Iliri

tancima, koje Rimljani surovo uguuju, istiu se Japodi

i Delmati te Breuci (Batonov ustanak, 69. g.), a ilirsko
se podruje ukljuuje u rimski upravni sustav. Mnogi Ili-
ri stjeu rimska graanska prava, a pojedinci obnaaju i
najvie dravne funkcije: istaknuti rimski carevi ilirsko-
ga roda jesu Aurelijan, Prob, Dioklecijan i Konstantin.
Arheoloki ostaci karakteristinih gradina, utvrenih na-
selja na humcima, te grobnih humaka (tumuli) na cije-
lom ilirskom prostoru; razvijena kamena plastika, situl-
ska (guralna) umjetnost, ostaci oruja, novca i nakita od
bronce i jantara; slabo sauvani jezini spomenici (pre-
teno imena). Iliri znatno sudjeluju u etnogenezi dana-
njih Albanaca, ali i doseljenih junoslavenskih naroda.[1]

1 Podrijetlo

Illyrii Proprie Dicti & Illyria Proper

Remains of these tribes joined to form the
Docleatae in the 1st century AD
ILL Approximate location prior to Roman conquest

YRI
A

ia
es
Poloaj i nazivi brojnih ilirskih plemena.

Mo
Pleraei Endirudini
Sasaei IL
LY
Iliri (grki , Illyrio, latinski Illyrii), skupina RI
A
PR Grabaei
OP

D
srodnih naroda koji od prapovijesnoga doba nastavaju ER

ar
da
zapadni i unutarnji dio Balkana. U Hrvatskoj i BiH:

ni
Ad Labeatae

a
ria
Ardijejci, Daorsi, Delmati, Liburni, Japodi, Histri; u tic
Se
Crnoj Gori: Dokleati; u Albaniji: Taulanti, Enhelejci, a
a
Labeati i dr.; u unutranjosti Balkana: Autarijati,
ni
tii
lan
eo

Dardanci, Mezeji, Breuci, Kolapijani i dr. Dopiru i do Tau

Pa

talijanske strane Jadrana: Peligni, Daunijci, Japigi i dr.

Jedinstven naziv rabi se od antikoga doba, iako obuhvaa
razliit, ali jezino srodan indoeuropski etniki supstrat,
takoer pod razliitim kulturnim, poslije i asimilacijskim
utjecajima, osobito keltskim, grkim te rimskim. Stari
grki pisci (od VI. st. pr. Kr.) isprva govore o Ilirima kao
stanovnicima uz Jonsko i juno Jadransko more. Poslije
u sklop ilirskih plemena uvrtavaju itelje podruja uz is-
tonojadransku obalu do sjevera te do rijeka Dunava i
Morave u unutranjosti.
Razjedinjena ilirska plemena vode lokalne ratove s
grkim naseljenicima jo od VII. st. pr. Kr. Tada se jav-
lja i prva ilirska drava pod vodstvom Enhelejaca (legen-
darni dolazak Kadma i Harmonije iz grke Tebe). Pos-
lije se drava iri od srednjodalmatinskih otoka do Epira
te u unutranjosti do Dardanije i Makedonije. Ardijejska
drava pod Teutom prostire se od Neretve do Epira; ne-
povoljan ishod rata s Rimljanima (228. pr. Kr.) zbog
gusarenja. Djelomina pacikacija podruja nastupa na-
kon rata i rimske okupacije 168. pr. Kr. U kasnijim us-
Iliri u uem smislu (tzv. pravi Iliri).
Ime Ilira znai u prijevodu slobodan, a dovodi se u vezu
i sa zmijom, to prvi opaa Otto Gruppe. Prema legen-
di Fenianin Kadmo naselio se meu Enhelejce i oenio
se Harmonijom koja mu je rodila sina Illyriosa kojega je
odmah po roenju obavila zmija i prenijela mu svoju ma-
ginu snagu, pa e on postati ilirski rodonaelnik. Zmija
koja je obavila Illyriosa dovodi se pak u vezu s hetitskom
zmijom Ilurjankom (Hilluryankas), prikazanom na relje-
ma u Maloj Aziji. Ime Ilira i hetitske zmije svakako
nije sluajno. Zmija je igrala vanu ulogu i u religioz-
nom ivotu Ilira. Znaajno je napomenuti da su ime Ili-
ri (Illyrioi) koristili Heleni da bi opisali svoje nehelenske
susjede na sjeverozapadu, (Illyrii proprie dicti) no tijekom
II. i napose I. stoljea pr. Kr. i posl. Kr. ilirsko ime su
Rimljani postupno proirili i na ostale: (Liburni, Japodi,
Panoni), to priblino odgovara teritoriju rimske provin-
cije Ilirik (Illyricum). Na osnovu svjedoanstava antikih

1
2 2 POVIJEST

pisaca, autohtonih imena ilirskih plemena iz rimskoga do-

ba i arheolokih kultura eljeznoga doba danas se razli-
kuju posebne ire etnike zajednice Ilira: Histri, Japodi,
Liburni, Dalmati, Panoni.[2][3]
Starije miljenje Gustava Kossinne je bilo da su podrije-
tlom iz Luice u Njemakoj odakle bi doli na balkansko
podruje i izazvali seobu Grka oko 1300. pr. Kr. Taj
proces njihova doseljenja je znaio kraj za bronanodob-
ne zajednice koje su prije njih ivjele na tim prostorima
(koji se na podruju Istre nazivaju Gradinjci). Noviju
teoriju su razvili Alojz Benac i Borivoj ovi 1960-tih,
ime su uglavnom diskreditirali prijanja miljenja o Ili-
rima kao pridolicama. Po njihovu miljenju, eljezno-
dobne skupine na Balkanu poznate kao Iliri su uglav-
nom autohtone, a povremene seobe (poput Hallstattskih
seoba, odnosno irenja La Tenske kulture popularno poz-
nate kao Kelti u 4.3. stoljeu pr. Kr.) nisu znaajno Teorije postanka i podrijetla Ilira.
izmijenile etniki supstrat domaeg stanovnitva koji je
evoluirao kroz stadije koje Benac denira kao pred-Ilire,
proto-Ilire i Ilire. Najraniji starogrki pomorci do po- ne vijesti o njima. Zbog specinih povijesnih odnosa
lovice 1. tisuljea pr. Kr., pri plovidbi du istonoja- i labavosti njihovih meusobnih veza nisu se oblikovali
dranske obale zapisali su imena desetak najstarijih pra- u jedinstveni narod, ve su ih zajednikim imenom Ilira
povijesnih plemena iz bronanog doba (Prediliri ili rano- poeli nazivati Rimljani, po analogiji Ilirika kao zemljo-
ilirska plemena), koja su u meuvremenu izumrla ili bila pisnog naziva.[6][7]
asimilirana meu klasine Ilire, pa kasnije u doba rim-
skih osvajanja tu vie nisu ivjela: Fecusses, Rundictes, Na istonoj jadranskoj obali spominje ih ve grki logo-
Hythmites, Bullini, Mannii, Hylaei, Ismenoi, itd. Prve po- graf Hekatej iz Mileta (oko 500. pr. Kr.). Stoljee i pol
vijesne podatke o Ilirima donose starogrki zemljopisaci poslije Pseudo-Skilaks navodi imena nekih ilirskih naro-
u 6. st. pr. Kr.[4] da i lokalizira njihova naselja na obalnome pojasu pribli-
no od rijeke Krke do Vlore (Vlor) u Albaniji. ini se
Ilirska plemena su poela uspostavljati kompleksnije da su se prvotno samo pripadnici jedne etnike skupine,
proto-dravne tvorevine pod mediteranskim (preteno naseljene negdje na granici Epira, zvali Iliri.[5] To su mo-
helenskim) utjecajima tek u kasno eljezno doba. Iliri da Plinijevi Iliri u uem smislu (tzv. pravi Iliri, Illyrii
nisu ivjeli u organiziranoj dravi, nego u plemenskim proprie dicti).[6] Poslije se naziv proirio na narode sjeve-
zajednicama, a jedini izuzetak je razdoblje od 250. pr. rozapadnoga dijela istone jadranske obale (na Histre i
Kr. - 167. pr. Kr., kroz koji period je postojalo Ilirsko Liburne) i na narode u unutranjosti sve do Drave i Du-
kraljevstvo. Poznati su im kraljevi Agron, Epulon i kra- nava. U znanosti jo nije rijeeno pitanje geneze i podri-
ljica Teuta. Rimskim osvajanjima dolazi do selektivne jetla Ilira. Ranije hipoteze o njihovu podrijetlu i dolasku
globalizacije domorodaca i djelominog prihvaanja za- iz srednje Europe, s podruja unjetike i luike kultu-
jednikoga mediteranskog identiteta koji se vidi kroz dje- re, danas su uglavnom naputene. Po jednoj hipotezi Iliri
lominu romanizaciju autohtone populacije. Dolaskom bi na Balkanskom poluotoku bili autohtoni stanovnici jer
Slavena u ove krajeve, vjerojatno bi se samo u planin- pokazuju stanovit kontinuitet s nekim prethodnim kultu-
skim krajevima sauvalo stanovnitvo izvornoga ilirskog rama. Mitologija ih je dovodila u vezu s Ilirijem, sinom
iskona (to ne potvruje nova biogenetika koja pokazuje Kadma i Harmonije.[5]
ba obratno). Iliri znatno sudjeluju u etnogenezi dana-
njih Albanaca, ali i doseljenih junoslavenskih naroda. Antiki pisci (Herodijan, Livije, Plinije, Strabon,
Teopomp i dr.) donose i poneku vijest o zikoj kons-
tituciji i o ivotu Ilira: tvrde za njih da su bili visoka ras-
ta (natprosjeno visoki, tamne kose i tamnih oiju; slini
2 Povijest dananjem stanovnitvu dinarskog podruja), jaki, dobri
ratnici, odani piu, da nisu mnogo pazili na istou, da
Iliri (grki , Illyrio, latinski Illyrii) su bili skupi- su svake osme godine ponovno dijelili zemljine posje-
na meusobno srodnih indoeuropskih naroda koja je od de. ivjeli su u patrijarhatskim zajednicama, politiki
kraja bronanoga doba i u antiko doba nastavala uglav- razjedinjeni, u meusobnim borbama i u neprijateljstvu s
nom zapadna podruja Balkanskoga poluotoka.[5] Svi Iliri grkim kolonistima i s Makedoncima, a poslije i s Rim-
pripadaju istomu jezinom i kulturnom krugu. Doselili ljanima. ivjeli su djelomino u utvrenim gradinama
su se onamo na poetku eljeznoga doba (kraj II. i po. obino na vrhovima brda i breuljaka koja su gradili u
I. tisuljea pr. Kr.). Od VI. st. pr. Kr. s njima dolaze blizini plodnih polja i trgovakih putova, a bavili su se
u dodir grki zemljopisci, pa od tada potjeu prve pisa- poljodjelstvom, lovom i (u primorju) gusarenjem. Uz ri-
 3

i Dokleati u Crnoj Gori; Taulanti, Labeati i Atintani u

Illyrians prior to Roman conquest
*Dardanians have Thracian origin Albaniji.[5][8][9]
& Galabri, Thunaki as sub-tribes
Celts Phrygian Tribes
Celtic inuence
Independent
Pannonia Andisetes Venetic Tribes
Letobici
Breuci
Amantini

Histri Catari Daesitiates

Iapodes
Maezaei
Scordisci Dacians

Deuri Celegeri

Ditiones

Dindari
Liburni
Delmatae

Oxuaoi Armistae Thracians

Melcumani
Arthitae
Hemasini
Pleraei
Autariatae Dardani
Daorsi Glinditiones Galabri
Thunaki
Dassareti
Ardiaei Grabaei Scirtari
Labaetae
Selepitani Chelidoni
Adriatic Sea
Dauni Abri
Cavii
Lissus Encheleans Paeonians
Iapyges
EpidamnusTaulanti
Bryges
Italic Tribes Peuceti Bryges
Penestae
Parthini
Messapians
0 km 100

0 mi 60 Apollonia
By
l lio
Greeks
ne
Byllis s

Rasprostranjenost ilirskih plemena.

jeke ivjeli su i u sojenicama. U svojim naseljima razvili Panonci, prikazani svjetlosmeom bojom.
su obradu kovina i izradu keramike. Vanu ulogu u obli-
kovanju Ilira imali su nositelji kulture arnih polja. Ovi su Meu ilirskim plemenima na dananjem podruju Hrvat-
se pomijeali sa stanovnitvom koje je bilo nositelj kul- ske istiu se Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci.
tura kasnoga bronanoga doba. Iliri su bili potomci prvih Tijekom VIII. st. pr. Kr. oni sve vie poinju koristiti
Indoeuropljana koji su se doselili na jugoistok Europe u eljezo za izradu oruja i orua. Najpoznatija su ilirska
doba poetka upotrebe kovina. U pojedinim sluajevima gradinska naselja, tj. utvrde na uzviicama i breuljcima,
u oblikovanju ilirskih skupina imale su vanu ulogu i pre- graeni tehnikom suhozida, ali ponekad (pod utjecajem
dindoeuropske narodnosne skupine. Nakon upada Kelta Grka) bile su graene i od velikih kamenih blokova. Po-
na Balkanski poluotok neka su se ilirske etnike skupine nekad je oko jedne gradine bilo i vie krugova zidina.
pomijeale s njima: o Japodima Strabon izriito kae da Dananji toponimi gradina, gradinje, gradite, grai-
je ilirski narod pomijean s Keltima. Tako su neki na- e, kateljir (tal. castelliere), dokaz su tih ostataka.[10] Na
rodi, koje antiki autori navode kao ilirske, zapravo ve obalama Jadranskoga mora nali su ih u VII. i VI. st. pr.
ilirsko-keltska mjeavina.[5] Kr. Grci, koji su poslije osnovali svoje kolonije. Najsta-
rija i najvea grka kolonija na Jadranu, Issa osnovana je
U razdoblju od poetka 1. tisuljea pr. Kr. poinju se
oblikovati razliita ilirska plemena. Sami Iliri su mjea- na otoku Visu izmeu 397. i 390. pr. Kr. Issa se poli-
vina razliitih, premda srodnih etnikih elemenata. Za- tiki osamostalila i brzo postala jaka gospodarska i vojna
posjeli su sve zemlje od ua rijeke Pada (Veneti) pa do sila. Osnovala je nekoliko svojih kolonija na srednjem
Dunava kod Bea (Panonci), od Dunava do Epira na ju- Jadranu u IV. st. pr. Kr. na otoku Koruli u dananjoj
gu (Taulanti), od Jadrana na zapadu pa do meridionalnog Lumbardi, u III. st. dvije kolonije na kopnu, Tragurij
toka Dunava i Morave i do izvora Vardara, gdje su im (Tragorion, Trogir) i Epetij (Eption, Stobre), a u II. st.
susjedi bili traki Tribali. Iliri su prodrli sve do Epira, pr. Kr. utemeljila je uz ve postojee ilirsko naselje tr-
odakle su se (moda oko 1000. pr. Kr.) prebacili u Itali- govaki emporij Salonu (Salonai, Solin). Pretpostavlja se
ju i zaposjeli njezinu jugoistonu obalu (Japigi, Daunij- da su u srednjem Jadranu postojala i druga grka naselja
ci, Kalabri, Mesap/ijc/i i dr.). Iz Epira su se proirili i u (Herakleja i dr.).[11]
sredinju Grku, pa i na Peloponez, a sjeverno od Epira Izuzev povrnih dodira, trgovake razmjene i ratovanja,
naselili su dijelove dananje Makedonije i Srbije. Mo- te su nove urbane strukture ivjele izolirano od svog pra-
da su sudjelovali i pri osvajakim pohodima Traana u povijesnog okolia. Iliri pod utjecajem Grka unapreu-
Maloj Aziji. Na istonoj obali Jadrana najistaknutiji su ju vinogradarstvo i maslinarstvo, poinju koristiti novac
ilirski narodi bili Histri u Istri, a dalje prema jugoistoku i pismo, a usavrili su i svoje graevne tehnike. Dose-
Liburni, Delmati, Daorsi, Ardijejci i Plereji. U unutra- ljeni Grci brzo su se poeli mijeati s Ilirima. Sve grke
njosti zemlje: Karni, Latobici i Norici u dananjoj Slove- naseobine, osim Isse i od nje osnovanih naselja (Epetion,
niji; Japodi u zaleu Hrvatskoga primorja; Panonci: Jasi, Tragurion), na kraju su priznale vlast Ilira (do 230 pr.
Kolapijani, Varcijani i Breuci u meurjeju SavaDrava Kr.). Prije nego to su se Iliri obraunali s Grcima, po-
Dunav; Mezeji, Ditioni, Desidijati i Autarijati u unutra- eli su se meu njih doseljavati Kelti. U prvoj etvrtini
njosti Bosne i Hercegovine; Dardani na Kosovu, u Srbiji 4. st. pr. Kr. meu panonske Ilire dolaze Kelti, gdje
i Makedoniji; Peonci, Linkesti i Dasareti u Makedoniji im je glavno mjesto bilo Segestica (poslije Siscia, Sisak),
4 2
a sredinom istoga stoljea na jug u Dalmaciju do donje
Neretve, i na istok do Morave. Na po. III. st. pr. Kr.
prekrivali su prostor od Atlantskoga oceana do Karpata,
od sjeverne Europe do Sredozemlja.[12] Tako je nastao je-
dinstven kulturni krug, u kojem je prevladavala latenska
kultura, kojoj su nositelji bili Kelti i plemena to su potpa-
la pod njihovu vlast. U zemljama u kojima su se naselili
Kelti su se etniki izmijeali sa starosjediocima, osobito s
Venetima i Ilirima.[13] Iz te mjeavine nastala su razliita
plemena, od kojih su bila najznatnija: Ardijejci (od Vo-
jue do Neretve), Delmati (od Neretve do Krke), Liburni
(od Krke do Rae u Istri), Histri (u Istri do Rae), Japodi
(od gornje Kupe do gornje Une); Panonci: Kolapijani (na
Savi i s obiju obala Kupe), Jasi (izmeu Varadina i Da-
ruvara), Breuci (od bosanske Posavine do Osijeka), kelt-
ski Skordisci (od Srijema i Mave do Morave).
Ilirsko Kraljevstvo prikazano utom.
Dodiri meu samim Ilirima nisu bili tako jaki da pos-
tanu zamanjak integracije u vee narodnosne cjeline.
Rimljani su istonu obalu Jadrana osvajali postupno, pro-
dirui najprije na one dijelove priobalja s kojih je prijet-
nja sigurnosti plovidbe bila u odreenom trenutku najja-
a. Oni su i uveli u uporabu skupni naziv Ilira, ali tek kada
su osvojili cijelo podruje i nadjenuli mu ime Ilirik (Illyri-
cum).[6] Iliri su samo jednom uspjeli stvoriti veu dravu:
u III. st. pr. Kr. okupili su Ardijejci pod svojom vla-
u neka ilirske narode i organizirali dravu (kralj Agron),
koje se teritorij protezao od rijeke Krke sve do dananje
Albanije. Kada su gusarskim pothvatima ugrozili trgovi-
nu na Jadranu, sukobili su se s Rimljanima (229. pr. Kr.).
U ratu su bili pobijeeni, a njihova drava, pod kraljicom
Teutom, bila je suena na uski pojas priblino od Dubrov-
nika do grada Lezhe (Lezh) na Drimu.[5] Tada je ustro-
jen je rimski protektorat Ilirik nad grkim kolonijama na
istonoj obali Jadrana i nad njihovim zaleem.[14] U voj-
nom pohodu protiv ilirskoga kralja Gencija (167. pr. Kr.)
Rim je kao pobjednik zavladao i njegovom dravom. U
novim ratovima (156. pr. Kr. protiv Delmata, 135. pr.
POVIJEST
Kr. protiv Ardijejaca i Plereja, 129. pr. Kr. protiv His-
tra i Japoda, od 78. do 76. pr. Kr. protiv Delmata,
i dr.) Rimljani su osvojili sve vie podruja naseljenih
Ilirima.[5] Novim osvajanjima Ilirik se proirio.[14]
Pitanje vremena osnutka provincije (rimsko upravno po-
druje) na istonoj jadranskoj obali nije razrijeeno, no
to je bilo svakako nakon 167. pr. Kr., kada su Rimlja-
ni porazili ardijejskoga kralja Gencija (Gentius), odnos-
no prije 68. pr. Kr., kada su osvojili delmatsku Salonu.
Tada su se poela zaboravljati imena pojedinih ilirskih
naroda. Histrija je takoer bila dijelom Ilirika, i to na-
kon rimskoga osvajanja 177. pr. Kr. sve do Augustova
doba (kraj I. st. pr. Kr.), kada je granica Italije pre-
mjetena s Riane na Rau, a Istra postala sastavnim di-
jelom Italije. Istona Istra od Rae do Uke ostala je
u Iliriku.[6] U drugoj pol. I. st. pr. Kr. rimski je
Ilirik obuhvaao podruje od rijeke Rae u Istri do ri-
jeke Mati u Albaniji. Od 27. pr. Kr. bio je senatska
pokrajina, kojoj je potom bio upravno pripojen i teri-
torij Panonije.[14] Iliri su denitivno skreni od 6. do
9. god. (Batonski rat).[5][15] Ilirik je podijeljen u dva
dijela,[6] nove pokrajine: Pannonia superior i Provincia
Illyricum (taj obalni dio sa zaleem poslije je dobio ime
Dalmatia).[14][6] Juni dio Hrvatske, zajedno sa svojim
hercegovako-bosanskim zaleem, pripadao je rimskoj
provinciji Dalmaciji, a sjeverni provinciji Panoniji.[16]
Otada poinje romanizacija Ilira, koja je, meutim, ak-
tivnije zahvatila samo okolicu upravnih sredita, garnizo-
na, vojnih uporita i postaja na cestama.[5][17]
Detaljna karta Panonije i Dalmacije.
Otada Iliri ulaze u rimsku vojsku, stjeu razliite poloaje
u upravi, a neki od njih postaju i carevi (Aurelijan, Prob,
Dioklecijan, Konstantin i dr.). Dolazak Rimljana u ilirske
krajeve izazvao je velike promjene u sveukupnom ivo-
tu, pa tako i u umjetnosti. Rimski likovni izraz prihva-
tilo je uglavnom gradsko stanovnitvo, dok su starosjedi-
oci nastavili razvijati svoju umjetnost, koja je procvala u
doba kasnoga Carstva. Ni ime Liburnije i Liburna nije
zaboravljeno,[6] jer se ponovno vraa u slubenu upora-
bu za Dioklecijanovih i Konstantinovih reformi (kraj III.
i prva pol. IV. st.) kao jedan od triju administrativnih
i sudbenih kotara na koje je bila podijeljena Dalmacija
(conventus Liburnicus).[18][19]

Dioklecijanovom je reformom Ilirik postao jedna od e-
tiriju prefektura Rimskoga Carstva, koja je obuhvaala
gotovo cio Balkanski poluotok, a upravno je bila podije-
ljena na dijeceze Illyricum orientale i Illyricum occidenta-
le. U sklopu te prefekture, kojoj je Konstantin I. Veliki
prikljuio jo Epir, Ahaju i Makedoniju, podruje neka-
danje provincije Ilirik bilo je podijeljeno na tri manje
provincije: Dalmatia, Praevalitana i Epirus nova. Tak-
va upravna podjela uglavnom se sauvala do doseljenja
Slavena na Balkanski poluotok.[14][20]
Ime Iliri i naziv Ilirik ouvali su se u predaji i nakon do-
seljenja Slavena na Balkanski poluotok. Bizantski pisci
poeli su u srednjem vijeku Slavene nazivati Ilirima, u
XVII. i XVIII. st. govorilo se o ilirskoj narodnosti u
Ugarskoj, u Beu je 1745. bila osnovana Ilirska dvorska
deputacija, a 1809. formirane su Napoleonove Ilirske po-
krajine. God. 1816. Austrija je od pokrajin Kranjske,
Koruke, Gorice, Gradike i Istre stvorila Kraljevinu Ili-
riju, a narodni pokret koji se u prvoj pol. XIX. st. razvio
u Hrvatskoj nazvan je ilirski pokret.[5][21]
3 Jezik
Jezici na Balkanu prije rimskih osvajanja.
Podrobniji lanak o temi: Ilirski jezik
Nema lingvistikih dokaza da su svi stanovnici Ilirika
u predrimsko doba govorili jednim jezikom. Zato je
umjesto izraza ilirski jezik ili jezik Ilira bolje go-
voriti o jeziku ili jezicima Ilirika, odnosno o iliri- Iliri su na prostorima koje su nastavali ostavili znaajna
kim jezicima. Iz doba prije romanizacije na cijelom
podruju Ilirika nije pronaen ni jedan natpis na nekom
autohtonom jeziku. Natpis na prstenu iz mjesta Kalaja
Delmas u Albaniji, za koji se dugo vjerovalo da pred-
stavlja jedini tekst na ilirskom jeziku, zapravo je na
bizantskom grkome. Jedini jezini ostatci iz predrim-
skoga doba na cijelom podruju od Istre do Epira stoga
su imena mjesta (toponimi) i ljudi (antroponimi). Vei-
na je antroponima zabiljeena na nadgrobnim natpisima
iz rimskoga doba, a njihovi su nositelji bili romanizirani
5
stanovnici Ilirika koji su zadrali nerimska imena. Osim
toga, sauvano je i nekoliko glosa, rijei za koje se u gr-
kim i rimskim tekstovima tvrdi da su iz ilirskoga jezi-
ka, npr. sabaium za neku vrstu piva.[5]
Znanstveno prouavanje predrimskih jezinih ostataka u
Iliriku poelo je krajem XIX. i poetkom XX. stoljea,
osobito u radovima bekih indoeuropeista Paula Kretsc-
hmera i Hansa Krahea. Na njihova se prouavanja nado-
vezuje i hrvatski lingvist Anton Mayer, ije je sintetsko
djelo o jeziku Ilira objavljeno u Beu (1957.1959.). Pr-
vi je narataj ilirologa utvrdio da su neki jezini ostatci u
Iliriku nedvojbeno indoeuropskog podrijetla, pa su stoga
pretpostavili da je ilirski bio indoeuropski jezik (prem-
da je ostalo nejasno treba li ga smatrati centumskim, po-
put latinskoga, ili satemskim, poput albanskoga). Meu-
tim, nekritiki su ilirskima smatrali i jezine spomeni-
ke venetskoga (u sjeveroistonoj Italiji) i mesapskoga (u
Apuliji), a predlagali su i ilirske etimologije toponi-
ma na irokome podruju istone Europe sve do Baltika.
Na taj je nain termin ilirski izgubio svaki operativni
lingvistiki smisao.[5]
Znaajan napredak u prouavanju ilirikih je-
zinih ostataka uinjen je 1960-ih u radovima
Radoslava Katiia, koji je dokazao postojanje
triju razliitih imenskih podruja unutar Ilirika:
liburnsko-sjevernojadranskoga, dalmatsko-panonskoga
i junodalmatinsko-sjevernoalbanskoga. Imensko je
podruje odreeno distribucijom antroponima i tvor-
benih oblika karakteristinih za nj, koji se pojavljuju
gotovo iskljuivo u danom podruju. Tri se imenska
podruja u Iliriku priblino podudaraju s podrujima
triju velikih naroda koja su ondje ivjela u antiko doba
(Liburni, Delmati i tzv. Illyrii proprie dicti: Iliri u
pravom smislu). U kasnijim je istraivanjima utvreno
da se, u okviru liburnsko-sjevernojadranskoga imenskoga
podruja, Istra moe izdvojiti kao posebno potpodruje,
a jedinstvenost dalmatsko-panonskoga podruja dove-
dena je pod sumnju. Do danas je nesigurno u kojoj su
mjeri u predrimsko doba imenskim podrujima Ilirika
odgovarala podruja razliitih jezika, a samim time
ostaje nejasno i pitanje o broju i naravi jezika koji su se
govorili prije romanizacije.[5]
4 Umjetnost
arheoloka svjedoanstva o svojoj materijalnoj i duhov-
noj kulturi. Isprva su razvijali umjetnost u kojoj su uglav-
nom prevladavali geometrijski motivi (trokuti, rombovi,
krunice, spirale i dr.), najee na kovinskim ukrasima i
uporabnim predmetima, ali i na keramikim posudama.
Ve u VI. st. pr. Kr. jaaju utjecaji helenske umjetnosti,
koja je prodirala izravno dolinama rijeka, preko grih ko-
lonija na Jonskom i junim dijelovima Jadranskoga mora
ili preko etrurskih i drugih kultura u Italiji. Pod utjeca-
jem gr. antropomorfne umjetnosti, ali i s razvojem li-
6 4 UMJETNOST
Histarski vr iz 98. st. pr. Kr. Arheoloki muzej Istre, Pula. i na ilirskom tlu jedinstvena umjetnost nastala je pod utje-
kovnih umjetnosti kod samih Ilira, u razliitim dijelovi- pr. Kr. nije bitnije utjecao na ilirsku umjetnost; osebuj-
ma ilirskih zemalja pojavio se niz vrijednih umjetnikih ni biljni ornamenti, prepoznatljivi motivi keltske umjet-
ostvarenja.
Japodska kapa oglavlje od bronanoga lima, starije eljezno
doba, Arheoloki muzej u Zagrebu. U selu Prozoru kraj Otoca
otkriveni su ostatci naselja i nekropola ilirskih Japoda iz 1. ti-
suljea pr. Kr. ivot se ondje odvijao i u rimskom razdoblju.
Visoku razinu umjetnikog obrta predstavljaju bronani ukrasni
predmeti specinih oblika, poput ukrasa za glavu (oglavlja), pri-
vjesaka, okova za pojas, kopi, bula i dr., dok posebno obiljeje
nakitu daju jantar i staklena pasta.
Od poetka VI. st. do kraja IV. st. pr. Kr. u sjever-
nim je ilirskim krajevima cvala jedna od najzanimljivi-
jih ilirskih prapovijesnih umjetnosti, tzv. situlska umjet-
nost, koja je nastala spajanjem umjetnikih i kulturnih
elemenata iz Grke, Etrurije i autohtonoga stanovnitva.
Naziv je dobila po bronanim situlama (vjedro s poklop-
cem), raskono ukraenima prizorima iz svakodnevnoga
ivota, prikazima razliitih ivotinja te geometrijskim i
drugim motivima izraenima tehnikom iskucavanja (naj-
ljepi je primjerak situla iz Vaa, Slovenija, s poetka VI.
st. pr. Kr.), a takvi su prikazi naeni i na ukrasnim pojas-
nim ploicama, rjee na kacigama i drugim predmetima
(grobni prilozi u Nezakciju kraj Pule).
Pod utjecajem te umjetnosti razvila se, od V. st. pr. Kr.
do rimskoga doba, na podruju Japoda izvorna domaa
likovna umjetnost na kamenim urnama s prizorima veza-
nima za kult pokojnika i pogrebne obiaje (primjerci iz
Ribia i Jezerina nedaleko od Bihaa). Bronani stilizi-
rani antropomorfni i zoomorfni privjesci, aplikacije na
kopama i pektoralima iz Kompolja, Prozora, Otoca i
drugih lokaliteta u Lici zanimljivi su za upoznavanje ja-
podske umjetnosti i religije. Iskapanja u glavnom gradu
Histra Nezakciju otkrila su niz kamenih kipova gotovo
naravne veliine, koji su pripadali nekomu monumental-
nom ilirskom svetitu iz V. do IV. st. pr. Kr.; ta osebujna
cajem grke umjetnosti, koja je preko Italije stigla meu
sjeverne Ilire. Dolazak Kelta na ilirski teritorij u IV. st.
nosti, pojavljuju se jedino na oruju i nekim ukrasnim
predmetima.
Iz prapovijesnog doba, posebice na podruju Istre, Her-
cegovine i Albanije, potjeu ostatci mnogobrojnih ilir-
skih utvrenih naselja (gradina ili kasteljer), isprva sa-
graenih od velikih kamenih blokova nepravilna oblika,
a od V. st. pr. Kr. od klesanoga kamena kvadratna obli-
ka. Osim gradinskoga Iliri su poznavali i sojeniki tip
naselja; najbolje su istraena sojenika naselja na rijeci
Savi i Uni. U krakim krajevima, od Istre na sjeveru do
Epira na jugu, gradili su kamene kue etverokutna ili
kruna tlocrta; kruni tip sauvao se u Istri i Dalmaciji
sve do danas kao pastirska, odn. poljska kuica (bunja,
poljarica, kaun).
Dolazak Rimljana u ilirske krajeve izazvao je velike pro-
mjene u sveukupnom ivotu, pa tako i u umjetnosti.
Rimski likovni izraz prihvatilo je uglavnom gradsko sta-
novnitvo, dok su starosjedioci nastavili razvijati svoju
umjetnost, koja je procvala u doba kasnoga Carstva. Ta-
da su nastali nadgrobni i votivni spomenici s likovima po-
kojnika i domaih boanstava isklesanih u plitkome relje-
fu, s licima prikazanima en face, tehnikom koja podsjea
na stariju autohtonu drvorezbarsku tradiciju. Pod utjeca-
jem grko-rimske umjetnosti razvili su ilirski umjetnici
posebne oblike nadgrobnih spomenika, prepoznatljive za
neke ilirske krajeve (npr. Liburnijski cipus, tip nadgrob-
noga spomenika cilindrina oblika s borovim eerom na
vrhu). Na mnogim se sauvanim umjetnikim ostvare-
njima Ilira iz rimskog razdoblja nalaze stari ornamental-
ni i simbolini motivi, koji se pojavljuju sve do kasne
antike, a neki su od njih nadivjeli pojavu kranstva i
propast Rimskoga Carstva te postali sastavnim dijelom
umjetnike batine naroda koji danas ive na zapadnom
dijelu Balkana.

5 ivot i obiaji
Monumentlane zidine Daorsona iz 3. st. pr. Kr., Oanii kod
Stoca, Bosna i Hercegovina.
Ilirska kula Tor (Hvar) iz 3. st. pr. Kr.
Ostaci ilirskog naselja, Glavica (Stari Grad, Hvar).
Iliri se danas smatraju prastanovnicima zapadno- i
centralno-balkanskog podruja. Iliri se nisu libili baviti
7
nikakvim poslovima. Kod njih susreemo i stoarstvo i
poljoprivredu, i lov i ribolov, a bavili su se i gusarstvom,
kao i rudarstvom. Poznavali su i metalurgiju. Iliri su bi-
li vjeti travari. Znali su proizvoditi razne vrste piva, a
posebno su oboavali medovinu i na svojim terevenkama
opijali bi se do besvijesti. Svoja tijela Iliri su tetovirali
zailjenim bronanim iglama. Optuuje ih se i za prino-
enje ljudskih rtava, a sumnja se da je meu njima bilo i
ljudoderstva kao i kod Skordiska, koji su se kasnije po-
mijeali s njima.
Naselja: Naselja Ilira razlikuju se od mjesta do mjesta.
Njihova naselja, poznate kao gradine, podizana su na te-
ko pristupanim mjestima, obino na prirodnim uzvisi-
nama. Svoje gradove opasivali bi obrambenim zidinama
i kulama. Uz rijeke su Iliri podizali sojenika naselja. U
kontinentalnim podrujima gdje je klima otra gradili su
zemunice, dijelom ukopane u zemlju. Prema Strabonu,
istona plemena poznata kao Dardanci, zemunice su gra-
dili ispod gnojnica (jer trule gnoja stvara toplinu), navo-
dei usput da su se Dardanci prali svega dvaput u ivotu,
na roenju i prilikom vjenanja.
Izgled i odjea: Na temelju ouvanih grobita, Iliri su
pripadali dolihokefalnom tipu, dok je brahicefalnih bilo
jedino na podruju suvremene Albanije. Brade su rijetko
kada brijali. Odjea se sastojala od bijele koulje koja
je visjela sve do koljena i opasane oko pojasa i ogrtaa.
Glave su pokrivali s nekoliko vrsta kapa, a na nogama su
nosili kone opanke.
Zanatstvo: Iliri su bili vjeti mnogim poslovima pa tako i
u izradi zlatnog, srebrnog i bronanog nakita: narukvice,
bule, privjesci, ogrlice, ukrasne kope i aplike. Posue
Ilira je od keramike, ali su proizvodili i metalno posue,
oblici im bili situla (vjedro s poklopcem) i vjedro. Sjeki-
re su im od kamena, bronce i eljeza. Dlijeta su bila od
bronce i eljeza (dva tipa).
Poljoprivreda: Iliri su poznavali poljoprivredu i uzgoj
penice, jema, prosa, te mahunarke kao to su graak,
lea i bob. Plemena uz obalu uzgajala su i vinovu lozu,
to su vjerojatno nauili od susjednih Grka. U obradi
zemlje Iliri su se sluili kotanim motikama napravljenim
od jelenjeg roga. Tek su od Kelta dobili ralo, a ovo se od-
nosi i na kare. U Albaniji su ralo Iliri dobili od susjednih
Grka, a ostali dolaskom Rimljana. Ve u mlaem eljez-
nom dobu Iliri poznaju kramp, lopatu, grablje, srp, kosu
i kosir, a vei dio tog orua je od eljeza. Pri peenju
kruha Iliri su se sluili pekama. Neki od njih ve su imali
pei od peene gline za kuhanje i peenje, ali je veina
palila vatru na goloj zemlji u sredini sobe ili kutu pros-
torije, nasuprot vratima. Svoje itarice mljeli su runim
rvnjevima, dok su neki od njih rotacijski rvanj dobili
od Grka, Kelta i Rimljana.
Stoarstvo i ribolov: Stoarstvo je takoer vano ilirsko
zanimanje i to u svim krajevima, a u nekim i glavni iz-
vor bogaenja. Iliri su uzgajali svinje, ovce, koze, neto
manje goveda. Imali su i konje i pse. Lov nije bio najra-
zvijeniji, hvatali su jelene (zbog rogova), lisice, jazavce,
8 6 DRUTVENO UREENJE

medvjede, dabrove, kune radi krzna. U lovu su koris- 6 Drutveno ureenje

tili strelice s metalnim vrcima, koplja i sulice. Glavno
oruje lovca ipak je luk i strijela. Plemena Dalmacije
poznavala su strelice s otrovnim vrkom i taj otrov na-
zivali su 'ninum', a dobivali su ga od otrova tamonjih
zmija. Ribolov takoer ima znaajno mjesto na otocima
i u krajevima uz obalu i uz rijeke . Ribolov je za Libur-
ne i napose za Enhelejce bio glavno zanimanje. Ilirska
udica je od bronce, imali su eljezne osti i kotane harpu-
ne. Rijeni i primorski Iliri u ribolovu su se sluili i izdu-
benim amcima (monoksil), a jedan otkriveni primjerak
ima duinu od 12,34 metra. Pomorski Liburni su ima-
li raznolike i bolje graene ribarske brodove tipa lembul
(leuti) i manje ribarske barke (paros). Uz obalu mora i na
otocima Iliri su se jo bavili skupljanjem koljaka (dagnje
i priljepci). Meke dijelove ovi ljudi su jeli, dok bi ljutura
kod Histra sluila kao amulet i ukras.
Rudarstvo: Rani Iliri su znali obraivati bakar, zlato i
srebro, a kasnije i eljezo. Pri kopanju ruda sluili su
se pijucima i maljevima. Zdrobljena ruda talila se u po-
sebno graenim peima. Kalupi za lijevanje preteno su
bili kameni. Razvoju njihove metalurgije pridonijeli su i
kasniji Kelti od 4. stoljea pr. Kr., ali su po arheonalazi-
ma bar kod Japoda rudarstvo i metalurgija bili ve ranije
razvijeni od 8. stoljea pr. Kr. Nakon Kelta i ostali Iliri
raspolau veim brojem alata. Lumbardska psezma, ulomak grkoga natpisa (4/3. st. pr.
U podruju Bosne Iliri su najvie obraivali broncu. Kr.), pronaen u Lumbardi na Koruli, jedan je od najstarijih
Srebro se obraivalo tek na jugu njihova podruja. Od pisanih spomenika u Hrvatskoj. Sadrava psezmu (zakljuak
skuptine) kojom se ureuju imovinski odnosi grkih naseljenika
2. stoljea nove ere stagnira proizvodnja zlata a sve se
na Koruli i njihov odnos prema ilirskomu stanovnitvu. uva se
vie proizvodi eljezo. u Arheolokom muzeju u Zagrebu.
Rudarstvu treba ovdje pridodati da su Iliri znali dobivati
i sol iz slane vode. Slani izvori bili su glavni razlog vje-
nim ratovima izmeu Autarijata i Ardijeja. Da su Iliri bili Plemena Ilira bila su organizirana po rodovima (dekurija-
tehniki razvijeni govori injenica da su znali proizvoditi ma) i bratstvima. Savez bratstava inio je pleme. Deku-
i staklo, za iju je proizvodnju potrebna temperatura oko rija ili rod se veinom sastojao od 150-200 ljudi. Zemlja
650C. Iz staklene paste izraivali su zrnca za ukraava- je bila vlasnitvo bratstva i nije se dijelila obiteljima nego
nje lukova na bulama i izradu ogrlica, i to jo u starijem rodovima. Broj bratstava razlikovao se po veliini terito-
eljeznom dobu. rija i broju lanova plemena, a mogao je biti odreen i
organizacijskom strukturom plemena. Tako 12 bratsta-
Gusarstvo i trgovina: Gusarstvo je za primorske Ilire
va nalazimo kod Liburna i Hythmita, ali i kod Peuce-
bio jedan od oblika privreivanja, kao i kod kasnijih hr-
ta iz june Italije. Na elu bratstva stoje 'princepsi, u
vatskih Kaia. Iliri su imali malene brze brodice po-
tom su svojstvu bili i lanovi plemenskog vijea. Na elu
godne za brze napade na trgovake italske brodove, pa i
ovog stajao je 'praepositus. Neki Iliri, prema Teopompu
na same grke gradove. Ovaj posao Ilirima je donosio
i Agatarhidu iz Knida, meu Ilirima je bilo i ropstva, spo-
lijepu korist. Premda su bili gusari, Iliri su se morali ba-
minju se Ardijejci i Dardanci. Kod nekih plemena spo-
viti i trgovinom. Grcima su Iliri izvozili srebro, penicu
minju se i ostaci matrijarhata (Liburni). ene Liburna
(grko tlo je vrlo nepogodno za poljoprivredu zbog su-
mogle su se prije udaje podavati kome su htjele. Pseudo-
ne klime), kou, ljekovitu peruniku i drugo. Od njih su
Skilaks pie u 'Periplu' kako Liburnima vladaju ene.
najvie uvozili keramiku, oruje i nakit.
Ilirska kraljevstva su se rasprostirala na malenim dijelovi-
Novac: Novac je je uvijek vezan uz trgovinu, ali ga Ili-
ma teritorija koji je bio pod Ilirima, te se njihove granice,
ri koriste tek od dolaska Rimljana. Prvi puta poinju ga
pa ak ni onih najpoznatijih, ne mogu jasno odrediti[22]
kovati poetkom 4. stoljea prije Krista u junoj Iliriji,
Tek su Rimljani zavladali cijelim teritorijem koji su na-
u gradu Damastionu i taj novac je od srebra. U Albani-
seljavali Iliri (Ilirik). Zajednica Autarijata pod vodstvom
ji novac se kuje od 3. stoljea pr. Kr. Daorsi i Labeati
Pleuriasa (330. pr. Kr.) se ve smatra kraljevstvom u op-
novac kuju od 2. stoljea pr. Kr., a Peonci od 4. stoljea
em smislu[23] Ali najznaajnija ilirska kraljevstva su ona
pr. Kr..
kralja Bardilisa Dardanskog i Agrona Ardijejskog koji su
stvorili posljednje i najpoznatije ilirsko kraljevstvo.[24]

7 Rat i oruje
Ilirska bronana kaciga iz Argolisa (Grka) iz 5. st. pr. Kr.
Iliri su bili ratoborna etnoskupina i borbe su se vodile pro-
tiv susjeda, pa su plemena ratovala meusobno. Od nji-
hovog oruja treba spomenuti zakrivljeni bode ili kratki
ma sica (izgovor sika), on se moda razvio od zakrivlje-
nog bronanog noa. Tu su jo 'sibyna' ili sigyna, dugo
eljezno koplje, duga bojna sjekira, luk i strijela i kao
obrambeno oruje su titovi, bronani oklop i zatitne
knemide ili 'potkoljenice', te vie tipova kaciga.
8 Pomorstvo
Primorski i otoni Iliri bili su vjeti pomorci i brodogra-
ditelji. Rimljani, a dijelom i Grci primili su od njih mno-
ge vjetine brodograditeljstva. Brodice lembos i liburna
(liburnica navis) su bili lagani, brzi i velikih manevar-
skih sposobnosti. Lembos se spominje kao monorema
(brod sa jednim redom vesala) i bio je prihvacen u vecini
helenistikih ota s odredjenim modikacijama, dok je
liburna uvijek spominjana kao birema (dvoveslarka) i s
odredjenim modikacijama, usvojena je u Rimske ote
u razdoblju carstva. Najvjetiji ilirski pomorci bili su uz
Liburne jo Ardijeji, Labeati, Daorsi i Picenti.
9 Pogrebni obiaji
Veina plemena kod Ilira svoje pokojne pokapaju pod
humkom zajedno s popudbinom, kao to su to radili
9
Dezitijati. Mrtvaci su se ponekad spalili, pa je tek on-
da pepeo poloen u grob. Humci su podizani od zemlje i
kamena, a pri njegovom podizanju razbijala se lonarija.
Tokom obrednog ukopa plesali su se i pogrebni plesovi.
Neki Iliri mrtve su sahranjivali ispod kue. Kod Liburna
mrtvaci su se pokapali u skvrenom poloaju.
10 Religija
vidi i: Autohtoni kultovi u Istri
Kod Ilira je religija bila mnogoboaka. Na sjeveru prev-
ladava kult Sunca, u srednjoj Dalmaciji kult Mjeseca i
na jugu kult zmije. Imali su veliki broj bogova, od ko-
jih su neki poznati samo lokalno. Kod Histra su poznati:
Eia, Melesocus, Boria, Iria. Kod Liburna: Anzotica koja
se podudara s rimskom Venerom, te boica Ica kojoj je
podugnut spomenik u Plominu, pa jo Iutossica, Latra i
Sentona. Glavni bog Japoda bio je Bindus, zatitnik izvo-
ra i voda, a povezuje se s rimskim Neptunom. Armatus je
bio lokalni bog rata u Dalmaciji. Nadalje su ilirski bogo-
vi: Terminus kao zatitnik meda; Tadenus poistovjeen
s Apolonom; Medaurus, zatitnik grada Rhizon (danas
Risan) bio je vjerojatno bog lijenitva. Na jugu ilirskog
podruja poznat je boanski zmijski par Dracon i Drac-
cena. Oko vrata Iliri su nosili amulete da bi se zatitili od
zlog pogleda i nesrea. Silvan se smatrao boanstvom li-
vada, zatitnikom pastira i stada, dok se Dijana smatrala
boicom lova i divljai. Silvan se esto na reljema pri-
kazivao kao antropomorfni lik boanstva koji je svirao
frulu a oko njega su igrale u kolu tri ili etiri nimfe, broj
nim je varirao od reljefa do reljefa. Nimfe su bile pred-
stavljene kao oskudno odjevene mlade djevojke koje su
igrale u kolu oko Silvana. U Ilirskoj mitologiji se navodi
da su naseljavale planine i prostore oko potoka, i da su
obitavale duboko u umskim prostorima.
11 Ilirska plemena
U iduem popisu su nabrojena klasina plemena Ilira (u
najirem smislu) koja su bila poznata u antiko doba Rim-
ljana. Za ranija prapovijesna plemena kojih kod nas
vie nema u rimsko doba, treba pogledati pod Prediliri
(prailirska plemena bronanog doba). Plemena oznaena
zvjezdicom* mnogi noviji autori danas vie ne ubrajaju
u Ilire nego u drugaije susjedne etnoskupine.
Abrei, Abroi (Abri)
Albanoi (Albani)
Amantini
Andizetes (Andizeti)
Ardiaei, Vardaei (Ardijejci)
10 13 IZVORI

Ardiani Parthini (Partini)

Arrianes Penestae (Penesti)
Atitani. Na Epiru. Peucetii
Autariatae (Autarijati) Picentes (Picenti)
Breuci* Pirustae (Pirusti)
Carni* Plearaei (Plereji)
Chelidonioi ( Helidonci) Poediculi. Italija
Colapiani (Kolapijani) Sallentini (Salentini)
Daesitiates (Desitijati) Sardeaties (Sardeati)
Dalmatae (Dalmati), Delmati Scirtones (Scirtoni)
Daorsoi (Daorsi) Sesareti
Dardani (Dardanci) Taulanti
Daunii (Dauni)
Deraemistae (Deremisti) 12 Literatura
Derentini
Enver Imamovi: Antiki kultni i votivni spomeni-
Deuri ci na prostoru Bosne i Hercegovine, Kulturno nas-
lijee, Sarajevo 1977.
Dindari
Aleksandar Stipevi: Iliri (povijest, ivot, kultura).
Ditiones (Dicioni) kolska knjiga, Zagreb, 1989.
Docleates (Dokleati) Duje Rendi Mioevi: Iliri i antiki svijet, Knji-
evni krug, Split, 1989.
Encheleae (Enhelejci)
Glinditiones (Glinditioni) A. Stipevi: Bibliographia Illyrica, I - III. Posebna
izdanja Akademije BiH VI/3, XLII/8, LXXVI/12,
Grabaei Sarajevo 1967-1984.

Histri* . Istra B. ovi: Od Butmira do Ilira. Veselin Maslea, Sa-

rajevo 1976.
Iapodes, Iapudes, Iapydes, (Japodi), Japudi
M. Gutin, D. Boi, L. Bakari: Kelti i njihovi su-
Iassi (Jasi) vremenici na tlu Jugoslavije. Narodni muzej Ljub-
Iapyges (Japigi) ljana i Arheoloki muzej Zagreb, 1984.

Labeates (Labeati) J. Wilkies: Iliri. Laus Izvori 3, Split 2001.

Latobici
Liburni* 13 Izvori
Maezaei (Mezeji) [1] Opa i nacionalna enciklopedija - Iliri

Melcumani (Melkumani) [2] Aleksandar Stipevi, Iliri - povijest, kultura, ivot, kol-
ska knjiga, Zagreb, 1989., str. 15.: Prema starogrkoj le-
Messapii (Mesapi), (Mesapijci). U Apuliji. gendi koju je zapisao Apolodor, Illyrios, rodonaelnik ilir-
skog roda, sin je Fenianina Kadma i njegove ene Har-
Naransii monije... U legendi o Kadmu Illyrios je tijesno povezan sa
zmijom: ona ga je obavila im se rodio, prenijevi tako u
Oseriates (Oserijati)*
njega svoju maginu mo... Suvremena lologija nastoji
Paeligni (Peligni) takoe dokazati da je ilirsko ime etimoloki vezano za tu
ivotinju. Nijemac O. Gruppe prvi je doveo u vezu ime Il-
Paeones (Peonci) lyrios s grkom rijei 'i = okretati, ovijati, a ta se rije

izvodi iz korijena u el = vrtiti, okretati. Slovenski lolog
Karel Otir takoe je doao do zakljuka da se u tom imenu
krije zmija. Potvrdu za to naao je u cinjenici to je i velika
mitska zmija u indoevropskih Hetita nosila ime istog podri-
jetla. Ta se zmija zvala Illurjanka, i zaista je teko u obliku
njezina imena ne videti slicnost s imenom Ilir. Zmija je ka-
ko emo vidjeti imala vrlo veliku ulogu u ilirskoj religiji, i
sigurno je da nije sluajno to se ilirsko ime moe povezati
sa imenom te ivotinje.
[3] Isto, str. 149.:Zmija je na Balkanu vrlo stara kultna ivo-
tinja. Susree se ve u neolitu, ali je njeno znaenje uveliko
poraslo u vezi s pojavom Ilira na ovom tlu. Kao ivotinja
totem ilirskog roda ona ima sredinju ulogu u mitolokom
i religijskom sistemu junih Ilira. Ve smo govorili o po-
vezivanju zmije sa samim imenom Ilira, a ovdje treba is-
taknuti brojne prikaze te ivotinje koji postaju osobito esti
od V. stoljea prije nove ere dalje u u nakitu (kao zavreci
na narukvicama, ogrlicama, bulama, kao aplike na pri-
vjescima). Osobito su esti ti prikazi u Makedoniji, Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Zmija se tamo pojav-
ljuje kao uvarica kunog ognjita.
[4] Istarska enciklopedija Iliri (autor: R. Matijai)
Od VI.st.pr.Kr. s njima dolaze u dodir grki zemljopisci,
pa od tada potjeu prve pisane vijesti o njima.
[5] Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Iliri
[6] Istarska enciklopedija (LZMK) - Iliri
[7] Politika Plus.com: Objavljena knjiga Marina Zaninovia
'Ilirski ratovi'
Iliri su bili narod ili narodi ili plemena, od-
nosno velika narodna zajednica koja je zauzi-
mala podruje od istonih obronaka Alpa do
Epira u Grkoj, pie Zaninovi i dodaje ka-
ko je njihova istona granica bila uglavnom
na rijeci Drini i ponegdje neto preko nje. Is-
taknuo je kako su lokalne razlike meu tim
zajednicama rezultat zemljopisne udaljenosti i
teritorijalne podvojenosti njihovih krakih po-
lja, razdijeljenih visokim planinama i dubo-
kim krakim klancima rijenih dolina.
[8] Hrvatski obiteljski leksikon - Iliri
Iliri, indoeur. etnika skupina koja je u ant.
doba obitavala uglavnom na Z podruju Bal-
kanskoga poluotoka. Na I obali Jadrana (spo-
minje ih gr. logograf Hekatej o. 500) i-
vjela su ilirska plemena: Histri, Liburni, Del-
mati, Daorsi, Ardijejci i Plereji; u unutranjos-
ti: Karni, Latobici, Norici, Japodi, Jasi, Kola-
pijani, Varcijani, Breuci, Mezeji, Ditioni, De-
sidijati, Autarijati, Dardani, Peonci, Linkesti,
Dasareti i Dokleati. U JZ Italiju doli su (o.
1000) s Balkana: Japigi, Dauni, Kalabri
i Mesapi. Drava ilirskoga plemenskog save-
za, pod vodstvom Ardijejaca, osn. za kralja
Agrona ( 3. st.), prostirala se od rijeke Kr-
ke u Dalmaciji do S dananje Albanije; nakon
poraza u ratu s Rimljanima ( 229), suena
je za kraljice Teute na prostor od Dubrovnika
11
do Drima i konano unitena za kralja Genci-
ja ( 167). Iliri su konano svladani u Ba-
tonskom ratu (69) i dijelom romanizirani.
[9] Politika Plus.com: Objavljena knjiga Marina Zaninovia
'Ilirski ratovi'
Kao to su u Grkoj bili Ahejci, Beoani, Ate-
njani, Etolci, Epirani, Spartanci, Jonjani i dru-
gi, a u Italiji Latini, Etrurci, Umbri, Liguri,
Veneti, Sardi i drugi, tako i danas u sklopu
istoga hrvatskog naroda imamo Istrane, Li-
ane, Primorce, Dalmatince, Zagorce, Mei-
murce, Slavonce, Hercegovce, Bosance, Ko-
navljane, Kotorane i druge sa svojim veim ili
manjim skupinama i lokalnim nazivima, na-
pominje Zaninovi i dodaje kako poput Grka
razdvojenih planinama i dolinama, meu ko-
jima nikad nisu sagradili ceste te nisu nikad
stvorili jedinstvenu grku dravi ili vru za-
jednicu osim povremenih kratkih saveza, tako
ni Iliri nisu to uspjeli ili htjeli uiniti.
[10] Istarska enciklopedija (LZMK) - gradine
[11] Hrvatska enciklopedija (LZMK) - grka kolonizacija na
Jadranu
[12] Istarska enciklopedija (LZMK) - Kelti
[13] Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Kelti
[14] Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Ilirik
[15] Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Batonski rat
Batonski rat (lat. Bellum Batonianum), rat
Rimljana protiv pobunjenih Ilira od 6. do 9.
god. Ustanak su u Dalmaciji podignuli ilirski
Desidijati na elu s Batonom; oni su prodrli do
Salone i zatim na jug sve do Apolonije. Na-
kon poraza to im ga je nanio Mesalin, koji je
po Tiberijevu nalogu doao iz Galije kako bi
uguio ustanak, dalmatinski ustanici udruili
su se s panonskim Breucima, iji se voa ta-
koer zvao Baton. Breuci su zaposjeli podru-
je izmeu Sirmija i Dunava, gdje su se neko
vrijeme uspjeli odrati. Ustanak je uguen 8.
god. poto su vou Breuka Batona, zbog iz-
daje, smaknuli sami Iliri. Ustanak u Dalma-
ciji uguio je Tiberije 9. god. nakon opsade
Andetrija (Mua) i zarobljavanja Batona, vo-
e Desidijata. Bio je to kraj borbi Ilira protiv
Rimljana, koja je trajala dva i pol stoljea.
[16] Hrvatska enciklopedija (LZMK) - arheoloka nalazita
[17] Politika Plus.com: Objavljena knjiga Marina Zaninovia
'Ilirski ratovi'
Naglaava kako su kod Ilira vee ili manje
plemenske ili druge zajednice imale svoje po-
glavare i voe, koje Rimljani nazivaju princi-
pes te dodaje kako ti poglavari koji vlast, kao i
svi drugi kad je jednom osjete, nisu isputali iz
svojih ruku. U povijesti je nepotrebno govori-
ti to bi bilo da je bilo, a s nae toke gledita,
12 14 VANJSKE POVEZNICE

kako istie Zaninovi, nama je ao da su ti na- [22] Danile Berranger,Pierre Cabanes,Danile Berranger-
i daleki predci bili tako okrutno potueni, no i Auserve, pire, Illyrie, Macdoine: mlanges oerts au
podsjea kako su snagom rimskih legija to do- professeur Pierre Cabanes, str. 136., Jo nije poznato
ivjeli i drugi vei i moniji narodi. Svjesno rasprostiranje Agronovog i Teutinog ilirskog kraljevstva.
sam napisao rije predci jer su oni to uistinu i
bili, kako nam to potvruje suvremena geneti- [23] Lewis i Boardman, 1994., str. 785.
ka, naglaava prof. Zaninovi i dodaje kako
[24] Kipfer, 2000., str. 251.
rimsko osvajanje ilirskih plemena gledano iz
ire perspektive znailo i konano ukljuivanje
naih krajeva u jedinstvenu i visoku civilizaci-
ju grko-rimske antike. 14 Vanjske poveznice
[18] Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Liburni
Iliri na Hrku portalu znanstvenih asopisa Republi-
[19] Politika Plus.com: Objavljena knjiga Marina Zaninovia ke Hrvatske
'Ilirski ratovi'
Rimski ratovi u Iliriku. Povijesni antinarativ Danijel
Naglaava kako su kod Ilira vee ili manje Dino, Alka Domi Kuni, Zagreb, kolska knjiga,
plemenske ili druge zajednice imale svoje po-
2013.
glavare i voe, koje Rimljani nazivaju princi-
pes te dodaje kako ti poglavari koji vlast, kao i Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba Salme-
svi drugi kad je jednom osjete, nisu isputali iz din Mesihovi, Filozofski fakultet u Sarajevu, 2011.
svojih ruku. U povijesti je nepotrebno govori-
(dvostranina inaica)
ti to bi bilo da je bilo, a s nae toke gledita,
kako istie Zaninovi, nama je ao da su ti na- Iliri (engl.) ratniko umijee starih Ilira
i daleki predci bili tako okrutno potueni, no i
podsjea kako su snagom rimskih legija to do- Ilirski ratovi (engl.) Apijan iz Aleksandrije, djelo
ivjeli i drugi vei i moniji narodi. Svjesno Rimski graanski ratovi
sam napisao rije predci jer su oni to uistinu i
bili, kako nam to potvruje suvremena geneti-
ka, naglaava prof. Zaninovi i dodaje kako
rimsko osvajanje ilirskih plemena gledano iz
ire perspektive znailo i konano ukljuivanje
naih krajeva u jedinstvenu i visoku civilizaci-
ju grko-rimske antike.

[20] Politika Plus.com: Objavljena knjiga Marina Zaninovia

'Ilirski ratovi'

Istie kako su mnogi od najpoznatijih ljudi

rimske antike, od vojskovoa do careva, bi-
li podrijetlom Iliri poput careva Aurelijana i
Dioklecijana sve do velikoga pisca i prevodi-
telja Svetog pisma Jeronima iz Stridona. Kad
smo mi Hrvati poetkom 7. stoljea stigli u na-
u zemlju i na nau obalu susreli smo se s jo
uvijek ivuom antikom i njezinim gradovima,
napominje Zaninovi i dodaje kako smo br-
zo prihvatili antiku poljoprivredu vinograda i
maslina te plovidbu.

[21] Politika Plus.com: Objavljena knjiga Marina Zaninovia

'Ilirski ratovi'

Napominje kako su ilirski ratovi svojim tra-

janjem i svojim posljedicama i za nau i za
opu povijest nezaobilazna pojava, koja i da-
nas privlai svojom posebnou i problemima
brojne strunjake irom svijeta te dodaje kako
je i u kasnijoj hrvatskoj povijesti rat bio trajno
prisutan. Mi smo nasljednici svih onih lju-
di koji su ivjeli na naem podruju, a meu
njima su Iliri, sa svojim ratovima i povijeu,
sastavni dio i nae povijesti, koja nas i danas
na svoj nain obiljeava, naglaava Zanino-
vi.
 13

15 Text and image sources, contributors, and licenses

15.1 Text
Iliri Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Iliri?oldid=4826096 Suradnici: Vodomar, SpeedyGonsales, Kubura, Argo Navis, Andrej alov,
Zeljko, Ivelimir, Prociscivac, Kurtelaci, Flopy, DDzino, JAnDbot, PerkaBot, CommonsDelinker, Wenders, Dtom, Ifa, Idioma-bot, Man
Usk, Prof saxx, CrniBot2, Mostarac, Lunna X, BodhisattvaBot, CarsracBot, SilvonenBot, MaGa, Ivica Vlahovi, Mjbmrbot, El hombre,
MerlIwBot, Maestro Ivankovi, Husein B., Makecat-bot, Addbot, Wieralee, Buddumil, MaryroseB54 i Anonimno: 29

15.2 Images
Datoteka:Commons-logo.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg Licencija: Public do-
main Prinositelji: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to be
slightly warped.) Originalni umjetnik: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version,
created by Reidab.
Datoteka:Cscr-featured.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e7/Cscr-featured.svg Licencija: LGPL Prinosi-
telji: Wikipedia until June, 2006 Originalni umjetnik: Wikimedia users ClockworkSoul, CyberSkull, Optimager, White Cat, Erina, AzaToth,
Pbroks13.
Datoteka:Daorson.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/84/Daorson.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinosite-
lji: Transferred from hr.wikipedia to Commons. Originalni umjetnik: Prof saxx na Wikipediji na hrvatskom jeziku
Datoteka:Glavica_bedem_starigrad_hvar.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7a/Glavica_bedem_
starigrad_hvar.jpg Licencija: GFDL Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Originalni umjetnik: Chippewa
Datoteka:Histarski_vr_iz_98._st._pr._Kr.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/c/c4/Histarski_vr%C4%8D_iz_9%
E2%80%938._st._pr._Kr.jpg Licencija: ? Prinositelji:
http://www.croatia.eu/images/02-01/al_0676.jpg Originalni umjetnik:
LZMK
Datoteka:Illyria_and_Dardania_Kingdoms.png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/dc/Illyria_and_
Dardania_Kingdoms.png Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Originalni umjetnik: PANONIAN
Datoteka:IllyrianFootmanNoHelmet.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f0/IllyrianFootmanNoHelmet.
jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://www.ancient-battles.com/images/warriors/concept_art_illyria02.jpg Originalni umjetnik:
Sketch made by David Boquelet
Datoteka:IllyrianKingorNoble.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c6/IllyrianKingorNoble.jpg Licencija:
Public domain Prinositelji: http://www.ancient-battles.com/images/warriors/concept_art_illyria01.jpg Originalni umjetnik: Sketch made
by David Boquelet
Datoteka:Illyrian_Elite_Noble_Footman_or_Footsoldier_(English).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/
af/Illyrian_Elite_Noble_Footman_or_Footsoldier_%28English%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://www.ancient-battles.
com/images/warriors/concept_art_illyria02.jpg Originalni umjetnik: Sketch made by David Boquelet
Datoteka:Illyrian_Footman_or_Footsoldier_(English).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cc/Illyrian_
Footman_or_Footsoldier_%28English%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: http://www.ancient-battles.com/images/warriors/
concept_art_illyria02.jpg Originalni umjetnik: Sketch made by David Boquelet
Datoteka:Illyrian_Tribes_(English).svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/19/Illyrian_Tribes_%28English%
29.svg Licencija: CC BY-SA 4.0 Prinositelji:
The Cambridge Ancient History, Volume 6: The Fourth Century BC by D. M. Lewis (Editor), John Boardman (Editor), Simon Hornblower
(Editor), M. Ostwald (Editor),1994,ISBN 0521233488 Originalni umjetnik: MaryroseB54
Datoteka:Illyrian_helmet_1.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f1/Illyrian_helmet_1.jpg Licencija: CC
BY-SA 3.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Originalni umjetnik: One dead president, David Liam Moran
Datoteka:Illyrian_pelte_shield_35_cm_diameter_(sketch).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/30/
Illyrian_pelte_shield_35_cm_diameter_%28sketch%29.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Originalni
umjetnik: Bratislav Taba
Datoteka:Illyrian_tribes-en.png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7e/Illyrian_tribes-en.png Licencija: CC0
Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Originalni umjetnik: PANONIAN
Datoteka:Illyrians_Ethnogenesis_Theories_(English).jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c9/Illyrians_
Ethnogenesis_Theories_%28English%29.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji:
Wilkes, J. J. The Illyrians. Blackwell Publishing, 1992. ISBN 0-631-14671-7, Originalni umjetnik: User:Megistias
Datoteka:Illyrii_Proprie_Dicti_aka_Illyrians_Proper_aka_Docleatae.svg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/
9/9a/Illyrii_Proprie_Dicti_aka_Illyrians_Proper_aka_Docleatae.svg Licencija: CC BY-SA 4.0 Prinositelji: Vlastito djelo postavljaa Ori-
ginalni umjetnik: MaryroseB54
Datoteka:Japodska_kapa__oglavlje_od_bronanoga_lima.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/a/a2/Japodska_
kapa_%E2%80%93_oglavlje_od_bron%C4%8Danoga_lima.jpg Licencija: ? Prinositelji:
http://www.croatia.eu/images/02-01/al_0691.jpg Originalni umjetnik:
LZMK
Datoteka:Kula_tor_hvar.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b8/Kula_tor_hvar.jpg Licencija: CC-BY-SA-
3.0 Prinositelji: Transferred from hr.wikipedia to Commons. Originalni umjetnik: The original uploader was Chippewa na Wikipediji na
hrvatskom jeziku
14 15 TEXT AND IMAGE SOURCES, CONTRIBUTORS, AND LICENSES

Datoteka:Lumbardska_psefizma.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/7/7f/Lumbardska_psefizma.jpg Licencija: ?

Prinositelji:
http://www.croatia.eu/article.php?id=19&lang=1 - http://www.croatia.eu/images/02-02/EU13_0113.jpg Originalni umjetnik:
LZMK
Datoteka:Paleo-Balkan_languages_in_Eastern_Europe_between_5th_and_1st_century_BC.png Vrelo: https://upload.wikimedia.
org/wikipedia/commons/b/b7/Paleo-Balkan_languages_in_Eastern_Europe_between_5th_and_1st_century_BC.png Licencija: CC BY-
SA 3.0 Prinositelji: Ova je datoteka izvedena iz: Paleo-Balkan languages in Eastern Europe between 5th and 1st century BC, according to
Duridanov.png
Originalni umjetnik: User:Davius (original author)
User:Spiridon Ion Cepleanu (derivative author)
Datoteka:Pannonia_popolazioni_png.png Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/dc/Pannonia_popolazioni_png.
png Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: lavoro personale, self-made Originalni umjetnik: Cristiano64
Datoteka:Panonija_i_Dalmacija.jpg Vrelo: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/2/22/Panonija_i_Dalmacija.jpg Licencija: ?
Prinositelji:
http://crohis.com/kartesis.htm --> http://crohis.com/kartesis/Antika.jpg Originalni umjetnik:
Ferdo ii

15.3 Content license

Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0