji rjeenje; svaki iz-
raz, svaki frazem, svaka reenica u jednom kontekstu prevest e se na jedan
nain, u drugom na drugi, uz mnogo domiljatosti.
Konano, ono to je svakako od koristi jest to bolje upoznavanje s hr-
vatskom frazeologijom, koja, mada je mlada, ujedno je i veoma zanimljiva i
matovita.
Literatura
Fink, eljka, 2000. Tipovi frazema fonetskih rijei, u: Rijeki filoloki dani, Zbor-
nik radova 3, Rijeka.
Menac, Antica; Fink-Arsovski, eljka; Venturin, Radomir, 2003. Hrvatski frazeolo-
ki rjenik, Zagreb: Naklada Ljevak.
Vrgo, Dalibor; Fink-Arsovski, eljka, 2008. Hrvatsko-engleski frazeoloki rjenik,
Zagreb: Naklada Ljevak.
98
Denis Njari: Prva hrvatska enciklopedija osjeki doprinos hrvatskoj enciklopedistici
Denis Njari
PRVA HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA OSJEKI
DOPRINOS HRVATSKOJ ENCIKLOPEDISTICI
Na pitanje gdje je i kada izdana prva hrvatska enciklopedija, najvjero-

jatniji odgovor koji bismo dobili bio bi, na prvi dio pitanja Zagreb, a na
drugi pedesete godine prologa stoljea. Enciklopedija Leksikografskoga
zavoda u sedam svezaka, koja je izlazila od 1955. do 1964. godine pod vod-
stvom Miroslava Krlee, uistinu jest prva cjelovita hrvatska enciklopedija,
ali su pokuaji izdavanja ipak dublje u povijesti. Upueniji pojedinci sjetit e
se hvalevrijedne Hrvatske enciklopedije izdavane od 1941. do 1945. godine
(takoer u Zagrebu) s Matom Ujeviem kao glavnim urednikom. Ratne su
neprilike sprijeile Hrvatski Izdavalaki Bibliografski Zavod u dovrenju
projekta, izdano je pet od planiranih dvanaest svezaka (od slova A do pojma
Elektrika), a i taj je peti dio gotovo u potpunosti uniten jer ga je partizanska
vojska otpremila natrag u tvornicu papira i dala unititi, pa sauvani primjer-
ci i danas predstavljaju bibliografsku rijetkost. Meutim, korijeni hrvatske
enciklopedistike ipak su u devetnaestomu stoljeu, a kolijevka joj je
Osijek!
Ivan Zoch
Otac prve hrvatske enciklopedije, odnosno

osoba najzaslunija za njezino izdavanje jest Ivan
Zoch, njezin glavni urednik i jedan od najplod-
nijih autora. Ivan Branislav Zoch bio je, kao i
mnogi drugi znameniti Hrvati, slovakoga podri-
jetla (roen je u Jasenovu, u Slovakoj, 1843.),
studirao je u Beu, Mnchenu i Erlangenu mate-
matiku, fizike i prirodoslovne znanosti, a u Osi-
jeku je radio kao gimnazijski profesor. Do dola-
ska u Osijek predavao je u gimnaziji u Velikoj
Revuci od 1866. do ukinua kole 1874., a zatim
je dvije godine radio kao upravitelj tvornice za
99
obradu drva u Krupini. Osobnim posredstvom Josipa Jurja Strossmayera

1876. dolazi u Osijek i postaje nastavnikom matematike, geometrije i nje-
makoga jezika na samostalnoj velikoj realnoj gimnaziji (Gostl, 1999a: 11).
Godine 1879. Zoch uzima trogodinji dopust i na preporuku tadanjeg hr-
vatskog bana Ivana Maurania postaje prvim ravnateljem sarajevske realne
gimnazije (koja je bila prva hrvatska srednja kola u Bosni i Hercegovini). U
listopadu 1882. vraa se u Osijek i upravo je to razdoblje kada se poinje
baviti leksikografskim radom. U cijelomu se svome radnom vijeku, osim
prosvjetnim, bavio i autorskim radom, pa tako pie nekoliko udbenika za
slovake gimnazije, prirunik za tjelovjebu, razne strune radove iz razli-
itih podruja,1 bavio se prevoenjem2 te suraivao u osjekim novinama
Esseker Zeitungu, u kojima je jedno vrijeme vrio i ulogu glavnoga urednika.
U Osijeku je Zoch drao i javna znanstvena predavanja iz zemljopisa, a
pored slovakoga i hrvatskoga, znao je i eki, poljski, ruski, njemaki i ma-
arski jezik, pa je bio ne samo polihistor nego i pravi poliglot (Buri, 1996:
VI). Osijek naputa 1889., kada postaje ravnatelj nie realne gimnazije u
Petrinji, gdje i zavrava svoj radni vijek 1908. To je ujedno i vrijeme kada
naputa Hrvatsku, vraa se u Slovaku, u selo Modra nedaleko Bratislave,
gdje i umire 1928.
Dakako, kao ni jedna enciklopedija, tako ni prva Hrvatska enciklopedija
nije iskljuivo djelo jednoga autora, nego je ona rezultat suradnje trideset i
pet uitelja, profesora, sveenika i knjievnika u prvome svesku3 te trideset i
tri suradnika u drugome svesku.4 U sluajevima kada za pojedini lanak nije
postojao dovoljno struan autor preuzimali su se radovi priznatih hrvatskih
strunjaka poput Vjekoslava Klaia, Bogoslava uleka, Franje Rakoga i
drugih (Buri, 1996: VIII). Autorstvo je svakoga lanka naglaeno kraticom
ili oznakom koja upuuje na autora, a ukoliko nije, onda su urednici ujedno i
autori danoga lanka.
1
Za oprimjerenje Zochove svestranosti navodim nekoliko njegovih radova: Novi organiki
sustav uzortona (Osijek, 1877.), Kratak nacrt poviesti matematike i fizike (Zagreb, 1889.),
Raunanje po duodekadskom sustavu (Petrinja, 1891.), Kakvo e biti vrieme? (1891.),
Metodika nastave u ljepopisu (1896.), Naela pedagogike po Naegelsbachu (Osijek, 1896.), O
skladnosti boja (Petrinja, 1898.) itd. (Gostl , 1999a: 11; Gostl, 1999b: 13).
2
Na slovaki je jezik Zoch preveo vie djela iz hrvatske i strane knjievnosti: Smrt Smail-age
engia Ivana Maurania, Ilijinu oporuku Augusta enoe, arobnu krinjicu Nikole
Tordinca, Matematike progresije Ivana Vonine, Danteovu Boansku komediju prema
prijevodu Ise Krnjavoga i dr. (Gostl, 1999b: 13).
3
Zochov je suurednik u prvome svesku bio Josip Mencin.
4
Navodim nekoliko najznaajnijih: Ignjat Brli, Spiridon Brusina, Franjo Ciraki, Dragutin
Hirc, Ivan Mileti i Ivan Tkali (Gostl, 1999c: 17; Zoch, 1996: Imenik)
100
Prva hrvatska enciklopedija
Prve su slubene pripreme za izdavanje

enciklopedije zapoele 1884. godine, a ve se
naredne godine suurednici Zoch i Mencin5
obraaju hrvatskome narodu s pozivom na
predbrojbu (pretplatu), a sam pojam encyklo-
pedije definiraju kao nauk o svih znanostih i
umjetnostih (Zoch II., 1996: 390). Hrvatska
enciklopedija zamiljena je u est svezaka,
kako ne bi bila preskupa te kako ne bi predu-
go izlazila, a kao cjelina je trebala imati oko 60 000 natuknica sveobega
znanja, s osobitim obzirom na odnoaje hrvatskoga naroda (Gostl, 1999c:
17). Sve mogue prigovore, koje se ak i prizivalo (Gostl, 1999c: 17.), ured-
nitvo je mislilo objaviti u dopunskom svesku, dopunjku. Temeljni je uzor
enciklopediji bio eki dvanaestosveani znanstveni zbornik Slovnik nau-
ni, koji je izlazio u Pragu od 1859. do 1887. (urednici: Reiger i Maly). Da je
odabrani uzor bio neprikladan, uoili su jo i u prvoj Hrvatskoj enciklopediji
suvremeni kritiari, istiui njegovu zastarjelost, prevelik naglasak na ivo-
topisima osoba esto nebitnih za hrvatsku javnost, zatim preoptereenost
strunim i njemakim rijeima itd. (Gostl, 1999c: 17).
Hrvatska enciklopedija. Priruni rjenik sveobega znanja. manjega je
formata nego je to uobiajeno za enciklopediju (16 cm x 24 cm), ali je pri-
mjereno svome nazivu, luksuzno tvrdo ukoriena sa zlatotiskom na hrptu.
Prvi i drugi svezak imaju svaki po tono 619 stranica, sloenih u dva stupca
sastavljena od 67 redaka (Gostl, 1999c: 17). Prvi je svezak (knjiga I.) izaao
1887. godine u Osijeku tiskom Dragutina Laubnera (Zoch, 1996.: naslov-
nica) i u potpunosti obrauje pojmove koji zapoinju slovima A i B, ukupno
5935 lanaka i 282 uputnice. Drugi svezak iz tiska izlazi 1890. (takoer u
Osijeku) te ima 3946 lanaka i 304 uputnice, obraujui pojmove pod slo-
vima C, , , D (Dj, D), E, F i G (te Gj). Prvi svezak osim pregleda povr-
ine i stanovnitva Austro-Ugarske te tablice bilina (biljaka) nema nikakvih
slikovnih dodataka, dok drugi svezak ima vie slikovnoga materijala, iz
kojega izdvajam periodni sustav poela, rodoslovlje Frankopana, portret
Julija Klovia, dvije slike akovake katedrale te jednostavne stilizirane
simbole iza posljednjih pojmova pod slovima E, F i G.
5
Josip Mencin (Zavrje, 1856. Petrinja, 1900.) bio je srednjokolski profesor povijesti i
zemljopisa u Osijeku, Zagrebu, Bjelovaru i Petrinji, a pored leksikografskoga rada izdao je
nekoliko knjiga (Kratka povijest i zemljopis Bosne, 1886., Poviest grada Petrinje, 1891. i dr.)
i utemeljio amatersku dramsku skupinu u sklopu Hrvatske itaonice.
101
Analiza
Slovopis kojim je pisana Hrvatska enciklopedija uglavnom se ne razli-

kuje od dananje norme, glavna uoena razlika u odnosu na suvremeni slo-
vopis jest u biljeenju slova koji se u HE6 biljei ili kao dj (koji prevla-
dava u veini rijei, primjerice: djak, takodjer, gradjanske, medju, Madjar)
ili gj, koji dolazi u tuica (primjerice: gjon, gjem, gjuture, gjumruk) ili u
vlastitih imena (primjerice: Gjorgje, Gjorgjevi, Gjurgjevac, Gjurgjevdan,
Gjurgjevi stupovi i sl.). Napominjem da ovdje nije rije o slovu d, jer se i
njime sluimo, npr. u rijeima damija, dangle, din, dihad i sl., a i sama
HE definira ga kao osmo slovo u hrv. abecedi (), sloen glas od d i
(Zoch II, 1996: 354). D i dj posebno su zanimljivi jer u Hrvatskoj enciklo-
pediji nisu izdvojeni kao posebna slova, a ipak se kao takva definiraju, dok
gj nije posebno izdvojen, a ipak se na kraju natuknice dj upuuje na nj: trai
riei, kojih ne ima tu pod gj i d (Zoch II, 1996: 276). I na poetnoj stranici
slova F stoji reenica: Riei, kojih ne ima pod F, trai pod Ph (Zoch II,
1996: 437), pa sve navodi na zakljuak da je autor i sam ponekad bio u
dvojbi kojemu slovu pripisati odreeni glas.
Slova kojih nema u hrvatskome jeziku u enciklopediji su prisutna isklju-
ivo u stranim rijeima i imenima, pa tako imamo primjerice u Eichsttt, x
u dixi, y u ausy, u Drer, u Clmenceau, itd. Hrvatska enciklopedija,
dakle, preuzima rijei i imena iz stranih jezika u izvornome obliku (osim ako
ne postoji udomaeni izraz), tako da kod itatelja mora postojati odreena
potekoa u razumijevanju pojma ukoliko se s njim sreu po prvi put, a to je
rijeeno na nain da je kod takvih rijei (priblian) izgovor naveden u za-
gradi, npr. Chiarini (Kiarini), Cavelier (Kavelj), Durham (Derem), Bonnat
(Bona) itd.
Pravopis je Hrvatske enciklopedije etimologijski (korijenski), pa se tako
dosljedno ne provode jednaenja po zvunosti niti ispadaju suglasnici (prim-
jerice, biljeka, otci, opazka i sl.), na kraju prefiksa suglasnik se ne mijenja
(npr. bezkonaan, bezsmrtnost i sl., kao ni u latinskih prijedloga ispred ko-
rijena rijei, npr. absolutizam, abstrakcija), a ne ispadaju ni suglasnici u sku-
povima (primjerice, bolestnik, astnik i sl.). Imenice na -tvo zadravaju u
pismu osnovne glasove i (npr. botvo, drutvo), a dugi odraz jata (dvo-
slono ije) biljei se kao dvoglas ie (primjerice, diete, liek, lievo itd.), ukrat-
ko, potuju se sva naela i pravila pravopisa zagrebake filoloke kole.7 Ta
je injenica posebno zanimljiva imamo li na umu da je vlada Khuena He-
dervaryja jo 1892. godine donijela zakon po kojemu je za slubeni pravopis
6
Na mjestima gdje je kratica HE upotrebljavam ju za puni naziv Hrvatska enciklopedija, a
kraticu ELZ za Enciklopediju Leksikografskoga zavoda.
7
Sve znaajke korijenskoga pravopisa pogledati u: Cipra, Franjo, Klai, Adolf Bratoljub,
1992. Hrvatski korijenski pravopis, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb.
102
odreen fonetski pravopis Ivana Broza, na temelju fonolokih vukovskih na-

ela. Kao to e biti vidljivo i iz navedenih primjera, jezik prve Hrvatske
enciklopedije jezik je zagrebake filoloke kole to se oituje, meu osta-
lim, u padenim nastavcima za jedninu (primjerice, instrumental vrste i) i
mnoinu (primjerice, u genitivu ah, -ih), atributnoj ulozi glagolskih pridje-
va prologa i sadanjeg itd.8
Uz natuknice se u Hrvatskoj enciklopediji ne nalaze oznake vrste rijei
ni gramatike naznake (primjerice uputnice o posebnoj promjeni rijei), a
nema ni leksikografskih odrednica koje bi nas upuivale na podruje u ko-
jem pojedine rijei imaju pojedino znaenje, no takvih sastavnica unutar la-
naka nema niti Enciklopedija Leksikografskoga zavoda, pa se to Hrvatskoj
enciklopediji ne moe ni uzeti za nedostatak. S druge strane, ona ima bogate
leksikografske lanke, koji idu od nekoliko rijei do 12 stranica, koliko ima
najvei lanak, posveen Bugarskoj. Ukoliko neka rije ima vie znaenja,
svako od njih oznaeno je rednim brojem i zatim pojanjeno, a jasnoi uve-
like pomau i brojni primjeri, za oprimjerenje navodim pojanjenje uz natuk-
nicu elektrometeori: zovu se munjevni pojavi u uzduju kao to su: bliesak,
bljeskavica, grom, munjevne kruglje, vatra sv. Ilije, bura, omrk i vitljava te
sjeverna zora (Zoch II., 1996, 378).
Hrvatska enciklopedija ima mnotvo tuica i stranih rijei koje danas
vie nisu u upotrebi u hrvatskom knjievnom jeziku, ali su potencijalno vrlo
bitne za etimologiju te poredbeno jezikoslovlje. Dakako, prevladavaju lati-
nizmi i grecizmi (to se i redovito i navodi, npr. bibliotheka, gr., asisten-
cija, lat. itd), ali postoji i mnotvo germanizama, hungarizama, slavenizama i
turcizama (za primjer posljednjega, kao najegzotinijega, navodimo par
primjera: Bakal, tur., trgovac, koji prodaje najnudnije stvari za ive na
sitno, grajzler (Zoch I., 1996: 319); Gjemija, od turs. gemi, ladja,
Gjerdan, tur. gerdan, grlo, ogrlica od bisera, gjingjuha, zlatnih i srebr. no-
vaca itd. (Zoch II., 1996: 565). Ve je iz navedenih primjera vidljivo kako se
autori u pojanjavanju slue mnogim sinonimima (istoznanica i bliskozna-
nica), kako za objanjavanje stranih rijei, tako i domaih. Definiraju se i
brojni frazeoloki izrazi i sintagme, primjerice: brojevni sustav, akademiki
komad, aequatorialna visina, gotska liturgija i sl. Donosim jedan od brojnih
primjera pojmova koji su istodobno tuica i zastarjelica: Bibliomantija,
gr., je proricanje iz toga, kako se ili to se nadje na onoj strani, koja se
otvori kad uzmemo bibliju u ruke po stanovitom naputku (Zoch I., 1996:
429).
8
Sve gramatike posebnosti zagrebake filoloke kole pogledati u: Ham, Sanda, 1998. Jezik
zagrebake filoloke kole, Matica hrvatska, Osijek, str. 10.-102.
103
PRVA HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKO-

(1887.) GRAFSKOG ZAVODA (1955.)
Alma, selo na uu Drave u Dunav u ALJMA, selo u osjekom kotaru, na
Slavoniji, virovit. up. Ima dobrih vinograda, obali Dunava, nedaleko od ua Drave,
ob. ured, 935 st., 815 rkt. sa upnom crkvom NR Hrvatska, 1259 st. (1953); razvijeno
B. D. M. i 116 pravosl. U Ugarskoj i vinogradarstvo i ribarstvo. U blizini
Erdelju ima vie A. vorkovo brdo, poznato po vinogradi-
ma.
Assonancija, lat. nazvuk, polusrok, u ASONANCA (lat. ad na i sonare zvu-
pjesnitvu kad sudaraju samoglasnici u vie iti), prizvuk, suzvuk; pjesnika figura,
riei (v. onomatopoja) ili na kraju redaka u u kojoj se u vie razliitih rijei dva ili
stihu bez obzira na sudaranje suglasnika n. p. vie samoglasnika podudaraju: Zaigrae
junak, kruna. Rabi se u panj. portug. (u dobre konje poljem; nepotpun srok, u
romancah) i madj. literaturi esto mjesto kome se ne slau (rimuju) itavi slo-
sroka, kod nas dolazi esto u nar. pjesmah n. govi, ve samo posljednji vokali.
p. u narod. pjesmi "Bog nikomu duan ne
ostaje".
A i da znam ne bih ti kazala
I mene su braa milovala (srok)
I milost mi svaku donosila.
Kad to zau mlada Pavlovica
Ona ode konjma na livadu
Pa govori svome gospodaru (asson.)
Neki nai pjesnici nastojahu a. uvesti i u
umjetne pjesme (Bogovi, Trnski, Vraz,
Palmovi). Vidi Palm. razpravu o a. "Pjesme
A. Palm." 1883. U glasbi znai a. jednakost
glasbenih figura u jednoj glasbotvorini.
Babina greda, najvee selo u Brodskom Nema navedenih pojmova.
okruju sa 8800 it. Selo lei u nizini;
spomena je vriedan liep rast ena. Turci selo
unitili, a Sava potopila ga, samo ostala
jedina greda (uzvieno zemljite) suha uz
Beravu, koju posjede baba Keda, a kanje
ustupi i ostalim naseljenikom, odakle mjestu i
ime. 2. B. g., dolina u umi crnogorice,
nedaleko Tra u kotaru abarskom.
Brojka je znak za broj; brojke obih brojeva Ne razlikuje broj od brojke.
su slova lat. i grke male abecede; brojke
posebnih brojeva su dvovrstne, arapske i
latinske. Arapske b.: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, su
postale od toliko poteza, koliko obsiu u sebi
jedinica, a 0 (nitica) od kruga t. j. ni jedan
potez. U latinskih znai jedan prst I jedno,
dva prsta II dva, pet prsti ili pruena aka V
pet, dvie ake skupa X deset, C=centum, sto,
polovica od C, L petdeset, M=mille tisu.
Grci i stari Slaveni oznaivali su brojeve
slovi, kako sliede u alfabetu ili u azbuci.
104
Kako bih to transparentnije prikazao vrijednost prve Hrvatske enciklo-

pedije, usporedit u ju s nekoliko primjera iz prve hrvatske cjelovite enci-
klopedije, Enciklopedije Leksikografskog zavoda, koja je neizmjerno boga-
tija, kako opsegom, tako i brojnou autora i suradnika koji su radili na njoj.
U prvome primjeru (Alma/Aljma) uoava se da nema previe zna-
enjske ni sadrajne razlike u definiranju istoga pojma; nakon zemljopisnoga
smjetanja i navoenja stanovnitva, govori se o posebnosti danoga mjesta,
to je u ovome sluaju vinogradarstvo. ELZ navodi jo i ribarstvo, dok HE
ralanjuje stanovnitvo na katoliko i pravoslavno uz upuivanje na (ve
tada) poznatu aljmaku katoliku crkvu. Oba lanka zavravaju spominja-
njem moguih asocijacija.
Na primjeru assonancije/asonance vidimo da obje enciklopedije navode
izvorni jezik iz kojega pojam potjee, definiraju natuknicu i navode primjer.
Definicija HE bogatija je jer osim navedenoga donosi i konkretan isjeak
pjesme, grafiki istie asonancu i na taj nain mnogo bolje objanjava po-
jam. Osim toga, upuuje i na dodatnu literaturu, a daje i znaenje pojma u
drugome kontekstu.
Budui da trei primjer, Babinu gredu (pravopis izvornika), ELZ uope
ne biljei, a HE navodi ak dva pojanjenja, ne emo ga dodatno analizirati,
jedino istiemo zanimljivu onomastiku, koja je prisutna u brojnim natukni-
cama diljem enciklopedije.
Izostanak pojma iz posljednjega primjeru u ELZ uistinu je zapanjujui,
posebice imamo li na umu da je ona izala gotovo sedamdeset godina nakon
HE, a u pojedinim je primjerima oigledno da je upotrebljavala njezinu gra-
u kao uzor (ne donosimo usporednu analizu iz tehnikih razloga). Dodue,
definicija brojke donekle se daje naslutiti u ELZ pod natuknicom brojni
sistemi, ali poto slina natuknica brojni sustavi postoji i u HE, a pojam
brojke ELZ nigdje ne navodi, zakljuujemo da autori nisu razlikovali broj
od brojke.
U svakome sluaju, unato svojoj nedovrenosti i objektivnim nedostat-
cima, Hrvatska enciklopedija predstavlja neprocjenjiv spomenik hrvatskoj
leksikografiji i jeziku uope te i dalje eka na iscrpniju analizu, pruajui
bogat povijesni i jezikoslovni izvor.
Izvori
Zoch, Ivan; Mencin, Josip, 1996. Prva hrvatska enciklopedija, knjiga I. i II., Grad-
ska tiskara Osijek, Osijek (pretisak).
Skupina autora, 1955. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 1. (A-Castelnau),
Zagreb.
105
Literatura
Buri, Vesna, 1996. Sveobe znanje osjeke hrvatske enciklopedije 1886. 1890.
u: Prva hrvatska enciklopedija (Zoch, Ivan; Mencin, Josip), Gradska tiskara
Osijek, Osijek (pretisak), str. VI.-VIII.
Cipra, Franjo; Klai, Adolf Bratoljub, 1992. Hrvatski korijenski pravopis, Hrvatska
sveuilina naklada, Zagreb.
Gostl, Igor, 1999a: Lu hrvatskoj knjizi upaljena u Osijeku, u: Vjesnik, 18. svibnja
1999., str. 11.
Gostl, Igor, 1999b: Po uzoru na kulturne europske narode, u: Vjesnik, 19. svibnja
1999., str. 13.
Gostl, Igor, 1999c: Prvi hrvatski rjenik sveopega znanja, u: Vjesnik, 20. svibnja
1999., str. 17.
Ham, Sanda, 1998. Jezik zagrebake filoloke kole, Matica hrvatska, Osijek.
106
Vera Blaevi, Karlo Koba: O jeziku s Markom Samardijom
Vera Blaevi, Karlo Koba

O JEZIKU S MARKOM SAMARDIJOM
Marko Samardija jedan je od najpoznatijih su-

vremenih jezikoslovaca. Njegov svestrani i predani
znanstveni rad urodio je velikim brojem bibliograf-
skih jedinica, meu kojima su: deset knjiga i jedan
gimnazijski udbenik iz leksikologije, stotinjak
znanstvenih i strunih radova iz povijesti hrvatskoga
standardnoga jezika, hrvatske leksikologije i leksi-
kografije, o valentnosti hrvatskih glagola te o prouavateljima hrvatskoga je-
zika. Istaknuo se i u urednitvu, priredivi za izdavanje znatan broj pretisaka
i izbora iz djela hrvatskih filologa i jezikoslovaca druge polovice XIX. i XX.
stoljea.
Marko Samardija roen je 2. rujna 1947. godine u Voincima kod Vin-
kovaca u kojima je pohaao i osnovnu kolu. Srednju je kolu zavrio u Vin-
kovcima, nakon ega odlazi u Zagreb na Filozofski fakultet na studij Hrvat-
skoga jezika i knjievnosti i Filozofije te zapoinje svoje znanstveno djelo-
vanje na podruju hrvatskog jezika. 1977. godine obranio je magistarski rad
iz stilistike, a 1986. godine doktorsku disertaciju iz sintakse.
Promotrimo li dosadanji znanstveni rad Marka Samardije, nailazimo
na uistinu zavidan broj dunosti i priznanja. Svoj jezikoslovni rad zapoeo je
jo kao student objavljivanjem jezikoslovnih radova u studentskom jezinom
asopisu. Njegovu znanstvenom ostvarenju pripomoglo je i to to je 1973.
godine izabran za asistenta na Katedri za hrvatski knjievni jezik Filozof-
skog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. 1992. godine biva izabran za izvan-
rednoga profesora na toj katedri, a ujedno tom godinom zapoinje i njegovo
predsjedanje tom katedrom, koje se nastavilo sve do 2002. godine. Bitno je
istaknuti i njegovu organizacijsku ulogu i sudjelovanje na nizu strunih i
znanstvenih skupova i kongresa u Republici Hrvatskoj i izvan nje, a ne mo-
emo zanemariti ni injenicu da je bio voditelj radne skupine za izradu Na-
stavnog plana i programa iz hrvatskog jezika za gimnazije, etverogodinje i
trogodinje strukovne kole te za osnovnu kolu. Od bitnijih elnih dunosti
moemo jo istaknuti da je u razdoblju od 2000. do 2001. godine bio na
mjestu ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Posebno je po-
107
trebno naglasiti i njegov znanstveni rad na podruju slavistike. Naime, Mar-

ko Samardija lan je Meunarodne komisije za slavenske knjievne / stan-
dardne jezike od 1995. godine, a od 2003. godine i predsjednik Hrvatskog
slavistikog odbora. Danas Marko Samardija ima status redovitog sveuili-
nog profesora u trajnom zvanju na Katedri za hrvatski knjievni jezik Filo-
zofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1982. godine s obitelji ivi u Zapreiu.
to mislite o odnosu jezika i politike, kako je promjena vlasti povezana s

promjenom jezika i jezinih normi?
Ako se rije jezik u pitanju odnosi na standardni jezik, onda bi se moglo
navesti obilje primjera za izravno utjecanje politike na jezik. Uostalom, u
nae dane u hrvatskom se susjedstvu arko nastoji oko oblikovanja i afir-
macije dvaju novih slavenskih standardnih jezika. S kakvim uspjehom to
emo vidjeti. Ako su spomenuti primjeri, moda, netipini, ipak ostaje inje-
nica da politika iz raznih razloga esto zapinje za jezik, a iz nedavne vlastite
prolosti dobro se razaznaje da ti njezini razlozi ili poticaji najee nisu
plemenite nego pragmatine naravi. Otprilike: kad se ve ne moemo podi-
iti uspjesima npr. na gospodarskome polju, dobro doe i (samo)hvala o uk-
lanjanju kakva siunog nesporazumka u jeziku ili oko njega. Uostalom, da-
leko od toga da je to nekakav na specijalitet. Svaki je (standardni) jezik i
lingvistiki i sociolingvistiki fenomen, a ono socio eo ipso ukljuuje uvijek
i politiko.
Kako biste definirali jezinu politiku, tei li svaka vlast oblikovanju vlastite
jezine politike? (Je li to nuno loe? Koliko je vano da se ona ne stvara
daleko od oiju javnosti ili zakonima koji govornike ograniavaju i ka-
njavaju?)
Jezina je politika, zajedno s jezinim planiranjem, naziv koji se u so-
ciolingvistici pojavio prije etrdesetak godina, za to je zasluan Einar
Haugen (v. njegovo djelo Language conflict and language planning objav-
ljeno 1966.). Jezinu se politiku obino definira kao skup racionalnih i ug-
lavnom institucionalnih postupaka kojim neko drutvo utjee na jezine ob-
like javne komunikacije i na formiranje svijesti svojih sudionika o tim obli-
cima (Dubravko kiljan). Premda se i danas mnogi uasavaju nad upotrebom
takvih naziva u (socio)lingvistici, iz definicije je razvidno da je jezina poli-
tika kao oblik drutvene prakse postojala mnogo prije negoli je nastao naziv
za nju. Svrnimo pogled u hrvatsku prolost da bismo naveli bar tri primjera:
Jezina je politika kad hrvatski nunciji (zastupnici) god. 1790., opirui se
nagovijetenoj maarizaciji, brane latinski jezik kao hrvatsko municipalno
(steeno) pravo. Jezina je politika kad Hrvatski sabor u dva navrata, u listo-
padu 1847. i u ljeto 1848., proglaava hrvatski jezik diplomatikim (slube-
nim) jezikom u Trojednici. Jezina je politika i kad se u Hrvatsko-ugarskoj
nagodbi god. 1868. ak pet lanaka (od 72) posveuje slubenoj uporabi hr-
108
vatskoga (to, usput, nije sprijeilo niz hrvatsko-maarskih politikih sporo-

va s jezikom u pozadini). Za jezinu je politiku, i za jezino zakonodavstvo
uope, vano da se ne oblikuje daleko od javnosti, na tajnim sastancima u
centralnim i nalik im komitetima, kao to je u nas bilo ne tako davno, nego
da se artikulira javno, u demokratskoj proceduri, kao to je to u zemljama
koje u tome imaju dugu tradiciju (poput Francuske, na primjer). Teite joj,
takoer, ne bi trebalo biti na kaznama, iako one prate provedbu veine za-
kona, nego u poticanju mjera za zatitu jezika i razvijanju svijesti o koristi
takvih nastojanja. Jer, iz injenice da je vano sporazumjeti se nikako ne sli-
jedi da je manje vano kako je ureen znakovni sustav kojim se sporazu-
mijevamo.
Koliko je vana dravna razina u rjeavanju odreenih jezinih i pravo-

pisnih pitanja? (to mislite o formiranju Vijea za normiranje hrvatskoga
standardnog jezika?)
Kad je posrijedi hrvatska jezina zajednica i njezin standardni jezik, sve
mjere jezine politike morale bi se donositi na razini Republike Hrvatske kao
nacionalne drave hrvatskoga naroda, a obvezivati sve pripadnice i pripad-
nike hrvatske jezine (i etnike) zajednice neovisno o tome gdje ive i koji
im je materinski idiom upravo onako kako se npr. svi govornici maar-
skoga slue maarskim standardnim jezikom ivjeli u Republici Maarskoj
ili izvan nje (u Slovakoj ili Rumunjskoj, u Gradiu ili Vojvodini, u Las-
lovu ili Bilju).
Kako usuglasiti Vijee, koliko je u tome vana podrka Ministarstva zna-

nosti, obrazovanja i porta te javnosti?
Za politiku Vijee za normiranje hrvatskoga standardnog jezika vrlo je
elegantno i bezbolno rjeenje: da kroatistima i uope jezikoslovcima da ras-
pravljaju i donose zakljuke, ali zadri pravo donoenja odluka. A za od-
luke se u pravilu bira politici pogodan trenutak: obino je to ona godina kad
nisu izbori za Sabor, ili ona godina kad se ne bira predsjednika Republike, ili
ona godina kad nisu lokalni izbori, ili ona godina Za struku to nije neki
osobiti pomak jer nisam zapazio da je radom Vijea uklonjen ili prevladan
ijedan krupniji koncepcijski nesporazum u podruju hrvatskoga standardnog
jezika i njegova pravopisa. Svojedobno sam bio lan nekoliko slinih, tako-
er ambiciozno zasnovanih povjerenstava u kojima sam, siguran sam, us-
pjeno dangubio, kao to sam ve jednom izjavio. Ali, posve je mogue da s
aktualnim Vijeem doivimo i kakvo stvarno ugodno iznenaenje.
Smatrate li hrvatski jezik prenormiranim? Provodi li se odreeno nasilje

nad jezikom dok, istovremeno, govorna praksa svjedoi o suprotnom
(ponajprije sredstva javnog oglaavanja)?
109
Tezu o navodnoj prenormiranosti hrvatskoga jezika ustrajno promiu i

podgrijavaju uglavnom oni koji iz razliitih razloga nisu u potpunosti ovla-
dali jezikom kojim piu (i od toga ive) pa misle da e taj nedostatak us-
pjeno otkloniti gromkim zagovaranjem, pazi sad!, demokratizacije hrvat-
skoga i afirmacijom tzv. spontanoga govora. Pritom se, vjerojatno ne slu-
ajno, zaboravlja da se svakim standardnim jezikom, pa i vlastitim, uspjeno
ovladava samo na jedan staromodan i naporan nain: uenjem. Ako je igdje
korisno spomenuti pounu narodnu izreku da bez muke nema nauke, onda je
to ba ovdje. Kad se pak pokae da neko od u hrvatskome kodificiranih
rjeenja u praksi ne funkcionira, treba ga dogovorno zamijeniti prihvatlji-
vijim. Desetljeima je veza prijedloga za i infinitiva proglaavana inojezi-
nim utjecajem i pogrenom, a dananji govornici hrvatskoga (neki, dodue, i
preesto) upotrebljavaju je kao da je oduvijek bila pravilna.
Kako globalizacija utjee na hrvatski jezik? (to za hrvatski jezik znai

ulazak Hrvatske u Europsku uniju? to mislite o sveprisutnosti tuica,
posebno anglizama, u dananje vrijeme?)
Globalizacija je, prepriavam definiciju iz jednoga suvremenog leksi-
kona, inicijalno gospodarski proces koji uzrokuje djelovanje svjetskog su-
stava i, s tim u vezi, uspostavu gospodarske, politike, kulturne i informati-
ke povezanosti na globalnoj razini. Taj se proces razmahao s padom komu-
nizma potkraj osamdesetih godina XX. stoljea. Utjecaj se globalizacije (ko-
ja je jo 1996. bila jedna od rijei godine u njemakome jeziku) u podruju
jezika najjasnije oituje u poticanju jezinog imperijalizma s (amerikim)
engleskim kao jedinim tzv. svjetskim jezikom ijem su vrlo snanu utjecaju
izravno izloeni mnogi (svi) suvremeni standardni jezici. Budui da tom
utjecaju engleskoga pogoduju mnogi imbenici, od politikih i gospodarskih
do snanoga razvoja sredstava javnoga priopavanja, s anglizmima na kraj
teko izlaze i jezici s puno bolje organiziranim obrambenim sustavom od
(zapravo nepostojeega) hrvatskoga zbog ega je nae dosadanje hrvanje s
anglizmima i, uope, s utjecajem engleskoga uglavnom neuspjeno. Upravo
taj na neuspjean boj s anglizmima pokazuje da vijea, povjerenstva, odbori
i komisije nisu pravi put u osjetljivu poslu koji se zove normiranje hr-
vatskoga jezika, jer je i kultiviranje oblik normiranja.
O tome pak to e hrvatskomu uskoro priskrbiti Europska unija, danas
jo moemo samo nagaati. Ako je suditi po tzv. malim jezicima zemalja
koje su ve u Uniji (mislim ponajprije na baltike jezike i malteki, a od sla-
venskih na dva junoslavenska: na bugarski i hrvatskomu susjedni sloven-
ski), izazovi nikako nisu maleni, a uspjesi su vrlo neizvjesni. Tko, na pri-
mjer, moe danas rei, ili bar pretpostaviti, kakav e trag u hrvatskome
ostaviti injenica da e u EU biti tek jedan od jezika na koji e se samo
prevoditi (s engleskoga, francuskog ili nekoga treeg jezika, svejedno)?!
110
lan ste Meunarodne komisije za slavenske knjievne / standardne jezike.

Moete li rei kako se ostali slavenski jezici nose s tuicama?
Najkrae reeno: razliito. Ostavimo li postrani one slavenske jezike
koji se nalaze u oitu jezinome pomaku (oba luikosrpska, kaupski) ili se
jo bore za normalan status slubenoga jezika (bjeloruski), moemo rei da
po odnosu prema posuenicama postoje etiri skupine slavenskih jezika: 1.
jezici s dobro organiziranom zatitom (npr. slovenski), 2. jezici s jezinim
zakonima (slovaki, poljski), 3. jezici koji se s posuenicama bore s promje-
njivim uspjehom (npr. eki, bugarski, hrvatski) i 4. jezici za koje se ini da
su odustali (npr. makedonski). Premda nije Bog zna kakva utjeha sluati i
znati da se i drugi suoavaju s istim problemima poput nas, ipak je korisno
poznavati iskustva drugih jezinih zajednica kako s njihove pounosti, tako i
zbog toga jer nam mogu pritedjeti podosta truda u planiranju naih nasto-
janja.
Kako komentirate posezanje jezikoslovaca za zastarjelicama, oivljenicama

i novotvorenicama u dananje vrijeme? Kada je to opravdano?
Pasivni je leksik hrvatskoga jezika jedan od triju dijelova njegova leksi-
kog podsustava, i to njegov najvei i najbogatiji dio. On je poklad, riznica
leksikoga bogatstva hrvatske jezine zajednice. Posezati za tim blagom po-
sve je legitiman postupak, samo to onaj koji posee za arhaizmima, zastar-
jelicama ili knjikim leksemima (bio on pjesnik, jezikoslovac ili novinar)
mora imati na umu nerijetko vrlo jaku stilsku obiljeenost tako odabrane
rijei (odabranih rijei) zbog ega je ona distribucijski hendikepirana jer se
moe uklopiti u znatno manji broj konteksta. Oivljenice nisu u pasivni lek-
sik prele prirodnim zastarijevanjem, nego izvanjezinom (politikom) prisi-
lom u vrijeme kad su smetale jezinomu jedinstvu i dobro je to ih se bar dio
od devedesetih godina vratio u aktivni leksik. Konano, novotvorenice su
jedan od naina obogaivanja leksika u svakome jeziku, samo to je kod nas,
od vukovaca, naovamo stvarana negativna predodba o njima. Pa se slabije
upuenu moglo esto initi kako Hrvati, usukani kakvi ve jesu, desetljeima
i stoljeima ne rade nita drugo nego samo kuju rijei. Taman posla!
to mislite o mogunosti uvoenja nastave hrvatskoga jezika na sve

fakultete svih sveuilita u Republici Hrvatskoj? Smatrate li da je dobro
poznavanje hrvatskoga jezika obvezan atribut akademskog graanina?
Dogodi li se uistinu da hrvatski bude uveden na sve fakultete, bit e to
najrjeitije priznanje da neto nije u redu s poukom hrvatskoga u osnovnoj i
srednjoj koli! Jer da je ta pouka (nastava) u redu, valjda bi mladi ljudi na
studij stizali opismenjeni, jedino to bi im vjerojatno trebalo neto pouke o
nazivlju struke koju su odluili studirati. Ili moda netko od suvremenika
111
misli da e prisilnim uenjem hrvatskoga na fakultetima, a zapravo kanja-

vanjem studentica i studenata za eventualne neije tue propuste, moi jed-
nom s ponosom rei kako je tako pomagao hrvatskomu? Hvala na takvoj
pomoi! Usput, ve smo jednom imali pokuaj da se hrvatski (u funkciji
struke) uvede na fakultete i znamo kako je sve nakon dvije-tri godine slavno
propalo. emu ustrajavati na uenju na vlastitim pogrekama?
Napisali ste nekoliko knjiga o jezinoj situaciji u NDH. I posljednja je

knjiga Hrvatski jezik, pravopis i jezina politika u NDH iz 2008. godine
posveena tom osjetljivom razdoblju za hrvatski jezik. Moete li rei neto
vie o nastanku istih?
Knjiga Hrvatski jezik, pravopis i jezina politika u Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj koju je prole godine objavila Hrvatska sveuilina naklada iz
Zagreba s jedne je strane nastavak dviju knjiga koje sam o istoj problematici
u istome razdoblju objavio u poetku devedesetih godina, a s druge je strane
zakljuak istraivanja zapoetih jo potkraj osamdesetih godina prologa
stoljea. O tom se relativno kratkom, a vanom odsjeku povijesti hrvat-
skoga jezika i njegova pravopisa desetljeima znalo vrlo malo, govorilo ne-
voljko, a neistine se proizvodile i iznosile u naramcima (podsjeam samo na
ismijavanje navodnoga pretjeranog kovanja novih rijei to je oprimjerivano
nadriduhovitim kovanicama kao to su okovratni dopupnjak, glasnomrdni
slikomig ili okopasni pantalodrac!). Kako sam svoja istraivanja zapoeo
na izmaku bive drave, a nastavio u vrijeme Domovinskoga rata kad je Na-
cionalna i sveuilina knjinica bila na nekoliko mjesta, a dio meni bitne
grae iz sigurnosnih razloga nedostupan, u mojim prvim knjigama nedostaje
dosta toga vanog za to sam znao da postoji, ali do njega nisam mogao. Kad
se stanje promijenilo, a NSK uselila u novu zgradu i objedinila svoje fon-
dove, nastavio sam istraivanje i priredio knjigu o kojoj me pitate. Knjiga
ima pet dijelova: 1. opsenu uvodnu studiju, 2. opsean izbor iz propisa ono-
dobnoga jezinog zakonodavstva, 3. reprezentativan izbor od pedesetak tada
objavljenih kroatistikih lanaka, 4. tri pretiska (meu njima i broure Za
pravilnost i istou hrvatskog jezika objavljene u poetku 1945. kad su
partizanski oslobodioci bili nadomak Osijeku!) i 5. sve (slubene) jezine
savjete Hrvatskoga dravnog ureda za jezik (koji je 1942. preimenovan u
Ured za hrvatski jezik). Kako sam 2001. u Stoljeima hrvatske knjievnosti
portretirao glavninu hrvatskih vukovaca (Franjo Ivekovi, Ivan Broz, Tomo
Mareti, Vatroslav Roi, Milan Reetar, Dragutin Borani) i njihovu djelat-
nost od osamdesetih godina XIX. stoljea do god. 1918. (prekoraivi tu gra-
nicu iz razumljivih razloga), preostalo je prikazati jo hrvatsko jezino stanje
izmeu 1. prosinca 1918. i 9. travnja 1941. Nadam se (Boe, daj zdravlja!)
da e se uskoro pojaviti i ta knjiga. Ali, prvo treba skoiti, a hop e se ve
nekako rei. Ili: o tom po tom.
112
Postoji li neki jezikoslovac iz hrvatske jezine povijesti koji Vam je uzor u

znanstvenom radu?
Nema odgovora jer ne bi odgovor bio i neoekivan i predug!
Sudjelovali ste na znanstvenom skupu okaka ri u Vinkovcima na ko-

jemu Vam je uruena Nagrada za znanstveni doprinos hrvatskomu jezi-
koslovlju. Priznajemo da nas to, kao osjeke studente, raduje! Roeni ste
Slavonac, u Slavoniji ste i odrasli, koliko je to utjecalo na Va daljnji ivot
i rad?
Drago mi je to moje sudjelovanje na okakoj rii, ukljuujui i podr-
ku tomu projektu s jasnom zaviajnom orijentacijom, ne prolazi nezapaeno,
kao to bi mi bilo drago da se slino dogodi i sa zauzetou oko Dana Julija
Beneia koji e se ove godine odrati deveti put oko blagdana sv. Ivana Ka-
pistranskoga, zatitnika Iloka. Premda nisam dijalektolog, ipak neto truda
ulaem u ouvanje i prouavanje (ili: u ouvanje prouavanjem) hrvatskih
nestandardnih idioma koji naoigledce nestaju ne samo u mome slavonskom
zaviaju nego na cijelome hrvatskom jezinom prostoru. Hoe li im, i ko-
liko, pomoi to to najugroenije mjesne govore i grupe govora Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske u novije vrijeme zatiuje kao nematerijalno
kulturno dobro, teko je rei. Svakako drim da sam viestruko (nacionalno,
struno, ljudski, zaviajno) obvezatan pomoi svugdje gdje ocijenim da je
moja struna pomo potrebna i(li) dobrodola.
113
114
Sanja Juki, prof.

SA STILOM O STILU
Radovi koji slijede razliite su inaice lingvostilistikoga pristupa pjes-

nikomu tekstu. Predloci pripadaju korpusu intermedijalnih tekstova, od-
nosno tekstova intermedijalne, posebice vizualne osjetljivosti. S obzirom na
takav poetiki profil analiziranih pjesama, svaki od studentskih radova, u ok-
viru lingvostilistike ralambe, aktivira i komparativnostilistiko istraiva-
nje orijentirano na usporeivanje raznomedijskih estetikih sustava.
Studentski tekstovi koji su pred vama pravi su pokazatelj domiljatosti,
pronicljivosti, lucidnosti, matovitosti, ali i ozbiljnih znanstvenoanalitikih
inovativnih rjeenja koja pokazuju kako znanstvenospisateljsko neiskustvo
ne mora biti nipoto ograniavajue ve i te kako motivirajue za zaintere-
sirane istraivae knjievnoga teksta.
Radovi Marine Tomi, Angeline Bijeli, Ane Vukojevi, Dinka Pet-
rievca i Davora Ivankovca nastali su kao seminarske analize u okviru ko-
legija Stilistika te ih se ukratko predstavlja.
Marina Tomi, kroz analizu etiriju tekstualnih struktura, otkriva i kla-
sificira lingvostileme u pjesnikome tekstu Tee Giki Tako pjeva Dunja.
Iznimno je inventivan dio rada onaj koji se bavi analizom tematsko-stilske
razine, gdje Marina pokazuje poetsku umjenost obrazlaganja semantostilis-
tikih i sintaktostilistikih zapaanja, kao i njihovih drugokodnih implika-
cija.
Angelina Bijeli, kroz lingvostilistiku analitiku prizmu, istrauje se-
mantiku vizualne i verbalne razine pjesme Zvonimira Mrkonjia Sav u ud-
nji brida. Kako je rije o obrnutoj zrcalnoj slici teksta, Angelina supostavlja
i ispreplie dva analitika pristupa onaj koji tekst iitava takav kakav jest
kao primarno vizualni znak i onaj koji se bavi njegovom ispravljenom
verzijom te ga motri kao verbalni znak. Posebnu pozornost posveuje instan-
ciji subjekta koju tumai psihoanalitikom interpretacijom fenomena zrcala i
zrcaljenja.
Rad Ane Vukojevi primjenjuje sva etiri lingvostilistika pristupa tek-
stu Krune Quiena Glas x ili poremeaj sluha, koji otkrivaju stilistike pojai-
vae te ih tumae s obzirom na stanje u postmodernistikoj izvantekstualnoj
115
zbilji i s obzirom na poetiki kontekst u kojemu je pisao Kruno Quien, a pre-

ma Mrkonjievoj kategorizaciji poetskih iskustava.
Analitiki pristup Dinka Petrievca u fokus stavlja formu i stil teksta
Oda Zvonimira Mrkonjia kao strukture najindikativnije za stilistiko, od-
nosno knjievnoteorijsko tumaenje. U okviru tih tekstualnih struktura rad
detaljno istrauje grafostilistike, fonostilistike i sintaktostilistike postup-
ke, njihovu meuuvjetovanost i tekstnu funkciju. Na temelju izvedenih zak-
ljuaka, kao i na temelju semantikoga raskola na liniji naslov tekst, Dinko
dolazi i do vrijednih kontekstualnih poetolokih spoznaja.
I Davor Ivankovac veliku pozornost posveuje odnosu grafostrukture i
fonostrukture teksta Pastel Bore Pavlovia, s tim to njegovo istraivanje ne
ide, kao Dinkovo, u smjeru razotkrivanja dijakronijskih poetikih promjena.
Davorovo analitiko pretraivanje zanima se, s jedne strane, za semantiku
naslova te za grafostilistika i fonostilistika rjeenja da bi se protumaio li-
kovni uinak to ga ti potezi imaju u tekstu, a s druge pronalazi sintakto-
stileme i semantostileme koji razotkrivaju intertekstualni odnos Pavlovieve
pjesme s pjesmama Tina Ujevia.
116
Marina Tomi: Stilistika analiza pjesme Tee Giki Tako pjeva Dunja
Marina Tomi
STILISTIKA ANALIZA PJESME TEE GIKI
TAKO PJEVA DUNJA
Uvod
Stilistikom analizom pjesme suvremene osjeke autorice Tee Giki1 in-

termedijalno e se, ali i lingvostilistiki, pristupiti ralambi pojedinih tek-
stualnih struktura u pjesmi, odnosno njihovu pobliem tumaenju. Pritom e
se upotrebljavati intermedijalni pristup Gorana Rema tekstu pjesme, odnosno
vidjet e se na koji je nain kd glazbe pronaao svoj odjek u pjesmi Tako
pjeva Dunja. Da bi se strukture forma, tema, stil i subjekt pravovaljano pre-
poznale i analizirale, u radu e biti primijenjene i lingvostilistike teorije,
prvenstveno one Krunoslava Pranjia i Branka Vuletia. U pojedinim e di-
jelovima rada od prijeke vanosti biti promiljanja Josipa Uarevia, izlo-
ena u knjizi Kompozicija lirske pjesme.
Stilistika analiza pjesme
Tako pjeva Tea

U pogovoru njezine druge zbirke pjesama Zadihana tiinom Goran
Rem pie: Stihovi koje pie Tea Giki lepravo nas zahvaaju ritmom
poznatoga i u tome je njihova neobinost srebrom proirivaju suhe tragove
svakodnevice.2 Teinu pjesmu Tako pjeva Dunja, koju e analizirati ovaj
seminarski rad, prenosim u cijelosti:
1
Tea Giki roena je 30. kolovoza 1958. u Karlovcu. Nakon izbora pjesama u osjekoj Knji-
evnoj reviji, u slavonskoj nakladi Privlaica 1993. izlazi joj autorski prvijenac Bez pucnja u
Vinkovcima. Po zavretku gimnazije iz Karlovca odlazi u Zagreb, gdje diplomira 1980. na
Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Uskoro doseljava u Osijek i zapoljava se kao
magistra farmacije u Ljekarni Osijek. Bavi se i slikarstvom. 2000. godine dobila je nagradu u
Drenovcima. Objavila je zbirke pjesama: Bez pucnja, Vinkovci, 1993., Zadihana tiinom,
Zagreb, 1995., Melankolija obilja, Zagreb, 1996., enja za snom i zaboravom, Osijek, 1998.,
Knjiga dobrih namjera, Zagreb, 2003., Trikovi ptica selica, Osijek, 2006.
2
Goran Rem, u knjizi Giki, Tea, 1995. Zadihana tiinom, Meandar, Zagreb.
117
TAKO PJEVA DUNJA
Glas pjeva tunim sopranom

pravu i istinsku mirnou bola,
tajno sredite enine utrobe
iz koje hlape destilati naputenosti,
uzdasi iznevjerenog zajednitva
u polaganom taktu plaa
i prizivanje smrti koju ne treba zanemariti
kad taj impuls doe.
I glasnice se napreu u sluljive poruke
pod stiskom koji ne poputa
kada se jednom doepa njenog vrata,
odve istroena, odve iscrpljena venjenjem,
izvedbom se bravura othrvava ruilakom vjetru
i tvorbom teksta na pjevnom tonu
uzdigne do omekalog vriska
do krajnje uzvienosti zvuka
i iznenada dosegne tu oktavu milosti.
tu slobodu.
Taj tjelesni osjeaj kako pjeva netko drugi.3
O funkciji naslova pjesme

Sagledavi odnos naslova i teksta pjesme, namee se zakljuak kako je
naslov progresivan (prospektivan) u odnosu na tekst, odnosno kako oblikuje
semantiku jezgru iz koje e se u nastavku razviti cjelina lirskoga bia ()
pa upuuje na odreeni razvoj lirske dogaajnosti4. Naslovom Tako pjeva
Dunja naznaena indikacija uvodi u pjesmu Dunju, to, nakon itanja pjesme
i osvjetavanja koda glazbe, oznaava asocijaciju na istaknutu i meuna-
rodno priznatu vokalnu umjetnicu Dunju Vejzovi5. Stoga je zakljuiti da je
naslov progresivan te da funkcionira kao ime teksta, odnosno upuuje na od-
nos teksta prema neemu u izvantekstualnoj stvarnosti, tonije prema audi-
tivnom mediju glazbe i spomenutoj vokalnoj umjetnici. Kako G. Rem navo-
di, esto e se u poeziji ispisivanoj od poetka osamdesetih do kraja osam-
desetih pojavljivati takve polilogijske osobe, nazone imenima, nadimci-
3
Pjesma je preuzeta iz: Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta, drugi dio, Meandar, Zagreb,
str. 337; i svi citati stihova oslanjaju se na isti izvor.
4
Uarevi, Josip, 1991. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti
Filozofskog fakulteta, Zagreb, str. 53.
5
Dunja Vejzovi svjetski je poznata vokalna umjetnica, roena 20. listopada 1943. u Zagrebu.
Vie o toj uglednoj umjetnici na internetskoj stranici http://www.porin.info/zivotne/dunja-
vejzovic.html.
118
ma.6 Takva e praksa pratiti i poeziju u devedesetima.

U samome naslovu pokazna zamjenica tako oznaava drugi stupanj
deikse7, u tekstu ono to je ve spomenuto, to u ovom sluaju odmah aso-
cira na poloaj subjekta teksta (lirskoga Nad-Ja), odnosno na to da je pje-
vanje Dunje ono to se ulo, uje, odnosno ono s im se konkretan kd pjes-
me ve ranije susreo8 i iz kojega se kontakta izgradio.
Forma
Forma je kao tekstualna struktura najblia oznaavanju koda, stoga se
pjesniki izumi najsloenije upuuju upravo tamo.9 Semantika naslova mo-
gue je ekvivalentna semantici grafike teksta Tako pjeva Dunja. Za grafiki
izgled pjesme mogli bismo uvjetno rei da oponaa pjevanje Dunje, odnosno
nejednaka duina stihova mogla bi oznaavati vokalnu izvedbu pjevaice
(koja, dakle, ne pjeva konstantno, nego se tek povremeno kraim i nejednako
vremenski zastupljenim dionicama svoje glasovne izvedbe pridruuje glaz-
benoj pratnji).
Pjesma se sastoji od jedne strofe, a njezini nejednako dugi stihovi nisu
vezani rimom, dakle, slobodni su. Na grafostilematskoj razini uoava se upo-
treba interpunkcijskih znakova u skladu s pravopisnom normom, osim u jed-
nom sluaju, u pretposljednjem stihu (o znaenju toga grafostilematskoga
postupka pisat e se neto kasnije). Ipak, uoava se i izostanak zareza na
mjestima gdje bi on mogao, ak i trebao stajati, to je u kontrastu s pravilnim
nainima njegove uporabe. Zakljuak je da se uporaba grafostilema svakako
ne dogaa sluajno niti bez posljedice, odnosno da je navedeni izostanak,
primjerice zareza, stilistiki instrument, jer se upravo takvo, ulanano, brzo
hodanje kroz pojedine dijelove pjesme povezuje s kodom glazbe, melodijom
koja ponekad usporava, a ponekad uistinu tri kroz rijei, note.
Upotreba je veznika kao poveznika reenica u jednu nezavisno sloenu
cjelinu takoer nezanemariva injenica koju se isto moe povezati s opona-
anjem melodije, ritmom. Jednako tako, veznik i na poetku reenice navodi
na ideju vezanosti, ulanavanja radnje, stihovane glazbenosti, kronologije
nota, ali i dogaaja pjesme.
6
Rem, 2003: 55.
7
Deiksa kao vid konstruiranja znaenja podrazumijeva koritenje odreenih elemenata smje-
tenosti subjekta da bi se opisao relevantni dio prizora. Deiktiki jezini elementi, poput
osobnih i pokaznih zamjenica te oznake glagolskih vremena, mogu se definirati iskljuivo u
odnosu na govorni in, odnosno mjesto i vrijeme govorenja (Geld, 2006: 203).
8
() intermedijalni se kontakt dogaa izvan, odnosno, prije teksta. Susreu se kodovi, a ne
tekst s drugim kodom ili tekstovi meusobno. () Uvijek nazoni subjekt teksta, koji nije
nuno reprezentiran ili podran u tekstu bilo kojim gramatikim sredstvom, ona je instancija
koja je smjetena upravo u tom prostoru kodnih igara (Rem, 2003: 51-52).
9
Rem, 2003: 55.
119
Promatranje samoglasnika i kao fonostilema nije neopravdano. Naime,

svijetao glas i visoke je frekvencije10 (broj titraja zvunoga vala u sekundi) te
je poznat kao najvii od svih samoglasnika. Kada se u obzir uzme interme-
dijalna poveznica glazbe i poezije, visina soprana, odnosno oponaanje glasa
Dunje Vejzovi koje se kao lajtmotiv pronosi pjesmom, zakljuiti je da mje-
sta gomilanja glasa i imaju svoju i te kako opravdanu funkciju:
() i prizivanje smrti koju ne treba zanemariti ()

i iznenada dosegne tu oktavu milosti.11
Na sintaktostilematskoj razini uoavamo opkoraenje kao sintaktostilem

proveden kroz cijelu pjesmu. Dakle, u prostoru cijeloga teksta sintaktika se
cjelina ne podudara s versifikacijskom i to bitno mijenja ritmiki ustroj
iskaza. Opkoraenje se ponekad opisuje i kao nametanje govorne intonacije
stihu: a nametanje govorne intonacije stihu esto je u funkciji isticanja dijela
iskaza koji je prebaen u sljedei stih, jer se taj dio nalazi iza pauze, koja
oznaava zavretak versifikacijske cjeline stiha, i iza uzlazne intonacije,
koja pokazuje da sintaktika jedinica ne zavrava zavretkom stiha.12 Upra-
vo takvo ritmiko doziranje uoava se i u promatranoj pjesmi, a dodatno je
naglaeno zbog intermedijalno upletenoga koda glazbe u ispisivanje (ispje-
vavanje), a onda i u tumaenje stihova. Pojedini elementi stiha organiziraju
se u ritmu svaki put na nov nain: tek u kontekstu itave pjesme dobivaju (ili
ne dobivaju) ritmiki smisao.13 U pjesmi je takva organizacija i vie nego
uoljiva te u potpunosti pridonosi melodioznosti itave strukture (sintaktike
i semantike) pjesme.
Tema i stil
Tema promatrane pjesme najavljena je ve samim naslovom Tako pjeva
Dunja. Ime teksta naslov tako nosi i tu funkciju te se itatelju samim na-
slovom sugerira na to treba obratiti pozornost, odnosno u kojem e se smje-
ru kretati pjesnika zbilja. Uarevi tvrdi, a to je u potpunosti primjenjivo
na Gikikinu pjesmu, da je za razvoj lirske teme tipina trodijelna gradba: u
prvome dijelu daje se tema, u drugome se ona razvija pomou bonih motiva
(to je sluaj, a kako e se u daljnjem razmatranju vidjeti, u pjesmi Tako
pjeva Dunja) ili se naglaava pomou suprotnosti, a trei dio donosi neto
kao emocionalni zakljuak.14
10
()glasovna mu je optimala, to jest ono frekvencijsko podruje gdje su mu glasovne
znaajke najrazbirljivije, do 6400 Hz () (Pranji, 1983: 258).
11
Vidi
12
Vuleti, 2006: 32.
13
Petrovi, 1983: 419-420.
14
Uarevi, 1991: 21.
120
Pri prouavanju tematskoga ureenja vano je imati na umu, s jedne

strane, optereenje koliinu stihova, pojmova ili slika to razvijaju danu
temu, a s druge forme razvijanja.15 Tema kao tekstualna struktura sastoji
se od svojih podstruktura motiva (bilo da se radi o motivima slike, misli ili
stanja, samostalne pojavnosti ili o kombiniranim motivima). Ve u prvome
stihu vidimo da glas pjeva, a u pjesmi se slau motivi slike i stanja koji
govore to glas pjeva objekt je pjevanja motiv bola, sredita enske utrobe.
Time se nekako i zakljuuje prvi dio pjesme (sintaktiki zaokruen tokom
na kraju stiha kad taj impuls doe). To bi bili primarni motivi ovoga dijela
pjesme koji se cikliki nadovezuju na prvi dio poetnoga stiha teksta. enina
utroba, njezino tajno sredite, dodatno se semantizira sljedeim stihovima
(motivima slika, ali i stanja):
iz koje hlape destilati naputenosti,

uzdasi iznevjerenog zajednitva
u polaganom taktu plaa
i prizivanje smrti koju ne treba zanemariti
kad taj impuls doe.16
Te, neto manje istaknute, motive karakterizira izmijeanost kodnih

oznaitelja glazbe i poezije: pjevaica e pjevati uz uzdahe, taktove, impulse
glazbe. Ti se glazbeni motivi mijeaju s motivima opisivanja slika sadraja
tajnoga sredita enine utrobe, onoga to se opjevava, a to hlapi (treba
uoiti prostorno sve blie pristupanje sreditu objekta pjevanja, postupak
njegova semantikoga izotravanja): destilatima naputenosti, uzdasima iz-
nevjerenoga zajednitva, prizivanju smrti.
I nadalje su u pjesmi motivi slika i stanja kojima se referira na kd
glazbe: glasnice koje se napreu, bravura koja se izvedbom othrvava vjetru.
U prvom je planu posljedica koja nastaje, nova stanja koja se javljaju, slijed
glazbe, stihova. Tekst je cjelina koja, s jedne strane, podrazumijeva rala-
njenost na pojedine segmente (komponente, suptekstove), a s druge nji-
hovu dinamiko-razvojnu povezanost.17 S tim u skladu moe se pratiti linija
segmenata: glas pjevanje glasnice naprezanje bravura oktava milo-
sti sloboda. I ne sluajno: vremenski, kronoloki, ak i znaenjski, moe se
ulanati najsnanije motive u navedeni slijed. Tema koja se tako namee jest
dana upravo samim naslovom: promatranje glasa koji pjeva. Naina pjeva-
nja. Tema jest pjevanje. Uinak. On se i navodi u posljednjemu stihu:
15
Uarevi, 1991: 24.
16
Vidi
17
Uarevi, 1991: 33.
18
vidi
121
Kravar navodi da se prikazivaka funkcija lirske pjesme oituje upravo

u iznoenju teme onoga o emu je u pjesmi rije, a koja je rezultat leksi-
koga kontigviteta i sintaktike artikulacije.19 On tumai da je prikazivaka
funkcija lirske pjesme osobita i po nainu na koji uokviruje svoj predmet i
izgrauje svoju temu, te tvrdi kako se vjetina uokvirivanja lirske teme sa-
stoji uglavnom u uvoenju diskontinuiteta izmeu znakovnih jedinica upotri-
jebljenih u sredinjem dijelu pjesme i onih s njezina poetka i zavretka.20
Jedinice s poetka lirske pjesme razlikuju se od sredinjih obino po
opoziciji apstraktno konkretno ili cjelina dijelovi. Upravo se tako i u
Gikikinoj pjesmi poetak izdvaja kao nagovjetaj onoga to slijedi, odnosno
nastavak pjesme konkretizira problem iznesen na samome poetku: glas koji
pjeva, tuni sopran, dobiva iru semantiku poziciju kako se redaju stihovi
pjesme, a s obzirom na semantiku cjelinu kojoj pripada i koja se osvjetava.
Slino se tomu lirska pjesma uokviruje i na svome zavretku. Diskon-
tinuitet na liniji odnosa sredina zavretak zasniva se na opozicijama tipa
staro novo, oekivano neoekivano. U skladu s upravo napisanim, pje-
sma i zavrava: niu se motivi koji uokviruju temu, donose se nove slike i
pjesma se znaenjski popunjava sve do svojevrsnoga vrhunca (kao i u sklad-
bi), da bi kraj bio upravo tzv. oktava milosti, gotovo katarzino zrcalno pro-
matranje proizvedene vokalnosti i, na neki nain, odmicanje od slike od koje
se krenulo. Na semantostilistikoj razini semantostilem tuan (epitet21) do-
dan je imenici sopran u prvome stihu, a ini izraajnu (ekspresivnu) funkciju
lirske pjesme i ve na samome poetku boja sopran (inae najvii enski ili
djeji glas koji se dijeli na zahtjevniji koloraturni sopran i njeniji lirski
sopran) u tamno, melankolino raspoloenje. Pojam sopran odmah navje-
tava i injenicu da lirsko Nad-Ja promatra enu, odnosno da glas koji se u
pjesmi tematizira pripada eni. Prava i istinska mirnoa bola pojaana je i
smjetajnim pojmom tajno sredite enine utrobe. Osim to se ondje nalazi
dijafragma kojom poinje izvedba tona, pojam semantiki obuhvaa i ono
to paralelno, ali i s preklapanjem, izlazi s tonom: destilati naputenosti, uz-
dasi iznevjerenog zajednitva, polagani takt plaa. Ovdje izreene metafore
navode na spajanje kodova poezije i glazbe. Tune glazbe koju ena (odno-
sno njezini dijelovi glasnice, glas) izvodi te osobne tuge skrivene u njezi-
noj utrobi koja s tom glazbom izlazi. Upravo nam niz semantostilema me-
tafora dodatno pojanjava ili razotkriva slojeve kojima je bol obavijena: bol
zbog naputenosti, ostavljenosti, prekinutoga zajednitva, a to e rezultirati,
opet metaforom iskazano, prizvanom smru.
19
Kravar, 1983: 490.
20
Kravar, 1983: 492.
21
Kako kreb tvrdi, pridjev kao vrsta rijei naroito slui afektivnom umjetnikom izraa-
vanju. Epitetu je zadaa razvijanje svijeta uvstava to ga predmet treba izazvati kod itatelja
(kreb, 1983: 340-341).
122
Treba se na trenutak zadrati na uoljivoj narativnosti kao stilskom oz-

naitelju pjesme. Lirska se naracija i u ovoj pjesmi odlikuje perceptibilno-
u22. Tematizira se proces, pria23 koju nam donosi promatra, lirsko Nad-Ja
(subjekt teksta): pozornost se u praenju zvuka podie s utrobe do glasnica,
sljedee toke pri proizvodnji zvuka. Glasnice koje se napreu prenose de-
stilate, uzdahe, taktove, prizivanja, sve to u sluljivim porukama (epitet slu-
ljiva naglaava instanciju treih oiju, uvijek prisutnoga lirskog Nad-Ja koje
promatra izvedbu pjevaice, te u isto vrijeme izraava i ekspresivnu funkciju
lirske pjesme). Ton je istovremeno tuan i zlokoban, a na to upuuje slika
nepopustljivoga stiska enina vrata pri radu glasnica, kao da je i sama
izvedba bolna (a ne samo njezino znaenje koje upa iz enine utrobe).
Ponavljanje priloga odve:
odve istroena, odve iscrpljena venjenjem,
izvedbom se bravura othrvava ruilakom vjetru24,
dodatno naglaava motiv bola koji se provlai kroz pjesmu od njezina poet-
ka, a injenicom je predmeta pjesme, fragmenta koji pjesma donosi. Sintak-
tostilistikim potezom inverzijom, potencira se semantostilistika razina,
odnosno apostrofiranim stihom naglaava se atributna dionica odve istro-
ena, odve iscrpljena venjenjem25 atribut je pojmu bravura, kao i nain nje-
zina othrvavanja ruilakom vjetru: pojam izvedbom stoji ispred subjekta
bravura i predikata othrvava se. Vokalna je bravura istroena te se upravo
izvedbom othrvava ruilakom vjetru. Zakljuiti je zato da je pjevanje, sama
izvedba, ono to je u suprotnosti s ruenjem, propadanjem, ruilakim vjet-
rom. Bravura se tvorbom teksta na pjevnom tonu uzdie do omekalog vri-
ska, do krajnje uzvienosti zvuka i iznenadnog dosegnua oktave milosti.
Tako bi otprilike izgledala parafraza narednih stihova ove poprilino nara-
tivne pjesme. Opisuju se najvii tonovi glazbe, ovdje izjednaene s bolom, a
koji se prati kroz pjesmu od svoga nastanka u unutranjosti enskog izvo-
aa, u tajnom sreditu enine utrobe, pa sve do njegova realiziranja kao naj-
vieg i najljepeg tona koji ljudski glas moe proizvesti, tona koji je meta-
forino izjednaen s omekalim vriskom (to se moe povezati i s dimen-
zijom vriska kao produkta bola), krajnjom uzvienou zvuka.
Jedan stih kojim se definira ta oktava milosti odskae od ostalih:
tu slobodu.26
22
Slijed dogaaja koji se lirskom naracijom prezentira ne moe prelaziti okvire 'lirske
kratkoe' (Uarevi, 1991: 171).
23
Priu moemo odrediti kao verbalno prikazivanje jednoga ili vie dogaaja tako da se
dogaanje daje u vremenski nepremetljivom redoslijedu (), pria ima bitno vremenski
karakter: ono to je bilo 'prije' ne moe biti 'poslije' i obratno (Uarevi, 1991: 171-172).
24
Vidi
25
Vidi
26
Vidi
123
Navedeni stih prekrio je pravopisnu normu o pisanju reenice velikim

poetnim slovom, a kako je ovo jedini sluaj gdje se pojavljuje anomalija
toga tipa, treba ju smatrati stilistikim instrumentom. Krenje norme moglo
bi se povezati time to pokazna zamjenica stoji uz pojam slobode te se-
mantiki i sama svojim svojeglavim istupom ide protiv pravila, oslobaa se.
Osim toga, nastaviti reenicu malim slovom dublje ju povezuje s prethod-
nom, ini stanku manjom, cjelinu ne toliko odvojenom.
Na sintakstostilistikoj razini uoavamo da je to jedina reenica u pjes-
mi koja je bezglagolska. Po Vuletiu27, eliminacija glagola trai i nalazi svo-
ju kompenzaciju drugdje. Eliminiranjem glagola obino se eliminira izraz
trajanja, protoka vremena, pa se bezglagolska reenica prima kao slika, an-
gairana slika, slika nabijena emocijom, a ne kao linearno razvedena ree-
nica, ija je jedina dimenzija vrijeme. Bezglagolska reenica prima na sebe
subjektivnu, afektivnu poruku. Leksika necjelovitost ini od elipse prirodno
stilistiko sredstvo.
Sloboda proiruje svoje semantiko polje nastavkom, tj. posljednjim sti-
hom pjesme:
Dakle, najvii ton, iskazana bol, tjelesno se manifestira kao osjeaj da
pjeva netko drugi. Jednom kada je iskazana, bol kao da vie ne pripada osobi
koja ju je osjeala, hranila u sebi: poput glazbenog tona, bol se predaje vanj-
skome svijetu, koji na najintimniji nain prima njegov fiziki ostvaraj (jer je
sluh osjet koji podraaje prima vrlo intimno: zvuk ulazi u samu unutranjost
ljudske glave, za razliku od veine drugih naina podraivanja ivaca osje-
tilnih organa). Predaja bola (tona) predaja je subjektnosti (o emu e u dijelu
o subjektu biti vie rijei): izvaditi ton na vidjelo znai osloboditi se njegove
teine. Osim navedenoga tim se stihom afirmira zrcalnost, odmaknutost pro-
matraa od mjesta s kojega je krenuo na njemu gotovo simetrino. Dakle, taj
ivi zvuk koji pratimo od njegova nastanka do njegova najviega ostvarenja
prestaje se promatrati od strane onih subjekata koji su sudjelovali u njegovu
stvaranju i sada se promatra (a opet na toj tjelesnoj razini koje su dio i sub-
jekti) kao dio nekoga / neega drugoga. Kao u zrcalu.
Subjekt
U radu je ve nekoliko puta spomenuta tekstualna struktura subjekt.
Treba napomenuti kako je u pjesmi uvijek prisutan subjekt teksta, lirsko
Nad-Ja, svojevrsne tree oi koje promatraju ono to se u njihovoj nepo-
srednoj zbilji odvija. Samim se tim i itatelj (promatra i sluatelj) poistovje-
27
Vuleti, 2006: 109.
28
vidi
124
uje s lirskim Nad-ja, odnosno kroz te promatrake oi i sluateljske ui ita-

telj vidi i uje objekt promatranja / sluanja: pjevanje, raanje glasa, zvuka,
ali i drugi, vizualn(ij)i objekt: Dunju.
Ono na to jo treba obratiti pozornost jest da ulogu vritelja radnje u
pjesmi, onoga koji se promatra od strane lirskoga Nad-Ja i onoga koji pro-
izvodi odreeni uinak-posljedicu, ima treeosobni subjekt, tonije, personi-
ficirani dijelovi tijela pjevaice, kao i sama zvunost, vokalna izvedba, vo-
kalni ton koji se proizvodi (sa svim svojim proizvoakim fazama). Kao da
je sama pjevaica prela u dijelove svoga tijela te i ona postala zvukom koji
se stvara. No ipak nema govora o depersonalizaciji i objektivizaciji lirskoga
subjekta jer postoje strukturno izraeni nositelji lirskoga zbivanja.
Dakle, ulogu subjekta imaju glas, glasnice, bravura: glas je onaj koji
pjeva, glasnice se napreu u sluljive poruke, bravura se izvedbom othrvava
ruilakom vjetru U pjesmi se ti i takvi subjekti, kao to je vidljivo, iz-
mjenjuju.
Uoava se odnos prema tome tijelu, iako rascjepkanom na svoje dijelo-
ve koji su dodatno semantizirani glazbenim metajezinim oznanicama, pa
se zapaa i fizioloko naelo29: ali fizioloko naelo vezano uz fiziologiju
osjetila (a ne kompletnoga tijela). Dakle, ono to se tematizira u svakom slu-
aju usmjerava pozornost, tu kameru ili tree oi, na sluh (polagan takt
plaa, uzdizanje do omekalog vriska), ak i osjet (stisak koji ne poputa),
njuh (hlape destilati) itd.
Dakle, tijelo nije shvaeno kao objekt, ve kao svojevrsno arite gdje
se susreu, prepleu i sjedinjuju zavreci ivanih vlakana 'raskomadanog
tijela' stvarnosti.30
Zakljuak
Stilistika analiza pjesme Tako pjeva Dunja suvremene pjesnikinje Tee

Giki pokazala je na koji je nain medij glazbe susreo medij knjievnosti,
odnosno sagledao je pjesmu kao rezultat susreta navedenih dvaju kodova.
Intermedijalni pristup pokazao je kako je medij glazbe utjecao na formu
(stihove, ritam), u emu se ogleda tematsko proimanje tih dvaju kodova, a u
emu stilsko (kako je glazbeni medij utjecao na ideju teme, kako se upisao
motivski u svijet teksta, a kako na razini stila), te se u konanici vidjela
struktura subjekta i utjecaj koda glazbe na njezino gramatiko i semantiko
oblikovanje.
Iako Gikikina pjesma nije izrazito vizualna, konkretistina, ona i te
kako opisno nosi u sebi posljedicu dodira s drugim medijem, tonije, s glaz-
29
Uarevi, 1991: 112.
30
Uarevi, 1991: 112.
125
bom. Uloga medija glazbe u poeziji funkcionalno je obiljeila zbilju pjesme i

tekstu dala, moda samo djelomino, bogatstvo jo jednoga svijeta, svijeta
koji on sam moda ne bi, bez simuliranja drugoga medija, tako lako, slu-
ljivo tematizirao, opjevao.
Izvor
Giki, Tea, 2003. Tako pjeva Dunja, u: Rem, Goran. Koreografija teksta 2, Mean-
dar, Zagreb, str. 337.
Giki, Tea, 1995. Zadihana tiinom, Meandar, Zagreb.
Literatura
Geld, Renata, 2006. Konceptualizacija i vidovi konstruiranja znaenja: temeljne

kognitivnolingvistike postavke i pojmovi, Zagreb, preuzeto s http://www.ceeol.
com/aspx/getdocument.aspx?logid=5&id=90760BC7-65FE-4CD9-8D81-
FE9521281773
Kravar, Zoran, 1983. Lirska pjesma, u: Uvod u knjievnost (ur. kreb, Zdenko; Sta-
ma, Ante), Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb.
Petrovi, Svetozar, 1983. Stih, u: Uvod u knjievnost (ur. kreb, Zdenko; Stama,
Ante), Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb.
Pranji, Krunoslav, 1983. Stil i stilistika, u: Uvod u knjievnost (ur. kreb, Zdenko;
Stama, Ante), Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb.
Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta 1-2, Meandar, Zagreb.
Solar, Milivoj, 2005. Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb.
kreb, Zdenko, 1983. Mikrostrukture stila i knjievne forme, u: Uvod u knjievnost
(ur. kreb, Zdenko; Stama, Ante), Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb.
Filozofskoga fakulteta, Zagreb.
Vuleti, Branko, 2006. Govorna stilistika, FF press, Zagreb.
http://www.porin.info/zivotne/dunja-vejzovic.html
126
Angelina Bijeli: Stilistikoanalitika potraga za zrcalnom slikom pjesme Sav u udnji
brida Zvonimira Mrkonjia
Angelina Bijeli
STILISTIKOANALITIKA POTRAGA ZA
ZRCALNOM SLIKOM PJESME SAV U UDNJI
BRIDA ZVONIMIRA MRKONJIA
Uvodno
Ovaj e rad pokuati izvesti analizu pjesme Sav u udnji brida Zvonimi-
ra Mrkonjia, preseljene iz prostora knjige Gorana Rema Koreografija teksta
II i smjetene u moj prostor interpretiranja.
Poglavlje koje slijedi jedino je vee poglavlje rada, a sastoji se od triju
potpoglavlja koja e usmjeravati analizu.
Prvi problemski zadatak koji se pojavljuje jest odgonetnuti o kakvoj je
izvedbi teksta rije o vizualnoj ili verbalnoj, odnosno kojoj bi u recepciji
trebalo dati prednost.
Drugi je problem itanja teksta koje bi se trebalo odvijati uz pomagalo.
Analiza teksta, kao drugi ili trei problemski zadatak, pojasnit e funk-
ciju strukturnih elemenata te lingvostilistikom pretragom isprepletenih
tekstnih segmenata pobiljeiti rezultate zapaenoga. Moje se pretraivanje
posluilo Kompozicijom lirske pjesme Josipa Uarevia te tekstovima Kru-
noslava Pranjia i Zorana Kravara.
Kod pristupa prvoj problemskoj toki rabila sam knjigu Radovana Ivan-
evia Likovni govor; uvod u svijet likovnih umjetnosti. Pomou nje pokua-
vam dokazati da obrtanjem slike kao zasebnoga oblika prepoznajemo smisao
(preuzela sam Ivaneviev primjer slova A). Osim tog naslova odabrani la-
nak iz zbornika radova Ludizam postao je aparatura za traenje potkrjepe za-
biljeenoga u tekstu i na tekstu. Kao dodatna literatura, kako bih bolje shva-
tila pojmove zrcala, udnje, znaka, posluili su mi naslovi Pojmovnik suvre-
mene knjievne i kulturne teorije Vladimira Bitija te pojedini dijelovi (po-
glavlje o psihoanalitikim teorijama) Knjievne teorije Terryja Eagletona.
127
Pretpostavke naznaene u dijelu razrade koja prethodi analizi teksta na

pritajen e nain krojiti analizu i pri samome zavretku nainiti obrube te
tako povezati poetak, sredinu i kraj ovoga rada.
Radi lakeg razumijevanja, pjesma se donosi u cijelosti.
SAV U UDNJI BRIDA
Potraga za itanjem pjesme
Prvi dio rada bavit e se problemom prvoga primanja teksta, odnosno

pokuati utvrditi koliku vanost u ovome tekstu ima vizualna sastavnica. to
bi pjesma znaila kao znak za sebe, na to bi upuivala kao takva (uputu za
svoje itanje ili neto drugo?), takoer je neto to se namee prilikom pr-
voga vizualnog primanja. Treba napomenuti kako se prvo vizualno primanje
odnosi na izvanjsku percepciju teksta, dok drugo vizualno primanje ozna-
ava pogled u pjesmu, u njezinu strukturu.
Kada je rije o Mrkonjievu tekstu koji je naopaka zrcalna slika, itanje
e nastupiti tek kada mu prvo vizualno primanje to dopusti, to znai da
jedno bez drugoga nikako ne bi moglo te da je predradnja uspjenoga pri-
manja verbalne razine pjesme ispravljanje toga naopakoga odraza pomou
ogledala.
128
Takav postupak otiskivanja obrnute zrcalne slike teksta namee pitanje

potivanja razliitih jezinih pravila. Ukljuivanjem igre kao osnovne pojave
teorije ludizma u velikoj se mjeri moe objasniti odstupanje od pravila.
Postavlja se pitanje treba li uope pokuavati ispravljati tekst u itljiv oblik,
no ovaj e rad to uiniti sa svijeu o postojanju dviju mogunosti recepcije
one koja e pjesmu tumaiti takvu kakva jest i one koja e njezin formal-
no-verbalni izgled motriti kao prvu fazu recepcije, kao svojevrsnu pripremu
za itanje slovnoga teksta.
Prva informacija o tekstu je, dakle, vizualna, dakle, susrevi se s pjes-
mom, primatelj najprije promatra. Pjesma je pisana zdesna ulijevo, zbog e-
ga ju moemo nazvati pjesmom vizualnog traenja itanja jer primatelj za-
poinje potragu za itanjem iste pjesme, trai nain na koji e pjesmu pri-
miti, pohraniti, objasniti. U toj prvoj fazi primanja pjesme ona biva vizual-
nim signalom, a postaje biti itljivom tek kada ostvari svoju prvotnu funk-
ciju, a to je uputa za itanje, te postane sama predmetom itanja (a ne samo
gledanja). Otvaranjem drugoga naina primanja pjesme zapoinje itanje
koje se moe odvijati na vie naina. Prvo itanje, bez ikakvih pomagala
(zdesna nalijevo), oteano je, ali nije nemogue. Takvo je itanje neprak-
tino, usporeno, slova su deformirana, nerijetko dolazi do zamjene slova b i
d te se pjesma gubi, a povezivanje isprekidanih dijelova praenih nagovje-
tajem nove interpunkcije nalikuje novomu stvaranju, odnosno prepravljanju
pjesme. U takvome obliku lirskoga zapisa vidljiva je neprirodnost pisma, vi-
zualno zastranjenje slova, oteanost prijenosa odreenoga semantikoga sla-
nja. Zapravo, na razini prirode / prirodnosti pisma prisutna je odreena zna-
enjska dvostrukost. S jedne strane, rije je o ruenju tradicijski utvrenih
pravila pisanja smjer itanja trebao bi biti slijeva nadesno, to obezgra-
niuje pismovni materijal, odnosno ini ga slobodnim za ponovnu proizvod-
nju. S druge strane, naruava se prirodnost ustrojavanja pisma, to vodi ka
kataklizmikom poimanju prirodnih vrijednosti, to rezultira traenjem ne-
kakvoga razrjeenja, traenjem povratka smislenosti. Pod kataklizmikim
poimanjem prirodnih vrijednosti mislim na propadanje izvorne svrhe pisma.
Otuda uporaba takve hiperbolinosti, jer ako je neemu naruena prvotna
vrijednost, to slijedi nakon toga? Potrebno je povratiti svrhu samomu pismu
prije nego se upustimo u itanje, a to bi znailo vratiti mu identificirajue
karakteristike koje ga ine onim to jest. Identifikacija se pisma (a time i
pjesme) moe izvesti obrtanjem teksta pomou druge slike, odnosno zrcalno-
ga odraza, na kojemu se razvija daljnja analiza, te bi se potraga za itanjem
teksta mogla preoblikovati u potragu za zrcalnom slikom.
Prije toga bi se ipak trebalo podsjetiti da pojava namjernoga obrtanja, a
time i naruavanja prirodnoga sklada, ima svoju funkciju. Postoji li onda po-
treba za spomenutim ruenjem nekakve norme kako bi se stil u ovom sluaju
kao takav definirao ili e analiza ukazati na nekakve druge segmente takvoga
postupka te otvoriti smjernice drugim, manjim analizama analiza, pokazat e
129
analiza. Poigravi se rijeima, upuujem na osnovu teorije ludizma. Kom-

biniranje anrova, odnosno strukturnih postupaka u poeziji, kako kae Age
A. Hansen-Lve, zasniva se na oblicima transformacija u kojima se ve
postojei eksplicitni dijelovi rijei ili teksta preoblikuju, preraspodjeljuju,
premjetaju: nalaenje pravila ovih inverzija i transformacija glavni je cilj
igre u kojemu itatelj aktivno sudjeluje, tovie, u kojemu on ravnopravno s
autorom organizira (novi) tekst kao produkt analitinog razmiljanja i zak-
ljuivanja. Ovdje sluajnost nema nikakvu ulogu, tj. sve se sastoji u prona-
laenju kljua, formule pomou koje se razotkriva tajna teksta.1
Taj se citirani izvadak odnosi na igru rijeima koju e analiza teksta po-
kuati potvrditi i, u jednome dijelu, grafiki prikazati, ali napominjem da se
igra prvotno ostvaruje na razini oblika pjesme koja onda rezultira igrom pri-
manja, tj. itanja teksta, promiljanja o istome te, na koncu, krojenjem ana-
lize. Pjesma nudi odreenu igru pjesme pjesmom, prenoenje informacije
informacijom, ona istodobno otkriva to se dogaa paralelno s itanjem, koje
se vertikale semantikoga razotkrivanja pojavljuju usporedo s pjesmom i ko-
ja instanca vodi takvo didaskalino komentiranje jedne dogaajnosti to se
odvija unutar, ali i izvan lirskoga zapisa. Odigrava li se blizanano rascijep-
ljena prizornost simultano ili su dva predstavljanja fiziki, vremenski, se-
mantiki odvojena, odnosno komentira li jedna subjektna instanca svoju
prostornost, no i razvijanje druge? Sve to, ali i poneto vie, moi e se pri-
mijetiti u ovome lirskom predloku koji e oivjeti dvije verbalne slike to
e povui i opravdati sve prethodno naznaene (ali i one koje slijede) binar-
ne pojavnosti poput: paralelna dogaajnost, blizanano rascijepljena prizor-
nost, dvije slike dvije prostornosti i tako dalje (sve u funkciji objanjavanja
dvostruke tekstualne zbilje u dvjema slikama jednoj itljivoj i drugoj, nje-
zinoj obrnutoj, imaginarnoj inaici).
Kako bi se odreene pretpostavke dijelom nadogradile, posegnuti je za
podatcima o pismu koje prepoznajemo u lirskome predloku. Radovan Ivan-
evi u knjizi Likovni govor donosi podatke o svijetu znakova meu kojima
sam pronala djelie za povezivanje pretpostavki s objanjenjima. Prethodno
je, izmeu ostaloga, bilo rijei o primanju vizualne i verbalne razine ove
pjesme. Ivanevi se u svojoj knjizi pita kojemu primanju ili promiljanju
treba dati prednost te to je bilo prije slika ili rije. Moe se zakljuiti to
Ivanevi misli o tome kada preoblikuje poznatu biblijsku reenicu u ree-
nicu U poetku bijae slika.2. Dakle, iz analize se nipoto ne bi smjela is-
kljuiti vizualna komponenta, jer bez gledanja, odnosno ogledanja3, ne bi bi-
1
Hansen-Lve, Age A., 1996. Umjetnost kao igra. Modeli ludizma izmeu romantizma i
postmodernizma. (Nacrt), u: Ludizam; zagrebaki pojmovnik kulture 20. stoljea (ur. Beni,
iva; Flaker, Aleksandar), ZZK / Slon, Zagreb, str. 20-21.
2
Ivanevi, Radovan, 1997. Likovni govor; uvod u svijet likovnih umjetnosti, Profil, Zagreb,
43. str.
3
Pojam koji e u nastavku rada poprimati smisao, a sinonim bi bio termin zrcaljenje.
130
lo ni pravilnoga primanja pjesme, o emu e biti vie govora u sljedeem

poglavlju.
A kao analiza
Ivanevi kae: Jeste li se ikad upitali zato slovo A izgleda upravo
ovako kako izgleda? Ako je istinita tvrdnja da svaki oblik ima smisao i da se
taj smisao iz oblika moe i proitati na emu se temelji snaga priopavanja
likovne umjetnosti i snaga vizualnih komunikacija onda to mora vrijediti i
za oblik slova A.4
Vizualna komunikacija nije samo dio likovne umjetnosti nego je i dio
knjievnosti ispisane, a, nerijetko, i naslikane umjetnosti. Prema tome, ako
tvrdnja o odnosu oblika i smisla vrijedi za slovo A koje predstavlja znak, vri-
jedi i za ovu pjesmu u cijelosti, jer ona vizualno predstavlja svojevrstan znak
(bilo kao uputa za itanje5 ili kao poruka o naruavanju odreene zadanosti,
pravilne upotrebe takvoga pisma predvienoga za pisanje i itanje slijeva
udesno). Nakon objanjenja to je nekada predstavljalo slovo A u svom pri-
rodnom poloaju, Ivanevi zakljuuje: Sada znate tajnu slova A: to je gla-
va bika postavljena na rogove! Okrenite ga, pa e opet postati ono to je iz-
vorno bilo: glava bika (osobito ako ucrtate u gornje kutove po jednu to-
ku)6.
Dakle, namee se razgovor o identifikaciji te upotpunjavanju znaenja
onoga to pokuavamo objasniti. Citat je preuzet za potrebe rada jer (kao i
prethodni citati preuzeti iz iste knjige) moe uvelike pomoi kao smjernica
na koju bi se mogao osloniti veliki i neizostavni dio analize. Naime, pomou
istih citata moe se obrazloiti i ovakvo kretanje seminarskoga rada. Odabra-
na pjesma napisana je neuobiajeno i kao takva tvori nekakav oblik, a oblik
bi svojom nekonvencionalnou trebao ponuditi nekakvo znaenje. Takva
strukturna raspodjela mora imati nekakav smisao koji je potrebno iitati
kako bi se uope mogla uspostaviti percepcijska komunikacija s tekstom.
Nakon uspostave vizualne komunikacije s tekstom, kreemo u potragu za
itanjem, a nakon analize oblika pjesme, odnosno svojevrsne podrobnije
analize forme kao neto drugaijega pjesnikog modela, slijedi analiza pjes-
me.
Pronaena analiza
Prethodno je spominjano prvo primanje slikovnoga izgleda pjesme, a
kao mogue, navedeno je i prvo itanje pjesme (kada pokuamo pjesmu i-
4
Isto kao 3, str. 43.
5
itanje ovdje ima dvojake konotacije iitavanje djela u smislu analize svih strukturnih
sastavnica, ali i promiljanje o izvantekstualnim odnosima na temelju slike koja je pred nama,
npr. pjesma tako napisana moe biti znak za obrnutu sliku stvarnosti.
6
131
tati tako obrnutu, zdesna nalijevo). Drugo bi se itanje ostvarilo uz odreeno

pomagalo, tonije uz zrcalo. Stavljanjem pjesme pred zrcalo ili prislanja-
njem zrcala uz plohu stranice na kojoj se nalazi pjesma, dobivamo pjesmu
onakvu kakva bi bila da je pisana na tradicionalni nain (slijeva nadesno) i
moemo ju itati bez ikakvih potekoa. Dakle, pokazat u kako pjesma iz-
gleda u zrcalu, no pritom neu prepisivati naslov onako kako ga vidim u zr-
calu jer takav prijepis raunalo ne moe podrati. Naime, naslov pjesme na-
pisan je uobiajeno slijeva nadesno, dok je itava pjesma napisana obrnuto
pa, kada ispravimo pjesmu, naslov se obrne. Radi lakega praenja pjesme,
prenosim u cijelosti zrcalnu sliku Mrkonjieve pjesme Sav u udnji brida.
Sav u udnji brida,
sonet se ogleda
u komadu leda
s onu stranu vida,
kao da se kida
od obratna slijeda
k zrcaljenju reda
slike to ga vida:
tako moja dua

nerednih pismen
nov poredak kua
usred tvojih zjena

naopaka uav,
o nedoeljena.
Ovako prepisana zrcalna slika odabrane pjesme upravo je ta koja e
posluiti za analizu. Naslov pjesme glasi jednako kao i prvi stih zrcalne slike
pjesme Sav u udnji brida te na taj nain progresivno razvija ostatak pjesme,
odnosno ostatak pjesme nastavlja naslov. Samim tim vidljiv je postupak po-
navljanja, dakle nasluuje se postojanje dvostrukosti, i to na vie razina.
Osim to je rije o dvama prostorima smjetenosti pjesme (stranica knjige i
potencijalni prostor zrcala), moemo na neki nain govoriti i o zrcalnoj slici
naslova koja ga vezuje s pjesmom. Naslov se na neki nain ogleda u pjesmi,
to e uputiti na to da zrcaljenu sliku unutar analize neemo naputati. Uloga
naslova ove pjesme bila bi sudjelovanje u stvaranju teksta, naslov je, dakle,
strukturno vaan inilac7. Pjesma su i naslov, na semantikoj razini, dvije ne-
razdvojive kategorije. Naslov nudi signale o konkretnim motivskim sastav-
nicama pjesme. Semantika naslova ekvivalentna je obrnutom izgledu pjesme
7
Odreujem prema podjeli iz: Uarevi, Josip, 1991. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za
znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta, Zagreb.
132
jer moe znaiti udnju obrnute pjesme da bude ispravljena kako bi se mogla
itati. Na taj nain semantika naslova ulazi u odnos sa semantikom obrnute
pjesme koja dobiva verbalnu suvislost tek kada se ogleda u zrcalu. Nasta-
vimo li naslov (odnosno prvi stih) sljedeim stihom: sonet se ogleda, mo-
emo primijetiti dvije stvari: metajezinu funkciju8 (pjesma govori o pjesmi,
sonetu) i antropomorfiziranje pjesme (pridavanje ljudskih osobina sonetu).
Pjesma navodi svoj kd koji se iitava putem odreenih signifikanata; npr.
leksikih imenuje se vrsta pjesme sonet, referira se na inovativnosti u
procesu pisanja nov poredak kua i itanja naopaka uav9. Spomenute
leksike oznake signaliziraju instancu Subjekta koji (auto)komentira pisanje,
ali i recepciju pjesme.
Na razini forme pjesme moemo rei da je rije o strofinosti koja se
organizira u dvije katrene i dvije tercine. Tako strofino organizirana pjesma
vezanoga stiha naziva se, dakako, sonet. Rima je obgrljena, rimuju se prvi i
posljednji stih svake strofe te drugi i trei stih prve i druge strofe. Stih je
vezan na razini cijele pjesme, rima je neprestano zastupljena i dominantna je
ritamska oznaka teksta. Naglaena je vertikalna organiziranost pjesme; sti-
hovi su neto krai nego to je to kod klasinih primjeraka soneta, svi se sa-
stoje od est slogova. Kratkoa stiha pridonosi izrazitijoj vertikalnosti pjes-
me.
O obliku teksta koji ima dvije vizualne inaice obrnutu i ispravljenu
bilo je govora u prethodnim poglavljima. Ispravljena inaica u zrcalu opona-
a oblik obrnute, ali na nain da ga realizira, definira, to pjesmi pridaje neka
antropomorfna obiljeja, o emu u neto vie u nastavku. Dakle, vidljiva
forma teksta na neki nain upuuje na jo jedan oblik vizualnosti (ako to mo-
emo tako nazvati s obzirom na nestalnost te pojave, jer uklonimo li ogle-
dalo, slika nestaje) sliku u ogledalu. Osim to projicira svoj odraz u prostor
zrcala, pjesma zapisana na stranici knjige obrnutim smjerom pisanja djeluje
kao slikovni znak (objanjeno u prethodnome poglavlju). Interpunkcija je
prisutna u pjesmi, pravilno je provedena te je, zapravo ba time, njezina ulo-
ga potisnuta. Zabiljeila sam svega pet interpunkcijskih znakova od kojih su
tri zareza, dvotoje i toka na kraju pjesme. Dvotoje pravi odreenu stanku
i razmak izmeu prvoga i drugog dijela pjesme (katrena i tercina) te kao da
usporeuje dvije sastavnice pjesmu koja se probija i preoblikuje u drugi
oblik (preoblikuje se, a time i prilagoava) te Subjektnu instancu koja nudi
informacije o pothvatu, svojevrsnom obratu unutar due. Toka koja zaklju-
ava tekst samo se jednom pojavljuje na kraju pjesme, to znai da se
jedna ista sintaktika jedinica protee od poetka do samoga kraja teksta.
Takvim postupkom eli se naglasiti slikovna razina teksta, njegova vizualna
8
Kravar, Zoran, 1982. Lirska pjesma, u: Uvod u knjievnost (ur. kreb, Zdenko; Stama,
Ante), Globus, Zagreb, objanjava metajezinu funkciju (preuzetu iz Jakobsonove teorije).
9
Stihovi iz pjesme Zvonimira Mrkonjia Sav u udnji brida.
133
dimenzija. Zastupljenost glagolskih oblika vrlo je mala, to e opet uputiti na

odreenu statinost (slikovnu?).
Ulaskom u tekst zapoinje obilazak, etnja od strofe do strofe, uz bilje-
enje lingvostilistikih10 pojavnosti. Polazite je prva strofa kao dio sintak-
tike cjeline kojom se otvara izlaganje teksta putem opkoraenja, dakle sti-
lema na sintaktostilematskoj razini11. Opkoraenjem se reenica prenosi u
novi stih, novu strofu, gradei time i novu misao. Nadalje, izdvojila bih zam-
jenice sav, onu koje, na semantostilematskoj12 razini, atribuiraju Subjekt, od-
nosno uz imenice stranu i vid, predmet sonet, te im pojaavaju, odnosno
preciziraju znaenje. Prva (sav), koja zamjenjuje Subjekt, upotrijebljena je
uz izraz u udnji, ime se Subjekt iz aktivnoga pretvara u pasivni ili, jo bo-
lje, u trpni, ime se oznaava njegova potpuna nemona preputenost udnji,
dok druga, kao pokazna zamjenica, upuuje na drugu stranu vida, na druga-
iji pogled kojemu je izloen, odnosno od kojega je skriven sonet, to je ta-
koer dio metajezine signalizacije teksta.
Na fonostilematskoj13 razini uoila sam treperavost, odnosno podrhtava-
nje prvoga stiha putem sluno izraajnih tjesnanika s, te suglasnikoga
skupa br, koji kao da su u funkciji doaravanja dojma o stihu koji bridi od
uzbuenosti uslijed udnje da bude proitan, da se semantiki ostvari. Nada-
lje, prvi i drugi stih moemo povezati nastavljanjem istoga podrhtavanja rea-
liziranoga aliteracijom glasa s, a slino se moe zamijetiti i u etvrtome stihu
iste strofe. Uvoenjem rijei sonet, ogledala i one strane, stvaramo odreenu
vezu, kao da uvodimo jednu dimenziju odnosa: ovaj posrednik onaj, u
kojemu bi ovaj bio oznaka za sonet koji je pred nama, najblii i stvaran,
posrednik bi bilo ogledalo koje od jedne pojavnosti stvara dvije (temelj ovo-
ga odnosa), te onaj koji bi upuivao na onu stranu u koju se moe pogledati,
koja nudi novu prostornost koja se fiziki prislanja uz postojeu (to svjedoi
o nestalnosti takve slike, odnosno prostornosti). Drugi stih prve strofe biljei
asonancu svijetloga vokala e koji biva izgovorno produen u posljednjoj rije-
i istoga stiha, to bi se vizualno moglo doarati prikazom te rijei s umno-
enim vokalom ogleeeda. Takav postupak u funkciji je prikaza zadravanja
pogleda, aludira na trajanje nekog promatranja, produljenu radnju na kojoj
e se temeljiti itava pjesma. Moe se primijetiti i eho-rima kao poveznica
rijei ogleda i leda koja materijalizira ranije spomenutu dimenziju trajanja,
dok se same rijei to ulaze u rimovani odnos mogu motriti i zasebno, kao
semantiki upuivai na neke druge rijei na koje se odnose na glagole
ogledati i gledati i imenicu ogledalo. U posljednjem stihu prve strofe mo-
emo primijetiti uvoenje svijesti o osjetilu vida upotrebom oznaitelja vid.
10
Pojmovi koji se tiu lingvostilistike preuzeti su iz: Pranji, Krunoslav, 1982. Stil i stilistika,
u: Uvod u knjievnost (ur. kreb, Zdenko; Stama, Ante), Globus, Zagreb.
11
Isto.
12
Isto.
13
Isto.
134
Na semantostilematskoj14 razini taj leksem, osim to ima funkciju vezivanja

s osjetilom vida, moe sadravati i jedno drugo, preneseno znaenje, odnos-
no upuivati na jednu drugu prostornost, domenu druge stvarnosti koja se
nalazi upravo u toj naopakoj slici koju promatramo.
Druga se strofa nastavlja na prvu i dalje putem opkoraenja kao sintak-
tostilematskog15 postupka. Takvo reenino obuhvaanje itave pjesme
prouzrokovalo je neprirodnost poretka rijei, to je vrlo osjetno u treem i
etvrtom stihu druge strofe jer nastaju potekoe pokuamo li ih povezati (k
zrcaljenju reda / slike to ga vida). Postavlja se pitanje to bi znaio leksem
vida u ovoj strofi, tj. treba li ga povezivati s istim oblikom prethodne strofe
kada znai osjetilo vida ili s glagolom gledati ili, pak, s rijeju kida, iju
razliku ine samo fonemi k i v. Izdvojila bih nekoliko puta spomenuti glagol
kida, ija bi semantika objanjavala neto zastupljeniju pojavnost pojedinih
glasova k, s, r, , te suglasnikih skupina br, zr (zrc), t. Ovako izdvojeni i
posloeni glasovi, kada ih se zajedno proita, zvukovno oponaaju odreenu
dogaajnost koja se odvija razvijanjem teksta, upuuju na zvukovnu dimen-
ziju preoblike ili potekoa pri transformaciji pjesme, odnosno na potekoe
pri ispravljanju obrnute slike (moe se usporediti s ispravljanjem nekog
predmeta koje ima zvuni trag, npr. zguvanoga papira i sl.). Izdvojila bih
trei stih iste strofe u kojemu je oteanost transformacije na vrhuncu, tu kao
da je dolo do nekakvoga zapinjanja, to najbolje doarava prijelaz samostal-
noga k na suglasniku skupinu zrc kojom zapoinje nova rije. U prvome
stihu druge strofe moemo govoriti o odreenoj asonanci glasa a ijim um-
naanjem kao da se prikazuje takva oteanost postupka transformacije pjes-
me. Grafostilemi16 nisu pretjerano zastupljeni, osim to se u drugoj strofi
opet pojavljuje dvotoje kojemu se moe pripisati konotacija nasuprotnosti,
omjeranja, mjesta zrcaljenja; dvotoje moe biti grafostilem koji materijali-
zira komad leda u kojemu se ogleda obrnuta pjesma.
Spomenuto dvotoje najavilo je sljedeu strofu koja nastavlja sintakt-
iku cjelinu te poinje rijeju tako koja pretpostavlja odgovor na pitanje kako
u prethodnome dijelu teksta, ime upuuje na odreeno usporeivanje dviju
odvojenih sastavnica, dakle na ve spomenuto uspostavljanje semantikoga
suodnoenja prvoga i drugoga dijela pjesme. Izdvojiti je zamjenice moja
(trea strofa) i tvojih (posljednja strofa), a objanjenje se vezuje uz pojavnost
Subjekta17 jer instanca Nad-Ja18 koja je prisutna u prve dvije strofe, u treoj
prelazi u Ja19 dok pjesmu okonava instanca Ti u posljednjoj strofi. Potvrde
14
Isto.
15
Isto.
16
Isto.
17
Subjekt objanjen u knjizi Uarevi, Josip, 1991. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za
znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta, Zagreb.
18
Isto Uarevi
19
Isto Uarevi.
135
se pronalaze u gramatikim oblicima zamjenica. Takvo klizanje pojavnosti

Subjekta moe se tumaiti zrcalnim odrazom u kojemu se ne zrcali, ne
prepoznaje samo pjesma nego i Subjekt (otuda prelazak Nad-Ja u Ja, to,
naravno, vidi i shvaa Ti). Drugi stih druge strofe sastoji se od dvaju mor-
fonostilema20 neologizma nerednih i arhaizma pismena, ime se nastavlja
leksika zaigranost to je zapoela jo u prethodnoj strofi, a sukladna je igri
zrcalnoga izvrtanja verbalne razine pjesme, s tim to se ovdje izvre leksika
uobiajenost. Stiliziranost tih rijei zadrava pogled i zaustavlja protok vre-
mena jer ih se pokuava odgonetnuti pa one, poput zrcalno izvrnute pjesme u
kontekstu istoga prostora stranice, u kontekstu itkoga teksta ometaju re-
cepciju. Poigramo li se anagramiranjem rijei, ponovno se dobiju dvojako
konotirane sintagme tako moja dua red ne pis ili red napis. Poveu li se
leksemi reda, nerednih, poredak (prvi je iz prve tercine, a druga dva iz dru-
ge), primijetiti je provlaenje istoga korijenskog dijela red koji nudi svojevr-
snu informaciju o linearnom itanju pjesme iz reda u red, to se omoguuje
pomicanjem ogledala po redovima pjesme. Posljednji stih tree strofe donosi
semantostilem21 nov kojim se oznaava nov pothvat (pisanje), nov pristup,
novo itanje pjesme. Osim toga, Subjekt se metaforizira duom, dok se sonet,
kako je ve spomenuto, personificira, uspostavlja se kao autonomna instan-
ca, oslobaajui se time od autora, odnosno od konvencionalnih strukturnih
stega.
Posljednja bi strofa opet inila novi dio, iz ega proizlazi da pjesmu mo-
emo podijeliti u tri dijela, ali ne i u zasebne cjeline, jer su meusobno unu-
tarsintaktiki povezane te ih se moe razdijeliti samo na semantikoj razini i
pojavljivanjem Subjekta kao osjetljive troosobne instance ove pjesme. Prvi
stih posljednje strofe metaforom precizno pozicionira uenu percepciju /
recepciju teksta (usred zjena uav). Drugi stih sastoji se od dva morfono-
stilema22 leksiki neovjerenog priloga naopaka te zastarjelog, reduciranog
glagolskog priloga prolog doav koji, s jedne strane, na leksikoj razini pro-
vode verbalnu naopakost itavoga teksta, a s druge, imitiraju arhainu, uz-
vienu petrarkistiku retoriku.
Posljednji stih zarezom je odvojen od vokativnog obraanja Ti instanci
o nedoeljena, koje je, upravo zbog uzvika o, u skladu sa spomenutom ko-
notacijom uzvienosti. Igrom slaganja, odnosno rastavljanja i brisanja nekih
grafema, mogli bismo ui u potencijalnu semantiku arhitekturu toga izraza
koji moe dobiti oblike o neeljena, o eljena, a prebacivanjem i ukljui-
vanjem osamljenoga vokala o unutar rijei te reduciranjem nekih glasova,
pojavljuje se leksem neodoljena. Svi ti novonastali izrazi opet upuuju na bi-
narne opozicije znaenja. Takvim premetanjima grafema moda se moe na-
20
Preuzeto iz: Pranji, Krunoslav, 1982. Stil i stilistika, u: Uvod u knjievnost (ur. kreb,
Zdenko; Stama, Ante), Globus, Zagreb.
21
Isto.
22
Isto.
136
slutiti skriveno znaenje koje je potisnuto zaigranou rijei.

elim uputiti na to da pjesma u cijelosti kao vizualni znak moe znaiti
informaciju kako itati i iitavati tekst, ali i na takve pojavnosti unutar tek-
sta kojima se moda treba poigrati te pokuati stvarati nove zrcalne odraze i
u njima pronalaziti znaenja.
Poveznice izmeu strofa uoavam i na fonostilematskoj23 razini putem
ve spomenutih glasova koji se pojavljuju u svim strofama (k, s, r, d ) s
naglaskom na suglasniku d koji se pojavljuje horizontalno i vertikalno du
pjesme (i to ne bilo kako rasporeen). Horizontalno pojavljivanje glasa d
koje se susree s vertikalnim, moglo bi se, po stihovima i strofama, prikazati
ovako:
d d
d
d d
d d
d d
d
d
d
d
d
p
d.
Uvoenjem ovakvoga grafikoga prikaza pojavljivanja slova d unutar

pjesme moemo primijetiti igru pozicioniranja istoga glasa kojom se mogu
postii razliiti efekti. Protumaila bih to kao neprestano provlaenje motiva
dviju slika (posredovanjem zrcala) te poigravanje istim tim slikama. Posebno
je zanimljiva posljednja strofa, preciznije, drugi stih u njoj koji glasi nao-
paka uav, unutar kojega je grafem d okrenut naopake, odnosno pretvoren u
glas p. Osim toga, ovako izdvojena i rasporeena slova vizualno podsjeaju
na pomagalo koje omoguava itanje pjesme na zrcalo.
Takav prikaz potvruje zrcalnu podvojenost i na fonostilematskoj razini,
to ukazuje na to da je pjesma svojom strukturom i smjerom pisanja ponu-
23
Isto.
137
dila odreen model po kojemu e se odvijati bilo kakva komunikacija s tek-

stom, i to na vie razina.
Z kao zrcalo
Prije zakljuivanja ove mogue analize ponovno bih se osvrnula na je-
dan fenomen pjesme, zapravo na klju za primanje teksta, a rije je o feno-
menu zrcala. Temelji toga fenomena pronalaze se u psihoanalitikim teori-
jama, od kojih sam konzultirala onu Terryja Eagletona u poglavlju Psiho-
analiza u njegovoj Knjievnoj teoriji24, a posluila sam se i podatcima iz
Pojmovnika suvremene knjievne i kulturne teorije Vladimira Bitija. Freud
kae da ljudskom psihom upravlja udnja za posjedovanjem te potreba za
identifikacijom kao modelom. Subjekt se identificira tek onoga trenutka
kada se prepozna u zrcalu. Trebalo bi moda pojasniti i odnos Drugi dru-
gi25 preko kojega se zapravo i ostvaruje zrcalna slika, ali ovdje u iznijeti sa-
mo dio potreban za povezivanje s pjesmom i za privoenje analize kraju.
Jacques Lacan pojanjava: slika u zrcalu za njega (subjekta, op. A. B.) i
jest i nije ono samo; jo je prisutno zamagljivanje subjekta i objekta dijete
tek zapoinje proces izgradnje sredita vlastitog bia. To bie je, kao to nam
kazuje situacija sa zrcalom, u biti narcisoidno. Osjeaj o nekakvu svome "ja"
stjeemo tako to odraz toga "ja" dobivamo iz kakva predmeta ili osobe. Taj
predmet vanjskog svijeta je u isti mah i dio nas (jer se s njime poistovjeu-
jemo) i nije jer nam je stran26
Napominjem da pojam djeteta treba uvjetno shvatiti jer njegova domena
znaenja podrazumijeva vie sastavnica te ju ovdje moemo popuniti instan-
com Subjekta kao bia koje izgrauje dogaajnost pjesme, ali i pjesmu kao
oblik koji oivljava, prepoznajui se u zrcalu kao prostoru stvarnosti izvan
samoga teksta, no i u prostoru zbiljskoga unutar teksta. Oblik pjesme postaje
to narcisoidno bie koje se ogleda, ali i izgrauje, nadopisuje, te tako i opi-
suje sebe samomu sebi, to upuuje na stvaranje identitetne matrice po-
mou predmeta iz stvarnoga, izvantekstualnoga prostora. Dakle, potvrujem
to jo jednim citatom: Lacan to razdoblje naziva "imaginarnim", a pod tim
podrazumijeva stanje u kojemu jo nemamo osjeaj o definiranom sreditu
bia u kojemu se ini da ono "ja" koje imamo prelazi u predmete, a predmeti
u njega, u neprestanom zatvorenom krugu razmjene.27
Kada kae razdoblje, pod tim se podrazumijeva fenomen zrcalnog raz-
doblja28. Opet se vraamo na tekst u kojemu pronalazimo potvrde na dvje-
24
Eagleton, Terry, 1987. Psihoanaliza iz knjige Knjievna teorija, SNL, Zagreb.
25
Isto.
26
Isto, str. 178.
27
Isto, str. 178-179.
28
Isto, str. 178.
138
ma razinama: Subjekt i pjesma. Subjekt, izraen Nad-Ja29 instancom na po-

etku koja, bezlina i predmetna, prepoznaje svoj odraz u zrcalu te postaje
lina i poprima svojstva bia. Zrcaljenjem u predmetu te vraanjem iste zra-
ke (informacije o liku) pjesma postaje Netko.
Svrha je pjesme da bude proitana. Uvoenjem ogledala slika ispunjava
svoju svrhu. Na samome poetku rada postoje odreene potekoe pri odre-
ivanju prirode pjesme jer ova pjesma, liena zrcala, nije ispunila kalup za
identifikaciju. Zrcaljenjem se primaju sve potrebne informacije da bi se pjes-
mu identificiralo, prepoznalo, italo i analiziralo. U radu sam pretipkala is-
pravljenu inaicu pjesme jer je to i njezin identifikacijski kod, njezina osob-
na iskaznica.
Kako bih upotpunila ovu ralambu podataka o fenomenu zrcala i zrca-
ljene slike te povezanosti istoga s odabranom pjesmom (ali i Subjektom), iz-
nijet u dio promiljanja koje u lanku Tekst i njegov stil izlae Manfred
Frank. Nakon uvoda u kojemu prenosi odreene teze pojedinih teoretiara i
filozofa izlae svoju studiju Schleiermacherove teorije jezika, dakako, uz
svoja promiljanja o istome. Jedno od takvih promiljanja jest i shvaanje
problematike stvaranja identiteta, no njegovi stavovi odstupaju od pojedinih
prethodno iznesenih u radu, ime se oni ne ele negirati, ve se eli uputiti
na drugaija promiljanja koja fokusiraju ono o emu je doista rije (sub-
jekt). Suprotnom je analizom subjekt (prethodnim) detopikaliziran. Manfred
Frank o refleksiji i subjektovoj informiranosti kae: refleksiju ne moe-
mo misliti, a da ne pretpostavimo jednostavan samosvjestan identitet (inae
jedan lan odnosa ne bi mogao biti siguran da u drugome ne opaa sebe um-
jesto drugoga). Niti moemo zanemariti da ovaj identitet sebi nije neposred-
no prezentan, nego da mora naruiti drugoga drugi lan odnosa da mu
posvjedoi kako je jednak samome sebi.30
Dakle, Manfred Frank promilja o subjektu kao o biu koje bi trebalo
biti svjesno svoga postajanja, a time i identiteta, ime, na neki nain, upo-
zorava da pri pokuajima odreivanja i definiranja subjekta ne bismo smjeli
zaboraviti na sam subjekt i njegovu kompetentnost. Prema tome, sredinja
toka ovoga rada jest odabrana pjesma (ili subjekt) koja je ponudila odree-
ne problemske zadatke, potragu za analizom, manju analizu, konanu anali-
zu te problematiku stvaranja identitetne odrednice, ali je, prije svega, ponu-
dila svoj oblik i sadraj. Na kraju opcrtavam ovu cjelinu vraanjem na sre-
dinjicu rada te na taj nain istupam iz zgotovljenog oblika seminarskoga
rada.
29
O Subjektu u Uarevi.
30
Frank, Manfred, 1990. Tekst i njegov stil; Schleiermacherova teorija jezika, prevela s
njemakog Darija Pastuovi, Quorum, br. 1, Zagreb, str. 174.
139
Zakljuno
Seminarski rad ovim poglavljem zatvara trodijelnu cjelinu. Prvi dio ini
uvod u kojemu navodim vlastite smjernice i metodologiju rada, biljeei
teorijsku podlogu na koju se analiza naslanja. Razrada je, kao drugi i os-
novni dio rada, podijeljena manjim podnaslovima pod kojima se razvijaju ra-
zliiti vidovi analize. Sredinji dio nudi pretpostavke, teze, koje u radu imaju
svoju podlogu i potvrdu (u predloku ili literaturi). Odabrana pjesma Zvoni-
mira Mrkonjia Sav u udnji brida ponudila je odreene problemske zadatke
koje sam pokuala pobrojati i pojasniti u drugome dijelu razrade to prethodi
samoj analizi teksta. Problemski zadatci odnose se na problem primanja, od-
nosno itanja teksta, to sam pokuala objasniti na primjeru biljeke Rado-
vana Ivanevia o obrtanju slova A koje tek u izvrnutom obliku poprima
smisao. Takoer, istu problematiku povezala sam i s teorijom ludizma (igra
oblikom i igra rijeima pjesme). Problem primanja, itanja, a time i identifi-
ciranja, pokuala sam objasniti pojmom zrcala i (ne)prirodom zrcaljene slike.
Izvor
Mrkonji, Zvonimir, 2003. Sav u udnji brida, u: Rem, Goran, Koreografija teksta
II, Meandar, Zagreb, str. 95.
Literatura
Biti, Vladimir, 2000. Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Sveuilina

naklada, Zagreb.
Eagleton, Terry, 1987. Psihoanaliza u knjizi Knjievna teorija, SNL, Zagreb.
Frank, Manfred, 1990. Tekst i njegov stil; Schleiermacherova teorija jezika, prevela
s njemakog Darija Pastuovi, Quorum, br. 1, str. 171-184.
Hansen-Lve, Age A., 1996. Umjetnost kao igra. Modeli ludizma izmeu romantiz-
ma i postmodernizma, u: Ludizam, Zagrebaki pojmovnik kulture 20. stoljea
(ur. Beni, iva; Flaker, Aleksandar), ZZK / Slon, Zagreb, str. 19-33.
Ivanevi, Radovan, 1997. Likovni govor; uvod u svijet likovnih umjetnosti, Profil,
Zagreb.
Kravar, Zoran, 1982. Lirska pjesma, u: Uvod u knjievnost (ur. kreb, Zdenko;
Stama, Ante), Globus, Zagreb, str. 379-412.
Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta I-II, Meandar, Zagreb.
140
Ana Vukojevi: Stilistika ralamba pjesme Krune Quiena Glas x ili poremeaj sluha
Ana Vukojevi
STILISTIKA RALAMBA PJESME KRUNE
QUIENA GLAS X ILI POREMEAJ SLUHA
Uvodno
Za temu seminarskoga rada odabrala sam pjesmu Krune Quiena Glas
x ili poremeaj sluha. Razlog je moga odabira funkcionalna kombinacija
tekstualnosti i grafike koja ve na prvi pogled / na prvo itanje otvara neke
mogunosti stilistike analize. Metodologija rada oslanjat e se na teorijske
naslove Zvonimira Mrkonjia, Josipa Uarevia i Branka Vuletia.
GLAS X ILI POREMEAJ SLUHA
Iz tonske hale
iz centrale
iz arhitrava
iz dijagonale
iz drvoreda
iz voznog reda
iz zgrade bolnice
iz stakla solnice
iz tamo iz ovdje
iz ne znam odgdje
iz katedrale
prvostolnice
iz tvornice
iz Boje strave
iz razglavljene transverzale
iz valjaone
iz cementa
iz mementa
stare Salone
pa ak iz Lucije
141
te polucije
iz njenih cica
koje zvone
ko stare arije
ko Zdravo Marije
iz leta ptica
iz termostata
iz ratova
iz aparata
iz orhideje
iz fiks ideje
iz jabuke
iz obline
to zatvara poput luke
tren smirenja
zavjetrine
iz kabela
iz Kain i Abela
iz aerodruma
iz podruma uma
iz zvijea
iz lijezda
iz maine
iz moje tiine
ovoga svijeta
javlja mi se kiks
glas x glas x
Forma / stil
to se tie forme, na prvi pogled uoavam da je pjesma nestrofina.
Sastoji se od 47 stihova preteito dvoleksemskih prilonih oznaka mjesta
koje govore o razliitim izvorima zvuka. Takva grafotekstualna slika pjesme
odmah stvara dojam shizofrene zvukovne polifonije iz koje se, na koncu, ne
razaznaje nikakav artikulirani zvuk. Takvoj tekstualnoj slici zvukovnosti pri-
donosi i nepravilno rasporeena, nabacana rima.
Naslov je na neki nain retrospektivan1 jer upuuje na ishod lirskoga
zbivanja, odnosno na posljedicu to ga u tekstu izneseno ima na neku neo-
dreenu, zapravo tek naelno postojeu, bilo koju subjektnu instancu. Kako
se djelomice, ali ak dvostruko ponavlja u posljednjem stihu, tako je dojam
zaokruenosti, odnosno razrjeenja imenovanja posljedice te zvukovne siline
1
Uarevi, Josip, 1993. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti Filozof-
skoga fakulteta, Zagreb, str. 53.
142
utemeljeniji. Glas x oznauje tu posljedicu poremeaj sluha, to zakljuu-

jemo zahvaljujui alternativnom vezniku ili.
Takoer, odmah se uoava i anafora, ponavljanje prijedloga iz i rijei ko
na poetku stihova. Prema Uareviu, ponavljanje je u lirskoj pjesmi jedna
od tipinih kompozicijskih pojava. Dok ono, s jedne strane, omoguuje nje-
zinu organsku cjelovitost, s druge slui kao sredstvo ralambe, a s tree
moe sluiti kao sredstvo intenzifikacije.2 Vuleti, pak, smatra da se ponav-
ljanjem glasova, rijei ili veih cjelina ostvaruje jedan aspekt ritminosti
pjesnikoga govorenja kao i postupci unutranje motivacije; ponavljanjem se
grade eufoninost i ritminost pjesnikoga izraza.3 Ono je kljuni princip
graenja pjesme: neto se mora ponoviti kako bi se mogli ostvariti osnovni
pjesniki postupci: stih, asonanca, aliteracija ili npr. rima.4 Rima u pjesmi
Glas x ili poremeaj sluha zbliava neke od motiva koji se nabrajaju. Jedina
logika veza meu brojnim sadrajno nepovezanim motivima jest ta to oz-
naavaju podrijetlo zvuka. Moe se rei, dakle, kako anafora u ovoj pjesmi
povezuje dvije funkcije ponavljanja kompozicijsku, ali i semantiku cjelo-
vitost te intenzifikacijsku ulogu. Ponavljanje stavlja naglasak na one dijelove
teksta koji se ne ponavljaju.5 Kako je dominantni modus prikazivanja u ovoj
pjesmi zvuk, isticanjem prijedloga iz koji se ponavlja, istiu se ostala, razno-
vrsna izvorita zvuka, a time se asociraju i zvukovi koji iz njih proizlaze.
Iako, prema Vuletiu, ono to nema glagol, upuuje na sliku6, ovdje konstan-
tna odsutnost glagola upuuje na zvuk, a sve zbog naslovnih leksemskih su-
gestija glas i sluh te zbog samo jednoga glagola u predzadnjemu stihu
javlja se koji se znaenjski razlijevaju po cijelome tekstu.
Na grafostilistikoj razini uoljiv je izostanak interpunkcijskih znakova.
Izostavljanjem zareza, kao i nepostojanjem strofa, odnosno strofnoga meu-
prostora, eli se naglasiti simultanost dojma to ga proizvodi semantika rijei
koje se nabrajaju, a koje su u stalnoj znaenjskoj interakciji s naslovom.
Stjee se ve spomenuti dojam zasienja zvukom. Sve je u istom prostoru i
na istoj vremenskoj razini, tj. prisutna je prostorno-vremenska univerzaliza-
cija ili totalizacija. Budui da nema logike veze meu motivima, a svi su u
istome prostoru teksta, aludira se na postmodernistiko ukidanje granica
meu kontekstima, pa su svi konteksti na istoj razini. Postmodernistiku
poeziju zanima empirinost jezika i njegovo akustiko djelovanje, to poka-
zuje i sama pjesma.
2
Uarevi, Josip, 1993. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti Filozof-
skoga fakulteta, Zagreb, str. 60.
3
Vuleti, Branko, 1988. Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak, Izdavaki centar Revija,
Osijek, str. 118.
4
Vuleti, Branko: Prostor pjesme i prostor pjesnitva. http://www.hrvatskiplus.org/main.
php?id_doc=43
5
Vuleti, Branko, u nav. djelu, 1988., str. 116.
6
Vuleti, u nav. djelu, 1988., str. 176.
143
Subjekt / tema / stil
Iako iz stihova iz ne znam odgdje, iz moje tiine i javlja mi se kiks mo-

emo izdvojiti instancu lirskoga Ja, ona ipak tijekom pjesme ostaje u poza-
dini lirskoga zbivanja. Ipak, poentiranjem pjesme prvim licem jednine lirsko
Ja, dotad potisnuto, naizgled prekriveno s Nad-Ja, postaje superiorno, ali ne
kao subjekt, ve kao objekt zvukovne represije. Prema Uareviu, svaka od
rijei koje ine pjesmu izraava odreenu (lirsku) svijest o objektu, odreeni
kut gledanja, sluanja, doivljavanja, koji mora nekome pripadati7, to se
ovdje i razotkriva na kraju teksta. Tako iz rijei koje se nabrajaju moemo
odrediti govornikov odnos prema predmetu glasu x te njegovo stanje
zasienost i optereenost zvukovima koji dovode do poremeaja sluha.
Glas x semantiki se poistovjeuje s leksemom kiks na to nas upuuju
zadnja dva stiha: javlja mi se kiks i glas x glas x. Rije kiks oznaava pogrje-
ku, ali i neuspjelo zahvaeni visoki ton u pjevanju. Stoga bi naslov, vrlo uv-
jetno reeno, mogao biti i metajezini signal koji aludira na drugi kd, na
pjevanje.
Stih iz razglavljene transverzale odskae od nekakve vie-manje ustalje-
ne vertikalnosti pjesme i prelazi njezine granice, ime se eli prikazati neka-
kvo irenje, nijansiranje zvuka i pojaavanje njegova intenziteta. Iako je ve
spomenuto da pjesma nema strofnoga meuprostora koji ju dijeli, ona je ipak
na neki nain podijeljena na tri dijela, i to upravo tim stihom koji, kao i sama
transverzala, slui kao presjenica pjesme na dva dijela, dok se njezin trei
dio, zbog posve tehnikih razloga nedostatka prostora, prebacuje na drugu
stranicu, odnosno plohu, to isto tako upuuje na irenje zvuka u prostoru.
itajui pjesmu, dobiva se dojam ritmizirane polunaracije, emu prido-
nosi i prisutnost opkoraenja. Uarevi tvrdi da se opkoraenjem obogauje,
dinamizira i ini napetom stihovna pauza.8 Ovdje se postie napetost i dina-
minost izmjene tonova, tj. zvukova.
esti su primjeri igre rijeima i to u obliku eho-rime za koju je karak-
teristino da se glasovi jedne rijei u cijelosti ponavljaju kao dio neke druge
rijei9, a koju bismo mogli motriti kao takvu igru rijei gdje se isti fonemski
kompleks jednom uzima kao cjelina, kao jedna rije, a onda se rastavlja na
dijelove, na vie rijei10, to u konanici, zbog odjekovnosti fonema u dru-
gome fonemskome sklopu, ima zvukovni efekt: reda drvoreda, arije
Marije, ko koje, ideje orhideje, Lucije polucije, Abela kabela, uma
7
Uarevi, u nav. djelu, 1993., str. 126-127.
8
Uarevi, u nav. djelu, 1993., str. 77.
9
Vuleti, Branko, 1999. Prostor pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakul-
teta, Zagreb, str. 102.
10
kreb, Zdenko, 1986. Mikrostrukture stila i knjievne forme, u: Uvod u knjievnost (ur.
kreb, Zdenko; Stama, Ante), Globus, Zagreb, str. 267.
144
aerodruma, podruma. Takvim se igrama rijeima Kruno Quien deklarira i

kao ludist.
Iako ne postoji logika veza meu motivima, ipak ih moemo svrstati u
tematske skupine koje, zapravo, klasificiraju i zvukovne izvore, kao primje-
rice: biblijski ili vjerski motivi: katedrala, Boja strava, Zdravo Marija, Kain
i Abel, jabuka; motivi odreenih objekata: centrala, tonska hala, zgrada bol-
nice, tvornica, valjaona; vizualno-svakodnevni predmetni motivi: cement,
aparati, orhideje, obline, cice, maina, termostat, drvored, kabel i apstraktni,
odnosno netaktilni motivi: mement, polucija, tren smirenja, zavjetrina, stare
arije, tiina, ratovi, fiks ideje, um, let ptica.
Na mikrostilistikoj razini uoavam nekoliko morfonostilema agrama-
tema, odnosno nepravilno napisanih rijei: odgdje, aerodrum, zvijeda, li-
jea te deminutiv cice. Zato su rijei zvijezda i lijezda krivo napisane?
One su smjetene pred kraj pjesme i otkrivaju zasienje zvukovima te svo-
jom neispravnou nagovjeuju recepcijsko-auditivnu pogrjeku proizalu
iz te zvukovne hiperprodukcije, tj. kiks glas x, odnosno poremeaj sluha.
Pred kraj pjesme, u posljednjim stihovima, pojavljuje se nagla nakupina
umnika u rijeima: zvijeda, lijea, maine, tiine, to ukazuje na nekakav
um, na nijansu (poremeenoga?) zvuka. Postavlja se pitanje zato ba glas
x? Moda se odgovor krije u njegovu alofonu, odnosno izgovornoj varijanti
IKS. Akustika je vrijednost glasa i visina, to aludira na visinu zvuka, dok
je njegova psiholoka vrijednost iritantnost. Vano obiljeje glasa k njegova
je eksplozivnost, a s predstavlja najvii glas. Tako mogu glas x, tonije nje-
gov alofon protumaiti kao metaforu zvuka; njegova je visina toliko iritantna
(glas i) to vodi do eksplozije (glas k) i dolazi do vrhunca, kulminacije te
visine i mijeanja zvukova (glas s), to konano dovodi do poremeaja sluha.
Izgovorna se varijanta glasa x takoer pojavljuje kao eho-rima u rijei kiks.
Drugim rijeima, glas x ujedinjuje semantiku zvukovne iritantnosti i kaoti-
nosti, nedefiniranosti. Budui da je Kruno Quien bio oaran ozrajem starih
dalmatinskih gradova, i u tekstu se pojavljuje motiv stare Salone.
Prema Zvonimiru Mrkonjiu pjesniki in pokree razdiobu trovrsnoga
iskustva:
1) prostora (zemlja / povijest)
2) egzistencije i
3) jezika.
Poeziju Krune Quiena Mrkonji uvrtava u iskustvo prostora (zemlja /
povijest). Mrkonji tvrdi da pjesniko iskustvo zemlje i iskustvo prostora sa-
moga pjesnitva nisu jednosmjerna uzrono-posljedina povezana iskustva,
to znai da pisanje isto toliko uvjetuje pjesnikovo zamiljanje njegova pre-
bivalita, koliko i ono uvjetuje pisanje. S obzirom na imaginativne danosti
odreenoga krajolika, one pjesnika odreuju u dvama osnovnim smislovima:
145
sredozemnom ili junjakom i kopnenom ili sjevernjakom.11 Quienovu poe-

ziju motri se u kontekstu junjakoga krajolika. Iako juni krajolik mnogo
agresivnije zaokuplja osjetila, junjaci streme meditaciji i apstrakciji.12 Zvuk
je isto tako apstraktan, u smislu da ga ne moemo opipati niti vidjeti. U hr-
vatskoj abecedi ne postoji slovo x, a u matematikom sustavu ono, uz y,
oznauje nepoznanicu. Upravo to nepostojanje, tj. nesmjetenost grafema x,
upuuje na navedenu junjaku apstrakciju i meditaciju. Taj je glas x mi-
saon, pojmovan, nezoran, neopaajan i moe se samo zamiljati, a ne isku-
siti. Junjako je shvaanje rijei u svom naravnom metafizikom nagnuu
zasjenjeno istonim grijehom pojma i uvjerenou da se rijeima barata
prema obrascima nekog formalnog sklada.13 Vezana forma u Quiena se us-
koro povlai, to je ekvivalentno odabiru i rasporedu motiva u ovoj pjesmi
koji nisu, kako je ve reeno, sadrajno povezani. Tako se u sredozemnom
planu prostora sve vie istie prostorna mata, stoga pisanje nije vie samo
evokacija odsutnih stvari i opisivanje pojmova.14 Nagomilavanje motiva koji
se sporadino rimuju u ovoj pjesmi izaziva odreenu averziju prema glasu x
koji materijalizira semantiku sintagme poremeaj sluha.
Budui da veliko slovo u pravopisu oznaava poetak reenice, tako i
pjesma Glas x ili poremeaj sluha zapoinje velikim slovom, no pravopisna
se norma naruava izostankom toke na kraju teksta. Pjesma, dakle, ima svoj
poetak, ali ne i kraj, to upuuje na beskonano trajanje, nezavrenost.
Uoavam i prisutnost semantostilema usporedbi:
iz njenih cica
koje zvone
ko stare arije iz obline
ko Zdravo Marije i to zatvara poput luke
koje relacioniranjem dupliciraju zvuk, odnosno u ovom sluaju tradicijski
opepoznatim zvukom pokuavaju opisati zvuk tijela.
Zadnji stihovi pjesme aludiraju na opetovanje glasa s:
ovoga svijeta
javlja mi se kiks
glas x glas x
Prema Vuletiu, glas s predstavlja granicu izmeu govora i tiine, gra-
nicu najvee napetosti i krajnjega oputanja, granicu ivota i smrti.15 Ovdje
11
Mrkonji, Zvonimir, 1972. Suvremeno hrvatsko pjesnitvo (razdioba), Kolo, Zagreb, str.
14-15.
12
Isto.
13
Isto.
14
Isto.
15
Vuleti, u nav. djelu, 1988.
146
se ta granica postavlja izmeu govora i tiine, odnosno izmeu najvee nape-

tosti i krajnjega oputanja na zvukovnoj razini.
Zanimljivo je da se glas x u pjesmi pojavljuje etiri puta, bilo kao njego-
va alofonska varijanta i sastavni dio neke druge rijei poput fiks i kiks, bilo
kao grafem x u stihu glas x glas x. Broj 4 simbol je zemlje, a kako Mrkonji
Quiena smjeta u iskustvo prostora, odnosno zemlje, pronalazim vezu izme-
u upotrebe glasa x ba etiri puta i upravo toga iskustva.
Zakljuno
Lingvostilistika analiza pokuala je prepoznati i interakcijski protuma-

iti grafostilistike, sintaktostilistike, semantostilistike i morfonostilistike
postupke u tekstu Krune Quiena. Naslovnu sintagmu interpretacija otkriva
kao metaforu rasprenoga i smiksanoga zvuka, odnosno postmodernistike
disperzivnosti. Dojam pojaava naruavanje pravopisnih pravila izostavlja-
njem interpunkcija, ime se aludira na vremenski i prostorni simultanizam
sadrajno raznolikih, ali, kako se vidi, meusobno ne nuno iskljuujuih
konteksta.
Izvor
Quien, Kruno, 2003. Glas x ili poremeaj sluha, u: Rem, Goran. Koreografija teksta
II. Pristup korpusu hrvatskog pjesnitva iskustva intermedijalnosti, Meandar,
Zagreb, str. 24-25.
Literatura
Mrkonji, Zvonimir, 1972. Suvremeno hrvatsko pjesnitvo (razdioba), Kolo, Zagreb.

kreb, Zdenko, 1986. Mikrostrukture stila i knjievne forme, u: Uvod u knjievnost
(ur. kreb, Zdenko; Stama, Ante), Globus, Zagreb, str. 233-282.
Vuleti, Branko, 1988. Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak, Izdavaki centar
Revija, Osijek.
Vuleti, Branko, 1999. Prostor pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofsko-
ga fakulteta, Zagreb.
Vuleti, Branko: Prostor pjesme i prostor pjesnitva. http://www.hrvatskiplus.org/
main.php?id_doc=43
147
148
Dinko Petrievac: Stilska analiza pjesme Oda Zvonimira Mrkonjia
Dinko Petrievac
STILSKA ANALIZA PJESME ODA
ZVONIMIRA MRKONJIA
Na poetku ili uvodno
Na poetku, ili uvodno, naznait u koju u teorijsku aparaturu rabiti u

ovome radu kako bih uz pomo teorijskih spoznaja iscrpljenih iz istoga
razradio temu ovoga rada, a to je stilska analiza pjesme Oda Zvonimira
Mrkonjia. Kao temeljnu literaturu rabit u knjigu Kompozicija lirske pjesme
Josipa Uarevia, knjigu Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak Branka
Vuletia te Koreografiju teksta, 1. i 2. dio, Gorana Rema. Za smjetanje
Mrkonjieve pjesme Oda u kontekst suvremenog hrvatskoga pjesnitva,
primarno u koristiti knjigu Suvremeno hrvatsko pjesnitvo Zvonimira
Mrkonjia te potpomoi razradu toga pitanja knjigom Doba razlika Cvjetka
Milanje. Takoer u konzultirati tekst Michaela Riffaterrea Kriteriji za stil-
sku analizu te tekst Lirska pjesma Zorana Kravara. Kao temeljne podnaslove
u radu, kojima u se primarno i sustavno baviti, navest u odnos naslova i
teksta, formu, stil, temu i subjekt pjesme.
Na kraju uvodnoga dijela donosim rijei Michaela Riffaterrea iz njegova
teksta Kriteriji za stilsku analizu u kojemu donosi svoje vienje definicije
stila: Stil se shvaa kao naglaavanje (ekspresivno, afektivno ili estetsko)
koje se dodaje informaciji koju prenosi lingvistika struktura, bez izmjene
znaenja.1
ODA
sloboda
o da
hodati
1
Citirano prema Riffaterre, Michael, 1989. Kriteriji za stilsku analizu, Quorum, br. 5/6, str.
525. Sve ostale citate iz navedenog djela donosim prema istomu izdanja, a u zagradu stavljam
prezime autora, godinu izdanja i broj stranice.
149
ko
da
ti
bodra
voda
svoda
podaje
odah
od
daha
povodanj
slobod
od
oboda
do
oboda
probodena
o da
odoljiva
gospodovana
tko
da te
ne oda
oduzetna
sloboda
odakle
o da
od sna
prodana
ploda
oglodana
kob
odana
s poda
neodabrana
zgoda
odapeta
oda
bol
sss
150
Sredinji dio, razrada teme ili o Odi
Gdje i zato, u suvremenom hrvatskom pjesnitvu, smjestiti

Mrkonjievu pjesmu Oda
Za poetno kontekstualiziranje pjesme Oda bitna je knjiga Suvremeno
hrvatsko pjesnitvo Zvonimira Mrkonjia. U njoj on navodi razdiobu suvre-
menog hrvatskoga pjesnitva na trovrsno poetsko iskustvo: S gledita naeg
pjesnikog poraa, pjesniki in pokree razdiobu trovrsnog iskustva:
1. iskustvo prostora (zemlja / povijest)
2. iskustvo egzistencije (individuum / suvremenost)
3. iskustvo jezika (poezija / predmetnost).2
Oda nedvojbeno pripada iskustvu jezika. Mrkonji takvo iskustvo opi-
suje ovim rijeima: Pjevati, govoriti, pisati (poeziju) znai u viem smislu
imati iskustvo jezika. Ali takvo se iskustvo ocrtava tek ondje gdje puka upo-
treba jezika prekorauje dostatnost samo-po-sebi-razumljivog (Mrkonji,
1971: 99). Mrkonji u svojoj pjesmi Oda na prvo mjesto stavlja jezik, pri-
marno postavlja pitanje njegove uloge te se njime poigrava kako bi iskoristio
njegov potencijal i mogunosti koje on sam po sebi prua.
Oda je konkretistika pjesma jer se u njoj rijei opredmeuju, materija-
liziraju, te nije vano njihovo konvencionalno znaenje, nego primarnu ulo-
gu zauzima slika slova, teksta, glasovna struktura i realizacija.
Kada Cvjetko Milanja u svojoj knjizi Doba razlika pie o pjesnitvu
Zvonimira Mrkonjia, onda istie neke temeljne Mrkonjieve odredbe kao
pjesnika: Odmah valja istaknuti da je Mrkonjievo pjesnitvo, to se tie
svoje evolucijske mijene, svakako jedno od najzanimljivijih u poratnom hr-
vatskom pjesnitvu, to nuno jamano ne implicira i aksioloku katego-
riju.3
Nadalje navodi neke zakljuke proizale iz recepcije Mrkonjieva djela:
No, najprije, ini mi se uputnim upozoriti na temeljnu (hipo)tezu, kada je
rije o Mrkonjievu pjesnitvu: meni se, naime, svekolika mu pjesnika
praksa nadaje kao posljedica odreenoga teorijskoga, filozofskoga, ontolo-
koga, rijeju, epistemolokoga horizonta promiljanja u odreenoj, zatee-
noj, fazi, odnosno, preciznije reeno, logiki konzekventne razvojne putanje
toga horizonta, ili, drukije, teorijskoga uma. To znai da Mrkonjievu pjes-
2
Citirano prema Mrkonji, Zvonimir, 1971. Suvremeno hrvatsko pjesnitvo (razdioba), Kolo,
Zagreb, str. 10. Sve ostale citate iz navedenog djela donosim prema istomu izdanja, a u za-
gradu stavljam prezime autora, godinu izdanja i broj stranice.
3
Citirano prema Milanja Cvjetko, 1991. Doba razlika, Stvarnost, Zagreb, str. 132. Sve ostale
citate iz navedenog djela donosim prema istomu izdanju, a u zagradu stavljam prezime autora,
godinu izdanja i broj stranice.
151
nitvu prethode / predlee odreene apriorije koje nisu morale a priori iska-
zati kao racionalizirana i konceptualizirana polazita, ve se one dadnu izvu-
i iz konteksta, aposteriornosti, istodobnosti kojom sebe pravdaju, ili apri-
ornosti kojima sebe najavljuju (Milanja, 1991: 133).
Goran Rem u svojoj knjizi Koreografija teksta, Dio 1: Pjesnitvo isku-
stva intermedijalnosti Zvonimira Mrkonjia i njegovo djelo svrstava u pjes-
nitvo iskustva intermedijalnosti i poezije vizualne osjetljivosti. Zbog toga
ih se onda ovdje imenuje autorima poezije vizualne osjetljivosti.4 Nadalje
Rem pie: Dok je Mrkonji otvorio vrata za strategiju nastupa konkretne vi-
zualne osjetljivosti... (Rem, 2003: 88). Time se Mrkonjieva pjesma Oda
usustavljuje u poeziju konkretne vizualne osjetljivosti.
O naslovu ili o odnosu naslova i teksta

O naslovu se u obradi knjievnoga predloka, lirske pjesme Oda Zvoni-
mira Mrkonjia, mora razmiljati na vie razina. Prvo treba naglasiti kako se
sam naslov odmah namee kao metajezini signal koji implicira kd itanja
pjesme, no njegova metajezina signalnost u samome tekstu pjesme ne funk-
cionira na oekivanoj razini jer se naslov pjesme odjeljuje od teksta pjesme
te dobiva konotacije zasebnoga teksta koji egzistira sam po sebi i za sebe.
Kontekst koji se naslovom zadaje i oni konteksti iz kojih tekst za sebe pre-
uzima materijal obrade, ni u kojem se smislu ne podudaraju. Njihova je raz-
granienost istaknuta do krajnje mjere te se time ovaj tekst pokazuje za-
nimljivim i, to nam je ovdje najvanije, ima velik potencijal za stilistiku
obradu.
Budui da naslov Oda upuuje na tradicionalnu lirsku vrstu o kojoj Zo-
ran Kravar pie u svom tekstu Lirska pjesma: Meu lirskim vrstama posve-
enim svjetovnim povodima najvei je ugled uivala oda (gr. ode = pjesma)
ili epinikij (gr. epi = na, nike = pobjeda; proslava pobjede), pjesma posve-
ena pobjedniku na olimpijskim ili drugim portskim natjecanjima.5, oeki-
vanja primatelja usmjeravaju se na oekivanu tematiku i motive vezane is-
kljuivo uz spomenutu lirsku vrstu. Nakon prvoga usredotoenog itanja
pjesme koje obuhvaa sam njezin tekst, a koji se u samo jednom pogledu na
njega uspijeva percipirati kao lirska pjesma, oekivanja se primatelja u pot-
punosti iznevjeravaju. O kratkoi lirskoga teksta i o percepciji istoga pie
Josip Uarevi u svojoj knjizi Kompozicija lirske pjesme: S kratkoom je
povezana osobina lirskog teksta koju moemo nazvati perceptibilnou. Taj
4
Citirano prema Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta, Dio 1: Pjesnitvo iskustva interme-
dijalnosti, Meandar, Zagreb, str. 88. Sve ostale citate iz navedenog djela donosim prema isto-
mu izdanju, a u zagradu stavljam prezime autora, godinu izdanja i broj stranice.
5
Citirano prema Kravar, Zoran, 1986. Lirska pjesma, u: Uvod u knjievnost (kreb, Zdenko;
Stama, Ante), Globus, Zagreb, str. 408.
152
se pojam odnosi na osobinu teksta da se moe obuhvatiti jednim pogle-

dom.6
Naslov takoer iznevjerava mogunost pripisivanja anrovske i formal-
ne odrednice jer ni po anrovskom, ni po formalnom odreenju Oda ne
funkcionira kao oekivano ukalupljena kompozicija. Dolazi se do zakljuka
da naslov funkcionira kao odvojeni tekst koji konotira druga znaenja, istie
svoju razgranienost od teksta pjesme te otvara potpuno druge sfere. Tekst
pjesme Oda ne nastavlja se na planu semantike, sadrajno, ni tematsko-mo-
tivski, na naslov pjesme, koji eksplicitno upuuje na tradicionalnu lirsku
vrstu ode, pa naslov i tekst dobivaju meusobno negirajue, antitetine od-
rednice.
O formi ili o prvoj tekstualnoj strukturi pjesme

Kao uvodnik o formi pjesme odlino je istaknuti rijei Gorana Rema iz
njegove knjige Koreografija teksta, Dio 1: Pjesnitvo iskustva intermedijal-
nosti: Budui da je forma pjesama ono po emu su izmeu svih knjievnih
vrsta pjesme najlake uoljive, onda se smatra da je ba njihova forma ono
to najvre upuuje na njihov kod (Rem, 2003: 152). Naime, forma pjes-
me ono je to primatelja na prvi pogled upuuje da se pred njim nalazi
upravo pjesma.
Za Mrkonjievu Odu bitno je rei da se odlikuje astrofinou. Njezina
je forma pojednostavljena i reducirana na stihove koji se niu u jednolinom
slijedu tvorei svojevrsnu vertikalnu pjesniku strukturu, a ostvaruje se u
velikoj mjeri dodirom i proimanjem s tekstualnom strukturom stila. Svaki
se stih sastoji od samo jedne naglaene rijei tvorei tako jednakovrijedne
pojednostavljene stihove. Ova je pjesma temeljno odreena kao vertikalna
pjesnika struktura zatvorenog pjesnikoga prostora koji se ostvaruje na
viestrukoj unutranjoj motivaciji.
O fenomenu vertikalnosti Josip Uarevi pie: O osjetilno-perceptibil-
nom (vizualnom, auditivnom) smislu vertikalnosti ve je bilo rijei. Tu treba
istaknuti odreenu ovisnost auditivnosti (gdje se izgovorne cjeline stihovi
povezuju s fiziologijom disanja, tj. izdisanja-govora i udisanja-pauza) o
vizualnosti (gdje se lirski tekst promatra u aspektu prostornosti, odnosno plo-
he). Vertikalnost je naime vizualni, a ne auditivni fenomen. Pritom je svaka-
ko relevantno to se ona obavezno zamilja (i realizira) kao kretanje odozgo
prema dolje, a ne obratno (Uarevi, 1991: 45). I iitavanje Ode realizira
se tim naelima koja primatelju pomau u razumijevanju postavljanja pjesme
kao vertikalnog fenomena koji se kree odozgo prema dolje, a to se nado-
vezuje na aspekte iitavanja razine stila i teme pjesme.
6
Citirano prema Uarevi, Josip, 1991. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knji-
evnosti Filozofskoga fakulteta, Zagreb, str. 41. Sve ostale citate iz navedenog djela donosim
prema istomu izdanju, a u zagradu stavljam prezime autora, godinu izdanja i broj stranice.
153
Poigravanje ponavljanjima na stilskoj razini takoer u ovom predloku

uvelike utjee na formu pjesme te na taj nain i nju obiljeava minimali-
stikom formom u formi sebe same.
Kada se doe do pitanja rime u ovome tekstu, na prvi se pogled u njemu
iitava slobodna rima, o kojoj Branko Vuleti u svojoj knjizi Jezini znak,
govorni znak, pjesniki znak pie: to se rime tie, posebnu panju posve-
ujemo jednom postupku karakteristinom za suvremeno hrvatsko pjesnitvo
slobodnoj rimi7. Budui da je Oda ispisana u odsustvu rime kao elementa
koji se protee kroz cijelu pjesmu, bitno je zakljuiti da se rimovani stihovi
uoavaju samo na nekoliko mjesta, sporadino i poneto nekontrolirano, a u
neku ruku s ponovno impliciranom stilskom razinom i uporabom brojnih
raznovrsnih ponavljanja.
prodana
ploda
oglodana
kob
odana8
O stilu ili o drugoj tekstualnoj strukturi pjesme

Kao temeljno stilistiko sredstvo u Mrkonjievoj pjesmi Oda pojavljuje
se ponavljanje, o kojemu Branko Vuleti u svojoj knjizi Jezini znak, go-
vorni znak, pjesniki znak pie: Zrcalna je struktura vezana uz jednu od bit-
nih oznaka pjesnitva uope uz ponavljanje. Ponavljanjima glasova, rijei
ili veih cjelina ostvaruje se jedan aspekt ritminosti pjesnikog govorenja
kao i postupci unutranje motivacije: ponavljanjem se gradi eufoninost i
ikoninost pjesnikog izraza (Vuleti, 1989: 85).
O ponavljanju kao kompozicijskoj pojavi u lirskoj pjesmi Uarevi go-
vori: Ponavljanje u lirskoj pjesmi jedna je od tipinih kompozicijskih poja-
va: ono, s jedne strane, omoguuje njezinu organsku cjelovitost, s druge
slui kao sredstvo ralambe, a s tree moe sluiti kao sredstvo intenzi-
fikacije. Osnovni smisao ponavljanja, kako ga npr. formulira S. Gindin, mo-
gao bi biti u tome to ono, ponavljanje, slui kao sredstvo izraavanja identi-
7
Citirano prema Vuleti, Branko, 1989. Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak, Izdavaki
centar Revija, Osijek, str. 106. Sve ostale citate iz navedenog djela donosim prema istomu
izdanju, a u zagradu stavljam prezime autora, godinu izdanja i broj stranice.
8
Citirano prema Mrkonji, Zvonimir, 2003. Oda, u: Rem, Goran. Koreografija teksta, Dio 2:
Pristup korpusu hrvatskog pjesnitva iskustva intermedijalnosti (1940-1991), Meandar, Za-
greb, str. 89. Sve ostale citate iz navedenog djela donosim prema istomu izdanju, a u zagradu
stavljam prezime autora, godinu izdanja i broj stranice. (Sva podebljanja istaknuo Dinko
Petrievac.)
154
teta objekta. Ve smo govorili da Gindin, slijedei I. P. Sevbo ponavljanje

smatra osnovnim sredstvom ujedinjavanja manjih odjeljaka (suptekstova) u
jedinstveni tekst (Uarevi, 1991: 60-61).
U nastojanju da pjesma iskae potencijal jezika kao stvarateljske, krea-
tivne mogunosti, Mrkonji se u Odi poigrao rijeima kako bi dokazao uro-
enu povezanost rijei te kako bi identificirao samosvojnost rijei. Njegove
se tenje ostvaruju u postignutoj cjelovitosti pjesme, odnosima unutar nje te
u mnogostrukoj stilskoj intenzifikaciji ostvarenoj brojnim ponavljanjima na
fonostilematskoj razini.
Vuleti nadalje kae: Mnogo je ee od onomatopejskih postupaka
ponavljanje glasova koji nemaju onomatopejsku funkciju. Rije je o postup-
u kojim se ostvaruje ugoaj eufonije i kojim se povezuju rijei: jednaki gla-
ovi potvruju nunu, prirodnu povezanost rijei, ili ak u cijelosti identifi-
ciraju rijei u kojima se nalaze (Vuleti, 1989: 90).
U pjesmi Oda najvie se pojavljuju / ponavljaju fonostilemi, odnosno
fonostilematski postupci, koji pripadaju mikrostilistici, a koji svojom fre-
kventnou nose primarnu ulogu stilskih intenzifikatora u pjesmi.
Budui da se suglasnik d aliteracijski protee cijelom pjesmom kao te-
meljna simetrala pomou koje se ostvaruje provlaenje fonemskoga slijeda
oda kao strukturne vertikale, bitno je uoiti njegovu artikulacijsku vanost.
Aliteracija glasa d u tekstu Oda nije sluajna, ve, naprotiv, igra vanu ulogu
konstruiranja teksta. Vuleti o glasu d pie ovako: Trenutni se udarci ade-
kvatno izraavaju ponavljanjem trenutnih glasova; u primjerima koji slijede
to su: k, d, g, t, b, p (Vuleti, 1989: 91). Glas d doista pjesmom odzvanja
udarcima koji nagovjeuju njezinu konciznost i cjelovitost te otvara mjesto
nekim drugim fonostilemima koji e sliku pjesme upotpuniti i dati joj finalno
odreenje.
U obraivanom tekstu zanimljivo je uoiti asonance samoglasnika o i a.
Oba su samoglasnika tamna te nam daju informaciju o boji i zvuku. Asonan-
ca je u pjesmi simetrina jer se, podijelivi tekst na lijevu i desnu stranu po-
mou aliteracije glasa d kao vertikale, samoglasnici ravnomjerno raspodje-
ljuju. Na lijevoj se strani teksta simetrino ponavljaju samoglasnici o, dok se
na desnoj strani asonancom naglaavaju samoglasnici a. Oni se, takoer u ot-
krivanju, u neku ruku ludistikih elemenata, pojavljuju i raspreni po lijevoj
te desnoj, vertikalom odijeljenoj, strukturi pjesme, dajui joj sliku proima-
nja te kompatibilnosti.
Njihovo, pak, pravilno rasporeenje i asonancijski raspored, ukazuje na
jednak intenzitet zvuka kroz cijelu pjesmu. Time se ponovno istie vanost
iskustva jezika i igre rijeima jer se glasovni slijed oda iz naslova u tekstu
rabi iskljuivo samo kao izvor za poigravanje mogunostima koje jezik pjes-
niku prua. Osim tih informacija asonanca samoglasnika o i a upuuje tako-
er i na zvonkost koja je njima izraena, a u funkciji konstruiranja teksta i
negiranja semantikoga potencijala naslova koji on pjesmi daje, a koji u tek-
155
stu uope nije iskoriten, pa niti uporabljen, zbog odmaka od znaenjskoga

pola jezika. Branko Vuleti u svojoj knjizi Jezini znak, govorni znak, pjes-
niki znak o asonanci i njezinoj ulozi u pjesmi govori: Asonanca se rijetko
susree. Evo primjera gdje ona djeluje eufonijski i ukazuje na prirodnu
povezanost rijei (Vuleti, 1989: 97). U obraivanom predloku asonanca
je takoer upotrebljena kao izvor eufoninosti te kao indikator prirodne po-
vezanosti rijei. U ovom sluaju to nije njihovo sadrajno podudaranje, ve
podudaranje na planu izraza.
O odnosu asonance i aliteracije Vuleti pie: Asonance ne samo da su
rijetke nego ih se i tee primjeuje od aliteracija ili drugih glasovnih ponav-
ljanja. Razlog je tome, vjerojatno, vea informativnost konsonanata; a s time
je povezana i vea disponibilnost vokala: vokali se, naime, lake uklapaju u
cjelinu, u opi kontekst pjesme; jer na vokalima se razvija intonacija glo-
balna govorna forma, koja se ostvaruje cjelinom pjesme. Upravo zbog into-
nacije, koja je u nekom kontekstu jednaka (jer je odreena kontekstom) i
koja se razvija na vokalima, svi vokali zapravo imaju jednaku vrijednost,
jednaki sadraj. Promatrajui iskljuivo glasove asonanca se ini rijetkom,
ali promatrajui govorna ostvarenja glasova, ona je ope prisutna pojava:
jednaka intonacija poistovjeuje razliite vokale (Vuleti, 1989: 98). Bitno
je zakljuiti da se u pjesmi Oda asonanca kao fonostilem lako primjeuje te
uoava kao jedan od temeljnih potencijala pjesme. Pomou asonance vokala
o i a Oda zadobiva svoju cjelovitost, a uz pomo aliteracije suglasnika d ki-
mu koja ju dri takvom te bitno utjee na razvijanje forme i njezinih vidova
kao supostojee temeljne tekstualne strukture.
Na kraju pjesme Oda, u posljednjem stihu, nalazi se glasovni slijed sss,
odnosno ponavljanje glasa s, a koji prema Vuletiu moe isticati svjetlost.
Ponavljanje visokih glasova s, z, c moe biti vezano uz izraz svjetlosti
(Vuleti, 1989: 91). Ako je na kraju pjesme slijed sss upotrebljen kao zavrni
signal svjetlosti, onda je bitno naglasiti da se kao posljednji motiv u pjesmi,
izravno prije istoga slijeda, pojavljuje bol. Na taj nain intenzitet svjetla, koji
ponavljanje glasa s izaziva u primatelja, nuno potie osjeaj nelagode i ne-
mira. Time je motiv boli pojaan slijedom sss, a glas s jest najvii glas uope
koji u primatelju izaziva stanje napetosti i intenzivira posljednju sliku pjes-
me. Vuleti o takvom ponavljanju pie: Ponavljanje visokih glasova, u pri-
mjerima koji slijede to su s, z, , i, govori o napetim stanjima vezanim uz
visoke tonove (Vuleti, 1989: 92). U ovome se iitava funkcija pojaava-
nja te isticanja tematske razine pjesme, odnosno njezinih vidova projiciranih
pomou temeljnih motiva teksta.
Kao oblik ponavljanja Vuleti spominje i potpuna glasovna, odnosno
homofonska ponavljanja: Ponavljanja mogu biti glasovno potpuna homo-
fonska. Homofoni su u nas rijetki, pa je zato i njihova funkcija poistovjei-
vanja / suprotstavljanja uvijek istaknuta (Vuleti, 1989: 98). Takva se po-
156
navljanja u Odi pojavljuju, i to iz istoga razloga isticanja suprotstavljanja

te naglaavanja negacije semantikoga pola naslova:
tko
da te
ne oda
oduzetna
sloboda
odakle
o da
od sna (Mrkonji, 2003: 89)
U ovim se primjerima jasno vidi kako je glasovna cjelina oda izrazom

ista, ali sadrajem razliita, odnosno pojavljuje se kao oblik prezenta za tree
lice jednine te kao prijedlog, i time, uz pomo poigravanja rijeima i glaso-
vima, ocrtava suprotnost istih jedinica meusobno te takoer prema naslovu
istoga teksta.
Homofonski se odnosi mogu stvarati i tako da vie rijei zajedno ini
glasovno jednak oblik neke druge rijei (Vuleti, 1989: 99). Tako u Mrko-
njievoj pjesmi Oda uoavamo rastavljanje rijei oda na dvije nove rijei o
da, i to u tri navrata, a takvo rastavljanje istie jedan od glavnih motiva ove
pjesme pojavljivanje motiva slobode kao onoga koji iziskuje svojevrsno
uenje lirskoga subjekta.
sloboda
o da (Mrkonji, 2003: 89)
esti su primjeri u kojima se glasovi jedne rijei u cijelosti ponavljaju

kao dio neke druge rijei (Vuleti, 1989: 100). U Mrkonjievoj Odi takvo
se ponavljanje iitava na vie mjesta, a u funkciji stvarnja eufoninosti i
glasovne povezanosti:
voda
svoda (Mrkonji, 2003: 89)
sloboda
od
oboda
do
oboda (Mrkonji, 2003: 89)
157
prodana
ploda
oglodana
kob
odana (Mrkonji, 2003: 89)
U primjeru tematiziranja motiva slobode koja se ograniuje obodima

kao konturama ogranienja, Mrkonji se ponovno poigrao, istiui ponav-
ljanje, tematskom razinom pjesme, implicirajui supostojanje dviju razliitih
sloboda, slobode od i slobode za.
U takvim se sluajevima homofonskih ponavljanja otvara pitanje pripa-
daju li ona fonostilematskoj ili morfonostilematskoj razini. Budui da takva
ponavljanja ine glasovno jednak oblik neke druge rijei, a Vuleti ih ozna-
uje kao ponavljanje glasova (Vuleti, 1989: 100) te da svoju osnovnu ma-
tricu temelje na planu izraza, te na fonemima kao na osnovnoj jedinici, tre-
balo bi zakljuiti kako je rije o fonostilemima koji pripadaju fonostilemat-
skoj skupini postupaka. No, ako se u obzir uzme druga strana ponavljanja,
postavlja se mogue iitavanje takvih postupaka kao morfonostilema jer se
u neku drugu rije prenose itavi morfemi, oblici rijei, odnosno cjelokupna
rije. Ipak, primarno se takvi postupci svrstavaju u fonostilematiku.
O ponavljanju jedne rijei kroz tekst Vuleti kae: Ponavljanje rijei
specifian je oblik ponavljanja glasova. Najea je funkcija ponavljanja isti-
canje rijei koja se ponavlja (Vuleti, 1989: 111). Kako se ponavljanje ri-
jei u rijeima, odnosno fonemskoga slijeda oda u ostalim rijeima, provlai
kroz cijelu pjesmu, naslov je, pa i poetak same pjesme, dao naslutiti da e
se rije oda ponavljati kroz cijelu pjesmu kao najistaknutiji i semantiko naj-
tei, odnosno najoptereeniji znaenjski dio. No ta su oekivanja iznevjerena
jer se u cijelome tekstu, sve do samoga kraja, odnosno pretposljednjega sti-
ha, kljuna rije oda ne pojavljuje kao samostalna rije, ve u sklopu drugih,
potpuno drugoga znaenja. Time je njezina kompetencija u tekstu smanjena,
reducirana i stavljena u drugi plan. Njezino znaenje postaje sekundarno (ili,
moda, i tercijarno) te se primatelj dovodi u nezavidnu poziciju napetoga i-
ekivanja i (p)ostaje neodluan pred pitanjima na koja ne pronalazi pravi
odgovor. U tome se iitava svojevrsno poigravanje s vidovima drugih tek-
stualnih struktura, kako s formom, tako i s tematskom razinom. Tekstualne
strukture stila i forme meusobno se nadopunjavaju, igraju, te slau mozaik
strukture u strukturi.
Riffaterre o pievoj poruci i mogunosti njezina iitavanja od strane
primatelja kae: Pieva svjesnost je njegova obuzetnost nainom na koji
eli da njegova poruka bude dekodirana tako da se itaocu ne prenosi samo
njeno znaenje, ve i stav prema njoj, a italac je, dakako, prisiljen da je
razumije, ali i da podijeli pievo miljenje o tome to jest ili nije vano u
njegovoj poruci (Riffaterre, 1989: 526). Mrkonjieva svjesnost pri poigra-
158
vanju jezikom i njegovim stilistikim potencijalom daje primatelju neograni-

eno veliko prostranstvo moguih tumaenja te pogleda na njihovu temeljnu
poruku.
Branko Vuleti u svojoj knjizi Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak
o ovdje obraivanom predloku pie: Postupak ponavljanja jednog elemen-
ta kroz cijelu pjesmu nalazimo u Mrkonjievoj Odi; kljuna se rije nalazi u
svim rijeima (Vuleti, 1989: 144). Mrkonji je takav potencijal jezika is-
koristio u punom smislu rijei te postupak pretakanja rijei u rije po nekim
jednakim, zajednikim elementima doveo u prvi plan, dajui mu dozvolu za
potpunu slobodu i legitimnu razigranost jezinih znakova.
Na grafostilistikoj se razini u cijeloj pjesmi iitava nedostatak inter-
punkcije koji aludira na slobodu pjesme u njezinom izgledu koji se podre-
uje njezinoj simetralno-vertikalnoj formi sredinjega centriranja pomou
fonemskoga slijeda, u ovom sluaju grafemskoga slijeda, oda. Takoer se na
grafostilistikoj razini pojavljuje pitanje fonta kojim je tekst ispisan, a to je
font pisaih strojeva, vrlo slian fontu naziva Courier New. Aludiranjem na
takav font, koji ima ulogu stilistike intenzifikacije u tekstu, priziva se pro-
lost te se pjesma odreuje kao konkretistika, vizualno osjetljiva, ona koja
svoju primarnu ulogu preputa slici slova i njihovoj realizaciji.
O temi ili o treoj tekstualnoj strukturi pjesme

Tematska je struktura u Odi gotovo posve potisnuta strukturama stila i
forme. Pri obraivanju pitanja teme, ponovno se namee pitanje naslova te
odnosa prema tradiciji. Negiranje tradicije tematsko-motivske razine implici-
rane metajezinim kodom naslova i otvaranja domene tradicionalne lirske
vrste iitava se i u tekstualnoj strukturi teme. Temu ove pjesme naslov ne
naznauje konvencionalnim putem, ve se tema ostvaruje glasovnom struk-
turom i formom, a suprotna je oekivanome. Tematika naslovom prizvane
tradicionalne lirske vrste, otvara polja slavljenja olimpijskih pobjednika ili
velianja nekih slavnih ljudskih postupaka, dostignua ili samih pojedinaca.
U Odi se, pak, kao glavni, nosei motivi pojavljuju jedino sloboda, kob, bol
te samim tim negiraju prizvanu tematsko-motivsku razinu ode.
Glavni je motiv Ode nedvojbeno sloboda i impliciranje razliitih vrsta
slobode dihotomije sloboda za i od te isticanje potonje vrste slobode. Tako
se u ovome predloku otvara jedno od temeljnih ljudskih pitanja, svojevrs-
noga ovjejeg usaenog osjeaja traganja za slobodom. No i sama se slo-
boda negira te se ukalupljuje u granice ljudskoga shvaanja i mogunosti po-
imanja toga fenomena, to rezultira finalnim motivom bola koji prerasta u
kroninost. Mogunost odreenja pjesme kao ode slobodi takoer ne rezul-
tira afirmacijom istoga potencijalnog noseega tematskog motiva jer se, ve
spomenutim finalnim motivom bola, i takva realizacija tematsko-motivske
razine negira i konano odbacuje. Ponovno se u Odi iznevjeruje oekivanje
159
primatelja koji sustavno prati otvaranje motiva pjesme koji mu se ne ele

ponuditi niti mu daju konano rjeenje.
I sama konciznost forme te graenja tijela teksta simetralnim, vertikal-
nim provlaenjem fonemskoga slijeda oda, unitena je, kao i tradicija priz-
vana naslovom, posljednjim motivom boli, koji u svojoj nerazjanjenosti po-
bjeuje i odnosi dominaciju motiva slobode na razini teme pjesme te, ponav-
ljanjem fonemskoga slijeda oda, na razini stila pjesme.
Izvantekstualna zbilja priziva se u Odi grafikim i akustikim signifi-
kantima, to pjesmu obiljeava kao ikoniki znak, te se njezin status izgra-
uje pravocrtnim gibanjem ponavljanja na fonostilematskoj razini, kao i po-
kuajem stvaranja izravne, prirodne veze stvarnosti i teksta.
Vano je napomenuti i zakljuiti kako Mrkonji i na razini teme pjesme
avangardistiki negira tradiciju te ruilaki kree od nulte toke.
O subjektu ili o etvrtoj tekstualnoj strukturi pjesme

U Mrkonjievoj pjesmi Oda lirski subjekt nije strukturno izraen te se
ona moe ocrtati kao tekst koji depersonalizira Ja instancu. Time se postavlja
pitanje moe li se ovaj tekst definirati kao depersonaliziran. Instanca Nad-Ja
promatra sve ono to se u tekstu dogaa te ga stavlja u kontekst odnosa pre-
ma primatelju. U tekstu se, pak, osjea jedino neizravno obraanje instanci
lirskoga Ti, koji se poistovjeuje s personaliziranim objektom svijeta
(Rem, 2003: 116) u kojem sebe mogu vidjeti svi primatelji teksta, odnosno,
prema Goranu Remu, kompetentni subjekti (Rem, 2003: 116), a u osjea-
nju slobode i njezinih vidova koji utjeu na ovjeanstvo kako i na pojedin-
ca. Budui da se na taj nain ipak ostvaruje komunikacija s instancom lirsko-
ga Ti kao sugovorne osobe, negdje se u tekstu mora pojaviti i govorna osoba
koja nije strukturno izraena, ali koja se ipak nekomu obraa. Odnos takve
depersonalizirane instance prema lirskome Ti, koji je, svojom ulogom prima-
telja objektiviziran, ali i personaliziran tako da osjea slobodu na svojim vla-
stitim osjetilima, (p)ostaje problematian i upitan.
Na kraju se mora napomenuti kako razlaganje fonemske skupine oda,
kao primarne intencije teksta i njegova temeljnoga konteksta, defokusira pi-
tanje subjekta u tekstu te ga zamaskirano postavlja u drugi plan, ime se
objanjenje pozicije subjekta u ovom predloku samo jo vie oteava, a ti-
me, pak, primatelj osjea pozvanost za uplitanje u tekst.
Na kraju ili zakljuno
Na samome kraju, ili zakljuno, treba rei kako se nakon iitavanja

predloka, pjesme Oda Zvonimira Mrkonjia, i nakon konzultiranja i konzu-
miranja literature iz koje su izvueni potrebni materijali za razumijevanje
160
stilske analize ovoga teksta, mogu zakljuiti i sintetizirati sljedee spoznaje.

Tekst se maksimalno fokusirao na tekstualne strukture stila i forme, a koje
su, svojim ponuenim potencijalom, koketirale s ostalim tekstualnim struk-
turama. Primarno provlaenje fonemskoga slijeda oda kroz cijelo tijelo tek-
sta rezultiralo je razumijevanjem teksta kao, od naslova odvojene, samo-
svojne cjeline koja se materijalizirala kao vertikalna simetralna pjesnika
struktura. Mrkonjieva se pjesma postavila kao negacija i ruilac tradicije
potaknute otvaranjem takve ideje metajezinim naslovom. Pjesma je to koja
od prizvane tradicionalne lirske vrste nije preuzela apsolutno nita, i to ni na
jednoj razini temeljnih tekstualnih struktura. Pjesma se tako temeljno ozna-
ila kao tekst konkretne vizualne osjetljivosti.
Izvor
Mrkonji, Zvonimir, 2003. Oda, u: Rem, Goran, Koreografija teksta, Dio 2: Pristup
korpusu hrvatskog pjesnitva iskustva intermedijalnosti (1940-1991), Meandar,
Zagreb.
Literatura
Kravar, Zoran, 1986. Lirska pjesma, u: Uvod u knjievnost (kreb, Zdenko; Stama,
Ante) Globus, Zagreb.
Milanja Cvjetko, 1991. Doba razlika, Stvarnost, Zagreb.
Mrkonji, Zvonimir, 1971. Suvremeno hrvatsko pjesnitvo (razdioba), Kolo, Zagreb.
Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta, 1-2: Pjesnitvo iskustva intermedijalnosti,
Meandar, Zagreb.
Riffaterre, Michael, Kriteriji za stilsku analizu, Quorum, br. 5/6, 1989.
Revija, Osijek.
161
162
Davor Ivankovac: Stilistika razmatranja o Pastelu Bore Pavlovia
Davor Ivankovac
STILISTIKA RAZMATRANJA O
PASTELU BORE PAVLOVIA
Uvodna razmatranja
U ovom e se radu interpretirati pjesma Pastel Bore Pavlovia. Primi-
jenit e se metode kojima e se ukazati na njezinu intermedijalnost, odnosno
intermedijalnu osjetljivost (Rem, 2003) za slikarstvo, ali i na njezin (i Pavlo-
viev) odnos prema hrvatskoj pjesnikoj tradiciji, napose prema avangardi.
Vie od pola stoljea nakon pojave prvih pjesama intermedijalne osjetljivosti
u hrvatskoj knjievnosti (Rem, 2003: 42), a kakva je i ova pjesma, literatura
o tom fenomenu poprilino se namnoila. Razliiti su se autori tijekom ne-
koliko desetljea u svojim radovima dotakli te vrste poezije, u vrlo se malo
tog razilazei, razlikujui se najee u baratanju pojedinim pojmovima. Me-
u kljune teorijske izvore ovoga rada svakako spadaju radovi o teoriji poe-
zije Vlatka Pavletia te Gorana Rema i Aleksandra Flakera, kojih su predmet
zanimanja konkretni autori i poetike, a meu najobraivanijima je upravo
poetika Bore Pavlovia. Jedan od ishodinih teoretiara ove interpretacije bit
e Branko Vuleti koji se u svojim radovima esto bavi konkretnom poezi-
jom, a upravo kao takvu pokuat e se proitati i pjesma Pastel.
Boro Pavlovi: Pastel (uvodno)
Radi lakega razumijevanja i preglednosti, donosimo pjesmu u cijelosti.
PASTEL
Od mene do tebe
nije tako daleko
da nas
jeka,
je li,
ne bi mogla dosei
163
rukom
ili
mukom.
Gdje si, to si, tko si?

Grize mi usnu
u snu:
traim te, volim te, nema te,

ostaje,
ostani tu!
Kao to se vidi, rije je o tekstualnoj pjesmi koja se ita kontinuirano, u

vremenskom slijedu, s lijeva na desno, od vrha prema dolje, a njezinu likov-
nost sugerira zasad samo slikarski naslov. Meutim, Branko Vuleti u knjizi
Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak upravo jednu takvu pjesmu, Cesa-
rievu eljeznicom, ita kao konkretnu jer, kako kae, svaki je istinski pjes-
niki tekst konkretan jer i konkretnim sredstvima oblikuje svoj smisao
(1988: 272). Prema Vuletiu, glasovna i ritmika podudaranja unutar pjesme
ukidaju linearni tijek vremena, ali i isticanjem fizike materijalnosti rijei (i
slova, tj. znakova na papiru) linearna dimenzija pretvara se u trodimenzio-
nalni prostor (Vuleti, 1988: 269). Kako bi interpretacija Pastela krenula tim
putem, moramo na samom poetku pokazati sva njezina glasovna i ritmika
podudaranja, ali i druge karakteristike koje sugeriraju njezinu prostornu or-
ganizaciju, odnosno vizualnost. Pogledajmo prvu strofu.
Drugi Prvi pogled

Od mene do tebe
nije tako daleko
da nas
jeka,
je li,
ne bi mogla dosei
rukom
ili
mukom.
Ve na prvi pogled (cijele pjesme ili prve strofe) vidljivo je nekoliko

stvari:
a) slikarski naslov koji nas ve sam po sebi usmjerava na prostornu di-
menziju slike i simultanost, tj. simultano primanje svih pojedinosti;
164
b) grafika struktura pjesme, ili, kako Vlatko Pavleti skraeno kae,

grafostruktura (1995: 37). Pjesmu ine tri strofe u kojima je vidljiva
svojevrsna tendencija k suavanju ili usmjeravanju prema dolje, kao
to je i sluaj s pjesmom promatranom u cjelini;
c) simetrina organizacija stihova oko sredinje, imievske osi (Rem,
2003: 84, 94, 96, 186);
d) prostorna razdvojenost prvoga stiha, odnosno dijelova prvoga stiha
Od mene do tebe, izmeu kojih je velika bjelina koja je uoljiva i
iz vee daljine, dok se slova jo ne razaznaju.
Sve dosad reeno, a vieno na prvi pogled, potvruje veliku vanost
prostorne dimenzije u organizaciji i percipiranju ove pjesme. Zanimljivo je
da i Vlatko Pavleti vidi pomak od semantike prema grafostrukturi u odva-
janju rijei bjelinama i simetrinom rasporedu1 (Pavleti, 1995: 61). Druga
bitna znaajka teksta koji elimo proitati kao primjerak konkretistike poe-
zije glasovna su podudaranja, to je ve i najavljeno.
Glasovna podudaranja
Uzimajui u obzir fonostilistiki aspekt analize, u gore navedenoj strofi

oznaena su sva glasovna podudaranja ija brojnost u tako malo slovnoga
(i glasovnoga) materijala (svega sedamdesetak slova) ne moe biti sluajna.
Eufoninost je postignuta razliitim pjesnikim postupcima:
a) prvi je stih palindromski odraz prijedloga Od i do, ali ujedno i palin-
dromski izvedena asonancija vokala e u osobnim zamjenicama mene
i tebe;
b) uestala su eufonijska slogovna ponavljanja na razliitim mjestima u
razliitim rijeima ( je-je-je, ko-ko2, da-da, li-li );
c) strofa zavrava rimom, paralelnim rijeima rukom-mukom koje se
podudaraju u obama slogovima, ne samo zvukovno nego i grafiki.
Naime, personificiranost jeke koja bi mogla nekoga dosei rukom,
malo je zauujua, pogotovo ako znamo da bi loginije bilo, kad je
jeka u pitanju, rimovati rijei zvukom ili mukom. U logiku pjesni-
koga teksta ovdje se ne e dublje zalaziti. Dovoljno je primijetiti
znatno veu grafiku slinost znakova r i m negoli znakova z i m, to
je jo jedan mali prilog slikovnosti teksta.3
1
to ne znai da se u Pavlovievoj pjesmi na neki nain dokida znaenje; ono se
samo dovodi u usku vezu s grafostrukturom.
2
Skup glasova ko, osim u rijeima tako daleko, javlja se u prvoj strofi jo dva puta,
unutar rijei rukom i mukom. Navedeni skupovi glasova (je-li-ko) pojavljuju se i
unutar preostale dvije strofe, te tako eufonijski povezuju i pjesmu u cjelinu.
3
Time bi bila dovedena u pitanje Saussureova arbitrarnost jezinoga znaka jer, znak,
u slubi slikovnosti teksta, vie ne bi bio nemotiviran.
165
I tako nam se preklapanjem svih glasovnih podudarnosti umjesto

jednodimenzionalnog jezinog znaka, ija je jedina dimenzija vremenska,
otkriva pjesniki znak u trodimenzionalnom prostoru verbalnog, vokalnog i
vizualnog (Vuleti, 1988: 272). Tim se, dakle, preklapanjima, postupkom
unutarnje motivacije, u istom vremenu prenosi nekoliko poruka, a pjesma se
pred nama razvija plono-simultano, a ne linearno-diskurzivno (1988: 272).
Govorei o imievskim pjesmama Bore Pavlovia, i Goran Rem primjeuje
kako je sredinja okomica toliko ispunjena slovnim ponavljanjima da nema
nikakve mogunosti previdjeti im konkretne vizualnosti u iole pribranijem
percipiranju, ali im je teko sukladno gramatinom opisu tih istih glasova
previdjeti i gramatologijske zvunosti4 (Rem, 2003: 57). Pastel nam je,
dakle, ve sada vizualistino pokrenuta pjesma, kako ju i naziva Goran
Rem (2003: 94), ali to ne znai da je prva strofa u potpunosti iscrpljena, to
se tie dokazivanja njezine prostorne dimenzije. Rije je, naravno, o motivu
jeke.
Jeka i druga osoba jednine
Kljuna rije ovoga dijela teksta jest jeka, a kako znamo da se ona
ostvaruje u prostoru, sva glasovna podudaranja mogli bismo shvatiti kao od-
jeke u prostoru pjesme. Osobito se to odnosi na prvi stih, gdje je bjelinom
izmeu rijei doarana prostorna udaljenost potrebna za odjek, a palindro-
mom i asonancijom dovedena u pitanje postojanost druge osobe kojoj se lir-
ski subjekt obraa. Unutranja napetost pjesme, njezina semantika tenzija,
stvorena je prostornom udaljenou unutar tradicionalnog lirskog odnosa ja-
ti (Flaker, 1988: 251). Dakle, to se same teme tie, u prvoj strofi sazna-
jemo tek neto malo o razdvojenosti lirskoga subjekta od neke druge osobe o
kojoj jo ne znamo nita: moe podjednako biti ena, prijatelj, otac ili majka,
kao i o odreenoj elji da se ta udaljenost prevlada. Motiv jeke tako postaje
kljuan u interpretativnom itanju, neodvojivo povezan sa svim razinama
teksta, kako s grafikim rasporedom stihova i (eufonijskim) pjesnikim pos-
tupcima, tako i s unutartekstnim subjektnim svijestima ija je postojanost
dovedena u pitanje, a koje su ostvarene tek kroz jeku, bar gramatiki.5 Jeka
tako postaje i glavna tematska okosnica, bar prve strofe pjesme, o emu go-
vori i Goran Rem: Razdvajanjem stihova, razdaljivanjem dijelova stiha u
istoj ravnini i ispisivanjem stiha uz sredinju okomicu Pavlovi konkretno
naglaava (prikazuje) ono to govori i tema (2003: 148).
4
to smo ve mogli zapaziti kod navedenih eufonijski podudarnih prijedloga, zam-
jenica i imenica.
5
Jer ako je konstrukcija do tebe samo odjek subjektovog povika Od mene, onda nije
samo upitno postojanje te druge osobe, to e se kasnije pokazati u potpunosti to-
nim, nego i koliina onoga to je subjekt izgovorio, a to je samo odjeknulo.
166
Toliko bogatstvo, da se ne kae koliina nijansi, skupljena u tako malo

tekstualnog materijala, pravilo je koje ni u nastavku pjesme ne e biti
iznevjereno; naprotiv, doi e do proirenja na motivskoj, a, samim tim, i na
tematskoj razini, to emo i vidjeti.
Nastavak i proirivanje (nijansiranje)
Da su i u ostatku pjesme jako zastupljeni eufonijski postupci, vidjet

emo odmah u nastavku interpretacije. Donosim, radi lake preglednosti,
obje zavrne strofe:
Gdje si, to si, tko si?

Grize mi usnu
u snu:
traim te, volim te, nema te,

ostaje,
ostani tu!
Ve je na poetku spomenuta svojevrsna tendencija k suavanju svake

strofe, ali i cijele pjesme; svaka, dakle, grafika cjelina u sebi sadri druge,
ali i itavu pjesmu. Ove dvije strofe zajedno imaju oko sedamdesetak slov-
nih znakova, kao i cijela prva, a na nju se nadovezuju na svim razinama.
Vidljivi su odmah i novi eufonijski postupci, koje smo, vodei se Vuletie-
vim itanjem Cesarieve pjesme, ve pronali; ovdje nam je samo pokazati
kako se isti postupci proteu i na pjesmu u cjelini:
a) opet se ponavljaju isti slogovi i skupine glasova na razliitim mje-
stima u pojedinim rijeima (si-si-si, e-e, te-te-te, im-im, osta-osta);
b) ritminost triju upita Gdje si, to si, tko si? paralelna je grafiki i ri-
tamski s tvrdnjama traim te, volim te, nema te to je takoer u slu-
bi eufoninosti pjesme;
c) zavretci strofa u snu / ostani tu! neprava su rima ostvarena asonan-
cijski i aliteracijski pa onda i ritamski;
d) dva velika poetna slova G sasvim se jasno istiu svojim grafiz-
mom, a ni ostatak pjesme ne zaostaje za grafizmom prve strofe
izraenim izgledom slinim malim slovima r i m;
e) rima usnu / u snu potpuni je homofon. Takva rima naziva se eho-
rima ili jekovita rima: jedna rije u potpunosti je sadrana u pret-
hodnoj rijei (Vuleti, 1999: 102). Tako ni u drugoj strofi nije izo-
stala jeka, kao jo jedna poveznica s prethodnom, ovdje prizvana
vjetom homofomnom rimom.
167
to se teme tie, u drugoj strofi dolazimo do novih saznanja. Dok smo u

prvoj strofi znali samo da se subjekt obraa Nekomu, ovdje dolazi do mo-
tivske razrade pa saznajemo da on tu osobu ne poznaje (gdje si, to si, tko
si?), da je njegova usmjerenost prema njoj iskljuivo erotsko-ljubavnoga ka-
raktera, intimistika (grize mi usnu), i da je njegova udnja odreena, ome-
ena i kontekstualizirana prostorom sna, sanjarije, mate (u snu). Sad ve
moemo pjesmu odrediti kao ljubavnu. Ali prije negoli nastavimo s interpre-
tacijom pjesme Pastel i kaemo neto vie o njezinoj intermedijalnoj osjet-
ljivosti sadranoj ve u naslovu, proitajmo u cijelosti jedan sonet Tina Uje-
via, Pavlovieva velikog pjesnikog prethodnika i uitelja. Radi se o deve-
toj pjesmi Ujevieve Kolajne:
Kolajna IX
Boanska eno, gospo nepoznata,
dokle, i kamo, mene misli vui?
Hora je dola te ja moram tui
zlatnim zvekirom na beutna vrata.
Od tvojih ari i od bljeska zlata,

od dvora strepim kuda imam ui,
a krto srce moralo bi pui
bez tvog osmjeka, besmrtna Beata.
Dok sjaju sunca i blijedi mjeseci,

snatrim o zmaju ispred tvoga praga
i zlatnom klasju u toj mekoj kosi.
I preklinjem te: Nepoznata, reci,

kakva te tuga iz daljine draga,
i jo mi reci, gdje si, to si, ko si?
Ujevi, Kolajna i poveznice s Pavloviem
Pavloviev Pastel svoju intertekstualnu vezu s Ujevievom pjesmom i

sa svime to ona znai ostvario je (ili otvorio) izravnim citiranjem6 dijela
posljednjega stiha gdje si, to si, ko si? Ovdje se ne e dublje zalaziti u
Ujevievu pjesmu; rei nam je tek nekoliko osnovnih karakteristika, korisnih
smjernica u nastavku interpretacije Pastela.
6
O vrstama i teoriji citata ne e biti previe rijei. Za nae potrebe dovoljno je
citirati Pavletieve rijei: S citatom u pjesmu ulazi i dio recitiranog konteksta, prije
svega ideja i smisao teksta iz kojeg je citat istrgnut (1995: 175).
168
Kolajna je u cijelosti zbirka ljubavnih pjesama, uz nekoliko religioznih

tema i motiva. Ujevievo je to ispredanje mita o idealnoj eni (Pavleti,
1978: 104) s velikim osloncem na trubadursku liriku i reminiscencijama na
petrarkizam. I navedena deveta pjesma na svim svojim razinama to potvr-
uje: sonetnom formom, stilom i temom, mistificiranjem, obraanjem ideal-
noj, zagonetnoj i nedostinoj eni, najee nepostojeoj, izmatanoj (Pav-
leti, 1978: 118). Karakteristina im je velika erotsko-ljubavna udnja, us-
mjeravanje svih misli i elja prema Nepoznatoj i velika bol i vapaj, bolni
uzdah zbog nemogunosti njihova ostvarenja. Sva ta znaenja, izravno citi-
rajui dio posljednjega stiha, Pavlovi prenosi u svoju pjesmu, ali ih trans-
formira sasvim u skladu s vlastitom poetikom. Zadnji Ujeviev stih, sub-
jektov neutjeni i bolni upit, Pavlovi prenosi u samo sredite svoje pjesme,
upravo u trenutak u kojemu saznajemo o nepostojanju one kojoj se subjekt
obraa (Gdje si, to si, tko si?), i tako, u jednoj toki saima poetak i kraj
Ujevievog soneta; jer, sjetimo se, on poinje stihom koji nam dovoljno ja-
sno govori o predmetu subjektove udnje (Boanska eno, gospo nepoznata).
On saima u jednu toku, u sredinji stih ili strofu, Ujeviev poetak i kraj,
ali i sve ono izmeu. A izmeu nije samo Ujevi, ve, kroz njega, i cjelo-
kupna tradicija novovjeke europske poezije, sve od trubadurske lirike do
toga trenutka. A sav onaj Ujeviev petrarkistiki repertoar slika i motiva
(zvekir i vrata, zlato, dvori, sunca i mjeseci, zmaj ispred praga, zlatna kosa
nepoznate ljepotice na prozoru) koji postupno otkriva subjektovu oaranost i
njegove stvarne udnje i elje, Pavlovi uspijeva sabiti u jednu jedinu homo-
fonsku rimu, pet rijei, esnaest slova: Grize mi usnu / u snu.
Povratak Pavloviu i nove nijanse
Shvatljivo je zato se rana Pavlovieva pjesnika faza, kojoj pripada i

Pastel, u literaturi obino naziva neoavangardnom (Rem, 2003: 89, 96). Do
sada su spomenuti imi i Ujevi, autori preko kojih Pavlovi, i po Flakeru
(1988: 253), odrava kontinuitet s hrvatskom avangardom, a ta e avangar-
dna obojanost dobiti jo jednu nijansu prilikom interpretacije zadnje strofe i
prelaska na likovnost. No prije toga, valja nam se jo neko vrijeme zadrati
na drugoj strofi koja se ini znaenjski neiscrpnom. Aleksandar Flaker, u ve
citiranom tekstu Hrvatske inaice ine avangarde, analizira nekoliko meu-
sobno povezanih pjesama u kojima je prostorna udaljenost izmeu subjekta i
neke druge osobe na neki nain izraena i u konanici prevladana. Tako u
vezu s Pavlovievim Pastelom dovodi Ujevievu pjesmu Cjeloviti cjelov i ti.
Naime, subjekt Pavlovieve pjesme i druga osoba jednine konano su se
susreli, i to u poljupcu, ljubavnom inu, dodue samo u subjektovu snu, to
Flaker pronalazi u Ujevievoj pjesmi Cjeloviti cjelov i ti, gdje se takoer Ja i
Ti konano sastaju u cjelovu kao krajnjem savladavanju prostora koji se
169
protegao izmeu lirskog subjekta i drugog lica jednine (Flaker, 1988: 252).
Zavretak te Ujevieve pjesme glasi ovako:
Svojim dahom ti si svijet jezgroviti

kamo e se sloge boja sliti.
Ja u tebi vijence viti,
drganjima oviti,
i tada e opet biti
u potpunoj kiti
cjeloviti
Cjelov i Ti.
I tu je, dakle, vidljivo postupno skraivanje stihova, koje sam nazvao

tendencijom teksta k suavanju, s tim da ova pjesma nije organizirana oko
sredinje, imievske osi. Sastavljene rime i homofoni karakteristini su za
oba razmatrana pjesnika i njihove pjesme (usnu / u snu; cjeloviti / cjelov i ti),
a upravo njihovo poigravanje vjetinom rimovanja bilo je i povod za izne-
sene Flakerove navode i zakljuke.
Posljednja strofa i nadrealizam
O posljednjoj strofi ve je neto reeno, ostaje samo vidjeti to se

dogaa na tematskoj razini, dolazi li do novih motivskih proirenja, odnosno
nijansiranja. Druga strofa zavrava dvotokom (u snu:) ime se ostatak
pjesme, zavrna strofa, sasvim jasno premjeta u prostor sna, subjektove
sanjarije. On je dakle, u snu trai, voli i nema, a usklini zavretak ostani tu!
prizivanje je i pokuaj zadravanja samoga sna, vie oajniki, moleivo i
ustraeno, negoli otro i zapovjedno. Subjekt je svjestan njegove ljepote,
krhkosti i prolaznosti i, za razliku od Ujevievog subjekta koji ne pronalazi
smiraja, ovaj se zadovoljava i sanjarijom. Prizivanje sna nije nita drugo
nego prizivanje same poezije. Tu se valja prisjetiti nadrealistike poetike
koja je izjednaavala san i podsvjesno sa samom poezijom.7 Nadrealisti su
(inae, pod velikim utjecajem Freuda), automatskim zapisivanjem podsvjes-
nih stanja, pokuavali san u potpunosti izraziti. Vlatko Pavleti o njima kae:
Pjesnik koji bi san uspio doslovno prevesti u medij rijei, ostvario bi toboe
najvie to se u lirici moe postii: (samo)bitni izraz ovjekova unutranjeg
ivota (1995: 169). Ali Pavleti je skeptian: sumnja da se san moe
izravno izraziti, moe se samo prepriati. Naravno, Pavlovieva pjesma nije
plod automatskog zapisivanja, ali je, prizvavi san, prizvala i nadrealistiku
poetiku koja se u njegovoj ranoj pjesnikoj fazi o(d)itavala kroz nekovrsni
7
Takoer je nemogue ne prisjetiti se Ivievog: Uzmite mi sve, ali snove vam ne
dam
170
nadrealistiki likovnjaki osjeaj (Rem, 2003: 22). Pastelom je taj osjeaj

doista viestruko izraen, a da svojom sintaktikom loginou i dubokom
promiljenou pjesma nije izgubila nita od zauujue poetike sna, do-
voljno govori Pavleti: Rijei djeluju sanjotvorno i hipnotiki ak i onda
kad su obavijesno referencijalne, pod uvjetom da im impresivnu ili ekspre-
sivnu sugestivnost aktivira fikcija poetskoga konteksta (1995: 104). A ne
moemo rei da Pastel ne prenosi odreeni ugoaj. Oito je da subjekt pjes-
me svoju sanjariju, svijet svojih snova, preputa na uvid, ne marei previe o
ouvanju onog najintimnijeg, moda ne toliko pod utjecajem Bretonove
staklene kue, koliko sa svijeu o stvarnoj ne-intimnosti svoje matarije. Jer
sanjariju o idealnoj i nepoznatoj eni mogli bismo proglasiti gotovo arhetip-
skom. Radi se o svojevrsnoj kolektivnoj sanjariji koju zbog toga nije ni po-
trebno sakrivati.
Ako se na kraju pjesma, ne samo naslovom nego i nekovrsnim nadrea-
listikim osjeajem, dodiruje sa slikarstvom, moemo si postaviti pitanje: to
ta slika prikazuje? Kad bi bila slika, to bismo vidjeli? Niti jedan njezin stih
ne prenosi nam u svijest neku sliku, za razliku od Ujevieva soneta kroz koji
se provlai nekoliko slika koje bi vjeti slikar mogao prenijeti na platno.
Trebamo li, stoga, Pastel zamisliti kao ostvaraj slikarskoga nadrealizma, ap-
strakcije, ekspresionizma ili nekakvu kombinaciju svega toga? Naizgled nam
niti njezin grafiki izgled nita ne govori, unato svojoj strogoj i duboko
promiljenoj organizaciji. No je li to ba tako? Dodajmo ovomu pastelu jo
jednu malu nijansu...
Povratak Ujeviu i nove nove nijanse
itajui Ujevievu Kolajnu, zbirku pjesama u velikoj mjeri posveenu

nepoznatoj i idealnoj eni, moe nam iz razliitih razloga zapeti za oko po-
neka od njih, a meni se osobito zanimljivom uinila osma po redu, pjesma
koja prethodi citiranome sonetu. Posljednje dvije strofe osobito su zanim-
ljive te u njima podvlaim kljune stihove:
()
Kakav su bezdan ova dva tri metra
do tvoga lica to je njenom svilom!
Vaj, tee kobni razmak jednog vjetra
me mojim ognjem i tvojim profilom.
Da mi je mudro ostati na miru

bez elje tvojim cjelova i noi!
Ne bih se bojo propasti u viru,
po kojem treba, ko po glavnji, proi!
171
Vidljivo je odmah da pjesma tematikom ne odstupa od ve razmatranih:

izmeu, erotskom udnjom izmuenog, subjekta i one koju toliko eli, raz-
mak je (bezdan) koji ipak i nije tako velik kako se ini (dva tri metra), a da
ga se ne bi moglo nekako svladati. A moglo bi ga se svladati samo ako se sa-
njarija prihvati kao takva, kao jedina realnost u kojoj je mogue nai smi-
renje i ostvarenje svojih elja, ono to Pavloviev subjekt shvaa i nastoji
uiniti. Motivi smirenja i propadanja u viru prizivaju i grafiki oblik Pastela
na dnu kojega je Pavloviev subjekt i pronaao svoj smiraj: na dnu sna.
Iako moe ostati dvojbeno koliko zaista Pavlovieva pjesma ima veze s
Ujevievim virom, ostaje injenica da joj je interpretacijski pridodana jo
jedna nijansa, kojima ova nevelika pjesma sa svojih jedva stotinu i pedeset
znakova, vidjeli smo, i te kako obiluje. Trenutak nam je napokon pojasniti
zato se do sada toliko inzistiralo na terminu nijansa, a ne na kojem drugom,
teorijski primjerenijem, poput znaenja, reference, asocijacije itd.
Tehnika pastela u slikarstvu i poeziji
Rije pastel dolazi od talijanske rijei pastello i njome se oznauje sli-

karska tehnika u kojoj se najee primjenjuje suha boja, dakle u obliku pi-
saljke ili krede, iako postoji i votani pastel.8 Sama rije pastello i dolazi od
rijei pasta, supstancije iz koje se suenjem dobivaju tanki tapii namijenje-
ni slikanju. Postoje tako tvri pasteli, kojima se uglavnom prvo crtaju
konture, i meki pasteli kojima se naknadno ispunjavaju plohe. Glavna ka-
rakteristika te tehnike jest velika mogunost nijansiranja, koja se, zbog na-
kupljanja praha na podlozi (papir, karton, pergament, preparirano platno),
postie prelaenjem prsta, cijele ruke ili nekog pomagala. Tako se postie
dojam krhkosti i barunastih prijelaza izmeu tonova i nijansi. Uz to, u
prah se mogu umijeati i sve boje i tako poveati bogatstvo kontrasta i ni-
jansi, a znaajno je da se na podlogu moe nanijeti i vie slojeva pastela.
Tako se mogu postii svi eljeni tonski odnosi, a uz to posebna prozirnost i
mekoa.9 S neim tako malim i jednostavnim kao to je suhi tapi, mogue
je postii neslueno mnogo.
Kakve sve to ima veze s Pastelom Bore Pavlovia, nakon svega do sad
iznesenog, gotovo je i nepotrebno govoriti. Intermedijalnost prema sli-
karstvu i mnogo u malom nisu jedine referencije; i sama tema, snovita i sa-
njotvorna, odnosno sam san svojom prirodom, krhkom, prozirnom i baru-
nastom, pribliava nas pastelu kao slikarskoj tehnici. Valja, naime, rei jo i
8
Svi podatci i citati o toj slikarskoj tehnici preuzeti su iz Enciklopedije likovnih
umjetnosti 3, u izdanju Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 1964.; str. 636-637.
9
Isto.
172
to da su pastelne slike vrlo osjetljive, gotovo neotporne, osobito prema do-

diru, vlazi i svjetlosti. Lako se oteuju, teko uvaju, ba kao i najdrae sa-
njarije, a i u njihovoj izradi potrebno je veliko umijee. Enciklopedija likov-
nih umjetnosti naziva pastel jo i intimnom tehnikom, ne samo zbog malo-
brojnih slikara koji su se njome koristili i u izvedbi postigli savreni izraz
nego, oito, i zbog sklonosti pastelista portretiranju. U novije vrijeme neki
znameniti slikari poput Maneta, Toulouse-Lautreca i Degasa svojim su pa-
stelima bitno utjecali na pojedine fauviste i ekspresioniste, to je podatak
koristan u moguem odgonetavanju slikarskoga pravca ili kole Pavlovie-
vog Pastela. To, na kraju krajeva, nije toliko ni znaajno za samu interpre-
taciju pjesme, moda tek jo jedna nijansa na bijeloj plohi papira,10 ali je
svakako znaajan prilog u istraivanju i otkrivanju Pavlovieve (neo)avan-
gardnosti i odnosa spram tradicije, kako pjesnike i hrvatske, tako i znatno
irih umjetnikih i svjetskih prostora.
Zakljuna promiljanja, umjesto zakljuka
Ovim radom, na primjeru Pastela Bore Pavlovia, ukazano je na mogu-

e itanje tekstualne pjesme kao konkretistike. Poetna ideja za takav
pristup potekla je od Branka Vuletia i njegova itanja pjesme eljeznicom
Dobrie Cesaria u knjizi Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak. Postup-
nim itanjem i otkrivanjem svih njezinih mogunosti pokazana je mogunost
simultanog primanja znaenja, prije svega kroz eufonijska preklapanja, ali i
grafika, od razine slovnoga znaka, preko pojedinih slogova i rijei, do iz-
gleda strofa u cijelosti. Takvim ukidanjem linearnosti i vremenske dimenzije
tekstualna pjesma pretvorena je u konstelaciju, ba kao to kae i sam
Vuleti: Konstelacija nam govori o simultanom ostvarivanju raznih asocija-
cija: zato je njen adekvatni znak slika, a ne tekst (1988: 245). Upravo su
mnogobrojna suzvuja u tekstualno oskudnoj, ali semantiki gustoj pjesmi, i
pridonijela njezinoj likovnosti, a mnogi pronaeni intertekstualizmi postali
su kontekstualnom podlogom pastelnoga nijansiranja. Kao to je Vuleti re-
kao da je svaka pjesma zapravo konkretna, tako se moe rei i da je svaka
pjesma splet slike i zvuka, s tim da je jedno od toga ponekad u slubi isti-
canja drugoga. U knjizi Kako razumjeti poeziju Vlatko Pavleti prenosi rijei
N. Fryea koji kae: Pjesma prikazuje tijek zvukova koji se pribliuje glazbi
s jedne strane, i cjelovit obrazac slika koji se, s druge srane, pribliuje slikar-
stvu. Doslovce je, dakle, pria neke pjesme njezin ritam ili gibanje rijei
(1995: 107). Pavloviev ludistiki ples rijei, vidjeli smo, Pastel je pokrenuo
10
Moda ne bi bilo suvie podsjetiti na ideje o obojanosti vokala, osobito monoto-
niju vokala e u asonanciji prvoga stiha (ukupno 17), koji je prema Rimbaudu bijele,
a prema Hugou plave boje. Time se postie odreeni ugoaj u pjesmi / slici: mijea-
nje radosti i turobnosti, sjete i melankolije (Pavleti, 1995: 97-100).
173
u likovnu formulu (Rem, 2003: 93), odnosno dao nam klju za produblji-
vanje njezina intermedijalnog stanja ili osjetljivosti spram slikarstva, izrae-
ne samim naslovom.
Problematiziranjem i tematiziranjem sna kao prostora ostvaraja subjek-
tovih podsvjesnih elja takoer je ukazano na mogue veze s poetikom nad-
realizma i, samim tim, dodatno produbljena mogunost iitavanja slikarsko-
ga pravca (ali i autorova odnosa spram tradicije i avangardnoga naslijea),
dok je sama subjektova matarija, naoko erotsko-intimistika p(r)okazana
kao svojevrsna sanjotvornost arhetipne snage (Pavleti; 1995: 214) i tako
legitimno stavljena svima na ogled. S tim bi se sasvim slagala i tvrdnja da
Pavlovi pie o opepoznatom, brie granice izmeu umjetnosti i kulture, s
tim da je i subjektna svijest svjesna tih naruenih granica (Rem, 2003: 58).
Sasvim je jasno i da Pavlovi, ispisujui pjesmu o jednom arhetipskom snu,
uz mnogobrojne stilske postupke, referencije na poeziju, slikarstvo i cje-
lokupnu tradiciju, brie granice izmeu umjetnosti i kulture, a kako se sub-
jekt snalazi i do koje mjere egzistira u svijetu tako labavih i krhkih mea,
vidjeli smo na primjeru jeke, jednoga od kljunih motiva pjesme, koja i nije
nita drugo nego subjektov glas, ostvaren i vraen u prostoru njegova sna.
Unato nekim aluzijama na grafiki izgled (Ujevi: Kolajna VIII), pjes-
ma nije proitana kao kaligram, niti je bilo takvih pokuaja; njezina dodirna
toka sa slikarskim kodom pronaena je u tehnici pastela ije su se karak-
teristike izvrsno preklopile sa svim iitanim znaenjima teksta. A tih je zna-
enja, u duhu slikarstva esto nazivanim nijansama, bilo zauujue mnogo
s obzirom na veliinu teksta. Stoga bi, prema Pavletievoj podjeli lirskih pje-
sama iz ve citirane knjige Kako razumjeti poeziju (str. 194), pjesma Pastel
mogla spadati u skupinu tzv. asocijativnih pjesama. Evo to Pavleti kae o
toj poeziji: U itanju asocijativnih pjesnikih struktura dolazi do punog
izraaja ivotno i knjievno iskustvo kombinirano s matom, jer od takvih se
ostvarenja utoliko vie dobija ukoliko im se, asociranjem, vie daje (1995:
195). Ipak, Pavleti kae da njegovu podjelu ne treba shvatiti odvie kruto.
Najbolji primjer za to upravo je Pastel, pjesma koju, bez prevelikih uste-
zanja, moemo oznaiti kao ludistiku (to je kod Pavletia druga skupina), a
i ludizam sam po sebi ne ukida mogunost asociranja i upijanja u tkivo pjes-
me mnogih referencija na cjelokupnu kulturnu tradiciju. Mislim da je inter-
pretacija Pavlovievog Pastela to i pokazala. Jasno, pjesmu nikada nije mo-
gue do kraja proitati i shvatiti. Ostaju otvorene i mnoge druge mogunosti
za prepoznavanje neotkrivenih intertekstova i nijansi, citata i drugih znae-
nja kojima se moda nisam ni pribliio, ali to me previe ne brine jer:
Ja znam da je san toliko dubok
da mu sondama ne mogu ispitati dna.
Jer ima jedan san ispod sna,
i ima drugo dno ispod dna
(Tin Ujevi: Miris kujine)
174
Izvori
Pavlovi, Boro, 2003. Pastel, u: Rem, Goran. Koreografija teksta II: Pristup
korpusu hrvatskog pjesnitva iskustva intermedijalnosti (1940-1991), Meandar,
Zagreb.
Ujevi, Tin, 1979. Pjesnitvo 1, August Cesarec, Zagreb.
Literatura
Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, 1964., Inj-Portl, Jugoslavenski leksikografski

zavod, Zagreb.
Flaker, Aleksandar, 1988. Hrvatske inaice ine avangarde, u: Suvremeno hrvatsko
pjesnitvo, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta, Zagreb.
Pavleti, Vlatko, 1995. Kako razumjeti poeziju, kolska knjiga, Zagreb.
Pavleti, Vlatko, 1978. Ujevi u raju svoga pakla, Sveuilina naklada Liber, Zagreb
Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta I: pjesnitvo iskustva intermedijalnosti,
Meandar, Zagreb.
Revija, Osijek.
Vuleti, Branko, 1999. Prostor pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti
175
176
Perica Vuji
STOSEDAMDESETA OBLJETNICA TEMELJA
ILIRSKOG I LATINSKOG JEZIKA ZA POETNIKE
Ove godine Temelji ilirskog i latinskog

jezika za poetnike Antuna Maurania slave
170. obljetnicu od objavljivanja u tisku, to-
nije, od 1839. god. Devetnaesto stoljee obi-
ljeeno je borbom protiv germanizacije i ma-
arizacije. Kako bi se obranili, Hrvati se slue
latinskim jezikom, neutralnim, diplomatskim
jezikom toga vremena. (Na lijevoj slici Teme-
lji ilirskog i latinskog jezika za poetnike,
drugo izdanje iz 1842.)
Antun Maurani, brat puno slavnijeg ba-
na puanina Ivana Maurania, u razdoblju
buenja svijesti Hrvata o vlastitom jeziku pod
utjecajem iliraca pie Temelje ilirskog i latin-
skog jezika za poetnike. Temeljima namjenjuje samo jednu, osnovnu za-
dau: dokazati da je hrvatski jezik ne samo jednakovrijedan kao latinski
nego i vrjedniji od njega, da je dolo vrijeme da hrvatski jezik ue u javni
ivot i svijest Hrvata. Treba imati na umu i sljedeu injenicu: A. Maurani
postaje 1835. god. profesorom na Pravoslav-
noj akademiji, gdje predaje na hrvatskom
jeziku knjievnost i gramatiku, pa to steeno
iskustvo upotrebljava u pisanju Temelja. Ta-
koer, bitna je injenica i da je preko tih
predavanja mogao, a mogu slobodno rei i
jest, utjecao na svijest o jeziku svojih mla-
dih studenata. O tome da su Temelji ispunili
svoju zadau svjedoi i podatak da su ve
1842. god. tiskani drugi put, znai ve tri
godine nakon prvog izdanja. (Na desnoj slici
Antun Maurani)
177
A sad bih rekao neto konkretno o samim Temeljima. Temelji ilirskog i

latinskog jezika za poetnike pisani su po tadanjem obiaju kao gramatika
narodnog jezika usporeujui ga s latinskim jezikom. Zato se kae da su
Temelji poredbena hrvatsko-latinska gramatika. Pouen iskustvima s preda-
vanja Maurani pie svoju gramatiku u formi pitanja i odgovora, stoga u
njegovoj gramatici pronalazimo 242 pitanja i isto toliko odgovora. Mogu
Temelje naziva prvim ilirskim udbenikom, to i odgovara samom nainu
predstavljanja grae: jednostavno, jasno i prilagoeno kolskoj nastavi.
Temelji sadre nekoliko dijelova: Orthoepia ili Prvoitanje, Orthograp-
hia ili Pravopis, Etymologia ili Rih izpitivanje, Syntaxis ili Rih slaganje,
Prosodia ili Glasoudaranje. Od svih spomenutih pet prevedenica danas se
upotrebljava samo pravopis. Prema njegovim rijeima, Temelje je pisao slu-
ei se i preuzimajui podatke iz dviju gramatika: Babukieve Osnove slov-
nice slavjanske i Billrothove Lateinische Schulgrammatik fr alle Klassen.
Preko nastave latinskoga jezika Temelji su pomalo uvodili hrvatski jezik
u kolske klupe normiran ve u Babukievoj Slovnici jekavska tokavtina
sa svim obiljejima ilirske, zagrebake knjievnojezine norme. U svojoj
gramatici Maurani pie slino Babukiu, ali, takoer, iz nje se mogu i-
itati i dvije bitne stvari: Maurani razlikuje govorni i knjievni jezik, pre-
poruuje da se u knjievnom jeziku (u kolama) znak izgovara kao ie ili je;
kako je knjievni jezik uvijek izbor, ilirci uz govorni jezik prihvaaju i jezik
dubrovake knjievnosti, ugraujui ga u osnovu pisanom tipu jezika. Iako
je Babukieva Slovnica posluila kao izvor i uzor u pisanju iz koje je pre-
uzeo dosta podataka oslanjajui se na ve spomenutu normu, Maurani
upotrebljava i nove oblike, tu jednom postavljenu normu odluuje jo vie
pribliiti korisnicima gramatike osuvremenjivanjem, tj. oslukivao je jezik
oko sebe i prema tome normirao svoje postavke.
Pri rjeavanju sloenih naglasnih problema polazi uvijek od svog nar-
jeja koje je najbolje poznavao akavskog, i od onog to je nalazio u starim
hrvatskim gramatikama, poneto iz Kaieve, a najveim dijelom iz Della
Belline gramatike iz 1728. god. Upotrebljavao je i Rjeosloje Joakima
Stullija i Rioslovnik Josipa Voltia. Puno bolje i vie od svojih prethodnika
obrazlae jezini ustroj, njegove razliite dijalekatne ostvaraje, valjano raz-
luuje to pripada knjievnomu jeziku, a to ne.
178
Livija Rekovac: Osvrt na Slovnicu i Skladnju 1859.
Livija Rekovac
OSVRT NA SLOVNICU I SKLADNJU 1859.
Gledajui hrvatsku jezinu povijest od

razdoblja ilirizma do kraja 19. stoljea,
uoava se razdoblje velikog filolokog entu-
zijazma, borbe, truda i rada na normiranju
hrvatskog knjievnog jezika. To razdoblje
najznaajnije obiljeavaju razliita knjiev-
nojezina normativna rjeenja zagrebake
kole na jednoj i kole hrvatskih vukovaca
na drugoj strani te slovnice i gramatike1 ko-
je su izdavane u tenji normiranja i usus-
tavljanja hrvatskog jezika na svim njegovim
razinama. Zagrebaka filoloka kola zalae
se za ujednaeni knjievni jezik temeljen na
knjievnojezinoj tradiciji, prihvaajui kaj-
kavizme i akavizme kao dodatno blago je-
zika. Nasuprot njoj stoje pripadnici kole
hrvatskih vukovaca iji stavovi i pobjeuju
krajem 19. stoljea, a jezik biva normiran prema naelu Govori kao to dobri
tokavci govore, oslanjajui se na ivi govor tokavskog izriaja, ne priz-
najui kajkavizme i akavizme.
Najznaajniji predstavnici zagrebake filoloke kole (pored Vjekoslava
Babukia i Bogoslava uleka) bili su Antun Maurani (1805.-1888.) i
Adolfo Veber Tkalevi (1825.-1889.). Mauranieva druga gramatika,
Slovnica Hrvatska (1859.) bila je namijenjena kolskoj upotrebi, ali prerasla
je u znanstvenu slovnicu zbog Mauranieva pristupa grai. Dijeli se na e-
tiri dijela: I. Glasoslovje (slovopis, pravopis, glasovi i glasovne promjene,
prozodija), II. Pregibanje reih (morfologija promjenjivih rijei), III. Tvo-
renje pregibivih reih (tvorba promjenjivih rijei imenica, pridjeva,
glagola), IV. O esticah (nepromjenjive rijei). Nedostaje joj sintaksa, ali ju
nadopunjuje Veberova Skladnja ilirskoga jezika, tiskana iste godine. Pisa-
1
Naziv slovnica bio je karakteristian za pripadnike zagrebake kole, a naziv gra-
matika za kolu hrv. vukovaca.
179
na je morfonolokim pravopisom i slovopisom sukladnim

ilirskom (uz , pie se i r).
U popisu glasova znaajno je da Maurani i dugi i
kratki odraz jata smatra jednim fonemom, a izgovor dvo-
glasnika jednoslonim, dok dvosloan izgovor doputa
samo u stilske svrhe. U dijelu O naglasku Maurani daje
najopseniji opis novotokavskog naglaska za ono doba te
obrazlae svoju postavku da je tokavski naglasak izveden od starijeg
akavskog. Pravila o raspodjeli naglaska ista su kao i u suvremenom jeziku.
to se tie dvoglasnika, Maurani smatra odraz dugog jata jednoslonim, a
kratke naglaske kojima se obiljeuju samo kao nunim slovopisnim rjee-
njima. Jedina sustavna mogunost biljeenja naglasaka na je kao i kod sva-
kog drugog naglaenog dugog samoglasnika razloenog na slog s dvama sa-
moglasnicima: ie; primjer: peta/rka = peta/rieka = peeta/rieka. U morfolo-
giji se oslanja na normu iz Temelja s ponekim malim odstupanjima (u G mn.
sad je samo ah).
Posebnost Slovnice nalazi se u razlikovnom usporeivanju knjievnog
jezika s vukovskom normom, dijalektom i starijim hrvatskim jezikom. Ma-
urani tako opisuje to hrvatski jezik jest (jugozapadno jezino podruje), a
to nije (razlikovne odredbe hrvatskog i srpskog jezika), posebno naglaava-
jui te razlike i suprotstavljajui se Karadiu kojeg ne dri mjerodavnim za
normiranje hrvatskoga jezika. Antun Maurani daje prednost gradskom iz-
govoru jer ga smatra bliim pisanom, knjievnom jeziku. Govorei o tradi-
ciji i starijim gramatiarima, Maurani upozorava na mnoge zastarjele obli-
ke i opisuje novije, modernije (npr. zastarjeli oblik imperfekta).
Veberova Skladnja ilirskoga jezika za srednja uilita, smatrana prvom
hrvatskom sintaksom, izlazi u trima izdanjima, u dvama samostalno, a kasni-
je u sklopu Slovnice h()rvatske za srednja uilita. Sastavljena je od triju di-
jelova: skladnje slaganja, skladnje djelovanja i skladnje poredanja. Razlike
od suvremenih gramatika nalaze se u nepoznatom futuru egzaktnom (biti e
se uvjerio), neobinim rekcijskim mogunostima slaganja padea uz glagol
(akuzativ osobe s infinitivom), stavljanju izlaganja o vrstama nezavisno i za-
visno sloenih reenica u poglavlje o veznicima, kao i redu rijei u reenici
(estica se pie se prije zamjenine zanaglasnice). Bliskost suvremenim gra-
matikama vidljiva je u opisu promjenjivih vrsta rijei, redu rijei (naravni i
umjetni), a opis pasiva, stegnutih izreka i participa vrlo je blizak suvremenoj
generativno-transformacijskoj sintaksi.
Veberova sintaksa cjelovito je djelo, praktino i znanstveno, a sam nje-
gov jezikoslovni rad nadovezuje se i nadopunjava na Mauraniev, indirekt-
no i Babukiev. Vrijednost njihovih djela vidljiva je u konkretnim i jasnim
normativnim rjeenjima u okvirima zagrebake filoloke kole i ilirske tradi-
cije. Nastavljanjem na tradiciju nadvladali su ju u najpozitivnijem smislu,
180
Livija Rekovac: Osvrt na Slovnicu i Skladnju 1859.
nadopunjujui ju i preraujui, stvarajui tako od nje novi stupanj za razvoj i

rast jezika koji je u svom neprekidnom kretanju do danas.
Literatura
Ham, Sanda, 2006. Povijest hrvatskih gramatika, Nakladni zavod Globus, Zagreb.
181
182
Marko Bagi
10-GODINJICA SMRTI BOIDARA FINKE
Boidar Finka roen je 19. prosinca 1926. u

Salima na Dugom otoku. Puku kolu zavrio je u
rodnom mjestu. Gimnaziju je polazio u ibeniku,
Krku, Zadru i Splitu. U Splitu je maturirao 1947.
Iste godine upisao se na slavistiku grupu Filo-
zofskog fakulteta u Zagrebu i diplomirao 1952.
godine. Prvo mjesto gimnazijskog profesora bilo
mu je u Pazinu. Zbog svog marljivog rada ubrzo
je bio pozvan i primljen za asistenta u Institutu za
jezik JAZU-a u Zagrebu (danas Zavod za hrvatski
jezik). Opredijelio se za dijalektologiju i redovito
je bio na terenskim istraivanjima. Doktorirao je
iz dijalektologije 1960. godine disertacijom Dugootoki akavski govori i
zatim je izabran za znanstvenog suradnika. U tom razdoblju objavio je pe-
desetak znanstvenih i strunih priloga. Godine 1966. izabran je za vieg
znanstvenog suradnika, a pet godina poslije postaje znanstvenim savjetni-
kom. Godine 1975. postao je lanom suradnikom JAZU-a. Dvije godine za-
tim izabran je za izvanrednoga lana, a godine 1988. redoviti je lan Hrvat-
ske akademije znanosti i umjetnosti, kada postaje akademik. U toj ustanovi
obnaa dunost tajnika Razreda za filoloke znanosti, lana Predsjednitva
HAZU-a, predsjednika njezina Odbora za dijalektologiju, lana nekoliko
drugih odbora i povjerenstava te dunost urednika nekoliko Akademijinih
edicija. Burne 70. godine najplodnije su godine u znanstvenom radu Bo-
idara Finke. To je vrijeme nakon Deklaracije o nazivu hrvatskoga knjiev-
noga jezika, Hrvatskoga pravopisa kojemu je on bio suautorom, godine koje
su svestrano obiljeile njegov znanstveni profil. Umire 17. svibnja 1999. kao
znanstveni savjetnik u miru Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Za-
grebu.
Boidar Finka opredjeljuje se za dijalektologiju, i to ne samo akavsku,
kojom je govorio, nego jednako uspjeno i za kajkavsku i za tokavsku.
Radio je terenska istraivanja od Mljeta i Lastova pa po svem hrvatskome
prostornom luku do Osijeka, Vinkovaca i drugih krajeva istone Slavonije.
Upoznao je na terenu neke hrvatske govore u Bosni i mnoge hrvatske govore
183
u hrvatskoj dijaspori Austrije, Maarske, Slovake i Italije. U izuzetno broj-

nim dijalekatnim prilozima spasio je od zaborava bitne podatke sa svih hr-
vatskih prostora, protumaio vane jezine pojave, upozorio na mnogobrojne
odnose dijakronije i sinkronije, stilistike i semantike, sintakse i morfologije,
fonetike, fonologije i morfonologije, na dijalekatno-standardnojezine odno-
se, na meudijalekatne veze i meujezina proimanja, osobito romansko-
hrvatska, o emu svjedoe njegovi toponomastiki radovi.
B. Finka sudjelovao je u izradi upitnika za Hrvatsko-srpski dijalektolo-
ki atlas i upitnika za Opeslavenski lingvistiki atlas te upitnika za Bosan-
sko-hercegovaki dijalektoloki atlas. Urednik je i suautor vane knjige Fo-
noloki opisi, a suraivao je i u izradi nekoliko karata za Europski lingvisti-
ki atlas. Napisao je prvu opirniju sintezu o akavskom narjeju na hrvat-
skom i njemakom jeziku, a s akademikom Milanom Moguem izradio je
najcjelovitiju kartu akavskoga narjeja. Prvi je izradio kartu hrvatskih dija-
lekata na hrvatskom dravnom prostoru. U vezi s dijalektologijom vano je
spomenuti da je akademik Boidar Finka, u svojstvu predsjednika Odbora za
dijalektologiju HAZU-a, pokreta znanstvenih skupova pod naslovom Hr-
vatski dijalekti. Oni su bili jak poticaj istraivanju hrvatskih dijalekatnih pro-
stora i razvitka hrvatske dijalektologije. Druga vana djelatnost akademika
Boidara Finke oituje se u leksikografiji. Svoj leksikografski rad zapoeo je
na velikom Akademijinu rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1953.).
Pokrenuo je i organizirao rad na izradi povijesnog Rjenika hrvatskoga kaj-
kavskoga knjievnoga jezika. Akademik Boidar Finka bio je stalno u jezi-
noj areni borei se ustrajno i dosljedno za samobitnost hrvatskoga jezika.
Njegovi lanci o problematici hrvatskoga knjievnog jezika, o tzv. meuva-
rijantnim odnosima, o pripremi tekstova za strojnu obradu, o leksiko-
-semantikim prouavanjima, o normi i normiranju te lanci o drugim jezi-
nim temama nalaze se po mnogobrojnim asopisima, a najbolje su vidljivi u
vrlo zapaenoj novinskoj rubrici Jezine dileme koju je vodio u Vjesniku 70-
ih godina. Ona je zbog autorovih stavova o samosvojnosti hrvatskoga jezika
bila nasilno ukinuta, kao to je, uostalom, neto kasnije i Hrvatski pravopis
koji je izradio zajedno s Milanom Moguem i Stjepanom Babiem bio zabra-
njen. Njegov ljudski i znanstveni lik resi izuzetno potenje i marljivost. Bi-
bliografija njegovih djela od preko 400 bibliografskih jedinica golemo je i
cjelovito djelo koje je ostavilo dubok i prepoznatljiv trag u hrvatskom jezi-
koslovlju.
184
Domagoj Kostanjevac
SJEANJE NA DUBRAVKA KILJANA
Dubravko kiljan, poznati hrvatski jezikoslovac i

klasini filolog, rodio se u Zagrebu 31. listopada 1949.
godine. U Zagrebu je zavrio osnovnu kolu i Klasinu
gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Za-
grebu diplomirao je 1972. godine opu lingvistiku te
latinski i grki jezik s knjievnostima (kao dva B-pred-
meta). Magistrirao je 1974. godine iz arheologije s te-
mom Grki jezik spomenika kasnoantike Salone, a 1976. godine doktorirao
je s temom Lingvistika i dijalektika iz ope lingvistike. Od 1972. g. radio je
kao profesor latinskog i grkog jezika u osnovnoj koli, od 1974. g. u Kla-
sinoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1977. g. bio je stalno zaposlen, najprije kao
asistent, a zatim kao docent (od 1977. godine), izvanredni profesor (od 1981.
godine) i redoviti profesor (1986. g., ponovo izabran 1992. g.) na Odsjeku za
opu lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio ef
Katedre za opu lingvistiku, a nakon osnivanja Katedre za primijenjenu lin-
gvistiku i Katedredre za semiologiju i njihov ef. U jednom je mandatu
obavljao dunosti prodekana za nastavu. Od 1996. g. do 2003. g. bio je redo-
viti profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis,
Fakultetu za postdiplomske humanistike studije u Ljubljani, gdje je 1998. g.
osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija dru-
tvene komunikacije i obavljao dunost koordinatora studija. Nakon toga po-
novno je bio redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu.
Dubravko kiljan do svoje je smrti objavio oko 250 radova iz pod-
ruja ope i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primije-
njene lingvistike i klasine filologije (od toga 36 u obliku knjiga ili samo-
stalnih monografija), sudjelovao je na veem broju znanstvenih i strunih
skupova u zemlji i inozemstvu te vodio nekoliko znanstvenih projekata u
Hrvatskoj i Sloveniji. Osim redovite nastavne djelatnosti na dodiplomskim i
poslijediplomskim studijima drao je predavanja i u Pragu (CEU), Parizu
(Sorbonne), Trstu (Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu,
Novom Sadu. Bio je mentor veem broju doktoranata i magistranata u Za-
grebu i u Ljubljani.
185
Njegova su poznata jezikoslovna djela: Dinamika jezinih struktura

(1976. g.), Pogled u lingvistiku (1980. g.), knjiga koja je doivjela vie izda-
nja i koja i danas slui kao svojevrsni uvod u teoriju jezika ne samo studen-
tima ve i svima onima koje to podruje zanima, U pozadini znaka (1985.
g.), prva hrvatska knjiga o semiologiji, Jezina politika (1988. g.), Kraj lin-
gvistike (1991. g.), Javni jezik (2000. g.), knjiga u kojoj D. kiljan prikazuje
i ralanjuje osnovne pojmove iz lingvistike javne komunikacije, Govor
nacije. Jezik, nacija, Hrvati (2002. g.), knjiga za koju Branko Kuna kae da
odaje svu irinu autorova stvaralakog vidokruga i zanosa, iscrpnost, strplji-
vost i metodinost koji proistjeu iz lingvistike i klasine naobrazbe, aka-
demskog poznavanja arheologije, sociologije, semiologije te politike, ope i
hrvatske povijesti, Mappa mundi (2006. g.) za koju je osvojio nagradu Kik-
lop i njegova zadnja knjiga Vjebe iz semantike ljubavi (2007. g.), knjiga u
ijem uvodu pie da u njoj itatelji nee pronai tajnu ljubavi. Osim jeziko-
slovnih djela poznati su i kiljanovi prijevodi Aristofana, Herodota i Katula,
a D. kiljan bio je i suator udbenika latinskog jezika za klasine gimnazije
Orbis Romanus.
Dubravko kiljan izgubio je bitku s dugom i tekom boleu 21. srpnja
2007. godine. Njegovom smru hrvatska je jezikoslovna znanost izgubila ve-
likog znanstvenika, a studenti su izgubili profesora koji se izrazito trudio
probuditi lingvistiki anr u njima.
186
Vera Blaevi
SJEANJE NA TOMISLAVA LADANA
Veliki hrvatski knjievnik, leksikograf, esejist,

prevoditelj, kritiar, polihistor i prozaik Tomislav
Ladan roen je 25. lipnja 1932. godine u Ivanjici ne-
daleko od Banja Luke. Djetinjstvo je proveo u Travni-
ku, Bugojnu, Banja Luci i Sarajevu, u kojemu je 1958.
godine i diplomirao na Filozofskome fakultetu. Zah-
valjujui utjecaju poliglota Rikarda Kuzmia i Henri-
ka Baria, njegov je filoloki studij jednako obuhvatio prouavanje klasinih
jezika te slavistike i germanistike. Budui da su ga vodei na katedri sarajev-
skoga Filozofskoga fakulteta drali politiki nepodobnim i uope protudr-
avno raspoloenim, nije uspio dobiti mjesto na istom fakultetu te je neko
vrijeme radio kao privatni pouavatelj, novinar i urednik za stranu knjiev-
nost u jednoj izdavakoj kui.
Na kongresu knjievnika 1961. godine upoznaje Miroslava Krleu te,
ponukan njegovim osobnim pozivom, prihvaa radno mjesto u zagrebako-
me Leksikografskom zavodu, postavi kasnije njegovim glavnim ravnate-
ljem i urednikom Osmojezinoga enciklopedijskog rjenika. Susret s Miro-
slavom Krleom Ladan je esto opisivao kao aneosko uplitanje u vlastitu
jezinu sudbinu.
Putovao je u mnoge europske i prekooceanske zemlje poput Islanda,
Egipta, Kanade i Kine, a sve zbog predanoga prouavanja ivih jezika i lek-
sikografskoga rada. Akademske godine 1963./1964. bio je lektorom hrvat-
skoga jezika na Sveuilitu u vedskome gradu Uppsali.
U knjievnosti se javio 50-ih godina prologa stoljea prijevodima an-
gloamerikih i skandinavskih pjesnika, kao i vlastitim pjesnikim ostvara-
jima, a kasnije esejima i kritikama, uz neprekinuti prevoditeljski, leksiko-
grafski i enciklopedijski rad.
Nezaobilazno je istaknuti neke od njegovih brojnih i znaajnih prije-
voda. Preveo je sa starogrkoga jezika dijelove Biblije (Evanelja), Eshilovu
Orestiju, Euripidovu Medeju, Aristotelovu Metafiziku, Nikomahovu etiku,
Fiziku i Politiku. S latinskoga jezika prevodi djela hrvatskih latinista te Ovi-
dija, Dantea, Aurelija Augustina i Descartesa. Preveo je i Sagu o Niebelun-
187
zima s njemakoga jezika, djela Bergmana i Strindberga sa vedskoga i djela

Henrika Ibsena s norvekoga jezika, a s engleskoga jezika prevodi nekoliko
djela T. S. Eliota, E. Pounda, W. Shakespearea te po jedno djelo Normana
Mailera, Virginije Woolf i Jamesa Jonesa.
Posebno zanimanje za hrvatski jezik oituje se i u Ladanovu jedinom ro-
manu Bosanski grb iz 1975. godine. Rije je o primjeru intelektualistike
proze koji opovrgava tradicionalne obrasce pripovijedanja i poigrava se sti-
listikim izriajima, iznevjerujui anrovske kriterije romana, ak i u post-
modernistikoj poetici.
Najbolje se znao izraziti u slobodnoj formi eseja, pokazujui zavidno
enciklopedijsko znanje, analitiki pristup obradi teme i, u ravnomjernim om-
jerima zastupljenu, otroumnost i zaigranost brojnim jezinim moguno-
stima. Esejima obuhvaa i iroku lepezu tema, od dominantnih svjetonazora
europskoga srednjovjekovlja do umiranja i smrtnosti. U kritici se sjajno os-
vrnuo na klasike poput Brocha, Musila i Faulknera, a i hrvatsku je knjiev-
nost zaduio brojnim analizama, ne zanemarujui ak ni rubne knjievne
uratke.
Ladanovi jezikoslovni radovi nisu brojni, ali su vrlo utjecajni. U radu
Centaurski rjenik centaurskog jezika otrim se kritikim perom obruava na
Rjenike dviju Matica. Istaknuta je zatim njegova studija Hrvatska knjievna
koine o hrvatskome standardnom jeziku iz 1971. godine. Temeljno Ladano-
vo enciklopedijsko djelo Rijei: znaenje, uporaba, podrijetlo iz 2001. godi-
ne nastalo je zahvaljujui poznatim televizijskim emisijama Rijei, rijei, ri-
jei i Slino, a razliito. Rukovodei se naelima irokoga povijesnog kon-
teksta, a ne pravilima abecednoga izlaganja grae, rijei je organizirao u zna-
enjske i asocijativne skupine. Na vie od tisuu stranica knjige autor je iscr-
pio znaenje, uporabu i podrijetlo oko dvije tisue hrvatskih rijei, naziva i
imena, a spomenuo je ili usputno obradio jo nekoliko tisua hrvatskih rijei
i nekoliko tisua inojezinih rijei i imena, naelno ih dovodei u vezu s hr-
vatskim jezikom.
Povodom Ladanove smrti njegov je bliski suradnik, ravnatelj Hrvatskog
leksikogafskog zavoda Miroslav Krlea, Vlaho Bogii izjavio kako je La-
dan tijekom pola stoljea stvorio najopsenije djelo u povijesti hrvatske lek-
sikografije i leksikografije uope. Tomislav Ladan umro je 12. rujna 2008.
godine u Zagrebu, u 77. godini ivota. Svestranim je jezikoslovnim, leksi-
kografskim, knjievnim i prevoditeljskim radom ostavio neizbrisiv trag, a
svojim je odlaskom rastuio ne samo svoje najblie i kolege znanstvenike
ve i svekoliku javnost koja e ga pamtiti po godinama pametnoga i nadasve
ugodnoga televizijskog djelovanja.
188
Domagoj Kostanjevac: Jezini savjeti
Domagoj Kostanjevac
JEZINI SAVJETI
Jezine nedoumice neto su s im se susree svatko tko pie. esto ni-

smo sigurni kako neto sklanjati, sprezati, koju rije upotrijebiti. Jezinih je
nedoumica mnogo i nemogue ih je navesti sve. I u ovom broju Hrvatistike
donose se neki jezini savjeti koji bi trebali otkloniti bar dio jezinih nedou-
mica. Pri rjeavanju nedoumica posluio sam se savjetima hrvatskih jeziko-
slovki: Lane Hudeek, Milice Mihaljevi, Anele Frani i Sande Ham.
OPTIMALNO, MINIMALNO, MAKSIMALNO1

Priloge optimalno, minimalno, maksimalno ne treba stupnjevati jer se
njima oznauje potpuna koliina kojeg svojstva. Komparativi optimalnije,
minimalnije, maksimalnije nemaju posebna smisla, a tako ni superlativi (tzv.
supersuperlativi) najoptimalnije, najminimalnije, najmaksimalnije. Umjesto
*On postupa najoptimalnije treba rei On postupa optimalno. Isto pravilo
vrijedi i za pridjeve optimalan, minimalan i maksimalan.
RANIJE I KASNIJE2
esto se pogreno upotrebljava prilog ranije tamo gdje bi trebalo upo-
trijebiti prilog prije, i prilog kasnije tamo gdje bi trebalo upotrijebiti prilog
poslije. Ranije i kasnije komparativi su priloga rano i kasno, a prije i poslije
oznauju u kojemu vremenskome slijedu koji dogaaj stoji prema kojemu
drugom dogaaju, dakle odnos dvaju dogaaja u vremenu. Primjer su pogre-
ne uporabe priloga ranije i kasnije reenice: *Ranije je dolazio. *Doi e
kasnije, kad obavi posao. Te reenice trebaju glasiti: Prije je dolazio. Doi
e poslije, kad obavi posao. Dobro su pak upotrijebljeni prilozi ranije i kas-
nije u reenicama: On ustaje rano, ali ona ustaje jo ranije; Veeras u doi
kasnije nego inae.
1
Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica, 2005. Normativnost i viefunkcional-
nost u hrvatskome standardnom jeziku, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb., str. 145.
2
189
VAN / VANI3
Priloge van i vani treba razlikovati. Naime, esto se pogreno upotreb-
ljava prilog vani umjesto priloga van. Van oznauje cilj ili smjer dok vani
oznauje mjesto. Na pitanje Gdje si bio? odgovorit emo: Vani, a na pitanje
Kamo ide? Van. Dakle: Dijete se igra vani, ali Dijete je krenulo van.
GLEDE4
Prijedlog glede treba upotrebljavati u znaenju 'to se tie ega (ne
koga), s obzirom na, u vezi s', a ne umjesto prijedloga radi i zbog. *Sastali
su se glede razgovora > Sastali su se zbog razgovora / radi razgovora
(mogua je dvostruka interpretacija: uzrok je sastanku bio prethodni razgo-
vor i sastali su se s namjerom da razgovaraju). Prijedlog glede moe se upo-
trebljavati i u znaenjima 'uzevi u obzir (to)': uzevi u obzir novonastalu
situaciju = glede novonastale situacije; 'imajui na umu (to)': imajui na
umu sve to je reeno = glede svega reenoga. Pogreno je prijedlog glede
upotrebljavati u konstrukciji *glede mene / glede tebe > s obzirom na mene /
na tebe.
IZMEU I MEU5
Razlika je izmeu tih dvaju prijedloga u tome to prijedlog izmeu
dolazi kao veza u odnosu dvaju predmeta / pojmova (izmeu brata i sestre,
izmeu Zagreba i Rijeke, izmeu kue i vrta), a meu kao veza u odnosu vie
predmeta / pojmova (meu svim hrvatskim gradovima).
UNATO I USPRKOS6
S uporabom prijedloga unato i usprkos povezana su dva problema. U
praksi se esto postavlja pitanje u kojemu padeu dolazi imenska rije uz
prijedloge unato i usprkos, npr. treba li rei unato visokih temperatura ili
unato visokim temperaturama. Prijedlozi unato i usprkos dativni su prijed-
lozi te je ispravno unato visokim temperaturama, unato njegovu protiv-
ljenju, usprkos majinim savjetima itd. Iako se u normativnim prirunicima
pojavljuju i upute da prednost treba dati uporabi prijedloga usprkos, tj. da taj
prijedlog treba upotrebljavati umjesto prijedloga unato, to nije uvijek mo-
gue jer ta dva prijedloga nisu istoznana. Prijedlozi su usprkos i unato bli-
skoznani. Postoji mala razlika u uporabi: prijedlog usprkos upotrebljava se
kad je rije o svjesnoj radnji (o radnji na koju se svjesno moe utjecati):
Usprkos savjetima uinio je po svojemu, ali Unato nevremenu sve se dobro
3
4
5
6
190
Domagoj Kostanjevac: Jezini savjeti
zavrilo. Prijedlog usprkos takoer izrie vii stupanj protivljenja nego pri-
jedlog unato: Usprkos njezinim laima uspio je dobiti taj posao. Unato
runomu vremenu lijepo smo se zabavili. Prijedlog usprkos najee dolazi
uz osobe, iva bia (usprkos tebi) ili uz neku aktivnost povezanu sa ivim bi-
ima (usprkos tvojim savjetima, ali unato vremenu).
POSJETA I POSJET7
esto se u trgovinama moe proitati natpis: *Hvala na posjeti. Pogled
u hrvatske jednojezine rjenike uvjerit e nas da je u hrvatskome neutral-
nom standardu normirana rije posjet. Rije posjeta u veini se prirunika
proglauje pogrenom i upuuje na posjet, npr. u Rjeniku hrvatskoga jezika
Leksikografskog zavoda i kolske knjige ili u Hrvatskome jezinom savjet-
niku, a u Anievu se rjeniku doputa, ali samo u razgovornome funkcional-
nom stilu koji ima slobodniji odnos prema normi. U hrvatskome jeziku rije
posjet oznauje 'dolazak u goste, obilazak kakva mjesta ili znamenitosti'. U
primjeru *hvala na posjeti imenica je u lokativu. Lokativ imenice posjet gla-
si posjetu pa bi navedeni primjer trebao glasiti hvala na posjetu. U hrvat-
skome jeziku ispravna je imenica posjet iji se oblik mijenja s obzirom na
pade pa je ispravno rei: privatni posjet, bojim se lijenikova kunoga
posjeta, unato njegovu posjetu, doao je u privatni posjet, o privatnome
posjetu, s privatnim posjetom, to su privatni posjeti.
POSTAV I POSTAVA8
Rijei postav i postava znaenjski se razlikuju. Rije postav oznauje
'izbor izloaka u muzeju ili galeriji' pa se govori npr. o postavu izlobe, a
rije postava 'raspored uloga u izvedbi nekog djela' ili 'izbor igraa u mom-
adi'. esta je pogreka da se rije postava upotrebljava u znaenju rijei
postav, npr.: *Berber tvrdi da je njegova londonska postava koncipirana
vrlo jednostavno. U sintagmama postav izlobe, postav muzejskih zbirka,
stalni postav, postav galerije, muzejski postav itd. uvijek treba upotrebljavati
imenicu mukog roda postav, npr.: Postav je nekoliko puta preureivan, a u
novoj zgradi je 1982. godine dovren stalni postav. Kad je rije o kazalitu
ili sportu, o skupini glumaca koji glume u predstavi ili skupini sportaa koji
e igrati na utakmici, o lanovima kakva glazbenog sastava i tomu slino,
treba upotrebljavati imenicu postava, dakle imenicu enskog roda: Nova
postava Verdijeve Aide i ove sezone biljei uspjene predstave s odli-
nim odazivom i prijamom publike i nizom gostiju.
7
Isto kao 1, str. 216.-217.
8
Isto kao 1, str. 217.-218.
191
VELIKO ILI MALO POETNO SLOVO

U NAZIVIMA FILOLOKIH KOLA9
Budui da su filoloke kole (zagrebaka, rijeka, zadarska i kola
hrvatskih vukovaca) imale narav kulturnoga i drutvenoga pokreta jer su,
osim knjievnonormativnih rjeenja, imale i jasne kulturne i drutvene pro-
grame, treba biljeiti malo poetno slovo u nazivima filolokih kola jer je
takav nain biljeenja sukladan opemu pravopisnom pravilu prema kojemu
se nazivi drutvenih i kulturnih pokreta piu malim poetnim slovom. Treba
imati na umu da Boraniev pravopis iz 1951. donosi preporuku prema kojoj
se nazivi odreenih pokreta, ratova, stranaka piu velikim poetnim slovom,
pa tako i Zagrebaka filoloka kola. Tu preporuku slijedili su i Ljudevit
Jonke i Zlatko Vince. To moe zbuniti laika koji ita jezikoslovna djela na-
vedenih autora. Stoga treba imati na umu sadanje stanje prema kojem se,
kako je ve reeno, nazivi filolokih kola piu malim poetnim slovom.
9
Ham, Sanda, 2005. Veliko ili malo poetno slovo u nazivima filolokih kola, Jezik, 52., br.
2, str. 71-72.
192
Denis Njari
IZVJETAJ S NATJEAJA ZA NAJBOLJU NOVU HRVATSKU RIJE
Dana 16. oujka 2009. godine u Pakracu je odrana trea po redu dodje-
la nagrada za najbolju novu hrvatsku rije, pod pokroviteljstvom zaklade Dr.
Ivan reten i u organizaciji urednitva asopisa Jezik. Natjeaj je jo 1993.
godine osmislio akademik Stjepan Babi s ciljem jaanja svijesti o potrebi
zatite hrvatskoga jezika od tuica. Ove se godine na natjeaj prijavilo vie
od tisuu predlagatelja s vie od etiri tisue predloenih rijei, a povjeren-
stvo natjeaja s predsjednikom Stjepanom Babiem i lanovima Sandom
Ham, Milom Mamiem, Zvonimirom Jakoboviem, Vladimirom Loknarom i
Igorom atiem odluilo je da je proirnica (umjesto tuice stent) najbolja
nova hrvatska rije za 2009. godinu! Rije je osmislio ugledni dr. Drago
tambuk iz Zagreba, a nagrada iznosi deset tisua kuna. Drugonagraena je
rije daljinac (umjesto daljinskoga upravljaa), za koju su nagradu od pet
tisua kuna podijelili Ivana imi i Vedran Primui, dok je trea nagrada od
tri tisue kuna pripala Branki Piuljan za rije pretjecajnik, kao zamjena za
pretjecajni trak na cesti. Osim novane nagrade svima je nagraenima, kao i
onima zaslunima za uspjeno provoenje natjeaja, uruena i statua kipara
Tonka Fabrisa, izraena posebno za ovu prigodu. Sve su nagraene rijei
zadovoljile uvjet da ne smiju biti zabiljeene ni u jednom hrvatskom rje-
niku, a nadamo se da e biti prihvaene i u svakodnevnome jeziku.
193
194
Karlo Koba
O POGLEDU U STRUKTURU HRVATSKE
GRAMATIKE LJILJANE KOLENI
Knjigom Pogled u strukturu hrvatske gramatike, s podnaslovom Od Ka-

ieve do Tkalevieve gramatike, Ljiljana Koleni daje pregled glagolskih i
imenikih oblika u vanijim gramatikama hrvatskoga jezika, poevi od
tvorca prve hrvatske gramatike pa sve do Tkalevieve Slovnice hervatske za
srednja uilita. Knjiga je tematski podijeljena na pet poglavlja koja se gra-
naju na manje cjeline.
U poetnom poglavlju autorica govori o gramatikama koje su predmet
prouavanja njezine knjige. Popis tih gramatika zapoinje, naravno, grama-
tikom Bartola Kaia, oca hrvatske gramatike. Ljiljana Koleni naglaava da
je Kaieva gramatika uistinu vrijedna zato to njezinim pojavljivanjem
1604. godine zapoinje standardno razdoblje hrvatskoga knjievnoga jezika.
Ostale gramatike koje su uvrtene na taj popis autorica je izabrala prema kri-
teriju nasljedovanja prve hrvatske gramatike. Dakle, svaka od tih gramatika
svojim sadrajem preuzima neto to se nalazi u Kaievoj gramatici.
Poglavlje Gramatike definicije poredbeno prikazuje klasifikaciju vrsta
rijei te definicije pojedinih gramatikih pojmova u izabranim gramatikama.
Ljiljana Koleni meusobno usporeuje te gramatike, ali i povlai poveznice
sa suvremenim gramatikama (najee za usporedbu uzima Gramatiku hr-
vatskoga jezika Stjepka Teaka i Stjepana Babia), istiui slinosti i razlike.
Autorica smatra da e, ukazujui na morfoloke osobine rijei u gramatikim
predlocima, omoguiti itatelju knjige bolje razumijevanje hrvatskih pisa-
nih tekstova u razdoblju od 16. do 19. stoljea.
Slijede poglavlja Sprezanje i Sklonidba koja govore o glagolskim i ime-
nikim oblicima. U gramatikama usporeuje naine klasifikacije glagola i
imenica te njihove morfoloke odrednice. U tim poglavljima autorica odlazi
korak dalje; osim to analizira glagolske i imenike oblike u gramatikama,
isto to ini i u okviru poezije i proze Marka Marulia. Taj svoj postupak
objanjava time to tvrdi da je poznato da svakoj gramatici, pa ak i prvoj,
prethode tekstovi, a Maruli je stvarao stotinjak godina prije Kaieve gra-
matike, pa se i tu mogu traiti poveznice. Ljiljana Koleni istie da je uspo-
reivala glagolske i imenike oblike u djelima, kako ga Milan Mogu naziva,
195
oca hrvatskoga knjievnoga jezika s oblicima koji se mogu pronai u djelu

(gramatici) oca hrvatske gramatike.
U zavrnom poglavlju pod naslovom Tronarjenost kao povijesni i su-
vremeni pristup autorica potvruje injenicu da rijei iz svih triju hrvatskih
narjeja ulaze u hrvatski knjievni jezik od samoga poetka hrvatske pisme-
nosti, no upozorava da povezanost tih triju narjeja s knjievnim jezikom ni-
je vidljiva samo na leksikoj razini. Naime, brojnim primjerima potvruje da
su narjeja i svojim morfolokim odrednicama utjecala na oblikovanje knji-
evnoga jezika kakav danas poznajemo.
Zakljuno moemo samo potvrditi da je knjiga Ljiljane Koleni Pogled
u strukturu hrvatske gramatike uistinu koristan izvor podataka jer nam na
jednom mjestu nudi analizu i usporedbu jezinih stanja od Kaieve grama-
tike pa sve do gramatike Adolfa Tkalevia.
196
Vera Blaevi
MARKO SAMARDIJA, HRVATSKI JEZIK,
PRAVOPIS I JEZINA POLITIKA U NDH,
Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2008.
Knjiga Marka Samardije Hrvatski jezik, pravopis

i jezina politika u NDH velik je doprinos nedovoljno
istraenom razdoblju hrvatske jezine povijesti od
10. travnja 1941. do poetka svibnja 1945. godine. Ri-
je je o onim etirima godinama Nezavisne Drave
Hrvatske o kojima je sve do devedesetih godina pro-
loga stoljea vladala svojevrsna urota utnje ili su se
iznosile proizvoljne i neutemeljne ocjene. Tomu u pri-
log govori i podatak da za etiri i pol desetljea dru-
ge zajednike drave nikada i nigdje nije bio, jer nije smio biti, u cijelosti
objavljen nijedan drutveno diferentan tekst o hrvatskome jeziku i njegovu
pravopisu nastao u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, tj. izmeu 10. travnja
1941. i poetka svibnja 1945. (Samardija, 2008: 12).
Knjiga je izraena u okviru znanstvenoistraivakoga projekta Povijest i
standardizacija hrvatskoga jezika u 20. i 21. stoljeu. Broji 580 stranica na
kojima autor u sredite postavlja niz pitanja i problema iz pravopisa,
jezinog purizma i zakonodavstva te donosi pretiske originalnih tekstova
jezikoslovaca, knjievnika, novinara i politiara u NDH.
Rezultat su autorova dugogodinjeg istraivanja i dvije ranije objavljene
knjige o jeziku u NDH: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Hrvat-
ska sveuilina naklada, Zagreb, 1993. i Jezini purizam u NDH, Hrvatska
sveuilina naklada, Zagreb, 1993. Knjiga Hrvatski jezik, pravopis i jezina
politika u NDH nastavak je dviju spomenutih knjiga i kruna autorova istra-
ivakog rada koji je u vrijeme Domovinskoga rata bio otean, a veina po-
trebne grae iz Nacionalne i sveuiline knjinice nedostupna iz sigurnosnih
razloga.
est je velikih poglavlja knjige. Prvo poglavlje Hrvatski jezik i pravopis
od kraja XIX. stoljea do godine 1941. donosi pregled sociolingvistikoga
stanja vremena koje je prethodilo osnivanju Nezavisne Drave Hrvatske te
bitno utjecalo na dogaaje u njoj. U jezikoslovlju je poeo slabjeti dotada
dominantan utjecaj treega narataja hrvatskih vukovaca, predvoenih To-
197
mom Maretiem, dok se, istovremeno, poeo isticati nov, nacionalno svje-
stan i obrazovan, narataj hrvatskih jezikoslovaca strukturalista.
Drugo poglavlje Hrvatski jezik, pravopis i jezina politika u Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj prikazuje osnovne znaajke jezine politike u tadanjoj dr-
avi. Autor pie o stanju u hrvatskom jeziku na poetku etrdesetih godina
prologa stoljea, jezinom zakonodavstvu, pravopisnoj problematici i jezi-
nom purizmu. Posebno su zanimljivi dijelovi o zaboravljenim kroatistikim
djelima te promjenama u nazivlju, antroponimiji (promjena idovskih prezi-
mena) i imenima naseljenih mjesta (Srijemska Mitrovica u Hrvatska Mitro-
vica, Vinkovako Novo Selo u Neudorf).
Tree veliko poglavlje ove knjige najvie pozornosti pridaje onodobnom
jezinom zakonodavstvu, a zove se Zakonske odredbe, provedbene naredbe,
ministarske naredbe i okrunice o hrvatskom jeziku i pravopisu. Autor daje
pregled zakonskih odredaba, provedbenih i ministarskih naredaba te uredaba
i odluka kojima su regulirane jezina i pravopisna praksa u slubenoj i jav-
noj komunikaciji te u kolstvu.
lanci o hrvatskome jeziku, pravopisu i jezinoj politici naziv je etvr-
toga poglavlja u koje su uvrteni dokumentirani i/ili ilustrirani lanci i govori
najpoznatijih jezikoslovaca, knjievnika, politiara i novinara u NDH. Neki
od njih su: Petar Guberina, Kruno Krsti, Franjo Cipra, Bla Jurii, A. B.
Klai, Josip Jedvaj, Pavao Tijan i dr.
Peto poglavlje zove se Pretisci. Rije je o tri pretiska: pretisak Izpravka
koji se odlukom Ministarstva nastave iz prosinca 1941. imao priloiti sva-
kom primjerku banovinskog (petog) izdanja (Zagreb, 1940.) Gramatike
hrvatskoga ili srpskoga jezika Josipa Florschtza, zatim pretisak knjiice
Razlika izmeu hrvatskoga i srpskoga knjievnog jezika (Zagreb, 1942.) koju
je objavilo Ministarstvo hrvatskoga domobranstva i pretisak broure Za pra-
vilnost i istou hrvatskoga jezika koju je Glavno ravnateljstvo za promibu
objavilo u proljee 1945. godine.
Posljednje poglavlje zove se Jezini savjeti Hrvatskoga dravnog ureda
za jezik / Ureda za hrvatski jezik. Autor je u ovo poglavlje uvrstio popis slu-
benih jezinih savjeta HDUJ-a (UHJ-a) dopunjen dvama savjetima naknadno
pronaenima u osjekome Hrvatskom listu.
Slijedi primjer jezinoga savjeta:
(7) BRZOJAV I BRZOJAVKA. Brzojav je telegraf, t.j. tehniki ureaj, a
i ustanova za brzojavljanje (telegrafiranje); brzojavka je telegram ili
depea, t.j. brzojavna vijest. To treba razlikovati i ne valja govoriti i
pisati: predao sam na poti brzojav; stigao je brzojav iz Berlina,
nego treba: predao sam brzojavku, stigla je brzojavka.
Na kraju knjige nalazi se napomena u vezi s literaturom o Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj, bibliografska napomena, kazalo imena i biljeka o autoru.
198

3 Hrvatistika-3.broj PDF

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

3 Hrvatistika-3.broj PDF

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

god. 4., br. 3., Osijek, 2009.

Glavni i odgovorni urednik

Uvodna rije (Domagoj Kostanjevac) 5

Pred vama je trei broj Hrvatistike, studentskoga jezikoslovnog asopisa.

Tema je rada znanstveni funkcionalni stil standardnoga jezika. Nakon to

Znanstveni funkcionalni stil

Dok je knjievnoumjetniki stil, po svojoj individualnoj neogranieno-

Morfologija se u znanstvenome stilu oituje predstavnicima apstraktnih

U znanstvenom je stilu logiki redoslijed komponenata reenice kao

U znanstvenome stilu nema nominativnih reenica ni strukturno nepot-

Imenice su zastupljenije od glagola u znanstvenome stilu i tekstu, a nji-

Ekspresivnost znanstvenoga teksta

U knjizi M. Katni-Bakari Stilistika (2001) znanstvena se retorika od-

Svi tipovi znanstvenoga teksta podjednako zahtijevaju standardnu obve-

Odreenost i neodreenost oblika

(16) Ni pod kojim uvjetom nema potrebe odricati se dobroga morfolo-

Stilistika pravila o navescima

Instrumental sredstva bez prijedloga

Lokativ mjesta i genitiv vremena

Podjela znanstvenoga stila na podstilove

Postoji strogo znanstveni funkcionalni podstil, znanstveno-popularni

i publicistikoga stila. U strogo znanstvenome podstilu dosljedno se potuju

Pismena je forma primarni realizacijski medij znanstvenoga stila. Posto-

Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica, 2005. Normativnost i viefunk-

Znaajke administrativnog stila

Administrativni stil zna ponekad biti vrlo agresivan i nametnuti svoja

Analiza tekstova pisanih administrativnim stilom pokazuje da u njima

Nominalnost i eksplicitnost u administrativno-poslovnom stilu

Nominalnost trai u administrativno-poslovnom stilu zamjenu samo-

a) kako i na koji nain: Treba znati kako i na koji nain omoguiti da

to ne treba upotrebljavati u administrativnom stilu?

U administrativnom stilu ne treba upotrebljavati: prostorno ogranieni

Primjer prijave na natjeaj:

Ivana Kovaevi Osnovna kola Dobrie Cesaria

Predmet: Prijava na natjeaj

Osijek, 28. travnja 2008.

Ako je vlasnica posjetnice ena, zanimanje treba biti izraeno imenicom

Administrativni stil dijeli zajednika obiljeja sa znanstvenim stilom

Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica, 2005. Normativnost i viefunk-

Publicistiki stil najsloeniji je funkcionalni stil hrvatskoga standardnog

Definicija i problematizacija pojma te uloga medija

Funkcije novinarstva i novinarski anrovi

Podstilovi publicistikoga stila

sadri: 43 kcal, 1,3 g bjelanevina, 0,5 g masti i 8,0 g ugljikohidrata (Veliki

(6) Mesi je izjavio da je voa opozicije Zoran Milanovi te je izrekao

Ostala obiljeja publicistikoga stila

(11) ermak je odluio suraivati s Tuiteljstvom kako bi im olakao da

Diskursna (tekstna) razina

Usporedba razliitih stilova vijesti

Usporeujui vijesti na HTV-u i RTL-u, uoila sam neke razlike. Pod-

Publicistiki stil najsloeniji je funkcionalni stil hrvatskoga standardnog

HTV, RTL, Jutarnji list, Metro express, 24 sata

Badurina, Lada; Kovaevi, Marina, 2000. Publicistiki stil problematizacija poj-

Uloga novinskih naslova

Uloga je novinskih naslova privui pozornost itatelja kako bi ga nago-

Podjela novinskih naslova

Najsustavniju i najpregledniju podjelu novinskih naslova donosi J. Sili

Nominativni novinski naslovi

ljeja nominativnih novinskih naslova, donosim nekoliko primjera: Agenti

Informativni novinski naslovi

Reklamni novinski naslovi