Ko gn i tiv na p s ih o I o gij a

SADRZAJ
StatiEne tehnlke sllkovnog prikazivanJa /n
Tehnike slikowog prlkazlvanja metaboliEke aktivnosti /o
1. POGLAVUE Kogniciia u mozgu: moZdana kora idruge
UVOD U KOGNITIVNU PSIHOLOGIJU 1
strukture &
'U laboratoriju Johna Gabrietja M
Prouiavanje kognitivne psihologiie 2 Osnovna anatomska podjela mozga: prcdnJi, srcdnjl I
Defi nicija kognitivne psihologiie 2 strainji mozak /*5
Filozofski prethodnici psihologije: racionalizam MoEdana kon I lokalizacija funkclJa 51
nasuprot empirizmu 3 SaZetak 62
Psiholo5ki prethodnici kognitivne psihologiie 6 RazmiSljanje o miSljenju: 6injdnl6na; analitidka,
Rana dijalahlka u psihologlti kogniciie 6 lseativna i praktiEna Bitania 63
.. Praktidne primjene kognitivne psihologije KljuEni pojmovi 63
Od asocliacloitlana do blheviorimra 8 Dodatna literatura 64
Gestalt psihologlJa 10
10
: Cogl,ab: Moidana asimetrija
Poiava kognltivne psihologije
't1
Ran a u log a pslh obio lo glie
Dodal mo daiak tehnologlie: lnlenlotstvo I ratunalsttro t2
tstraiiva6ke metode u kognitiVnoj pslhologiii 13
Ciljevi istrallvania B PAZNJA I SVIJEST 65
SboctllEne IstniivaEke metode 14
i l5 Proudavanje kognitivne psihologije ,. '66
U laboratoriju Ludyja T. Benjamina, ml.
20 Istraiujemo kognitivnu psihologiju 66
. IsnaZujemokognitivnupsilologiju
Prlroda paZnje i svijesti
Klju6na pitania i podru6ia u kognitivnoi psihologiji 21 06
'TemelJna pltanJa u Eutavanlu kognftfune psihologlie 2l PrcdwJesno prceslnnJe 68
22 U laboratoriju Johna F. Kililstroma
Klju6ne tems u kognitivnoj psihologiii 70
NaJave poglavlJa
gt . . Kontrclinni nasuprctautomat*im prcesimp .71

Saietak 27 . Habifrncija ,7:i/,

Fraktitrne primjene kognitivae psihologije
FiazmisUanje o mlsljeniu: 6inleni6na, analltl6ka, 78

kreativna I Praktidna Pltanja ut Palnia ig

28 Dotakcija slgnala nt
Kljudni pojmova Prircda detekcije slgnah
Dodatna literatura N fummost
&)
8l
Traienje 82
Selektivna paZnja i distribucija painje 90
2. POGLAVUE : Osnovne pandigme za IstnElvanje seleffiivne palnje 90
31 Fittarteorije i teorije uskog gda sele*Jime pa2nle
KOGN ITIVNA NEUROZNANOST TeorijeresulpalnJe
92
32 i 95
Prou6avanje kognltivne psiholo gije Dodatna raznatranla u seleHivnoj paZnji 97
Od neurona do mozga: organizaclja ilvdanog Distribucija painje s8
sustava 32 Kognitivni neuroznanstveni pristupi paZnji i svijesti 1m
StruKura I funkclia lfutane stanlco 33 Sustavi palnje iln
Razlno otganEacile u livEanom sustavu 35 PrtmJena evocinnih potencijala za mjetenje paZnb . .. ,101
Praktidne primjene kogrritivne psihologije )t Psih of a rm a ko ! o5ki p ri stup iln
Metode istraZivanJa moidanih struktura | fu nkcfia 38 Veze izmedu pelcr'pcijo,paZnJe t svljesf t&t
Obd u kcijska i straiiva nJa I' Saietak 't04
I Straliva ni a na hiv oti nia m a
39
Razmi5ljanje o mi5ljenju: 6injenidna, analitiEka,
nia el ektrii n e a ktfu n osti 39
Sn i ma kreativna i praktiEna pitania 105
KUuEni pojmovi 106
 Sadrlaj

Oodatna literatura 147 xii Kognitivnapsiholagija

Cog[,ab: Treptaj painje
Coglab: Stroopov efekt Tradiclonalni nrodel pam6ernja 1&3
Coglab: Simonov efekt $enzorno sklacll$te 164
Cogl,ab: Prostorno urmadavanje KratkorcCno skladigte 157
Elugorodno skladifte 158
Alternativna gledi5ta, alternativne metafore 159
4. POGLAVL.,'E Dubina procesiranja tSgl
Praktilne primjerie kognitivne psihologije 16i
PERCEPCIJA 109 Fladno pamaente 161
Pnou6avanje kognitivne psihologlie 11CI
Model sustava viiestrukog pamtenJa 1A
U laboratoriju M. K. Johnson
0d osjeta do reprezentacije 119 I(?on e kci on i sti 6 ko glediSte
165
Nbki osnovni pojmovi 113 r06
F. amtenje u stvamom Zivotu
'
.
Konstara tnost pe rc e p c ii e t75 16V
Parn6enje koje odstupa od prosjeka
Ferccpctrjadublna ,t9
Piaktidne primj enc kognitivne p siholo gij e tzt i,neuropsihologija roe
.lwa i rcdno pa mtenje: mnemonlsti
Go$taffisfidki prfstupi percepciJi oblikA 123 rFe
, N aruleno pm 6anje: amnedlja
U laboratoriju Stepbena Palmera 126 170
,Uloga hipokampusa i druglh struRura
TeoriJski pristupi percepciii 126 173
Pristup odozdo-prcma-goto: Iztavns percepcija
Sai6tak 175
t27
Frtstup odozgol- prcma-dollar Konstrukcljska percep,cija r37 Razmi5tjanje o mi6ljenju: 6injeni6na, analifi6ka,
Sali m anle dvat u p ristupa r@ :kreativna i praktidna pitarija 177
Rafiunalna teorija percepciJe 14{' Kljudni pojmovfr ',vv
Poreme6aji percepcije 142 Dodatna literatura ,t7v
SaZetak 1& Coglab: Opseg pamienja
Razmi5ljanle o mi6lienju: 6injeni6na, analitidker, Cogl-ab: Djelomidno izvje!6e
kreativna I praldldna pitanja 145 Coglab: Apsolutra identifrkacija
K[u6ni poimovi . Coglab: Opseg operacije
14tt ' Coglab: Implicimo udenje ,
Dodatna literatura 147
Coglab; Pronalalenje olijepe pjege
Coglnb:
Coglab:
Receptivna polj
Prividno gibanje
a" 6. POGLAVIJE
Coglabr Metakontastno maskiranje PROCESI PAMcENJA 179
Cogtab: Miller-Lyerova varka Prou6avanje kognitivne psihologije
Cogtab: Detekcija sipala 180
Kocliranje i prijenos informacija 181
Coglab: Vizualno traZenje
Vrste kodlranla t8t
Coglab: 1.1"i61a3 6dlrrke Prllenos lnfamacija iz kratkoroinog pam*enja u
dugorohno pamtenje tffi
s"-.PgsLAVLrE _ _ -. Pronalaienje
Praktidne primjene kopitivne psihologije 186
189
PAMdENJE: MODELI I ISTRAAvA*KE Prcna I aEanja iz kmtkorc tn og pam fu nja 189
IsraZujemo kognitivnu psihologiju
METODE 149 Fronalaienje iz dugaroEnog pamaenja
190
r92
Frou6avanje kognitivne psihologije '150 Procesi zaboravljanja i pogre5ke pamdenja 193
IstraZujemo kognitivnu psihologiju 150 Teorija intedarcncije nasuprot teortii osipanja t93
Zadac! za mjerenie pam6enia 150 IstraZujemo kognitivnu psihologiju 196
Zadacf dosJeaanja nasuprot zadaclma prepomavanlat 152 Konstrukcijska pniroda parn6enja 198
Zadaci implicitnog nasuptot zadacima aksplicitnog Awtob i o g nf sko p a m 6e nj e t98
pamtenja 152 Pagrelka pamtanja t99
U laboratoriju Elizabeth Loftus 202
UdlnCi konte*nt;t na kodiranJe I prcnala/enje 2B
 SadrZaj

206 xiv Kognitivna psihologija

SaZetak
Razmi5ljanje o mi6ljenju: 6injeni6na, analiti6ka' Kljudni pojmovi
kreativna I praktidna Pitania 207 250
Dodatna literatura i251
Kliu6ni pojmovi 208 Coglab: Mentalna rotacija
Dodatna literatura 209
CogLab: Brown-Peterson
Coglab: Pogre$no pamdenje B. POGLAVLJE
Coglab: Mjesto u nizu
Coglab: Stembergovo traienje
REPR EZENTACIJA I ORGANIZACIJA
Coglab: Von Restorffov efelt ZNANJA 253
Cogl.ab: Specifi dnost kodiranja Proudavanje kognitivne psihologije 254
IstraZujemo kognitivnu psihologiju
254
Organizacija deklarativnog znanja 255
POGLAVUE Pojmovi i kategorije
2t58
Modeli se mantiike mre2e
REPREZENTACIJA ZNANJA: . She m atske re p reze nta ciJe
2&
211 2p
PREDODZBE t PROPOZICIJE IstraZuj emo kognitivnu psiholo giju
265
Frou6avanje ko gnitivne psihologiie 212 Praktidne primjene kopitivne psihologije
266
Meritalna reprezentacija znanja 2tl2 Reprezentacije proceduralnog znanja 266
Van|ske reprczentaclle: slike nasuprot dieiima 213 Integrativni modeli reprezentacfle deklarativnog i
IstraZujemo kognitivnu psibologiju 2t4 nedeklarativnog znanja 268
Predo6avanJe 216 Ko m b i n i n nj e rcp rcze ntacij a : ACT- B "
ztr'
IstraZujemo kognitivnu psihologiju 2t7 Modeli koji setemelje na tjudskom mozgu
271
Toortja dvoinog kodlrania: analogne prcdodibo nasuprct IstraZujemo kopitivnu psihologiju
LIJ
slmbollma 2t7 Paralalna obrada: konekcionistiiki model
z.75
U laboratoriju S. M. KosslYna . 2t8 U laboratoriju Jamesa L. McClellanda 279
219 Koliko je kognicija opdenita iti specffiEna za podruEje?
IstraZujemo kopitivnu psihologiju ' 2't9 Saietak
280
Ptopozlctlska teorija ?41
Mentalna manipulaciia predod:bama ?2F R4zmiSljanje o mi5ljenju: 6injeni6na, ai,raliti6ka,
Mentalne rotacija % ' kreativna i praktidna pitanja 282
Istralujemo kopitivnu psihologiju 226 Klju6ni pojmovi 28il
Skalinnie pftdodthl 2!' Dodatna literatura
230 288
IshaZujemo kognitivnu psihologiju Coglab: Prototipovi
Isbahrjemo kogpitivnu psihologiju 231
Skenlranje prcdodlbl It
Sinteza predodibi i propozicija 253
&l
9. POGI-AVL'E
Eplf enomenl I oi6eklvanla ekspedmentatora
il
Joh nson-Lal dovl mantal modell w
%7
JEZIK: PRIRODA I USVAJANJE 285
Neuropslhoto$ki dokazi vllestrukog kodiranla Proudavanje kognitivne psihologije
i e-
p n ffi en e N ml en-e lioS n Efr tt s p Ih o b 0 A ------241 Obitiei,iaiezika
?a6
Prostoma kognicija i kognitivne mape 241 287
Stakori, ptale i ljudi 241
OpGl opls
Temeljni aspeffilJaika
af
Mentalne prealce 2.t41 ?.ee
IstraZujerno kognitivnu psihologiju 292
Tekstovne mapo 246
28 Procesi razumijevanja jezika N3
SaZetak Perc,epcija govota
Razmi5ljanje o mi5ljenju: dinienidna, analiti6ka'
I
SemanUka i sintdksa a7
kreativna i prakti6na Pitanja 250 IstraZujemo kognitivnu psihologiju 298
U laboratoriju Stevena Pinkera 299
 Sa&Uaj xv
xvi Kognitivnapsihologija
IstraZujemq kognitivnu psihologiju 300
Praktidne primjene kopitivne psihologije 305
Dodatna literatura 3{t7
Usvaianje iezika 306 Coglah Superiomost rijedi
Faze usvalanialazika 306
Utiecal naslljeda nasuprat utieeaju okollne 308
Nakon pmih godina arc 11. POGLAVL'E
Saietak 31.1
RazmlSljanje o misljonju: 6injeni6na, analitiEka, RJESAVAhIJE PROBLEMA
kreativna i praKidna pitanla 315 I KREATIVNOST 359
Klju6ni pojnrovi 316 Proueavanje kognitivne psihologije 360
Dodatna literatura 316 Ciklus rie5avanja problema 361
Coglab: Kategorijalna percepcija - identifrkacija V.rste problema 3&t,
Cogtabl Kategorijalna percepcija - diskrimiaacija Dohro stn dctuttm ni prchlam I 3U
Coglab: Efekt sufiksa IstraZujmo kogritivnu psihotogiju 354
LoSe sfrukfunianl probleml i uloga uvida s71
Zapreke ipomo6 u rie5avanju problema 378
1O POGI AVI-IE Mentalni sotovl, uvrilarenost i fiksaciia 378
N eg atlv n t I pazttlv n transfer ffi
JFZIK U KONTEKSTU 917 Ishalujmo kognitivnu psihologiiu 381
Proudavanje kognitivne psihologije 318 Istrah{eoo kognitivnu psihologiju 381
Sitan;e: Procesi odoedo-prema-gore i U laboratori.iu Keitba Holyoaka 384
,odozg(}-prerna"dofie lnkubaciia 385
318
Praktidne primjene kognitivne psihologije .386
Porceptlvna pltanJa prl Eitaniu 319
w, .Stru6nost znanie i rie$avanje problerna 386
Leksfdki procesf p rl dft a nJ u
Jezik i mi5ljenje gn 0ryanizacfia pwnJa 9e0
Rali,ike iznotlu jezika w Uroilenl talonll
Kreativnost
f stodone uio9tine
ryz
3Sr
Btli n gvlzam (dvolazifinost) t dlJatefr.J;i @ je koliko prclanadite
Govomooma$ke w
336
' Krcativnost
Rteativnost je $to znate
393
395
Metatortfikl Jazlk ' Krcatlvnost ja f*oJesfe ;396
Jozik u dnu$tvenorn kontekstu &97 lfraativnosf 1b ttdje sto 396
Ishalujemo kognitivnu psihologiju 338 lfreatlvnost/o sve n avedeno 397
Govomiakti &tE Vrste kreatlvnilr doprinosa 398
Konve rza cli skl pos f uleff .uI Satetak 999
U laboratoriju Richarda Gerriga 343 Raami5$anje o mislienju: 6injeni6na, anatitiGka,
Spol tiezik w kreatiwa I praktidna pitanja 401
Praktidne prim.jene kognitivne psihologije 345 l(|juini polmovi 401
Dfiskurc I razum$avanie filtanla 3/t5 Dbdaha literaftrra 402
Istraf ujemo kopitivnu psihologiju 346 CogLab: Monty Hali
IstraZujemo kogrritivnu psihologiju 346
Istraitjemo kognitivnu psibologiju )+I
Neuropsihologija jezika' 350 12. POGLAVUE
Istraiivanja leziia I hotencilali vaaanl uz dogatlal 35''
Druge rnetode 353 OSLUEMANJE I REZONIRANJE ,!03
SaZetak 355 Prou6avanje kognitime psihologije N4
Razmi5ljanje o mi5ljenJu: dinjeniina, analitiEka, Is*aiujeno kopitirau psihologiiu 404
kreativna i praKidna pitanja 356 Prosudivanje i odlu6ivanje 405
Kljudni pojmovi 357 Ktrasifin a teartja odlutlva nja /16
Zadovoljenb 41).6
 SadrZaj xvll

Eliminacija po obiljeZlima zn7 xviii Kognitivnapsihologija

Heuristici i pristranosti &s)
Istraiujemo kognitivnu psihologiju 410 Razmi5ljanje o miSljenju: dinjenidna, analiti6ka,
IstraZujemo kognitivnu psihologiju 4t4 kreativna i prakti6na pitanja 480
IstraZujemo kognitiwu psihologiju 4t4 Kljudnipojmovi 481
U laboratoriju Gerda Gigerenzera 418 Dodatna literatura 481
Deduktivno rezoniranje 419
Uvjetno rezoniranje 4't9
Si I o g i stl Eko rezo n i ra nj e 424 14. POGLAVLJE
IstraZujemo kognitivnu psihologiju 425
Ostala pomodna sredstva i zapreke u deduktivnom
LJUDSKA I UMJETNA INTELIGENCIJA 483
rezoniranju z*31 Prou6avanje kognitivne psiholo gije 484
Praktidne primjene kognitivne psihologije +)z IstraZujemo kognitivnu psihologiju 484
Induktivno rezoniranje +32 Mjere i struktura inteligencije ,ts6
Ka uza I n o zaklj u iiv a nj e 4U PoviJest testl ranla i mjere nja intellgan cije 446
Kate g or idko za klj u Eiva nj e /Kt7 Skale tnteligencije
/48 488
Rezoniranje po analogiJi Fakto rska a n a liza i nte I ige n c ije /$1
Alternativno gledi5te o rezoniranju z[38 Procesi obrade informacija i inteligencija 494
SaZetak 440 Teorije brzine obrade lnfoimacija 4g
Razmi5ljanie o mi5ljenju: dinjeni6na, analitidka, U laboratoriju Iana Dearla 495
kreativna i praktidna pitanja MI Radno pamAanJe 498
Komponentna teorija i rjelavanJe sloienih problema
Klju6nipojmovi M2 B i ol o i ke osnove i nteli gen ciJ e
499
Dodatna literatura 442 501
Altemativni pristupi inteligenciji 503
Coglab: fuzidne odluke Kulturalni kontekst i inteligencija ffi
Gar'd n en Vil est ruke i nteligen cij e 506
Ste mb e rg : Trija rh ijsk a teorila
13. POGLAVLJE Praktidne primjene kognitivne psihologije
508
511
KOGNITIVNI RAZVOJ 449 Umjetna inteligencija: ra6unalne simulacije 511
Mole li ra6unalnl program hiti "intaligentanu? 512
Proudavanje kognitivne psihologije 444 PftanJa o Inteligenciji lnteligentnlh ptogrcma 517
Glavni pristupi tumadenju kognitivnog razvoja 444 Pobolj5avanje inteligencije: u6inkovite,
Temeljna naEela kognitivnog raztrcla 446 neudinkovite i upitne strategije
.

/146 520
SazrljevanJe III maturac\a procesa mi5ljenja IstraZujemo kognitivnu psihologiju 520
Istraiujemo kognitivnu psihologiju 455 SaZetak
Sociokulturalnl utjecaJi na misagne pracese 455)
522
Razmi5ljanje o miSljenju: dinjenidna, analitidka,
Razvoj sposobnosti obrade informacija 461
kreativna i praktidna pitanja
Metakognitivne sposobnostf i raarcj pamdenja 4q 524
Kljudnipojmovi 524
U laboratoiiju Susau Carey 465
Kva ntitativ n e s po sob no sti itdl Dpdatna literatura 525
Wd n o p ro sto m e sposobrostt 468
InduKivno rezoniranje 470 Rjednik 527
Neurofiziolo5ke promjene u razvoju 4V2 Literatura 539
Povedana neuron ska sloienost .472 Kazalo autora 593
SazrlJevanJe struktu ra srcdi5njeg iivEanog sustava 472 Kazalo pojmova 609
Kognitivni razvoj u odrasloj dobi 475
Obrasci rasta i opadanja 475
Praktidne primjene kopitivne psihologije 478
Mudrast i starenje 479
SaZetak 479

NASTAVNIKU
Svake sam godine kockao i svake godine izgubio: mnogo sam puta podudavao
kognitivnu psfiologiju tijekom 20 godina na Yaleu, i nikad nisarn isti udibenik
upotrijebio dvaput. Iz razliditih razloga mojim se studentima nikad nije narodito
svidjeia nijedna od knjiga koje sam izabrao, a nije ni meni. I{njige su bile ili
prete5ke ili prelagane, ili preuske ili preSiroke, ili zastarjele ili previde bendovske.
Bile su to solidhe knjige, ali ne i prave knjige. Konadno sam odludio sdm napisati
knjigu. U ovom predgovbru opisujem svoje ciljeve i zatreie izdanje i narodito za
prvofni tekst.
Sto;e novo u treiem izdanju?
Kratki oBis opdegpristupa ove kn"iige
Swha ove lcrjige jest da pruti sveobuhvatan prergled gradiva za kolegije iz kogd-
tivne psihologije (ili kognicije). Itujiga nastdi pokriti istraiivanja u rasponu od
laboratorija do stvamog Zivota. Pokriva'teoriju,'laboratorijska i terenska
istraiivanja, te pririijbne na svakodner"ni Iivot: Kritidka pitaqja pomaiu shrdenti-
ma da razmiiljaju o gradiw.
TreCe izdanje ffogz itivne psihblogije osuwemenjeno je na viBe nadina- I-Iku-
pa:r broj promjena je prevolik da bismo ih sve spomenuli. Ovdje navodimo samo
glavne promjene u odnosu na drugo izdanje:
L l/rto obuhvatno osuvremenjivanje. Podrudje kognitivne psihologije ra-
zvija se strelovitom brzinom. U treCern izdanju naCi Cete sfotine novih
referenci.
2. Okviri "U laboratoriju..;'. Kad ditaju psiholoike udtbenike shrdenti tre-
sto ne dobiju pravu predodlbu o tbme kako zapravo izgleda psiholodko
is{ativanje, Takva predotlZbaje narodito bifrra u kognitivno.! psihologiji,
jer se ovo podrudje uglavnom temelji na laboratorijskim istrativanjima.
Svako poglavlje u tre6em izdaaju sadrti okvir 'U laboratoriju..." koji
prikazuje istraZivanja znadajnih kognitirmih psihologa opisana qiihovim
rijedima-
3. Coglab.Mnog;nastamici iele da studenti kognitivne pbihologije steknu
iskustvo u laboratorijskom radu. Wadsworthov Coglab pruZa tu mo-
gudnost, i povezan je s poglavljima u o,voj knjizi.
Usto je u pojedinim poglavljima proveden niz specif,rdnih ianjena.
1. U Uvoduu kogaitivnu psihologiju (1. poglavlje) dodane su "Kljudne teme
u kopitiwoj psihologiji". Te se teme zatim nastadaju lroz ditavu lctji-
2. Znatno je izmijenjeno poglavfie Kognitirna neuroznanost (2. poglavlje)
u skladu s prinjedbama recenzsnata cla se previBe poklapa s uvodnim
tekstovima o tom podmdju - grada je reduciraua, 3to je poglavije udinilo
lakXe savladivim po opsegu i ra-sponu
Ko gnitivna psiholo gij a
3. Teorije u kognitiwo-neuroznansfvenim pristupima paZuji i svijesti (3.
poglavlje) cirganizirane su s obzirom na glan:e ideje, a ne s obzirom na
istraZivade.
4. IzPercepcije (4. poglavlje)je izbadeno gradivo o teoriji oblikovanjapro-
storno-wenenskih granica, koje su recenzenti smatrali previEe ezoteridnim.
5. Upoglavlju Pamde4ie: modeli i istraiivadke metode (5. poglavlje) u Bad-
deleyew teoriju radnog pamdenja dodauaje nova komponenta, kao 5to
autorpredlaZe u svojem dlanku i2.2000. godine,.a dodanaje i nova graila
o dijagnosticiranju Alzheimerove bolesti.
6. U poglavlju Procesi pamdenja (6. poglavlje) smanjenaje kolilina gradi-
va o skeniranju pan6enja, a dodanaje nova grada o svjedodenju odevida-
' ca"
7. Reorganiziran je ulomak o stjecanju jezika i dodana je nova grada o meta-
kogniciji u,.jeziku u poglavlju Jezik: priioda i usvajanje (9. poglavlje).
8. Gradivo o ditaqju prebabeno je.iz.poglavlja.Percepcija u.poglavlje Jezik
.ukontekstu (10. poglavtrje), dodanaje rasprava o k5enju konverzacijskih
postulata, povedana raspraya o udeqiu drugog jezika; i vile je prostora
posvedeno kognitivnoj .newozranosti jezika.
9. llpoglavljuR.jelavanje problema i kreativnost (i1. poglavlje) dodanaje
, rasprava o Simontonovu istraZivanju kreativnosti, evolucijskim teorija-
. ma keatiy,.nosti, vrstpr-na kreativnosti i powiinskoj nasuprot dubinskoj
strukhralnoj obradi informacija.
10. Iz poglavlja Odludivanje i rezoniranje (12^ poglavlje) izbadenoje gradi-
vo o istinosnim tablicama, koje su recenzenti smatrali pretegkim za stu-
dente.
1 1. U poglavlju Kognitiwi razvoj (l 3. poglavlje) dodano je gradivo o teoriji
uma, Deloachesow radu i nadinima na koji djeca utjedu na svoju okolinu.
12. U poglavlju Inteligencija (14. poglavlje) izbadena je stara grada o umjet-
ndj inteligenciji, dodano je gradivo o radnom piundenju i inteligenciji, o
bmoiionalnoj inteligenciji, te o velidini mbzga i inteligenciji.
Osnovni ciljevi ove knjige
Kad sam zapodeo pisanje ove knjige, znao sam kakav udibenik lelim i znao sam
$to iele moji studenti, ili sam barem mislio da mam.Z,eljeli smo knjigu koja Ce
postidi niz ciljeva:
l. Kombinirati iitljivost s cjelovitoitu. Birao sam knjige koje su bile roliko
iilave da su samo najsnainiji Zeluci mogli probaviti njihov sadrZaj, a
. birao sam i one koje su se topile poput Se6eme vune. pokuiao sam napi-
sati knjigu u kojoj 6e studenii imari ito Zvakati, ali koju 6e mo6i s la-
ko6om probaviti.
?-. Uravnotei,itijasan prtkaz najznaiajnijih pitanja kognitivne psihologije s
uvaiaianjemtainijih detalja u podrui7a. Vjemjatno ni ujednom drugom
predmetu nijejednako vaino i drve6e i 5uma, kao itoje to sludaj s kogni-
 Nastavniku xxi
xxll Ko gni tiv na ps ih o logij a
tivnom psihologijom. Najbolja i najtrajnija istraZivanja u podrudju po-
taknuta su trajnim i temeljnim pitanjima. Medutim, ta istraiivanja tako-
tivnih modelanadina na koji ljudi obrarluju informacije. Ljudsku i umjet-
der vode raduaa o detaljima metoda i analize podataka potrebnih da bi se
nu intqliggnciju ukljuiio sam u isto pogiavljejei vjerujem da su njihovi
dobili smisleni rezultati. Da bih postigao ravnoteZu, svako poglavlje
ciljgvi naposljetku isti - razumjeti ljudsku kqgniciju
zapodinjem pregledom znadajnih pitanja kojima 6emo se.baviti u tom
poglavlju, a zavriavam saZetkom onoga 5to smo naudili u vezi sa svakim Iako knjiga zawlava poglavljem o inteligenciji, inteligencijatakoder ima
od tih pitanja. Unutar poglavlja u pisanju sam se rukovodio znadajnim . velikuulogura.poEetku i u sredini knjigebudu6i dajioua organizirajudi
pitanjima, usto prenose6i shrdentima one detalje na koje kognitivni psi- okvir unlgr kojegje predstavljena kognitivna psihologija: fal otvlr niie
post4vljen pod vidom fiadicionainih psihometrijskih modela inteligen_
holozi moraju obra6ati paZnju i u svojim teorijama i u istraiivanjirna.
oije, vcd vi5e pod vidom inteligencije kao temeljne, organizirajude ofos_
{Jravnoteiiti uienje gradiva s razmiiljanjem o gradivu. Iskusan kogniti-
vni psiholog zna rnnogo o podrudju, no takoder moZe upohijebiti to zna-
nice ditave ljudske kogniqije, ,
Poku$ao sam ne samo uavloteZiti tradicionalre i.novije teme, ve6 tako_
nje. Znanje bez razmi5ljanja je beskorisno, no misao bez znanja je pra-
cler starije i novije refeSence. Neke knjige kao da sugeriraju da se gotovo
zna. Poku5ao sam uravnoteZiti odnos ptema gradiw i odnos prema nje-
niSta novo nijc dogodilo u prollom desetg-edu, dok druge kao da tvrde da
govoj uporabi. Svako poglavlje zawlava razliditim pitanjima koja nagla-
je kop.itivua psihologija nastala u tom deset!e.6u. CiIj ove knjige je
Savaju razumijevanje gradiva, kao i analitidko, keativno i praktiEno mi- uje_
dnaditi navoclenje i opisivanje klasidnih israZivanja, a
Sljenje o tom gradivu. ieanatu iaZnju
posvetiti i novijim
Ukljuiivanje i tradicionalnih i suvremenijih trendova u podruiju..Ova 'rzbudljivim doprinosima u podrudju.
knjiga sadrZi sve tradicionalne teme koje nalazimo u ve6ini udibenika,
5. Pakazati temeljnojedinswo kognitivne psihologije. Sjedne sEane se ko-
gnitivni psihplozi ne slaiu o razmjeru u kojeql- su mehaniani kopicije
ukljuduju6i prirodu kognitivne psihologije (1. poglavlje), paZnju i svijest
opdeniti ili specifidni za podrudje. S druge shane, smatram da gotwo svi
(3. poglavlje), percepciju (4. poglavlje), pamCenje (5. i 6. poglavlje),
kogaitivn! psiholozi vjenrju da postoji te$eljno funkcionalno jedinswo
reprezentaciju znanja (7. i 8. poglavlje), jezik (9. i 10. poglavlje), rjela-
ljudske kopiciie. To sejedinswo,po mom vjerovanju, izraZava dozpojam
vanje problema i lffeativnost (11. poglavlje), te odludivanje iiezoniranje
ljudske inteligencije.
(12. poglavlje). Takoder samukljudio tri poglavlja koja se obidno u drugim
knjigqa ne nalaze kao zasebna poglavl.;:a. Pojam ipteligengije moie se smatrati onim koji pruta ujedinjavajudi kilo_
bran pleko kojeg moZemo razumjeri adaptivnu priroOu gudste [ogrlci5e.
Kognitivna neuroananost (2. poglavlje)je ukljudenajer se granica izmedu
Kroz taj je{instven! pojaq dru$tvq, kao i psihoio5ka znanost, priziajuia
kognitivne psihologije i psihobiologije sve vi5e gubi. Velik dio zanim-
koliko god kognicija bila raznowsna, ona se ujodinjuje u pruianju irnk-
ljivih ishaiivanja odvija se danas u sudeljavanju ovih dvaju polja. Dok bi
cronalno Jedinswenog nadina shva6anja okoline i prilagoilavanja toj oko-
se kopitiwi psiholog prije 20 godina mogao provudi bez poznavanja
Irni Dakle, jqdinswo kognitivne psihologije, kakvo je iaaleio lr;oz po-
biolodkih osnova, vjerujem da bi danas takav kognitirmi psiholog bio neu- jam inteligencije, sluZi kao integrirajuda tema ove knjige.
spjelan,
Kognitivni razvoj ( I 3. p.oglavlje) je ukljudenjer podrudja kognitivne psi-
6. urawtoteiiti razliiite oblike uienja i poduiavanja. Studenti najbolje ude
kad gradivo usvajaju na razridite nadine i s razriditi.h stajarista. s tom sam
hologije i kognitivnog razvoja sve viSe postaju dio iste osnovne cjeline.
n1ryj91om nastojao postidi ravnoteZu izmedu tradicionalnog predstavlja-
Prije dvadeset godina je podrudjem kognitivnog razvoja joi uvijek do-
nja teksta, razliditih vrsta pitanja o gradivu (dinjenidnibl anatitilkih,
minirao pijagetovski pristup, koji je imao relativno malo zajednidkog s
F:"lirr+ i praktidnih), demonshacija kljudnih ideja u kogpitivnoj psi_
glavnim pitanjima kojima se bave kognitirni psiholozi. Danas je vedina
hologiji,te predloiene dodafne litetature u kojoj studenti m-ogu naCi viSe
ishaiivanja koju provode razvojni kognitivni psiholozi manje-vi5e je- informacija o odredenoj tgmi. prikaz pogtavlja na poletku svakog poglavlja
dnaka onima koje proVode kogaitimi psiholozi koji proudavaju odrasle, tdkoderJe namijenjen podetnoj organizaciji teksta koji slijedi. Uvodna
osim Sto su prilagodena djeci, Podrudja kognitivne psihologije i kogni-
tivnog razvoja su se praktidno spojila, tako da bi suwemeni kognitivni
nitgjlj zakljutni odgovori pomaZu studentima da uode glavna pitanja u
podrudu, kao i napredak koji je postignur u haZenju odgovora na tapi_
psiholog morao biti svjestan da podrudje kao cjelina ukljuiuje ne samo tanja. Sam tekst'naglaiava kako zu suwemene ideje evoluirale iz prollih,
ishaZivanja odraslih, nego i djece. te kako te ideje usmjeravaju na kljudna pitanja na koja kopitivni psi-
Ljudska i umjetua inteligencija (14. poglavlje) postaju sve vainlje za holozi u svojim istraZivanjima pokulavaju odgovoriti.
podrudje kognitivne psihologije. Prije dvadeset godina podrudjem ljud-
ske inteligencije dominirali su psihometrijski (na testovima utemeljeni)
pristupi. Podrudjem umjetne inteligencije dominirali su programi koji su
flrnkcionalno bili dosta udaljeni od ljudskih misaonih procesa. Danas su
oba podrudja istraZivanja inteligencije zaatno viSe pod udecajem kogni-
ZAHVALE
Zahvaljujem osobama koje su pridonijele nastanku ove knjige. To su:

Richard A. Block, Montana State University

Mark S. Hoyert, Indiana University l.{orthvrest
Matthew J. Sharps, Califomia State University, Fresno
David G. Elmos, Washitgton and Lee University
Rosemary T. Horaak, Meredjth College
Thomas Alley, Clemson University
James Hunsicker, Southwestem Oklahoma State University.
n/s
 Ko gnitivna psihologij a
STUDENTIMA
9. "U y niit-l
laboratortju- .'l koji vam pokazuju liako zaista izgledaju
istraZivanja u kognitivnoj psihologiji. Israknuti istraZivadi svoliniriieii-
Zaito se sje6amo ljudi koje smo upoznali prije mnogo godina, a ponekad naizgled ma opisuju istraZivanja kojima se bave koji su im istrazivadkl probiemi
zaboravimo gradivo odmah nakon Sto smo poloZili ispit (ili, joS gore, neposredno -
najzanimljiviji i na koji nadin istrahrju te probleme.
prije)? Kako na zabavi uspijevamo razgovarati s jednom osobom, te istowemeno
L0. coglab. Izdavad ove ro{ige, wadsworth, nudi uzbudrjiv niz laboratorij-
prislulkivati drugi, zanimljiviji razgovor u blizini? Zaito su ljudi tako desto sigur-
skih demonstracija koje su vezane uz ovaj tekst. Mozeie aktivno
ni da su to6no odgovorili na pitanje kad zapravo nisu? Ovo su samo tri od rnnogih sudiero-
vati u tim demonstracijama i tako iz prve rirke nauditi kako je to uiti
pitanja kojima se bavimo u podrudju kognitivne psi.hologije.
sudionikom kognitiwo-psiholoSkih isrraZivanja.
Kognitivni psiholozi proudavaju kakq ljudi percipiraju, ude, pamte i misle. Jedna tema u ovoj lcrjizi ujedinjuje sve razlidite teme iz pojedinih poglavlja:
Iako je kognitivna psihologija jedinsfveno podrudje, koristi se spoznajama iz ljudska kognicijaje evoluirala tijekom wemena kao sredswo prilagoaue
mnogih drugih podrudja, prvensweno neuroznanosti, radunalstva, lingvistike, na o'tofiou,
a tu sposobnost prilagodbe okolini moZemo nazvati intetigenctj.om. pomodu
antrbpologije i filozofije. Dakle, u ovoj 6ete knjizi naii neka od rami5ljanja iz in-
teligencije mi se na jertinstven i adaptivan nadin suodauami s mnogim
svih ovih podrudja. Stovi5e, kopitiwa psihologija je u interakciji s drugim po- iz okoline.
izazovi-uoa
drudjima psihologije, poput psihobiologije, razvojne psihologije, socijalne psi-
Iako se kopitivni psihotozi ne slaZu u mnogim pitanjima, postoji jedno pita_
hologije i klinidke psihologije.
nje u kojem se gotovo svi slaZq a to je da nam kogpicija omoguduje
Na primjer, danas je tedko biti klinidki psiholog bez solidnog znanja o suwe- d" se usp.j"-
lno prilagodimir okolini u lojoj se nademo. Oat<te, potrebariou*.1" tonrt
menim spoznajama u kopitivnoj psihologiji jer se dijelovi i dijagnostike i te- olr
poput audske inteligencije,makar samo au na- pnrli etkasan nadin
da izrazimo
rapije koriste idejama kognitivne psihologije. Kopitivna psihologija je takotler to temeljno jedingtvg vjeStine. To jedinswo moremo vidjeti na svim
psiholozima prulila mogudnost eksperimentalnog proudavanja nekih od uzbud- {aptivng
r1z1ry1pa
ljivih ideja koje su sejavile u klinidkoj teoriji i praksi, poput ideje o nesvjesuom ryoutavanja kognitivne psihologije. Na primjer, razlidite mjere psiho6_
zioloskog funkcioniranja Ijudskog mozga pokazuju torilaciie , ,"^ltuii-,
ou
miSljenju. nizu testova inteligencije, selektivna painja, sposobnostda se usmjerimo
na odre-
Kognitivna de vam psihologija biti vaZna ne tek sama po sobi, veC i kao pomo6 dene podrbZaje i iskljudtrno druge, takoder.ye povezana s inteligen-ciio., trj, e"t
u va5em cjelokupnom radu. Na primjer, poaravanje kopitirte psihologije moZe redeno.da je
inteligentan pojedinac onaj koji ana na koju seLfo.ro".iiu'rnoru
vam pomodi da bolje razumijete npr. kako bolje uditi za testove, kako udinkovito usmjeriti, a koju zanemariti. Razliditejezidne vjestine i vjestine rje5avanja pro-
diFti, te kako zapamtiti teSko gradivo. Medutim, da biste ito bolje stekli to zna- blema takoder su povezane s inteligeniijom, ugiawiom bez obzira na to
tato.)e
nje, morate se kciristiti sijede6im pedago5ki'n obiljeZjima ove lnjige: mjerino Ukatko, ljudska inteligericija moZe se smaftari entitetom koji ujedi-
l. Pregled poglavlja, koji se nalazi na podetku s-vakog poglavlja, sumira njuje i usmjerava rad ljudskog kogmtivnog sustava.
glavne teme koje se obraduju u tom poglavlju i na taj nadin vam unapri- Nadam se da 6ete uzivati u ovoj lorjizi, i nadam se da 6ete uvidjeti zasto samja
jed pruia pregled sadriaja. oduievljen kognitivnom psihologijom i ponoian 5to sam kognitivni psiholog.
2, Uvodna pitanja naglatsavaju glavne teme kojima se poglavlje bavi.
3. Masno otisnuti pojmovi,popisani na kaju poglavlja i definirani u rjedni- Rrs
ku, pomaZu vam u stjecanju rjednika kopitivne psihologije.
4. Saietak na kraju poglavljawala se na uvodna pitanja i prikazuje nale
trenutadno znanje o tim pitanjima.
5. Zavrlnapitanjavanpomaltdaprovjerite i jeste li naudili osnovno gradivo
i moZete li o njemu razrni5ljati na raziidite nadine (analitidki, keativno i
prakti6no).
6. Dodatna literatura upuiuje vas na druge izvore u kojima moZete nadi
informaciie o temama poiedinih poglavlja.
7. Istraiuiemo kognitivnu psihologiiu jesu demonstracije koje se javljaju
unutar poglavlja i pomaZu vam da vidite kako se kognitivna psihologija
moZe upotrijebiti za demonstraciju razliditih psiloloSkih fenomena.
8. Praktiine primiene kognitivne psihologije jesu demonstracije koje vam
pokazuju kako moZete kognitimu psihologiju primijeniti u svakodnev-
nom Zivotu.

UVONU KOGNITIVNU
PSIH.OLOGI'JU
PROUdAVANJE KOGNITIVNE PSI-
HOLOGIJE
DEFINICIJA KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE
FILOZOFSKI PRETHODNICI PSI-
HOLOGIJE: RAiIONALIZAM NA$U-
PROT EMPIRIZMU
PSIHOLOSKI PRETHODNICI KOGNI-
TIVNE PSIHOLOGIJE
" Rana dijaleKika u psihologiji kog-
nicije
Od asocijacionizma do biheviorizma
"
o Gestalt psihologija
POJAVA KOGNITIVNE P$IHOI-OGIJE
',i,
Rana uloga psihobiologije
* Dodairno da6ak tehnologije: in2e-
njerstvo i raeunalsfuo
ISTRAZIVAEKE METODE U KOGNI-
TIVNOJ PSIHOLOGIJI
o Ciijevi istraZivanja
r Spesifine istraZiva6ke metode
KLJUENA PITANJA I PODRUEJA U
KOGNITIVNOJ PSIHOLOGIJI
oTemrlljna pitanja u izudavanju kog-
nitivne psihologije
KKJUENE TE[48 U KOGNITIVNOJ PSI.
t-{oLoGUt
o Najave poglav$a
SAZETAK
RAZMISLJANJE O M$L'ENJU: EINJE-
NIENI\ ANAIITIEKA, KREATIVNA I
PRAKTIENA PITANJA
KUUcNI PCIJMOVI
DODATN,A LITERATUM
Ko gnitivna p s iho lo gij a
'1. Sto je kognitivna psihologija?
2. Kako se psihologija razvila kao znanost?
3. Kako se kognitivna psihologija razvila iz psihologije?
4. Kako.su druge discipline pridonijele razvoju teorija i istraiivanja u kogni_
tiwroj psihologiji?
5. Koje metode kognitivni psiholozi rabe da bi proudavali kako ljudi misle?
6. Koje su suwemene teme i razlidita podrudja irudavanja u kognitivnoj psi_
holbgiji?
DFFINIC1JA KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE
Sto 6ete uditi iz udlbenika kognitivne psihologije?
l.Kognicija: Ljudi misle.
2. .Kognittvna psihologija: Znanstvenici razmisljaju o tome kako ljudi misre.
3. studenti kognitivne psihorogije: Ljudi razmidljaju o tome kako znanstveni-
ci razmi5ljaju o tome kako ljudi misle.
4. Nastavnici koji poduiavaju studente o kognitivnoj psihorogiji: Jasno vam
iF
Daiudemo precizniji, kognitivna psihotogija se bavi nadinom na koji ljudi
percipiraju, ude, dosjeiaju se i razmi5ljaju o irrformac.ijama. Kognitiwri priholog
mc'le proudavati kako ljudi percipiraju razlidite oblike, calto se sje6aju nekih
dinjenica, a zaboravljaju druge, kako udejezik, iri kako rannisljaju dok igraju 3ah
ili rjeiavaju svakodnevne probleme. Zaito u magri predmeti izgledaju uaaqe"r;i
nego 5to doistajesu, Sto ponekad zavaravoza.te i dovede do prometne nesre6e?
ZaSto mnogi ljudi zapamte neko pojedinadno iskusrvo (npr. kako su vidjeli
policijske automobile koji su na autoputu hvatali bijeli ford bronco o.J. simpso-
na), a zaborave imena ljudi koje su poznavali godinama? Za5to se mrogi ljudi
vile boje putovanja avionom nego automobilom, kad je vjerojatnost ozljede ili
smrti znatno ve6a u automobilu nego u avionu? To su neke vrste pitanja na koja
moZemo odgovoriti izudavanjem kognirivne psihologije.
ovo poglavije predstavlja podrudje kognitivne psihologije opisuju6i intelek-
. fualnu povijest proudavanja ljudskog mi5ljenja., s posebnim naglaskom na nekim
pitanjima i probiemima koji se javljaju kad razmisljamo o rome kako ljudi misle.
Po'ijesne perspektive slijedi kratki pregled glavnih metoda, piranja i podrudja
kogniti'ne psihologije. Ideje koje su prikazane u ovom poglavlju pruzit 3e temeij
za razumijevanje tema iz kognitivne psihologije koje su obradene u preostalim
poglavljima.
Za5to uo6e proudavati povijest ovog, ili bilo kojeg drugog podrudja? Kao prvo,
ako znamo odakle smo dosli, mogri bismo bolje raaunjeti kamo idemo. Kao drugo,
mogli bismo uditi iz prodlih pogrelaka, tako da kad mi pogrije5imo, to budu nove,
svjeze Srogreske, a ne uvijek iste stare. usto, mnoga pitanja kojima se danas bavi-
 I. Uvod u kognitivnu psihologiju 3
Kognitivn a ps iho I o gij a
mo u kognitivnoj psihologiji, kao i u dnrgim podrudjima, imaju duboke korijene u
na5oj ranoj intelekfualnoj povijesti. S wemenom, naii nadini bavljenja tim pita-
njima su se promijenili, no neka od temeljnih pitanja ostaju uglavnom ista. Na-
posljetku, promatranjem vlastite intelektualne povijesti moZemo uoditi obrasce u
razvoju ideja * zapravo, moZemo uditi o tome kako ljudi misle, proudavanjem
nadina na koji su ljudi razmiiljali o miSljenju.
Jedan od obrazaca koji se pojavljuju iz proudavanja inteiektualne povijesti je
zapaianje da napredak ideja desto ukljuduje dijalelrtiiki proce.t. U dijalekici se
predlaZe teza (firdnja ili vjerovanje). Na primjer, jedna Skola je dugo smafala da
mnogim aspektima ljudskog ponaSanja (npr. inteligencijom ili lidnoldu) u pot-
punosti upr4vlja ljudska priroda (Stemberg, 1999.). Drugi mislioci razrnatraju tu
tezu, i ako im se dini da ona pobolj$ava razumijevanje, ideja moZe biti prihva6e-
na. No nakon nekog wemena drugi mislioci uode odite nedostatke te teze, te se
konadno (ili moZda dak i vrlo bno) javlia antireza (tvrdnja'koja se suprotstavljir
ranijoj tvrdnji ili vjerovanju). Na primjer, jedna altemativna Skola mi5ljenja po-
(a) Prema ractowlistimg, jedint put do,istin"
i" ,*r.ro ,*iili*i". 1b1 f *iii^pi*rnf,ffi,
ie paililuo opaimJe' Kogvitivna psthologga, poput dmgih nanisti, ovit o dopiiosu i racioialista i ehpirista.
stuliialaje da su mnogi aspekti ljudskog ponalanja gotovo u potpunosti odredeni
' utjecajem odgoja
- okolinskog konteksta u kojem smo podizani i u kojem kasnije
. djelujemo kao odrasli.
Prije ili kasnije Ce rasprava izmedu teze i antiteze dovesti do sinteze,koja meljenih) metoda. Cak i danaspitanja koja se postavljaju u ta dva podrudja
i dalje
ujedinjuje najuvjerljivije znadajke dvaju glediSta. Na primjer,. u raspravi o utjeca- nafin razvoja psihologije. Zapravo, mnoga od temeljnih pit*;u o n_
uJjgdu.n_.a
ju naslijeela i okoline, potvrdenoje da su razliditi aspekti ljudskog ponalanja odre- ziologiji i filozofiji su i dalje mecru temeljnim pitanjima koja-se postavrjaju u
tlbni interakcijom izmedu na5e.uroclene prirode i odgoja koji smo primili od oko- psihologlji danas. Na prin:jer, kognitivni psiholozi i dalje pitaju .,Jesu
li ljudske
line. Najiire prihvadeno suvremeno gledi5te jest da su i shvadanje o prevladava' psiholo5ke osobine, te dak ljudsko znanje, urodeni (naslijedeni od
natih roditelja
ju6em utjecaju naslijeala i shva6anje o prevladavajudem utjecaju okoline nepot- i drugih predaka) ili steceni (naudeni k,oz nade interakcije r n"ieti-'l
puna. Naslijede i okolina zajednidki djeluju da bismo postali to 5to jesmo. druiwenim okolinama)?" "Koji je najbolji nadin da pionacrlmo ""s;-
i shvatimo odgo-
r, ; Ako se dini da si:rteza unapreiluje na5e videnje problema, ona tada siuli kao vore natapitanja- opazirnjem putem uporabe na5ih osjetila ili koriitenjem logidfih
nova teza, za kojom slijedi nova antitezS, zatim nova sinteza, i tako dalje; Ovakvo sredstava.tumadenja dostupnih .informacija?"
vitlenje dijalektidkog napretka ideja predloiio je Georg llegel (1770-1831), nje- 'Dva grdka filozofa, Platon (oko
429 - 34g. pr. Kr.) i njegov udenik Aristotel
madki filozofkojije do svojih ideja dolao sintezom nekih gledi5ta svojih intelek- (3s4-322. pr. Kr.), snaZno su utjecali
tualnih prethodnika i suwemenika. 'o ,u*i-rnu'rh;6unjn " ;;ih"l;;lj;-;
mnogrm drugim podrudjima. platon i Aristotel su imali razliditu snvaea";a
Jp;_
rodi stvamosti (Robinson,2000.). platonova dualistidka rcortja oblikawrdila je
da se stvamost ne nalazi u konkretnim predmetima (npr. stolicama
i stolovima)
koje percipiramo svojim tjelesnim osjetilima, ve6 u uprtuktni- oblicima
FILOZOFSKI PRETHODNICI PSIHOLOGIJE: predmeti predstavljaju. Stoga, prema ovom giedi5tu, realnost nije
koie ti
sad.Z*" u tilo
RACIONALIZAM NASUPROT EMPIRIZMU kojsm predmetu (npr, stoli_oi) koji vidimo ili dodirujemo, ve6 u vjednim apstrak_
nimidejama o predmetima, koje postoje u nalem umu. Nasuprot tome, Aristotel
je vjerovao da sd stuarnost nalazi iskf uiivo u konkrehom svi.ietu predmeta
koje
Gdje je i kada je zapodelo proudavanje kognitivne psihologije? Odgovor na ovo nada tijela doZivljavaju, re da su Platonovi intelektualni ottici
1t1. iaeia stotice;
pitanje zapodinje s razumijevanjem pojave samog podrudja psihologije. MoZe se zapravo izvedeni iz konketnih predmeta.
twditi da,koliko god unatrag u pro5lost sezali naii povijesni podaci, ti dokumen- Platon i Aristotel su takoderrazlikovali
se s obzirom na nadin izudavanja svojih
tirani prikazi ne pokrivaju najrauije ljudske poku3aje da se razumrje kako ljudi idejajerje svaki preferirao drugaErje metode ishaZivanja. Dakle, ne samo da-se
misle. Usprkos tome, najranije korijene psihologije obidno nalazimo u dva ra- nisu slagali u tome sto je.istina, ve6 i u tone kako je pronaii. prema platonu,
zlidita pristupa razumijevanju ljudskog ,,ma: (a) filozofiii, koja nastoji razumjeti opazanjq nesawienih, koni:emih predmeta i djelovanja navela bi nas na raivi pui
opEu prirodu mnogih aspekata svijeta, prvenstveno pomo6u introspekciie, ispiti' i odvela nas od isrine- Stogaje njegov pristup tio pisrup racionali.k
vanja unutarnjih ideja i iskustava (odintro', 'prema unuf4 vnrtaf i-spectare, koja vjeruje daje put do zna:rja Iogidka analiza. Suprotno tome, Aristotel (kojije
-;r;;;
"gledati, promatrati"); i (b) fziologiji, znanstvenom proudavanju funkcija osil filozgfa bio i prirodoslovac i biolog) vjerovaoje da su opaZanja u*jrtog
odrZavaaja Zivota u iivoj tvari, prvenstveno putem empirijshh (na opaianju ute- svijeta jedini nadin da se dorle do istine. Stoga je njegov. pristup bio
i;rtup emi
 I ' Uvod u kogrutivnu psihologiju 5

Kogni t iv n a p s i h o I o gij a
pirista - osobe koja vjeruje da znanje stjedem6'kbz empirijske dokaze, priku-
pljene iskustvom i opaianjem.
Aristotelovo gledi5te, dakle, vodi izravno do emfiirijskih istraZivanja u psi- PSIHOL;OSKI PRETHODNICT KOcNtTtVNE
hologiji, dok Plat0novo glediite prethodi razlifitim uporabama rezoniraqia u ra-
zvoju teorije. Racionalistidke teorije koje ne bi bile povezane s opaZanjinia ne bi
PSIHOLOGIJE
mogie biti valjaae, no brda opalenih podataka ne bi bila smislena bez organizira-
judeg teorliskog okvira. Platonov racionalistif.ki pogled na svijet moZemo pro- Glavni psiholo5ki gravci izgraduju se na temeljirna ranijih.pravaca i reakcijama
matrati kao tezu, a Aristotelov empirljski pogled kao antitezu. Vedina suvremenih naniih. Diialektidki proces prisutan kroz ditavupovijest filozofije i rane psihologije
psihologa nastoji postiii sintezu: empirijska opaZaqia temelje na teoriji, no zatim takoder se provla6i kroz suwencnu psihologiju. Rani psiholozi postavili sujol
ta opaianja koriste da bi revidirali svoje teorijt;. jedno temeljno pitanje koje i dalje zb.njuje kognitirne psihologeiHoiemo
li us-
U sredajem vijeku je veii dio kogniti'nne psihologije, kakva je tada postojala, pjeti shvatiti ljudsku psihu proud,avanjem struktura (kao rto proudavamo tjelesne
bio pokuiaj razrade Aristotelovih ideja (Kemp, 1996., 2000.). Takoder se pokulavao strukture in$avajuli anatomiju) ili proudavanjem funkctja (kao Ito p.o.rdluu-o
pronaCi smjeBtaj kognitivnih procesa u mozgur. Pokazalo se da ti poku5aji nisu . tjelesne procese izudavajudi fiziorogiju?). Iako kognitivna psihologija nije
bila
prepoznata kao odvojena grana psihologije sve do druge polovice duud"r"tog
imali m"ogo zajednidkog s na5im danaInjim razumijevanjem mozga. Na primjer, ,to-
jedan prikazje smahao da glava sadrli fii komore, ispunjene tekudinom. Osjetni lje6a, pitanja kojiml se ona bavi bila su glavna pitanja kojima su se bavilr psi-
podaci se Balju u prednju komoru, zatin odlaze u srednju te na kaju u straZnju holozi u pruoj polovici tog srolieia (Leahey, 1997.; Morawski, 2000.).
komoru.
U sedamnaestom stoljedu ponovno se javljaliu suprotstavljene ideje, pojavom Rana dijalektika u psihofogiji kognicije
Saacuskog racionalista Renda Descartesa (i596-1550) i britanskog empirista Johna
Lockea (1632-1704). Descartos se slagao s Platonom u tome $toje i:rtrospektivnu
metodu i razmi$lja4je smatrao superiomirna empirijskim metodama. taienja is- Strukturalizam
tine, dokje Locke dijelio Aristotelovu naklonost empirijskom opaianju (Lealey, opdenito smatranog prvorn psihologijskom bkolom koja se
lilj fruktura-Iiana-,
2000.; lvlanent, 1998.; Smith, 1997.). Descartesovaracionalistiika filozoiija znat- bavila miBljenjern, bio je razum.ieti srruftrara (konfiguraciju elemenata) psihiikog
noje pridonijela suvremenoj fiiozofiji urna (ilrethodnici psihologije), a njegova i qiegovi_h percepcija, ra5dlanjivanjem tih percepcija na komponente oI
glediSta israla su i brojne druge implikacije za psihologiju. Za razlilar od Des- kojih su sastavljene. Strukturalisti bi uzeli npr. percepciju cvijeta i anali_
cartesa, Lockeovo aristotelovsko (i vjerojatro aotikartezijansko) vrednovanjc zirali tu percepciju s obzirom na sastavne.boje, geonoetrijske obiike,
empiriiskog opaZanja prirodno je pratilo 4iegovo glediBte da su ljudi rodeni bez odnose velidina. itd.
'anardE te stoga moraju traliti znarje putem empirijskog opaianja. Lockeov naziv
VaZan zadetnik stnrkturaiizma bio je njemadki psiholog Wlhelm
za ovo gledi5te j e tabula rasa (latinski naziv koji znadi "praaa ploda") - iivqt i Wundt(1832-1920). Wundt je smatrad da je najboljametoda kojom oso-
iskustvo po nama "piSu" znanje. Za Lockeaje, dakle, proudavanje ude4ia kljudno bu moZemo uvjeibati da analizira stnikturu psihidkog proudavanje os_
za razumijevrthje ljudske psihe. Onje vjerovao 'da urodene ideje uopde ne postoje. jetnih iskustava putem introspekcije. Za Mrndta je introspekcija
erLa{ila
U osamsaestom stoljedu je msprava o empirizmu nasuprot racioualizmu do- gledanje prema unutra na dijelove informacije koji prolaze kroz svijest,
segla vrhurac. Njemaeki filozoflmmaouel Kant (1724-1804) zapodeoje proces kao-tto su osjeti koje doZivljavamo kad gledamo cvijet. Mi pr^uo
dijaiektidke sinteze ovih pitanja. Raspravljaju,0i o racionalizntu'nasuprot empi- analiziramo vlastite percepcije. "
rizmu, teje li znalje urodeno ili pasivno stedeno lsoz iskustvo, Kantje ustvrdio Wundt je imao brojne sljedbeniice, popur svojeg ameridkog udenika
_-
da ima nf esta i za racionaliz."m i za empirizam. I jedan i drugi moraju raditi zajed- Edwarda Titchenera (1867-1927). Titchener (19i0.) je vjerovao da se
Wilhelm Wundt nije
no u potrazi za istinom bio dobar udenik, do- ditava sviiest moZe svesti na tri elementama stania. To su osr'etr _ osnov_
li Kant zauvijek razrlielio te rasprave? Svakako da nije. Znanstvenici 6e se zivljavao le deste neu- ni elernenti percepcije (vidi 4. poglavlje), predodZbe slike koie stvara_
Je
spjehe i c6sto bio pr6-
-
uvijek boriti s odredenim aspeklirna tih problema - to je priroda intelektualne mo u svojoj psihi da bismo.opisali ono fto percipiramo (vidi 4. i 5. poglav-
dmet lsmiiavania dru-
analize. No Kant jo u{inkovito redefinirao mnoga pitar{a s kojina su se mudili lje) i osjetaji sasravni dijeiovi duvstava poput ljubavi i mrZnje. No
-
gih u6enika. NoWundi
filozofiprije njega. Kantov golemutjecaj na filozofiju, u interakcijisarnanstven- je kasnije pokazao da iako su rnnogi Wundtovi sljedbenici prigrlili strukturalizam, drugi rani
im isrativanjima tijela i njegovih mehanizamil u 19. stoljedu, odigrao je velilu na osnovi {kolskog psiholozi kritizirali su i metodu (inhospekciju) i glavnu ideju (elemen-
ulogu u uspostavtjaqiu psihologije kao discipline u 1800-tima te kognitiwe psi- uspleha ne moZer:ro tame strukhue doiivljaja) strukruralizma.
uvijek predvidleti us-
hologije mnogo godina kasnije, u kasnin 1950-ima i raninr 1960-ima.
pjeh u karijeri budu6i
da ga srnatraju jednim Fu n kci o na liza m : a lte rn ativa struktu ra lizm u
od najutjecajnijih psF Altemativa strukturalizmu predlagala je da bi se psiholozi rebali usmjeriti
hologa.
miilienja, a ne na nje gove sadrZaje. Funkcionalisti su pitali:
:7pro:e:?
"Sto ljudi tine i zaito to dine?',, dok su stnrknualisti pitali: ,,Koii su
 I. Uvod u kognitivnu psihologiju

Ka gn itivna p s iho lo gij a

elementarni sadrZaji (saukture) ljudske psihe?"tFunkcionalisti su smatrali daje
kljud za razumijevanje ljudske psihe i pona5anja proudavanje kako i za5to ljudski

um radi onako kako radi, a ne proudavanje strukruralnog sadrZaja i elemenata
psihidkog. Funkcionalisti su se bavili Sirokim pitanjem kako i zaito um radi tako
kako radi traZe6i funkcionalne veze iznedu specifidnogranijegpodrai,aja (nede-
ga Sto potide aktivnost; laliuski nazivje stimulus, Stoje bio
naziv za naoitreni Stap kojim su Riniljani podbadali lijene
.-1 Zivotinje) i specifidnog odgovora koji slijedi (akcije ili
.
,', /. reakcije kojaje u vezi s podraZajem).
'/, Funkcionalisti su bilijedinsweni u vrsti pitanja koja su
. ,/ postavljali, no ne nulno i u odgovorima koje su nalazili ili
'a/ metodama koje su rabili da bi prona6li te odgovore. Mogli
bismo dak re6i da su bili jedinslveni u shvaCanju daje mo-
gu6e rabiti razlidite metode, sve dok odredena metoda
pomaZe u traienju odgovora na specifidna postavljena pi-
tanja.
Budu6i da su funkcionalisti vjerovali u kori5tenje bilo
koje metode kojaje najbolje odgovarala pitanju koje je po-
stavio odredeni istraZivad, dini se prirodnim daje funkcio-
nalizam doveo do pragmatizma. Pr.agmatilari vieruju da
valjanost znanja ovisi o njegovoj korisnosti: "Sto moZeS
uiiniti s tim?" Pragmatidare ne zanima samo znati sto ljudi
. nim od najvecih psi-
, dine, veC takocler 5to moZemo udiniti sa svojim znanjem o
tome sto ljudi dine. Na primjer, pragmatidari vjeruju .u
-. vaLnost psihologije udenja i pamienja, djglomidno zato 5to
moZe pomo6i u poboljianju djgdjeg Skolskog uspjeha.
Predvodnik u usmjeravanju funkcionaiizma prema prag-
matizmu bio je William James (1842*1910), diji je glawi
funkcionalni doprinos podrudju psihologije bilajedna knjiga: njegova znamenita
Naiela psihologije (1890/1970.). Cak i danas kogaitivni psiholozi desto upu6uju
na Jamesove tekstove u raspravi o srZnim temama u ovom podrudju, kao 5to su
paZnja, svjesnost i percepcija. Jambsje dokazao dajedno utjecajno djelo, kao i
ugled njegova autora, mogu pomodu u oblikovanju podnrdja.
John Dewey (1859-1952) bio je drugi od ranih pragrnatidara koji je duboko
udecao na suvremenu kognitivnu psihologiju. Deweya pamtimo prvenstveno po
njegoru pragmatidnom pristupu miSljenju i obrazovanju. Mnogo toga 5to kogni-
I
. Asocijacionizam je, poput funkcionalizma, manje bio kruta psihologijska Bkola,
; ' ili ideje mogu u psihipostati'povezbni jedni s drugima i dovesti do oblika uEenia.
.stvari koje se pojavljuju zajedno u otprilike isto vrijeme), sliinosii (povezujemo
Wllliama Jamesa,
lijednika, lilozofa, psF
hologa i brata pisca
HenryjaJamesa, mno-
gi kognitivni psiholozi
i danas smatraju jed-
hologa, iako se dini da
je sdm James odbacio
psihologllu kasnije u
Zivotu.
tirui ob1_azpvli psiholozi. danqs govore temelji se na onom Sto je Dewey rekao
!
podetkop 20, stolj96a. Na primjer, prema Johnu Deweyu, da bismo udilkovito
udili, moramo vidjeti swhu svojeg obrazovanja - njegow praktiEnu uporabu.
Dewey i drugi,pragmatidari postavili su jo5 jedno pitanje koje je i dalje izvor
kontroverzi.medu kognitivnim psiholozima. Treba li istraiivanje vrednovati s
obziromnanjegowfoenutadnuupotrebljivostu svakodnevnoj primjeni ili s obzirom
na njegovu dubinu uvida u razumijevanje ljudske kognicije?
Asocijacionizam: integrativna sinteza
a.viSp.jedan ugecajan nadih midljenja. Asocijacionizam istrazuje kako dogadaji
Na primjer, asocijhcije mogu naStati zbog dodira ili kontigvitera (povezujemo
sfvari sa slidnirn svojstvima) ili kontrasta.(povezujemo stvari koje iskazuju su-
lrotnost, npr, viuie/hladno, svjetlo/tama,Ldan/noi).
U kasnim l800-timaje asocijacionist Hermann Ebbinghaus (1g50-1909) bio
prvi eksperimentato.koji je sustavno primijenio asocijacionistiika nadela. Eb-
binghaus je proudavao i opaiao vlastite mentalns procese, koristeci znatno stroze
eksperimentalne tehnike(1'sustavna eksperimentalna introspekcija", poput brojenja
svojih pogreiaka i biljeZenja vlastitih vremena reakcije) ndgo.sto iu Ult" Wuna-
tove introspektivne metode. Krirz svoja samoopazanja Ebbiighaus je proudavao
kako:ljudi ude i paihte,gradivo koje treba nauditi putem sviesnogpoioitianja tog
gradiva. Izmedu ostalog, on je doSao.do prijeloinnbg eksperimentalnog otkiia I
da desto ponavljanje,mciZe jade,udvrstiti mentaine asclcijacije u pamdenju, Sto
nadalje znadi da ponavljanje pomaZe pri udenju (vidi 6. poglavlje).
Drugi udecajni asocijaoionisr, Edward Lee Thorndike (1874-1949), smafrao
je dale uloga "zadovoljenja'r kljudna u oblikovanj'u asocijacija. Thorndike je to
nadelo nazvao zakon efeda (1905.) - podraZaj 6e tijekom vremena imati tenden_
ciju izazivanja odretlene reakcije, ako je organizam nagraden za tu reakciju.
Thorndikeje vjerovao da organizam udi reagirati na odredeni na6in (efekt) u odre-
denoj situaciji, ako se za to ponovljeno nagraduje (zadovoljenje, koje sluZi kao
podralaj za budu60 djelovanje). Stoga 6e,dijete kojeje nagradivano za todno
{e-
Savanje aritrnetidkih problema nauiiti todno r,jesavati te probleme jer swara aso-
cijacije izmeclu todnih {e5enja i nagrada.

Zastanimo na trenutak da bismo primijenili ideju
pragmatizma. Razmislite o nadinima da infomacije
koje udite u ovom predmehr udinite kodsnijima za
sebe. Dio posla je ved uEinjen - uoEavate da poglav-
ljc podinje pitanjima koja infomacije iine suvisliji-
ma i korisnijima, a saietak poglavlja wa6a se tim
pitanjima. Odgovm li tekst upjeino na pitanja po-
stavljena na podetku poglavlja? Smislite vlastita pi-
tanja i nastojte organizirati biljeSke u obliku odgo-
Od asociiacionizma do biheviorizma
I vora na svoja pita;ja. Na;tojte takoder povezati ovo
I gradivo s drugim predrnetima ili aktinostima u koji.
I ma sudjelujete. Na primjer, prijatelj vas moie zamo-
| liri da mu objasnite kako da koristi novi program za
| radunalo. Dobar bi podetak bio da pitate tu osobu ima
I li ona kakvih pitanja. Na taj nadin infomacija koju
| pruZate imwije koristi vaiem prijatelju, umjesto dg
| prisiljavate tu osobu da infomaciju koju treba traii u
| dugom, jednostauom predavanju.
Drugi istraiivadi, Thomdikeovi suvremenici, koristili su eksperimente na Zivoti-
njama da bi ispitali odnose podraZaj-reakcija na nadine koji su se razlikovali od
onih Thorndikea i njegovih kolega asocijacionista. Ti su istraZivadi prekoradili
granicu izmeclu asocijacionizma i nastaju6eg polja biheviorizma. Neki od tih
ishaZivada su, poput Thorndikea i drugih asocijacionista, prudavali reakcije koje
su bile voljne (iako r4oZda nisu ukljudivale svjesno miiljenje, kao u Thomdikeo-
vu radu), no drugi su proudavali reakcije koje su iiazivane bez utjecaja volje, kao
odgovor na ono 3to je izgledalo kao nepovezani vanjski dogaelaj.
 i e Uvod n kognitivnu psihologiju 9
U R.usijije nobelovac lvan Pavlov (1849-1936) proudavao nenamjemo pona-
Sanje udenja te vrste, podevdi od svojeg opaIanja da psi sline kad ugledaju laborp:
torijskog tebnidara koji ih brani, prije no 5to vide tlonosi li on uopCe hranu. Za
Pavlovaje ta reakcijaupu6ivalana oblik udenja, nazvaaklasiino uujetovanje,rad
kojim psi nisu imali svjesnu kontrolu. U pse6i:j psihije neki oblik nenamjernog
udenja povezao tehnidara s hranorn (Pavlov, i955.)" Pavlovljev prijelomni rad
poplodaoje put za razvoj biheviorizma. Od poriebnogje interesa kasnije opaZanje
Roberta Rescorle (1967.) da klasidno uvjetovanje ne ukljuduje samo veal uteme'
ljenu na vremenskom dodiru (npr. pojavljivanle hrane i uvjetovanog podraZaja u
otprilike isto vrijeme). Udinkovito uvjetovanje zahtijeva povezanost (t!. da poja-
va hrane bude povezana s pojavom uvjetovano,g podraiaja; Rescorla i A.R. Wag-
ner, 1972..; A.R. Wagner i Rescorla, 19?2.).
Biheviorizam, koji se moie smatrati ekstrernnom verzi;iom asocijacionizma, u
potpunostije usmjeren na vezu izmedu okoline i ponaianja koje se mole opaZati.
Prerna strogim, ekstremnim ("radikalnim") bihevioristima, bilo kakve hipoteze o
unutarnjim mislima i nadinima mi5ljenja nisu niSta vi5e od spekulacije, te iako
mogu pripadati podrudju filozofije, nipolto im dje ejesto u psihologiji.
Predstav nici bi h eviorizm a
Ocem radikahrog biheviorizma obidno se smatra Jobn Watson (18?8-1958)" Za
Watsona su unutarnji mentalni sadrZaji ili mehanizmi bili posve beskorisni budu6i
daje vjerovao da bi se psiholozi morali usmjeriti samo na proudavanje pona$anja
koje je moguie opaiati (Doy1e,4000.). Odbacio je mi$ljenje kao subvokalni go-
vor. Kao ito opisuje filozof Herbert Fiegl (prema M. Eysenck i Keane" 1990.),
Watson 'Je u svom duiniku zakijudio da nema um". No iako je Watson
omalovaZavao kljudne aspekte fimkcionalizma, bio je pod jasnim utjecajem funk-
ciona]ista u naglaiavanju onoga 5to ljudi iine i $to uzrokuje njihovo djelovanje.
Biheviorizam se takoderrazlikovao od raoijih polaetau psihologiji po tome ito je
pomalnuo naglasak eksperipeltulnih istraiivrrnja s ljudi na Zivotinje kao ispita-
nike. Povljesno giedano, mnogo bihevioristi{kih istra}ivaqja provedeno je (i jo5
uvijek se provodi) na laboratorijskim Zivotinjama, poput $takora, jer te Zivotinje
omoguiuju znatno veiu biheviorafiru kentrolu odnosa izrnedu okoline i ponaba-
nja koja se javljaju kao reakcija oa tu okolinu. $to je organizam emocioualno i
fizioloikijednostayniji, to malje istraiivad mora brinuti o bilo kakvim interferen-
cijama koje mogu swarati telkoCe u istraiivaqjima na ljudima. Meclutim, postoji
jedan probiem yezan uz koriiteqje iivotinja kao ispitanilca, a taj je odredivanje
moie li se ist.ralivanje generaliziratinaljude (tj. primijeniti opienitije na ljude, a
ne sarno na one vrste iivotinja koje su prouEavane).
Od 1960-ih je radikalni biheviorizam postao gotovo sinoni4 za jednog od nje-
govih najradikalnijih zagovomika, B.F. Skinnera (1904.'1990). Skinner je smatrao
da se doslovno svi oblici ljudskog ponaSanja, a ne samo udenje, mogu objasniti
ponaianjem koje se odituje kao reakcija na okolinu, 3to se mole u6inkovito prouEa-
vati opaZanjern ponaianja Zivotinja. Skinnerje odbacio mentalne rnehanizme i
vjerovao da operantno uvjetovanje - koje ukljudujejadanje ili slabljenje ponaSan-
j4 ovisno o prisuhosti ili odsutnosti potkrepljenja (nagrada) ili kazni - moZe
objasniti sve obiike ljudskog ponaSanja. Skimer je svoju eksperimentalnu anali-
zu ponaianja primijenio na gotovo sve, od udenja preko stjecanjajezika, rjeia-
10 Kognitivnapsihologija
vanja problema te dak kontrore ponaianja u drusrvu. uglalnom zbog Skianerove
izraiene prisutnosti, biheviorizamje nekoliko desetlje6a dominirao p*sihologrjom,
ukljudujuii metode i podrudja zanimanja..
" tsiheviaristi koji su se usudi/i zaviriti u crnu kutiju
Dok su se mnogi bihevioristi klonili zavirivanja u ..cmu kutiju" ljudske psihe,
usmjeravaju6i se umjesto toga iskljudivo na ponaianje koje se moze opaiati,
neke
psihologeje podeo zanimati sadrZaj tajanstvene kutije. Na primjer, Edward
rol-
man (I886-1959), rani biheviorist, smatraoje da se ni ponasanje zivotinja ru po-
naSanje ljudi ne mogu razumjeti ako ne uzmemo u obzir svrhu i plan tog ponaian-
ja. Tolman (1932.)ie vjerovao daje sve ponasanje usmjereno piema
nJ<om cilju,
bilo da se radi o itakoru koji nastoji pronaci hranu u labirinru ili o dovjeku koji
ieii pobje6i.iz neugodne situacije. Tolman se stoga moze smatrati pradiedom su-
vremene kognitivne psihologije.
Novija lcitika biheviorizma takoder ga smaha pretjerano ogranidenim
@andura,
1977.b), no zbog drugih razloga. Ta kritika tvrdi kako se 6ini da udenie niie
ro-
sljedica tek izravnih nagrada za ponaSanje, vei da ono takoder moie riu soci;at-
no, proizlazeti iz opai,anja nagrada ili kazni koje su dobili drugi. ovo gredidte
rraglaSava kako opaz?mo i oblikujemo svoje ponadaqie prema ponasanju-drugih,
udenjem po modelu. ovo uzimanje u obzir socijalnog uilenja otvara put razmat
unyu
onoga 5to se dogada unutar psihe pojedinca.
Gestalt psilhologija
Od nurogih loitidara biheviorizma, geStaltisti bi mogii biti medu najZeiiima. pre-
ma (iistaltpsihologiji, psiholoSke fenomene iemo najbolje razumjeti ako ih pro-
matftimo kao organizirane, strukturirane cjeline, a ne ulo t" f"no-.oe razrliielimo
na manje dijelove. Gestalt pokretje zapravo bio reakcija ne sarno na tendencije
ranog biheviorizrna daponaianje objasni pod vidom uljetovanja, ve6 takoderprotiv
strukturalistidke tendencije da se mentalne procese raidlani na. elementarne
doZivljaje. Izreka "cjelina se razlikuje od zbroja svojih dijeiova" prikiadno re-
zimira geitartistidko glediste. Da bismo npr. razumjeli percepciju cvijeta, morali
bismo uzeti u obzir cjelinu tog iskustva. Ne bismo mogri razumjetitakw per-
cepciju samo u kategorijama opisa oblika, boja, veridina, itd. Utjecaj Gestart psi-
hologije bio je najdublji u odnosu na proudavanje percepcije obiika
inpr. Krihler,
1940-) te proudavanje uvida, iednog aspekta rjeiavanja problema (nir. Krihrer,
1927.; Wertheimer, 1945., 1949.)
POJAVA KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE
Sve do sada smo nagra3avali firozofski i psihoroski razvoj kojije doveo do pojave
kognitivr:e psihologije. Razvoj u drugim podrudjima takoderje pridonio razvo.lu
kognitivizma (vjerovanja da ve6inu rjudskog pona5anja razumieti ako
prvo shvatimo kako ljudi misle) i suvremene kognitivne'noz"'no
psihologije. rtoruqa
 1 e Uvod u kognitivnu psihologiju l1
koja su najviSe pridonijela pojavi kognitiwe psihologije jesu znanstvena podmd-
ja poput psihobiologije (koja se takoder naziva i "bioloSkapsihologija", "fizioloS-
ka psihologija" iti dak "biopsihologija"), lingvistike i antropologije, te tehnolo$ka
podru6ja poput komunikacijskih sustava, inZenjerstva i radunalswa.
Rana uloga psihobiologije
Ironidno, jedan od bivSih Watsonovih udenika, Karl'spencer Lashley ( I 890- i958),
bio je medu prvima (na simpoziju odrZanom I 948. godine) koji 6e izraziti potrebu
da psiholozi izadu izvan biheviorizma, da proudavaju teme koje nije moguid lako
objasniti samo uvjetovanjem, te da prihvate i druge metode, a ne samo ekspen-
mentalnu manipulaciju okolinskih utjecaja (Gardner, 1985.). Lashleyajejako za-
nimala neuroanatomijd t)rovdavanje moZdanih strukrura) i
nadin na koji organizacija mozga upravlja ljudskom djelat-
noS6u. Lashleyje drsko doveo u pitanje bihevioristidko gle-
diSte daje ljudski mozak pasivni organ koji samo reagira na
okolinske promjene izvan pojedinca. On je smatrao da je
mozak aktivan, dinamidki orgalizator pona5anja. Lashley
je nastojao razumjeti kako rnakoorganizacija ljudskog
mozga omoguiuje takve sloZene, planirane aktivnosti kao
Sto su glazbeno izvodenje, igranje igara i uporabajezika-
od kojih se nijedna, po njegovu shvaianju, ne moZe objas-
niti pod vidom jednostavnog uvjetovanja.
U istom duhu, ali na razliditoj razini analize, Donald
Hebb (1949.) je bio prvi psiholog koji je pruZio detaljnu,
Ulric Neissgr Je pro-
p rovj erlj vu teorij u o nadinu na koj i mozak moZe podriavati
i
fesor psihcil.6gije na
kognitirne procese. Njegov utjecajan rad pruZa snaian te- SveudiliStiJ Cornell.
melj za neke od suvremenih trendova u koguitivnoj psi- Niegova kniiga Kogn''
tivna pslhologija odi-
hologiji. Hebba je zanimalo kako se struktura neuralnih veza
grala je znadajnu ulo-
u mozgu mijenjakao posljedicaudenja. Njegov glavni dopri-
gu u poketanju kog-
nos sastoji se u tome da je kao osnolu udenja u mozgu nitivne revoluci.ie u psi-
predloZio skupove slanica, koordinirane Zivdane strukture hologiji. On je tako-der
koje se razvijaju kroz desto podraZivanje. Skupovi stanica bio istaknuti zago-
vornik ekolo5kog pri-
razvijaju se s vremenom, s pove6anjem sposobnostijednog
stupa kogniciji i upo-
neurona (Livtane stanice) da izazove aktivaciju s njim po-
zorlo je na vainost izu-
vezanog neurona. Mentalna reprezentacija nekog vanjskog
davania kognitivnlh
dogadaj a bila bi predstavljena hij erarhijskom stnrkturom procesa u ekoloski va-
vi(estrukih skupova stanica. Na primjer, va3a mentalna ljanom kontekstu.
reprezentacija va3e bake mogla bi se sastojati od skupova
stanica za njezino lice, povezanih sa skupovima za njezin
glas, povezanih sa skupovima za druge njezine osobine. Kad
mislite o njoj, aktivirate te skupove koji su odgovornizanjezino predstavljanje.
Hebbov rad izalao je iz okvira bihevioralnih pristupa udenja smjeStanjem men-
talnih dogadaja u kontekst integrirane aktivnosti iivdanog sustava'
Biheviorizam nije iskoristio moguinost da se sloZi s teoretidarima poput Lash-
leya i Hebba. Zapravo, biheviorist B.F. Skinnner (1957.) napisao je ditaw knjigu
u kojoj opisuje kako se stjecanje i uporaba govora mogu objasniti iskljudivo pod
12 Kognitivna psihologija
vidomokolinski!.utjegaja. Taj jeradpretjeranoprosirio skinnerove okvire, omo-
gu6ujudinapadnanjega. I naps{je zaisrausiijedio" LingvistNoah Chomsky (1959,)
napisao je ostru L:ritiku skimerovih ideja. u svojem dranku chomsky je nagrasio
i bioloiku osnovu i keativni potencijal jezika - neizmjeran broj rerenica koje
moiemo proizvesti s lakoiorn - koji se opiru-bibevioristidkom,shva6anju dajezik
udimo putem potkepljenja, cak i mala djeca stalno proizvode nove rldenice za
koje u proSlosti nisu mogla biti potkrijepljena: chomsky je wrdio da je nase ra-
zumijevanjejezika ogranideno ne toliko onim 5to smo duli, vei'nutamjim uretla-
jem za s{ecanje jezika, (LAD od engl. language acquisition device, nap. prev.l
koji svi 'ljudi posjeduju. Taj uredaj,omoguiuje djeteru da koristi ono bto duie,da bi
r zakljudivalo o ,gramatioi svojeg JingvistiEkog okruZenja. ono Kto
LAD narodito
dinijest da aktivno ogranidavabroj dopultenih gramatidkih konstrukcija. stogaje
psihidkog, a,ne struktura okolinskih uvjeta, ono bto vodi na5e stjecanje
:tr_"kt"*
jez*a.
Qodajr.lro da5ak tehnologije: inZenjeratvo i
rratunalsfuo
'". :.
Tehnoloiki razvoj.je, uz znanstveni razvoj, takoder podeo utjecati na
nadinna koji su psiholozi promatrali ljudqku psihu. Tehnolo5ki napre-
dak u telekomunikacijama, u irtenjers.tvu, te digitalnim radunalima doveo
je do analogrog razvoja upsiholo5koj teoriji, narodito s obzirom na obradu
inform-acrja. Slijedg6i brojaa pitanja postavljena u kompjutorskoj obradi
inforr-nacija, psiholozi su podeli govoriti o informacijskim kodovima (su-
stavima simbola ili signala koji predstavljaju informacije), o ogranide-
njima kapaciteta 7a obradu, te o obradi informacija koja moZe biti sery'-
s/ro (iednapojedna destica ili korak, kao u digitalnom radunalu) iti paralel-
na (viSe odjedne destice odjedanput, kao kod viiestnrkih zvudnih valova
Hepqrt u telekomunikacijskim sustavima).
A. Simon bio
je piofi:sor .ra6unal- Do lraja 1950-ih neke psihologe je zainteresirala primamljiva ideja
'stv:i'i psihologije
na da se strojevi mqgu programirati za demonstraciju inteligentne obrade
Carnegie-Mellon sveu-
6ilistu. Poznat je po
informacija (Rychlak i Struckman,2000.). Turing (l950.jje izjavio da
svojem plonlrskom ra- 6e uskoro biti teiko.razlikovati komunikaciju strojeva od komunikacije
du, zajedno s Allbnom ljudi. On.je predloZio test, koji se danas naziva "Turingov test,', kojim se
Newellom i suradnicF radunalti program ocje4juje kao uspje5an, narazini na kojoj ljudi neCe
ma; na konstrukciji i mo6i razlikovati njegov proizvod (output) od ljudskog. Drugim rijed,i-
testkanju radunalnih
ma, kad biste komunicirali s radunalom i ne biste mogli prepoznati daje
modela koji simulira.ju
ljudbko mi5ljenje, te po to radunalo, to bi radunalo pro5lo Turingov test. Do I 956. u na5 je rj ednik
svojim eksperimental- u5la nova sintagma: umjetna inteligencija (AI - od engl. artificial in-
nim provjeramatih mo- telligence), koja predstavlja pokuSaj ljudi da konstruiraju sustave koji
dela. On je takoder bio pokazuju inteligenciju te, narodito, inteligentnu obradu informacija (Me-
veliki zagovornik me-
tode glasnog mi5lje- riam-ll'ebster b Collegiate Dictionary, 1993.). Medutim, prve strudnjake
nja u proudavanju kog- koji su radili na razvoju AI viSeje zanimalo maksimalno poveianje udin-
nltivne obrade, Simon kovitosti obrade informacija nego simulacija ljudske inteligencije i nadina
je preminuo2001. gb- na koji ljudi {eiavaju probleme. Na primjer, rani programi za igranje
dine.
Sahd ili za demonstraciju strudnosti pokazivali su svoju ',inteligenciju"
rabe6i procese koji su potpuno razliditi od procesa koje koriste ljudi.
 i . Ijvod. u kognitivnu psihologiju i3
Dana6nji programi, poput program a Duboko plavetniks (Deep BIue), koji je i 997.
pobijedio svjetskog Sahovskog prvaka Garyja Kasparova, takoder funkcioniraju
na nadin koji je rrlo raziiiit od nadina na koji lju<li igraju 5ah: Kao 5to moZete
zamisiiti, podtnri poku5aji da radunala simuliraju ljudsku inteligenciju - ili dak da
demonstriraju inteligenciju stroja - pokazali zu se tetima nego ito se oEekivalo.
Ve6 u podetku su ishaZivadi na osnovi radunalnog modeliranja stekli dva kljudna
uvida: (a) mnoge stvari kojeje raduaalima vrlo lako udiniti (npr. brzo izradunati
13456789 x 987654321) ljudima su te5ke, ali (b) mnoge stvari koje ljudi dine s
lakodom (npr. prepoznaju koje Euvswo izraftava lice njihova prijatelja) radunali-
ma su wlo te5ke.
Do ranih 1960-ilje razvoj psihobiologije, lingvistike, antropologije i umjetne
inteiigencije, zajedno s reakcijama protiv bihei.iorizma od shane mnogih psihologa
pripadnika sredi5nje struje, stvorio a8rosfent:Zrelu za revoluciju. Rani kogniti-
visti su twdili (npr. Miller, Galanter i Pribram, 1960.; Newell, Shaw i Simon,
195?.b) da su tradicionaina bihevioristidka obja5njeqla ponalanja neprikladna,
upravo zato Sto ne katu niSta o tome - zapravo ignoriraju -.kako ljudi misle.
Knjiga Ulrica Neissera Kognitivna psihologi7'a (Neisser, 1967.) bila je posebno
znadajna u dovodenju kognitivizma na istaknu.to mjesto, obavjeitavajuCi studente,
poslijedipiomce i dlanove akademske zajednice o novom podrudju koje se razvi-
ja. Neisser je kognitivnu psihologtju definirao kao proudavanje nadina na koji
ljudi ude, struknxiraju, pohranjuju i koriste znanje. Nakon njega su Allen Newell
i Her'bert Simon (i972.) predlolili detaljne nrodele ljudskog miiljenja i rjelava-
nja problema, od najosnowijih do najsloienijih razina. Do 1970-ih je kognitivna
psihologija postala Siroko prinata kao vaEno podnr0je psihologijskog prouda-
vanja, sa svojom specifidnom skupinom istra:[ivalkih meioda.
ISTRAZIVACKH NNHTODE U' KOGNITruT{OJ
pstHoLOGrJI
{}iljevi istnaZivanja
Da bismo i:olje razumjeli specifidne metode koje koriste kognitivni psiholozi,
prvo moramo shvatiti ciljeve istraZivanja u trrognitivrtoj psihologiji, od kojih su
neki istaknuti ovdje. Ukratko, ti ciljevi ukljuduju prikupijanje podataka, analizu
podataka, razvoj teorija, formuliranje hipoteza, provjeru hipsteza,te moZda dak i
primjenu u situacijama izvan istrativadkog okoliSa. trshaiivadi desto jednostavno
nastoje prikupiti najveii mogudi broj informacija o odredenoj pojavi. Oni mogu,
ali i ne moraju imati unaprijed postavljena oliekivanja o tome 5to 6e pronadi pri-
kupljaju6i podatke. U svakom sludaju njihovo se istraZivanje usmjerava na opisi-
vanje odredenih kognitivni.h fenomena, kao npr. kato ljudi prepoznaju lica ili
kako postaju strudni u odredenom podrudju.
Prikupljanje podataka odratava empirijskii aspekt znansfvenog irada. Kad pri-
kupe dovoljno podaaka o kognitivnom fenonnenu koji ih zanima, kognitivni psi-
holozi koriste raelidite meJode da bi iz tih podataka izvukli zakljudke. U idealnom
Kognitivna ps iholo gij a
sludaju oni rabe konvergenhle v$te dokaza da bi poduprli svoju hipotezu. ponekad
ve6 i letirnidan pogled na podatke dovodi do intuiti'nih z4kljudaka o obrascima
koji se pojavijuju u tim podacima. No a'ratno je uobidajenije da ishaiivadi koriste
razlidite statistidke metode za analizu podataka.
Frikupljanje podataka i statistidk a analiza pomaiu iskaiiva6ima u opisivaniu
kognitivnih fenomena. Bavljenje znanoiiu ne bi mogio daleko odmaknuti bez
takvih opisa. Medutim, ve6ina kognitivnih psihologa ieli u podrudju kognicije
razunnjeti vise od odgovora na pitanje .flo. ve6ina njih takorler zeli,u2*1"ti
i
kako lzaito.Dragim rijedima, istraZivadi traie nadile da kogniciju ne samo
opidu
nego i objasne. Da bi presri granice opisa, kognitivni psiholozi moraju koristiti
rezoniranje da bi preskodili rarmak ianedu onoga ito je izravno opaieno i onoga
o demu se moZe neizrawo zaklju6ivati na osnovi opa-tanja.
P.ir.tpostavimo da Zelimo proudavati jedan aspekt kognicije, npr- kako ljudi
razumiju podatke u udZbenicima. Obidno podinjemo od teorije (organiziranog
sustava op6ih eksplanatornih nadela koja se tidu fenomena koji proudavamo),
te
nekih razurnih hiptiteza (provizomih prijedloga u vezi s odekivanim empirijsiiim
posljedicama teorije, kao sto su ishodi ishazivanja) postavljenih na o.noui
teori.l"
o tome kako ljudi razumiju informacije u udzbenicima. Zatim nastojimo provje-
riti teoriju i vidjeti ima li
ona moi predvidanja odrecrenih aspekata ispitrvanog
fenomena. Drugim rijedima, na$ misaoni proces je sljede6i: ,,Ako je nuio t.orill
todna, tada se svaki put kad se pojavi .r, treba kao posljedica javiti
2.,,
Nakon toga svojri hipotezu provjeravamo eksperimentima. cak i ako se dini da
odreileni potwduju dah; hipotezu, nalaze treba podvrgnuti statistidkoj ana-
lizi da bi 'alazi
se odredila njihova statistidka madajnost. Mjere statistitke znaiajnostt
upucuju na vjerojatnost da dobiveni nalazi ne predstavrjaju tek sludajne varijacije
u podacima.
Nakon Sto su naie hipoteze eksperimentalno provjerene i statistidki analizira-
ne, nalazi iz tih eksperimenata mogu dovesti do sljedeieg prikupljanja podataka,
njihove anaiize, razvoja teorije, formuliranja hipoteze, te njezine proui.i".
Unogi
kogniti'ni psiholozi se usto nadaju da 6e uvide stedene u istrazivanjima moii
upotrijebiti da bi pomogli ljudima u koriltenju kognicije u razliditim situaciiama
u stvarnom Zivotu. Neka istraZivanja u kognitivnoj psiho.logiji su primijenjena
od
samog podetka, nastojeii pomo6i tjudima da poboljiaju svoj Zivot
i uvjete u koji-
ma zi're. Terneljna istraZivanja stoga mogu dovesti do svakodnevnih piimjena.
Za
svaku od ovih svrha, razlidite istraZivadke metode imaju razlidije prednosti i ne-
dostatke.
Specificne istraiivadke metode
Kognitivni psiholozi koriste razlidite metode da bi isrraZili kako liudi misle. Te
metode ukljuduju sljede6e: (a) laboratorijskeili druge kontrolirane eksperimenre,
(b) psihobioloska istrazivanja, (c) samoiskaze, (d) srudije sludaja, (e)
opazanja u
prirodnim uvjetima, i (f) radunalne simulacije i umjetnu inteligencijulu
tabrici
1.1. navedeni su opisi i primjeri za svaku od ovih metoda). Kao
sio se vidi iz
tablicer, svaka metoda ima odredenih prednosti i nedostataka.
 I. Uvod u kognitivnu psihologiju t5
IstraZivadke mtode
Kognitivhi psihcilozi u proudavaniu kognitivnih fenomena rabe eksperimente
u kontroliranim laboratorijskim
Populama psihologija - ina je swgdje! Janost je hologijske dasopise (viSe od 30 ruliditihnaslova) koji uvjetima' psihobioloska isva:ivanja, samdiskaze; studije sludaja,
opazanja u prirodnim uvjetima:i raeunalne simulacije
voli, psiholozi je mrze. Onaje lema za televiziju, fil- su objavljeni ime(u 1920. i 1960. Ti su casopisi pro-
move, krjige, drame i iasopise. U ameriEkom Zivotu micali vjerovanje da ie njihov sadrZaj pomoCi iitate- METOOA EKSPERIIIENTUKON. PSTHOBIOLOSKA SAMOISKAZI, POPUi
onaje wlo proiirena svp od devetnaestog stoljeCa kad ljima da dodu do zdmvlj4 sre6e i uspjeha (Benjamin TROLIRANIM LABORA- ISTBAZVANJA VERBALNIH PROTOKOLA"
su ftenolozi mjerili kwge na glavaru ljudi da bi ih i Bryant, 1997.), TOR'JSKIM UVJETIMA SAMOPROCJENA; DNEVNTKA
Opis metod Prikupuanj uzqaka pona-
savjetovali o izboru zanimanja, ltziognomidari ana- Do danas smo pregledali stotine lih dasopisa, Proudavanje :lvotintskih ia.ieslala sudiohika
lizimli crte lica (npr oblik brade ili nosa) da bi ruko- Sanja u odredeno vrijsme i ljudskih mozgova,
proudavajuii njihove dla1rke i reklame. PokuSavamo o vlaslitoj kogniciji, bilo
na odredmom mjestu uporabom obdukciiskih
voditeljima pomogli u donoienju odluka o tome koga ustmoviti koje su teme, poput braka, odgoja djece, trenutadnoj bilo po siedanju
metoda i razlioitih psihobie
treba zaposliti ili unaprijediti, ili grafolozi proudavali seksa i zadovoljswa poslom, staluo zastupljene u ra-
loskih metoda slikovnih
uzorke rukopisa da bi pojedincima pomogli u zliditim dasopisima u istom rudoblju no mogu se prike mozga (vidi 2. pqgt-)
pronalaZenju prikladnih bradnih partnera. Kadje ha- promijeniti tijekon vremena, i usporetlujemo te teme
jm devetnaestog stoljeia nmstvena psihologija stig- s onim Sto je istowemeno objavljivano u nanstvetroj Valjanost kaualnog zakl.ju- Obldno da
Obi6no ne Nije primjenjivo
la na ameridka sveudililta, ti novi psiholozi su nasto- psihologiji te s onim Stojc bilo pro5ireno u smeridkoj divanja; slud4nl Espored
jali izgurati staru psihologiju, pokuSavaju6i.uvjeriti kulturi tog wemena. Na primjer, 1920-e su onadile
javnost u valjuost svojeg pristupa i apsudnost ono- prelcetnicu u ameridkoj povijesti u Pogledu prilika Va[anost kaualnog zaldju- Vrlo se ralikuje od Vjerojatno ne
ga ito su nazivali pseudopsihologijama. 6ivanja;oksperimntalna istrazivania do lstrativanja,
koje su se pruZale Zenama. Devetslaesti amandmm-je
kontrola neavisnih variabli
.lenama dao pravo glasa, a nagli ekonomski napredak ovisno o specifiino.i tehnlci
U nalem istraiivadkom programu ispitujemo mzlike Uei: velidina
je povedao broJ mogu6nosti za zapoSljavanje Zena. Mogu bhi bilo Vjerojatno
izmedu ovih dviju psihologija, pokuiavajudi razu-
Uzorci: reprzentativnost Mogu reprezentativni
mjeti zasto janost nastavlja prihvaiati tvrdnj e neman- Ustanovili smo da su populami psihologijski {asopi- nlsureprzentativni Mogu reprezentalivni
stvene psihologije.Na! progw istmZivanja je povi- si govorili u prilog tim ienama, no maloje psihologa
vauanosl Moguda; ovisi o zadatku i
jesni; dlo rastuCeg amja o drultvenoj povij*ti i povi- ili psihologijskih Easopisa koji su pokmli bilo kakav Nije vjercjatna pod Mozda: vidi.iake i slabe strane
kontekstu na koji se
jesti nanosti, Sto ukljuduje povijest psihologije. Kao interes za tu temu. Te razlike bi sigumo mogle biti odrednim okolnostima
primjenju.is
povijesno istraiivmje, na5 md je empirijski, ali ne i djelomidno odgovome za to sto je jawost priglila
,eksperimentalan. Proudavali smo Populamu psi- frdnje populme. psihologije, istowemeno odbacu- Podacl o individualniri Oblino manje vaini
,hologiju na nekoliko nalina, ukljuduju6i analizu en- juCi suprotne navode znmstvene psihologUe. To po: ralikama
ciklopedijskib dlanaka iz devetnaestog i ranog drudje je animljivo ve6 smo po sebi, no othivanje
stoljeCa (Benjamin i sur., 1997.) i uzroka privladnosti populame psihologije ima i vecu Jake stran Lako6a primjene, bodovanja PtuZaiu "tvrde' dokaze kog- Pristup lntrospektivnim uvidima
rumatranje mmih pregleda slike koju janosti ima o vaZnost. Talaio mzunijqvanje je kljuEno da bi suwe- i statistidks analize 6ins nii- nilivnih fu nkcija pov6zuiu6i sa sudionikova todke gledisia,
,psihologiji (Wood, Jones i Benjamin, 1986.), Tre- mena psibologijska amost i praksa ikad mogle u6in- hovu primjenu na repiezen- ih s fiziolosk<jin at<tivnoSiu; sto moZe biti ndostupno.kod
nutadno smo usmjereni na amerilke populam psi- kovito doprijeti do jawosti. tatlvns uzorke populaciie re- pruiaju alternativno vialenj koristenia druglh srdstava
lativno iednostamom; relail- kognitivnih prooesa ned}
vno visoka vjercjatnost dono- stupno drugim sredstvima;
Senja valjilih zakljudaka o mogu dovsti do mogud-
uzoano-pclj6dtdnim v6- nosti lijedenja osoba s ozbilj-
ama nim kognitivnlm deficitima
moguCs genera-
Eksperimentalna istraiivania liudskog pona5ania lizirati rezultate lzvan sprcifi- veeinu lstrallvaEa;.zahti- procisima kojl se odvljalu lzvan
6nog mjsta, vremsna I ieva pristup I prikladnim svjesnosti
Eksperimenti u konholiranim laboratorijskim uvjetima su vjerojatno ona metoda 0vjta zairatka;.nsuglasja ispitanicima i oprml koja Verbalni protokoli i samo-
na koju ve6ina ljudi pomisli kad razmi3lja o znanstvenom istraZivanju. Vjerojatnb izmsdu ponasanja u stuar- moze biti lzuzetno skupa procjene:. prikuptjanje podataka
nom Zivotu I ponagdnia u
se sje6ate, iz uvodnih psihologijskih kolegija ili uvodnih kolegija drugih znan' laboratoriju
i te$ko se nabavlja; mali moZe-utjecati na kognitjvne
uzorci; mnoga istra.Zivaja procse o kojima se iajestava.
swenih podrudja, da u kontroliranom eksperimentu eksperimentator provodi tmelje se na prouaavanju Dosledanje: Mogude nesuklad-
istraZivanje u laboratorijskim uvjetima u kojima kontrolira 5to je mogu6e veii abnormalnih tti Zivotinjskih nosti imsdu stvilne kognjcij i
mozgova, tako da je mogu-
broj aspekata cksperime(talns situacije. Eksperimentator manipulta nezavisnim Cnost generalizacije n'a nor-
apamCenih kognitivnlh procsa
i produkata
varijablama, kontrolirajudi udi*e irelevantnih varijabli, te opaZa udinke na zavisne
varijable (ishode). David Meyer i Roger Elizabth Warington i lim U proudavanju predodtbl
Schvaneveldt (t 97 t t raviti Shallico (1972.; Shallice i Stephen Kosslyn i sur. (Kosslyn,
Kod primjene eksperirtrentalne metode, eksperimentator mora koristiti reprezen- su laboratorijski adatak u Warrington, 1970.) zamijetili Seger, Pani i Hillger, 1990.) tra:ili
tativni uzorak populacije koja ga zantma.i strogo kontrolirati eksperimentalne kojem su vrlo kratko ispitani- su da su powede u liievom su od studenata da tjedan dana
cima prikazali dva niza slova tjmenom reZnju mo:ga
uvjete, rasporeduju6i sudionike ir eksperimentdlnu i kontrolnu skupinu po sludaj- (rijedi ili nerijedi) i od njih traiF
vode dnvnik u koji su zaplslvali
povszane s ozbiljnim , sve svoje predod:be iz svih
nom rasporedu. Ako su ispunjeni ti preduvjeti za eksperimentalnu metodu, eks- li da za svaki niz odluds radi li def icitima kratkorodnog osjetnih modaliteta
perimentator'6e moii donositi zakljudke o vjerojahoj kauzahoj vezi - udincima ss o pravoj rijedi tti da odredd pamdenia, dok ie dugorodno
pripada li rij6 nkoj unaprijd pamdenje saduvano, a osobe
nezavisne varijable (trehnana) tra zavisnu varijablu (ishod). Ako su ishodi u sku- odredenoj kategoriii s lezijama u srednlim sljepo-
pini podvrgnutoj trehanu statistidki znadajno razliditi od ishoda u kontrolnim oanim reZnjsvlma imaju rela-
tavno nomalno kratkorodno
pmdenje, no tegke poreme-
iaje dugorodnog pamdenja
(Shallice, 1 979.; Warlngton,
1982.)

STUDIJESLUEAJA
lntenzlvno proudavanje idnog
poidinca, le donosenje opcenitih
zakljucaka o ponasanju
Vrlo oevjerojatna
Vrlo nEvjercjatna
Gotovo sigumo nrali
Nijs vjercjatno da de biti
rpr6zontativni
Visoka ekoloSka valianost a Nlje primienjivo
individualne slud4eve; slaba
moEudnbst EeneElizaci.ie
na druge
Da: podaci o pojedincu vrlo
bogati'detaljima
Pristup podacima o pojedincu koji
su bogati detaljima, ukljueujudi pe
datke o povljesmm i lrenutadnom
koritdkstu, koji moZda ne bl bill de
stuprii uporabom drugih sredstava;
mogu dovestl do spsijaliziranih
primjena na grupe izuzetnih pojedi-
naca (npr. nadarenih, osoba s mo-
Zdanim oStecenjem)
insrprezintalivni uzorci obidno ogE-
nidavaju mogu6nost genemliacije na
populaciju
Howsrd Grubr (1974/1981 ) ie provm
studiju sluoaja Chariesa Dffiina, da bi
dubinski istraiio psiholo3ki kontekst
izuetne intelektualna keativmsti
OPAZANJE U PRIRODNIM
UVJETIMA
OpaZnje situacija u stvamom Zivotu,
npr. u raredu, radnoi okolini ili
kod ku66
Nijs primjenjivo
Mogli bi biti reprezentatimi
Moguci, no naglasak je na okolin-
sklm znadajkama, a na na indivi-
dualnim ralikama
Pristup obilju kontokstualnih infor-
macia, koje mogu biti nedostupno pri-
mjenom drugih sredstava
Nedostatak
mogudi utjeoaj prisutnosti opaZaca
na prirodnost ponasanja
Mlchal Cole (Cole, Gay,lick iSharp,
1971.) is prouaavm clanove afrie-
kog plemena Kpelle, usporduju6i
njihove dsfinicijs Inteligencije I tradicio'
nalnim zapadnjaEklm definicijama, kao i
na6in na koil kulturalne definiciis inteli-
genciie mogu utjecatl na inteligentno
pona5anjo
RA6UNALNE SIMULACIJE I
UMJE'TNA TNTELTGENCIJA {AI}
Simulacije: pokusaji da se radunalno
simulira liudski kognitlvni uradak na
ali6itim zadacima
At: pokusaji da radunala postignu int*
ligentan kognitivni uradak, bez obzira na
sli6e li procesi tjudskim kognitivnim
olocst'ma
Nije primjenjivo
Potpuna.kbntrola variiabli koie nas
aimaju
primjenjivo
Nije primjenjivo
Dopusta izueavanjo Slrokog spona
mogudnosli modeliranja kognitivnih
procesa; dopuita jasnu provjeru da li
hipoteze toino predvidaju ishode; moze
dovesti do Sirokog mspona praldidnih
primjena (npr. robota za izvodnje
zaLdaiaka ili za ad u rizidnim okolinama)
oprem (npr, raduflalnog hardwarea)
saftwarea (programa koje su napisati
lstratlvaiD; ralike imEdu ljudsk i strcjne
inteligenclje - iak i u slmulaciiama kojo
ukljuiuju sofisticirsne tehnik modelimnja,
simulaeijo mogu nesavr$sno oponaSati
na6in na kojl ludski mozak misli
Simulacie: Detalinim proracmima Davld
Msr (1982.) je pokusao simuliratl liudsku
vidnu percepciju i predloZio.je teori.iu vi-
dn porcepoije utmeljenu na svoiim E-
dunalnim modolima.
Al: Napisanl su razlioiti programl umjetno
inteligenc'rje kojl mogu demonstrirati
struonost u odrdenom podru6iu (npr.
igrali 3h), no oni to vJrciatno 6ino preko
druga6iiih pro@sa od onih koj6 koriste
ljudi - stru6njaci u tim podrud.iima
Ko gnitivna p s iho I o gij a
eksperimentatoi mote donositi zakljudke o vjerojatnosti uzrodno-pos-
..".ujl1i*u'
ljedidne veze izmedu nezavisne i zavisne varijable. Budu6i da eksperimentator
moze ustanoviti vjerojatnu kauzalnu vezu iznedu nezavisnih i zavisnfi varijabli,
eksperimenti u kontroliranim laboratorijskim uvjetirpa predstavljaju izvrsno sred-
stvo za testiranje hipoteza.
Na primjer, pretpostavimo da ielimo provjeriti da li glasna, ometajuCa buka
u!'ede na sposobnost izvrsavanja odredenog kogrritivnog zadatka (npr. ditanja ulom-
ka iz udZbenika i odgovaranja na pitanja koja provjeravaju razumijevanje tog
teksta). u idealnim uvjetima prvo bismo izabrali sludajni uzorak sudi;ika ; uku:
pne populacije koja nas zanima. Tada bismo sudionike po sludaju rasporedili
u
eksperimentalnu i kontrolnu skupinu, te bismo sudionike iz eksperimenialne sku-
pine izloiili nekoj giasnoi, ometajudoj buci, a ispitanike iz kontrolne skupine
ne.
Zatim bismo objema grupama sudionika zadali kognitivni zadatak,.mjereci na
odredeni nadin njihov uradak (npr. odredivanjem brzine i todnosti odgovaranja na
pitanja razumijevanja). Naposljetku bismo stiistidki analizirali svojJrezultaie
da
bismo vidjelije li razlika izmedu dviju skupina statistidki znadajna. Ako bi uradak
sudionika u eksperimentalnoj situaciji bio statistidki znadajno losiji od uratka ispi-
tanika iz kontrolne situacije, mogli bismo zakljuditi da je glasna ometaju6a buka
zaista utjecala na uspjednost obavljanja tog odrcdenog kognitirmog zadatka.
u kognitivno-psiholoikim istraZivanjima zavisne varijabre mogu biti vrro razno-
like, rro one obidno ukljuduju razlidite mjere todnosti (npr. broj pogreSaka), vre_
mena reakcije, ili i jednog i drugog. Medu tisucama moguiih nezavisnih variiabli
su svrjstva siruacije, zadatka ili sudionika; npr. svojsfva situacije mogu ukljudi-
vati pxisutnost nasuprot odsutnosti odreclenih podraZaja, kao npr. sugestije tijekom
zadatka {elavanja problema. svojstva zadatka mogu ukljudivati diianje nasuprot
slu$anju nizova rijedi, te zatim odgovaranje na pitanja o razumijevanju. svojiwa
sudionika mogu ukljudivati dobne razlike, razlike u obrazovanju ili razlike koje se
temelje na testovnim rezultatima.
Dok se svojsfvima situacije ili
zadatka moZe manipulirati putem sludajnog
rasporeda sudionika u kontrolnu ili eksperimentalnu skupinu, svojstvima sudiJ
nika nije lako eksperimentalno manipulirati. Na primjeq ako eksperimentator ieli
proudavati udecaj starenja na brzinu i todnost rjeiavanja problema, istraZivad ne
po slud4ju rasporediti sudionike u razlidite dobne skupine jer se ljudskorn
T91"
dobi ne moZe manipulirati (iako se sudionike razliditih dobnih skupina rnoie oo
sludaju rasporediti u razlidite eksperimentalne uvjete). U takvim situacijama
istraiivadi obidno koriste druge rrrste istraZivanja, poput istrazivanja koja ukiju-
O$r ko1el1ljry (statistidku vezu izmedu <ivaju ili viie obiljeZja, poput ,vojrtuuo
sudionika ili situacije), izraZenu brojem na ljestvici diji je raspqn od _1.00 (nega_
tivna lcorelacija) preko 0 (nema korelacije) do 1.00
fuozitivna korelacija;. ita
primjer, mogli bismo odekivati negativnu korelaciju izmedu umora i alerrnosti,
nepostojanje korelacije izrnedu inteligencije i duljine usne skoljke, te pozitivnu
korelaciju izmeilu velidine rjednika i razumijevanja ditanja.
Nalazi statistidkih povezanosti su visokoinformatir.ni, i njihow vrijednost ne
treba podcjenjivati. Nadalje, budu6i da koreracijska istrazivanja ne iahtijevaju
sludajni raspored ispitanika u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu, ou. r" .n.-
tode mogu primjenjivati vrlo fleksibilno. Medutim, korelacijska istrazivanja
obidno
nam ne dopuitaju donoienje jednoznadnih zakljudaka o uzrodno-posljedidnim
 I o Uvod u kognitivnu psihologiju
odnosima, tako da mnogi kognitivni psiholozi iziazito preferiraju eksperimental-
ne podatke u usporedbi s korelacijskima
P si h o b i ol oika i straiiv a nj a
Psihobioloihm istraiivanjima istraZivadi ispituju vezu izmedu kognitivnog urat-
ka imoZdanih procesa i struktura. Drugo poglavlje opisuje razlidite specifidne
tehnike koje se rabe u psihobiolodkim istraZivanjima. Te se tehnike obidno dijele
u tri kategorije; (a) tehnike za obdukcijska istraZivanja mozg'a pojedinca (posl
mortem istrzLivanja, koja se provode nakon smrti pojedinca), pri demu se kogni-
dvna filnkcije odredene za'Livota tog pojedinca povezuju sa svojstvima mozga
kojaje mogu6e opaZati; (b) tehnike za proudavanje slika koje pokazuju strukturu
ili aktivnost,mozgapojedincaza kojeg se:ma daima odredeni kognitirmi deficit;
ili (c) tehnike za prikuptjanje podataka o moZdanim procesimb tijekom normal-
nog izvodenja kognitivne aktivnosti.
Obdukcijska istraZivanja pruZila su neke od prvih uvida u nadin na koji odre-
dene lezije iii ozljede u mozgu mogu biti povezane s odredenim kognitivnim de-
ficitima, a takva istraZivanja nam i dalje pruZaju korisne spozriaje o tome kako
rnozak udede na kognitivne funkcije. Noviji tehnolo5ki razvoj takoderje pobolj-
fao mogu6nosti'in vivo (dok je pojedirrac Ziv) proudavada pojedinaca s pozratim
[ognitivnim dbficitiina. Proudavanje pojedinaca s abnormalnim kognitivnim
frrnkcijama koje su povezane s patoloikim promjenama mozga dgsto pobolj5ava
nale razumijevanje normalnih kbgnitivnih funkcij a.
Nadalje, psihobiolotska istraZivanja proudavaju neke aspekte normalnog kog-
nitivnog funkcioniranja proudavanjem moZdane aktivnosti na Zivotinjama.
IslraZivadi desto koriste Zivotinje kao ispitanike za eksperimente koji ukljuduju
neurokirurSke postupke koje se ne moZe provoditi na ljudimajer bi takvi postupci
bili teiki, neetidki ili nepraktidni. Na primjer, istraZivanja mapiranja neuralne ak-
tivnosti u moZdanoj kori provodena su na madkama i majmunima (npr. psihobio-
lolko istraZivanje nadina na koji mozak reagira vidi 4. pogiav-
na vidne podraZaje;
lje).
Neki kognitivni psiholozi dovode u pitanje moguinost generalbacijenalazao
kognitirr:om i moZdanom firnkcioniranju Zivotinja i abnormalnih ljudi na kogni-
tivno i m-oZdano firnkcioniranje zdravih pojedinaca. Odgovori psihobiologa na
ove primjedbe su razliditi, pri demu vedinom izlaze iz ofuira ovog poglavlja (vidi
2.poglavlje). Da navedemo samo jedan primjer, za neke wste kognitivne aktivnosti
dostupna tehnologija omoguCuje istraZivadima proudavanje dinamidke moZdane
aktivnosti normalnih sudionika tijekom kognitivne obrade (vidi opis tehnika sli-
kovnog prikazivanja mozga u 2. poglavlju).
Samoiskazi, studije slubaja iopaianje u prirodnim
uvjetima
Individualni eksperimenti i psihobioloika istraiivanja obidno se usmjeravaju na
preciznu specifikaciju todno odredenih aspekata kognicije kod razliditih pojedi
naca. Da bi se prikupile detaljima bogate informacije o tome kako odredeni poje-
dinci misle u Sirokom rasponu razliditih konteksta, istralivadi mogu koristiti sc-
moiskaz (iskazpojedinca o vlastitim kognitivnim procesima), slldye sluCaja (du-
i9
20 Ko gni t ivna ps iho Io gij a
l. Ne gledajuii u svoje cipele, pokuiajte glasno
navesti mzlidite korake ukljudene u vezivmje c!
navodeii korak po korak. Uodavate li neku raz-
liku imedu l. i3. zad,atka'l
pela.
4. Naglas irijestite kako ste doveli u svijest korake
2. Naglas se prisjetite ito ste radili na svoj zadnji ukljudene u vezivmje svoje cipele ili sjedanja na
rodendu.
svoj zadnji rodendm. MoZete li tolno izviiestiti
3- Sad uislintr veZite svoje cipele (ili nelto dngo, kako ste doru-kli infomacije u svijesr? Moiete Ii
poput uzice zavezate oko noge stola), glasno izijestiti koji jc dio vaieg mozga bio najaktiwiji
tijekom svakog od ovih zddtaka?
binske shrdije pojedinca) i opazanja u prirodnim uujetima (detaljno proudavanje
izwiavonja kognitivnog zadatka u svakodnevnim sinracijama i nelaboratorijskom
kontekstr:). Dok su eksperirnentalna isfazivanja najkorisnija za, testiranje hipote-
za' isfiaiivanja koja se temelje na samoiskazima, studijama sludaja i opaza.,lu u
prirodnim uvjetima su desto posebno korisna za formuliranje hipoteza.^
. _ Powdanost podataka koji se temelje na razliditim wstama samoiskaza ovisi o
iskrenosti
9r19ifltl koji izvje3tavaju. dak i kad su sudionici potpuno iskeni u
svojim izvjestaiima, oni izvjeitaji koji ukrjuduju podatke koli se oalu po sjedanju
(nl1 ayynjci, rg.lrospektivni prikazi, upitnici i pregledi).marro su manje pouzdani
od.izvjsitaja koji_se daju tijekom same kognitivne obrade koju istraZolemo
ie,
sudionici ponekad zaborave ito su radili. u izudavanju slozenih kognitivnih pio-
cesa, poput rjesavanja problema ili donodenja.odluka, istrazivadi desto koristc
verbalni protokol, u kojem sudionici nagras opisuju sve svoje misri i ideje tijekom
izw5avanja zadanog kognitivnog zadatka. qNu p.i*i"., .,Mie bih uoiio ko6u ,
bazenom, no to si tre mogu prirrititi, pa 6\ zato izabrati...').
. -Altemativa verbalnom protokolu je da sudionici izvjeitavaju o specifidnim
informacijama koje se odnose na odredeni aspekt njihove kognitivne obrade. Na
primjer, u isfraZivanju rjelavanja problema uvidom (vidi 11. poglavlje) od sudi-
onika je traZeno da svakih l5 sekundi daju numeridku procjenu koja pokazuje
koliko smatraju da su blizu nalazenja rjesenja problema. Na nesreiu, 8ak i ove
metode samoiskaza imaju ogranidenja jer se kognitivni procesi mogu izmijeniti
samim dinom davanja izvjedtaja (npr. procesi koji ukJjuduju katkorodne oilike
pamienja; vidi 5. poglavlje), a takoder se kognitivni
lrocesi mogu javiti izvan
svjesnosti-(npr. procesi koji ne zahtijevaju svjesnu paZnju ili koji se dogadaju
tako brzo da ih ne uspijemo zamijeriti; vidi 3. poglavlje). Da biste dobili predoaziu
o nekima od tesko6a kod samoiskaza,izvriite zadatke iz okvira "Istrazujemo
kog-
nitivnu psihologiju" i razmislite o svojim iskuswima sa samoiskazom.
Racunal4e simulacije i umjetna inteligencija
MoZe se reii da su digitalna ra6unala odigrala temeljnu ulogu u proudavanju kog_
niti'''e.psihologije. Njihov je utjecaj i neizravan - looz modere ljudske kognicijl
utemeljene na modelima radunalne obrade inform aclja - i izravan - kroz rad'nal-
ne simulacije i umjetnu inteligenciju.
U radunalnim simulacijama istraZivadi programiraju radunala da oponaiaju
odredenu ljudsku funkciju ili proces, poput wienja odredenog kogniti'nog zadat-
ka (npr. manipulacije predmeta u trodimenzionalnom prostoru) ili izvodenja odre,
<lenih kognitivnih procesa (npr. prepoznavanje obrazaca). Neki su istrazivadi dak
 1
" Uvod u kogrutivnu
psihologiju 2l
pokuIali izraditi radunalne modele diiave kognitivne arhitekt-ue tjudskog uma, i
njihovi su modeii potaknuli uzavrele rasprave o tome kako bi ljudski um mogao
funkcionirati kao cjelina (vidi 8. poglavlje). Porrekad rairlika izmedu simulacije i
umjetne inteligencije uije sasvim jasna, kao u sludaju odnedenih programa koji su
osmilljeni da istovremeno simuliraju ljudski u:adak i rnaksimaliziraju ftinkcio-
niranje.
Faveziva ni e svega n avede n ag
Kognitivni psiholozi desto pro3iruju i produbljuju svoje razumijevanle kognicije
putem istraiivanja u kognitivnoj znanosti, interclisciplinarnom podrudju koje rabi
ideje i metode kognitivne psrhologrje, psihobiologije, urnjetne inteligencije, filo-
zofrje, lingvistike i antropologije. Kognitivni Zoanstvenici koriste te ideje i me-
tode da bi se usmjerili na proudavanje nadina na koji ljudi sdedu i koriste znanje'
Kognitivni psiholozi takoder imaju korisii od suradnje s psiholoziraa drugih usmje-
renja, poput socijalnih psihologa (npr. u interdisciplinamom podrudiu socijalne
kognicije, psihologa koji proudavaju motivaciju i emocije, te ergonomskih psi-
hologa (npr. psihologa koji proudavaju interakcije dovjek-stroj). Suradnja s er-
gonomskim psiholozima ilustrira medusobno djeiovanje temeljnih kognitivno-
psiholoSki.h istraZivanja i primijenjenih psiholo$kih istrr#ivanja.
KLJUENA PITAN..IA I PODRU6;N U
KoGN lTlvhloJ psl l{oteclJl
Kroz ditavo ovo poglavlje spominjali smo neke od kljuenih tema koje se javljaju
upodruljukognitivnepsihologije.Mnogaodtihpitanjaimajudugupovilest,koja
zapodinje ranim filozofskim razmakanjima. Druga'se javljaju uglavnom kao re-
o"ril*g .uda u'pbdrudju. Buduci da se nelce od tib tema ponovljeno javljaju
^ltut
u raztriditim poglavljima ovog udzbenika, slije,di njihov saZetak. Neka od ovih
pitanja zadiru u samu srZ prirode ijudske psihe
Temeljna pitania u izudavaniu $<ogrlitivne psihologije
Ako nadinimo pregled glavnih ideja u ovom poglaviju, otkrit iemo neka od te-
meljnih pitanja koja su u osnovi ditave kognitivne psihologije. Koja su to pitanja?
Ovdje ih navodimo sedarn:
1. urodeno nasuprot nauienom: Jedno od glavnib pitanja u kognitivnoj psi-
hologiji jest pltaaje odretlivanja 6to ima vedi utjecaj na ljudsku kogniciju -
vjerujemo da su urodena svojstva ljudslce kognicije
" priroda ili odgoj. Ako naba istraiivanja usmjeriti na iaudavarrje urodenilt
vaZnlja, mogli bismo
svcljstava kognicije. Ako vjerujemo da okolina ima vainu uiogu u kog-
niciji, mogli bismo provesti istralivanje koje izudava kako razlidita svoj-
stva okoline utjedu na kogniciju' Danas vedina znanstvenika vjeiuje da su
urodeno i nauleno u interakciji u gotovo svemu 3to dinimo.
22 Ko gnitivna psiho
I o gij a
2. Racionalizam nasuprot empirizmu: Kako bismo trebali otkriti istinu o sebi
i o svijetu oko nas? Trebamo ri to udiniri pokuiavaju6i logidki zakljudivati,
na osnovi onoga Bto veC znamo, ili opaianjem i poouj-rruouni"* ,uolil
opaianja onoga 5ro moZemo percipirati osjetilima?
3' strukture nasuprot procesima: Trebamo ri proudavati strukfure (sadriaje,
obiljeZja i proizvode) ljudskog uma ili se hebamo usmjeriti na procese l.1ud-
skog miSljenja?
4. opdenitostnasuprotspeci,{iinostizapodrutije:jesuliprocesikojeopazamo
ogranideni na pojedina podrudja ili su op6eniti u razliditim podruelimaf
Mogu li sc opaianja u jednom podnidju primijeniti i na aruga podrud.ia, ili
ona wijede samo za spccifidno podrudie koje smo opaLall,!
5- llaljanost kawalnih zakrjuiaka nasup,ot ekotolraj varjanosti: Trebamo ii
' proudavati kog'iciju koriltenjem'risokokontroriranih eksperimenata
koii
pove6avaju vjerojatnost donoienja valjanih zakljudaka o uirodnosti, iti
tre-
bamo koristiti viSe nafirralistidke tehnike, koje poveiavaju vjerojatnost pri-
\upljanja ekolo5ki valjanih nalaza, no moida na radun eksperimentalne kon-
trole?
6. Primijenjena nasupr:t. temelj nim is traiivanj ima: Trebamo li provoditi
istrazivanja temeljnih kognilivnih procesa ili proudavati nadine na koie
moZemo pomoii ljudima da u6inkovito koriste kogniciju u prakridnim situ-
acijbma?
7. Bioloike nasuprot biheviorarnim metodama: Trebamo li izravno proude-
vati mozak i njegovo funkcioniranje, moida 6ak skeniraju6i ga aot
6ua;
izvode kognitirme zadatke? Ili trebamo proudavati ponaianje rjudi u toini-
tivnim zadircima, rabeci mjere poput postotka todnih odgovora i urem-.na
reakcije?
Iako su mnosa od ovih pitanja postavijena u ,.ili-ili,' obliku, zapamtite da se
-
desto sinteza glediStaili metoda pokaZe korisnijom od jednog ili drugog ekstrem-
nog stajaiiSta. Na primjer, na5a priroda mo2e-pruiitinastlkeni okv],
nale
specifid'e osobine i obrasce milljenja i djelovanja, no odgoj moZe oblikovati
"u
specifidne nadine na koje popunjavamo taj okvir. MoZemo koristiti emoiriiske
metode za prikupljanje podataka i testiranje hipoteza, no takoder mozemo
ioristi-
ti racionalistidke metode za interpretaciju podataka, konstruiranje teorija
i fonnu-
laciju hipoteza utemeljenih na teorijama. Nase razumijbvanje kognicije produb-
ljuje se kad se bavimo i temerjnim istrazivanjem osnormih kognitivnih procesa i
primij_enjenimistrazivanjem udinkovitih uporaba kognicije u sinracijama
u srvar-
nom zivotu. sinteze stalno evoluiraju: ono ito danas smaramo srntezom, sutra
moie izgledati kao eksremno gledi5te, ili obrnuto.
KI...IUCNE TEME U KOGNITIVNOJ
p$tHoLoctJl
dini se da se u kognitivnoj psihologiji stalno pojavrjuju odredene kljudne reme,
bez obzira na specifidan fenomen koji proudavamo. bva3e navodimo pet tema
 1 o Uvod u kognitivnu psihologiju
koje moiemo smatrati glavnima. Prva tema se tide osnove za razumijevanje kog-
nicije. Druge dvije teme odnose se na bit kognitivne psilologije. Cetvrta se tema
bavi metodama u kognitivnoj psihologiji. Peta temaje u vezi s uporabom kogni-
tivnog znanja.
1. Podaci u kogaitivnoj psihologiji mogu se u potpunosti razumjeti samo u
kontekstu eksplanatome teorije, no teorije su prazne bez empirijskih poda-
taka.
Znanost nije samo zbirka empirijski prikupljenih podataka, ved prije moZemo
redi da ona sadrZava takve podatke koji su obja5njeni i organizirani znan-
swenim toorijarna. Teorije daju znadenj e podacima. Na primjer, pretpostavi-
mo da znamo kako je sposobnost ljudi da prepoanaju informacije koje su
vidjeli bolja od njihove sposobnosti da sp dosjete tih informacija (tj. bolje
6e prepoznatijesu li duli odredenu rijed kojaje bila na listi nego se dosjetiti
te rijedi ako im se ona ne kaie). To je zanimljiva empirijska generalizacija,
no zranost od nas traii ne samo da bu{emo u stanju formulirati generaliza-
cije, veC takoder da razumijemo za3to pam6enje funkcionha na takav nadin.
Vaian cilj znanostije obja5njavanje, a empirijska generalizacij4 ako u svojoj
osnovi nema teoriju, ne pruia objainjenje. Nadalje, teorija nam pomaZe
razumjeti ogranidenja empirijskih generalizacija te kada i zaito se oncjav-
ljaju, !.ta primjer, teorija Tulvinga i T.h."tgli (1973.) predloZila je da,
zapravo, prepb4avanje ne bi hebalo uvijek biti bolje od dosje6anja. VaZan
cilj aranostije i predvidanje. Tulvingbva i Thomsonova teorija dovelaje
do predvidanja okolndsti u kojima ie dosjg6anje biti bolje od prepoznava-
nja, a kasnije prikupljeni podaci pokazali su da su bili u praw: u nekim
okolnostima dosjeianje je zaista bolje od prepoznavanja. Teorija je stoga
predloiila u kojim Ce se uvjetima, od mnogih uvjeta koje bismo mogli ispi-
tivati, javiti ogranidenja generalizacije. Teorija nam dakle pomaZe i u ob-
jainjavanju i u predvitlanju.
Istolremeno, teorija bez podataka je prazna. Gotovo svatko moZe sjediti u
naslonjadu i predloZiti teoriju - i to dak takrru koja zwdi prihvatljivo.
Znanos! medutim, zahtijeva empirijsku provjeru talcvih teorija, Bez provjere
teorije ostaju tek spekulativne. Stoga teorije i podaci ovisejedni o drugima.
Teorije potidu prikupljanje podataka, koji pomaiu ispraviti teorije, 5to vodi
do daljnjeg prikupljanja podataka, i tako dalje. Kroz ove iteracije i inter-
akcije izmedu teorija i podataka poboljiava se znansweno razumijevanje.
2. Kognicija je opienito adaptir.na, ali ne u. svim specifidnim sludajevima.
Kad uzmemo u obzir sve nadine na koje moZemo pogrije5iti, zapanjujuCe je
koliko dobro rade naSi kogritivni sustavi. Evolucijaje dobro postupala s
nama oblikujutirazvoj kognitivnog aparata kojije u stanju todno dekodira-
ti i okolinske i unutarnje podraZaje i na najbolji moguCi nadin iskoristiti
informacije koje su nam dosrupne. Mi moZemo percipirati, uditi, sje6ati se,
rezonirati i rje5avati probleme s velikom todnoiiu- I mi to dinimo usprkos
tome Sto smo stalno zasuti obiljem podraZaja, od kojih nas bilo koji moZe
lako omesti i sprijediti u pravilnoj obradi informacija. Medutim, isti proce-
si koji nas i vedini situacija vode do percipiranja, pam6enja i todnog re-
zoniranja, mogu nas takoder navesti na lcivi put. Na.!a pamienja i procesi
rezoniranja, na primjer- podlofoi su odredenim dobro poznatim, sustavnim
23
Ko grzitivn a ps iholo gij a
pogreSkama. Na primjer, skloni smo precijeniti informacije koji su nam
lako dostupne, dak i kad te informacije nisu najvaZnije za protlem koji
moramo rijeiiti. Opienito, svi sustavi - prirodni i umjetni _ temelje se na
ustupcima. Ista svojsfva koja ib 6ine visokoudinkovitima u dirokom rasDonu
situacija mogu ih udiniti neudinkovitima u nekim posebnim okolnosiima.
.
Sustav koji bi bio izuzetno udinkovit u svakoj posebnoj okolnosti bio bi
neudinkovit u $irokom rasponu okolnosti jednostavno zato Sto bi postao
pretjerano glomazan i sloZen. Ljudi stoga predstavljaju visokoudinkovitu,
no nesalrdenu prilagodbu na okoline s kojima se suodavaju.
3. Kbgnitivni procdsi su u medusobnoj interakciji, te u interakciji s nekogni-
tirmim procesima.
Iako kognitivni psiholozi nastoje proudavati i desto izolirati funkcioniranie
specifidnih kognitivnih procesa, oni zraju da ti procesi jeluju zajedno. Na
primjer, procesi pamdbnja ovise o perceptiwim procesima: ono dega se
sje6ate djelomidno ovisi o onome lto percipirate. Slidno tome, procesi mi-
iljenja djelomidno ovis! o procesima pamCenja: ne moZete razrnilljati o
onome dega se ne sje6ate. No hekbgnitivni procesi su takoder u interakciji
s kognitivnima. Na primjer, bolje utite kad ste rnotivirani za udenie. Me-
dutim, vale Ce udenje vjerojamo biti loSije ako ste zbog nedeg uzrujani i ne
moZete se koucenhirati na zadatak udenja. Kognitivni psiholozi stoga na-
stoje istraiivati kognitivne procese ne samo izolirano, vei i u interakciii
jednih s drugima, te s nekog4itivnim procesima.
Jedno od irajuzbudljivijih podrudja kognitiwe psihologije danas jest sude-
Ijavanje kognitivnih i ponalajnih razlina analize. Zadnjih godina je, na
primjer, postalo mogude lokalizirati aktivnost u mozgu koja je pou"r*u ,
razliditim wstama kognitivuih procesa. Metlutim, moramo biti oprezni u
pretpostavkama da je bioloSka aktivnost uzrok kognitivne akiiwosri.
IstraZivanja pokazuju da uienje uzrokuje promjene"u mozgu - drugim rijedi
D&, kognitivni procesi mogu ut'ecati na biolo5ke struknuejednako kao ito
biolo3ke strukhue mogu utjecati na kopitivne procese. Interakcije izrnedu
kognicije i drugih procesa odvijaju se na mlogim iazinama. Dobri kopi-
tivni psihol6zi ude o drugim podrudjima psihologijejer znaju da kognitivni
sustav ne djeluje izolira:ro - on radi u interakciji s drugim zustavima.
4. Kogniciju treba proudavati razliditim zranswenim metodarna.
Ne postoji samo jedan ispravan nadin proudavanja kognicije. Naivni
istraZivadi ponekad tra\e "najbolju" metodu kojom 6e proudavati kognici-
ju. Njihova 6e potraga neizostavno biti uzaludna: sve kognitivne procese
treba proudavati putem razliditih konvergentnih operacija - tojest, razlidith
metoda istraZivanja koje teZe zajednidkom razumijevanju. Sto je vi3e ra-
zliditih wsta tebnika koje dovode do istog zakljudka, to moZemo imati vi5e
povjerenja u ispravnost tog zakljudka. Na primjer, ako istraZivanja koja
koriste vrijeme reakcije, broj pogreiaka i obrasce individualnih razlika, sva
vode do istog zakljudka, moZemo imati znatno vi5e povjerenja u doneseni
zakljudak nego ako je do njega dovela samo jedna metoda.
Kognitivni psiholozi moraju nauditi niz razlidirih wsta tehnika da bi dobro
obavljali svoj posao. No sve te metode moraju biti znanstvene. Znanstvene
metode se od drugih metoda razlikuju po tome 5to pruZaju osnovu za samo-
 i ' Uvod u kognrtiwu psihologiju 25
ispravijaju6u prirodu ananosti: svoje greilke ispravljamo zato 5to narn unan'
stvene metode omogu6uju da opowgnemo svoja odekivanja onda lcad su ta
' o6ekivanja pogreSna. Neznanstvene metodehemaju to svojsfvo. Na primjer'
rnetode ispitivanja koje se pri utvrdiva4iu istine jednostavno oslanjaju na
povjerenje iii autoritete mogu imati odredenu vrijedaost u na$im livotina,
no one nisu znanstvene i stoga nisu u sranju ispraviti same sebe. Uistinu,
rijedi jednog autoriteta moZemo sutra zarmiieniti rijedima drugog autorite-
ta, a da se pritom ne naudi niita novo o fenomeau na koji se te rijedi odnose-
Kao Sto je sviiet odavno naudio, to 5to su neki uglednici twdiii da jeZemlja
u srediStu svemira nije tu twdnju udinil: istinitom.
5. Sva temeijna istraiiva4iau kognitivnoj psihologiji mogu dovesti do razliditih
primjen4 a sva primijenjena istraZivanja mogu. dovesti do temeljnih spozna-
ja.
Poiitidari, a ponekad 6ak i znanstvenici, vole jasno razlikovati temeljna i
primije4jena istraEivanja; no iinjenicajr: da razlika desto uopie uijejasna.
Isfraiivanja .za koja se dini da 6e biti temeljna desto dovode do izrawih
primjena,rdok isbaiivanja za koja se dini da 6e biti primijenjena ponekad
brzo dovedu do'temel,inih spoznaja; bez obzira na to jesu li one odmah
primjenjive. I'Ia priq{er, temeljna spoznaja iz is,tnativanja udenja i pamCe'
njajest da je udenje boije kadjg,lasp.gretleno u Yremenu nego kadje zgu-
snuto u kra-tkom vremenskom razdo.blju. Taj templjni nalaz ima izravnu
primjbnu na sratbgije udenja. Istowemen.o, istralivanje o svjedr:denju olevi-
daqa, koje naizgled djeluje kao vrlg,prrr4ienjeno, poboljbalo je na6e te-
meijno raeumijevanje sustava pamdenj4 i razmjera u kojima ljudi konstrui-
raju vlastita pam6enja, a nc samo reproilucirdju.ouo 5to se dogada u okoli-
ni. Kad uiite o kognitivnoj psihologiji morate stoga biti oworen-i raemi-
Sijanjima kako temeljni nalazi mogu postati primijenjeni te kako primije-
njeni nalazi mogu imati temeljnih implikacija.
Prijq nego $to zakljudimo ovo poglavljer, razmislite o nekima od podnrd.ia
kognitivne psihologije, opisanih u sdededim pog,lavljima, na lcoja se mogu
primijeniti ova kljudna pitanja.
h{ajave poglavlia
Kogdtivni su psiholozi ukljrrdeni u proudavanje $irokog raspona psihololkih
fenomena, ukijuiujudi ne salno percepciju, urlenje, pam6enje i miKijenje, ved i
naizgled manje kognitivno orijentiraue fenornene poput emocija i rnotivacije.
Zapravo se gotovo svaka tema od interesa za psihologiju moZe proudavati s kog-
nitiwog stajali$ta. No ipak postoje neka glavna podrudja ilteresa kognitivnih psi-
hoioga. U ovom udi.benilar pokudat 6enno opisati neke od preliminamih odgovora
na pitaqja koja postavljaju istraiivadi u gla.rni.m podnrdjina interesa kognitivne
psihologije.
2. poglavl.je Kognitivna neuroznaftost * I{oje su stnrkture i procesi u ljud-
skorn mozgu u osnovi struktura i procesa ljudske kopicije?
3. poglav\ie Painja f svryasf - Koji su temelljnipsihidki procesi koji upravljaju
naiinom na koji informacije ulaze u na5rr psihu, aaiu svijest i na$e procese
obrado informacija na najvi$oj razini?
25 Ko gnitivna ps ihol o gij a
4. poglavlje Percepcija -Kako ljudski um percipira ono Sto osjetila primaju?
Kako postite razlikovanje oblika i obrizaca?
5. poglavlje Pamtenj e : mod eli i is trativaike metode
- Kako su razlidite vrste
iirformacija (npr. na5a iskustva povezana s nekim traumatskim dogadajem,
imena predsjednika drZave ili nadin voZnje bicikla) reprezentirane u pam-
, 6e4iu?
6. poglavljeProcesi pamienja- Kako pohranjujemo informacije u pamCenju,
zadrLavano ih tamo i prizivamo iz pamdenja kad su nam potrebne?
7, poglavlje /?eprezentacija znanja: predodibe i propozieije -Kako mentalno
reprzentiramo informaiije u svojem umu? Cinimo li to rijedima, slikama i1i
nekim drugim oblikom reprezentacije znadenja? Ili moZda posjedujemo
. viSestruke nadine reprezentacije? ,
8. poglade Reprezentdcija i organizacija znanja - Kako mentalno organizira-
mo ono Sto znemo? Kako'manipulir'amo i baratamo rnanjem - dinimo li to
serijski, paralelnom obradom.ili nekom kombinacijom procesa?
9. poglavlje Jezik: piroda i usvajany'e - Kako izvodimo i proizvodimo znade-
4ie putem jezika? Kako usvajamo jezik - i materi4ji i druge jezik!?
10. poglavlje Jezik u kontekstu - Kakoje na5a uporabajezika u interakciji s
na5im nadinom miSljeqja? U kakvoj je interakciji na3 druStveni svijet s
na3om uporabom ;jeiika?
1i. poglavlje i!eJavanje problema i krcativnost -Kako {eSavamo probleme?
Koji nam procesi pomaZu ili oteiavaju pronalalenje rjelenja problema?
Za3to su neki od nas lrrearivniji od drugih? Kako postajemo i ostajemo
kreativni?
\2. paglavTje Odluiivanje i rezoniranje - Kako donosimo va*ne odluke? Kako
donosimo razumne zakljudke na osnovi dostupnih informacija? Za5to i kako
toliko desto donosimo neprikladne odluke i dolazimo do netodnih zakljuda-
lca?
poglavlje(ognitivni razvoj -Kako se na$e midljenje mijenja tijekom Zivo-
13.
Koji dinitelji pridonooe tim promjenama?
la?
14. poglavlje Ljdska i ililjetna inteligencija - Zalto neke ljude smatramo
inteligentnijima od drugih? Za5to se dini da su neki ljirdi sposobniji posiidi
Ito god Zele u podrudjima kojima su se odludili baviti?
Poku$ao sam u ovoj knjizi naglasiti ideje i teme koje su zajednidke razliditim
aspektima kognitivne psihologije, a ne tek iznijeti dinjenice. Slijedio sam taj put
da bih vam pomogao uoditi znadajne smislene obrasce unutar podrudja kognitivne
psihologije. Takocler sam vam poku5ao prikazati kako kognitivni psiholozi misle
i kako strukruriraju svoje podrudje u svakodnevnom radu. Nadam se da 6e vam taj
prisfup pomoii da razmi5ljate o problemima kognitivne psihologije na dubljoj
razini nego 5to bi to inade bilo moguCe.
Pokuiao sam prikazati kognitivnu psihologiju kao dinamidnu disciplinu, a ne
kao podrudje koje sadrZi statidni niz podataka za koje se molemo samo prewarati da
se nikad ne0e promijeniti ili sagledati iz drugadije perspektive. Kognitivni psiholozi
stalno razmiSljaju o nadinima poboljlanja wojeg rada i napretku u svom podrudju.
Moida 6e dio tog rada dovesti do ideja za olak5avanje iivota studentirna koji se
trude razmi5ljati i shvatiti ditavo podiudje znanja rmutar jednog semestra. MoZda
dak ipoznajete nekoga rko bi mogao imati koristi od takvih informacija.
 I o Uvod u kognitivnu psihologiju
Ko gnitivna p s iho I ogij a

1, Sto je kognitivna psihologija? Kognitiv-
na psihologija je proudavanje nadina na
koji ljudi percipiraju, ude, pamte i misle o
informacijama.
2, Kako se psihologija razvila kao ananost?
Podevii od Platona i Aristotela ljudi su
razmi5ljali o tome kako spoznati istinu.
Platon je smahao da racionalizam nudi
izravan put do istine, dok je Aristotel pri-
hvatio empirizam kao put do znanja. Sto-
ljedima kasnije Descartes je proiirio Pla-
tonov racionalizam, dokje Locke razradio
Aristotelov empirizam. Kant je ponudio
sintezu ovih naizgled suprotstavfienih sta-
jali$ta. Desetljedima nakon Kantove sin-
teze, Hegel je primijetio kako se dini da
povijest ideja napreduje l<roz diialektiiki
proces.
3. Kako se kognitivna psihologlja razvila
iz psihologije? Do dvadesetog stolje6a psi-
: hologija se javila kao zasebno podrudje
proudavanja. Wundt se usmjerio na psi-
hidke strukture (strulduraltzam), dok st se
James i Dewey usmjerili na psihidke pro-
cese .(funkcionalizatn). Iz ove dijalektike
proiza5ao je as o cij acionizarn,koji su zago-
'
kao posebne discipline, s istahrutim ime-
nima poput Neissera na delu.
4. Kako su druge discipline pridonijele
razvoju teorija i istraiivanja u kogni-
tiwoj psihologiji? Kognitivna psihologi-
ja ima korijene u filozofrji i fiziologrji, koje
su se spojiie da bi oblikovale sredi5nju
psihololku struju. Kognitivna psihoiogija
je, kao posebno podrudje psihologije, ta-
kotler imala koristi od multidiscipli:ramih
istraZivanja u lingvistici (npr. U kakvoj su
interakciji jezik i miSljenje?), biolo5koj
psihologiji (npr. Koje su biolobke osnove
mi5ljenja?), antropologiji (npr. Koliko je
kuttualni kontekst vaZan za kogniciju?) i
tebnoloikih napredaka pop:ut umjetne in-
teligencije (npr, Kako ra6unala obraduju
informacije?)
5. Koje metode kognitivni psiholozi rabe
da bi proulavali kako ljudi misle? Kog-
nitirrri psiholozi rabe Siroki raspon meto-
da, ukljuduju6i eksperimente, psihobio-
lo5ke tehnike, samoiskaze, studije sluda-
ja, opaZanja u prirodnimu{etima; te radu-
nalne simulacije i umjetnu inteligenciju.
6. Koje su suvremene teme i razliEila po-
udirkovitom uporabom kog4rcije u okol-
nostima sfi,arriog Zivot4. Iako se stajalilta
o ovim temama mogu diniti dijamekalno
suprotnima, desto su se naizgled suprot-
stavljena gledi5ta sintefizirald u oblik koji
pruZa najbolje od svakog od suprotrrih gle-
di6ta.
1. Opiiite glavne povijesne psiholo5ke $kole
koje'su dovele do razvoja kognitivne psi-
hologije.
2.
OpiSite neke od nadina na koje su filozofi-
j4 lingvistika i r"njeura inteligencija pri-
donijele razvoju kognitivne psihologije.
3. Usporedite i suprots-tavite Platonov i Ari-
stotelov utjecaj na psihologiju.
.
4. Analizirajte kako razlidite istraZivadke
metode u kognitivnoj psihologiji odra-
Zavaju empirijski i racionalistidki pristup
Kognitivni psiholozi proudavaju biololke
osnove kogniciie kao i paZnjri, svjesnost,
percepciju, pamCenje, predodZbe, jezik,
rjeSavanje problema, kreativnost, donoSe-
nje odluka, rezoniranje, razvojne promjene
u kogriciji tijekom Zivota, ljudsku in-
teligenciju, rrrnjetnu inteligeuciju i razlidite
druge aspekte ljudskog miSljenja.
duje jednu od metoda opisanih b ovom
poglavlju. Naglasite i prednosti i nedostat-
ke uporabe te odredene metode u vaiem
iskaiivanju
6. Ovo poglavlje opisuje kognitivnu psi-
hologiju onakvom kakva,ie danas. Kako
zami$ljate da bi se to podrudje moglo
promijeniti u sljededib 50 godina?
7. Kako bispozn-aje iz temeljnih istraZivanja
mogle dovesti do praktilnih primjcna u
svakodnevnom okruZenju?

varali Ebbir:gbaus i Thorndike, te utro put drudja istrafrvanja u kognitiwoj psi-

srJecanju znanJa, 8. Kako bi spoznaje iz primijenjenih
5. Osmislite u grubim crtama nacrt kogni- istraiivanja mogle produbiti razumijeva-
biheviorizmu svojim umanjivanjem aada- hologiji? Neke od glawih tema u ovom
tivno-psiholo5kog istraZivanja koje uklju- nje temeljnih svojstava kognicije?
ja mentalnih asocijacija ili veza. Drugi ko- podrudju usmjerene su na nadin stjecanja
rak prema biheviorimu bilo je Pavlovlje- spoznaja. Toje moguie uporabom i racfo-
vo otkri6e nadela klasidsog uvjetovauja. nalizma (kojije osnova za razvoj teorija) i
Watson, te kasnije Skiqner, bili su glavni empi;rizma ftoji je osnova za prikupljanje
zagovomici biheviorizma,koji se u potpu- podataka), naglaiavanjem vaZnosti kog:ri-
nosti usmjerio na opaZanje veza izmetlu tivnih struktura i kognitivnih procesa, nag- asocijacionizam kognitivna psihcilogija
ponaianja organizrria i odredenih okolir- laiavanjem proudavanja obrade koja je bihevioriz'am kognitivna znanost
sh-h uvjeta koji poveiavaju ili smanjuju opienitzzarazlidita podru6ja ili pak speci- ekoloEka valjanost pragmatidar
rjerojahost ponortog javljanja o&edenih fidna za pojedino podrudje, nastojanjem da empirist racionalist
pona3atrja. Mnogi bihevioristi su u potpu- se postigne visoki stupanj eksperimental' furkcionalist strukturalizam
nosti odbacivali ideju da ima koristi od na- ne kontrole (3to poboljiava mogudnost Gestalt psihologija teorija
stojanja psihologa da razumiju 3to se donoienja zakljudaka o uzrodno-poslje- hipoteza !,mjetna inteligencija
dogada u psihi pojediaca tijekom odre- didnim odnosima) i visok snrpa:rj ekoloike kognitivizam
denog ponaSanja. No Tolman i kasniji bi- valjanosti (Sto omogudava bolju generali-
hevioristi prepoznali su ulogu kqguitivnih zaclju nalaza na uvjete izvan laboratori-
procesa u utjecaju na ponaianje. Konver- ja), provodenje temeljnih istraZivanja koja
gencija razvoja u mnogim podrudjima tragaju za osnovnim uvidima o kogniciji i
dovelaje do poj ave kogtitivne psihologije primijenjenil istraZivanja koja tragaju za

Dennett D. (1991.). Cansciousness explained"
Boston: Little, Brown. Iedno od glavnih
suwemenih djela o prirodi svijesti, koju
na jednostavan, iaicima razumljiv nadin
objaSnjava vodedi fiiozofi kognitivni anan-
sfvenik dvadesetog stolje6a.
Sternberg, R.J. (Ed.) (1999.). The nature of
cognition. Cambridge, MA: MIT Fress.
Eseji o razliditim vaZnim pitanjima u su-
vremenoj kognitivnoj znaoo$ti.
?omasello, M. (2001). The cultufa! origiw
of human cognition. Carirbridge, MA: Har-
I o Uvod u kognitivnu psihologiju
vard University Press. Zanimljiv prikaz o
tome kako se razlike imredu ljudske kog-
nicij e i kognicije drugih organizama teme-
lje na kulturi, koja se pak djelomidno te-
meiji na sposobnosti ljudi darazumijukako
drugi pripadnici njihove wste mogu pri-
donijeti njihow intelektuahorr razvoju.
Wilson, A. i Keil, F.C: (Eds.) (1999.). rfre
R..
Mf{ erccyclopedia of cognitive sciences.
Cambridge, MA: MIT Fress. Natuknice o
ditavom rasponu iema koje dine proula-
vanje lcopitivne znanosti.

KOGNITIVNA
NE.UROZNANOST
PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI-
HOLOGIJE
OD NEURONA DO MOZGA: ORGANIZA-
CIJAZVEANOG SUSTAVA
. Struktuia i funkcija Zivdane stanice
. mislimo, govorimo, pfanirumo,
Flazine organizacije u Zivdanom su-
stavu
METOD E ISTRAZIVANJA MOZDAN IH
STRUKTURA I FUNKCIJA
e Obdukoijska istraiivanja
o lstra2ivanja na Zivotinjama .
. Snimanje eleKridne aktivnosti
. Statidn tehnike slikovnog prikazi-
vanja
. Tehnike slikovnog prikazivanja me-
tabolieke aktivnosti
Ko gn it ivna psiho lo gil' a
Koje su osnovne stnrkture i procesi u moZdanim stanicamaf
Kako ishaiivadi proudavaju glavne moidane strukture procese?
i
Sto su istraZivadi otlrili proudavaljem mozga?
Drevna indijska legenda (Rosenzw-eig i leima, 19g9.) govori
o Siti, Zeni koja se
udaje zajednog mu3karcq no privlaiile arugi. ra ava
fruitrirana muikuru"u oa,ou,
Sita, liiena obojice, odajniSki mJ[ boginju Kali da ih
:i glly.:" wati u iivot. Siti
KOGNICIJA U MOZGU: MOZDANA KO- Je zeqa rspunJena r dopu3tenojojje da glave ponovno spoji s tijelima, U Zurbi
da
oba muikarca wati u tivot Sita pogre5kom ra,ri.ierrl gtuui
RA I DRUGE STRUKTURE
tijelima.Zakogir je
i spo.;i ih, p";;J;;
o Osnovna anatomska podjela trlozga: sad ugata? itoie tkof
prednji, srednji istrainji mozak ,,Pitanje odnosa.psihidkog i tjelesnog odavno zanima filozofe i ananstvenike.
. C$: j"." psihidko, akoJe uopie tamo? Kako psiha i tijelo stupaju
MoZdana kora i lokalizacija funkcija lljel:Tjesieqo
u interakciju? Na koji nam je nadin omogu6eno da
SAZFTAK rezoniramo, udimo i pamtimo? $to su tjelesne osnove
RAZMISUANJE O MISLJENJU: EINJE- nosti?
nalih'kognitivnih ,t";;;:
NIENA, ANALITICKA, KREATIVNA I za odno.som izmectu kognitivr:e psihotogije i neurobi-
PMKNENA PITANJA ^,^|li Tgly:u T.1Cuiu
*"fluilrll.psiholozi pokuralay na njih odgovoriti pioudavanjem
KL'UENI POJMOVI
illfl{?:l 1_":
broros*h osnova kognicije. Kognitivne psihologe narodito zanima
nadin na Loji
anatqrnija.(tjelesn-e strukhue) i fiziologija (tjelesne ftrnkcije
DODATNA LITERATUM i.procesi) Zir;";;;
sustavaut1'edunaljudskukogniciju,iobmuto,kakokognicilautjedenanjih. -'
Kamen temeljac suwemene kognitivne psihologije je vjerovanje
da jemozak
sjedi.te psihidkog te stoga izvor ljudskog ponalanji. fogoiti*,
istraZivanja koje povezuje *o"ut I d*!" aspikt" Zivdanog
n"*o;;"r;i;
l:d*:j.
Kognttlvnom obradom te, naposlj.etku, s.ponaSanjem.
sustava's
Meclu pwima koji su
predlotili daje
Tozak sjediite psihidkog bioje greki llefnit Hip;kat (okor6b-
377. pr. Kr.) i stoljedima zu ananstvenici uodavaf da mozak
u{ede na kogniciju. U
stolje6u su znanswenici (npr. njemadki nziolog lonanni
9:::ql:r]"*
1801-1858) podeli spokulajimaotlcivanjalostoji Ii lokalizacija
MUttei,
furkcija u mozgu
- ti'j" I specifidna-podrudja mozga upravljaJu specifidnim sposobiostima ii
ponlLunJtTu: uak I danas je pitanje lokalizacije moidanih funkcija vruia rema
isn-azivanja. No prije nego se usredotodimo na mozak, razmotrit
iemo kako se on
uklapa u ukupnu organizaciju Zivdanog sustava.
OD NEURONA DO MOZGA:
ORGANIZACIJA ZV6NruOG SUSTAVA
Zivlani sustavje osnova na3e sposobnosti da percipiramo, prilagodavamo se i
u interakciju sa svijetom koji nas oknrZuje
*p*9
Gazzaniga,Ivry i Mangun, preko
(Gazzaniga, 1995., 2000.;
1998.). ovog sustava-mi primamo, obradujemo
i zatim reagiramo na informacije iz okoline (pink er, 1997 .;ifugg,
1992). U 6vom
odjeljku pwo Cemo razmotriti temeljnu gradevnu jedinicu iivEanog sustava _
Zivdanu stanicu ili neuron detaljnim prJgredom n"dinu nu koji
- se informacije
ki6u zivdanim sustavom na stanidnoj razinu. Zatim iemo razmotriti razlidite ra-
 2 e K.oenitivna neuromanost 33

Ko gni tiv na 1t s i It o I o g $ a
zine organizacije u Zivdanom sustavu. U kasnijiim odjel.jcimausmjerit demo se na
whovni organ Zivdauog sustava - rnozak - s posebnim naglaskom na moZdanu
den.po afsonu. Onje rasporeden u segmentima koji su prekinuti Ranvierovim
koru, koja upravlja nnogima od nafih raisaorrih procesa. No raimotrirno prvo
kako se obrada inforrnacija odvija na stanidnoj razini. qrstenol'ima; ryalim prekidima mijelinske ovojnice uzdui aksona, 6to sluii do-
dafoom pove6anju bsine prijenosa: Druga wsta aksona uop6e
nema mijelinsku
o19j1icu, Ti nemijeliniairani-aksoni su obidoo manji i trrra6i
ltao i sporili) od
mijeliniziranih aksona, tako da njima nije potrebna pove6ana trzina
$truktura ! tunkcija iivCane stanice: vosti koju mijelin pruza durjim aksonima. Multipla skieroza,ledna
p**agl-
od autoimunih
Da bismo razumjeli kako ditav iiviani sustav oibraduje informacije, naorarno ispi- bolesti, povezana je s degeneracijom mijelinske ovojnice
uzduz aksona u odre-
tati shrkhrm i fimkciju sta:rica od kojihje Ziviani sustav izgraden. Pojedine Zivdane denirn five1aa, 5to dovodi do poreme6aja koordinacije i
rar,noteze. u tedkim sluda-
staaice, neuroni, prenose elektridne signale sjeclnog na dnrgo mjesto unutar iivda-
jevina bolest je smrtonosna.
nog sustava (Bear, Corrnors i Paradiso, 1996.; Carlson,2000.; $hepherd, i991., Zdw5ni dvoriCl su male.kwlice na krajevima aksonskog razgranjenja.
Oni ne
1999.): Najve6u koncenh'aciju iivdanih stanica nalazimo u neokorteksu, dijelu dodiruju izravno dendrite sljedeCeg trewona, vei postoji wto m1h
pukotina, si_
rnozga kojije povezan sa sloZenom kognici"iom. U tom tkivu moZe se nalaziti i do napsa, koja sluii kao spoj izmedu zawlnih tvrzica;eanog
ili vi5e neurona s den-
100.000 neurona po kubidnom milimetru (Sejnowski i Churchland, 1989.). dritima (ili ponekad stanidnim tijelom) jednog ili vi6e d.rugih neuona (Carlson,
Livttnte stanice se raziilaiju po svojoj stmk.turi, no gotovo svi neurorri imaju 2000.b; Nicholls, Marlin, Wailace i Kuffle r, tSlZ' Rosenzweig,
Leiman i Breed_
detiri osno'rna dijela, kao 5to je prikazano na sijci 2.1. 'fo su stanidno ti.leio, den- love' 1 996'; slika 2.1 .), sinapse su vaZne za kogniciju, Kocr xtafora
se tuo postl"-
driti, akson i zavrlne kvrZice dica uEenja javlja poveianje i broja i velidine moidanih sinapsi grirner
I
Greeno'rgh, 1985"). Smanjeno k.ognitiwo funkcioniranje, kao,u
Stanilno tijelq ili soma, koje sadrZi jezgnr (sredi5nji dio koji bhavlja meta- sludaju Alzhei_
merove bolesti, povezuje se sa smanjenom udinkovitojdu sinaptidkog
boliike i reprbduktivne funkcije stanice) odgovomo je za lir.roq,givdane stanice i prijenosa
povezuje dendiite d aksonom. Brojni razgranafi dendriti primaju i:nfonnacije s fivfanih impulsa (Selkoe, 1991.). Do prijenosa signaia izmedu neurona dolazi
dvori6i otplste jedan ili vile neurotraismitera (neuroprijenosnika)
drugih iiydanih stanica, a stanidno tijelo te informacije integrira. Udenje je pove- I^-9-1.r1 lt
u slnapheku pukotinu. Ti neurorransmiteri sluZe kao kemijski glasnici
zano sa stvarar.rjm novih Zivd;inih veza te, stciga, pove6a.qijm slolenodCr.r grana- ia prijenos
infoqnacija preko sinaptidke pukotine ao aenbrita sljedeleg n"*onu
nja dendrita u mozgu. i{kson je dugadka, tanka cij evkojarztaziizsomc (i nekad to;i L in-
forrbaciju primaju (Cooper, Bloom i Roth, 1996.; Wurunan,
se razdvaja), i oh reagira aa iriformaciju, kadje to prikladnb,.preiiolenjem elek- 1999.).
je
fi'okemijskog signala koji putuje do;kraja akbcina, gdje se signal moie prenijeti . Iako znanstvenicima poanato vei vi5e od 50 tvari koje sudjeluju u prijenosu
Livlanog uzbudenja, dini se vjerojatnim da imajoi ooil to.i.-t"t
drugimr f iv6anim st,rnicama.'' t.Uu ott iti.
Isnaiivadi u podruejim2 mediqine i psihologije rade na otkrivanju
Postoje dvije, otprilikejednako deste, wste aksoaa, koje se razlikLrju po prisut- i razumijeva-
nju neurolransmitera i nadind na.koji su ooiu iot".uk"ili s rijekovima,
nosti odnosno odsutnosti'mijelina, bijele masne fvari (koja djelomilno obja$nja- rasiolo-
i percepcijama. Iako znamo mnog'o o mrn"";zr"u prijenosa
va zaito je bijela fvar u mozgu bijela):-Neki irlaoni su mijelinizirani (obavijeni Slnjhl, :porolnostima
zlveanr_h rmpulsa u iivcima, jo$ uvijek znamo relativno malo o odnosu i<ernijske
mijelinskom ovojnicom), 5tq izoliia i $titi dulje aksone od elektri-Ene interferen-
aktivnosti Livlaaag sustava i psiholobkih stanja. No usprkos ogranidenjima
cije s drugim neuronima u okolini i ubrzava prijenos infonnacija. Zzpravo, pA- sa-
dalnjeg znania, stekli smo odredeni uvid u nadL na to3rietor*"o
jenos u mijelini2iranirn aksonima moie dosbdi brzinu i do lO0'metara u sekundi
na nadb psiholoiko funkcioniranie.
trt#iB;
(5to je otpriiike 350 kilometdra na sat). Nadalje, mijelin nije kontinuirano raspore-
tu&se dini da postoje tri wste kemijskih wari koje su ukljudene u prijenos
-. ?^ uzbudenja: (l) monoaminski
iivlanog neurotransmiteri, koji se srntet iztajuulivla-
uYrjl* putem djelovanja enzima na jednu od aminokiselina (gradevnil
ilT
dinica bjelandevina, poput
je_
kolina, tirozina i triptofana) koje uaosimo.hrano* q"pr.
Oblik Avdano stinice odreden le njezinom funkcljom, aqetilkolin, dopamin i serotonin); (2) arninokisetine, toie dobivamo
izravno iz
No svaka 2fu6ana stanlca ima ietu strukturu: $taniena hrane bez sinteze (npr. gama-aminobuturidka ili gama-aminomasladna
tijelo, dendrite, akson i zavrSne dvoride. ^daljnje
t t-r"-tt11 - GABA); te (3) neuropeptidi, koji su peptidni lanci.(molekule
gradene
od dijblova dviju ili viie aminokiselina)- u tautici 2.i navedeni
su neki primjeri
neurotransmitera, njihove tipidne funkcije u iivdanom sustaw
i njihova veza s
kognitivnom obradom.
Acetilkolin je povezan s funkcijama pam6enja, a gubitak acetilkolina
,
zieimerove bolesti povezuje se s poremerlenimpamZenjem kod pacijenata
kod Ar-
obo_
ljelih od ove bolesti. Acetirkolin takoder ima vainu ulogu u spavanju pobudenosti.
i
Kad se probudimo, dorazi do porasta u aktivnosti takozvanii korin"rgidkft
nruro-
na u bazalnom prednjem mozgu i moZdanom deblu
@ockland.2000.).
 -t
2 r Kognitivna neuroznanost 35

pahrjom i udenjem. Takotter je ukljuden u motivacijske 36 Ko gdi tiv n a p s i h o I o gij a

Dopamin je povezan s
procese, poput nagrade i potkepljenja. Slizofreni pacijenti imaju vrlo visoke ra-
ztne dopamina, ito je neke istraZivade navelo da smahaju kako bi vispke razine
dopamina mogle biti djelomidno odgovorne za shizofreniju. Lijekovi kojima se
EEEL. -:.'i.-.:i=i:-.i=r.
Neurotransmiteri su odgovorni za komunikaciju mettu stanicama Zivdanog sustava. U
lijedi shizofrenija desto inhibiraju dopaminsku aktivnost (Wurhnan, 1999.). Su' naveden ja samo dio poznatih neurotransmitera"
ovoi tablici
protno tome, oboljeli od Parkinsonove bolesti imaju wlo niske razine dopamina.
Serotonin ima vahru ulogu u hranjenju i regulaciji {elesne teZine, te u agresiji NEURoTMNSMITER opts opCA FUNKoUA spEctFtcNl PB|MJEBI
i regulaciji impulzivnosti (Rockland, 2000.). Lijekovi koji blokiraju serotonin imaju Acetilkolin (Ach) Mmoarninski ngurotrans- Ekscitacijiki d m@gu, Vi"rri" a, i" *fiuC* u
tendenciju pojadavanja agresivnog ponaianja. miter sintetizinn iz korina a u drugim diirovrma tijera pmdenje "" zbog visokitr
ili eksbitacijski (na skelet- koncentracijaAch nadenih
Prethodni opis pretlstavlja drastidno pojednostavljenje sloZenih mehanizama nim misiiima) ili inhibicijski u hipokanipusu (Squire,
stalne medusobne komunikacije Zivdanih stanica. Ta sloZenost oteiava razumije-
vanje onoga Sto se dogada u normalnom mozgu dok mislimo, osjeiano i u inter- oopamin (DA) Monominski neurctran$ Dieru.i' na pokote, pa:niu p"*in"o*u uor*"t, r. xoli
akciji.smo sa svojom okolinom. Mnogi istrazivadi nastoje shvatiti normalne in- mitr sintetizi'n iz tirczina r i u6enj; ugtavnom j6 inhi-
i6 svojstvn tremor i
formaeijske procese u mozgu da bi odredili Ito je poremo6eno u mozgovima ljudi
bicijstd, no.ima i nekih eks- rigidnost. mtsi6a, posliedi
citaciiskih uClnaka ja premale koli6ine DA Nskt
koji pate od neurololkih i psiholodkih poremedaja. Kad bismo mogti razumjeti 51o stmptomi shlzofinije pe
je po$lo nakrivo - koje su kemijske tvari u neravnoteZi - moZda bismo mogli vozani su s pEvelikom
domisliti kako da ponovno uspostavimo ravnoteZu dodavanjem potrebnih neu' kolidlnsn DA"
Epinefrin i norepinefrin Mgnoamln Homoni (poaati takodr tiel;
rotransmitera ili inhibicijomudinaka onih kojih ima previle. Ii.nflrctrms- ukljudni u raztidite
mitri sintstiziffi iz kao adrnarin I noradre- udrnke povmne s borbal
lirczim nalin) ukljudBni u regulaciju bijeg rsakcijama, bilosom i
pobudenosti. .stmhom.
Razine organizaciie u iivdanom sustavu Srotonin Monominski neurotn
mitr sinttizim iz spavanje i snjmjo, 1a inhlbjra snjanie; poremedaj
triptofana aspoloienje; obldno inhi_ serctonergiSkog suslan
bici.iski, no ima I n8kih eks- poveani su s iegkom
St r u kt u ral n a o tg a n iza c ii a citaciiskih udinaka depresijom
Osnovna strukhua Zivdanog Sustava prikazana je na slici 2.2. Kao 5to se vidi, GABA (gama-

Zivdani sustav sastoji se otl dva glu*u di.j"lu, sredi5njeg Zivdanog sustava (SZS) i
minm*radna kiserina) Arninokiselina opci neuromoduraciiski rrenura6no se smatn da
perifemog Zivdanog sustava (PZS). Periferni livlani sustav sadrZi sve iivdane
udinci kao posl.ieilica inhi- utiCe na odrdme mha_
bicijskih utimia ha prsi- nizmo.u6enji i pmdenja
stanice osim onih u mozgu i kaljeZnidkoj moZdini. Naziv "periferni" ima dva napti6ke aksons (tzquierdo |.Mdlna, 199SJ
znadenja: "pomodni" zato Sto PZS pomaZe SZS-u, te "udaljen oi srediSta" jer se Glutamat Arninokiserina opci neurcmoduraoijski rrenuiadno sE smatra da
perifemi Zivci (snopovi Zivdanih vlakana) ne nalaze unutar SZS-a. PZS sadrZi . udincikaoposljdi@ke uljeEenaodrEdenameha-
citacijskih utjffiia na pre- nizme u6enja i pam66nia
spinafne ili moZdinske iivce, koji izlaze iz lcaljeZnidke moZdine (odlazedi npr. sinaptidke aksone 0zqui6rdo i Medina, 1995J
prema rukama, nogama i trupu) i kranijalne ili moZdane Zivce, koji izlaze s pow- Nsuropeptidi Peptidni lrci koji sltrze Opdi neuromodutacljski gnaomni i."ju ,fog*
!io" *orga (odlaze6i npr. prema licu i u!ima). Glavni zadatak PZS-ajest preno- . kao neurotransmiteri udinci kao pos[edla utje- smanjeniu doiivljaia boti
Senje informacija izrnettu SZS-a i iivdanih struktura koje se nalaze izvan njega, @ja na postsinapti6ke
poput onih u nalim vanjskim osjetnim organima (npr. koZa, u5i, odi) i na5im unu-
. membEns
tamjim dijelovima tijela (npr. ieludac, mi3i6i).
Veiinu kognitivnih psihologaprvenstveno zanima sredi$nji Zivdani sustav' koji
dijela, mozga i kaljeZnidke moZdine, smjeltenih unutar $upljina
se sastoji od dva
bjelandevine i mikroorganizrni zakoje postoji veia vjerojatnost da 6e izazvati
kostiju. Mozak i lcraljeZnilka moZdina nisu za$tideni samo kostima, ve6 ih od 3tetu, dok glukozu (ednostavni Seier) i druge male molekule topive u vodi, kao i
manjih ozljeda Stiti i tekudina koja se stalno ludi u mozgu. ve6inu molekula topivih u mastima propusta relativno lako. sre6a je da glukoza
Dok tvrda lubanja i cerebrospinataa tekuiina smanjuju mogu6nost ozljede moZe pro6i lcroz krvno-moidanu barijeru jer glukoza opskrbljuje tijelo enirgijom
mozga zbog vanjskih napada, jo5 jedna fiziololka struktura $titi mozak od unu- i takoder se trosi kad smo usmjereni na neito i mislimo o kognititmim zadacima s
tamjih napada koji bi mogli dodi putem krvotoka. Za takvu za5titu na3a fiziologija kojima se suodavamo u svakodnermom Zivotu.
nudi vrlo softsticiranu prepreku. Krv koja dolazi u na3 mozak, umjesto da .ulazi Mozakje organ u na3em tijelu koji naizravnije upravlja naiim mislim4 emoci-
kroz jednu veliku Zilq mora pro6i kroz krvno-moZdanu barijeru - mreZu sitnih jama i motivacijom (Gloor, 1997.; Rockland,2000.; Shepherd, 1999.). O.mozgu
kwnih Zila koje spredavaju ulaz nekim tvarima, dok druge prolaze s lakocom' Na obiino razmiSljamo kao o whu q-elesne hijerarhije kao o gazdi, koje.m su odgo_
primjer, barijera ne propulta velike molekule topive u vodi, kao ito su sloZene
-
vorni svi drugr organi. No, kao svaki dobar gazAa, on sluia svoje podrettene _
druge tjelesne organe - i dopuita im da utjedu na qiega. Stogaje mozak i reaktivan
 2 . Kognitivna neuroznanost 3't

Ko gnitivna p s iho lo gij a

Tmutadno wlo poprlaran dodatak u ameridkim pi6i- | mozak slide udincima homona, Iako zasad ne mamo i direktivan. Shematski prikazi u udZbenicima koji prikazuju mozak i njegove
ma je ginseng, biljni ekstrakt koji se odawo koristi u I mogo o tome kako toEno ginseng djeluje s farmako- veze moraju donekle pojednostavniti strukture da bi otkrili njihove temeljne ele-
uijskimkultummzbogsvojihmogihpojaiawjudih I tolkog glediSta, ustanovljmo je da pospjeiuje luie-
mente i medusobne qdnose. Stoga takve sheme ne mogu prikazati sve medusobne
firnkcija - neke od glawih tvrdnji su da ginseng po- | nje nemtransmitera acetilkolina (Ach) i pove6ava
bolj5ava mmtalno frnkcionirmje (narodito pam6e- | njegov metaboliam. BuduCi da je Ach ukljuEen u veze izmedu mozga i drugih organa ili izmettu srediSnjeg i perifemog Zivdanog
nje), ublaZava umor, pojadava otpomost na bolesti, I pm{enje ftao Stoje opisano u tablici 2.1), neke od sustava, no takve sloZene veze postoje.
pomate u kontroli visokog lrvnog pritiska, smanjuje I navedenih twdnji mogle bi biti toine. Me<lutim, dok
rizik od dijabetesa, smanjuje rizik od mka, te poveda- | ne smamo viSe o tome kako Ach djeluje, ne moZemo
va volmen krui (er djeluje kao vazodilatator, tj. Siri I ni$ta definitino tnditi o djelovanju ginsenga. Ve-
krvneZile). I titim dijelom zbog difimre prircde njegovih udina-
Trcbamo li vjeromti svim tim tudnjma? Malo je I ka, jo5 smo daleko od ruijevanja djeluje li gin-
METODE ISTRAZVANJA MOZDANIH
ailsNenih istrazivmja o djelovanju ginsenga, a ve6i' I seng i, ako djeluje, kako to Eini. Zasad se dini da nema
najeprovedmanaZivotinjama.Sirokodjelovmjegin- | nepovoljnih popntnih udinaka ako se koristi umje- STRUKTURA I FUNKCIJA
sengajevelikimdijelomposljedicadjelovanjaposcb- | reno, osim 5to mo2e biti skup u uporedbi s drugim
nih wta saponina koje sadrZi, a koji su kemijski I pidima te stoga isprmiti novdanik.
i Znanstvenici mogu rabiti ruroge metode za proudavanje ljudskog mozga. Te me-
spojevi sa steroidnom osnovom Eiji udinci na tijelo
tode ukljuduju obdukcijska (post mortem,od.lainskog "nakon smrti") istraZivanja
te in vivo (od latinskog "Zinr6i") tehnike i na ljudima i na Zivotinjama. Svaka
Osnovna podjela Zivcanog sustava
tehnika pru.Za vatre informacije o struldiri i funkciji ljudskog mozga. Cak i neka
SrediSnil zivdanj sustav (SZS), zasticen kostima, sastoji se od mozga i kraljeznicke mozdine. Periferni od najranijih obdukcijskih istraZivanjajoi uvijek utjedu na naie shvadanje nadina
iivdani sustav (PzS), koii nile za5ti6en kostima, sadrzi zivce autonomnog i somatskog sustava. Au- na koji mozak izvodi odredene funkcije. Medutim, suvremeni trend je usmjera-
lonomni sustav pronosi poruke izmedu mozga i unutamiih organa, dok somatski sustav prenosi poruke vanje na tehnike koje pruZaju informacije o ljudskom mentalnom funkcioniranju
,izmetlu mozga i osietnih te motorlckih suslava povezanih sa skeletnim misidima'
tijekom njegova odvijanja, a ne na pronalaZenje ljudi s poremeCajima i prouda-
vanje njihovih mozgova nakon smrti. Budu6i da predstavljaju temelj za kasniji
rad, prvo eemo razmotriti obdukcrjs-kaistraZivanja, a zatim prije6i na suvremenije
in vivo tehnike.

Peritemi iivdanl sustav

Obdukcijska istraZivanja
Stoljedima su istraZivadi mogli obavljati:sek6lju (odvajanje dijelova da bi se pre-
gledali) mozga nakon smrti pojedinca. eak i danas se sekcija desto rabi za prouda-
vanje odnosa izmeilu mozga i pona-$aqja. hnatitaii paZljivo promatraju ponaia-
nje ljudi koji za Zivota pokazuju znakove moZdtii,rog65te6enja. U takvim studija-
SomaBki Autonomnl ma slueaja wlo iemeljito se biljeZi ponaiinje pacijenta. Kasnije, nakon pacijen-
{senzoridkli (bezvolinekontrole)
motoridklZlvci, n tove smrti, isrdZivadi pregledaju pacijegtov mizak tmZedi lezije (mjesta na koji-
pod vounom / \
kontrolom) ma je tkivo oltedeno, zbog ozljede ilj boleq{). Tada isrraZivadi zakljuduju da bi
/ \ ozlijedena podrudja mogla biti u wzi s poua'Sanjein:koje je bilo naru5eno.
/\
/\ Na taj nadin istraZivaEi moiiu.pronati vezu izrreilu opaZenog oblika pona5anja
i anomalija na odreilenim mjestima u mozgu. Jedan od ranih primjera je duveni
Simpatlckl Parasln
(aldivlra se (odrtava pacijent Paula Broce (1824-1880), Tan (kpjije dobio ime pojedinom slogu kojije
pod strsom)
mogao izgovoriti). Tanje imao ozbiljnih govomih te5ko6a, koje su bile povezane
s ozljedama u dijelu deonog rehja koji se danas zove Brokino podrudje i koji se
smatra odgovomim za odredene ftrnkcije ukljudene u proizvodnju govora. U novije
su wijeme obdukcijski pregle di irtava Alzheimerove bolesti (bolesti koja uzrokuje
razome gubitke pamdenja; vidi 5. poglavlje) omogudili istraZivadima da identi-
ficiraju neke od moZdanih struktua ukljudenih u pam6enje (npr. hipokampus,
opisan u sljedeiem ulomku ovog poglavlja) i neka od mikroskopskih odstupanja
povezanih s bolesnim procesom (npr. specifidna klupka vlakana u moZdanom tki-
vu). Iako ove tehnike koje se temelje na lezijama pruZaju temelje za razumijeva-
nje odnosa mozga i ponaianja, one su ogranidene utoliko 5to se ne mogu koristiti
 2'Kognitivnaneuroznanost
na Zivom mozgu, tako da ne pruZaju uvid u specifidnije fiziolo5ke moZdane pro-
cese. Za prikupljanje te wste informacija potrebne su nam in vivo tehnike poput
onih, ali ne iskljudivo tih, koje 6emo opisati sljedeie-
lstraZivanja na Zivotiniama
Znanstvenici takotler Zele razumjeti fiziolo5ke procese i funkcije Livogmozga-
Da bi istraZivali promjenjiw aktivnost Zivog mozga, manswenici moraju koristiti
in vivo istraZivanja. Mnoge starije in vivo tehnike prirnjenjivane su iskljudivo na
Zivotinjama. Na primjer, istralivanje vidne percepcije kojeje nagradeno Nobelo-
vom nagradom (npr. Hubel i Wiesel, 1963., 1968., 1979.) proiza5loje iz in vivo
istraiivanja koja su proudavala elektridnu aktivrtost pojedinadnih stanica u odre-
denim podruEjima Zivotinjskog mozga (vidi 4. poglavlje).
U ovoj se vrsti istaZivanja u mozak Zivotinje (obidno majmuna ili ma6ke)
umefiru elektrode da bi se dobile snirnke aktivnosti pojedinadnih moZdanih neuro-
na. Na taj nadin znanstvenici mogu mjeriti udinke odredenih wsta podraZaja, poput
vidno prikazanih crta, na aktivnost pojedinih neurona. Druga isfraZivanja na Zivo-
tinjama ukljuduju selektivno ozljedivanje dijelova mozga ftirur5kim odshanje-
njem ili o5teiivanjem) da bi se opaiali funkcionalni poremedaji koji ie se javiti
kao posljedica ozljede. Odigledno je da se ove tebnike ne'mogu primijeniti na
ljudima, a takoder je nemogude istolremeno snimati aktivnost svake Zivdane sta-
nice. Stoga su generalizacije na osnovi ovih istraZivanja donekle ogranidene, teje
'' :azvijen niz manje invazivnih tehnika slikovnog prikaz ivanja mozga koje se mogu
koristiti na ljudima. Te su tehnike opisane u sljede6im odjeljcima.
Snimanje elektridne aktivnosti
IstraZivadi i praktidari (npr. psiholozi i lijednici) destb snimaju elektridnu aktivnost
mozga, koja se javlja u obliku valova razlidite frekvencije i amplitude' Elektro-
encefalogram @EG), koji reglstira te frekvencije i amplitude, moZe se snimati
tijekom relativno dugih razdoblja da bi se proudavala moZdana aktivnost koja
upu6uje na promjene mentalnih stanja poput dubokog spavar{a ili sanjanja. Da bi
se snimio EEG, elektrode se smjeitaju na nzlitita mjest4 na povr5ini lubanje i
snima se elelctridna aktivnost moZdanih podruEja ispod elektroda. Stoga infor-
macije nisu dobro lokalizirane na specifidne stanice, ali su vrlo osjetljive na
promjene u vremenu. Na primjer, EEG snim-ljen za vrijeme spavanja pokazuje
promjene obrasca elektridne aktivnosti koje ukljuduju ditav mozak, pri demu se
tijekom sanjanjajavljaju obrasci koji su razliiti od onih u dubokom spavanju.
Da bi se elektridna aktivnost povezala sa specifidnim dogadajem ili zadatkom
(npr. videnjem bljeska svjetlosti ili sluSanjem redenica), moZe se izradunati prosjek
EEG valova na osnovi velikog broja (npr. 100) poku5aja da bi se otkrili potencija-
li vezani uz dogadaj (ERP - od engl. event related potentials, nap. prev.), koji
pruZaju vrlo dobre informacije o vremenskom tijeku moZdane aktivnosti vezane
uz zadatak, uprosjedivanjem i izdvajanjem aktivnosti koja nije vezanatz zadatak-
Tako dobiveni val oblikuje karakteristidnc Siljke koji su povezani s vremenskim
slijedom elektridne aktivnosti, no pruZa tek opCenite podatke o mjestu odvijanja
39
40 Kognitivnapsihologija
te aktivnosti (zbog niske prostorne rezolucije, ogranidene smje5tajem eleknoda
na lubanji). ERP tehnika se koristi u Sirokom rasponu istraZivanja, ukljuduju6i
istraZivanja inteligencije (npr. Caryl, 1994.), koja su odredena svojsfva ERp_a
pokuiala dovesti u vezu s rezultatima na testovima inteligencije. Nadalje, visok
stupanj wemenske rezolucije koju pruZa ERp moZe se koristiti kao nadopuna
. drugim tehnikama koje imaju bolju prostomu rezoluciju, no manjka
im wemen-
ska. Naprimjer, Posner i Raichle (1994.) sukoristili i ERP i pozitronsku emisiisku
tomografiju @E! o kojem iemo uskoro detaljnije govoriti; da bi to6no odredili
podrudja koja su ukljudena u verbalne asocijacije. Uporabom ERp-a ustanovili su
da se kod sudionikajavilapojadana aktivnostu odredenim dijelovima mozga (lijevi
lateralni deoni korteks, lijevi sfraZnji korteks i desni inzulami korteks) kad su
davali brze asocijacije na zadane rijedi. Kao i bilo koja druga tehnika, EEG i ERp
pruZaju samo letimidan pogled na moZdanu aktivnost i najkorisniji su kad se ko_
riste zajedno s drugim tehnikama da bi konvergirali na odreilena moidana po-
drudja uklju6ena u kogniciju.
Statidne tehnike slikovnog prikazivanja
Psiholozi takoder rabe razlidite tehnike da bi dobili statidne slike koje otkrivaju
moZdane strukture (Buckner, 2000.; Posner i Raichle, 1994.; Rosen, Buckner i
Dale, 1998.) (slika 2.3). Ove tehnike ukljuduju angiogram, kompjutoriziranu ak-
sijalnu tomografiju (CT) i pagnetsku rezonanciju (MR). Tehnike koje se temelje
narentgenu (angiogram i CT) omogu6uju opaZanje velikih abnormalnosti mozga,
poput o5teienja nastalih zbog inzulta ili tumora. No njihovaje rezolucija ogranide-
na, te ne mogu dati mnogo podataka o manjim leztjama i odstupanjima.
Od statidnih tehnika, kognitivnim psiholozirna je vjerojatno najzanimljivija
MR, koja pruZa relatirmo visoku rezoluciju moZdanog tkiva, dime olaklava in
vivo otkivanje lezija, poput onih povezanih s odredenim jezidnim poremedajima.
Kod MR-a jako magnetsko polje ptolazikrozmozakpacijenta, a rotiraju6i skener
otkriva razlidite obrasce elektromagnetskih promjena u moZdanim molekulama
(Malonek i Grinvald, 1996.; Ugurbil, 1999.). Radunalo analizirate molekulame
promjene i proizvodi trodimenzionalnu sliku mozga koja ukljuduje detaljne infor.
macije o njegovim strukturama. Metlutim, ova tehnika je vrlo skupa i ne daje
.mnogo podataka o fiziolo5kim procesima. Posljednje.dvije tehnike koje iemo
raspraviti u sljede6im odjeljcima su relativno nove i razlikuju se od ranijih tehni-
ka po tome Sto se mogu koristiti na ljudima za prikupljanje podataka o fiziololkim
procesima, a imaju relativno visoku i vremensku i prostornu rezoluciju.
Tehnike slikovnog prikazivanja metabolidke aktivnosti
Ova vrsta tehnika temelji se na promjenama koje se odvijaju unutar mozga kao
posljedica pove6ane potro5nje glukoze ili kisika u aktivnim podru6jima mozga.
Osnovna ideja jest da za vrijeme obavljanja nekog zadatka aktivna podrudja u
mozgu trbse vise glukoze ili kisika od neaktivnih, re da bi podrudje koje je speci-
fidno potrebno za obavljanje zadatka trebalo biti aktivnije tijekom tog zadatka
nego tijekom opienitije obrade. Znanstvenici nastoje todno odrediti specijalizira-
na podrudja za pojedini zadatak koriStenjem metode oduzimanja, koja ukljuduje
 2 . Kognitir.na neuroznanost 4l
42 Ko gn il ivna ps i ho logij a
Slikovni prikazi mozga
oduzimanje aktivnosti tijekom op6enitij egzad,atka od aktivnosti tijckom zadatka
Razvijene su razlidite tehnike za slikovno prikazivanJe struktura - i ponekad procesa - u mozgu. (a)
Mozdani angiogram prikazuje krvne Zile u mozgu. (b) CT tehnika koristi niz rotirajudih skenera (od
koji ih zanima. Rezultirajuia akivnost se zatim statistidki analizira da bi se odredi-
kojih ie jedan prikazan na ovoj slici) da bi proizvela trodimenzionalni prikaz mozdanih struktura. (c) Niz lo koja su pqdrudja odgovoma za obavljanje odredenog zadatka iznad i izvan opie-
rotirajudih MR skenera (od kojih jeiedan prikqzan na slici) daje jasniju trodimenzionalnu sliku moZdanih nitije aktivnosti. Na primjer, da bi se odredilo koje je moZdano podrudje najvaftrije
slruktura od CT-a. (d) Ove statidne fotogra{ije PET snimaka mozga pokazuju razlidite metabolidke zapronalalenjeznadenja rijedi, eksperimentator ie morati oduzeti aktivnost tijekom
procese tiiekom razliditih aKivosti. PET skeniranie omoguduje proucavanje fiziologije mozga. zadatka koji se sastoji od iitanja rijedi od aktivnosti tijekom zadatka koji ukljuduje
(a) Angiogram (rentgen) fizidko prepoanavanje slova t ijedi. Za razliku izmcdu tih dviju aktivnosti pret-
postavit 6e se da odralavaprniv nradenja. No vaZno upozorenje koje treba zapam-
titi o ovim tehnikama jest da znanswenici ne mogu utwditi je li konadni udinak te
aktivnosti ekscitacijski.ili inhiligijsli (er su neke Zivdane stanice inhibirane neu-
rohansmiterima drugih Zivdanih stanica). Stoga tehnika oduzimanja otkiva kolilinu
moZdane akivnosti u odredenim podrudjima, ali nam ne govori je li utjecaj tog
podnrdja pozitivan ili negativan. Nadalje, metoda pretpostavlja da se aktivacijajed-
nostavno zbraja- da se moie otkriti putem metode oduzimanja. Takav opis uvelike
pojednostavljuje metodu oduzimanja, no pokazuje na op6enitoj razini kako znan-
stvenici odreduju fiziolo3ko firnkcioniranje odretlenih podrudja uporabom tehnika
slikovnog prikazivanja koje iemo sada opisati.
Pozitronska emisijska tomogralija @ET) osniva se na poveianoj potrolnji
glukoze u aktivnim moZdanim podrudjima tijekom odredenih vrsta obrade infor-
macija (Buckner i sur-, 1996.; Raichle, 1998., 1999.). Da bi se pratila uporaba
glukoze, sudionicima se daje blago radioaktivni oblik glukoze (koja tijekom me-
taboliziranja emitira pozitrone). Nakon toga se mozak skenira (da bi se otkrili
pozitroni), a radunalo analizira podatke da bi proizvelo.slike fizioloikog funk-
cionii4nja aktivnog mozga. Na primjer, PET snimk_e su kori5tene da bi se pokaza-
Pkretni i4or lo povecanje dotoka krvi u zatiljnapodrudja'mozga za,wijeme vidne obrade (pos-
rentgenskih zraka
ner, Petersen, Fox i Raichle, 1988.). PET snimke su takotlerkoriStene za kompa-
rativno proudavanje mozgova ljudi koji postiZu niske odnosno visoke rezultate na
(c)rMR testovima inteligencije. Kad sudionici diji su rezultati na testovima visoki rjela-
vaju kogr-ritivno zahtjevne zadatke, njihovi mozgoviizgleda udinkovitije koriste
glukozu u podrudjima mozga koja su visokospecifilna za zadatak, dok mozgovi
ljudi s niiim rezultatima izgleda koriste glukozu difuznije, u Sirim moZdanim po-
druEjima (Haier, Siegel, Tang, Abel i Buchsbaum , 1992.; vidi 14. poglavlje).
Najnovija tehnika, funkcijska magnetska rezonancija (IMR), temelji se na
MR-u (opisanom ranije), no za konstrukciju slika moZdane aktivnosti koristi po-
ve6anje potrolnje kisika. Osnovna idejaje ista kao kao PET-a, no flvlR ne zahtije-
va uporabu radioaktivnih destica. Dok sudionik obavljazadatak, smjestenje unu-
tar fMR aparata. Aparat stvara magnetsko polje koje izaziva promjene u destica-'
ma atoma kisika. Aktivnija podrudja privlade viSe kisikom bogate krvi nego ma-
nje aktivna podrudja u mozgu. Razlike u kolidini utroienog kisika dine osnovu za
fMR mjerenja, koja se tada radunalno analiziraju da bi se dobila trenutno najpre-
ciznija moguda informacija o fizioloSkom firnkcioniranju mozga tijekom obavl-
janja zadatka. Ova tehnika je manje invazivna od PET-a i ima bolju vremensku
rezoluciju - mjerenja se mogu w5iti za akivnost koja traje djelii sekunde, a ne
samo za aktivnost koja traje minutama ili satima. No veliki nedostatak ove me-
tode je njezina skupoia i novost fMR-a - mali je broj istraZivada koji imaju pri-
stup potrebnoj aparaturi, a ispitivanje sudionika je dosta vremenski zahtjevno.
Pogledajte sliku 2.4 da biste izravno usporedili razlidite tehnike slikowog prika-
zivanja rnozga s obzirom na njihotu prostomu i vremensku rezoluciju.
 2 . Koenitivna neutozlanost 43

Ko gnitivna ps ih o lo gij a

do vati o sve preciznijim odnosim4 no jo5 nismo stigli alo todke na kojoj moZemo
Mozak mozemo promatrati na razliditim razinama prostorne rezolucije u rasponu od molekule
javliaiu u vremenu i traju od nekoliko ustanoviti specifidnu uzroblo-posuedidnu vezu izmedu neke moZdane struknue ili
ditavog mozga, dok psihu mozemo zamisliti kao dogadaie koji se
procesa i odredene kognitivne funkcije, djelomidno zbog toga 5to na odredene
miliseiundi lvrijeme potrebno jednoj Zivdanoj stanici da komunicira s drugom - pa sve do 6itavog
Zivotnog viieka. U posljednja dva desetljeda znanstvenici su razvili impresivan.niz tehnika koie se funkcije mogu djelovati viSestruke noZdane strulctme, podrudja ili procesi. Napo-
moguei
-og, liori.iiti u prou6avanju pitanja odnosa mozga i psihe. Na ovo; slici grafi6ki ie sumiran prikazan na
sljetku, ove tehnike pruiaju nam najbolje podatke samo zajedno s drugim eksperi-
dofiinos tih razlfuitih tehnilia iazumi.ievaniu ovog odnosa, tako da le mozak logaritamski mentafnim tehnikamazaraa&nijevanje sloZenosti kognitivnog firikcioniranja.
apscisi, a psiha (takoder logaritamski) na ordinati. Zatim su u prikaz smjeSiene pojedine tehnike
s
otzirom na njihovu vremensku i prostornu preciznost. U lijevu smo sliku smiestili sve dostupne te-
hnike, uktjud;iu6i rentgenski CT, MR, PET, EEG, ERP, elektrokortikografrlu (Eq - EEG snimlien
s
poursinu -org" tiiek;m kirur5kog zahvata) i ele6ronsku mikroskopiju (EM). Na desnom prikazu
eliminkali smJsvetehnike koje s- ne mogu Primueniti na ljudima. lako ie
jasno da Ce istraZivanje
i CT-
KOGNICIJA U MOZGU: MOZDANA KORA I
odnosa mozga i psihe kod ljudi ovisiti o tehnikama slikovnih prikaza mozga poput MR-a, PET-a
a u kombina;iji s tehnikam; snimanja elektri6ne aktivnosti, na5e konadno razumiievanje
tog odnosa DRUGE STRUKTURE
zahtUevat 6e integraciju podataka sa svih raziria istra2ivanja.
tzvor M.l. Posner i M. E. Raichle (1994.). lmages of the mind' New York: Freeman
Do sada smo raspravili kako znanstvenici odreduju strukturu i funkciju mozga
MOZAK MOZAK uporabom razliditih obdukcijskih te in vivo tehnika. Sada 6emo raspraviti 5to su
Veli6lna (log milimeta) Veliaina (log mlllmeiaE) znanstvenici otkdli o najvi5em organu Zivdanog sustava, ljudskom mozgu. Mozak
toi-23{.7 1o-1-2-34-7
moZemo podijeliti u tri glavna podrudja: preddi mozak, srednji mozak i straznji
mozak (slika 2.5 itablica2.2). Ove oznake ne odgovaraju popuno todno smje5ta-
ju pojedinib podrudja u glavi odraslog dovjeka, pa 6ak ni djeteta,jerje termi-
nologija proizaSla iz rasporeda tih dijelova na dimenziji od naprijed prerna natrag
kakvu nalazimo kod embrija u razvoju. U podetkir jerprednji mozak smjeSten
posve naprijed, prema dijelu od kojeg ie se razviti lice, iza njegaje srednji mozak,

Sve 5to mamo jestili u-le5im genima ili je niriCeno (nasuprot pohranji'1ui;iju iti lasni;em pio*irazf'iiju tih
iskustvom. No sjeCamo se samo nekih iskustava. infomacija). Neinvazivnim tehnikama slikovnog

P duf Fts Bzo zabomvljamo velik dio svojih Zivota: Odabir

Tehnika fMR kori3tena je za identifdcaciju aktivnih moZdanih podrudja tijekom
razlid,itih funkcija, poput vida (Engel i sur., 1994-), paZnje (J. D. Cohen i sur',
1994.) i pamCenja (Gabrieli i sur'' 1996.). Na primjer, pomodu fMR je pokazano
daje lateralno prefrontalno podrudje kore wlobitro za radno pam6enje, dio pam-
6enja koji se koristi za obradu informacija koje su u aktivnoj uporabi u odrede-
onoga 5to 6emo zapamtiti i onoga 5to demo zabo-
raviti je stoga vazan za to tko 6emo postati, u sto
6emo vjerovati i uiemuiemobiti uspjeSni. Sjeianja
na prollost oblikuju naiu buduinost.
Kako nm na5 mozak dopu5la da selektiwo pamti-
mo iskustva? Postao sam fasciniran tim pilanjem
kad sam, kao student postdiplomskog studija, do-
bio priliku provoditi istraZivanja s moZda naj-
poaatijim neuopsiholo5kim pacijentom dvadese-
tog stoljeea, H- M.- om. Zbog opemcije iaedene
1953. s ciljem lijedenja njegove epilepsije, H. M.
je postao globalno amnestidan pacijent koji nije
prikazivanja moZdane aktiwosti putem funkcijske
magnetske rezonmcije mogli smo istraiiti ta pitilja
na nomalnom ljudskom mozgu.
Tijekom snimmja aktivnosti nomalnog ljudskog
mozga sudionici bi gledali slike ramih interijera i
ekterijera, a mi smo pritom snimali njihove moldane
reakcije na svaku sliku. Nakon toga bi uslijedio
neolekivani tesi pam6aja u kojem su se pojavljivale
i
slike prikazane tijekom snimanja nove slike.
Ponekad su sudionici toino prepoaavali sliku koju
su ranije vidjeli (zapamieno iskustvo), no u drugim
sludajevima ne bi prepoznali sliku koju su ve6 vidje-
)i (zaboravfeno iskustvo). Ruina moZdane aldimosti

nom ffenutku (McCarthy i sur.' 1994.).
uodavate kako nevjerojatan napredak nasih mogu6nosti da vidimo fizioloSke
strukture i procese u mozgujos nije doveo dojednoanadnog mapiranja odredenih
firnkcija u odredene mozdane strukture, podrudja, dak ni procese' Ustanovili smo
da su neke specifidne moZdane strukture, podruija ili procesi, izgleda' ukljudeni u
odredlene kognitivne funkcije. NaSe trenutno razumijevanje nadina na koji su odre-
dene kognitivne funkcije povezane s o&edenim moZdanim strukturama ili pro-
cesima dopusta nam samo da zakljudujemo o mogu6im pokazateljima neke vrste
njihovih medusobnih odnosa. Koriiteqiem sofisticiranih analiza mozemo zakljudi-
mogao zapamtili nikakve nove dogadaje ili dinje-
nice. Nakon nekoliko selnudi on bi zaboravio sva
nova iskustva, ukljudujudi gradu s kojom se susre-
tao u laboratorijskim eksperimentima, najpoznatije
jawe dogatlaje te najvaZnije osobne dogadajepoput
smrti svojih roditelja.
H.M.-ova operacija ukljuCivala je uklmjanje nia
struktura mjestenih u medijalnom, ili uutamjem,
dijelu tempomlnih reirjev a. lz rjegova sludaja bilo
je te5ko zakljuiiti koju ulogu te rulidite strukture
imaju u nomalnom pam6enju i je li njihova uloga
kritilna upoEetroj regishaciii (kodimju) pamimja
u parahipokampalnom podruEju moZdane kore, koje
je dio nedijalnog sljepoodnog reZrja, u trenutku kad
je sudionik vidio sliku bilaje dobarprediktor hoie li
se osoba kasnije sjetiti le slike ili 6e je aboraviti.
Tako smo mogli viaalizirati moZdanu aktimost u
specifiinoj moZdanoj strukturi koja je odretlivala je
li sudbina trenutadnog iskustva da bude dobro zapam-
6eno u buduCnosti ili osutteno na nboravljanje za
nekoliko trcnutaka. Na neki nadin mogli smo vidjeti
radaje pam6mja i selektiwo biljeZenje iskustava dija
je sudbina da budu zapam6ena i utjeEu na budu6e
pona5uje.
 2 . Kognitivna neuroznanost 45

46 Ko gnitivn a p s i h o logij a
Snimke ljudskog mozga

Kako mozak zapravo izgleda? Ovdie mozete vidjeti mozak snimljen sa strane i odozgo. Dalinie Glavne strukture ifunkcije mozga
slike ishematski prikazi (tj. poiednostavljeni dijagrami) detaunije prikazuiu neka od glavnih obiljezja Prednji mozak, srednji mozak i stra:nji mozak sadrze strukture koje obavljaju osnovne funkcije za
mozga. prezivljavanie, kao i za mi5ljenje i osje6aie na naivi5oi razini.

PODRUdJE MOZGA GI.AVNE STRUKTURE FUNKCIJA STRUKTURA

Prdnji rnozak Moidana kbe {vanjski slo.i Ukljudena u piimmje i obradu osjetnih infor
mozdanih hemisfeE) macija,. mi6ljenje druge kogriitiyne procese, t6
Baalnl gangliji. (natuplnq iez- plairmje i slanj rctqidkih intmacija
qaE i Zvdanih vlakana) Kljudni za tunkciju.motorldkog+ustava
Llmbi6ki sustav (hipokampus,
migdaloidne,jezgre i septum) ukliuden u uebnie; amocjjd i motivaciju (hipo-
kmpus naroeito.utjede na udenje i pamCenje,
amigdaloidnelegr na bijes i agresiju, a sep-
tum na bis i strah)
Talamus Glavna relejna stanlca za o-sjelne intomacije
koje ulue d moak prenoslinfomacije na te
dno odrdena mjesta u.moidanoj kori putem
prcjekcijsklh vlakana koja lz talamusa odlae u
specifiena konikalna podrudja; saddi nekoliko
jezga (nakupina :ivdanih stanica) koie primaju
specifiEne vrste informacija i projioiEju te infor-
macij u specitidna kortikalm podrulja, ukljuiu-
.iudi eetiri ,ezgre kljudne a
osjetne informacie:
(1) iz vidnih rceptora prsko vidnog :ivca do
a strainji mozak je najudaljeniji od prednjeg mozga, blizu straZnjeg dijela wata vidnog podru6ja u kori, sto nm omoguduje vid:
(2) iz slusnih rceptora putem sluSnog Zivca do
(slika 2.6 a). Tijekom razvoja se relativni smjeltaj tih struktura mijenja" tako daje
slusnih podrudja u kori, sto nm omoguduis
na kraju prednji mbzak gotovo kao kapa na vrhu srednjeg i straZnjeg mozga. No sluh; (3) iz receptora somatskog iivdffog susta-
navedeni se nazivi ipak koriste za opis podnrdja potpuno razvijenog mozga. Slika va do primilnog somatosenzornog podrudja u
kori, $to nam omoguduj doiivljaje pritiska i bo-
2.6. (b i c) prikazuje promjenu smjeitaja i odnosa prednjeg, srednjeg i straZnjeg li; | (4) iz malog mozga do primmog motoridkog
mozga tljekom razvoja od embrija nekoliko tjedana nakon zade6a do fetusa u dobi podrudja, sto je vzano uz motoridke funkcije
od 7 mjeseci. Hipotalamus Upravlja endokrinim sustavom; upravlja auto-
nomnim Zivdanim sustavom, poput regulacij
ljelesne temperature, regulacije hrajenja i pije-
nja, te drugih kljuenih funkcua; ukljueen u regu-
Osnovna anatomska podiela mozga: prednii, srednii i laciju ponaianja povezanih s odr:anjem vFte
(narodito ponasanja borbe, hranjenja, bijega i
straZnji mozak parenja); ima ulogu u kontroli svjesnosti (vidi
RAS): uldjuden u emocije, ugodu, bol i reakcie
na stres
Prednji mozak Srednji mozak Gomji kolikuli LJkljudeni u vid (narodito vidne reflekse)
Prednji mozakje podrudje mozga smje5teno u njegovu gomjem i prednjem dijelu Donji kolikuli Ukljudeni u sluh
Reti kulffi i aktivacijs K suslav Vaian u kontroli sviesnosti (spavanje, pobude-
(slika 2.?), koje sadrZi moZdanu koru, bazalne ganglije, limbidki sustav, talamus i (RAS; proteZe se i u svaznji nost), paznje, srdanih i disnih funkcija i pokreta
hipotalamus. MoZdana kora je vanjski sloj moidanih hemisfera i ima toliko vaZnu moaK,
ulogu u na5em mi5ljenju i drugim mentalnim procesima da zasluZuje poseban Sivalvil, cvena jezgn, Vaini u kontroli poketa
substffitja nigtA ventnlno
odjeljak, koji slijedi nakon ove rasprave o glavnim struktrama i funkcijama mozga. podrueje
Bazalni gangliji su nakupine iivlanih stanica kljudnih za motoridko funkcioni- Straznii moak Mali moak lzuzetno vazan a ravnoteiu, koordinaciju i to-
ranje. Poremedaj u funkciji bazalnih ganglija moZe dovesti do motoridkih deficita nus miSie

- ukljuduju6i tremor, nehotidne pokrete, promjene u tjelesnom drZanju i mi5i6- Mo^dili m6t
dio RAS-a)
(lakoder sadrzi Ukljuden u svjesnost (spavanjo i pobuclenost);
premos6uje prijenos Zivdanog uzbudenja iz jed-
nom tonusu, te sporost pol<reta. Ti deficiti su vidljivi kod Parkinsonove bolesti i nog u drugi dio mozga; povean sa Zivcima lica
Huntingtonove bolesti, koje ukljuduju teike motoridke simptome (Rockland, 2000.; Produljena moZdina Slu:i kao spoi na koiem zivci prelue s jedne
Shepherd, 1998.) sliane tijela na suprotnu stranu mozga; ukljude
na u srdane i di6ne funkcije, probavu i gulanje
 2 . Kognitivna neuroznanost

48 Kogni tivna ps ih olo gij a

Razvoj ljudskog mozga
Tijekom razvoja embrija i fetusa mozak se sve vi5e specijalizira, a smle5taj i relativni odnosi stra:njeg, Strukture prednjeg, srednjeg istrainjeg mozga
srednjeg i prednjeg mozga mijeniaju se od zadeda do poroda.
Prednji, srednji i strainii mozak sadr2e strukture koje obavljaju iznimno vaine funkcije za preZivljavanle
kao i za miSljenje i osjeCanje na visokol razini.

Srednji
mozak
mozak Hipokampus
'MallI most Septum (utlede na udenje Talamus
(utjede na bijes i pamdenje) (prenosi osjetne
Produljena ! sth) intom'acUe u
mo:dina moidanu koru)

Hipotalamus
Kraljeini6ka (reguliE tjelesnu
moZdina temperaturu, hranjenje,
spavanje i ndokrini sustav)

Srodnli moak
(reilkulml aktlvacijski sustav:
preni poruke o
Amlgdaloidn6 iezgre spavanju i pobudgnostl)
(utjedu na b|les
(a) 5 tiedana (lntrauterino) i agresiu) Moidani most
Hlpofiz6 (prenosl lnfomacijo
ilijszda
(glavna imedu mo:dane koro
endoklnog sustava) I malog mozga)
(b) 8 tiedana (lntiauterinol

Mali mozak
(koordinira linu motoriku,
odrzava ravnote2u)

ProduUeha motdlna
(regulira srdanl
rltam, disanje)
KEUeinldka mo:dina
(prenosi zivcan impulse
izmodu mozga I tljela,
kontrolira,ednostavne
reflekse)

Limbidki sustav je valanza emocije, motivaciju, pam6enje i udenje. Zivoti-

nje poput riba i gmazova, kdje imaju relativno nerazvijen limbidki sustav, reagira-
ju na okolinu gotovo iskljudivo po instinktu. Sisavci, a posebno ljudi, imaju razmjer-
no razvijeniji limbidki sustav koji nam, izgleda, dopu5ta da potisnemo instink-
tirme reakcije (npr. impuls da udarimo nekoga tko nam je sludajno nanio bol).
NaSi limbi6ki sustavi dine nas sposobnijima da svoje ponaSanje fleksibilno prila-
godimo u odnosu na promjenjivu okolinu. Limbidki sustav sadrZi tri sredi3nje medu-
sobno povezane moZdane strukrure: amigdaloidnejezgre, septum i hipokampus.
(c) 7 mjesci (lntutorlno) Amigdaloidne jezgre (amygdala) imaju ulogu u bijesu i agresiji, a seprum je
ukljuden u bijes i strah. PodraZivanje amygdala obidno dovodi do straha, koji se
moZe oditovati na razlidite nadine, na primjer lupanjem srca, te zastra5uju6im
halucinacijama ili bljeskovima sje6anja (Frackowiak i sur., 1997.; Gloor, 1997.;
Rockland, 2000.). OStedenje (lezija) ili odstranjenje amigdala moZe dovesti do
 2 . Kognitivna neuroznanost 49

neadaptivnog pomanjkanja straha: Zivotinja se bez oklijevanja i straha priblDava 50 Ko gnit iv n a p s iho lo gij a
potencijalno opasnim objektima (Adolphs, Tranel, Damasio i Damasio, 1994.;
Frackowiak, Friston, Frith, Dolan i Mazziota, 1997.). Druge dvije posljedice o5-
te6enja amigdala mogu biti vidna agnozija (nemoguinost prepoznavanjapredme-
[[s[fl eetiri glavnetalamidke jezgre*
eetiri kljudne talamiEke jezgre prenose vidne, slusne, somatosenzome i s ravnote2om povezane In-
ta) i hiperseksualnost (Stefannaci, 1999.). formacije
Hipokampus (od grdke rijedi "morski konji6", zato 5to mu je slidan oblikom)
ima vrlo vainu ulogu u oblikovanju pam6enja (Cohen i Eichenbaum, 1993.; Dusek IME JUGRE. PRIMA PROJICIRA SE FUNKCIONALNA KORIST
iEichenbaum, 1997.; Eichenbaum, 1999.;Gluck, 1996.).Ljudikojimajehipokam- INFORMACIJE IZ IPRENOSI INFORMACTJE}
PBVEI'ISTVENO U
pus o3te6en ili uklonjen i dalje mogu prizvati postoje6a sje6aqia (npr. mogu pre-
poznati stare prijatelje ili mjesta), no ne mogu stvarati nova (nakon nastanka Corpusgeniculatum Vidnih tocsptoEputom Vldnapodrudlakore Omogudujsnm vid
lateEle vidrcgllvca velikog mozga
moZdanog oiteienja). Nove informacije - nove situacije, ljudi i mjesta - ostaju
im zauvijek nove. Pacijenti s Korsakovljevim sindromom, koji se moZe javiti kao geniculatum
Corpus Slusnih tseptora pdem Stugna podrueia kore Omoguduje nm stuh
mediale slu6nogtivca velikogmozga
posljedicauZivanja aikohola, pokazuju gubitakfiinkcije pamienja zakoji se vjeruje
daje povezan s propadanjem hipokampusa. eini se da hipokampus takoder prati Ventropctedomajegra Somatskggtivdanogsustava PrimdnasomatosoEoma Omogudujenmosjetepritiskal
gdje se stvari nalaze i kako su prostomo povezane jedne s drugima drugim podrucjakor
- boli

rijedima, 5to je gdje (McClelland, McNaughton i O'Reilly, 1995.; Tulving i ventolateralna jezgra Malog mozga (u stEinjem P.imma motoriclc podrudja sudjeluie u organiacljl voljnih
Schacter, 1994.). eini se da poreme6aj u radu foipokampusa dovodi do deficita mozgu) kore velik mzga polreta

deklarativnog pamdenja (d. pam6enja za informacije), ali ne i proceduranog pam-

ienja (tj. pam6enja za tijek aktivnosti) (Rockland, 2000.).
Todnu ulogu hipokampusau pam6enju i oblikova4ju pam6enja tek treba utvrditi.
Jednaje hipoteza da hipokampus pru2a svojevrsnu kognitivnu mapu, koja pred-
stavlja prostor u kojem se organizam mora snalaziti (O'Keefe i Nadel, 1978.).
Drugoje stajali5te daje hipokampus vaZan za fleksibilno ulenje i uodavanje odnosa
metlu desticama koje se ude (Eicheribaum, 1997.; Squire, 1992.;). Ulozi hipokam-
pusa vratit 6emo se u 5. poglavlju.
Ve6ina osjetnog ulaza u mozak prplazikroz talamus (smjelten blizu sredi5ta
mozga, otprilike u visini odiju). Talamus prenosi ulazne osjetne informacije preko
skupina neurona koji se projiciraju u odgolarajuia podru ja moZdaue kore. Da bi
smjestio sve te razlidite wste informacija koje moraju biti ra2vrstane, talamus je
podijeljeir u niz jezgara (skupina neurona sa slidnom funkcijom), od kojih svaka
prima informacije izrspecifidnih rebeptora i povezanaje s odgovaraju6im speci-
fidnim podrudjima moZdane kore . (Tablica2.3 ukljuEuje imena i uloge razliditih
jezgara.) Talirmus takoder pomaie u kontroli spavaria i budnosti. Kad je funkcija
talamrisa porenieiena, posljedice mogu biti umor, tremor, amnezija, jezidni pore-
me6aj te poreme6aj spava:rja i budnosti (Rockland, 2000.; Steriade, Jones i Mc-
Cormick, 1997.).
Male dimenzije hipotalamusa (od grdke rijedi hypo-, "ispod"; smjeiten na
bazi prednjeg mozga, ispod talamusa) protuslove njegovoj vaZnosti u kontrolira-
nju mnogih tjelesnih funkcija (Vi(e podataka o tome u tablici 2.2). Hipotalamus,
koji je u interakciji s limbidkin sustavom, takoder regulira ponaianje kojeje po-
vezano s preZivljavanjem-wste: bgrbu, bijeg, hranjenje i parenje. Nije iznenadu-
jude daje hipotalamus takotfer akrivan u regulaciji emocija i reakcija na stres.
Srednji mozak
Sred4ii mozak j e vaLnlji kod vrsta koje ne spadaju u sisavce nego kod sisavaca'
Kod vrsta koje nisu sisavci on je glavni izvor kontrole z.a vidne i sluine infor-
' Ostale talamldko jozgro takoder imaju valnu utogu.
+ ndivi 6e odnoso na relativni smjeltai iezgro unutar islamusa: laleElno znadl ud6m ili ulijwo od medijaln jqgr; ventEtno
le
bliie lrbuhu no vrhu glave: posteriorno .le otraga, vontropostsriomo prma trbuhu (q. pEma dolj) i prema natrag; vstiqlatEF
no prematrbuhu i sastrare. Goniculatum zna6i "koljen6to,.
vaca srednji mozak pomaZe u kontroli pokreta odiju i koordinaciji. Tablica 2.2
navodi nekoliko struktura (i njima pripadajudih flrnkcija) srednjeg mozga, no
nesumnjivo najvaZnija od tih stmktura je retikulami aktivacijski sustav (RAS,
naziva se jo5 i "retikularna formacija"), mreZa Zivdanih stanica neophodnih za
regulaciju svjesnosti (spavanja, budnosti, pobutlenosti i u odredenoj mjeri i paZnje)
te vitalnih funkcija poput srdanog rada i disanja.
RAS se zapravo proteZe i u straZnji mozak. I RAS i talamus su neophodni da
bismo bili svjesni svojeg postojanja i imali kontrolu nad njim. Srednji mozak i
straZnji mozak zajedno dine moidano deblo, koje povezuje prednji mozak s
kraljeZnidkom moZdinom. Stmknua koja se naziva periakveduktalna siva war
(PAG, od engl.p eriaqueductal gray,nap. prev.)nalazi se u moZdanom deblu. Cini
se daje to podrudje kljudno za odredene wste adaptivnog ponaianja. Injekcija
malih kolidina ekscitacijskib aminokiselina ili elektridno podraZivanje ovog po-
drudja dovodi do jedne od sljedeiih reakcija: agresivne reakcije sukobljavanja,
izbjegavanja ili reakcije brjega, pojadane obrambene reaktivnosti, ili pak sma-
njene reaktivnosti kakva se doZivljava nakon poraza kad osoba osje6a beznacle
(Bandler i Shipley, 1994.; Rockland, 2000.).
Lijednici donose odluku o moZdanoj smrti na osnovi funkcija moZdanog de-
bla. Todnije, lijednik mora uwrditi daje moZdano deblo tako tesko oitedeno da
razliditih refleksa glave (npr. refleksa zjenice) nema u razdoblju duljem od 12
sati, ili da mozak ne pokazuje nikaloru elektridnu aktirnost (5to se vidi iz EEG^a)
ili moZdanu cirkulaciju (Sto pokazuje angiografija) (Berkow, 1992.).
Strainjimozak
StraZnji mozak obuhva6a produljenu moZdinu, moZdani most i mali mozak. produ-
ljena moidina je izduLena unutamja struktura smjeltena na mjestu na kojem
 2'Kognitivnaneuroznanost 51
kaljeZnidka mozdina ulazi u lubanju i spaja se s mozgom. Produljena mozdina,
koja sadrzi dio RAS-a, pomaze da ostanemo zivi. ona upravlja srdanim radom i
,rvelike upravga disanjem, gutanjem i probavom. Produljena moZdina je takoder
mjesto na kojan Zivci s desne strane tijela prelaze na lijevu stranu mozga, a Zivci
s lijeve strane tijela prelazc na desnu stranu mozga.
' MoZdani most (lat. pons) sluZi kao odrealena vrsta relejne stanice jer sadrzi
Zivdana vlalna koja provode signale iz jednog dijela mozga u drugi (funkcija
premosdivanja po kojoj je i dobio ime). Most takoder sadrzi dio RAS-a te Zivce
Loji inerviraju dijelove glave i lica. Mali mozak (lat. cerebellum) upravlja koordi-
nacijom tijola, ravnoteZom i mi5i6nirn tonusom, kao i nekim aspektima pam6enja
koji ukljuduju prema cilju usmjerene pokrete (vidi 7. i 8' poglavlje)'
Zanimljivo je da prenatalni razvoj ljudskog mozga kod svakog pojedinca ot-
prilike odgovara evolucijskom razvoju ljudskog mozga unutal vrste kao cjeline.
je i
Straznji mozak, koji je prvi dio mozga koji se prenatalno razvija, takoder
errolucijski najstariji i najprimitivniji dio mozga. srednji mozak, koji se razvija
nakon strainjeg, pod vidom evolucije predstavlja relativno noviji dodatak mozgu.
Konadno, prednji mozak, koji se posljednji razvija u prenatalnom razvoju, ujedno
je i evolucijski najmladi dio mozga.
- specljalizaciji, hernisfere takoder medusobno izravno komuniciraju. Corpus cal-
Nadalje, tijekom evolucijskog razvoja naie vrste, kod ljudi sejavio porast teZine
. mozga u odnosu na teZinu tijela. Medutim, tijekom razvoja nakon rotlenj a propor-
cija ieZine mozga opada, tako da je teZina mozga kod novorodendeta proporcio-
nalno znatno .,r"6u ttrgo telinamozga odrasle osobe. od djetinjstva do odrasle
dobi razvoj mozgaje uglavnom usmjeren na organizacijsku sloienost veza_unutar
. mozga (vidi 13. poglavlje). Razvojni porast neuralne slozenosti kod pojedinca
paraielan je evoftijskom razvoju naie vrste, no promjena teZine mozga u odnosu
na teZinu tijela nije.
Za kognitir,ne psihoioge je najvaZniji od tih evolucijskih trendova poveianje
neuralne sloZenorii *o"gu - ono je vaZnije od promjena u.propolcionalnoj te7ini
mozgailidaksekvencijalnograzvojanoZdarrihstruktura-Nokopitivnimpsi-
holoiima je jos zanimljivije pitanje kako nam je evolucija mozga omogudila po-
ve6anu sposobnost voljnog kontroliranja ponaSanja te dak planiranja i razmatta-
nja razliditih mogrrinosti djelovanja, sto 6emo rasplaviti u sljede6em odjeljku s
obzirom na moZdanu koru.
MoZdana kora i lokalizacija funkcija
MoZdana kora (cortex cerebri) oblikuje 1-3 milimetra debeli sloj koji omata po-
vr$inu mozga donekle slidno kori drveta koja omata deblo. Naboranost kore ljud-
skog mozga vezana je uz ti tazlilita elcmenta: brazde, koje su pli6a udubljenja'
pukitine, koje su dublje, te vijuge, koje su izbodenja izmeclu susjednih brazdi ili
putotina (slika 2.5). Ti nabori znadajno povecavaju povriinu mozdane kore: kad
Lismo izravnali naborani ljudski mozak, on bi zauzimao oko 2 kvadratne stope
(cca 18.6 dm2, nap. prev.). MoZdana kora dini 80% ljudskog mozga (Kolb i Whi-
shaq 1990.). SloZenost moZdanih funkcija poveiava se s povrSinom korteksa.
Ljudska moZdana kora omogu6ava nam da mislimo - da planiramo, usklailujemo
misli i aktivnosti, percipiramo vidne i sluine obrasce, koristimo jezik,itd'Beznje
ne bismo bili ljudi. Powlina mozdane kore je sivkasta, i ponekad
je naz ivamo siva
52 K o gn i tiv na p s i ho I o gij a
war, jer prvenstveno sadrZi sivkasta tijela Zivdanih stanica koje obraduju infor-
macije koje mozak prima i Salje. Nasuprot tome, bijela tvar moZdane unuha5njo_
sti, koja se nalazi ispod kore, sadrZi uglavnom bijele mijelinizirane aksone,
MoZdana kora oblikuje vanjski sloj dviju polovica mozga lijeve i desne
-
moZdane hemisfere (Davidson i Hugdahl, L995.; Gazzaniga i Hutsler, 1995.,
1999.; Hellige, 1993., 1995.; Levy,2000.; Mangun i sur., 1994.). Iako dvije hemi-
sfere izgledaju vrlo slidne, one razlidito funkcioniraju. Lijeva hemisferaje speci-
jalizirana za neke vrste aktivnosti, a desna za druge vrste aktivnosti. Na primjer,
kozni receptori na desnoj strani tijela uglavnom dalju informacije kroz produljinu
mozdinu u lijevu moidanu hemisferu, a receptori s lijeve strane salju informacije
u desnu hemisferu. Slidno tome, lijeva moZdana hemisfera upravlja motorikom
desne strane tijela, a desna motorikom lijeve strane tijela. Mettutim, sav prijenos
informacija nije kontralateralan (na suprotnu stranu), ve6 postoji i oaredeni ip-
silateralni (na istu straru) prijenos. Na primje5 nju5ne informacije iz desne noi-
nice idu prvenstveno u desnu stranu mozga, a otprilike polovica inforrnacija iz
desnog oka ide u desnu stranu mozga. rJz ovu optu tendenciju ka konhalateralnoj
losum (iuljevito tijelo ili velika komisura), gusta nakupina Zivdanih vlakana, spa_
ja dvije hemisfere omoguiujuii prijenos inforrnacija iz jedne u drugu (slika 2.7).
Nakon 6to je informacija stigla u jednu hemisferu, corpus callosum je prenosi u
drugu. Akoje corpus callosum presjeden, dvije m6Zdane hemisfere ne mogu medu-
sobno komunicirati.
Hemisfema specijatizacija
Kako su psiholozi otkrili da dvije hemisfere imaju razlidite odgovomosti? prouda-
vanje hemisfeme specijalizacije u ljudskom mozgu zapodelo je s Marc Daxom,
francuskim seoskim lijednikom kojije 1836. iznio slabo zapaZeno izlaganje na
sastanku medicinskog udruZenja (Springer i Deutsch, 19g5.). Dax je lijedio vi5e
od 40 pacijenata koji su patili od gubi&a govora kao posljedice moZdanog oS_
teienja. Taj poremeiaj, nazvan afazija (od grdkog ..bez govora") bioje poznat vei
u antidkoj Grdkoj- Daxje uodio povezanost izmetlu gubitka govora i strane mozga
kojaje ozlije<lena. Onje, proudavaju6i mozgove svojih pacijenata nakon njihove
smrti, uodio da se u svim sludajevima ozljeda nalazila u lijevoj moZdanoj hemi-
sferi. Nije mogao pronaii nijedan sludaj gubitka govorakojije nabtao zbog povre-
de samo desne hemisfere. Usprkos tom provokatir.nom nalazu, njegov dlanak nije
pobudio znanstveni interes.
Sljede6a znadajna lidnost u proudavanju hemisfeme specijalizacije bio je paul
Broca (1824-1880). Na sastanku Francuskog antropoloikog druSWa 1g6i. godi
ne, Broca je iznio da je njegov pacijent koji je nakon moZdanog udara patio od
afazije imao leziju u lijevoj moZdanoj hemisferi, Sto se pokazalo tijekom autop-
sije nakon smrti pacijenta. Usprkos podetnim hladnim reakcijama, Brocaje usko-
ro postao sredi5nji likuzawele kontroverze o tome jesu li funkcije, naroEito go-
vor, zaista lokalizirane u odredenim moidanim podrudjima, a ne generalizirane
po ditavom mozgu. Do 1864. Broca se uvjerio da je lijeva moZdana hemisfera
kljudna za govor, Sto je glediSte koje se odrZaio do danas. Zapravo, specifidno
podrudje kojeje tsroca identificirao kao ono koje pridonosi govoru naziva se Bro-
kinim podrudjem (slika 2.8). Drugi vaZan raniistralivaE, njemadki neurolog Carl
 2 . Kognitivna neuromanost 53

Ko gnittv na ps iholo gij a

Brokino i Wernickeovo Podru6le
dostupne u to doba trebaloje svaki put nanovo ugraditi. Lashleyje paZljivo ponovno
Neobidno je da iako ljudi s ozliedama u Brokinu podrudiu ne moou tedno govoriti, oni mogu koristiti
svoi glas da bi plevall ili vikali.
ugrailivao elektrode na mjesta koja je smatrao identidnima mjestina iz prethod-
nog eksperinenta, no ustanovio je da naizgled jednaki smje5taj elektroda dovodi
Somatosenzorno do razliditih rezultata, a da razlidito smje5tene elektrode ponekad paradoksalno
podrudje daju iste rezultate (npr. vidi Lashley, 1950.). Kasniji isnaZivadi su, uporabom
lvlotoridko
^^dr' 'iia
Asocijativno
mikroelekhoda koje nije trebalo uklanjati izrnedu pokusa, ustanovili da odredene
Asocijativno podruCje lokacije koreliraju s odredenim reakcijama u viSestrukim ponavljanjima pokusa.
podrueie Odiglednoje da su Lashleyeva istraiivanja bila ogranidena tehnologijom koja mu
Slusno je u to doba bila dostupna,
podruaje
Brokino podrudje Lashleyaje takodet posebno zanimalo moie li na6i specifidne lokacije u mozgu
(govor) u kojimaje sqieiteno pam6enje za stedene navike. U ovim ishaZivanjima koristio
je neSto drugadiji pristup. Nakon Sto je kod Zivotirje uspostavljena odredena na-
vika, primjenjivanaje ili ablacija (uklanjanje tkiva) ili presijecanje kako bi se
prekinula komunikacija izmetlu osjetnih i motoriEkih neurona preko Zivdanih pu-
tova u korteksu, te time uklonilo pam6enje. Nakon vi5e desetljeCa marljivog
istraZivanja (itoje ukljudivalo stotine eksperimenata), Lashleyje naposljetku pret-
postavio (1950., prema Kolb iWhishaq 1990., str. 525) da "nije mogu6e pokazati
lokalizaciju fragapam6enia igdje u mozgu". Otada su psiholozi identificirali brojne
moZdane strukture koje su ukljudene u pam6enje, no tek moraju prona6i speci-
Wernickeovo
podruije fidne lokacije za specifidna pam6enja - ako one uop6e postoje.
(raumijevanje Usprkos vrijednim ranim doprinosima Broke, Lashleya i drugih, za suwemenu
govora)
teoriju i istraiivanje hemisfemih razlika najzaslulniji je nobelovac Roger Sperry
(1920-1994). Sperry (1964.)je wrdio da se svaka hemisfera u odredenim aspekti-
ma ponaia kao poscban mozak. U klasidnom eksperimentu koji podrZava ovu
wrilnju Sperry i sur. su presjekli corpus callosum, koji povezuje dvije hemisfere
ma6jeg mozga. Zatim su dokazali da informaciju koja se vidno prikaie jednoj
hemisferi druga hemisfera ne moZe prepoznati. Slidna istraZivanja na majmunima
upudivala su na isti odvojeni uradak dviju hemisfera (Sperry, 1964.) i sugerirala
da je relativno sigumo provoditi ovaj postupak na primatima.
Neke od najzanimljivih informacija o tome kako radi ljudski mozak, te poseb-
no o ulogama pojedine hemisfere, proizalle su iz istraZivanja na epileptidnim
pacijentima kojimaje presjeden corpus callosum. Kirurlko presijecanje ovog neu-
rolodkog mosta (komisurotomija, nap. prev.) $predava Sirenje epileptidkih napada
s jedne hemisfere na drugu i time jako smanjuje teZinu napada. Medutim, taj
Wemicke (1848-1905), proudavao je pacijente s govornim poremeiajima koji su postupak takoder dovodi do gubitka komunikacije izmedu dviju hemisfera, kao
mogli govoriti, ali je njihov govor bio besmislen. Poput Broke, on je smatrao da da osoba ima dva odvojena specijalizirana mozga koji obraduju razlidite infor-
sujezidne sposobnosti smje5tene u lijevoj hemisferi,.iako na drugom mjestu, da- macije i obavljaju odvojene firnkcije.
nas poznatom kao Wemickeovo podrudje (slika 2,8). Pacijenti na kojima je izvedena ova operacija nazvani su split-brain pacijenti
U to dobaje Karl Spencer Lashley (1890-1958), desto opisivan kao otac neu- (engl. "podijeljeni mozak", nap. prev.). IstraZivanje na komisurotomiziranim
ropsihologije, 1915. zapodeo istraZivanja lokalizacije, ito je nastavio izudavati pacijentima otkilo je fascinantne mogu6nosti proudavanja nadina na koji misli
ditavog Zivota. U mnogima od svojih istraZivanja Lashley je kiruriki ugraclivao mo. Mnogi istraZivadi su tvrdili da je jezik lokaliziran u lijevoj hemisferi, a vidno-
prostome sposobnosti u desnoj (Farah, 1 988.a, 1 988.b; Gazzani ga,1985.;Zildel,
elektrode (relativno velike u usporedbi s mikroelektrodama kakve su danas do-
1983.). Cini se da otprilike 90% odrasle populacije ima jezidne tunkcije predo-
stupne) u odreilend podruEja mozgaLivotinje, te bi zatim elektridki podraZivao ta
minantno lokalizirane unutar lijeve hemisfere. Kod viSe od 95% deinjaka i otpri-
podtu6ja i snimao reakcije, poput npr. motoridkih odgovora. Da bi provjerio je li
hke 70% ljevaka lijeva hemisfera je dominantna za jezik. Kod ljudi kojima ne-
zaista lokalizirao odredenu motoridku reakciju, Lashleyje ponavljab postupak na
dostajejezidna obrada u lijevoj hemisferi,jezidni razvoj u desnoj hemisferi zadrZava
istim Zivotinjama u nekoliko navrata. Relativno krupne elektrode kakve su bile
fonemske i semantidke sposobnosti, no pokazuje nedovoljnu sintaktidku kompe-
tenciju (Gazzaniga i Hutsler, 1999.). Jerre Levy (ledna od Sperryjevih udenica) i
 2 . Kognitivna neuroznanost 55

njezini suradnici (Levy, Trevarthen i Sperry, 1972.) ispitivali su vezu izmcdu Kogni tiv na ps iho Io gij a

moZdanih hemisfera i vidno-prostomih nasuprot jezidnim zadacima kod pacilena-

ta na kojima je izvrbena komisurotomija.
Zanimljive podjele
Lijeva hemisfera nije vaZna samo za jeztk, vei i za kretanje. Kod ljudi s pore-
U jednom lstra2ivanju od sudionika js zafiazeno da usmieri pogled na sredinu ekrana. Zatim je na
me6ajem voljne motorike , apral<sijom, ozljeda se obidno nalazi u lijevoj hemi- ekranu prikazana himera (lice sastavlieno od liieve polovice iednog i desne polovice drugog lica).
sferi. Takvi pojedinci su izgubili sposobnost izvotlenja poznatih swhovitih poke- Sudlonik je zatim trbbao izjaviti sto je vldio, bilo verbaino bilo pokazivaniem iednog od vise ponudlenih
ta (Gazzaniga i Hutsler, 1999.). normalnih (ne-himaridkih) llca.
Desna hemisfera je uglavnom "nijema' (Lery, 2000.). Ona slabo razumije gra-
matiku i fonetiku, no ima vrlo dobro semantidko znanje i ukljudenaje u praktidnu
uporabujezika. Ljudi s ozljedama desne hemisfere obidno imajutelko6a u pra6enju
razgovora ili prida, dono5enju zakljudaka na osnovi konteksta, t u lszumijevanju
metaforidkog ili ialjivog govora (Levy,2000.). -
U istraZivanjima poput onog prikazanog na slici 2.9, pacijenti s komisuroto-
mijom tipidno nisu svjesni da su na dvije polovice slike vidjeli kontradiktorne
informacije. Kad se od njih traii da rijedima odgovore.5to su vidjeli, izjavljuju da
su vidjeli sliku koja se nalazi na desnoj polovici. Imaju6i na umu kontralateralne
veze izmedu hemisfera i strana tijela, iini se da lijeva hemisfera upravlja njiho-
vom verbalnom obradom (govorom) o vidnim informacijama. Nasuprot tome, kad
se od njih haZi da prstima lijeve ruke (koja ialje informacije kontalateralno u
desnu hemisferu, a takoder ih i prima iz nje) pokaZu Sto su vidjeli, sudionici biraju
slikuiz lijevepolovice. Taj nalazpokazuje dadesnahemisfera, izgleda,upravlja
prostomom obradom (pokazivanjem) vidnih informacija. Stogaje taj zadatak klju-
6an u odretlivanju za koju sliku sudionik misli daje prikazana.
Michael Gazzaniga - jo5 jedan od Sperryjevih studenata - distancirao se od
glediita svojeg bivleg uditelja, Sperryja, i svojih suradnika, poput Levyjeve. Gaz-
zaniga se ne slaZe s njihovom fvrdnjom da dvije hemisfere funkcioniraju posve
odvojeno. No on ipak drZi da svaka hemisfera ima komplementarnu ulogu. Na
primjer, prena Gazzanigi, jezidne obrade u desnoj hemisferi nema (osim u rijet-
kim sludajevimarane ozljede lijeve hemisfere), a vidno-prostorna obrada se odvi-
ja u desnoj hemisferi. Kao primjer toga, Gazzanigaje ustanovio da prije komi-
surotomije ljudi mogu crtati trodimenzionalne predmete objema rukama (Gazza-
niga i LeDoux, 1978.). Medutim, nakon komisurotomije oni mogu pribliZno nacr-
tati kocku samo lijevom rukom. Kod svih pacijenata je desna ruka crtala slike
koje nisu ni slidile kocki niti bile fiodimenzionalne. Ovaj nalaz 1e vaLat zbog
kontralateralne povezanosti izrnedupojedine strane tijela i suprotne moZdane hemi-
sfere: bududi da desna hemisfera upravlja lijevom rukom, a lijeva ruka je jedina
kojom kbmisurotomizirani pacijent moZe nacrtati prepoznatljive predmete, taj
eksperiment podrZava twdnju da je desna hemisfera dominanbra u nalem razu-
mijevanju i ishaZivanju prostomih odnosa.
Gazzaniga (1935.) wrdi daje rnozak, a narodito njegova desna hemisfera, or-
ganiziran u relativno neovisnejedinice koje rade paralelno. Prema G""zanigi, svaka
Osim proudavanja hemisfernih razlika u jeziku i prostornim odnosima,
od mnogobrojnih odvojenih psihidkih jedinica djeluje relativno nezavisno od
istraZivadi su pokuiavali odrediti misle li dvije hemisfere na razliEite nadine. Levy
drugih, Iesto izvan na5e svijesti o tome. Dok se odvijaju te:azlilite neovisne i
G97a.) je na5la neke dokaze da lijeva hemisfera nastoji obradivati informacije
6esto podsvjcsne aktivnosti, lijeva hemisfera nastoji tim aktivnostima pripisati
analitidki (dio po dio, obidno u nizu), dok ih desna hemisfera nastoji obradivati
znalenle. dak i kad lijeva hemisfera percipira da se pojedinac ponaia na nadin
holistidki (kao cjelinu). Medutim, takvo tumadenje podataka dovedeno je u pita-
koji sam po sebi nema nekog madenja, ona i dalje nalazi nadina da tom pona$anju nje. Gazzaniga (1985.), na primjer, vjeruje da se podaci iz eksperimenata koji
pripiSe neko znaEenje.
pokazuju razlidite nadine obrade u dvjema hemisferamamogu tumaditi i na drugadiji
nadin.
 2 . Kognitivna neuroananost

58 Ko gnitivn a ps iho lo gij a

MoZdani reZnjevi
Mo:dana kora je podijeljena na deoni, tjemeni, sliepoobni i zatilini rezanj. ReZnjevi imalu specifidne Motoridki homunculus
funkcije, no takocler stupaju u interakciiu da bi obavliali sloZene procese'
Mapa primamog motoridkog podrudja mo2dane kore cesto se naziva homunculus (lat, ,,aovjeduljak')
Desna hemisfera Lijeva hemisfera

u&nl
rewl Motoriako podruCle
kore
Fissum
longitu-
dinalls
SrsdiSnja
bteda

Tjmeni
reiary

longitudinalls

(a) Anatomska podrueja (pogled s liieve aiHnel (b) Anatomska podrudia (pogled odozgo)
(Somatosenzorno podrudio
korc)

ReZnjevi moZdanih hemisfera

Iz praktidnih se razlogamoldanehemisfere, odnosno koru, dijeli u Eetiri refirja'
Ti reZnjevinizu odvojenejedinice, vei arbitrama anatomska podrudja. U svakom Ceoni reZanj, smjeiten na prednjoj strani glave (prema licu), ima ulogu u pro-
reinju su identifrcirane odredene funkcije, no reZnjevi su suilivaqiu, rje5avanju problema, lidnosti, te voljnim poketima. On sadrZi pri-
takoder u interakciji. eetiri reZnja, koji su dobili nazive po marno motoriEkopodruEje, kojeje odgovorno zaplaniranje, kontrolu i izvoctenje
kostima lubanje koje se nalaze izravno izrad ajih (slika 2.10) Michael Posner ie pokreta; narodito pokreta koji ukljuduju bilo koju vrstu odgodene reakcije. Kad bi
jesu deoni ili frontalni, tjemeni ili parijetalni, sljepoodni ili profesor psihologiie vai motoridki korteks bio elektridno podraZivan, reagirali biste pokretima odgo-
temporalni te zatiljri ili okcipitalni reZanj. Najopienitije na Sveucilistu Oregon. varaju6eg dijela tijela, ovisno o dijelu va5eg motoridkog korteksa kojije podraZen.
govoredi, motoridka obrada i viii misaoni procesi, poput N,egovo prijolomno is- Kontrola razliditih ltsta pokreta tijela smje5tena je u kontralateralnom primar-
LraZivanie pruZilo ie
apstraktlog rezoniranja, odvijaju se u Ceonom reZnju. So- nom motoridkom podrudju. Slidna inverzija postoji i na dimenziji gore-dolje, tako
snaine dokaze o Po-
matosenzoma obrada (osjeti izkoie i mi5i6a tijela, soma-) vezanosti kognitivnih da se repre2entacije donjih ekstremiteta nalaze u gomjern dijelu motoridke kore,
odvijaju se u tjemenom reinju. SluEna obrada se obavlja u operaci.ia i lokaliziran dok se reprezentacije gonlih dijelova tijela nalaze u donjem dijelu motoridke
sljepoodnom, a vidna u zatiljnom reZniu. mozdane aktivnosti. kore.
Njegov rad le pomo- Informacije koje odlaze u susjedne dijelove tijela takoder kre6u iz susjednih
Podrudja u kojima se odvija osjetna obrada nazivaju se gao u uspostavUaniu
projekcijska podrudja jer osjetna vlakna koja prenose os- zajedni6kog eksperF dijelova motoridke kore. Stoga je mogrr6e izraditi mapu motoridkog podrudja i
jetne informacije idu u talamus, izkojeg se osjetne infor- mentalnog ibioloskog pokazati gdje i u kojoj proporciji su zastupljeni pojedini dijelovi tijela (slika 2.1 1).
macije projiciraju u odgovarajuCa projekcijska podrudja u pristupa proudavaniu Preostala tri reZnja udaljenija su od prednjeg dijela glave. Ti reZnjevi su speci-
odredenom refnju. Slidno tome, projekcijska podruEja pro- vise mozdane aktiv- jalizirani za razlidite vrste osjetne i perceptivne akivnosti. Na primjer, u t-jeme-
jiciraju motoriEke informacije prema dolje koz kraljeinidku nosti.
nom reZnju, primarno somatosenzorno podruije (smjeiteno neposredno iza pri-
moZdinu do odgovarajudih mi3i6a putem PZS-a. mamog motoridkog podruEjau deonom reZnju) prima informacije o pritisku, dodiru,
temperaturi i boli. Kad bi vaie somatosenzorno podrudje bilo elektridno
 2 . Kosnitivna neuroznanosl
Somatosenzorni homunculus
Poput primamog motoridkog podru6ia u 6eonom reZnju, homunculus somatosenzornog podrudja
prikazuje obrnuto okrenute dijelove tiiela iz kojih kora prima informacije.
po&aZivano, vjerojatno biste izjavili da osje6ate kao da vas je netko dodimuo
(slika 2. l2).
:Ako pogledate Eovjeduljke (slike 2.l l i 2.12), uodit 6ete da je odnos tunkcije i
oblika primijenjen u razvoju primamih motoridkih i somatosenzornih podntdja
kore. Sto namje potrebnija uporaba, osjetuivost i fina kontrola oclretlenog dijela
tijela, to 6e vede podrudje kore biti posve6eno tom dijelu. Na primjer, mi ljudi,
koji u svojoj interakciji sa svijetom izuzetno ovisimo o svojim rukama i licima,
imamo odgovaraju6e velike proporcije moZdane kore posve6ene osjetima i mo-
toridkim reakcijama ruku i lica.
Podrudje moZdane kore koje se odnosi na sluh smjebteno je u sljepoodnom
reZnju, ispod tjemenog. Taj reZanj obavlja sloZenu sluinu analizu, kakvaje po-
trebtazarazrmijevanje ljudskog govora ili slu5anje simfonije. I samo sluSno po-
dru6jeje specijalizirano: neki dijelovi su osjetljiviji na zvukove vi3e frekvencije,
drugi na z'*'ukove niZe frekvencije. SluSno podrudje je uglavnom kontralateralno,
iako oba slu5na podmdja primaju barem neke projekcije i iz lijevog i iz desnog
uha. Kad bi vaSe slulno podrudje bilo elektridno podraZivano, izjavili biste da
dujete neku wstu zvuka.
Vdno podrudje moZdane kore smjeSteno je prvenstveno u zatiljnom reZnju.
Neka Zivdana vlakna koja prenose vidne informacije vode ipsilateralno iz lijevog
59
Ko gnitivna ps iho logij a
oka u lijevu moZdanu hemisferu te iz desnog oka u desnu moidanu hemisferu,
dok se druga vlakna kriZaju u optiCkoj hijazrni (od grdkog'vidni X" ili "vidno
krizanje:') i odlaze kontralateralno, u suprotnu hemisferu (slika 2.13). Makna iz
lijevih polovica vidnog polja oba oka odlaze u desnu shanu vidnog podrudja u
kori, dok vlakna iz desnih polovica vidnog polja oba oka Salju informacije u lije-
vu stanu vidnog korteksa.
Asocijativna podruhia
Oni dijelovi moidanih reinjeva koji ne pripadaju somatosenzomim, motoridkim,
sluinim ili vidnim podrudjima jesu asocijativna podrudja kore. Naziv asocija-
tivno podrudje proizalao je iz vjerovanja da je funkcija tih podrudja da poveZu
(asociraju) aktivnost osjehih i motoridkih podrudja. Kod ljudi asocijativna po-
dnrdja zauzimaju oko 75Yo moZdane kore, iako su kod ve6ine Zivotinja znatno
manja. Kad se asocijativna podrud,ja elektridno podraZuju, ne moZemo opaziti
nikalcvu specifidnu reakciju. (Stogaje u ranim pokuSajima uporabe podraZivanja
da bi se odredila lokalizacija, vjerojatnost bila da se u tri od betiri sludaja
podraZivanja nede javiti nikakva reakcija.) Mertutim, ljudi s ozljedama u asocija-
tivnim,podrudjima 6esto ne djeluju, govore niti misle norrnalno, pri demu speci-
fidno abnormalno pona5anje ovisi o mjestu ozljede. Cini se da asocijativna po-
drudja na neki uadin integriraju odabrane dijelove informacija iz osjetnih podrud-
ja i Salju integrirane informacije u motoridka podruEja, potidu6i swsishodno po-
na5anje i inaLavanje logidnog, raarmnog mi5ljenja.
eini se da su frontalna asocijativna podruija u |eonim reZnjevima kljudna za
rjelavanje problema, planiranje i prosudivanje. Brokino i Wernickeovo govomo
podrudje takoder se nalaze u asocijativnim dijelovima kore. Iako uloga asocija-
tivnih podrudja u mi5ljenju nije potpuno razjadnjena, dini se da su upravo to mje-
sta u mozgu u kojima je sjediSte razliditih intelektualnih sposobnosti.
Rad Stevena Petersena, Michaela Posnera i njihovih suradnika (npr. S.E. Pe-
tersen, Fox. Posner, Minnrn i Raichle, 1988., 1989.; Posner, Petersen, Fox i Rai-
chle, 1988.) prikazuje funkciju asocijativnih podrudja u integraciji informacija iz
razliditih dijelova moZdane kore. Ti su istraZivadi koristili PET tehniku da bi
proulavali regionalni protok krvi u mozgu tijekom nekoliko aktivnosti koje uklju-
duju ditanje pojedinadnih rijeEi. Kad su sudionici gledali rijed na ekranu, njihova
vidna podrudja pokazivala su visoke razine aktinosti; kad su izgovarali rijcd,
njihov motoridki korteks je bio visokoaktivan; kad su duli izgovorenu rijed, ak-
tiviralo se njihovo slu$no podrudje; kadje od njih zatraZeno da izgovore rijed koja
je povezana s rijedima koje vide (ito traii visoku razinu integracije vidnih, sluS-
nih i motoridkih informacija), najve6a se aktivnost javila u asocijativnim podrudji-
ma kore,
S obzirom na sve aktivnosti mozga, vjerojafno vas ne6e iznenaditi podatak da,
iako mozak tipidno tezi tekjednu detrdesetinu ukupne teZine tijela odrasle osobe,
on koristi oko jedne petine cirkuliraju6e krvi, petinu dostupne glukoze i petinu
dostupnog kisika. On je, metlutim, whunski organ kognicije, te je razumijevanje i
njegove strukture i njegove funkcije, od neuronskih do moZdanihrazina organiza-
cije, kljudno za razumijevanle kognitivne psihologije. Novija dostignu6a u po-
drudju kognitivne neuroznanosti, usmjerena na lokalizaciju funkcija, ponovno
konceptualiziraju pitanje odnosa tjelesnog i psihidkog o kojem smo raspravljali
 2 o Kosnitivna neuroznanost bl

62 Ko gnitivna p s iho I o gij a

Optidka hijazma
Neka Zivdana vlakna prenose vidne informaciie ipsilateralno iz svakog oka u istoimenu moZdanu
hemisferu, dok se druga vlakna kriZaju u opti6koi hijazmi iprenose vidne informacije kontralateralno,
u suprotnu hemisferu. 1. Koje su osnolrle strukture i procesi u
stanicama ljudskog mozga? Neuron je
Vidno podrudje kore Zivdana stanica. Dijelovi neurona su
stanidno tijelo, razgranati dendriti i akson.'
Neki aksoni su obloZeni rnijelinom, dok
drugi nisu. Na zal'r5etku svakog aksona
nalaze se zaw5ni dvori6i. Izmedu zaw5nih
dvori6a jedne Zivdane stanice i dendrita
sljedede Zivdane staniceje sinapsa. Proces
o kojem ovisi provotlenje Zivdanog
sa je akcijski potencijal; koji je sve-ili-ni-
5ta reakcija stanice do koje dolazi samo
ako je elektridni naboj Zivdane stanice db-
segao prag ekscitacije. Iako amplituda
pojedinog akcijskog potencijala u neruonu
ne varira, ono Sto varira je frekvencija
Zivdanih impulsa. Stoga aa intenzitet po-
draZaja moZe upu6ivati frekvenclja
Optidka hijffia
nog uzbudenja, ali ne i amplituda Zivda-
nog impulsa unutar pojedinadnog neuro-
na. Komunikacija izmedu newona ovisi o
aktivnosti kemijskih neurotransmitera.
Vldnl zlvac
Neurotransmiteri se lude iz zavr5nih dvo-
ri6a aksona i prenose se kroz sinapsu do
dendrita drugog neurona.
di5nji Zivdani sustaq koji se sastoji od
mozga i kraljeZnidke moZdine, i perifemi
Zivdani sustav, koji dini ostatak Zivdanog
sustava (npr. iivci u licu, nogama, rukama
i utrobi).
2. Kako istraZivaii prouiavaju glavne
moidane strukture i procese? Stolje6i-
ma su zransfvenici promatrali mozak tako
da bi ga secirali. Suvremene tebnike sekcije
impul- ukljuduju uporabu elektronskih mikrosko-
kemijskil analizaza ispi-
pa i sofisticiranih
tivanje tajni pojedinadnih moZdanih sta-
nica. Usto se desto koriste i kirurSke te-
hnike na Zivotinjama (npr. uporaba selek-
tivnih ozljeda i snimanja aktivnosti jedne
Zivdane stanice). IstraZivanja na ljudima
ukljuduju elektridne analize (npr. elektro-
livda-
encefalograme - EEG i uz dogadaj vezane
potencijale - ERP), tehnike koje se osni-
vaju na primjeni rentgena (npr. angiogrami
i CT), tehnike zasnovane na radunalnoj
analizi magnetskih polja u mozgu (mag-
netska rezonancija - MR) ili krvnog proto-
ka i metabolizma u mozgu (pozitronska
emisijska tomografija * PET i funkcijska

//)r\
Neutotransmiteri mogu na postsinap-
tidkom neuronu izazvati ili ekscitaciju (po-
3. Sto su istraiivadi
veiavaju6i vjerojatnost aktivacije neuro-
na) ili inhibiciju (smanjujuii vjerojatnost
aktivacije neurona). Ekscitacija i inhibici-
ja op6enito imaju komplementarne uloge.
Pretjerana kolidina neurotransmitera na
sinapsi moZe se mehanizmom ponovnog
unosa apsorbirati natrag u zawlni dvoriC
ili se kemijski deaktivirati razgradnjom
putem enzima. Poznato je viSe Wari koje
imaju ulogu neurotransmitera. Monoamin-
na podetku ovog poglavlja. Pitanje se promijenilo od "gdje je psihidko smjelteno
ski neurotransmiteri ukljuduju acetilkolin
u tijelu' na "gdje su odredene kognitivne operacije smjeStene u tvdanom susta- ({,ch), dopamin i serotonin; aminokiseline
vu". I nadalje demo se u tekstu vra6ati na ova pitanja vezano vz pojedine kogni-
ukljuduju glutamat i GABA-u. U neuralni
tiwe operacije koje ie biti detaljno opisane u sljedeCim poglavljima. prijenos takotter su ukljudeni neuropeptidi,
poput endorfma i mnogih kemijskih tvari
koje sudjeluju u fiziolo5koj regulaciji Zedi,
gladi, te reproduktivnih funkcija.
Zivlani sustav, kojim upravlja ljudski
mozak, dijeli se na dva glavna dijela: sre-
magnetska rezonancija - fMR).
otkrili prouCavanjem
mozg ? Glavne moZdane strukture mogu
sepodijelitina one koje dineprednji mozak
(npr. moldana kora, talamus, hipotalamus
i limbidki sustav, ukljuduju6i hipol6ampus),
srednji rnozak (ukljudujuii dio moZdanog
debla) i shaZnji mozak (ukljuduju6i pro-
duljenu moZdinu, moZdani most i mali
mozak). Vrlo naborana mozdana kora
okruZuje unutrainjost mozga i osnova je
veiine ljudske kognicije. MoZdana kora
pokriva lijer.u i desnu moZdanu hemisfe-
ru, koje su medusobno povezane struktu-
rom koja se naziva corpus callosum.
Op6enito, svaka hemisfera kontralateral-
no upravlja suprohom stranom tijela. Na
osnovi opseZnih istraiivanja komisuroto-
mija mnogi istraZivadi smatraju da su dvije
hemisfere specijalizirane: dini se da kod
ve6ine Ijudi lijeva hemisfera prvenstveno

upravlja govorom, a desna hemisfera vid-
no-prostomom obradom. Dvije hemisfere
takoder mogu razlidito obradivati infor-
macije. Drugi nadin izudavanja kore jest
ustanovljavanje razlika izmetlu detirijq
reZnjeva. Grubo govore6i, vi5i misaoni i
motoridki procesi odvijaju se u deonom
reinju, somatosenzorna obrada u tjeme-
nom reinju, slulna obradau sljepoodnom,
a vidna u zatiljnom reZnju. Unutar deonog
reZnja, primarno motoridko podrudje u-
1. Kako ru." s6ynf,anja o prirodi odnosa iz-
meclu mozga i kognicije mijenjala tijekom
vremena?
2.Itlkitko nabrojite glavne moZdane stnrk-
twe i funkcije.
3. Navedite neke od razloga zbog kojih
istraiivade zanima lokalizacija firnkcija u
'' ljudskom mozgu.
4. Zaito su, po va$em mi5ljenju, straZnji,
srednji i prednji mozak evoluirali (kod
ljudske vrste) i razvijaju se (u ljudskom
,prgnatalnpm razvoju) onim redoslijedom
kojiije opisln u ovom-ippglavlju? [J svoj
kdmentar ukljudite fuhkcije navedenih
dijelova mozga.
5. IstraZiva6i aaju daje nedostatak acetilko-
lina u hipokampusu u vezi s Alzheimero-
vom bole56u. S obzirom na to da ie do
akson
amigdaloidne jezgre
'asocijativna podru6ja
corpus callosum
deoni reZanj
dendriti
elektroencefalogram (EEG)
2 . Kognitiwa neuroznanost
pravlja plirniranjem, kontrolom i izrnlava-
njem poketa. Unutar tjemenog reZnja, pri-
marno somatosenzomo podrudje odgovor-
no je za osjete na osnovi podataka iz mi-
5i6a i koZe. Pojedine dijelove ovih dvaju
podrudja moZemo povezati s to6no odre'
denim dijelovima tijela. Asocijatina po-
drudja u pojedinim reZnjevima izgleda po-
vezuju ahivnost motoridkih i osjetnih po-
drudja, omogu6ujudi kognitivne procese
vi5e razine.
hipokampusa telko doprijeti a da se pri-
tom ne izazovu druge wste moZdanog o5-
teienja, kako bi istraZivadi rnogli pokuiati
iiiediti Alzheimerovu bolesti?
6. Zaito, po vaSem mi5ljenju, neka otkriia
popu.t onog Marca Daxa, prolaze neza'
paZeno? Sto se moZe udiniti da se poveda
mogu6riost ZapaZanja kljudnih otkri6a?
7. S obzirom na funkcije pojedinih moZdanih
relnjeva, kako se moZe otkriti ozljeda u
jednom od njih?
8. Kgjg sp podruEje kpp..rgijg moZe udinko-
vito prouEavati opaZarijem squktuig
funkcije ljudskog mozgd? Opi5ite kako bi
istraZivadi za proudavdnje tog podrudja
kognicije mogli upotrijebiti jednu od te-
bnika opisanih u ovom poglavlju.
funkcijska magrretska rezonancija (fMR)
hipokampus
hipotalamus
ipsilateralno
komisurotomrja
kontralateralno
krr'no-moZdana barij era
+,'r!:.
63
64 Kognitivna psihologija
limbidki sustav Ranvierovi prstenovi
lokalizacija tunkcija reZnjevi
magnetska rezonancija (MR) sinapsa
mijelin sljepoodni reZanj
mozak srediSnji Zivdani sustav (SZS)
moZdana kora (korteks) srednji mozak
moZdane hemisfere stanidno tijelo
moZdano deblo shaZnji mozak
neurotransmiter talamus
optidka hijazma tjemeni reZanj
perifemi Zivdani sustav @ZS) zatiljni reLanj
pozitronska emisijska tomografija @ET) zavrdni dvori6i
prednji mozak iivdana stanica (neuron)
prinamo motoridko podrudje Zivdani sustav
prlmamo somatosenzorno podrudj e
lttuZri t" C o,ffi na adresi http //co glab. wad sworth. com.
:
ili
Gazzaniga, M. (Ed.) Q000.). The new cogni- roscience. Cambridge, MA: MIT Press.
tive neurosciences (2nd ed.). Cambridge,
Sveobuhva+"n pregled razvojnih aspekata
MA: MIT Press. Vjerojatno najobuhvat- kognitivne neurozr anosti.
niji od trenutno dostupnih pregleda kogni-
Pinker, S. (1997.). How the mind works. New
tilre neuroznanosti. Razina teksta je vrlo York: Norton. Zabavan i dalekoseZan, iako
visoka.
ponekad spekulativan, prikaz moguie
Gazzaniga, M., Ivry, R. B. i Mangun, G. primjene evolucijske psihologije na
(1998.). Cognitivne neuioscience: The bi- proudavanje kognicije.
ologt of the mind. New York Norton. Citl-
Rugg, M. D. (Ed.) (1997.). Cogditive neuro-
jiv prikaznovog podrudja kognitivne neu-
science. Hove East Sussex, IJK: Psychol-
roznanosti.
ogy Press. Prilidno suwemen i Sirok uvod
Nelson, C. M. i Luciana, M. (Eds.) (2001.) u kognitivnu znanost s prilozima whun-
Handbook of developmental cognitive neu- skih strudnjaka iz tog podruija.
 66 Ko gnitivna psiholo gij a
PAZNJA I
SVIJEST l. Moiemo li aktivno procesirati informacije iako nismo svjesni da to dini-
mo? Ako da, Sto radimo i kako to radimo?
2. Koje su neke od funkcija paZnje?
3. Koje su neke od teorija koje su kognitivni psiholozi razvili kako bi objasni-
li ono 5to su zapazili o procesima paZnje?
4. Sto su kognitivni psiholozi naudili o paZnji istraZuju6i ljudski mozak?

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI- KOGNITIVNI NEUROZNANSTVENI PRI-

HOLOGIJE STUPIPAZNJI ISVIJESTI
PRIRODA PAZNJE I SVIJESTI . Sustavi paZnje
. Predsvjesno procesiranje . Primjena evociranih potencijala za
. Kontrolirani nasuprot automatskim mjerenje paZnje
opetovanonapisitesvojeimenalistpapira_dok,*i-
procesima . PsihofarmakoloSki pristup iljate svc cega se moZete sjetiti o sbi u kojoj ste spava-
lviteusvolunog,"zatimtrupomdosuprctnograme-
na i niz swju ruLi. Katve osjete dozivlj*ur;1piri-
. . Veze izmedu percepcije, pa2nje i Ii kad vm je bilo l0 godina. Dok pilete svoje ime i | sak pooroe", .uo:if
Habituacija I
svijesti zmisljatesvojustaruspavadusobu,podmitesvjesni "ip;-iit-;6;;i#J;J"
PAZNJA mentalni put kako biste zmijetili svoje tjelesne o- losieiatei6oitJesreliidaljeusrmjupisatisvojeime
. SAZETAK sjete, podcvSi najednom od noinih palaca pa nasta-
| dok se dosjecate slika i obra6ate paznju na suiasnle
Detekcija signala | osjetet
' o Priroda detekcije signala RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJE-
. NIENA, ANALINEKA, KREATIVNA I
Pozornost
PRAKTIENA PITANJA
. TraZenje
KLJUENI POJMOVI
SELEKTIVNA PAZNJA I DISTRIBUCIJA DODATNA LITERATURA
PAZNJE
. Osnovne paradigme za istra2ivanje
seleldivne pa:nje
'.Filtar teorije i teorije uskog gda
o Teorije resursa pa:nje
PRIRODA PAZNJE I SVIJESTI
. Dodatna razmatranja u selektivnoj
paznji O painji govorimo kadjedan od viSe mogutih
predmeta ili niza misli zagospodari umom na
. Distribucija paZnje j as an i iiv naiin. Ukljuiuj e zanemarivanj e j ed-
nih stvari kako bismo se uiinkovito bavili
drugima.
- William James, Nadela psihologije

MoZda vam se prethodni zadatak udinio teikim, ali ne i nemoguiim. Sto dini tai
zadatak te5kim, ali mogu6im? Painja je sredswo kojim aktivno procesiramo ogra_
niden broj informacija iz golemog broja informacija koje dobivamo preko na5ih
osjetila, iz pohranjenog pamienja i drugih kognitivnih procesa (Duncan,1999.,
Motter, 1999., Posner i Femandez-Duque, 1999.).lIklju6uje svjesne i nesvjesne
procese. Dokje u vedini sludajeva lako izudavati svjesne procese, teZeje istraZivati
nesvjesne procese jednostavno zato Sto ih niste svjesni (Jacoby, Lindsay i Toth,
1992.,.Merikte,2000.). Naprimjer, iako vam je uvijek upam6enju dostupno sjeia-
nje gdjg s1e spavali kad vamje bilo 10 godina, vjerojatno rijetko aktivno procesi-
rate tu informaciju. Slidno, obidno varn stoji na raspolaganju mnoiwo osjetnih
 3 rPaZnjaisvijest
Pairya
Painja je sredstvo kojim se ograni6eni mentalni resursi usmjeravaiu na informacije i kognitivne pro-
cese koji su u datom trenutku najvazniji.
informacija (npr. u ovom dasu iz vaieg tijela i va5eg perifemog vida), ali u odre-
tlenom trenutku obra6ate paZnju na samo ogtaniden broj dostupnih informacija
(slika 3.1). Nadalje, imate wlo malo pouzdanih informacija o onome Sto se dogada
dok spavate. Osim toga, sadrZaji paZnje mogu biti u svijesti ili izvan nje (Davies,
1999., Davies i Humphreys, 1993., Metzinger, 1995.).
Mnoge su prednosti postojanja neke vrste procesa paZnje. I laici i kognitivni
psiholozi slaZu se da postoje barem neka ograniienja nalih mentalnih resursa i da
postoje granice u kolidini informacija na koje te mentalne resurse moZemo u datom
trenutku usmjeriti. Postojaqie psihidkog procesa koji zovemo painja omoguduje
nam razborito kori6tenje naSih ogranidenih mentalnih resursa. Smanjujuii osvijer
ljenost mnogih podraZaja izvana (osjeta) i iznutra (misli i pamdenja) moZemo jade
osvijetliti podraZaje koji nas zanimaju. Ta pove6.ana usmjerenost povedava vjerojat-
nost da brzo i todno reagiramo na zaninljive podraZaje. Povedana.paZnja takoder
utire put procesima pam6enja, tako da postoji ve6a vjerojatnosl da demo pamtiti
informacije na koje smo usmjerili painju nego informacije koje smo zanemarili.
Svjesnost ukljuduje osje6aj svjesnosti i sadrZaj svijesti koji dijelom moZe biti
u fokusu paZnje (Block, Flanagan i Gtizeldere, 1997., Bourguignon, 2000., Chal-
mers, 1995., 1996., Cohen i Schooler, 1997., Farthing, 1992.,2000., Marcel i
Bisiach, 1988., Nolkin, 1996., Peacocke, 1998., Velmans, 1996.). Zato painjai
svijest 6ine dva djelomidno preklapajuia fenomena. Nekada su psiholozi smatrali
da jepalnja identidna svijesti. Danas, medutim, uvidaju da je mogu6e usmjereno
aktivno procesiranje osjetnih informacija, informacija u pamdenju i kognitivnih
informacija bez prisutnosti svjesnosti (Shear, 1997., Tye, 1995.). Na primjer, u
ovom razdoblju va5eg Zivota pisanje vlastitog imena ne zahtiieva vaSu svjesnost i
moZete ga pisati dok ste svjesno ukljudeni u druge altivnosti - iako neiete mo6i
pisati ako ste potpuno bez svijesti.
Dobrobiti painje narodito su izraiene kad govorimo o svjesnim procesima
paLnje. lJz opCenitu vaZnost paZnje svjesna paZnja ispunjava tri zadatka imaju6i
kauzalnu ulogu u kogniciji: 1. nadgledanje na5e interakcije s okolinom tako da
smo svjesni koliko uspjetsno se prilagotlujemo okolnostima u kojima se nalazimo,
2. povezivanje naie prolloSti (pamienje) i sadaSnjosti (osjeti) tako da doZivljavamo
kontinuitet na5eg iskustva, 5to moie sluiiti kao osnova naieg osobnog identiteta i
3. kontrola i planiranje na5eg budu6eg djelovanja na osnovi infomracija o nad-
gledanju i povezivanju sje6anja sa sada5njim osjetima.
67
68 Kognitivnapsihologija
Predsvjesno procesiranje
Neke informacije koje su trenutno izvan na5e svjesnosti ipak mogu biti pristu-
padne svijesti ili barem kognitivnim procesima. Infonnacije koje su dostupne kog-
nitivnom procesiranju, ali su trenutro izvan svjesnosti postoje na predsvjesnoj
razini. Predsvjesne informacije ukljuduju informacije uskladiStene u pamdenju
koje u datom trenutku ne koristimo, ali ih po potrebi moZemo dozvati. Na primjer,
ako se to od vas traZi, moZete se sjetiti kako izgleda vala spavaia soba, ali o6ito ne
mislite ditavo wijeme svjesno o vaBoj spavaioj sobi (osim moZda ako ste jako
umomi). I osjeti se mogu prevesti iz predsvjesnog u svjesno doZivljavanje. Na
primjer, prije nego 5to ste proditali ovu redenicu,jeste li bili potpuno svjesni osje-
ta u vaSoj desnoj nozi? Vjerojatno ne. No, ti su vam osjeti bili na raspolaganju.
Kako moZemo proudavati ono Stb nam je trenutno izvan svjesnosti? Psiholozi su
rijeSili taj problem proudavajuii pojavu poanatu pod nazivom udelavanje (engl.
priming), kadje procesiranje odredenih podralaja olak5ano prija5njim izlaganjem
istim ili sliinim podraZajima. Katkada smo svjesni udeiavaju6ih podraZaja (npr.
sad ste udeSeni za ditanje o istraZivanju udbSavanja). No, udeiavanje se dogada i
kadje udeiavajuli podralaj zadanna nadin koji ne dopuSta njegov ulazak u svjes-
nost - zadanje u preslabom intenzitetu, uz previle "Buma u pozadini (tj. preveliki
broj drugih podraiaja odvraia svjesnu paZnju od njega), ili je trajao prekratko da
bi bio registrhan u svjesnom doZivljavanju.
Na primjer, u nizu istraZivanja Anthony Marcel (1983.b, vidi i 1983.a) pro-
matrao je procesiranje podraZaja koji su bili zadavani tijekom prekratkog vreme-
na da bi bili wjesno detektirani. U tim istraZivanjima, rijedi su zadavane ispi-
tanicima vrlo kratko (mjereno u milisekundama, ili tisu6inkama sekunde), a na-
kon toga je svaka rijed zamijenjena vizualnom maskom.koja ne dopusta ostanak
slike rijedi naretini (shaZrf a pow5ina oka koja sadrii vidne osjetne stanice). Marcel
je projicirao rijedi tako kratko (20 do ll0 milisekundi) da je bio siguran da ih
ispitanici nizu mogli svjesno detektirati. Kadje od ispitanika traleno da pogode
koju su rijed vidjeli, njihovo pogadanje nije bilo bolje od sludajnog.
U jednom od istraZivanja Marcel je ispitanicima prezentirao niz rijedi koje
je trebalo klasif,icirati u kategorije (npr. noga-dio tijela, bor-biljka). U tom
istraZivanju udelavaju6i podraZaji bile su rijedi s vi5e odjednog znadenja (npr.
list riroZe biti dio biljke ili riba). U jednim uvjetima ispitanici su bili svjesni da
su vidjeli rijed koja ima dva znalenla. Za te ispitanike izgleda da se aktivirao
mentalni put samo za jedno od dva znadenja, tj. jedno od znadenja pokazalo je
efekt udeSavanja, olakSavajuii (ubrzavaju6i) klasilftaciju idu6e povezane rijedi.
No, drugo od dva znadenja pokazalo je neku vrstu negativnog efekta udebava-
nja, kodedi (usporavaju6i) klasifikaciju idu6e nepovezane rijedi. Na primjer, ako
je rijed "palm" (engl. palma i dlan) bila dovoljno dugo prezentirana, tako da su
ispitanici bili svjesni da su je vidjeli, ta je rijed ili olakiala ili oteZala klasi-
fikaciju rijedi "wrist" (eng. rudni zglob), ovisno o tome jesu li ispitanici rijed
"palm" asocirali s drvom ili rukom. Odito, ako je ispitanikbio svjestan da je
vidio rijed "palm", bio je aktiviran mentalni put za samo jedno znadenje, a men-
talni put za drugo madenje bio je inhibiran. Ali, ako je rijed "palm" bila prezen-
tirana tako kratko da ispitanik nije bio svjestan daje vidio rded, izgleda da su
bila aktivirana oba puta, Sto je olakaialo kasniju klasifikaciju, tj. za oba znate-
nja postojalo je udeiavanje.
 3oPahrjaisvtjest 69
Drugi primjer moguieg efekta udeiavanja i predsvjesnog procesiranja je
istraiivanje opisano kao test intuicije, upotre$om zadatka "dijade trijada" (Bo-
wers, Regehr, Balthazard i Parker, 1990.). Ispitanicima su prezentirani parovi (di-
jade) skupova od tri rije6i (truade). Jedna od trijada u svakoj dijadi je potencijal-
no bila smisleni skup, a druga trijadaje obuhva6ala sludajne i nepovezane rijedi'
Na primjer, rijedi u skupu A, koherentnoj trijadi, mogle su biti rijedi "igranje"'
'kedit" i "zemljopis", a rijedi u skupu B, nekoherentna kijada, mogle su biti
"ti5ina", "stranice" i"glazb{'. Nakon prezentiranja dijade trijada ispitanicima su
pokazani razliEiti mogu6i izbori detvrte rijedi povezane sjednom od dviju trijada.
Od ispitanika se traZilo da oznade 1. kojaje od dviju trijada bila koherentna i
povezana s detvrtom rijedi i 2. kojaje dewrta rijed povezivala koherentnu trijadu.
U prethodnom primjeru rijedi iz skupa A mogu se smisleno povezati s Eewrtom
rijifi 'Urta- (igra6a karta, kreditna karta, zemljopisna karta). Rijedi u skupu B
nisu tako povezane.
Ako se ispitanici nisu mogli domisliti zajedniEke Eetvrte rijedi za odretleni par
trijada, traZilo se od njih da oznade kojaje od dviju trijada bila koherentna. Kad
ispitanici nisu mogli na6i zajednidku rijed, ipak su mogli prepoznati koherentnu
trijadu na razini znadajno ve6oj od sludajne. Izgleda da su imali neke predwjesne
informacije koje su ih navele na izborjedne od trijada, iako nisu svjesno zrali
koja rijed povezuje tu trijadu.
Na Zalost, katkada prebacivanje predsvjesnih informacija u svijest nije lako.
Na primjer, vedina nas je doZiVjela fenomen na whu jezika, kad se poku5avamo
ne6ega sjetiti za Sto znamo daje pohranjeno u pamienju, ali ne moZemo to prona6i.
Psiholozi su pokuiali razraditi eksperimente u kojima bi se ta pojava mjerila tako
da se uwrdi koliko se ispitanici mogu sluZiti informacijama koje kao da su zaustav-
ljene na predsvjesnoj razini. U jednom istraZivanju (R. Brown i McNeill' 1966.)
ispitanicimaje proditan velik broj rjednidkih defuricija i onda se traZilo da identi-
ficiraju odgovarajuiu rijed koja ima to zradenje. Na primjer, mogao im se dati
znak "instrument koji nautidari koriste za mjerenje kuta izmetlu nekog nebeskog
tijela i horizonta".
U istraZivanju, ispitanicima koji nisu mogli imenovati rijed, ali koji su smatrali
daje znaju, postavljenje niz pitanja o rijedi, kao npr. da imenuju prvo slovo, kazu
koliko ima slogova ili pribliZno kako rijed zvudi. Ispitanici su tresto nat^pitania
toEno odgovarali. Mogli su npr. kazati da naziv prije spomenutog instrumenta
podinje slovom s, da ima dva sloga i zvudi kao sekstet. Na kraju su se neki ispi-
tanici dosjetili da je traZena rijed "sekstant". Ovi rezultati pokazuju da su odre-
dene predsvjesne infomracije, iako nisu u potpunosti pristupadne svjesnom mi-
iljenju, ipak dostupne procesima pahje.
Predsvjesna percepcija opaZena je i u ljudi s.lezijama nekih podrudja vidnog
korteksa. Obidno su bolesnici slijepi za dijelove vidnog polja koji odgovaraju
oltedenim podrudjima korteksa. No, neki od tih bolesnika pokazuju "slijepo viile-
nje", tragove vidnih perceptivnih sposobnosti'u slijepim podruijima. Kad su pri-
morani pogadati o podraiaju u "slijepom" podrudju, todno pogailaju poloZaj i
orijentaciju predmeta bolje od sludajnog pogadanja (Weiskrantz, 1994.). Slidno,
kad moraju dohvatiti predmet u slijepom podrudju "kortikalno slijepe osobe ...6e
todno prilagoditi svoju ruku velidini, oblikq orijentaciji i poloZaju u prostoru
predmetau slijepompolju", no ne pokazuju voljno pona5anje, kao 3to je uzimanje
70 Ko gnitivn a p s iho lo gij a
da5e vode u slijepom podrudju, 6ak i kad su Zedni (Marcel, 1986., srr. 4l). Odre-
tleno vizualno procesiranje zbiva se i kad ispitanici svjesno ne doZivljavaju vidne
osjete.
Prethodni primjeri pokazuju da se barem neke kognitivne funkcije mogu ja-
vljati izvan svjesnosti. lzgleda da osjeiamo, percipiramo i dak i reagiramo na
John Kiblstrom radi u
Odsjeka za psihologiju
SveudiliSta lklifomija, u
Berkeleyu. Profercrje psi-
hologije u Odsjeku a psi-
hologtu i 6lm Institute for
Cognitive md Bnin Stu-
dis i Institute forPsona-
lity and Social Reseuch.
Godine 1987. objavio je
znadajan md u dasopisu
Science "The Cognitive
Unconscious" (Kognitivno nesvjesno), za koji ie
smatra da je ponovo pobudio animmje istraZivada
za nesvjesni mentalni Zivot nakon gotovojednog sto-
lje6a od pojave Freudova udenja (Kihlstrom, 1987.).
Osnowi cilj Kihlstromovih istraiivanja je upotreba
metoda kognitivne psihologije za razumijevanje
fenomena hipnoze, posebnog stanja svijesti u kojem
pojedinci mogu vidjeti predmete kojih nema, ne vid-
jeti ono iito postoji i reagimti na posthipnotidke su-
gestije, a da ne maju sto mde i asto. Mogude je da
se kasnije ne sjeCaju onog 5to su radili pod hipno-
zom - fenomen posthipnotiEke amezije, koja je bila
glani cilj Kihlstromova istrdZivanja.
No, pruo istraZivadi morajunaii pogodne ispitanike.
Postoje velike individualne razlikeu podloinosti hip-
nozi, ili sposobnosti da se hipnoza doZivi. Iako su
osobe podloZne hipnozi sklone drugim ma5tovitim i
zanimljivim iskustvima, nema upitnika lidnosti koji
moZe pouzdano predvidjeti tko moZe doZivjeti hip-
noa, a tko ne. Jedini naiin otkrivanja koga se mole
hipnotiziratijest primijeniti hipnozu i vidjeti uspije-
va Ii. U tu svrhu laboratorij koristi skup standardi-
ziranih skala za mjerenje osjetljivosti na hipnozu. To
su testovi uratka, sliEno kao i testovi inteligencije.
Svaka skala podinje uvoctenjem hipnoze, tako da se
od ispitanika trazi da se opusti, usmjeri pogled i
paZljivo slu5a glas hipnotizem. Zatim se ispitanici-
ma sugerira niz hipnotidkih doZivljaja. Njihove
rcakcije na te sugestteprocjenjuju se na osDovi stan-
dardiziranih, ponalajnih kriterija i dobiva ukupan
realtat koji pokmje sposobnostpojedinca da doiivi
hipnozu.
U nastavku Kihlstromovi pokusijednaki su pokus!
ma drugih istraZivada, samo sto su njegovi ispitanici
hipnotizirani. U jednom istraZivanju, koristeCi
pomatu paradigmu verbalnog udenja (Kihlstrom,
1980,), ispitanici su pamtili listu od 15 uobidajenih
rijedi, kao lto st djevojiica tli stolsc i zatim imje
sugerilana posthipnotidka amezita. Kao dio te su-
gestUe elsperimctrt je ukljudivao laak reverzibilite-
ta" da se poniSti zugestija amezije. Nakon budenja
iz hipnoze, ispitanici iaazito podloZni hipnozi nisu
pmtili gotovo nijednu rijed s liste, dok su ispitanici
nepodloZni hipnozi, koji su proSli isti postupa( pam-
tili gotovo sve rijedi. To pokaaje daje pojava post-
hipnotidke amezije u visokoj korelaciji s podloZ-
no56u hipnozi.
Zatimje svim ispitanicima bio dan test rijedi-asoci-
jacija u kojem su im zadane rijedi-nakovi i traZeno
je da odgovore pruom rijedi koja im pada na pamer.
Neki od tih aakova bile su rijedi kao djeiak i stol,
a koje je postojala velika vjercjatnost da ie potak-
nuti "kitidne ciljne rijedi" s liste koja se ranije udila.
Ostalo su bili kontrolni nakovi, kao sujetiljka i psi,
za koje je postojala jednako visoka vjercjatnost da
ie potalouti neuhalne ciljne rijedi kao svltlo imaike,
koje nisu bile na listi koja se udila. Iako nisu pamtili
rijedi koje su neposredno prije udili, amnestidki ispi-
tanici su u istoj mjeri producirali kritidne ciljoe rijedi
kao i neamneitidki ispitanici. To pokazuje da je
posthipnotidka amnezija poreme6aj ep izoditkog, ali
ae senantiikog pmienja. Endel Tirlving (1983.) ci-
tirao je ovaj pokus kao jedan od malobrojnih uvjer-
ljivih istraZivanja koja upuiuju na razliku izmedu ta
dva sustava pam6enja.
Sto .je.ioi vaZnije, ispitanici su deiCe generirali
kritidne od neutralnih ciljnih rijedi na testu slobod-
nih asocijacija. To je fenomen semantiikog udeia-
vcrjc, kad prethodno iskustvo, kao Stoje udenje liste
rijeEi, olak5ava uradak na narednom zadatku, kao lto
je generiranje rijedi na testu slobodnih asocijacija
(Meyer i Schwaveldt, 1971.). Velidina efekra ude-
Savanja bila je jednaka kod amnestidkih osoba
podloZnih hipnozi i kod neamestidkih osoba koje
nisubile podloine hipnozi. Drugim rijedima, posthip-
notidka amnezija dovodi do disocijacije elsplicitnog
i implicitnog pamieala (Schacter, 1987.). Kihlstro-
mov pokus danas se smatra pnim istmZivanjem koje
je pokzalo tu disocijaciju.
 3 . Painja i svijest 71

Ko gnitivna psiholo gij a

mnoge podraZaje koji nikad ne ulaze u naiu svjesnost (Marcel, 1983-a). Koje
wste procesa zahtijevaju ili ne zahtijevaju svjesnost?
sfisflfl Kontrolirani nasuprot automatskim procesima

Kontrolirani nasuprot automatskim procesima Verojatno postoji kontinuum kognitivnih procesa od potpuno kontroliranih do potpuno automatskih
procssa. Navedena su svoistva za polamo ekstreme tog konlinuuma.

Mnogi kognitivni procesi mogu se razlikovati prema tome zahtijevaju li ili ne

SVOJSryA KON1ROLIMNI PROCEST
svjesnu kontrolu (Schneider i Shiftin, 1977., Shiftin i Schneider, 1977.). Au-
KoliEina namjmog Zahiijevaiu namjmi napor a-
tomatski procesi ne ukljuduju svjesnu kontrolu. Ve6im dijelom oni se odvijaju napoa
Zahtijevaju u maloj mjeri ilt uopde ne
htijvaju namieru | napor (nmjemi na-
bez wjesnbsti (iako moZete biti svjesni toga da se odvrjaju), zahtijevaju malo ili . por molg eak biti nuim a izblsgava-
nimalo napora ili dak namjere, odvijaju se kao paralelni procesi (tj. s mnogo ope- njB automatskog ponatanJa)

racija koje se odvijaju istovremeno ili barem ne odredenim sekvencijalnim re- Stupani svjesnosti Zahtijevaju potpunu svisnost Najde56e se odvijaju iryan svjs$osti,
doslijedom) i relativno su brzi. Nasuprot njima, kontrolirani procesi ne samo da iako neki automatski procssi mogu biti
su dostupni svjesnoj konftoli veije i zahtijevaju. Ti se procesi odvijaju serijalno
dctupni svijostl
(sekvencijalno, korak po korak) i trebaju relativno mnogo wemena za obavljanje Upotrba ruFa Ttose.mnogB EsuFs painja Tross zanemarivo kotidine rsuFa paznjs
paZnje
(barem u usporedbi s automatskim procesima).
Vreta presirilja Obavljaju se srijalno (korak po koralo Odvljaju s6 pantslnlm procesiEnjem (rj.
Michael Posner i Charles Snyder (1975.) pretpostavili su tri svojstva au- mnogo opsracija odviia se istovremeno ili
tomatskih procesa. Prema definiciji, automatski procesi skriveni su za svijes! barem ne odredenim skvBncijalnlm
nenamjemi su i zahtijevaju malo resursa painje. Drugo shva6anje P"tnje pret- . . redoslijedom)

postavlja postojanje kontinuuma procesa od potpuno automatskih procesa do pot- Buina procesiranja Zahtijevaju dosta vremem u obavl.ia- Relatlvno su bEi
puno kontroliranih procesa. Raspon kontroliranih procesa tako je Sirok i razrolik nj ! odnGu na.automatske prmso
da bi bilo te5ko karakterizirati sve kontolirane procese na isti nadfur (Logan' I 988.)' Relativnanovost Nove ili neuvjeZbms aktivnosti ili aldF Pozr'ato i dobro uvlbibme aktivnosti sa
aktlvnosti vnsti s mnago raliditih obi|jZja stalnim karalderistikffia aktivnosli
Slidne te5koie postoje u opisivanju automatskih procesa. Neki se automatski pro-
cesi nitako ne mogu prebaciti u svjesnost (npr. predsvjesno procesiranje ili ude- Raina procesimja Dosta visoka razina kognltlvnog prcce Rlatlvno nisk6 Eine kognitivnog proce
. siranja (zahtiievaju analizu ili sintszu) stEnja (minimatna analia ili sinteza)
Savanje), usprkos svim naporima da se to udini. Drugi automatski procesi (npr.
Te:ina aktivnosti oblino slo2ene aktimosti obidno jednostavne aktivnosti, ali i dosta
vezanje Zniranaca na vaSim cipelama) mogu se namjemo kontrolirati, iako se s
slotsne aldivnosti mogu se automatiiEti
njima rijetko tako postupa. Na primjer, rijetko rami5ljate o svim koracima u- nakon dostatne vlezbe
kljudenim u obavljanje rnnogih automatsloh pona5anja. Automatsko ponabanje Proc stjcania S dostatnim uvjeZbavanim mnoge rutine i relativno stabilni pGtupci mogu se auto-
ne zahtijeva svjesne odluke o tome koje mi3i6e treba pokrenuti ili koje radnje matizirall, tako da visokokontrolirai procsi mogu postati djelomidno ili 6ak potpu-
obaviti, kao kad se zove poznati telefonski broj ili vozi auto u poznatom mjestu. no automalski. Naravno, kolidina vj62b6 nuine a automatizaciju zna6ajno se pove-
Cava za wlo slo2ene aKivnostl
No, oni se mogu dozvati u svjesnost i dosta lako kontrolirati (tablica 3.1 daje
pregled svojstava konttoliranih procesa i automatskih procesa.)
Ustvari, mnoge aktivnosti koje podinju kao kontrolirani procesi nakon nekog aktivnost mijenja od potpuno wjesne u relativno automatsku 2ove se automati-
vremena postaju automatske. Na primjer, voZnja automobila je u podetku kontro- zaciia (zove se i proceduralizacija). Kao lto ste mogli pretpostaviti na osnovi
lirani proces. No, kadjednom ovladamo voZnjom, postaje automatski proces u vlastitog iskustva, automatizacija se odvija kao posljedica vjeZbe, tako da se do-
normalnim prilikama za vofur}u (na poznatim csstama, pri dobrom weinenu, s bro uvjeZbane aktivnosti mogu automatizirati i mogu postati visokoautomatizi-
malo prometa). Slidno, kad zapodnete uditi govoriti strani jezik, morate prevoditi rane (La Berge, 1975., 1976.,1 990. La Berge i Samuels, 1974.).
rijed po rijed s va5eg materinskog jezika, no nakon nekog wemena podinjete razmi-
Kako dolazi do automatizacije? Siroko prihvadena prepostavkaje cla tijekom
Sljati na shanom jeziku. To razmiSljanje vam omogu6uje preskakanje posredne
vjeZbe izvotlenje pojedinih koraka postaje uspjelnije. Postupno se kombiniraju
prevodiladke faze i dopulta da proces govorenja postane automatski. VaSa svje-
pojedinadni koraci, koji zahtijevaju napor, u integrirane komponente koje se dalje
sna paZnja moZe se usmjeriti na sadrZaj umjesto na proces govorenja- Do slidnog
integriraju, tako daje konadno Iitavprocesjedinstvena dobro integrirana aktivnost,
pomaka sa svjesne konhole na automatsko procesiranje dolazi pri usvajanju vje-
ane skup pojedinadnih koraka (J. R. Anderson, 1983., LaBerge i Samuels, 19?4.).
Stine Eitanja.
Prema tom shvadanju, dolazi do konsolidacije pojedinadnih koraka ujedinstvenu
Molda ste uodili da su postupci koje ste naudili rano u Zivotu (npr. vezanje operaciju, koja zahtijeva malo ili nimalo kognitivnih resursa, kao Sto su painja, ili
votojabiciklom ili daki ditanje) viSe automatizirani i manje dostupni svijesti
cipela, radno pamdenje (priwemeni oblik pam6enja koji ima ograniden kapacitet i tre-
od postupaka koje ste naudili kasnije. Op6enito, rutinski procesi i postupci stedeni nutadno zadrLava samo ilformacije koje se u datom trenutku koriste za kogni-
nedavno manje su automatizirani i dostupniji svjesnoj kontroli. Proces kojim se tivno procesiranje koje se odvija). U prilog ovakvom tumadenju automatizacije
govore rezultati jednog od prvih istraZivanja automatizacije (Bryan i Harter, 1899.)
 3 r Painja i svijest 73
i 74
u kojem je ispitano kako telegrafski operateri'postupno automatiziraju slanje
primanje poruka. Na podetku, novi operateri automatizirali su sla4ie pojedinainih
slova. No, kad je transmisija slova postala automatizhana, automatiziralo se sla-
nje rijedi, redenica i zatim drugih skupina rdedi.
Gordon Logan (1988.) predloZio je altemativno tumadenje, nazvano "teorija
pojedrnadnog sludaja" (engl. "instance theory"), prema kojem do automatizacije
dolazi jer postupno kumuliramo manje o specifidnim reakcijama na specifidne
podraiaje. Na primjer, kad dijete podinje uditi zbrajati i oduzimati, primjenjuje
op6i postupak - brojenje - na svaki par brojeva. Nakon ponavljane vjeZbe, dijete
postupno pobranjuje zranje o pojedinim parovima pojedinih brojeva. Konadno,
dijete moZe u pamienju prona6i specifidni odgovor za specifidnu kombinaciju
brojeva, iako se po potrebi moZe vratiti i na opiipostupak (brojeq,e). Slidno, kad
udimo voziti, ilkumulirana specifidna iskustva dine osnow znanja u kojoj se moZe
brzo pronaii specifrdni postupak nuzan za reagiranje na specifidni podraZaj (npr-
vozilo koje dolazi u susret, ili semafor). Neki preliminarni rezultati upuduju na to
daLoganovateorijapojedinadnog sludajamoZe bolje objasniti specifidne reakcije
na specifiine podraZaje (npr. izradunavanie aritmetidkih kombinacija), dok prer
vladavaju6e stajalilte bolje tumadi op6enitije reakclje koje ukljuduju automatiza-
ciju (Logan, 1988.).
Udinci vjeZbe na automatizaciju pokazuju krivulju negativne akceleracije u
kojojsu podetni uEinci vjeZbe veliki (tj. krivulja pove6anja udinka pokazuje nagli
uspon), a kasnij a vjelba sve manje doprinosi stupnju automatizacrle (tj. krirulja
koja pokazuje povedanje udinka dostiZe plato, slika 3.2)- Odito, automatski proce-
si nalaze se u osnovi pozxlatih dobro uvjeZbanih alrtivnosti, a kontolirani procesi
nalaze se u osnovi relativno novih aktivnosti. Osim toga, ve6ina automatskih Pro-
cesa nalazi se u osnovi relativnojednostavnih aktivnosti, a iaazito telke ahivnosti
zahtijevaju kontrolirano procesiranje, iako s dostatnom vjeZbom dak i mnoge vrlo
sloiene aktivnosti (npr. ditanje) mogu postati automatizirane. Budu6i da visoko-
automatizirana ponalanja zahtijevajumalo napora i wjesne kontole, 6esto moZemo
obavljati nekoliko automatskih altivnosti, ali rijetko moZemo obavljati viSe od
jedne aktivnosti koja zahtljeva visok stupanj kontrole. Iako automatski procesi ne
zahtijevaju svjesnu kontrolu, podloZni su takvoj kontroli. Na primjer, uvjeZbaaa
artikulacija (govor) ili uvjeZbano tipkanje mogu se zaustaviti gotovo trenutno kad
se za topojavi signal, ili kao reakcija na opaZenu pogrelku No, svjesna konhola
desto naruSava uvjeZbano izvotleqie automatskih aktivnosti. Pokulajtevoziti bicikl
tako da svjesno kontrolirate svaki svoj poloet.
Suwemeni kopitivni psiholog Donald Norman (1976.) naglasio je vaZnost
automatizacije razliditih sigumosnih postupak4 narodito kod osoba s visokori-
zidnim zanimanjima (npr. piloti, ronioci i vatrogasci). Na primjer, ronioci novaci
desto se Zale na udestalo ponavljanje sigumosnih mjera (npr- owaranje nespret-
nog pojasa s utezima) tijekom vjeZbe ubazenu. No,tajevieabavaana, kako 6e to
novaci kasnije nauditi. Iskusni rodoci znaju daje vahro mo6i osloniti se na au-
tomatizirane radnje u sludaju panidnih reakcija do kojih moZe do6i kadje u dubini
mora iznenada ugroLet Livot.
U nekim prilikama automatski procesi mogu spasiti Zivot, ali u drugim ga mogu
ugoziti (Langer, 1997.). Ellen Langer (1989.) dalaje primjer ponalanja koje ona
Ko gni tiv ia p s i ho I o gij a
Krivulja negativne akceleracije
Brzina povedanja udinka zbog vje2be slijedi kivulju negativne akcoleraci.je. Krivulia negativne akcs-
leracije pripisana udincimavjeibe sli6na je prikaza\oj krivulji, koja pokazuje da s6 bzina u6enja uspo-
rava s povecaniem kolidine ueenja i na kraju dostize stabilnu razinu.
g80
o
Eoo
F
6
o
t6
t20
6
f
zove'lnesmofenost". Godine 1982. jedan pilot i kopilot pro5li su rutinsku dek-
listu prije polijetanja, zamijetiv5i tako da je uredaj protiv smrzavanja iskljuden,
kao 5to teba biti u vedini sludajeva, ali ne i u ledenim uvjetima u kojima su se oni
pripremali za let. tetje zavriio padom aviona i 74 putnika su poginula. Sre6om za
ve6inu nas nesqotreno kori5tenje automatiziranih procesa nema tako te5ke po-
sljedice. Kad vozimo moZe nam se dogoditi da rutinski vozimo ku6i umjesto da se
zaustavimo kod du6ana, kao 5to smo namjeravali. MoZe nam se dogoditi da na-
todimo dalu mlijeka i onda podinjemo kutiju s mlijekom stavljati u ormar umjesto
u hladqiak.
James Reason (1 990.) proveo je opSirnu analizu ljudskih pogrelaka i primije-
tio da se razlikuju pogrelke (engl. mistake) i omaike (engl. slip). Pogre5ka je
posljedica krivog odabira cilja ili naCina kako ga posti6i. Omaika je posljedica
neizvrlavanja namjeravanog nadina postizanja nekog cilja. Na primjer, ako ste
odludili da ne trebate uditi za ispit i namjerno ne ponesete ud.Zbenik na produljeni
vikend, da bi u vrijeme ispita ustanovili da ste ipak trebali uditi, ondaje to pogre5-
ka. No, ako ste namjeravali ponijeti udZbenik i marljivo uditi tijekom produljenog
vikenda, ali ste u h,ubi sludajno ostavili udZbenik kod kude, ondaje to omaika.
Pogrelke ukljuduju pogrelne namjeme, kontrolirane procese, a omalke destou-
kljuduju pogreine automatske procese (Reason, 1990.).
Reason (1990.) i Norman (1988.) opisali su nekoliko vrsta oma5ki (tablica
3.2). Op6enito, najveia je vjerojatrost pojave orna5ke 1. kad ffeba odstupiti od
rutinskog postupka i automatizirani proces neodgovaraju6e nadomjeSta namjeme,
 3.Painjaisvijest 75
76 Kognitivnapsihologija

omaske povezane s automatskim procesima

!!@!f kontrolirane procese i 2. kad su automatski procesi prekinuti, obidno zbog vanj-
skih dogatlanja ili informacija, ali katkada i zbog intemalnih doga<Ianja kao 3to su
Powemeno kad smo ometani ili prekidani tijekom obavljanja automatskog procesa, dogadaju s
omaske. No, u odnosu na to kako 6esto izvodimo automatske radnie svakog dana, omaske su rela- snaZno zabrinjavajuie misli. Bududi da su nam automatski procesi u velikom bro-
tivno rUetke pojave (Reason, 1990.). ju prilika od velike pomo6i, jer zahvaljuju6i njima ne moramo nepotrebno usmje-
ravati naiu paZnju na rutinske aktivnosti, kao Sto je vezanje cipela ili biranje
VRSTA POGRESKE OPIS POGRESKE PRTMJER POGRESKE poznatog telefonskog broja, nije vjerojatno.da demo ih se odre6i samo da bismo
prvladavanja Namjeravamo odstupiti od neke ru- Psiholog william James (1890--1970.' izbjegli powemene oma5ke.
Pogreska
tinske aktivnosti koiu iryodimo u po- citirano u Lagr, 1989') dao ie pri- Kako moiemo svesti na najmanju mjeru mogude negativne posljedice oma-
znatom okru:enju, ali u trenutku kad mier u kojem ie automatski slijedio 5ki? U svakodnevnim prilikama manja je vjerojatnost da ie do6i do omajke ako
trebffio promijeniti aKivnost nedo- svoju uobidajneu rutinu skidaja rad-
dobivamo powanre informacije iz okoline (npr. kutija s mlijekom moZe biti previ-
volino paimo i ne kontrolirmo pro- ne odje6e, obladenia pid:ame i lije-
soka da stane na policu u ormaru, ili suputnik moZe kazati: "Mislio sam da 6ete
ces, tako da automatski pr@6s pre- ' ganja u kevet, da bi ustanovio kako
vlada nasim ponasaniem i prcpu- je namjeravao skinuti radnu odjrcu' stati pred du6anom prije odlaska ku6i" ). Ako moZemo naii nadin dobivanja ko-
Stmo odstupanig od rutine. obu6i odiielo i oti6i na ve'eru' risnih powatnih informacija, moZemo smanjiti vjerojatnost pojave ltetnih poslje-
dica oma5ki. Norman je ustanovio da narodito korisna vrsta povratnih informacija
ProDusti* Prekidanje rutinske aldivnosti moze Kad odlaitg u drugu sobu po neki
dovesti do toga da se prsko6i iedan prdmet, ako vas neSto prekine (npr' ukljuduje nametaju6e funkcije (engl. forsing functions). To su fizidka ogranidenja
ili dva koEka u iaodenju dalinieg zaaoni tBlefon), motst se vratiti L koja oteZavaju ili onemogu6uju izvodenje automatskih rad4ji koje mogu dovesti
tijeka rutine. pruu sobu, a da niste uzeli predmet do omabki. Kao primjer takve fimkcije, neke suvremene automobile je telko ili
po koji ste posli-
nemogudevoziti bez vezanja sigumosnogpojasa. MoZete napravitivlastite nameta-
Pereeveracije. Nakon 5to je automatskl postupak Ako vas, nakon sto ste ukliudill motor ju6e funkcije. MoZete na svoj volan staviti malu cedulju koja 6e vas podsjetiti da
postup-
zavniio, iedan ili vise koBka automobila, neito omele, mozets po- nefto trebate obaviti na putu ku6i, ili moZete staviti predmete pred svoja wata koji
ka mogu se ponoviti novo okrenuti k|jud- ie sprijediti da bez njih izadete izk:ute,
omasks opisa umrtmji opis namjeravanog pona- spremajudi stvari koje ste kupili u Tijekom Zivota automatiziramo bezbroj dnevnih aktivnosti. No, jedan od naj-
Sania dovodi do lzvodenja toins tigovlni, moie vam se dogoditi da
korisnijihparova automatskih procesajavlja se tijekom nekoliko sati nakon roilenja:
radnje, ali na kivom obiKu' sladolsd spremite u orma( a sapun
habituacija i njoj komplementami suprotni proces dehabituacija.
u zamaryac,

omaske zbog novih ulzne osjetne informaclje mogu Nmjeravaju6i poaati ponati tele-
.infomacia nadvladatl namjeravanb korake u au- fonski brci, ako 6uit da netko drugi
tomatskom sliidu aktivnosti. izgovara drugi niz brcjeva' moze so
Habituacija
dogoditi da utipkat neki od tih brcj+
va umiesto onlh koje ste namjeravali' U procesu habituacije kad se naviknemo na neki podra.Zaj sve manje ga opaZamo,
tj. na njega obra6amo sve manje paZnje. Suprotan proces je dehabituacija, kod
oma$ke zbog asocimne Jake docljacije mogu pokenuti pc odkljuei da netko dod,s na vEta,
koje nas promjena (katkada i vrlo mala promjena) u poznatom podraZaju potakne
aldivacjje gresnu automatsku nitinu. ako za4oni tlefon, moue se dogoditi
da vikneie "Udit!"
da ga ponovo opaZamo. Oba procesa dogadaju se automatski, bez svjesnog napo-
ra. Ono ito upravlja tim proCesima je relativna stabihost i poznatost podraZaja.
omaske zbog gubitka AKivaclja rutin moz bili nodostatna vrlo 6esto od6mo u drugu sobu nesto
Svaki vid podraZaja koji izgleda drugadiji ili novi (nepoznat) dovodi do dehabinr-
aktivacije da je se avrsi. u6initl' ali kad tamo stignemo' pitilo
se: "Sto Edim ovdje?" Molda je jos
acije ili ponajprije smanjuje vjerojatnost pojave habituacije. Na primjer, pret-
gori unemiru.iudi osj66aj da neSto postavite da na radiju svira instumentalna glazba dok vi iz ud-Zbenika udite kog-
moramo udiniti. ali se no moiemo nitivnu psihologiju. U prvo vrijeme vas zvukovi mogu ometati, ali nakon nekog
sietiti sto i dok nedto u nasm okru- wemena priviknete se na njih i jedva ih zamje6ujete. No, ako se glasno6a buke
Zenju n potakna nase Pm6enje, naglo znadajno promijeni, odmah ie doii do dehabiruacije. Do tada pozrati zvuk
mo:emo s osjedati vrlo frustriEni-
na koji ste se naviknuli postat 6e nepoznat i uii 6e u vaiu svijest. Habituacija nije
ma-
ogranidena na ljude. Nalazimo je i kod tako jednostavnih organizama kao Sto je
. Propusti i pFeveracija mogu ss smatrati pogrskama u sokvncioniranju automatskih pr@esa. sliena mekriac Aplysia (Castellucci i Kandel, 1976.)
pogrska ukljuduj k|.ivo sekvencioninnje koraka, kao kad zelimo skinuti dilape prij nogo sto smo skinuli Obidno ne ulaiemo nikakav napor da bi doSlo do na5e habituacije na po&azaje
cipels-
iz okoline. Ipak, iako obidno svjesno ne kontroliramo habituaciju, moiemo to
udiniti. Zbog togaje habituacija fenomen paZnje koji se razlikuje od fiziolo5kog
fenomena osjetne adaptacije, koja nije podloZna svjesnoj kontroli i koja se
zbiva izrarmo u osjetnim organima, a ne u mozgu. Dok donekle moZemo svjesno
kontrolirati ho6emo li opaziti nelto za Stoje do5lo do habituacije, nemamo svjesne
 3.Painjaisvijest
Razlike izmedu osietne adaptacije i habituacije
s!@!$|
promjene koje ukljuduju fiziolosku adaptaciiu dogadaju se vedinom u nasim osietnim organima, dok
se promjene koje uklju6uju kognitivnu habituaciju uglavnom dogaclaju u mozgu (i povezane su s
u6enjem).
ADAPTACIJA HABITUACIJA
Nijs dostupna svjesnol kontroli (Primler: Ne mozete Dostupna svisnoj kontrcli (Pimien Mozete odluaiii da
odlueiti kako bzo iete se adaptirati na odredeni voni 6ete postati svjesni pozadinskog wgovora na koji je
ili odredmu prom.ienu u intenzitetu svietla.) kod vas doslo do habituacije)
podraizia(Primier'
Usko povezana s intenzitetom podrazaja(PimierSto Nije usko povuana s inteEitetom
vasi Ruina vase habituacije nede se mnogo @likovati u
se inteMitet svjefla vise poveddva, to Ce s
povodu djelovanja zvuka gl$nog venlilatora i tihog
svjetlo.)
osietni organi jade adaptirati na
auka klima-uredajaJ
Nije povezana s brcjem i duljinom prthodnih izlagania usko povezana s brcjem i duljinom prethodnih izla-
podraiaju, niti s vrmenskim @makom od prethod- ganja podzaju i wemenom koje je proglo od
va-
nog izfaganja podm2aj u. (Primj* os.ietni organi u preihodnog izlagmj a (Pnmjen Do6i 6e do brze habi-
soj koii reagkat 6e na prcmiene u tmperaturina tuacijs na auk zidnog sata ako ste tom mku bili-
puta
manie vise isti nadin boz obzira na to koliko ste izlozeni dei6e, tijekom duieg vremena i nedavno')
bili izlozeni takvim promisnama i priie koliko vremena
ste dozivisli takve promjeneJ
kontrole nad osjetnom adaptacijom. Na primjer, ne moZemb se svjesno primo-
rati da qsjetimo vonj na koji su se naii osjetni organi adaptirali. Niti moZemo
svjesno primorati na5e zjenice da se adaptiraju, ili ne adaptiraju, na razlidite
intenzitete svjetla. No, moZemo Cvjesno kontrolirati habifuaciju (npr. ako vas
netko pita: "Tko je glavni gitarist u ovoj pjesmi", moZete ponovo zamijetiti
pozadinsku glazbu). U tablici 3.3 pokazane suneke razlike izmedu osjetne adap-
tacije i habituacije-
Neki od dinitelja koji utjedu na habituaciju su unutarnje varijacije potlraZaja
i subjektivna pobudenost (arousal). Neki podraZaji ukljuduju ve6e unutarnje
varijacije od drugih. Na primjer, pozadinski glazba sadrZi viSrj unutarnjih vari-
jacija od stalnog zujanja klima-uretlaja. Relativna sloZenost podraZaja (npr. ulaa-
Seni, zamrBeni orijentalni tepih nasuprot sivom tepihu) izgleda nije tako vaZna
za habituaciju kao Ito je to kolidina promjene u podraZaju tijekom vremena
(npr. pokretna skulptura ukljuduje ve6e promjene od ukraiene, ali nepokretne
skulptuie). Zato je teiko odrZavati stalnu habituaciju na zvukove iz televizije
koji se stalno mijenjaju (s glasovima koji govore Zivo i sa snaZno moduliranom
izraZajnoS6u).
Psiholozi mogu opaZati habituaciju koja sejavlja na fiziolo5kom planu mjere6i
stupanj pobuclenosti. Pobudenost (arousal)je stupanj fizioloSke uzbudenosti, re-
agiranja na podraZaje i spremnosti na akciju u odnosu na neku podetnu osnovnu
vrijednost. Pobudenost se desto mjeri u vidu pulsa, krvnog tlaka, elektroencefa-
lografskih (EEG) valova i drugih fizioloikih varijabli. Na primjer, kad sc u nalem
vidnom polju nalazi nepromjenjiv vidni podraZaj tijekom dugog vremena, na3a
neuralna altivnost (kako to pokazuje BEG) pobutlena tim podraZajem smanjuje
se (vidi 2. poglavlje). Neuralna aktivnost i druge fizioloike varijable (npr. puls)
mogu se mjeriti kako bi se ustanovila povecana pobudenost u povodu percipirane
7'l
78 Ko gnitivn a psiho lo gija
Habituacija nije bez mma. Osje6aj dosade tijekom ilieita. Po potrebi pokuiajte prijedi s pisanih na
predavmja ili dira4la udlbaika aak je habituaclje.
Stampma slova, tako da vam zadatak bude zmi-
Vala palnja moZe odlulati na pozdiroke mrkove, ili mljiviji.
vam se moZe dogoditi da ste prci.ilali odlomak ili dva, 3. Usmjerite svoju pziZtrju tako da poveate vuijabi.
a da se ne sjedaie sadriaja. SreCom, malim naporom litet podraZaja. Govori li va! predaval bez-
mozete iffiati dehabituaciju. Slijedi nokoliko savje- izralajnin glasom bez prekida? Pokulajte zmi-
ta kako prevladati negatiwe udinke dosade. jetiti neka druga obiljeZja predavada, npr pokrete
l. Ako je mogude prekinite aktivnost ili se rukama ili tijelom, istouemmo pmtedi sadrzaj nje-
naimjence bavite mzliiitim aktimostim. Ako gova izlaganja. Prekinite tijek njegov4 govon
ne pmtite zadnjih nekoliko odlomaka u tekstu, postavljmjem pitanja. Cak i samo podizanjc rukc
uijeme je da nekoliko minuta prekinete 6itaqfe- moZe dovesti do promjene u nalinu izlagmja,
Vmtite se, omaeite posljednje mjesto u tekstu koje Promijenite svoju ruinu pobutlenosti. Rmislite
ste zapamtili i odloZite knjigu. Cini li vam se da kako moZete primijeniti sadr2aj predavanja u sva-
je prekid gubitak uenena, bavile se za to vrijeme kodnewom iiyotu. Katkada i samo nekoliko
nedim drugim. dubokih udaha i awuanje odiju tijckom nekoli-
2. Dok iitate ili slulate, pmvire biljeike. Ve6ina lju- ko sekundi moZe promiimiti valu unutamju mzinu
di to radi- Pmvljenje biljcZaka usmjerava painju pobudenosti.
na materiju it ve6oj mjeri nego kad se smo slula
novosti ili smanjena pobudenost u povodu percipirane poznatosti podraZaja. U-
stvari, psiholozi u mnogim podrudjima koriste fizioloSke indikatore habituacije
za ispitivanje Sirokog raspona psihidkih pojava u osoba koje ne mogu dati ver-
balni iskaz o svojim reakcijama (npr. dojendad ili bolesnici u komi). Fiziolo3ki
indikatori habituacije pokazuju istraZivadu opaia li uop6e osoba promjene u
podraZaju (npr. promjene boje, strukture, veiidine ili oblika podraZaja) i koje
promjene opaZa.
Medu razliditim pojavama, psiholozi su koristili habituaciju za istralivanje
vizualne diskriminacije (detekcije razlika metlu podraZajima) kod dojendadi. Naj-
prije izlaiu dojende nekoj vidnoj strukturi tako dugo dok ono vi5e na nju ne obra6a
paZnju, 5to nati da je do5lo da babituacije. Zatim dojende izlaZu vidnoj strukturi
koja se samo malo razlikuje od one na koju je do5lo do habituacije. Ako dojende
moZe razlikovati te dvije strukture, ne6e pokazivati habituaciju na novu strukturu
(9. opazit 6eje). Ako ih ne razlikuje, dojenEe 6e pokazivati znakove habituacije i
na now sEukturu.
Habituacil'a mnogo vi3e daje naiem sustavu paZnje nego 5to dobiva, tj. habi-
tuacija ne zahtileva svjesni napor i tro5i malo resursapaLnje. Usprkos zanerlrta-
rivom tro$enju resursa paZnje, znadajno podrZava procese paZnje omogu6uju6i
nam da paZnju preusmjerimo s poznatih i relativno stabilnih podraZaja na nove
i promjenjive. MoZemo pretpostaviti evolucijsku vrijednost habituacije. Bez
habituacije na.5 sustav painje bio bi mnogo jade optereden. Kako bismo funk-
cionirali u nalem okoli5u ispunjenom podraiajima kad ne bi do5lo da habitu-
acije na poznate podraZaje? Zamislite pr'a6enje predavanja bez habituacije na
zvuk vlastitog disanja, dultanje papira i knjiga, te tiho zujanje fluorescentne
rasvjete.
 3.PaZnjaisvijest 79
80 Ko gnitivna p s iho Io gij a
eetiri glavne funkcije painje
s!$[ll|
Kognitivni psiholozi narodito su istraiivali distribuciju painie, pozornost, detekciju signata, trazenje i
seleKlvnu paZnju.

FUNKCIJA oPts PRIMJER

Distribuci.ia painje Cesto usp'rjevamo obavljati vige radnji lskusni vozadi mogu u v6ini prilika ra-
odjednom i raspordujemo svojs re- govaratl tilkom voznj, ali ako lm so u6lni
. surss paZnj kako le potrebno. daje drugo vozilo kronulo ptema niima, bzo
6e prbaciti pa.Znju s rogovora na voinju
poiomost I dotkciia desto pozomo pokusavamo detektlrati U istraiiva6ko.i podmomlcl moZerno motrltl
slgmta prisutnost nkog signala, odredenog javl.iaju li so neobldnl sontrni mkovl, u
citjnog podra:aja koii nas zdnima. Po- mE6noi ulici pokusavmo detektiEti poin-
zomom usmjereni:sdu na detkcliu cilalno opasne zvukovE lli likovs, ili nakon
signala 'udesBnl' smo m bzu rekciju potrsa paimo osiedamo li vonj plina ili
kad deteKiramo signal. dima.
TEZenjs Cesto aKlvno trazlmo odrdeni DeteKiramo li dlm (ahvaljujudi nasoj po-
podraiaj. zomosti), motsmo aKivno tEzttl izvor dima' Za neka zanimanja pozornost je pilanje i,ivotd i smrti.
osim toga, nokl mdu nma slalne lra:s za-
matnute kljutv6, naocalg za sunoo i drugs
predmote. Moi sin adolscont 6esto "taii"
predmto u hladniaku (dsto bszuspje5no' zadatka. Te su tri funkcije saieto prikazane u tablici 3.4. Kognitivni psiholozi
dok mu ih neiko ns Pokazo). istraZivali su svaku od tih funkcija da dobiju Siri uvid u paZnju s razliditih gledi;
paznja Motemo usmjeriti paznju na ditanje ud:be- sta. U ovom odjeljku raspravljamo o detekciji sipala.
seleKivna Nprekidno obavljamo lzbore podratuja
na koje 6mo usmjarlti nasu painju i nika ili slusanje pradavanja, a istovremeno Koji dinitelji dopripose vaSoj sposobnosti detekcije vaZnih dogadaja u svi-
. onih koje Csmo zanomadti. Zansmari- ne obazirati ss na podraZai kao sto su obli- jetu? Kognitivne psihologe zanima kako ljudi pretraiuju okruZenje kako bi de-
' vanjem nklh podrcrz\a,ili barm obra- znji radio, ili tlevlzija' ili ono kojl kasn na
tektirali vaZne podraiaje. Razumijevanje ove funkcije paZajeje od neposredne
daniem manj palnje n'I niih, Gmjera- predavanjo.
praktidne vaZnosti. euvar na plaZi punoj kupada mora stalno biti po"or"o. Slidno,
vamo sa na odredene vain podEzaj.
' KonGntriram usmitonost palnle na ako ste ikad letjeli avionom, uvidjeli ste vaZnostpozornih kontrolora leta. Mnoga
odredane valne podraials povodava druga zvanja zahtijevaju pozomost, kao ona koja ukljuduju odrecleni broj ko-
na$a mogudnostl korlstgnja tlh podra-
T'unikacijskih i alarmnih sustava, te kontrolu kvalitete u bilo kojem okruZenju.
taia a drug kognltivns Procese, kao Cak i rad policijskih detektiva, lijednika i psihologa-istraZivada zahtijeva po-
sto su vetbalno razumljsvanie ili rje
zornost. Osim 5to s pozorno56u pratimo djelovanje vaLnlhpodralaja, moramo
Savanie Probloma.
medu mnogobrojnim podraiajima pronalaziti i one koji su vainiji. U svakoj od
tih situacija nuZno je da osobe ostanu pozorne kako bi detektirale pojavu
podraZaja, usprkos prisutnosti distraktora i produljenih razdoblja tijekom kojih
je podraiaj odsutan.

PAZN.'A Priroda detekcije signala

Detekcija signala
Habituacija podrLava nal sristav paZnje, ali taj sustav obavlja mnoge funkcije' a
ne samo iskljudivanje poznatih podraiaja i lkljudivanje novih. Tri glavne firnkcije
svjesne palnje su 1. detekcijasignala, ukljuduju6ipozomost (vigilanciju) itraienje
kad moramo detektirati pojavu odredenog podrailaja,2. selektivna patnjt, kad
po izboru usmjeravamo paZnju na neke po&a2aje, a zanemarujemo druge (Dun-
can, I 999.) i 3. disHbucija painje, kad razborito svoje raspoloZive resurse paZnje
rasporedujemo tako tla koordiniraju na5e obavljanje istowemeno vi5e od jednog
Prema teoriji detekcije signala (TDS) postoje detiri mogu6a ishoda pokuSaja
detekcije nekog signala (tablica 3.5): 1. detekcije, kad ispravno identificiramo
prisutnost ciljnog signala, 2. lalne uzbune, kad pogreSno identifrciramo prisut-
nost signala kojeg nema, 3. propusti, kad pogreino propu5tamo detekciju signala
koji je prisutan i 4. ispravna odbacivanja, kad ispravno identificiramo odsutnost
signala. Obidno se prisutnost ciljnog signala tesko detektira, tako da prosudbe
detekcije donosimo na osnovi nepotpunih informacija s nekim kriterijem detekcije
ciljnog signala. Broj detekcija ovisi o tomekamo postavite svoj kriterij za prosud-
bu daje ne5to bila detekcija - koliko ste spremni donositi laZne uzbune. Na primjer,
katkada su posljedice propusta tako velike da spuStamo kriterij za prosudbu daje
neito detekcija. Na taj nadin poveCavamo broj lainih uzbuna da bismo poveiali
 3.PaZnjaisvijest 81

82 Kognitivnapsihologija
Matrica detekcije signala koia se upotrebljava u teoriii de-
tekcije signala son, 1980.). Neurolo5ka istraZivanja pokazuju da je detekcija signala vidnib
poclraiaja najveia u todki gdje se odekuje da 6e se signal pojaviti, a todnost de-
Teoriia detekcije signala bita je jedna od prvih teorija koia js pokazala interakciiu izmetlu fizikalnog tekcije sigrala naglo pada Sto se podraZaj javlja dalje od lokusa paftrje (LaBerge
osjeta pobudenog podraiaiem i kognitivnih procesa kao sto ie donoSenie odluka.
iBrown, 1989., LaBerge, CarteriBrown, 1992.,MauguniHillyard, 1990.,1991).
Tako zhposleni duvar na kupaliStu ili kontrolor leta mogu brzo reagirati na signal
SIGNAL SIGNALJE DETEKTIRAN SIGNAL NIJE DEIEKTIRAN
u uskom radijusu gdje odekuju da 6e se signal pojaviti, ali mogude je da signale
Prisutan Detekciia ProPust
koji se javljaju izvan koncentriranog raspona pozome patnje ne6e tako brzo i
Odsuttr Laina uzbuna lspravno odbacivanje
todno detektirati.
U zadacima pozomosti odekivanja o poloZaju snaZno deluju na udinkovitost
. reagiranja (d. na brzinu i todnost detekcije ciljnog podraZaja), No, odekivanja o
vjerojatnost detekcije. To se desto dogada medicinskim dijagnozama, narodito s
s

vrlo osjetljivim testovimagdjb pozitivnirezultatildovodedo daljnjihtestova. Tako

opienita osjetljivost na ciljne signale mora odraZavati mjesto fleksibilnog krite-
rija i mjeri se u terminima.detekcija umanjenih zalahte uzbune. TDS se desto
koristi za mjerenje osjetljivosti za prisutnost ciljnog signala u uvjetima pozorno-
sti i kad se trazi ciljni signal. Koristi se i u istrazivanjima pam6enja za kontrolu
udinaka pogadanja.
Pozornost
Pozornost (engl. vigilance) se odnosi na sposobnost pojedinca dausmjeri palnju
na polje Fodraiaja tijekor.n duljeg vlemenskog razdotlja, tijekom kojeg nastoji
detektirati pojavu odredgnog ciljnog poclraZaja. Kadje pozorna' osoba paZljivo
6eka da deiektira- signat kgje se moZe pgjaviti u nqpledvidivo wijeme. Pozor-
nost je nuZna u iituacijama kad se odredeni podraZaj samg,rijetko javlja, ali
zahtijevaneposrednu paZnju kad se pojavi. Vojne osobe ukljudene u motrenje
ho6e li dodi do nuklearnog napada ukljudene su u zadatak pozomosti visokog
rizika.
Neka od najvaZnijil istraiivanja pozomosti zapodeo je Norman Macworth
(1948.). Ort ispitanika je traZio da promattaju predodnik (vidni displej) koji je
izgledao kao sat. Jedna kazaljka sata iromicala se kontinuiranim koracima i sva-
ko toliko kazaljka bi udinila dvostruki korak. Ispitanici su tribali 5to je brZe
mogu6g pritisnutijedan gumb kad bi detektirali dvostruki korak. Udinak ispi-
tariika po6eo se znadajno pogorBavati nakon samo pola sata motrenja. Ve6 na-
kon pola sata ispitanici su ptopu3tali gotovo Eetvrtinu dvostrukih koraka. Izgle-
da da pad pozomosti nije ponajprije rezultat smanjene osjetljivosti ispitanika
(Broadbent i Gregory 1965). Pod vidom teorije detekcije signala izglecla da ti
rezultati pokazuju da s vremenom ispitanici postaju manje skloni laZnim
uzbunama. Umjesto toga grijele tako 5to propustaju izvijestiti o prisutnosti sig-
nala kad nisu sigumi da su ga detektirali i tako pokazuju povedanu udestalost
propusta. VjeZba moZe pomodi u povedanju pozomosti (Fisk i Schneider, 198 l.),
ali u zadacima koji zahtijevaju dugotrajnu pozornost umor smanjuje uradak,
tako da se desti odmori ne mogu niEime zamijeniti Zeli li se pove6ati detekcija
signala.
Procesi paZnje koji kontrolhaju detekciju sigrala su, izgleda, strogo lokali-
zirani i na njih snaZno utjede odekivanje (Motter, 1999., Posner, Snyder i David-
obliku podraZaja (npr. kakav oblik slova se moZe pojaviti u vidnom polju) ne
djeluju (Posner, Snyder i Davidson, 1980.). Osirn toga, ako je ispitanik udelen na
to da traZi ciljni podralaj na dva udaljena mjesta, to nede pove6ati udinak pozor.
nosti za oba mjesta. RazliEita ishaZivanja pokazuju da se vizualna p alr\a moie
usporediti s reflektorom (wlo grubo), tako da se podraZaji unutar podrudja ,.oba-
sjanog" reflektorom pa*rje dobro detektiraju, ali ne i oni izvan tog podrudja (Nor-
man, 1968., J. Pahner, 1990., Posner i sur., 1980.). Nadalje, slidno reflektoru,
zraka usmjerene paZnje moZe se usko usmjeriti na malu powlinu, i.ti pro5iriti da
obuhvati Sire difuznije podrudje (J. Palmer, 1990.). No, nagla pojava podralaja
plijeni na5u paznju. Taj efekt sejavlja i kad su dinirelji kao stupanj osvjerljenja
(svjetlina) kontrolirani (Yantis, 1993.). Prema tome, izgleda da smo ude3enr za
primje6ivanje iznenadne pojave podraZaja u nalem vidnom polju. MoZemo rasprav-
ljati koju adaptivnu prednost je ova znadajka naie paZnje mogla pruZiti naiim
precima lovcima-skupljadima, koji su morali izbjegavati razliEite grabeZljivce i
loviti razlidit plijen.
TraZenje
Dok pozornost ukljuduje pasivno dekanje pojave sipalno g podrai,aja, naienje
ukljuduje aktivno i desto vje5to traZenje cilja (pashler, 1998., posner i DiGirola-
mo, 1998., Posenr, DiGirolamo i Femandez-Duque, 1997., Wolfe, 1994.). Todnije,
traZenje se odnosi na pretraZivanje postoji li u okruZenju nesto odreileno, na ak_
tivno traZenje nedega kad niste sigumi gdje 6e se pojaviti. pokubaj nalaZenja Zit-
nih pahuljica odredenog proizvodada na natrpanoj polici u du6anu, ili odredene
kljudne rijedi u gradivom pretrpanom udZbeniku, primjeri su traZenja. Sliino kao
i kod pozornosti, kad neito trazimo moZemo reagirati laZnim uzbunama- U slu6a-
ju traZenja do laZnih uzbuna obidno dolazi kad naidemo na dishaktore (podraraji
koji nisu ciljni, a odvlade na5u paZnju od ciljnog podral,aja) dok uaZimo ciljne
podtalaje. Na primjer, kad ne5to traZimo u samoposluzi, obidno vidimo nekoliko
proizvoda koji slide onome koji se nadarno na6i. Proizvotlari pakiranja koriste
prednosti djelowornosti distraktora kad izraduju pakiranja za svoje proizvode -
katkada za manje pomati ptoizvod upotrijebe pakiranje slidno poznatom proi-
zvodu.
Kao Sto moZete odekivati, broj ciljeva i distraktora djeluje na teZinu zadatka.
Na primjer, pokulajte na6i slovo flnaslici 3.3 (a), zatim poku5ajte na6i ?na slici
3.3 (D). Velidina displeja odnosi se na broj iestica u odredenom vizualnom nizu
 3 r Painja i svijest 83

84 Ko gnitiv na p s ihol o gij a

(ne velidinu destica, pa Eak nivelidinu poljau kojehje niz-prikazan)' Efektvelidine
displeja je stupanj ; kojem broj destica u displeju zadrZava (usporuje) proces obiljeZja. Utakvimprilikamajedino Sto moZemoudiniti jeprovestivezanotralenje
manipulira-
trJen;u. faa s" ittroZu;u po;uvevizualnog traZenja, istraZivadi 6esto (Treisman, 1991.). Kod objedinjenog traienja traZimo odredene kombinacije
.;uu"iiii"oln arpleja i ispituju tato razliditi dinitelji pove6avaju ili smanjuju efekt obiljeZja. Na primjer, jedina razlika izmedu 7 i I je odredena povezanost segme-
*H;*:::"fiekim nata linija, a ne neko jedinstveno obiljeZje jednog ili drugog slova. Oba slova
prilikama vise oteZavaju traZenje nego u drugim' TraZimo imajujednu vodoravnu ijednu okomitu crhr, tako da taZenje bilo kojeg od ta dva
udaljenost
li nekojasno obiljeZje [npr- boju, velidhu, blizinrr slidnim desticama' obiljeZja nede dati informaciju na osnovi koje bi ta slova bilo mogu6e razlikovati.
orijentaciju /okomitu, vodoravnu, zakrivljenu/)' moZemo Na slici 3.3. (a) morali ste provesti objedinjeno haienje da biste nalli ?, tako da
otl razliditih destLaili
obiljija, kad jednostavng okruZenje za to ste vjerojatno utroiili viSe wemena za nalaienje slova Znego slova O na slici 3.3.
it"*"ri traZenje
-p]-e1rY:Jeno distraktori
iUir.;"2i" ili obitjezja (Treisman, tSee., tsSZ', i993')' U tom sludaju (c).
(c)'
*to -"1o orporuvaju naie traZenje. Na primjer, poku5ajte na6i O u slici 3'3
Budu6i da ,. O ju*o razlikuje od I dishaktora u displeju' O se u tom.sklopu
Teo rij a i nteg racij e ob i lj eij a
istide. destice jedinswene po obiljeZjima, dakle Iestice toje se
po obiljeZjima
Prema Anne Treisman, teorija integracije obiljeija tumadi relativnu lako6u
t-fif.u oa a*gil, istidu se na displeju (Yantis, 1993')' Kad su takve des-
;"r"o
',i"" traZenja obiljeZja i relativnu teZinu obavljanja objedinjenog traienja. U modelu
aU.i*i, one plijele na5u paZnju i tako dine da je. traZenje ne samo lako
ved
istide po svojim Treismanove (1986.), koji tumadi kako obavljamo vizualno traZenje, za svako
g" i" goarro n"oroiu6e izbjeii. N-a ialost svaka Eestica koja se moguCe obiljeZje svatko od nas ima mentalnu mapu za reprezentaciju odredenog
;;ij.z6" plijeninasu p*nj", ot gufulu6i takrre destice koje su distraktori' obiljeZja u vidnom polju. Na primjer, postdi mapa za svaku boju, velidinu, ob-
ful *Zm" podraiaj koji je destica s jedinstvenim obiljeZjem' destica. s
"if;ni lik ili orijentaciju (npr. p, q, b, d) za svaki podraZaj u vidnom polju. Za svaki
a*gi-;"ai"t*"nl- oUitj"Z.1.-koiaSe distraktor moZe nas omesti u pronalaZenju po&aiaj obiljelja se reprezentiraju u mapama obiljeZja odmah (bez dodatnog
(d)' Iako je
ciljiog podraiaj (Theeuwes, 1992.). Na primjer, natlite ?na slici 3'3 vremena za dodatno kognitivno procesiranje), istovremeno (tj. sva obiljetja
i-J*ti*.i"ai"i*na po obiljeZju, prisutnost crnog (ispunjenog) kruga vjerojat-
odjednom) ibez paLrje (d. bez. potrebe koriStenja resursa usmjerene paZnje).
no usporava vaSe traZenje. Zato tijekomtraienja obiljeZja kontroliramo relevantnu mapu obiljeija za prisut-
TeSkocasejavljakadciljnipodraZaj(npr.proizvoduodredenojkutijiilili. nost bilo koje altivacije bilo gdje u vidnom polju. Taj se proces moZe odvijati
menci na policitrgovine mjeloviiom robom) nema
ili barem osebujna
jedinstvena
paralelno (odjednom) i zato ne pokazuje efekte velidine displeja. No, tijekom
objedinjenog tralenja nuZna je jo3 jedna faza u procesiranju. Tijekom te faze

Vizualno traZenje
Vizualno traZenje - nastavak
UsDoreditrelativnuteskocuunalaZenjuTu(a)i(b).Ve|i6inadisplejautiedenatokako|ako6ete
obaviti zadatak. U (c) nadite O, a u (O na(lite T.

I-r- r- r, r- t- t- L L L L L L L L L
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL L L.L L L L L L L L L L L L L L oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLTLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
L!LLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooTo-ooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL ooooooooQooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL
L LLLLLLLLLLLLLLLL oooooaoooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL
LT LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLOLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
LLLLLLLLLLLLLLLL oooooooooooooooo
 3rPalnjaisvijest
86
moramo koristiti naSe resurse painje kao vrstu mentalnog "ljepila" dapoveZemo
dva ili vi3e obilj eLjaureprezentaciju nekog predrneta na odredenom mjestu. Taj
proces paZnje moze istowemeno povezivati samo obiljeZja
jednog predmeta. Zato 5to se ta faza mora obavljati sekven-
cijalno, povezuju6i svaki objekt, jedan pojedan, javlja se Anne TreismanJe pro-
fesor psihologije na
efekt velidine displeja (tj. ve6i broj objekata s obiljeZjima
Sveudilistu Princeton.
koje treba.povezati). Dobro su poznata njb-
Katkada ljudi uspje3no traZe informacrje iako je nji- zina istralivanja u ra-
zliditim podrubjimapa-
hova paZnja podijeljena. Kako to mogu posti6i? Treis-
2nje i percepcije. Na-
man i Sato'(1990.) pretpostavili su da.to omoguCuje ne-
rocito ie poznata nle-
hanizam inhibicije obiljeZja, kojim se nevaZna obiljeZja, zina teoriia da ulazni
koja mogu oimesti traZenje ciljnog podraZaja; inhibiraju signali bivaju oslablie-
ili potiskuju. Postoje neki neuropsiholo5ki nalazi u prilog ni, a ne filtrirani tijekom
Duta kroz sustave ko-
modelu Treismanove. Na primjet nobelovci David Hubel
gnitlvnog procesira-
i Torsten Wiesel (1979.) otkrili su specifidne neuralne
nja.
deteklore obiljeZjir, a to su kortikalni neuroni koji razlidito
odgbvaraju'nzi podraZaje odredene orijentacije (okomite,
zakrivljene ili vodoraure). U novije vrijeme Mortimer Mishkin i sruadnici
(npr. Bachevalier i Mishkin,1986., Mishkin i Appenzeller, 1987.' Mishkin'
Ungerleider i Macko, 1983.) otkrili su dodatne kortikalnb procese ukljudene u
odretlene korake integracije obiljeZja nuZne za npr. prepoznavanje predmeta i
vizualnu diskriminaciju. Utvrdili su daje tijekom vizualnog traZenja ukljude-
na razlidita neuralna aktivnost, ovisno o tome radi li se o identifftaciji obiljeZja
na relativno niskoj razini, ili integraciji i sintezi obiljeZja na relativno visokoj
razini.
Ko g nitivna p s ih o I o g ij a
koja ih vi$e razlikuju. No, kao podetna slova redenice ili rijedi u naslovu velika
slova se dosta razlikuju od malih slova. Kako biste uvidjeli kako distraktori koji
se znadajno razlikuju oteZavaju vizualno traienje, poku5ajte naii veliko slovo.R
na slici 3.3 (/) i (g).
Osim toga, neki nalazi nisu u skladu s teorijom Treismanove. Na primjer, s
jedne strane, Ken Nakayama (He i Nakayama, 1992.) slaZe se da vizualno traZenje
ukljuduje mnogo vilu razinu vizualne reprezentacije od jednostavne detekcije
obiljeZja. Nakayama se nadalje slaZe da neka oliljeZja (npr. boja i orijentacija)
zahtijevaju procese paZnje za integraci;iu obiljeZj4.,No, Nakayama je (1990.)
nalao da se neka obiljeZja (npr. velidina i boja) mogu lako spojiti i bez procesa
paZ4ie i traZenje tog integriranog obiljeZja odvija serip-to tako brzo ka6 i traZen.ie
nekog pojedinadnog obiljsZja, Na primjer, bilq bi gotovo jednako lako traiiti
likove s objediqlenim obiljeZjima velidine i boje (npr. veliki crveni krugovi cilj-
ni podraZajV, nasuprot malim crvenim krugovima, velikim plavi krugovima i
malim plavim krugovima /distraktori/ kao i traiiti likove dije je obiljeije samo
boja (npr. cweni krugovi /ciljni podraiaji/ nasuprot plpvim krugovima /distrak-
tori/). Prema tome, teZina vizualnog traZenja ne ovisi samo o tome heba li poje-
dina obiljeZja integrirati, ve6 i o tome koja obiljeZja u odredenom traienju treba
integrirati.
Teorij a n avo ilen o g traZe nj a
Na osnovi ovih i drugih nalaza Kyle Cave i Jeremy Wolfe (1990.) predloZili su
altemativni model modelu Treismanove, koji su nazvali navocleno traZenje. Pre-

Teoriia slidnosti
Vizualno traZenje - nastavak
No, ne slaZu se svi s modelom Treismanove. Na primjer, John Duncan i Glyn
U (e) nadite cmi krug.
Hymphreys (1989., 1992.) predloZili su altemativno objalnjenje mrogih rozul-
tata Treismanove. Prema teoriji slidnosti rezultati Treismanove mogu se jed-
nostavtro objasniti kao rezultat dinjenice da kako se povedava stdnost izmedu
ciljnog podraZaja i podraZaja distraktora, tako se pove6ava i teZina detektiranja olololololotolol
ciljnog podraZaj a. Zato je telko detektirati ciljue podraZaje koji su jako sliEni oooloootoootoool
distraktoiima, a ciljni podraZaji koji se od njihjako razlikuju lako se detelfira- aloolotololotolo
lol:ololololorol
ju. Na primjer, pokuiajte naii cmi (ispunjeni) krug na slici 3'3 (e). Bududi daje otootololotolol||
ciljni podraZaj jako slidan dishaktorima (crni kvadrati i bijeli krugovi)' telko ga IOltoootolotoloo
je na6i. ororraototrtototo
oott otololololol
Prema Duncanu i Humphreysu (1989) daljnji dinitelj koji olakiava haZenje tol0lotololololo
ciljnog podraiajaje slitrnost (ujednadenost) distraktora. TraZenje oiljnog podraZaja tlototolototolol
lotolotoloaotolo
napozadinirelativnoujednaEenih (ako slidnih) distaktorajedostalako, alitraZenje oollololotototo I
ciljnog podraZaja na pozadini izadto razlilitth distaktora dosta je telko. Prema tolotolotolotolo
0oIIololoIoloIol
Duncanu i Humphreysu, t&na tainnja ovisi o stupnju slidnosti izmedu ciljnih
IOtOlotololotolo
podra?aja, i distaktora i o stupnju razliditosti distraktor4 ali ne o broju obilleLia oloolololotorolo
koje toeba integrirati. Na primjer, jedan od razloga za5to je lakie ditati dugadke
nizove u telstu pisanom malim slovima od teksta pisanog velikim slovfuna jest da
su velika slova slidnija jedna drugima po izgledu, dok mala slova imaju obi[g!j4
 3 ' Palnja i svijest 87
88 Ko gnitivna ps iho lo gij a

da sva traienja'
ma ovim istraZivadima, model navodenog traZenja pretpostavlja lacija svog modela i zatim usporedbom uratka simulacije sa stvamim uratkom ispi
lilo t uZ"rrl" obiljeZja, bilo objetlinjeno traZenje, uk{judu1-u dvije susljedne faze: tanika koji su obavili takva traienja. U veiini sludajeva simulacije njihova modela
1. u paraleinoj fazi pojedinac irtol'r"-"no aktivira
mentalnu reprezentaciju-svih
dale zu rezultate koji su bili slidni rezultatima swamih ispitanika.
poten"ijuf"in podraZaja na osnovi njihova posjedovanja svakog od obiljeZja
"itjnih od
iir.i""g p"at"z^ia i i. u serijahtoj fazi pojedinac sekvencijalno evaluira svaki
prema stufnju aktivacije, a zatim bira pravi ciljni podraZaj Teorija fiftra gibanja
aktiviranih elemenata
iz aktiviranih elemenata. nr"mu nliholro modelu, proces aktivacije u
podetnoj Peter Mcload, John Driver i sur. (Mcleod, Driver, Dienes i Crisp' 1991.) naBli
piocesa evaluacije i selekcije u serijalnoj drugoj sujbdno obiljeZje koja pokazuje protuslovne efekte kad se kombinira s drugim
p"t"f"ft"; fazi pomaZe u vodenju
fazi traZenja. obiljeZjima: gibanje. Gibanje katkada pove6ava lako6u i brzinu vizualnog
pokuKajte naii bijele traLenja, a katkada gibanje inhibira vianalno traZenje. Kad se gibanje poveZe s
Da vidite kako bi navodeno traZenje moglo funkcionirati,
(ft). U ovom sludaju, ciljni podraZaji su svi bijeli krugovi' a razludnim obiljeZjem (npr. oblikom) ciljnog podraZaja, traZenje je lak5e i brZe
krugove na slici 3.3.
(radi se o traZgnju obiljeZja), tako da 6e paralelna od tralenja samo razludnog obiljeZja. Na primjer, gibanje narodito olak3ava vi-
dis#alcori svi bijeli kvadrati
zualno traZenje kad je povezano obiljeZje razludan oblik (npr. Xnasuprot O,
faza aktivirati sve krugove i nijedan kvadrat' Zato ie serijalnafazamotibrzo
cmi krug' Distrak- Mcleod, Driver i Crisp, 1988., Mcleod i sur., 1991.). Za manje izraZena obiljeZja
odabrati sve ciljne podraZaje. No, pokuiajte na slici 3'3 (i) na6i
tome' paralelna (npr. vrlo mala razlika u orijentaciji) vianalno traZenjeje usporeno kadje giba-
tori ukljuduju bij"te Wuatut", Uiiele krugove i crne kvadrate' Prema
mapu ciljni cmi krug (aktivacija najvi5eg prioriteta nje vezano svojstvo.
faza ee attiviraii mentalnu za
,io,gu"t^luobiljeZja) i za distraktore cme kvadrate i bdele krugove' Tijgliom Mcleod (Mcleod i sur., 1991., str. 55) pretpostavio je da posjedujemo meha-
ali 6ete nizan koji je nazvao filtar gibanja, koji "moie usmjeriti pahrju na podraZaje Eija
t.fi"f"" iur. p*o eete cvaluirati cmi krug (kojije bio visoko aktiviran)'
krugove (koji subili manje aktivirani) prije nego je karakteristika zajednidko gibanje", nezavisno od drugih vizualnih obiljeZja. Na
evaiuirati i cmi kvadrate i bijele
lto ih odbacite kao distraktore. osnovi istraZivanja s lezijama Mcleod i suradnici (InIcleod, Heywood, Driver i
neka objedinjena Zihl, 1989.) dak su identificirali mogu6u cerebralnu lokalizaciju filtra gibanja:
Caveov i Wolfeov model navodenog fiaZenja predvida da su
podruije u medijalnom temporalnom korteksu. Istralivadi Margaret Livingstone i
traienja(ukljudujuviSedesticasobiljeZjimakojasli6eobiljeZjimaciljnogpotlraZaja)
David Hubel (1988.) podrZali su pretpostavku o postojanju flfia gibanja naSavli
utsa oa arugin 1*t;uduju maaje deitica s obiljezjima koja slide obiljezjima ciljnog
simu- posebne neuralne putove za detektiranje dubine i gibanja, kao i posebne putove za
poAraz-aja). ii suistraZivadidobilipodrBku svommodelurazvojemradunalnih
detekciju oblika i boje.

Vizualno traZenje - nastavak Vizualno traZenje - nastavak

U (f) i(g) nadlte R' U (h) nadtito biiele (prazne) krugove, a u (i) nadite crni krug.

idlsPl
ot Er r y u r o P t l A s D + wr*t r lg<oa
e r h j I o zx d r uP I I as
FGHJKT:'Z XVB.NMC< tgqwkl;'tYvbnmc<
>/L\{}!@#$%^&'()
D o W+ E + T > U I o A S P [ ! >t: {}l@+$%^&'()
wgyu I.zxhvn'mcb
CFG<HJK/;'zNMXVB
: \ t ) L @ * $ % ^ &' ( ) OW c f h j'<uq;'znmx
:\{}t@*6o/.^&'()qw
O P t I A S D + QW E + T Y U I
zXVBNMC<FGHJKL;. o p I I a s d r q< f R t k g I
# g %^ &' ( | > / : \ { ) l@ $%'(ptl:qw^&)t@)
UIOASPtIDQW+E+T> z xw r I a d r I k { b n / $ *
u loa s # { } d \ ( r e r t >
;'ZNMXvBCFG<HJK/
% &. ( ) QW: \ { } ! @ # $ i 'z nmx v b c I g< h ) ! /
^
D O wR E G + > O P I I A S O + %^&'@)qw:\klmc<f
dqs g r>op I lg;'v
lre n.lKL:'zxvBNMc< > l: \ s ) l@#$ h^&"%)
I' I ' t { } I @ # $ % ^ a' ( ) a ( d r qw jk u i o a s P [ (
leso+owJKUlOASPtl
llrtllltllrrlll'l troEtoltrIololtrt0f
otrotoootoooloool
ttllttrltlo rtlll
otoololElotololo
lrrtllrllallllll
trllllrllllrlrlr rolttrIolot.lqlol
l: rrollllrrlrlrlll 0toololololololl
vb
I r I I I I I I I I I r l a r.l tolltrooltrrolorq9
olo|ltlotoDlololD
llttttorrtrlrrr!
tttallrlllllllll oolrnlol9ro!orol
rrlortlrlltlarrr tolololtrlolololo
rrlrrllllrllrtlr llol6lololololor
rttlrorllllllltt totolololooololo
ttlrrllrllllltrl otrtrotololololol
roltltllttltrrrr totolErololotolo
rllrltrtrlllllll troltolOlololtrlol
toltrtolololololo
I I I t I t r I I I a I I I Ll
o I o o I o I o I tr I o'l o I tr
r r r t I r I I I l'r I r I I I
 9 'Painja i wijest 89
Ko gnitiv na ps iho lo g ij a

Sinkrono gibanje pove6ava i vjerojatnost pogresn;h povezivanja' Korlpogre5nih

povezivanja fogrelno percipiramo da odre<Ieni podraZaj distraktor ima objedinje-
ZakljuEna razmatranja
na obiljeZja koja se traZe u ciljnom podraZaju. Pogte5na povezivanja su posljedi- Neka zawina razmatranja vizualnog haZenja ukljuduju opa:Zanje da ako unapri-
jed znamo podrudje u kojem moZemo odekivati daje podraZaj lokaliziran, lak5e
ca dinjenice da pogreino veZemo razludna obiljeljakojazamjedujemo u distrak-
6emo nadi podraZaj (Posner i sur., I 980.). Na primjer, na slici 3.3 (7) kad jednom
torima. Na primjer, traZimo li ciljni podraZaj koji je crveni trokut i perifemim
vidom kratko zahvatimo crveni kvadrat i zuti trokut, mozemo pogresno formirati otkrijemo prostomi obrazac gdje moZemo odekivati ciljni podraZaj, naie traienje
postaje lak5e. Prijalnje znanje udede i na naiu sposobnost kori5tenja razliditih
pogre5nu povezanost i vjerovati da smo vidjeli crveni hokut. Pogre5ne poveza-
shategija za objedinjeno traZenje. Na primjer, za vedinu ljudi starijih od 7 godina
nosti predvida model Treismanove (1991., 1992.,1993.).
bit ie dosta lako naii slova a ip na slici 3.3 (ft). Slidno, svatko tko ima iskustva s
Kad se jave pogre5ne povezanosti i gibanje je obiljeije, distraktore moZemo tipkanjem na tastaturi lako 6e na6i ta slova na slici 3.3 (f. U oba sludaja prija5nje
idenrificirari kao ciljne podrazaje ako imaju neka obiljeZja ciljnih podrazaja i kreiu znanje moZe olak5ati vizualno traZenje.
se sinkono i u istom smjeru s ciljnimpodraZajerr. Naprimjer, akoje ciljnipodraZaj
crveni kvadraf ali opaZa6 zamje6uje crveni krug i bijeli kvadrat koji se zajedno
kreiu u istom smjeru, opaiad moze pogre5no jedan ili oba lika identificirati kao
crvene kvadrate, percipirajudi pogrelnu povezanost obilieija (Baylis' Driver i SELEKTIVNA PAZNJA I DISTRIBUCIJA
Mcleod, 1992.). Pogreine povezanosti vjerojamije su kad opaiad ima o$anidene
resurse painje (npr. kad usmjerava paZnju na druge podraZaje, Treisman i Sctmidt' PAZNJE
1982.) ili ima ograniden broj informacija (npr. nepotpuue, iskrivljene podraZaje,
ili podraZaje koji nisu u fokusu). Varljive povezanosti igraju ulogu u percepciji
oblika i struktura (vidi 4. poglavlje). Na takve povezanosti djeluju i druga obiljeZja Osnovne paradigme za istraZivanje selektivne paZnie
okolnog konteksta, te prija5nje znanje i postojefe sheme (freisman' 1990.)' Na
Postoji mnogo nadina istraZivanja selektivne paZnje (Egeth, 2000., Luck, Hill-
primjer, veoaje vjerojatnost da Cemo pogresno povezati obil.ieZja koja dovode do
yard, Mouloua i Hawkins, 1996., Moore iEgeth, L997., Pashler, 1998., Pashler i
percepcije Zrite ban:ane i ljubidaste Sljive trego percepcije ljubidaste banane i Zute
Johnston, 1998., van der Heijden, 1992.). Jedan od najjednostavnijih podinje s
Sljive, osim ako ovo Eudno vode vidimo na nekoj slici zajedno s tllavim jabukama
naiim vlastitim iskustvom.
i ruZidastim limunima.
Pretpostavite da ste na nekom banketu. Imate sre6u da sjedite kraj nekog tko
prodaje 1 10 vrsta usisavada zapra$inu i sad vam zamarujude iscrpno opisuje pred-
nosti svake pojedine vrste. Dok razgovarate s tim brbljivcem koji vam sjedi zdes-
Mzualno tr,aZenje, - nastavak
na, postajete svjesni razgovora koji vode dva gosta koja vam sjede slijeva. Njihov
U $ nadite odstupajudi.podraiai u svakom potpolju- U ft) i (l) nadite sva slova p i a razgovor mnogo je znimljiviji, pogotovo jer sadrZi interesantne, vama do tada
nepoznate, informacije o va5em poznaniku. Pokulavate odrZavati privid razgovo-
ra s brbljavcem na va5oj desnoj strani, dok slu5ate dijalog s lijeve stra:re.
b qd Prethodni odlomak opisuje nahualistidki pokus sa selektiwom paZnjom koji
r st je potaknuo istraZivanja Colina Cherrya (1953.), Cherry je taj fenomen nazvao
hll
xyz problem domjenka (cocktail party problem). Toje proces pra6enjajednog razgo-
t!op vora unatod istodobnim ometajudim drugim razgovorima. Osniva se na njegovu
opaZanju da su domjenci desto prilike u kojima je vaZna selektirna paZnja, kao u
prethodnom prin{eru.
BBB I I tt Cherry nije prisustvovao brojnim domjencima da istraZi konverzacije, ve6je
BBB tltl ispitivao selektivnu paZnju u paZljivo kontroliranim eksperimentalnim uvjetima.
BBR I til ascl
BBB | | ll zxc Razvio je zadatak poznat pod nazivom slijedenje, u kojem slu3ate dvije razlidite
ooo 123 poruke i onda trebate ponoviti samo jednu od njih Sto prije nakon Sto ste je duli.
GGGG ooo qw
Drugim rijedima, morate slijediti jednu poruku (mislite na detektiva koji "slijedi"
GGCG ooQ 450
G G,GG zxo osurnnjidenika), a zanemaiti druga. Za neke ispitanike koristio je binauralnu
prezentaciju (od latinskog bin-, "oba" i -aural, "povezano s uiima") kod koje je
prezentirao dvije iste poruke (ili katkada samo jednu poruku) istovremeno na oba
uha. Za druge ispitanike koristio je dihotilku prezentaciju (od grdkog dich- 'h
dva dijela" i -otic, 'povezano s u5ima"), Sto znadi daje svakom uhu prezentirao
 3.PaZnjaisvijest 9r
92 Kognitivna psihologija
DihotiCko nasuprot binauralnom sluSanju
Colin Cherry utvrdio je da je selekiivna paznja mnogo laksa tuekom dihotl6ke nego binauralne prezen:
Filtar teorije i teorije uskog grla
tacije razliditih poruka.
Modeli selektivne paZnje mogu biti raznovrsni (Bundesen, I 996., 2000.,Logan,
1996.). Modeli se razlikuju po tome imaju li odredeni ,,filtar,, za nadolazeCe
informacije, i ako imaju, gdje se u procesiranju informacija on javlja (pashler,
U lzletnidkoj kogtri imala i6 sendvide s mdam I 998.).
od kikirikija i dokoladne koladide-..

Broadbentov model
U jednoj od pwih teorija paZnje Donald Broadbent (1958.) pretpostavio je da se
inforrnacije filtriraju odnah nakon Sto su registrirane na senzomoj razini (slika
3.5). Prema Broadbentow mi5ljenju, vi3ekanalni senzomi ulaz stiie do jedaog
U izletnldkol koiari imala je madka, Siroko, dan, jabuka, filtra paZde, koji dopu5ta samo jednom kanalu senzomih informacija.prolaz kro-
sendvide s maslacem prljatelj, svaki, odabran.
knjiga, list, krov, uzorak, od kikirikija I dokoladne filtar i i"azivanje perceptivnih procesa pomodu kojih pridajemo znadinje nalim
uvijek... kolaEi6e osjetirpa. Osim ciljnog podralaja, podraZaji s odredenim senzomim osobinama
(npr. razlike u visini tona.ili glasnodi) molu proCi kroz sustav paZnje i tako stidi
Pradeno uho Uho na koje nije do viSih razina procesiranja kao Stoje percepcija" No, drugi podraZaji ie biti odbade-
usmjerena panF
ni na senzomoj razini i nikad ne6e prodi filtar paZnje da bi stftli do perceptivne
razine. U prilog Broadbentovoj teoriji govorili su Colin Cherryevi nalazi da osjet:
ne informacije (npr. muiki nasuprot Zenskim glasovima, tonovi nasuprot rijedi-
ma) mogu biti zamije6eni uhom na koje nije usmjerena pzLnja, ali da se infor-
razliditu poruku. (Slika 3.4 pokazuje kako se taj zadatak slu5anja moZe prezenti-
rati.)
Cherryevi ispitanici gotovo uop6e nisu mogli pratiti samo jednu poruku kad su Teorije uskog grla: rani mehanizmi filtriranja
im istowemeno binauralno prezentirane dvije razlidite poruke. Kao da kad usmje-
ravamo pifrrju na jednu stvar, odvraCamo paZnju od druge @esimone i Duncan, Predlozeni su razliditi mehanizmi prolaza ulaznih informacija kroz sustav paznje da bi stigle do viSih
perceptivnih procesa.
1995., Duncaa, 1996.). Njegovi su ispitanici mnogo uspjelnije pratili razlilite
porute u zadacima dihotidkog sluianja i u tim zadacima su vedinom dosta tobno
pratili poruke. Tijelcom dihotidkog slu5anja ispitaaici su mogli opaziti fakalne, SMomi Slktivni Perceptiml Kmtkorocno
rglstar llltar procesi pamCenjo
sauome promjene u porukarna na koje nisu usmjerili paZnju, kao kad se poruka Brcadbent
promijenila u ton, ili se glas promijenio s mu5kog na Zenskog govomika. No, nisu
o
opazili semantidke pror'ljene u poruci na koju nisu obraiali paZnju. Nisu dak ni
U-r' n
L u
opazili kad se poruka na koju nije bila usmjerena njihova paZnja promijenila s
engleske na njemadku ili je bila prezentirana unatrag. A o
Ako zamislite da ste na domjenku ili u nekom budnom restoranu, tri dinitelja z+ o
vam pomaZu da selektivno usmjerite va5u paZnju samo na poruku ciljnog go- R
vornika (kojeg Zelite slu5ati): l. osebujno senzorno svojswo ciljnog govora (npr.
visoki nasuprot niskom glasu, brzina, ritmidnost),2. ifienzitetzvuka (glasno6a)
Ptrcptivni KElkoro6no
i 3. lokalizacija izvon zvnka. UsmjeravajuCi paZnju na fizikalne osobine glasa prosl pamCnjo
ciljnog govomika moLete.izbjeti ometanje semantidkog sadriaja poruke go- o
vomika koji u tom prostoru nisu ciljni govornici. Naravno, glasnoda cilja tako- u-> D
der pomaZe. Osim toga, vjerojatno intuitivno moZete koristiti strategiju lokali- G
zacije zv:Irla koja mijenja binauralno sluianje u dihotidko: okreCetejedno uho
prema, a drugo od ciljnog govomika. (Uodavate da ovaj postupak ne povedava
ukupan intenzitet zrrukajer ste jednim uhom bliZe govorniku, drugo je dalje od o
njega. Glama je prednost da na osnovi razlike u glasnodi moZete lokalizirati R
izvor ciljnog zvuka.)
 3 I PaZnja i svijest
macije koje zahtijevaju vi5e razine perceptivnih procesa (npr. njemadke nasuprot
engleskin rijedima, dak rijedi prezeatirane unatrag) ne opaiaju uhom na koje nije
usmjerena paZnja.
Morayev model selektivnog filtra
Nedugo nakon Sto je Broadbent predloZio svoju teoriju, provedena su istraZivanja
koja su upufivala na to daje Broadbentov model pogre5an (npr. Gray i Wedder-
bum, 1960.).NajprijejeNevilleMoray(1959.)na$aodadakkadispitaniciizane-
maruju vedinu aspekata viSe razine u ponrkama na koje nije usmjerena njihova
pahrja (npr. semantidki aspekt), prepoznat 6e svoje ime u uhu na koje nisu usmje-
reni. Moray je pretpostavio da je razlog tog efekta dinjenica da snaZne, izr'azito
vaine poruke mogu probiti filtar selektivne pahje, ali to ne nogu i dmge poruke.
Modificiraju6i Broadbentovu metaforu, moZe se redi da, prema Morayu, selektiv-
ni filtar blokira ve6inu informacija na senzomoj razini, ali neke izrazito
poruke tako su snaZne da probiju nehanizam filtriranja.
M od el pri g u Senj a Trei s m a n ov e
U slidnom radu Anne Treisman (1960.) na5laje da dok ispitanik prati koherentnu
porukujednim uhom i zanemaruje poruku u drugom rlhu, dogada se neito zanim-
ljivo ako se poruka iz praienog uha odjednom prebaci na nepradeno uho: ispitani-
ci pokupe prvih nekoliko rijeEi stare poruke u novom uhu. To upuiuje na to da
kontekst dovodi do toga da ispitadci tijekom ka&og vremena prate poruku koju
bi tebali zanemarivati.
Treisman (l 964.a, 1964.b) je takoiler opazila da akoje nepradena poruka iden-
tiEnapracenoj, svi zu ispitanici to zamijetili, daki akojejednaporukabila neznat-
no vremenski desidcronizirana s drugom. Kad je zaclnje spomenuti efe*t podrob-
nije ispitan, nacleno je da ispitanici prepoznaju da se radi o istoj poruci kad je
pradena poruka prethodila do 4,5 sekundi nepraCenoj, ilije bila do 1,5 sekundi
nakon qie. Drugim rijedima, lakSe je prepoznati nepra6enu poruku kad prethodi
pra6enoj nego kadje slijedi. Treismanje takoder na3la da kad se ispituju ispitani-
ci koji dobro vladaju dvamajezicima (bilingvisti), neki de prepoanati identidnost
pon:ka ako je nepradena poruka prijevod pradene.
Morayeva modifikacija Broadbentova mehanizma filtriranja bila je nedostat-
na za obja5njenje ndlaza Treismanove (1960.) dobivenih u pokusu u kojima su
poruke prebadene s pra(enog uha u nepra6eno bile kratko pradene. Nije bilo mo-
gu6e objasniti niti njefie rezultate dobivene s bilingvalnim ispitanicima da su
istoznadne poruke bile prepoznate u nepradenom uhu (Treisman, 1964.a,1964.b).
Treisman je smatrala da njezini rezultati pokazuju da se barem neke informacije o
nepradenin signalima analiziraju. Treisman je Morayeve nalaze objasnila pret-
postavljajudi dz dolazi do neke obrade na viioj razini informacija koje dolaze u
uho za koje se pretpostavlja da se ne prati. U protivnom ispitanici ne bi prepoznali
da su poznati zvukovi vaZni, t'. ulazre informacije se ne mogu. filtrirati na senzor-
noj razini, jer u tom sludaju ne bi percipirali informaciju i procijenili da je ona
vaha.
Na osnovi tih nalaza Treismanovaje predloZila teoriiu seleltivne pzinjekoja
ukljuduje drukdiji mehanizarn liltriranja ftoji se razlikuje od njezine prije opisane
93
Ko gnitiv na p s iholo gij a
Modificirana teorija uskog grla: kasni mehanizmi filtriranja
Prema nekim kognitivnim psiholozima mehanizam filtriranja u procesima paZnje slijedi, a ne prethodi
preliminamim perceptivnim procesima.
SeEomi Perceptiwi SeleKivni l(atkorodno
rsgistar procosi tiltar pamC6nie
o
u-> D
Deutschi L G
Deutsch, o
Noman A
vaZne o
R
teorije integracije obiljeZja). Prisjetite se da u Broadbentovoj teoriji filtar blokira
sve podraiaje osim ciljnih. U teoriji Treismanove mehanizam samo priguKuje
(smanjuje intenzitet) podraiaje koji nisu ciljni. Za narodito intenzivne podraZaje
udinci prigudenja nisu dovoljno snaZni da sprijede probijanje podraZaja kroz me-
hanizam slabljenja signala. (Slika 3.5 prikazuje mehanizam prigu5enja signala
Treismanove.)
Prema Treismanovoj, selektivna paZqia ukljuduje tri faze. U prvoj fazi, prije
ukljudenja procesa pahrje, analiziramo fizikalna svojswa signala, kao 5to su g1a,
snoia (intenzitet zvuka), visina (povezana s "frekvencijom" zvudnih valova), itd.
Ti procesi koji prethode paZnji odvijaju se paralelno (simultano) na svim ulaznim
senzornim informacijama. PodraZaji koji pokazuju ciljna svojstva prelaze u idu6u
fazu. PodraZaji koji ta svojswa ne pokazuju prolaze samo oslabljeni. U drugoj
fazi arraliziramo pokazuje li odretleni podralaj neki obrazac, kao Sto su govor ili
glazba. PodraZaji koji pokazuju ciljni obrazac prelaze u iduCu fazu. PodraZaji koji
taj obrazac ne pokazuju prolaze samo oslabljeni. U tre6oj fazi usmjeravamo paZnju
na podraiaje koji su stigli do te faze i sekvencijalno evaluiramo ulazne poruke
pridajudi odgovaraju6e znadenje odabranim podraZajnim porukama.
Model kasnog filtra Deutscha i Deutschove
Altemativa teoriji priguienja Treismanove bilajejednostavno pomicanje poloZaja
flitra koji blokira signale s mjesta ispred na mjesto iza barem nekih perceptivnih
procesa nuZnih za prepoznavanje znadenja podraZaja. Narodito su J. Anthony
Deutsch i Diana Deutsch (1963.) i kasnije Donald Norman (1968.) predloZili
modele paZnje u kojima je filtar za blokiranje signala postavljen kasnije u proce-
su, nakon senzome analize i nakon nekih perceptivnih i konceptualnih analiza
ulaznih informacija (slika 3.6). Ovo kasnije filtriranje dopu3ta prepoznavanje in-
formacija koje ulaze u nepra6eno uho, kao Sto je vlastito ime ili prijevod pra6ene
poruke (za bilingviste). A-ko informacija perceptiwo ne udari u neku wstu strune,
 3 o PaZnja i svijest 95
bit 6e izbadena u mehanizmu filtriranja prikazanom na slici 3.6. U protivnom, kao
5toje to sludaj sa zvutom vaZnog imena, obratit 6emo paZnju na nju. UoEavate da
zagovomici i ranog i kasnog filtriranja pretpostavljaju da postoji usko grlo paZnje
kroz koje moZe pro6i samo jedan izvor informacija' Dvamodela se razlikuju samo
' u pretpostavci gdjeje usko grlo sm.Jeiteno.
Neisserova sinteza
Godine 1967. Ulric Neisser sintetizirao je modele ranog i kasnog filtra, pret-
postavivii da postoje dva procesa koja konholiraju paZnju: jedan proces koji pret-
hodi paZnji ijedan proces paZnje. Automatski procesi koji prethode paZnji su brzi
i odvijaju se paralelno. Mogu se upotrijebiti za zamjetivanje samo fizikalnih
svojstavanepradeneporuke, alinezazahvatanjeznadenjailiodnosa.Konfiolira-
ni procesi paZnje zbivaju se kasnije, odvijaju se serijalno, tro5e wijeme i resurse
paZnje (npr. radno pam6enje), mogu se upotrijebiti zazarnjetivanje odnosa medu
obiljeZjima i sluZe za sintezu dijelova u mentalnu reprezentaciju odredenog pred-
meta. Novija istraiivanja paZnje osnivaju se na Neisserovu razlikovanju procesa
koji prethode paZnji i procesa paZnje i usmjeravaju se samo na svjesno kontro-
lirane aspekte paZnje (Cowan, 1995.).
James Johnston i suradnici (npr. McCann i Johnston, 1992.) predloZili su
druga[ije shvadanje dvaju procesa. Prema tim istraZivadima fizikalna analiza sen-
zomih podataka odvija se kontinuirano, ali njihova semantidka analiza odvija se
samo ako kognitivni kapacitet (u obliku raclnog pamienja) nije ve6 preoptere6en i
<iovoljan je <ia omoguiuje takvu anaiizu- Dokazi ,ivovrsiiog susiava temcljc sc na
nalazima daje vrijeme reakcije mnogo brZe za podraZaje koji se fizikalno razliku-
ju od vremena reakcije za podraiaje koji se semantiEki radikuju.
Neka vrsta modela dvaju koraka moZe objasniti rezultate Cherrya, Moraya i
Treismanove. Nalazi o potpuno automatskim procesima nasuprot potpuno kon-
troliranim procesima takoder govore u prilog tog mbdela,jer se automatski proce.
si mogrr kontrolirati samo u prvom koraklr procesa paznje, a kontrolirani procesi i
u drugom koraku. Model takoder dobro ukljuduje aspeke teorije prigubenja sig-
nala Treismanove i njezinu kasniju teoriju integraoije obiljeZja, prema kojoj se
tijekom traZenja odvijaju diskrefiri procesi za detekciju obiljeija i integracdu
obiljeZja. Proces detekcije obiljeZja Treismanove moZe se povez-att s ranijim od
dva procesa (tj.brzirn, automatskim procesiranjem), a njezin proces integracije
obiljeZja s kasnijim od dva procesa (tj. polakim, kontroliranim procesfuanjem).
Na Zalost, model dvaju koraka ne objaSnjava dobro kontinuum procesa od pot-
puno automatskih do potpuno kontroliranih. Podsjetite se npr. Neisserova rada sa
Spelke i Hirstom (Spelke, Hirst i Neisser, 1976.) u kojem su potpuno kontrolirani
piocesi bili barem djelomidno automatizirani. Kako model dvaju koraka moZe
objasniti automatizaciju procesa u fenomenu distribucije paZnje, kao 5tP je dita-
irje s razumijevanjem tijekom kojeg se po diktatu pi5u kategorizirane rijedi?
Teorije resursa paZnie
Novije teorije preSle su s protpostavki o filtrima za blokiranje signala ili filtrima
za prigu3enje signala na pretpostavku o raspodjeli ogranidenih resursa paZnje.
96 Ko gni tiv n a p s i h o lo gij a
Teorije resursa paZnje pomaZu u objaBnjenju kako mo2emo istowemeno obavljati
viSe od jedne aktivnosti koja zahtijeva painju, pretpostavljajudi da imano odre-
clenu kolidinu paZqje koju moZemo dodijeliti prema tome Sto aktivnost zahtijeva.
Slika 3.7 pokazuje dva primjera takve teorije. Na dijelu slike (a) sustav imajedin-
stven izvor resursa koje se moZe raspodijeliti na razlidite zadatke (Kahneman,
1973.).
No, izgleda daje takav model prejednostavanjer se paZnja moZe mnogo bolje
raspodijeliti ako zadaci pripadaju razliditim modalitetima- Barem dio resuna paarje
moZe biti specifidan za modalitet u kojem je zadx* prezentiran. Na pnmjer,
ve6ina ljudi mole lako istowemeno slu5ati glazbu i koncentrirati se na pisanje, ali
teie je sluSati vijesti na radiju i koncentrirati se na pisanje, jerje oboje uribulno
alti';most. RijeEi sadrzane u vijestima interferiraju s rijedima o kojima raaislja-
te. Slidno, dvije vizualne aktivnosti 6e vjerojatno vi5e interferiratijedna s drugom
od viaralne aktivnosti povezane q auditomom. Dio (b) slike 3.7 pokazuje model
koji dopu3ta da su resursi paZnje specifidni za odredeni modalitet (Navon i Gop-
her, 1979.). Netko tko poku5ava pisati dok slu3a glazbu, koriSteniem dvaju ra-
zliditih modalno specifidnih resursapainje (auditomi za glazbu, vizualni zapisanje)
vjerojatno nede imati veCih teikoca s painj66.
Teorija resursa paZnje oltro je kritizirana kao presiroka i nejasna (npr. S.
Yantis, osobna komunikacija, prosinac 1994.). Iako sama ne moZe obiasniti sve
aspekte paZnje, dobro nadopunja filtar teorije. Filtar teorije i teorije uskog grla
su izgleda prikladnije metafore za konkurentne zadatke koji pod vidom paZnje
izgledaju inkonpatibilni, kao Sto su to zadaci selektivne painje ili jednostavni
zadaci disribucije paZnje koji ukljuduju PRP (psihololki refraktomi period)
efekt (Pashler, 1994.). Za takve wste zadataka izgleda da se simultano javljaju
Teon'ja resursa painje
Teorija resursa sadr2i pojedinadnu skupinu ili niz skupina odredenih po modalitetu. lako teoriiu resur-
sa painje kritiziraiu zbog nepreciznosti, podupire filtar teodie u objasnjavaniu nekih aspekata paznie.
W
Ulanlpodniaji Ulazni podraZaii
t
Raspolozivi Raspoloiivl
mentalni rentalnl
rssu6i resursi
@@
I
Stvami odgov,ori
(a)
 3 r PaZnja i svijest
neki procesi koji prethode paZnji, ali se procesi koji zahtijevaju paZnju moraju
odvijati sekvencijalno, kao dajedan pojedan prolaze kozusko grlo paZnje. No,
izgleda daje teorija resuisa bolja metafora za objainjenje fenomena distribucije
paZnje na sloZene zadatke u kojima sejavljaju udinci vjeZbe. Prema toj metafori,
kako svaki od sloienih zadataka postaje sve vi5e automatiziran, odvijanje sva-
kog zadatka postavlja manje zahtjeve na ogranidene resurse paZnje. Osim toga,
za obja5njenje fenomena povezaaih s.traienjem, teorije specifidne za vizualno
traZenje (npr. modeli vottenog tralenja /Cave i Wolfe, 1990./ ili sliEnosti /J.
Duncan i Humphreys, 1989.t) izgleda imaju yedu eksplikativnu moi od filtar
teorija i teorija resursa, iako te teorije nisl potpuno inkompatibilne. Iako nalazi
istraZivanja vizualnog traienja ne protuslove filtar teorijama i teorijama resui-
sa, teorije specifiEre za zadatke bolje opisuju procese u funkciji tijekom vizual-
nog traienja.
Dodatna razmatrania u selektivnoi painii
Uloga zadatka, situacije i varijabli li6nosti
Neki koguitivni psihrlozi istidu da su postojedi teorijski modeli paZnje previ5e
jednostavni i mehanidki za objainjenje sloZenosti paZnje. Na primjer, Michael
Eysenck (npr. M. Eysencki Byme, 1992., M. Eysenck i Calvo, 1992., M. Eysenck
i Graydon, 1989.) napominje daje nadeno da anksioznost kao crta lidnosti i kao
at-r-.:.- --^,--!.-t--
-^---.- uJgruJu nL^ ^t-l:l-^ e65ru4uJrr
5@rJs !4 P(u{U. VU4 vur6a --1.-:^-^-d -^-a^-'l:-:"
yvrsv ^-^-.:X--:.
!4Ju v5r{MweuJs
Drugi Cidtelji ukljuduju 1. opCu pobutlenost (umor, drem[iivost drogiranost ili
mogu smanjiti paZnju, ali uzbutlenostje katkad povedava), 2. specifiCni interes za
ciljni zadatak ili podraZaje nasuprot interesima za distraktore, 3. priroda zadatka
(npr. izrazito teiki, slqZeni ili novizadacizahtijevaju vile resursa paZnje od lakih,
jednostavnih ili dobro poznatih zadataka - teiina zadatkanarodito utjede na uadak
kod distibuirane pafuje),4. kolidina vjeZbe u izvotlenju odredenog zadatka ili
sklopa zadataka i vje5tina kori5tenja resursa paZnj e za zadatak ili zadatke (s po-
vedanom kolilinom vjeZbe i vjeitinom pove6anja paZnje, Spelke i sur., 1976.) i 5.
faza procesiranja kad se javlja potreba za patnjom (tj. prije, tijekom ili nakon
odredenog stupnja perceptivnog procesiranja).
Zakljudno, iako se mnogi procesi paZnje javljaju izvan naleg
svjesnog
doZivljavanja, mnogi drugi procesi podloZni su svjesnoj kontroli. Psihologijsko
ishaZivanje paZnje ukljudiloje, medu ostalim fenomenim4 pozornost,frralenje,
selektivnu paZnju i distribuiranu paZnju tijekom istowemenog obavljanja vi!e-
strukih zadataka. Za obja5njenje ovih razliditih fenomena paZnje postojede teorije
prelpostavljaju dajedan mehanizam filtriranja upravlja nekim aspektima paZnje,
pairje utjedu na druge aspekte paZnje.
dok ogranideni modalitetno specifidni resursi
Odito je da su nalazi kopitivnih istraZivanja dali vi5estruki uvid u painju, ali
dodatna objalnjenja dobivena su istraZivanjem procesa paZnje u mozgu.
Stroopov efekt
Iakoje velik broj isuaZivanja selektivne paZnje bio usmjeren na auditorno proce-
siranje, mogu6eje ispitivaqje selektivne paftrje i kod vizualnog procesiranja. Jedan
97
98 Kognitivnapsihologija
od zadataka koji se najdeS6e koristi u tu svrhu prvi je razvio John fudley Stroop
(1935.), prema kome je Stroopov efekt dobio ime. Zadatak se sastoji u sljedeiem:
Brzo glasno proditajte sljede6e rijedi: "smeile", "plavo",
'2eleno", "cweno", "lju.bilasto". Jednostavno, nije li? Sad brzo
imenujte boje prikazane u dijelu (a) na gomjoj slici na straZnjim
koricama ove knjige, u kojoj boja kojom.su rijedi napisane
odgovara imenu nupir*. boie. t ta.lje zadatak lagan. Sail po-
gledajte dio (c) na istoj slici u kojem se boja kojom su riledi
.
riapisane razlikuje od imena napisane boje i ponovo Sto brZe
moZete imenujte boju kojom su rijedi napisane.
Vjerojatno 6e vam taj zadatak biti vrlo teZak. Svaka od
napisanih rijedi interferira s va5im imenovanjem boje kojom
je rijed napisana. Stroopov efekt pokazuje psiholoiku telkodu
selektivnog usmjeravanja paZnje na boju kojom su rijedi
napisane i pokuiaja zanemarivanja smisla rijedi napisane tom
bojon. Jedno od objalnjenja zaito Stroopov test moZe biti tako
teZak, vama i ve6ini odraslih osoba,jest daje ditanje sada au-
tomatski proces koji nije lako podloZan va5oj svjesnoj kontro-
li (Macleod, 1991., 1996.). Zato.je te5ko namjemo suzdrZati
se od ditanja i umjesto toga koncentrirati se na boju kojom su
rijedi napisane. Altemativno objaSnjenjeje da se odgovorja-
-. lJ@J
us --t-i" u.
vlja kad je mentalni put za produkciju tog odgovora dovoljno
aktiviran (Macleod, 1991.)" U Stroopovu testu rijed koja
omaEava boju akivira kortikalni put za izgovaranje te boje,
dok ime boje kojom je rijed napisana aktivira put za imeno-
vanje boje, ali prvi put interferira s drugim. U toj situaciji tre-
ba vi$e vremena za postizanje dovoljno jake aktivacije da se
dade odgovor za boju kojom je rije6 napisana, a ne za rijed
koja oznadava boju.
Distribucija painje
Kod detekcije signala i selektivne paZnje sustav paZnje mora koordinirati traZenje
istowemene prisutnosti mnogih obiljeZja - relativno jednostavan, iako ne i lagan
ztdatak. Katkada, medutim, sustav paZnje mora obavljati dva ili vile razliditih
zadatbka odjednom. Rana istraZivanja u tom podrudju proveli su Ulric Neisser i
Robert Becklen (1975.). Njihovi ispitanici promatrali su videosnimku na kojoj
je snimka jedne aktivnosti (tri osobe igraju ko5arku) bila na snimci druge ak-
, tivnosti (dvije osobe igraju igru udaranja ruku). Prvi zadatak bioje promatrati
jednu igru i ignorirati drugu i pritisnuti gumb kad god se javio neki kljudni
dogatlaj u praienoj aktivnosti. U osnovi, pwizadatakzahtijevaoje samo selek-
tivnu paZnju.
No, istraZivadi su zatim traZili da ispitanici prate obje aktivnosti istowemeno i
signaliziraju kljudni dogaclaj u svakoj od dviju aktivnosti. Cak i kad su ishaZivadi
prezentirali dvije aktivnosti dihoptidki (tj. ne u istom vidnom polju, ve6 tako daje
jednu aktivnost promatralo jedno oko, a drugu drugo oko), ispitanici su imali
 3 . PaZnja i svijcst
velikih tesko6a u obavljanju obaju zadataka istovremeno. Neisser i Becklen pre!
postavili su da 6e do poboljianjauratka do6i vjeZbom. Takotler su pretpostavili da
se uradak u multiplim zadacima osniva na vjeitini (koja je rezultat vjeibe), a ne
na posebnim kogrritivnim mehanizafslx.
Idu6e godine Elizabeth Spelke, William Hirst i Ulric Neisser (1976.) kori-
stili su paradigmu dualnog zadatka za ispitivanje distribucije paZnje tijekom
simultanog obavljanja dviju aktivnosti. Paradigma dualnog zadatka ukljuduje
dvazadatka(zadatak A i zadatak B) i.tri uvjeta (samo zadatak A, samo zadatak
B i zadaci A i B zajedno). IstraZivadi su usporedili latenciju (vrijerne odgovora)
i todnost uratka u svakom od tri uvjeta. Naravno, du-ie latencije ztaile duZe
vrijeme odgovora. Prijalnja ispitivanja pokazala su da su btzina i todnost is-
tovremenog obavljanja dvaju zadataka dosta niski za simultano obavljanje dva-
ju kontroliranih procesa. U rijetkim sludajevirna u kojima ljudi pokazuju visoku
razinu brzine i todnosti simultanog obavljanja dvaju zadataka, baremjedan od
zadataka obidno ukljuduje automatsko procesiranje, a obidno oba zadatka u-
kljuduju takvo procesiranje.
Kao 5to su odekivali, Spelke, Hirst i Neisser na5li su da je na pbdetku uradak
bio dosta lo3 u dva kontrolirana zadatka koja su odabrali: l. ditanje s detaljnim
razumijevanjem i 2. pisanje diktiranih rijedi. No, Spelke i suradnici imali su dva
ispitanika koji su dva zadatka ponavljali 5 dana u tjednu tijekom mnogih tjedana
(ukupno 85 sesija). Na iznenadenje mnogih, uz dovoljno vjeZbe uradak ispita-
rrika pobolj5ao se u oba zadatka. Pokazali su pobolj5anje u brzini ditanja i todnosti
razuinijevanjaproditanog, mjerenoj testovima razumijevanja' te u prepoznavanju
rijedi koje su pisali tijekom diktiran-ia. Na kraiu ie uradak ispitanika na oba
zadatka dosegnuo istu razinu kakva je na podetku bila na svakom zadalkt za
sebe.
Autori su zatim uveli subliste povezanih rijedi unutar punih lista rijedi koje su
diktirane, kao 5to sri subliste rijedi koje su dinile redenicu ili su se rimovale. Traiili
su da ispitanici "reproduciraju bilo koju diktiranu rijed, ili bilo koje 'opde svoj-
stvo' liste" koje su zapamtili. Iako su se na podetku ispitanici prisjetili wlo malo
rijedi i nisu se prisjetili nikakve veze medu rijeEima, nakon ponovljene vjeZbe,
zamijetili sl rijeEi povzane superordiniranim kategorijama, rimom, redenicama
(tj. niza rijedi koje su dinile relenicu) i katkad dak usta rijedi (gramatidkih kate-
gorija kao Sto su glagoli ili mnoZine imenica). Nadalje, iako je istowemeno oba-
vljanje sloZenijegzadatka diktiranih rije6i u podetku dovelo do pada uratka na
zadatku ditanja s razumijevanjem, s ponovljenim uvjeZbavanjem uradak na tom
zadatku je ubrzo dosegnuo prijainiu visoku ra2inu
Autori su, zatim, modifrcirali zadatak diktiranih rijedi tako da su ispitanici
katkada pisali diktirane rijeEi, a katkada ispravnu od dviju kategorija (npr. Zivoti-
nje ili pokuCswo) kojoj su diktirane rijedi pripadale, a istorremeno su obavljali i
zadatak ditanja s razumijevanjem. Kao i s prethodnim modifikacijama, u podetku
je uradak na oba zadatkapao, ali se vratio na visoku razinu nakon vjeZbe. Spelke
i suradnici prctpostavili su da ti nalazi pokazuju da se kontrolirani zadaci mogu
automatizhati tako da troSe manje resursa paZnje. Nadalje, dva razlidita kontro-
lirana zadatka mogu se automatizirati tako da funkcioniraju kao jedan. Autori su
naglasili da se zadaci nisu popuno automatiziralio jer ostaju namjbmi i svjesni, te
zahtijevaju relativno visoke razine kopitivnog procesiranja.
99
100 Kognitivnapsihologija
Potpuno drugi pristup istlaZivanju distribucije paZnje usmjerio se na wlojed-
nostavne zadatke koji zahtijevaju brze reakcije. Prema Haroldu pashleru (1994.),
kad se pokuiavaju obavljati dvije preklapajuie brze alfivnosti, reakcija za jednu
ili obje aktirmosti je gotovo uvijek polakla- Kad druga altivnost podne ubrzo
nakon Stoje prvazapoi,elz, brzina se obidno smanjuje. Usporenje kojeje rezultat
istowemenogobavljanja dvaju brzih,zadatakazove sePRp efekt, spomenutranije
u ovom poglavlju. Prema Pashlerovu milljenju, nalazi istraZivanja pRp-a upu6u-
ju na to da ljudi mogu dosta lako akomodirati perceptivno procesiranje fzikalnih
obiljeZja senzornih podralaja dok obavljaju drugu brzu aktiwost. No, ne mogu
brzo akomodirati viSe odjednog kognitivnog zadatkakoji zahtijeva odabir reakcije,
pronalaienje informacijaupam6enju ili obavljanje raznih drugihkognitivnih ope-
racija. Kad obje aktivnosti zahtijevaju obavljaqie bilo koje od ovih kognitivnih
operacija, jedna ili obje aktivnosti pokazat 6e PRP efekt.
KOGNITIVNI NEUROZNANSWENI
PRISTUPI PAZNJI I SVIJESTI
Sveje viie radova o neuroznanosti painje. Michael Posner (posriei 1992., posner
i Dehaene, I 994., Posner i Raichle, I 994.), jedan od vode6ih isrraZivada u podru-
dju neuropsihologije paZnje, pokuiao je saZeti razlidite radove, ukljudivo vlastita
istraiivanja, o ispitivanjima procesa pahje u mozgu. Jedno je od pitanja kojima
se Posner bavio: je li paZnja funkcija ditayog mozga ili je firnkcija posebnih mo-
dula u mozgu koji kontroliraju painju. Prema Posneru, sustav petnje u mozgu
"nije svojstvo odretlenog moZdanog podrudja, ali ni ditavog mozga', @osner i
Dahaene, 1994., str. 75).
Dnrgi istraZivadi, ukljudujudi Marthu Farah (J. D. Cohen, Romero, Servan-
Schreiber i Farah, 1994., Farah, 1994.) pretpostavljaju da paZnja veCinom uklju-
duje interakciju razliditih specifidnih moZdanih podrudja (Connor, Gallant, pred-
die i Van essen, 1996., Haxby, Horwitz, Ungeileider, Maisog, pietrini i Grady,
1994., Motter, 1999., Treue i Maunsell, 1996., Olshausen, iA,ndersen i Van Essen
7993., Zipser, Lamms i Schiller, 1996.) i da ne postoji specijalizirano podrudje
odgovorno samo za specifiine funkcije painje. Rad Farahove s bolesnicima s
kontralateralnim zaaemarivanjem, disfunkcijom paZnje kad bolesnici zanemaru-
ju polovicu svog vidnog polja (uglavnom posljedica unilateralnih o5teienja pari-
etalnog reZnja), upuiuje na to da te5ko6a moZe biti posljedica interakcije sustava
koji se medusobno inhibiraju. Kadje samojedan od ukljudenih dlanovapara oSte-
6en (kao Ito je to sludaj s bolesnicima sa zanemarivanjem), bolesnici su ogranide-
ni na jednu stra::u vidnog polja, jer viSe ne firnkcionira inhibicija koju normaho
oswaruje druga polovica sustava.
Sustavi paZnie
Posner(1995.)jena5aojedaa anteriomi (prednji) sustavpainjeu frontalnom rehju
i posteriorni (shaZnji) sustav paZnje u parietalnom reZnju. Anteriomi sustav parnje
 3 'Painja i svijest 101
postaje pojadano aktivan tijekom zadataka kojizahtijevaju svijest, u kojima se
ispitanici moraju usqieriti na znadenje rijedi. Ovaj susrav uHjuEenje i u "paZnju
za akciju" kad ispitanik planira ili bira aktivnost medu altemativnim tjekovima
aktivnosti. Posteriomi sustav paZnje ukljuduje parietalni kortikalni reZanj, dio ta-
lamusa i neka podrudja srednjeg mozga koja su povezana s
polretima odiju. Ovaj sustav je izrazito aktivan tijekom za-
dataka koji ukljuduju vizuospacijalnu paZnju kad ispitanici Michael Posner !e
moraju prebacivati palnju (npr. vizualno traZenje ili zadaci profesor psihologile
na Sveudilistu u Ore-
pozomosti) (Posner i Raichle, 1994.). PaZnja ukljuduje i
gonu. Niegovo pri-
neuralnu aktivnost u relevantnim vidnim, slu5nim, moto-
ilomno istrazivanje
ridkim i asocijativnim kortikalnim podrudjima uHjudenim pruZilo je snaine do-
u specifidne vizualne, auditome, motoriike zadatke ili za- kaz o oovezanosti
kognitivnih operacija i
datke vileg reda @osner, Petersen, Fox i Raichle, 1988.).
lokalizirane mo2dane
Anteriorni i posteriomi sustav pa*nje izgleda pove6avaju aktivnosti. Njegov je
paZnju u razliditim zadacima, Sto upuduje na to da bi mogli
rad pomogao uspo-
biti ukljudeni u regulaciju aktivacije relevantnih kortikalnih stav[anju zajedni6-
podrudja za specifidne zadatke (Posner i Dehaene, 1994.). kog kognitivno-eks-
perimentalnog i bio-
Daljnje pitanje bilojejavlja li se aktivnost sustava paZnje
loskog pristupa izuca-
kao rezultat pove6ane aktivacije za destice na kojeje usnlje- vanju visih mozdanih
rena paZnja, inhibicije i suprimirane aktivacije za destice funkciia.
na koje nije usnljerena paZnja, ili obaju procesa. Michael
Posner i Stanislas Dehaene (1994.) predloZili su definitivni
odgovor: ovisi. Mogudaje svaka od ovih triju moguCnosti, ovisno o odredenom
zaciatku i moZ<ianom potirudju koje se israZuje. Tieba odrediti koji se procesi
zbivaju i u kojim moZdanim podrudjima tijekom obavljanja kojih aktivnosti- Za
odretlivanje moZdanih podrudja ukljudenih u razlidite aktivnosti kognitivni neu-
ropsiholozi desto koriste pozitronsku emisijsku tomografiju (PET)' koja prika-
zuje regionalrri moZdani protok krvi (vidi 2. poglavlje za podrobniju raspravu o
toj tehnici). U jednom takvom PET istraZivanju (Corbetta, Miezin, Shulnan i
Petersen, 1993.) istraZivadi su nalli pove6aau aktivaciju podrudja odgovornih za
svaki od odredenih atributa razliEitih zadataka traienja: za obiljeLja kao 5to su
gibanje, boja i oblik i zarr"viete selektivne nasuprot distribuiranoj paZnji.
Pri miena evociranih potencij ala za mierenie paZnie
Altemativni pristup istraiivanju p,inje u mozgu je primjena evociranih potenci-
jala (EP, vidi 2. poglavlje) koji upuduje na male promjene elektridne alrtivnosti u
povodu djelovanja razliditih podralaja. Risto Ndiitiinen (1988.a, 1990., 1992.)
postaoje poznat po upotrebi EP zaistraiivanje procesa painje u mozgu. I PET i
EP tehnike daju podatke o geografiji (lokalizaciji) mpZdane aktivnosti i lcronologiji
moZdanih dogadanja. No, PET tehnika daje bolju rezoluciju za spacijalnu loka-
lizaciju moZdanih funkcija, a EP daju osjetljivije indikatore kronologije odgovora
(u milisekundama, Nii?itiinen, 1 988 .b). Zato se u EP ishaZivanj ima mogu zahvatiti
i ekstrenrno kratke reakcije napodraiaje.
Osjetljivost EP na vrlo lcatke reakcije omogudila je Niidtiinenu i suradnicima
(npr. Cowan, Winkler, Teder i Niiiitinen, 1993., Niiitinen, 1988.a, 1988.b'
102 Kognitivna psihologija
Paavilaiiren, Tiitinen, Alho i Nii?itiinen, 1993.) istraZivanje specifidnih uvjeta u
kojima ciljni poclraiaji nasuprot distraktorima pobutluju ili ne paZ4ju. Na primjer,
Niiiitiinen je naiao da su barem neki odgovori na rijetke, dwijantne slulne podraZaje
(npr. neobidne promjene visine) automatski i do njih dolazi dak i kad ispitanik
usmjerava paZnju na neki primarni zadatak i nije svijestan devijantnog podraZaja.
Ovi automatski, predsvjesni odgovori na devilantne podraZaje dogatlaju se bez
obzira na tojesu li podraZaji ciljni ili distraktori, te bez obzira na to razlikuju li se
devijantni podraiaji znadajno ili samo malo od standardnih podraZaja (Cowan i
sur., 1993., Paavilainen i sur., 1993.). Niiiitiinen (1990.) nije naiao pogor5anje
uratka na kontroliranom zadatku koji bi bio rezultat automatskog odgovora na
devijantni podraiaj, Sto upu6uje na to da do neke automatske pow5ne analize r
odabira podraiaja dolazi a da se ne trole resursi paZnje.
Mnoga prethodno spomenuta istraZivanja ukljudivala su normalne ispitani-
'' ke, ali su kognitirni newopsiholozi mnogo naudili o procesima painje u mozgu
ispitujuii osobe koje ne pokazuju normalne procese paZnje, kao Sto su to osobe
sa specifidnim deficitima te funkcije i kod kojih postoje leziie ili poreme6en
protok krvi u kljudnim moZdanim podrudjima. Op6i deficiti paZnje povezani su
s lezllama u frontalnim reZnjevima i bazalnim ganglijama (Lou, Henriksen i
Bruhn, 1984.). Vizualni deficiti paZnje povezani su s posteriornim parietalnim
korteksom i talamusom, te s podrudjima u srednjem mozgu povezanim s pokreti-
ma odiju (Posner i Petersen, 1990., Posner i sur., 1988.). Rad s bolesnicima
kojima su prekinute veze msdu moZdanim hemisferama (npr. Ladavas, del Pesce,
Mangun t Gazzaniga, 1994., Luck, Hillyard, Mangun i Gazzaniga, 1989.) ta-
kotlerje dao neke zanimljive nalaze o paZnji i funkciji mozga, kao 5to je opaZanje
da je desna hemisfera vjerojatno dominantna za odriavanje aler[rosti, a da se
sustavi paZnje ukljubeni u vizualno traZenje razlikuju od sustava ukljudenih u
druge aspekte vizualne paZnje. Uporabom razliditil opisanih postupaka mogu6e
je istraZivanje paZnje koje jedan postupak sam za sebe ne omoguduje (Stuss,
Shallice. Alexander i Picton. 1995.).
Psihofarmakolo5ki pristup
Daljnji pristup razumijevanju procesa paZnje je psihofarmakolo5ko istraZivanje
koje procjenjuje promjene paZnje i svijesti povezane s raznim kemijskim tvarima
(npr. neurotransmiterima kao 5to su acetilkolin i GABA /vidi 2. poglavlje/, hor-
monima, pa dak i stimulatorima ili depresorima srediSnjeg Zivdanog sustava, npr.
Wolkowitz, Tinklenberg i Weingarfner, 1985.). Osim toga, istraZivadi ispituju fi-
zioloike aspekte procesa paZnje na globalnoj lazini analize. Na primjer, op6a
pobuilenost moZe se opaLati na osnovi reakcija kao 5to su dilatacija pupile,
promjene autonomnog Zivdanog sustava (vidi 2. poglavlje) i odretleni EEG obras-
ci. Podrudje kojeje dugo vremena smatrano kljudnim za op6u pobudenostje re-
tikulami aktivacijski sustav (RAS, vidi 2. poglavlje). Promjene u RAS-u i speci
fidnim mjerama pobutlenosti povezani su s habituacijom i dishabituacijom, te s
orijentacijskim refleksom kad pojedinac refleksno reagira na iznenadne promjene
orijentiraju6i poloZaj tijela prema izvoru iznenadne promjene (npr. iznenadni zvuk
ili svjetlo).
 3.Pahrjaisvijest 103
Veze izmedu percepciie, paZnie i svijesti 104 Ko gnitivna psiho lo gij a
U ovom smo sepoglavlju usmjerili na paZnju i svijest. Prije nego Sto dow5imo ta
razmatranja i podnemo s razmatranjem percepcije, upoznat 6emo stajali5te jed-
nog kognitivnog psihologa o interakciji svijesti i percepcije- Anthony Marcel 1. MoZemo li aktivno procesirati infor-
(1983.a) predloZio je model za opisivanje kako osjeti i kognitivni procesi koji se macije iak i kad nismo svjesni da to ii-
zbivaju izvan na5e svjesnosti mogu utjecati na naiu svjesnu percepciju i kognici- nimo? Ako d4 3to radimo i kako to radi-
ju. Prema Marcelu, naSe svjesne reprezentacije onoga Sto percipiramo ;esto se
mo? Dokpainja obuhva6a sve informacije
kvalitativno razlikuju od nesvjesnih reprezentacija senzomih podraZaja. Izvan kojima pojedinac barata (dio raspoloZivih
svjesnosti neprestano poku5avamo mijeti smisao u stalni tijek senzomih i:rfor- informacija iz pam6enja, osjeta i drugih
macija. Takoder izvan svijesti su perceptivne hipoteze o tome kako se sada5nje kognitivnih procesa), svijest obuhva6a
senzome informacije slaZu s razliCitim svojstvima i objektima koje smo u na5oj samo uski raspon informacija za koje
je
okolini prije susreli. Te se hipoteze osnivaju na znanju pohranjenom u dugoro- osoba svjesna da njimabarata. painja nam
dnom pam6enju. Tijekom procesa usporedbe, integriraju se informacije iz razli6itih omogu6uje razborito kori5tenje na3ih ogra-
senzomih modaliteta. nidenih aktivnih kognitivnih resrusa (npr.
zbog ogranidenja radnog pamienja) kako
Prema Marcelovu modelu, kad postoji odgovaraju6e slaganje iznedu senzornih
podataka i perceptivne hipoteze o razliiitim svojstvima i objektima, o slaganju se bi brzo i todno reagirali na zanimljive
podraiaje i pamtili vaine informacije.
izvijesti svjesnost "da se radi" o odredenim svojstvima i objektima. Svjesni smo
samo o izvijeltenim objektima i svojsMma, a nismo svjesni senzomih podataka, Svjesnost nam dopu3ta.kontrolu na5e in-
terakcije s okolinom, povezivanje nale
perceptivnih hipoteza koje nisu dovele do slaganja, niti procesa koji konholiraju
prollosti i sadaSnjosti i na taj nadin doZi-
slaganje. Tako prije nego 5to se odredeni objekt ili svojstvo svjesno detektiraju
vljaj kontinuiteta nadeg iskustva, te kon-.
(!i. o njima nesvjesni proces usporedbe izvje5tava svjesnost), odabrali smo zado-
voljavajuiu perceptivnu hipotezu i odbacili smo razlidite mogu6nosti koje su na trolu i planiranje budu6ih aktivnosti.
rrrlr',r!irwai!'i! ;?;a/.lnri'r'.lo rrl.zaFe (cnznme nndatlrc c nnim lfn
=rrir -1;in
MoZemo akivno procesirati informacije na
ve6 znamo ili moZemo zakljuditi. predsvjesnoj razini, a da nismo toga svje-
Prema Marcelovu modelu senzomi podaci i perceptivne hipoteze tra raspo- sni. Na primjer, istraZivadi su ispitivali
laganju su i koriste ih razliditi nesvjesni kognitivni procesi, a ne samo procesi fenomen udeBavanja (eng. priming) kod
usporedbe. Senzomi podaci i kognitivni procesi koji ne dodu do svijesti ipak kojeg odredeni po&aiaj pove6ava vjero-
djeluju na to kako mislimo i kako izvodimo druge kognitivne zadatke. Siroko je jafirost brzog procesiranja sljede6ih srod-
prihva6eno stajaliSte da imamo ogranidene kapacitste paZnje (npr. vidi Norman, nih (ili jednakih) podraZaja (ripr. pro-
1976.). Prema Marcelu, prilagodujemo se tim ogranidenjima kori5tenjem ne- nalaZenje u dugorodnom pamienju), Obr-
svjesnih informacija i procesa koliko god je to mogude, ograniEavajuii infor- nuto; kod fenomena "na whu jezika", dalj-
macije i procesiranje koji ulaze u na$u svjesnost. Na taj nadin ne tro3e se njeg primjera predsvjesnog procesiranja,
neprestano nali ogranideni kapaciteti paZnje. Tako su nabi procesi paZnje usko pronalaZenje Zeljene informacije u pam-
povezani s na5im procesima percepcije. U ovom smo poglavlju opisali flnoge 6enju ne uspijeva usprkos moguCnosti
funkcije i procese paLnje. U sljede6em poglavlju usmjerit 6emo se na razlitrite pronalaZenja srodnih informacija.
aspekte percepcije-
Kognitivni psiholozi opaiaju razliku
izmetlu svjesne i predsvjesne paLnje ra-
zlikuju6i kontrolirano i automatsko oroce-
siranje u obavljanju pojedinil zaiataka.
Kontrolirani procesi su relativno polagani,
po prirodi sekvencijaLni, namjerni (za-
htijevaju napor) i pod svjesuom su kon-
trolom. Automatski procesi su relativno
brzi, po prirodi paralelni i najve6im
dijelom izvan svjesnosti. Ustvari, izgleda
da postoji kontinuum procesiranja, od pot-
puno automatskih do potpuno kontroli-
ranih procesa. Dva automatska procesa koji
podrZavaju naEu paZnju su habinracija i
. dehabituacija, koji djeluju na na5e reagi-
ranJe na poznate r nepoznate podraZaje.
2. Koje su neke od funkcija painje? Jedna
od glavnih funkcija ukljudena u paZnju je
identifikacija vaZnih objekata i dogarlaja
u okolini. IstraZivadil<oriste mjere iz teori-
je detekcije signala za odredivanje osjet-
ljivosti ispitanika za ciljeve u razliditim
zadacima. Na primjer, pozornost se odno-
si na sposobnost pojedinca usmjeraVanja
paZnje na podraZajno polje tijekom duljeg
razdoblja, uz najde56e rijetku pojavu
podralaja koji treba detektirati. Dok po-
zornost ukljuduje pasivno dekanje dogada-
ja, traLenje je aktivni izbor podraZaja.
Koristimo selektivnu pailnju za ak-
tivno praienjejedne poruke i istovremeno
zanemarivanje ostalih. Auditoma selektiv-
na paZnja (kao Sto je problem domjenka)
moZe se opaZati ako se od ispitan*at;raLi
pra6enje informacije prezentirane dihoti-
dki. Vizualna selektivna pa-Znja moZe se
opaiati:u zadacima koji ukljuduju Snoop-
ov efekt. Procesi paZnje ukljudeni su i
tijekom dishibuirane paZnje kad pokuia-
vamo obavljati istowemeno viie od jed-
nog.zadatka. Opienito, istovremeno oba-
vljanje vi5e od jedho automatizirane ak-
tivnosti jednostavnije je od istovremenog
obavljanja vile od jedne kontrolirane ak-
tivnosti. No, s vjeZbom, izgleda da je mo-
gude istovremeno obavljati vile odjednog
kontroliranog zadatka, dak ako zadaci
zahtijevaju razumijevanje i donoienje od-
luka.
3, Koje su neke od teorija koje su kogni-
tivni psiholozi razvili za objainjenje
procesa paZnje? Neke teorije paZnje u-
kljuduju filtar ili usko grlo paZnje, prema
kojima se informacija selektitno blokira
ili priguSuje na prijelazu s jedne razine
procesiranja na drugu. Neke teorije uskog
 3 r PaZnja i svijest 105

grla pretpostavljaju da se mehanizam traZenje, Osim toga, mnogobrojna 106 Kognitivnapsihologija

blokiranja signala ili priguienja signala istraZivanja procesa paZnje u mozgu upu-
javlja neposreduo nakon pojave osjetq a iuju na to da sustav painje ponajprije u- 8. Kako oglaSivadi mogu koristiti neke prin- kako bi poveiali vjerojahrost da 6e njihove
prije bilo kakvog perceptivnog procesira- kljuduje dva kortikalna podrudja, kao i ta- cipe vizualnog haZenja i selektivne paZnje poruke biti opaZene?
nja. Druge predlaZu kasniji mehanizam, lamus i neke druge subkortikalne struktue.
nakon Sto je do51o do barem nekog per- Sustav paZnje kontrolira i razlidite speci-
ceptivnog procesiranja. Teorije resursa fidne procese koji se odvijaju u mnogim
paZnje daju alternativno obja5njenje moZdanim podrudjima, naroEito u cerebral-
paZnje. Prema tim teorijama imamo odre- nom korteksu. Procesi paZnje mogu biti
denu kolidinu resursa pahrje (koje moZda posljedica pove6ane aktivacije nekih
moduliraju senzomi modaliteti) koje pri- moidanih podrudja, ili inhibirane aktivno- automatizacija pobudenost (arousal)
ili nekekom- automatski procesi pozomost
djeljujemo prema percipiranim zahtjevima sti dmgih moZdanih podrudj4
binawalna prezentacija problem domjenka (cocktail party)
zadatka. Teorije resursa i tcorije uskog grla binacije aktivacije i ifibicije, IstraZivarja
dehabituacija selektivna palnja
mogle bi biti komplementame. Osim ovih reagiranja na odredene podraZaje pokaza-
detekcija signala signal
op6ih teorija paZnje neke teorije specifidne la su da dak kadje pojedinac usmjeren na
dihotidna prezentacij a Skoopov efekt
za pojedine zadatke (npr. teorija integracije primami zadatak i nije svjestan procesi- svijest
distribucija painje
obiljeZja, teorija navorlenog haZenja i teo- ranja drugih podraZaja, njegov mozak rea- teorija detekcije signala (TDS)
distraktori
rija slidnosti) pokulale su posebno obja- gira na rijetke, devijantne podraiaje (npr. fenomen "na vrhu jezika" teorija integracij e obiljeZja
sniti fenomen tr aienja. Eudan ton). Koristenjem razliditih pristu- habituacija teorija sliEnosti
pa istraZivanju mozga (npr. PET, ER lez- kontrolirani procesi trai,enje
4. Sto su kognitivni psiholozi nauiili o
ije, psihofarmakoloSka istraZivanja) is- objedinjeno tralenje traienje obiljeZja
painji istraZujudi ljudski mozak? Rana
traZivadi dobivaju uvid u razlidite aspekte osjetna adaptacija ude5avanje (priming)
neuropsihologij ska istraZivanja dovela su
mozga i u moguCnosti su koristiti konver- paZnjt
do otkri6a deteltora obiljeZja, a u kasnijim
oenlne nnstunke za frrmaienie nekih
istraZivanjima ispitani su <irugi aspekti
opaZenih pojava.
detekcije obiljeZja i procesa integracije
koji mogu biti ukljudeni u vizualno

e.fekt (Strobp Effect)

efekt(Simon Effect)

koji Prostomo naznadavanje (Spatial Cueing)

1. OpiSite neke dokaze za fenomen udeia-
vanja i predsvjesnu percepciju.
2. Zalto habituacija i dehabituacijaposebno
zanimaju kognitivne psihologe?
3. Usporedite i suprotstavite teorije vizual-
nog traZenja opisane u ovom poglavlju.
4. Odaberitejednu od teorija paZnje i obja-
snite kako rez;riltzti istraZivanja detekcije
sipala, selektivne pahrje i
distribuirane
paLnje podrlavaju ili osporavaju teoriju
koju ste odabraii.
5. Zamislite zadatak za se moZe pret-
postaviti da Ceaktivirati posteriorni sus-
tav paLnje i zadatak koji ie aktivirati ante-
riomi sustav paZnje.
6. Razradite nacrt pokusa za istraZivanje dis-
tribucije paZnje.
7. Opi5ite neke praktidne postupke u kojima
moZete koristiti 4ametajude funkcije i
druge strategije koje Ce smanjiti vjerojat-
Cohen, J. D., and Schooler, J. W. (1997) Ladavas, 8., del Pesce; M., Mangun, G. R.,
nost da de automatski procesi imati za vas
(Eds.), Scientifc approaches to conscious- andGazzaniga, M. S. (1994.). Variations
negativne posljedice u nekim prilikama s
ness. Mahwah, NJ: Erlbaum. Pregled ra- in attentional bias ofthe disconnected ce-
koiima se suodavate.
zliditih znanswenih pristupa istraZivanju i rebral hemispheres. Cognitive Neuropsy-
razumijevanju svij esti. chologt, I 1 (l), 57 -7 4. Zanimljiv opis kako
 3 'PaZnja i svijest l0'l

pojedina hemisfera usmjerava paZnju na Posner, M. I. and Raichle, M. E . (1994.). Ima-

podraZaje koji joj se prezentiraju. ges of mind.New York: Freeman. Izazov-

Pashler, H. (1998.). The psychology of atten-

na integracija velikog dijela neuroznan-
stvenih rezultata koji govore u prilog teo-
PERCEPCIJA
tron. Cambridge, MA: MIT Press. Izwstan
pregled literature o paZnji.
riji pahrje Michaela Posnera.

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI- POREMECAJI PERCEPCIJE

HOLOGIJE SAZETAK
OD OSJETA DO REPREZENTACIJE RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJE-
. Neki osnovni pojmovi NIONA, ANALmdKA, KREATIVNA I
. Konstantnost percepcije PRAKNENA PITANJA
. Percepcija dubine KLJUENI POJMOVI
. Ge5taltistidki prislupi percepciji obli- DODATNA LITEMTURA
ka
TEORIJSKI PRISTUPI PERCEPCIJI
. Pristup odozdo-prema-gore: lzra-
vna percepcija
r Pristup odozgo-prema-dolje: Kon-
strukcUska percepcija
. Sazimanje dvaju pristupa
. Radunalna teorija percepcije
Ko gnitivna ps iho lo gij a

l- Kako percipiramo nepromjenjive predmete u okolini pri promjenjivom

podraZivanju?
2. Koja su dva osnovna pristupa objainjenju percepcije?
J. Sto se dogada kad ljudi s normalnim vidnim osjetima ne mogu percipirati
vidne podraZaje?

Je li vam ikad netko rekao da "ne moiete vidjeti neSto 5to vam je ravno pred
nosom", ili "da od drveia ne moZete vidjeti Sumu"? Jeste li opetovano slu3ali
svoju omiljelu pjesmu poku3avaju6i odgonetnuti rijedi? U svakoj od nabrojenih
situacija radi se o sloZenom konstruktu, percepciji, skupu procesa kojirna pre-
poznajemo, organiziramo i dajemo smisao osjetima koje pobuduju pofuai;aji iz
okoline (Epstein i Rogers, 1995; Goodale,2000a,2000b; Kosslyn i Osherson,
1995). Percepcija obuhva6a mnoge psiholo5ke fenomene. U ovom poglavlju
usmjerit 6emo se na vidnu percepciju jer je to najbolje istraZen perceptivni mo-
dalitet (sustav odreclenih osjeta, npr. dodir ili njuh). Kako bi ispitali neke pojave u
percepciji, psiholozi desto istraZuju situacije u kojima postoje teSko6e u osmiilja-
vanju naiih osjeta.
Proudite, npr., sliku koja je prikazana na slici 4.1. Ve6ini ljudi slika na podetku
izgleda kao mrlja besmislenih osjendenja. Postoji prepoznatljiv swor koji ih gle-
da u lice, ali moZe biti da ga ne vide. Kad ljudi konadno otkiju 5to je na slici, s
razlogom su zaprepaiteni. Na slici 4.1 slika krave skivena je u kontinuiranim
promjenama osjenienja. Prije nego sto ste prepoznali sliku krave imali ste todne
osjete pojedinih aspekata slike, ali joS niste te osjete organizirali u mentalni per-
cept (mentalna predodZba podraZaja koji se percipira) krave kojim ste mogli smi-
sleno zahvatiti ono o demu ste prethodno imali samo osjete. U slici 4.2 takocler
6ete vidjeti osjendenja, ali ona su isprekidana, na mnogim mjestima su samo todke.
Ako kao pas slijedite tragove skrivenog predmeta na slici, najvjerojatnije 6ete ga
nadi.
Navedeni primjeri pokazuju da katkad ne moZemo percipirati ono lto postoji.
U drugim sludajevima, pak, percipiramo ono 5to ne postoji. Na primjer, uo6ite
cmi trokut u sredi5tu lijevog dijela slike 4.3 i bijeli u srediSru desnog dijela slike
4.3: oni vam se upravo name6u. Sad paZljivo pogledajte svaku polovicu slike.
Vidjet 6ete da trokuti zapravo ne postoje. Crno koje dini srediinji trokut u lijevoj
polovici slike izgleda tamnije, ili cmije od okolnog cmog, ali nije. Niti je bijeli
sredi5nji trokut na desnoj polovici slike svjetliji ili bjelji od okolnog bijelog. Oba
sredi5nja fokuta su optidke varke, koje ukljuduju percepciju vidnih informacija
koje fizikalno ne postoje u vidnim podraZajima. Tako, katkada ne percipiramo
ono 3to postoji, a katkad percipiramo ono Sto ne postoji. Katkad percipiramo ne-
Sto Sto ne moZe postojati. Razmotrite, npr. zavojite stube na slici 4.4. Slijedite ih
dok ne dodete do vrha. Imate li te5ko6a u dosezanju vrha? Ova se iluzija zove
"beskonadne stube" jer izgleda da se stalno ide prema gore, iako je takvo Sto
nemogu6e.
Postojanje perceptivnih varki upu6uje na to da ono Sto zahvaiamo osjetima
(osjetnim organima) nije nuZno ono 5to percipiramo. NaS um preuzima dostupne
 4 r Percepclja

Ko gnitivna ps iholo gij a

Percepcija oblika I

Sto moZete nau6iti o svojoj percepciji pokusavajudi identificirati predmet koji u vas gleda s ove slike? lluzija trokuta
lz: Dallenbach, K.M, 1951 , A puzzle picture with a new principle of concealment. American Journal of Bez teSkoia moiete vidjeti trokute na slici - ili su trokuti samo iluziia?
P sychology, 54, 431 - 433.

Beskrajne stube
Kako mozete sti6i na vrh ovdje prikazanog stubista?

Percepcija oblika ll
Koie bi vam perceptivne promjene olaksale identitikaciju ovdje otisnutog lika?

senzome informacije i na neki nadin manipulira tim informacijama da bi stvorio

mentahe reprezentacije objekata, svojstava i prostomih odnosa u naioj okolini
(Peterson, 1999.) Osim toga, nadin kako reprezeniiramo te objekte ovisit 6e djelo-
midno o na5em gledi5tu u percepciji tih objekata (Tarr, 1995.). Tisu6lje6ima ljudi-
maje bilo poznato da se ono 5to percipiramo desto razlikuje od pravolinljskih
osjetnih podraZaja koji djeluju na na3e osjetre receptore, kao Bto to pokazuje
optidka iluzija u konstrukciji Partenona (slika 4.5). Da je partenon stvamo sa-
graden onako kako nam perceptivno izgleda (s potpuno pravocrtnim oblikom),
izgled bi mu bio neobidan.

- id'i. + -+- Arhitekti nisujedini koji su spoznali neke osnovne principe percepcije. Sto-
':*.-- $ ' __ ljeiima, slikari su znali kako postiii percepciju trodimenzionalnih percepta (3-D)
kad se promatraju dvodimenzionalne (2-D) slike. Koji su neki od principa koji
vode naiu percepciju stvarnih percepta i varki? Prvo 6emo razmotriti neke per-
ceptivne informacije koje nam omogu6uju percepciju 3-D prostora iz 2-D sen-
 4 . Percepcta 113

Kognitivna ps iho lo gij a

lluziia Partenona
Rano u prvom stoije6u poslije Krista rimski arhiteK Marcus Vitruvius Polio napisao je DeArchiteciu-
ra u koiem je opisao genijalnost grdkih arhitekata lctinusa i Callicratesa, koii su konstrukali Partenon Ery
(posve6en 2138. pr$e Krista), Stupovi Partenona su u sredini malo ispupdeni kako bi se kompenzirala Do percepcije dolazi kad okolinski objekti djetuju na struKuru informacijskog medija koji na kraju
tendencija percpcije paralelnih linija kao zakrivljenih prema unutra. Sliono su vodoravne liniie greda podrazule osjetne receptore, Sto dovodi do internalne identifikacije objekta.
iznad stupova i najgom.ia stepenica prilaza hramu malo zaobfene prema gore kako bi se kompenzira-
la njihova percepcija kao malo zaobljenih prema dolie. Osim toga, stupovi su na vrhu neznatno nag- DISTALNI
nuti prema unutra kako bi se kompenzirala tendencija da s percipir4u kao neznatno nagnuto prema OEJEKT
van kad na njih gledamo prema gore. Vitruvius je u svoioi raspravi o arhiteKuri opisao mnoge vidne Vid
varke isuvremeni arhitekti uzimaju u obzir ove distoziie vidne percepclje u svojim nacrtima. (npr. bakino lice)
Sluh
(npr. stablo koje pada)
Niuh
(npr. slilina koja se
Pee)
Okus
zornih informacija, zatim raspravljamo neke nadine na koje percipiramo stalne
a (npr. sladoled u ustima).
skupove percepta usprkos neprekidnim promjenama velidine i oblika onoga Sto
opaZamo. Zaiim 6emo govoriti o teorijskirn prisiupirua pcruvpciji. Kotiaiiio, ra-
zmotrit 6emo neke rijetke poremeiaje noimalne vidne percepcije kod osoba s
ozljedama mozga.
Dodir
(npr, tipkovtrica
Edunala)
OD OSJETA DO REPREZENTACIJE
PercePtivni kontinuurn
INFORMACIJSKI PROKSIMALM PERCEPTIVNI
MEDIJ STIMULACIJA OBJEKT
Svietlo koje se reflektira s Apsorpcija fotona na Sta- Bakino lice
bakina lica (vid|jivi etetdro- piCima i dunjidima mre-
magnelski valovi) Zni, reeptome povr-
Sine na stEznjem dijelu
oka
Zwdni valoV koje generi- provodenje audnih valo- Stablo koJe pada
ra stablo koje pada va na builamu mem-
b6u, receptomu povr-
Sinu u kohlsi unutrasnieg
una
Molekul koj6 oslobada Apsorpci.ia molkula na Slaina
slanina koia se pe6e stanicama njusnog epi_
tela, reoeptorne povrsine
u nosnoj Supljini
Molekule sladoleda koje Kontakt molekula s oku- Sladoled
se oslobadaju u zrak i snim pupoljcima, rec6p_
top u vodi tornim.staicama na
jeztKu I meKom nepcu,
poveao s njusnim po-
dra:ivajem (vidi pret-
hodni tekst)
v!
Mehanidki pritisak i podraZivanje raliditih Tipke na tipkovnici
bracija na mjestu kontak- receptorskih stanica u radunala
(epi-
ta povrgine koze domisu, zadniem, unu-
d8rmis) i tipkowice trasniem sloju koie

Neki osnovni pojmovi

Ako se u Sumi ruSi stablo i nikog nema u blizini da to duje, proizvodi li pad
zrruk? Odgovor na tu staru zagonetku moZe se dobiti ako se zagonetka stavi u
kontekst percepcije. U svom utjecajnom i kontroverznom radu James Gibson
(1966., 1979.) dao je koristan okvir za istraZivanje percepcije uvode6i pojam
distalnih (vanjskih) objekata, informacijskog medija, proksimalne stimulacije
perceptivnog objekta.
Distalni (daleki) objektje objekt u vanjskom svijetu. U gomjem primjeru toje
stablo koje pada. Taj dogatlaj namede odredeniobrazac na odretteni informacliski
med[i. Informacijski medij je reflektirano svjetlo, n'udni valovi (ovdje, zvukpacla-
ju6eg stabla), kemijske molekule, ili.taktilne (povezane s dodtom) informacle
koje dolaze iz okoline. Prema tome, preduvjeti za perqepoiju objekata u vanjskom
svijetu podinju Iak prije uego 5to senzortre informac[ie djefuju na naie osjetne
receptorc (neuralne stanice koje zu specijalizirane za primanje oclre<lenih vrsta
senzomih informacija). Kad informacije dodu u kontakt s odgovarajudim recep_
torima u oku, uhu, nosu, koZi ili ustima, javlja se proksimalna
@liza) stimulacija.
Konadno, do percepcije dolazi kad unutarnji perceptualni objekt na neki na8in
odraiava svojstva vanjskog svijeta.
U tablici 4.1 salet je okvir za pojaw percepcije. Nabrojena su razlidita svoj_
i swa distalnih objekata, informacijskog medija, proksimalnih podraZaja i percep_
tualnih objekata ukljudenih u percepciju okoline. Da se watimo na poEeho pita-
nje: ako stablo pada u Sumi i nikog nema ila to duje, nije proizveden percipirani
zvuk, ali je proizveden zlruk. @rema tome, odgovor je da ili ne, ovisno o-tome
kako gledate na pitanje.)
Pitanje gdje povudi crtu izmedu percepcije i kognicije, ili dak ianedu osjeta i
percepcije, potide mnoge rasprave i vilo malo slaganja. Umjesto toga, da budemo
produktivniji, trebamo na te procese gledati kao na dio kontinuuna u kojem infor-
macije prolaze kroz sustav s razliditim procesima koji odgovaraju na razlidita
pitaqia. Pitanja o osjetima usmjerena su na kvalitativne aspekte podraZivanja. Je
 4 o Percepcija 115

li zvuk onog padajuieg Kognitivna p s iho lo gij a

li ova nijansa crvenog wjetlija od crvene boje jabuke? Je

'. stablajadi od zvuka groma? Kako dobro se zamjedbe boja ili_zvukovajedne oso-
be sla'ir sa zamjedbama istih boja ili zvukova drugih osoba? Ove iste informaclie Ponzova varka
o boji i zvuku odgovaraju na razlidita pitanjaza percepciju, naj6e56e pitanja o Percipiramo gornju liniju i gomje debJo u a i b kao duze od donje linije i donjeg debla,
iako su gornta
identitetu, obliku, strukturi i gibanju. Je li ona crvena stvarjabuka? Jesam li upra- i donja linija, kao i gornle i donje deblo jednake duZine. poslebica je to di;ie;ice da bi
u stvirnom
vo dula kako stablo pada? Konadno, kognicija se javlja kad se te informacije ko- trodimenzionalhom prostoru gomia liniia i gornje deblo bili duZi.
riste za daljnje ciljeve. Je li tajabukajestiva? Trebam li oti6i iz Sume?
Bezobzianatokojapitanjapostavljamoookolini,uvijek6emosebaviti
nekim osnovnim atributom naseg odnosa sa svijetom, a to je inherentla varijabil-
nost proksimalne stimulacije. Nikad ne moZemo posredstvom vida, sluha, okusa'
njuha i dodira dozivjeti potpuno isti sklop svojstava koji smo ranije dozivjeli.
Zato je jedno od fundamentalnih pitanja za percepciju: "Kako postizemo
percep-
tivnu stabilnost uz ovu potpunu nestabilnost na razini osjebdh receptora". u!
stinu, s obziromnaprirodunasih osjetnih receptora, promjenjivostje izgleda nuzna
za percepciju.
Kod pojave osjetne adaptacije receptorne stanice adaptiraju se na stalno
podraZivanje prestankom odaBiljanja zivdanih impulsa dok ne dode do promjene
u podraiivanju. Zbog osjetne adaptacije moze do6i do prestanka detekcije
podraiaja. Taj mehanizam osigurava stalno mijenjanje senzomih infomraclja..zbog
osjetre adaptacije rnrefoice (receptome polr5ine oka), naie odi se stalno.i brzo
-alopokr"6u,dine6itzv.sakade,kakobisestalnomijenjalomjestoprojicirane
slike u oku. Za ispitivanje vidne percepcije bez sakada istraZivadi su razvili postu-
pak kojim se slike mogu stabilizirati (slike se ne midu po retini jer slijede sakade).
-^+-.-Jir- :^ L:-^i6,! ,t. "f'ln^ nniraiivenie
uPUr4Ud19lg[[NePUrYrurr4Jw!ryv!v4$
retinalnih stanica
r".-_*-_ __a_-__ _

Konstanhost velidine je percepcija da neki predmet ne mijenja velidinu uspr_

dovodi do nestanka slike (Ditchburn, 1980., Riggs' Ratliff, Comsweet i Corn.
sweet, 1953.). Prema tome, promjene podraZivanja nuZan su uvjet za percepciju'
Sto oteZava objalnjenje percepcije.
Konstantnost percePcije
po-
VaZan nadin kako se perceptivni sustav nosi s varijabilno56uje provotlenje
drobne analize objekata u perccptivnom polju. Na primjer, zamislite da hodate
kampusom na predavanj" iz kognitivne psihologije. Pretpostavite da dva studenta
stoje ispred wata i brbljaju dok se vi pribliZavate. Kako se pribliZavate watima,
velidina powsine na vasoj retini na koju se projicira slika ttl studenata povedava
pove6ava-
se. Ipak, usprkos tom proksimalnom senzomom dokazu da se studenti
ju, vi percipirate daje velidina studenata ostala ista. ZaKto?
percipirana konstanhost velidine vasi-h kolega primjer je.konstantnosti.pr-
cepcije. Konstantnost percepcije javlja se kad nala percepcija nekog objekta
oriai" ista fak i kad se naii proksimalni osieti disialnog objekta mijenjaju (Gillam,
2000.). Bududi da se fizikalna svojstva eksJernalnog distalnog objekta vjerojatno
ne mijenjaju i bududi da moramo udinkovito baratati vanjskim svijetom, nas
per-
ceptivni sustav ima mehanizme koji reguliraju nasu percepciju proksimalnih
piaruZul". Tako percepcija ostaje konstanhra iako se proksimalni osjeti mijenja-
ju. Izmet" nekoliko wsta konstantnosti percepcije razmotrit 6emo dvije glavne:
konstanhost veliiine i konstantnost oblika-
-kos promjeni velidine proksimalnog podrazaja. Velidina retinalne slike izravno
ovisi o udaljenosti predmeta od oka. Isti predmet na dvije razlidite udaljenosti
projicira na retinu slike razlidite velidine. Neke neobiEne varke nastaju kad su
naii osjetni i perceptivni sustavi zavedeni istim informaciiama koie nam obidno
pomazu u ostvarivanju konstantnosti velidine. Na primler, na slici 4.6 rridimo ponzo-
nr varku u kojoj dva objekta izgledaju razlidito veliki, iako su zapravo jednake
velidine. Ponzova varka posljedicaje znaka dubine koji pruZaju dvije konvergen-
tne linije. Jednake veliiine slika na razliditoj dubini obidno zrade objeke razlidite
velidine. Jedna druga varkaje Mfiller-Lyerova varka, prikazana na slici 4.7. Ov_
dje dvije linije iste duZine izgledaju razlidito dugadke. Konadno, usporedite dva
srediSnja kruga u paru skupova krugova na slici 4,8. Oba sredidnja lcuga su ustva-
ri jednake velidine, ali odnos velidine sredi3njeg kruga i lcugova koji ga okruZuju
djeluje na percepciju velidine srediSnjeg kruga.
Slidno kao konstanhost velidine, konstantrost oblika odnosi se na percepciju
udaljenosti, ali na razlidit nadin. Konstantnost veli6ine ukljuduje percipiranu uda-
ljenost objella od opaZada, dok konstantnost oblika ukljuduje percipiranu uda_
ljenost pojedinih dijelova objekta od opaLa1a. Na primjer, na slici 4.9 prikazana
je konstantrost oblika, kad percipirani oblik objeka ostaje isti usprkos promjena-
ma njegove orijentacije i time promjene oblika retinalne slike. Kako se mijenja
sfvarni oblik slike wata, izgleda kao da se udaljenost pojedinih dijelova vrata od
nas razlidito mijenja. Mogu6e je upotrijebiti neuropsihologijsko slikovno prikazi-
vanje za lokalizaciju dijelova mozga u ekstrastrijamom korteksu koji provode
takw analizu oblika (Kanwisher, Chun, McDermott i Ledden, 1996., Kanwisher,
Woods, Ioacoboni i Mazziota, 1997.). Todke na vanjskom rubu wata izgledaju
 4r Percepcrja ll7
kao da se brie pomidu prema nama od todaka blizu unutamjeg ruba. Ipak percipi 118 Kognitivnapsihologija
ramo da wata ne mijenjaju oblik.
Konstantnost oblika
Ovdje vidite pravokutna vrata i watnicu koja pokazuie da su vrata zaVorena, malo otvorena, ia6e
otvorena ili potpuno otvorena. Naravno, vrata ne izgledaju razliditog oblika na poiedinim dijelovima
Mriller-Lyerova varka slike. Bilo bi nezgodno kad biste percipirali da vrata mieniaju oblik kad ih otvarate. No, oblik slike
vrata na vasim mreznicama mijenia se kad se vrata otvaraju. Pogledate li na pojedine dijelove slike,
Kod ove varke takoder vidimo dvije jednako dugadke linije kao da su razlidito duga6ke. Okomite linije vidiet 6ete da ie nacrtan oblik vrata na svakom dijelu razlieit.
u dijelovima slike a i c izgledaju krade od linija u dijelovima slike b i d, iako su sve linije jednake duzine.
Zadudo, ne moZemo sa sigurnoscu kazati za6to se iavua ova jednostavna varka- Katkada se varka s
apstraktnim linijama (dijelovi slike a i b) obja6njava pomo6u dijagonalnih lini.ja na krajevima okomitih
linija. Te dijagonalne linije implicitno mogu biti znakbvi dubine, sli6ni onima koje vidimo u percepciji
vanjskog iunutarnieg dijela neke zgrade (Coren iGirgus, 1978., Gregory,'1966.)- U dijelu slike c,
pogledu na vaniski dio zgrade, di.ielovi sa strane izgledaju kao da se pruZaiu u dubinu (s dijagonalnim
linilama pod kutom prema okomitim kao u a, dok u d, pogledu na unutarnii dio zgrade, strane izgleda-
.ju kao da dolaze prema nama (s dijagonalnim linijarna pod kutom koji se pru2a od okomitih linija kao
u b).

IIW
(a) (b) (cl

Varka relativne velidine

Pogodite koji sredisnji krug je ve6i (a ili b), a zatim lzmjerite promjer svakog od njih.

o
:@:
ffiHffi c

(a) {b}
 I

4. Percepcrja 119

t20 Kognitiv na ps iho lo gij a

Percepcija dubine
Kad se kedete u svojoj okolini stalno gledate naokolo i vizualno se orijentirate u Monokularni znakovi dubine: moguie i nemoguie
3-D prostoru. Kad gledate ispred sebe u daljinu, gledate u tre6u dimenziju, dubi-
M C' Escher je upotriiebio svoie znanje o vidnoj percepciji za kreiranje paradoksalnih slika kao sto je
nu (udaljenost od neke povrsine, obidno u odnosu na vlastito tijelo kao referentnu slikaVodopad. Mozote li otkriti kako je koristio mztidite monokularne znakove dubine kako bi nas
powsinu, kad se govori o percepciji dubine). Kad god pomidete svoje tijelo, do- naveo da percipiramo nemoguCe?
hvaiate neki predmsl ili njime baratate, ili se na neki drugi nadin postavljate u
valem 3-D prostoru, morate koristiti informacije o dubini. Ovo kori$tenje infor-
macija o dubini proteZe se i dalje od dohvata vaieg tijela. Kad vozite, koristite
dubinu za procjenu udaljenosti automobila koji vam se pribliZava. Kad odludite
dozvati prijatelia koji hoda niz ulicu, procjenjujete kako glasno 6ete ga zvati,
ovisno o va5oj procjeni koliko je va5 prijatef udaljen. Kako uspijevate percipirati
3-D prostor kad proksimalne slike na vaiim mreZnicama obuhva6aju samo 2-D
projekcije onog 5to vidite?
Pogledajte ponovo nemoguie stube (slika 4.4) i pogledajte i druge nemoguie
konfiguracije na slici 4.10. Jedan od zbunjujudih vidova nemogu6ih figura je da
su informacije o dubini na razliditim dijelovima slike kontradiktome. Mali se-
gmenti tih nemogu6ih figura izgledajunarh prihvatljivo jernemanedosljednosti u
njihovim individualrim znakovima dubine (Hochberg, 1978.). No, kad poku5amo
zahvatiti sliku kao cjelinu, makovi koji daju infoimacije o dubini na razliditim
segmentima slike nisu uskladeni.
Op6enito, zrakovi dubine mogu biti monokulami (mono- 'Jedan", ocular, po-
vezani s odima) ili binokulami (bin- "oboje", "dva'). Jedan od nadina procjene
dubineje pomo6u monokularnih znakova dubine, koji se mogu prikazati u dvije
dimenzije i opaiati samo jednim okom. Slika 4.1.1 prikazuje nekoliko monoku-
lamih znakova dubine definiranih u tablici 4.2., a to zu gradijenti teksture, relativ-
na velidina, prekrivanje, lineama perspektiva, zradna perspektiva, poloZaj na slici
i paralaksa zbog gibanja. Prije nego Sto ditate o znakovima u tablici ili opisu slike,
pogledajte sliku i odredite koliko znakova dubine moZete sarni otkritijednostavno
paZljivo promatraju6i sliku.
Tablica 4.2 opisuje i paralaksu zbog gibanja, jedini monokulami znak dubine
koji nde prikazan na slici, jer paralaksa zbog gibanja zahtijeva kretanje i ne moZe
primaju osjetne infonnacije @arker, Cumming i Dodd, 2000.). U tablici 4.2 saleti
se koristiti za procjenu dubine na nepokenroj slici. Drugi nadin procjene dubine
su neki monokulami i binokularni znakovi dubine koji se koriste u percepciji
ukljuduje binokularne znakove dubine, koji se osnivaju na pojavi da oba oka
dubine.
Glavna pretpostavka u osnovi binokularnih znakova dubine je da su vaie odi
dovoljno razrnaknute da mogu davati dvije vrste informacija va5em mozgu: binoku-
Nemoguii likovi larnu disparatnost i binokulamu konvergenciju. Stalno se oslanjamo na znakove
dubine koji se osnivdju na bini:kulamoj disparatnosti, kod koje va5a dva oka 5alju
Koji znakovi vas mogu navesti da ove nemogu6e likove percipirate kao potpuno mogu6e?
sve disparatnije (razliditije) slike u va5 mozak kako vam se predmeti pribliZavaju,
a vai mozak interpretira stupanj disparatnosti kao indikator udaljenosti od vas.
Osim toga, za promatrane predmete koji su nam relativno blizu koristimo anakove
dubine koji se osnivaju na binokulamoj konvergenciji. Kod binokularne konver-
gencije vaia dva oka sve se vi5e okredu prema nosu kako vam se predmeti
pribliZavaju i va5 mozak interpretira te mi5iine pokete kao indikatore udaljenosti
od vas (slika 4.l2pokazuje odvijanje tih dvaju procesa).
Percepcija dubine je dobar primjer kako nabu percepciju olaklavaju znakovi.
Nema niSta intrinzilnogo relativnoj velidini Sto bi upudivalo na to da je predmet
koji izgleda manji udaljeniji od nas. Mozak koristi te kontekstuahe informacije
kako bi zakljudio da je manji predmet udaljeniji.
 4. Percepcrja l2l
122 Kognitivnapsihologtja
@Monoku|arniibinoku|amiznakoilipercepcijedubine
Razliditi perceptivni znakovi pomazu nasol percepciji trodimenzionalnog sviietaj Neki od tih znakova Binokularni znakovi dubine
mogu se opaiati samo jednim okom, dok drugi zahtijevaiu oba.
(a) Binokulama disparatnost Sto vam je predmet blizi, to je veia disparainost izmedu slika kole
ZNAKOVI PERCEPCIJE IZGLEDABLTZE IZGLEDADAUE zamjeduiu vase odi, Mozete testirati te razlidite perspektive tako da drzite prst udaljen 2,5 cm od vrha
DUBINE vaseg nosa. Pogledajte prst najprije jednim okom pokrivenim, a zatim drugim: izgledat 6e kao da prst
Monokulmi makovi skade amo iamo.Sad udinite isto za predmet ko.ii je od vas udaljen oko 6 metara, pa oko 90 metara.
dubine S udafeno56u 6e se prividno skakanje, koje upucuie na binokularnu disparatnost, smanjivati- VaS
cEdijntiteksture VCa zrn, viso maknuto Manja zm@, vise pribliieno mozak informaciie o disparatnosti interpretira kao znakdubine. (b) Binokularna konvergencija: Budu6i
da su vaSa dva oka na ponesto razlicitim polo2ajima na vasoj glavi, kad okreeete odi tako da slika
Relatima velidina Vee Manje pada todno na sredisnji dio oka, u ko.iem je najveia ostrina vida, svako se oko mora malo okrenuti
Prekivanj Djelomidno prekiva druge pedmete Drugi prsdmeti djelomieno prekrivaiu prema unutra da se registriraiu iste slike. Sto su predmeti koje pokusavate vidjeti blize, to se vise vase
odi moraju okretati prema unutra. VaSi mi5i6i Salju poruke u va6 mozak o stupniu u kojem su se va5e
Linama peBpktlva Paralelne linije izgledaju kao da se PaElelne liniie izgledaju kao da se odi okrenule prema unutra i te se poruke interpretiraju kao znakovi dubine.
ranieu (divergiEju) s udaljavanjem priblizavaju (konvsrgiEju) kad se
od horizonta priblizavaju horizontu

Zraena perspktiva Slike su jasnije, s vige jasnih detalja Slike izgledaiu mutnije, s manje jasnih
detalia

PoloZai m slici na
lznad horizonta obiekti su visi lznad horizonta objKl su nizi na povr-
povrSini slike, a ispod
ob.iekti su nEl
hqizonta Sini slike, a ispod horizonta objeKi su
visi n fr
Udalreni predmet x
Paralaksa zbog gibanja Predmeti koji se priblizavaju postaju Prdmati koji so udaljavaiu sve pola- Pogled Pogled
sve br2s ve6i (tj. veliki i bzo s giltie se smiliuju (tj. mali i polako se lijevog desnog
/\

h0
oka oka
pribliiavaiu) uda|lalaju)

Binokiami aakovi dublne

Binokulama kmverggncija oel se uz napor kredu pEma nosu Odi se uz opuslanie mi5i6a ke6u /\
prema u5im

Binokllama dispffitnost Vslika ralika imeilu slike koju vidi Minimlne Ezlike imedu slike koiu vidi
I
li.ievo oko i slike koju vidi desno oko liievo oko i slike koju vidi desno oko
I

x
/\
,/\
Pogled \ Pogled
rA
0
liievog dsnog 2T''
/ L \r^
h,
oka oKa
Modili i glmci Cesto koriste. perceptiwe aakove stojite ispred, izgledat 6ete ve6i Kreatori Zerekih ^11
l\- I| t-t,
dubine kako bi lto bolje izgledali na fotografijama. kdpadih kostima heimju kupaCe kostime po principu \\ t t t
Na primjer, neki modeli dopuStaju snimmje sano vidnih varki da naglase razliCita obiljeija tijela: dulje Misidn naredbe
nekih kutova ili orijmtacija. DugaEki nos moZe iz- noge, uZi struk, naglalenije ili mmje naglaSone gru- (ake) (slab)
gledati lca6i kad se snima malo ispod srednje linije di. Neki od tih postupaka za mijenjmje percepcije
I Neuralni signali I *""3i1""i*""
lica (smo pogledajteneke slike Bilbare Streisanil iz tako su osno'ini da irmoge Zivotinje posjeduju pose-
I takD I I t
rolidtih kutova) jer se most nosa malo pomide u da- bna adaptivna svojstva razvijena da izgledaju vede
ljinu. Nagncmo li se malo prcma naprijed, gomji dio (npr. pomienje paunova repa) ili da preruIe svoj iden-
tijela Einit 6e nelto ve6i od donjeg i obmuto ako se
se titet pred gnbeZljivcim. Razmislite Cauk kako bi vi
prem natrag. Na skupnoj slici, ako stojite za sebe korisno mogli upohijebiti perceptivne pro- Slike ldu u moak gdie
nagnemo
ponesto ia neke osobe, izgledat tete manji, a ako ccs-

(al Binokulama dlsparatnost b) ginokulama konvergenci,ja

 4o Percepcija 123

Ge5taltisti6ki pristupi percepciji oblika 124 Ko gnitiv na psiho I o gij a

Percepcija dini mnogo vi5e za nas od odrZavanja konstantnih velidina i oblika u GeStaltistidki principividnepercepcije
dubini. Ona organizira objekte u vidnom polju u koherentne grupe. Jedan od Ery
Ge5taltisti6ki principi .blizine, slidnosti, stalnog slijeda, zafuorenosti i simetrije pomaiu na5ol per-
nadina razumijevanja te organizacije potjede iz strukturalistidkog pristupa psi- cepciji oblika.
hologiji, koji se osnivao na pretpostavci da jednostavni osjeti dine grailevne
jedinice percipiranih oblika. Strukturalistidki pristup pgrcepciji oblika je de- GESTALTTSTIEKI PRINCIP PRINGIP SLIKE KoJE ILUSTRIRAJU PRINCIPE
kompozicijski (vidi 1. poglavlje), tako da se usmjeravao na razbijanje cjelina na
Lik-pozdina Prclpimo li vidno poljo, neki Slika 4.13 pokazuis lik-poadlna vau
osnovne komponente. Taj pristup se ne bavi pitanjem kako se odvija interakcija objekti [ikovi) izgledaju istaknuto, na kojoi jdan nadin prcipiranja dovodi
medu tim mnoitvom osjeta. Umjesto toga naglalava individualne elemente. Struk- a ostali aspekti polja udaljuju se do loga da se jdni objokti percipiralu
turalistidki pristup nije mogao dati uvid kako se, ili da li uop6e, dinamidka cjeli- u pozadinu. kao likovl, a drugi nadin percipimja
na strukture (npr. poznata pjesma) razlikuje od sume svojih dijelova (npr. poje- pretvaE drugs objekte u llkove, a prile
percipirme objelde kao likove pretvaE
dinih tonova). Viie funkcionalno orijentitand geStalt psihologijska 5ko1a poja-
u pozadinu.
vila se kao reakcija na ekstreman pristup strukturalizma. Cilj geStalt psihologa
bioje izravno ispitivanje globalnijih, holistidkih procesa ukljudenih u percepci- Blizina Palclplramo li veii broi objskata, Na slici 4.14 (a) srednja detiri kruga petr
vidimo objekte koji su blizu kao oipiramo kao dva para kugova.
ju struktura u okolini. skuDinu.
Ikonoklastidki psiholozi kao Kurt Koffka (1886.-1941.), Wolfgang Kdhler Slidnost Postoji tendencija grupkaja obje- Na slicl 4.14 (b) opatmo eetiri stupca
(1887.- 1968.) i Max Wertheimer (1880.-1943.) osnivadi su ge5taltistiikog pri- kata na osnovi njihove sli6n6ti. slova x i o, a ne detiri reda naizmje
stupa percepciji oblika (od njemadkog, Gestalt "oblik") osnovanog na pret- nidnih slova.
postavci da se cjelina razlikuje od zbroja svojih pojedinadnih dijelova (vidi 1. Stalni sliid Postoji tndsciia percipimnja koo- Slika 4.14 (c) prikzuje dvije prekinute
poglavlje). Ge3taltistidki pristup pokazao se narodito korisnim za razumijeva- linuiranih oblika, a ne pkinutih. 'kriwUe koje se kizaiu a perciplramo ih
nje kako percipiramo skupine objekata ili dak dijelove objekta kao integrirane kao dvij6 glatke krivulje, a ne ispre-
cjeline (Palmer, 1999.a,1999.b,2000., Palner i Rock, 1994., Prinzmetal, 1995.). kidane.

Prema geStalt zakonu pregnanosti neki odredeni vidni niz percipiramo na nadin Zatuorenost Perceplivno zatvaramo ili nadopu- Slika 4-14 (d) prikauje samo prekinute,
koji najjednostavnije organizira pojedinadne elemente u stabilnu i koherentnu njuimo objKe koji ustvtri nisunabaHe diielove linija koje nadopu-
formu, a ne kao zbrku nerazumljivih, dezorganiziranih osjeta. Na primjer, po-
potpuni, njujemo I zatvaramo tako da vidimo
lrokd i kutnicu.
stoji tendencija percipiranja fokalnog lika i ostalih osjeta kao pozadine za lik
koji je u fokusu. Simetrija zrcalne
Percipiramo objelde kao Na primjer, kad gledate sliku 4.14 (e),
slike oko njihovasredista. vidite konfiguraciju zagrada kao da 6ine
Kad udete u poznatu prostoriju, percipirate neke predmete kao istaknute (npr. aetiri grupe zagrada, a ne osam poiedF
lica na fotografijama ili posterima), a ostale u pozadini (npr. neukraiene zidove i nadnih Cestica, jer Integriramo simetri-
podove). Lik je bito koji objekt koji se percipira kao istaknut, gotovo uvijek na ane elemente u koherenlne cieline.

nekoj wsti udaljenije, neistaknute pozadine. Slika 4.13 (a) ilustrira pojam lik-
Lik ili pozadina? pozadina. Vjerojatno 6ete prvo zamijetiti obojena slova rijedi frgure (lik), koja
U ovim dvjema gestalt slikama (a i b) nadite sto je lik, a sto pozadina. percipiramo kao lik na okolnoj pozadini od tamnijih slova rijedi ground (pozadi-
na). Slidno, na slici 4.13 (b) moZete vidjeti ili bijelu vazu na tamnoj pozadini ili
dvije siluete, koje su licem olcenute jedna prema drugoj, na bijeloj pozadini.
Uodavate daje gotovo nemogu6e vidjeti oba seta objekata odjednom. Iako moZete
brzo prelaziti s percepcije vaze na percepciju profila i natrag, ne moiete i jedno i
drugo vidj eti istovremeno.
Jedan od razloga za5to svaki lik ima smislaje da su oba u skladu s gaitaltistidkim
principom simetrije u kojem obiljeZja imaju uravnoteiene proporcije oko sredi-
Snje osi i:li srediSnje todke. Tablica 4.3 i slika 4.14 daju pregled nekoliko ge-
Staltistidkih principa percepcije oblika, ukljuduju6i percepciju lik-pozadina, bli-
zinu, slidnost, stalni slijed, zatvorenost i simetriju. Svaki od tih principa u skladu
je s nadredenim principom pregrrancije po tome 5to svaki ilustrira da postoji ten-
dencijapercipiranja vidnih nizova na nadin koji najjednostavnije organizira odjelite
 4 o Percepcrja

t26 Ko gnitiv na ps iho lo gij a

llustracija ge5taltisti6kih principa percepcije
Gestalti$ieki principi percepci.je oblika uldjuduiu percepcilu lik-pozadina, (a) blizinu' (b) slidnost, (c)
stalni slijed, (d) zatvorenost i (e) simetriju. svaki princip ilustrira osnovni zakon pregnanbiie koji pret- Cilj jednog od pmjekata na kome se sada mdi u mojem
postavlja da percepcijom ulediniujemo odielite vidne podraZa,ie u koherentne i stalne cleline. labomtoriju je utvrditi gdje ge5taltistidki principi
gmpimnja finkcioniraju u tijeku vidnog procesira-
nja. Ve6ina teoreliiara je pretpostavila da dinitelji
grupimnja ftao blizina, zatvorenost i sliEnost oblika i
boje) djelqiu na mini dvodimenzionalne (2-D) reti-
nalne slike, prije pojave perepcije dubine i percep-
time konstantnosti. Zeljeli smo ustanoviti mozc li se
grupirujejaviti nakon procesirmja dubine i konstmt-
nosti. Logika naSih pokusa je da ako moZemo poka-
ati da informacije o dubini i perceptimoj konstant-
nosti djeluju na gnrpirmje, onda do gnrpiranja, ba-
rem djelomidno, mora dodi ratoz dubine i konstant-
cipirali su da se srediSnji stupacjade gmpiraslcugovi-
ma na lijevoj strani, ito je u skladu s nasom hipot-
zom da dinitelji gnrpiranja mogu biti u funkciji na-
kon 5to su percipirani dubina i konstmhrost. (Kon-
holni uvjeti prikazmi u slici 6 pokmju da kad su
glani makovi dubine i konstantnosti uklonjeni, sre-
di5nji stupac jade se grupira s desnom shanom zbog
2-D slidnosti.)
Drugi noviji pokusi u naiem laboraloriju pokanju
da do gnrpirmja dolazi prije procesimnja dubine i
konstantnosti kao i nakon tog procesiroja.

elemente u stabilni i koherentni oblik. Pogledate li u svoje okruienje, percipirat
6ete koherentne, cjelovite i kontinuirane nizove likova i pozadina. Ne precipirate
rupe u predmetima gdje vai udZbenik spredava da ih vidite. Ako va5 udZbenik
pokiva dio ruba stola, ipak percipirate stol kao kontinuiranu cjelinu, a ne kao stol
s rupama. Gledaju6i okolinu, percipiramo skupine blizih predmeta (blizina) ili
slidnih predmeta (slidnost), cjelovite predmete a ne skup dijelova (zaworenost),
kontinuirane linije a ne isprekidane (stalni slijed) i simetridne strukture a ne asi-
metridne.
Postoji tendencija primjene ge5taltistidkih principa i kad se susre6emo s novim
podraZajima. Palmer je (197:1.) pokaz'ao ispitanicima nove geometrijske oblike
koji su bili ciljevi. Pokazao im je zatim fragm.ente i za svaki Aagment ispitanici su
trebali re6i je li bio dio izvomog novog geometrijskog oblika. Ispitanici su brZe
prepoznali fragmente kao dijelove izvomih ciljnih oblika ako su bili u skladu s
ge5taltistidkim principima. Na primjer, trokut, koji pokazuje zatvorenost, bio je
brZe prepoznat kao dio novog oblika nego kad su postojale tri linije koje su bile
usporedive s trokutom, ali nisu bile zatvorene i stoga nisu bile u skladu s ge-
Staltistidkim principom. Tako izgleda da primjenjujemo ge5taltistidke principe u
naSoj svakodnevnoj percepciji neovisno o tome jesu li nam likovi na koje ih
primjenjujemo poznati ili ne.
Geitaltistidki principi percepcije oblika wlo su jednostavni, ali ipak karakte-
riziraju velik dio na5e percepfivne organizacije (S. Palmer, 1992.). Iako geitaltistidki
principi daju wijedan deskriptirni uvid u percepciju oblika i sfiuktura, malo ili
uopCe oe obja5njavaju te pojave. Da bismo razumjeli kako i za$to percipiramo
oblike i sfiukture, moram.o razmotriti objasnidbene teorije percepcije.
l. .i la--m;;
nosti. Slika a pokzrje na5 podnZajni displej za koji
smo pitali ispitanike da li se srednji stupac (u sivom ol}.-.-51
podruiju) gropim sa stupcima na lijevoj ili na dosnoj ojf,io . oi io o offio o o1
strmi. Na roini 2-D slika ti likovi su ovalni i trebaju
'o
tO a atlto o o1 1O O OSo o o1
se grupirati s ovalnim likovima na dcsnoj snani pre- .l lo . .iti. . or
io o oifto o oi
ma 2-D slidnosti. Na kasnijoj mzini trodimemiona!
ne (3-D) percepcije centralni likovi su lcugovi nag-
i. o.jti.. ol lo 3 sigio oo oo,
nuti u dubinu i trebaju se grupirati s krugovima na lo o olf;l'o lo o o[,flo o .r
lijevoj sfrani prema 3-D slidnosti. Naii ispitanici per- l. o .iii' ' 'l io r rl#io
TEORIJSKI PRISTUPI PERCEPCIJI
Geitaltistidki principi percepcije usmjereni su na aspekte podraZaja koji utjedu na
percepciju. Mnoga druga teorijska obja5njenja percepcije podinju odozdo,
razmatrajuti fizikalne podraZaje, lik ili stuktwu koji se opaZaju, i onda razmatraju
kognitivne procese viSeg reda; kao 5to su organizacijski principi i pojmovi. Teo-
rlle kojima je u osnovi takav pristup zovu se teorije odozdo-prema-gore ili kat-
kada teorije koje se osnivaju na podraZajima. No nisu svi teoretidari usmjereni na
senzorne podatke perceptivnih podraZaja. Mnogi teoretidari preferiraju teorije
odozgo-premadolje, usmjerene na kognitivne procese viSeg reda, postoje6e znanje
i prija5nja odekivanja koji djeluju na percepciju, a zatim idu prema dolje razmatra-
ju6i senzome podatke kao Sto je perceptivni podrai.aj. Odekivanja su vaZna. Kad
odekujemo da 6emo ne3to vidjeti, moZemo to vidjeti iako toga nema ili viSe nema.
Na primjer, odekujemo li da 6emo vidjeti od,redenu osobu na odreilenom mjestu,
moZemo vjerovati da tu osobu vidimo, iako vidimo nekog drugog koji samo malo
slidi odekivanoj osobi (Simons, 1996.). Pristupi odozgo-prema-dolje i odozdo-
prema-gore primijenjeni su na gotovo sve aspekte kognicije. Primijenjeni na per-
cepciju, postoje dvije glavne teorije percepcije koje pokazuju pristupe odozdo-
prema-gore i odozgo-prema-dolje. Te se teorije obidno prikazuju kao suprotsta-
vljenejedna drugoj, iako se u izvjesnoj mjeri bave razliditim aspektima iste po-
jave. Na kraju 6e cjelovita teorija percepcije morati objediniti oba procesa: odozdo-
prema gore i odozgo-prema-dolje. Podinjemo pristupom odozdo-prema- gore.
 4 . Percepcrja

Pristup odozdo-prema-gore: lzravna percepcija 128 Ko gnitivna p s iho lo gij a

Kako prepoznajete slovo A kad ga vidite? Lako pitanje na koje je teiko odgo- Percipirani amorfni oblici
voriti. Naravno, to je A jer izgleda kao A. No, 5to dini da izgleda kao A, a ne kao Percepcija ovih amorfnih oblika u skladu je sa sta,alistem Jamesa Gibsona o izravno.i percepcfli,
H? Postajejasno kako je teiko odgovoriti na to pitanje kad pogledate sliku 4' 1 5' prema kojem su kontekstualne intormacije dovoljne za percepciju, bez dodatnog znanja i mi6ljenja na
Vjerojatno iete rijedi u slici 4-15 vidjeti kao'THF:CAT" (engl. cat "madka"' visoj razini. Pri.jasnje znan,je o kontekstu ne dovodi do nase percepciie trokuta i kruske.
nup. pt"u.;. No, II u "THE" jetlnako je A u "CAT"- Sto subjektivno izgleda kao
jednostavan proces prepoznavanja strukture sigumoje vrlo sloZen proces' Kako
povezujemo ono 5to percipiramo s onime Sto je pohranjeno u na5em umu? Ge-
italt psiholozi govorili su o tom problemu kao o Hoffdingovoj funkciji (Kdhler'
1940.), prema danskom psihologu iz 19. stolje6a Haraldu Hoffdingu, koji se ea
pitao moZe li se percepcija svesti najednostavno asociranje onoga 5to se vidi s
?)
onim 5to se zapamtilo. Utjecajan i kontroverzan teoretiEar' kojije takotler po-
stavljao pitanja o asocijacionizmu, je James J. Gibson (1904.-1980'), dija teo-
rija o izrarnoj percepciji u potpunosti defrnira pristup odozdo-prema-gore' Osim
iiravnog pristupa, detiri glavne teorije odlzdo-prema-gore percepcije oblika i
strukturajesu teorije predloZaka, teorije pratipova, teorije obiljeija i teorije struk-
turalnog opisa.
Prema Gibsonovoj teoriji izravne percepcije, niz informacija u naSim osjet-
4tr ()
U
nim receptorima, ukljuduju6i senzorni kontekst, je sve 5to je potrebno za per-
cepciju bilo dega. Drugim rijedima, ne trebamo kognitivne procese viSeg reda, okolinu (J. J. Gibson, 1950., 1954./1994., Mace, 1986.) bez pomo6i sloZenih
procesa miBljenja.
ili bilo ito drugo 5to 6e posredovati izmedu osjetnog iskustva i percepcije' Po-
stoje6a vjerovanja ili inferencijalni misaoni procesi vi5eg reda nisu n:uLni za Takve kontekstualne informacije nijejednostavno kontrolirati u laboratorijskim
percepciju. pokusima, ali takve informacije su vjerojatno dostupne u stvarnom svijetu. Gib-
sonov model se katkada smatra ekoloSkim modelom zbog Gibsonova bavljenja
Budu6i daje Gibson vjerovao da u svijetu oko nas ima dovoljno kontekstu-
percepcijom kako se ona javlja u svakodnevnom svijehr (ekolo5kom okruienju),
alnih ihformacija za dono5enje perceptivnil prosudbi, smatrao je da nam nisu
a ne u laboratorijskim uvjetima, gdje ima manje kontekstualnih informacija. Eko-
potrebni intelektualni procesi vi5eg reda za objainjenje percepcije. Na primjer'
loika ogranidenja ne odnose se samo na podetne percepcije vei i na konadne in-
slika 4. l6 pokazuje da nam nije potrebno prethodno iskustvo s odretlenim oblici-
temahe reprezentacije koje se stvaraju iz tih percepcija (Hubbard, 1995., She-
ma da bismo percipirali oblike. J. J- Gibson (1979.) smatrao je da koristimo te
pard, 1984.) o kojima se raspravlja u kasnijim poglavljima. Eleanor Gibson (1991.,
kontekstualne informacije izravno, u osnovi smo bioloski za njih udeseni. Pre-
1992.) nastavlja Gibsonov rad. Onaje provela neka vaZna istraZivanja percepcije
ma Gibsonu, kad zamijetimo znakove dubine, kao 5to je gradijent tekshrre, ti
dojendadi u kojima je naila da se kod dojendadi (koja sigurno nemaju mnogo
nam znakovi pomaZu u izravnoj percepciji relativne blizine ili udaljenosti pred-
prija5njeg znanja i iskuswa) brzo razijaju mnogi aspekti percepcije, ukljudivo
meta ili dijelova predmeta. Na osnovi na5e analize stabilnih odnosa medu
percepciju dubine.
obiljeZjima objekata i okruZenja u svijetu oko nas, izravno percipiramo naiu'
Stajali5te o iaavnoj percepciji ne integrira procese inteligencije, kao 5to se to
obidno misli, s procesima percepcije. Prema tom stajali5hr, informacije koje tre-
bamo za razumijevanje onog 5to vidimo sadrZane su u podraZajnim informacija-
ma. Ipak, inteligencija ima neku ulogu u kognitivnom procesiranju, ali nakon $to
Koje su rijedi? je perceptivno procesiranje zawieno. Tako taj model vidi ulogu percepcije i in-
Kad 6itate ove rijeei, v.ierojatno nemate teskoca u razlikovanju A i H. Tocniie pogledajte ta dva slova. teligencije kao odijeljenih procesa, moZda sekvencijalnih, dok ih stajaliSte o kon-
Po kojim se obiljeZjima razlikuiu? strukcijskoj percepciji vidi u interakciji. U nastavku, prije nego Sto prijetlemo na
stajali5te o konstrukcijskoj percepciji, razmotrit iemo neke odozdo-prema-gore
pristupe prepoznavanju struktura koji nisu Gibsonovi.

TAE CHT Teorije predloZaka

Jedna teorija kaie da imamo pohranjeno bezbroj predloZaka koji su izuzetno
detaljni modeli struktura koje moZemo prepoznati. Prepoznajemo sfukturu us-
poretluju6i je s naiim skupom predloZaka i onda odabiremo todan predloZak koji
 4 ' Percepcrja 129

130 Ko gnitivna ps iho lo gij a

se u potpunosti slaZe sa strukhuom koju opaZamo (Selfridge i Neisser, 1960.).
Vidimo primjere usporedbe s predloZcima u na5em svakodnevnom Zivotu. Otisci
prstiju usporeduju se na taj nadin. Strojevi brzo obraduju otisnute brojeve na dek- Usporedba s prototipom - cak i bez prototipa
ovima usporecluju6i ih s predlolcima. U sve ve6oj mjeri proizvodi svih mogu6ih
(a) Ove konfiguraciie todaka sli6ne su onima koie su u pokusima koristili Michael Posner i suradnici
vrsta identificiraju se na osnovi univerzalnih kodova proizvoda koje radunala u (Posner, Goldsmith i Welton, 1967., Posner i Keele, 1968.). @) Jako polednostavljeni crtezi lica slidni
wijeme kupovine mogu skenirati i identificiiati. su onima koie je koristio Stephen Beed (1972.). (c) Ova lica slidna su onima kreiranim u pokusu
Robena Solsoa i Johna Mccarthya (1 981 .). (d) Ovo je grafidki prikaz Solsovih i McCarthyevih rezulta-
U svakom od spomenutih primjera, cilj nalaZenjajednog savr5enog slaganja i
ta koji pokazuje frekvenciju percipiranog prepoznavania svakog lica, ukljudu.iu6i propoznavanie lica-
zanemarivanja nesawsenih slaganja zadovoljava zadatak. Bili biste zabrinuti kad prototipa koje ispitanici nisu nikad vidieli.
biste ustanovili da sustav prepomavanja brojeva u vaSoj banci nije registrirao
poloZeni novac na va5em radunu, jerje programiran tako da prihvati neki nejasni
anakkao najboljuprocjenu. ZausporedbupredloZaka samo popuno slaganje dolazi
u obzir, Sto je todno ono Sto traZite od radunala u banci. No, u svakodnevnim
uvjetima va5 bi perceptivni sustav rijetko funkcionirao kad biste traZili todna sla-
StruKure prototipovi
I I
I
ganja za svaki podraZaj koji trebate prepoznati. Zamislite, na primjer, nuznost
posjedovanja predloZaka za svaki mogu6i percept lica nekog kog volite: za svaki
izrazlica, za svaki kut gledanja na lice, svaku upotrebu Sminke ili njezina odstra-
njenja, svaku frizuru, itd.
Slova abecede jednostavnija su od lica i drugih sloZenih poclraZaja, pa ipak
teorije predloiaka ne mogu objasniti neke aspekte percepcije slova. Te teorije,
npr. ne mogu lako objasniti naiu percepciju slova i rije6i na slici 4.15. Prepozna-
jemo dva razlidita slova (A i H) na osnovi samo jednog fizikalnog oblika. Hoffding
lzoblidenja trokuta
je (1891.) zamijetio druge te5ko6e. MoZemo prepoznati A kao A bez obzia ne a 'e
a
varijacije u velidini, orijentaciji i obliku u kojoj je slovo napisano. MoZemo li p

vjerovati da imamo mentalne uzorke za svaku mogu6u velidinu, orijentacijui ob- aa

rl 't
t o ro
lik slova? Osim toga, uz glomaznost pohrane, organizacije i pronalaZenja tako a aa a

velikog broja predloZaka u pamdenju, kako bismo mogli predvidjeti i kreirati tako o
aa Y
aa
mnogo predloZaka zasve mogude objekte naSe percepcije?
.3t '
Itl a
Teorije prototipa
l@%75% @% %* 75\ q* O*
Glomaznost i rigiditet teorija predloZaka ubrzo su doveli do altemativnog obja-
25%
tuM4 &wffi
Snjenja percepcije struktura: teorije prototipa. Prototip nije kruti' specifidni, Slidnst s prototipom

konkretr:i model. To je najbolji mogudi primjer kategorije srodnih objekata ili

struktura koji integrira najtipidnija (najdei6e opaZena) obiljeZja nekog oblika ili
strukture. To anadi da je prototip dobar predstavnik neke strukture, ali nije iden-
tidan sa svim stnrkturama za koje je model. Rezultati mnogih istraZivanja govore
u prilog teoriji prototipa (npr. Franks i Bransfor4 1971.). Model prototipa izgleda
moZe objasniti percepciju konfiguracije todki (npr. trokuta, slova F i M, nasumce
rasporedenih todki, Posner, Goldsmith i Welton, 1967., Posner i Keele' 1968.)'
jednostavnih crteZa lica pomodu linija (S. Reed, 1972.),pahki dobro definiranih
lica kreiranih poligijskim tehnikama koje se koriste za identifikaciju sa strane
svjedoka (Solso i McCarthy, 1981., slika 4.17).
Iznenatluju6e je da su rnnogi istraZivadi koji ispinrju perceptivne prototipove,
naili da mozemo formirati prototipove dak i kad nismo nikad vidjeli strukturu
koja se todno slaZe sprototipom. Izgleda da prototipovi koje stvaramo integriraju
sva najtipidnija obiljeZja neke strukture, 6ak i kad nikad nismo vidjeli sludaj kad
su sva tipidna obiljehja istowemeno integrirana (Neuman, 1977 -)" Da ilustriraju
tu dinjenicu, neki ishaZivadi su generirali razlidite serije struktura, kao Sto su struk-
ture na slici 4.17 (a i c) koje se osnivaju na prototipu. Ispitanicima su pokazali
serije generiranih struktura, ali ne i prototip na kojima su se strukture osnivale.
Kasnije su ispitanicima opet pokazali serije generiranih struktura i neke dodatne
strukture koje su ukljudivale disfraktore i prototip. U tim uvjetima ispitanici ne
samo da su identificirali prototip kao strukturu koju su prije vidjeli (npr. Posner i
Keele, I 968.), ve6 su dali i narodito visoke procjene svog uvjerenja da su prototip
ve6 vidjeli (Solso i McCarthy, 1981.).
Teorije obiljeija
Daljnje objainjenje percepcije strukura i oblika moie se naii u teorijama us-
poredbe obiljeija, prema kojima pokulavamo usporediti obiljeZja neke strukture
s obiljeZjima pohranjenimu pam6enju, a ne cijelu strukturu s predloSkom ili prototi-
 4 r Percepcrja 131

132 Ko gni tiv n a p s i h ol o gij a

pom. Jedan od tih modela usporedbe obiljeZjanazvanje "pandemonijum", a'osni-
va se na pretpostavci da metaforidki "demoni" sa specifidnim zaduZenjima prima-
ju i analiziraju obiljeija nekog podraZaja (Selfridge, 1959J' kako to pokazuje Pandemonijum
slika 4.18. Prema,modelu olivera selfridgea prepoznajemo struKure na osnovi usporedbe opazsnih obi|.iezja
s
Model olivera selftidgea opisuje "slikovne demone" koji prosljerluju retinal- obiljeiiima pohranjenim u pam6enju. prepoznajemo strukturu za koju smo nasli najve6i broj staganla.
ne slike "demonima obiljeZja". Svaki demon obiljeZja uzvikne kad postoje sla-
ganja izmedu po draiajai odredenog obiljeZja. O tim se slaganjima dovikuje de-
koji
-oni*u na idu6oj razini hijerarhije, "kognitivnim (misle6im) demonima", Demoni obilje2ja
Koanitivni demoni
(.utikuju. kad Drime
viknu kad postoje skukture pohranjene u pam6enju koje se u jednom ili vi5e (deko-d-iEju.-.. odredenukomtiinaciju
spsmdnaobilie4a) obiuetja)
obiljezja slazu s obiljezjima koja su zamijetili demoni obiljeZja. "Demon odluke"
sluSa pandemonijum kognitir,nih demona i odluduje 5to se vidjelo na osnovi
po'
datka koji je kognitini demon najde56e vikao (tj. koji ima najvi5e slaganja
obiljeZja).
Iakoje Selfritlgeov modeljedan od najpoznatijih modela, predloZeni su i drugi

modeli obiljezja. ve6ina modela obiljeZja ne razlikuje samo razna obiljeZja ve6 i
razlidite wste obiljeZja, kao Sto su globalnanasuprot lokalnim obiljezjima. Lokal-
na obiljezja dine mali ili detaljni aspekti odredene strukture. Iako nema slaganja u
tome Eioje lokalno obiljeZje, ipak najdesce moZemo razlikovati takva obiljeZja od
globalnih obiljeZja koja strukturi daju opdi oblik. Pogledajte, na primjer' podraZaje
prikazane u slici 4.19 a i b. To su vrste podtaLaja koji se koriste u nekim Slikovni dmon
Domon odluk
('slusa' koji je udik
(prima senzomi
istraZivanjima percepcije struktura (Navon, 1977.). Globalno podraZaji u slikama ula) u pandemoniju
naiglasniiida
a i b dine slovo H. U slici a lokalna obiljeZja (mala slova H) odgovaraju global- R identificira snzoml
nom, dok u slici 6, koja obuhva6a mnogo lokalnih S, ne odgovaraju' ula)

David Navon traLio je da ispitanici identificiraju podraZaje na globalnoj ili

lokalnoj razini. Kad su lokalna slova bila mala i gusto poredana, mogli su brZe
itlentifiiirati podraZaje na globalnoj razini nego na lokalnoj. Osim toga, kad su
ispitanici trebali identificirati podrazaje na globalnoj razini, nije bilo vaZno slaZu
li lokalna obiljeiias globalnim. Jednako su brzo odgovarali kadje globalno
se
H bilo sastavljbno od lokalnih H ili lokalnih S. No, kad su ispitanici hebali
ffi signala

odgovarati na lokalnoj ruzini,brle su odgovarali kad su se globalna obiljeZja

slagala s lokalnim. Drugim rijeiima, polakse su odgovarali kad su trebali iden-
tifrcirati lokalne S sloZene tako da dine globalno H nego kad su trebali identi'
ficirati lokalne H koji dine globalno H. Taj obrazac rezultata zove se efekt pred-
nosti globalnog.
Obmuto. kad su slova vi5e razmaknuta, kao u dijelovima a i b na slici 4'20'
efelrtje obrnut i javlja se efekl prednosti lokalnog. To zna'i da ispitanici brze
identificiraju lokalna obiljezja pojedinih slova od globalnih i lokalna obiljezja
interferiraju s globalnorn rekogricijom u sludaju kontradiktomih podrazaja (M.
Martin, 1979.). Druga ogranidenja (npr. velidina podraZaja) takoiler postoje, a i
druge wste obitjeZja utjedu na percepciju.
Neki rezultati koji govore u prilog teorijama obiljeija dobiveni su u neuro'
loSkim i frzioloskim istrazivanjima. Narodito su nobelovci David Hubel i Torsten
Wieset (1963., 1968., 191 9.),koriStenjem tehnike snimanja altivnosti pojedinadnih
stanica na Zivotinjama, paZljivo mjerili odgovore pojedinih neurona u vidnom
korteksu i biljezili one neruotre koji su odgovarali na vidne podrazaje koji su se
nalazili na odredenom mjestu u vidnom polju (vidi 2. poglavlje)' Njihovo
 4 . Percepcrja 133

134 Ko gnitivna ps ihol o gij a

Efekt prednosti globalnog
poloZaju u receptivnom polju i ta se.orijentacija i poloZaj mijenjaju od stanice do
Usporedit sliku a (ijtoOalni H koji se sastoii od lokalnih H) sa slikom b (globalni H koji se sastoji od
lokalnih S):'Medu svim lokalnim slovima postoii vrlo mali razmak.
stanice. Pojedina stanica moZe i najbolje odgovarati na odredene granice svjgtlo-
tama, svijetle linije na tamnoj pozadini ili obrnuto, dak i debljina linije moZe
HH ss utjecati na to ho6e li stanica odgovoriti na podraZaj. Hubel i Wiesel zovu razlidite
HH ss linije "obiljeZjima" tako da se neuroni koji ih detekiraju i na njih odgovaraju
HH ss zovu "detektori obrlleLj{'.
HH SS
HHHHHH SSSSSS Hubel i Wiesel (1979.) pretpostavili su da skupine tih jednostavnih stanica
H H ss Salju informacije u sloZene stanice (slika 4.22). Svaka sloZena stanica odgovara
na linije odredenih orijentacija (smje5tenih bilo gdje u receptivnom polju skupine
H H SS
H H ss jednostavnih stanica) o kojima odredena sloiena stanica dobiva informacije.
H H S,S SloZene stanice mogu odgovarati na ulazne informacile iz samojednog oka ili oba
(b) (Hubel i Wiesel, 1979.) i izgleda nisu osjetljive na.odretlene kontraste wjetlo-
tarna segmenata linija, tako dugo dok je.segment ispravno orijentiran (Carlson;
1992.). Neke sloZene stanice reagiraju samo na segmente linija odredene orijen-
istraZivanje pokazalo je da specifidni neuroni u vidnom korteksu odgovaraju na tacije i odreitene duZi:re u vidnom polju.
razlidite podraZajp prezentirane specifidnim podrudjima retine koja odgovaraju Na osnovi Hubelova i Wieselovarada drugi istraZivadi na5li su detektore obiljeija
tim neuronima. Svaki pojedini kortikalni neurgn odgovara specifidnom receptivnom koji odgovaraju na kutove (DeValois i DeValois, 1980., Shapley i Lennie, 1985.). U
polju na retini s disproporcion4lno Sirokim vidnim korteksom koji je povezan s nekim kortikalnim podrudjima neke narodite sloiene stanice (katkad nazvane
receptivnim poljima u podrudju fovee (qredi5nje jamice). hipersloZene) maksimalno odgovaraju samo najako specifidne oblike (npr. ruku ili
Ve6ina stanica u kor'teksu ne odgovara jedn6stavno na svjetlosni izvor, ve6 na lice) bez obzira na velidinu odredenog podraZaja. Sto podraZaj manje slidi optimal-
"specifidno orijentirane segmente linija'' (Hubel i Wiesel, 1979., str. 9). Osim nom obliku, to je manja tjerojabost da 6e se te stanice aktivirati.
toga, te stanice pokazuju hijerarhijsku shukturu u stupnju sloZenostipodrainjata U drugim radovima o vidnoj percepciji nadeni,su posebni neuralni putovi u
koje.odgovaraju. Opienito, velidina receptivnog polja pove6ava se s pove6anjem cerebralnom korteksu za procesiranje razliditih aspekata istog podraZaja (De Yoe
sloZenosti podraZaj anthtimzarzazivanje odgovora kad se udinci podraZaja kre6u i Van Essen, 1988., Ktihler, Kapur,-Moscovitch,.$lnooour i.Houle, 1995.) na-
klrz vidni sustav do viiih razina korteksa. Kao dokaz te hijerarhije Hubel i Wiesel zvani "Sto" i "gdje" putovi. "Sto" put spu3ta se:iz primame vidne kore u okcipital-
izolirali su dvije vrste neurona u vidntirm korteksu (slika 4.21): 'Jednostavne sta- nom relnju (vidi 2. poglavlje) u temporalne reZnjerre-iodgovoranje uglavnom za
nice" i "sloZene stanice". procesiranje boje, oblika i identiteta vidnih podraZaja. "Gdje" put penje se iz okcipi-
talnog reZnja u parietalni i odgovoranje za procesiranje informacija o poloZaju i
Iednostavne stanice dobivaju signale iz talamidkih neurona (vidi 2. poglavlje)
gibanju. Prema tome, informacije o obiljeZjima ulaze u najmanje dva razlidita
i odgovaraju na linije koje imaju odretlenu orijentaciju i nalaze se na odredenom
sustava za identifikaciju objekata i dogatlaja u okolini.

Efekt prednosti lokalnog

Usporedite slike a i b u kojima su lokalna slova Siroko razmaknuta. U kojoi slici (slici 4.19 ili 4.20) Hubelovi i Wieselovi detektori obilieiia
zamje6uiete efeK prednosti globalnog, a u koioi efeK prednosti lokalnog.
David llubel i Torsten Wiesel naSli su da se stanice u na5em vidnom korteksu aktiviraiu samo kad
deteKiraiu segmente linija odredene oruentaciie.
H H ss

oo
H H ss
H HH sss
H H SS
H H SS
P."m "'t""41i4'l-1+
lsk|Jucffi uldjudeno
44il+,/#fiilt
lskljuderb
lk|luaeno
 4 o Percepcrja

136 Kognitivna p s iho I o gij a

Hijerarhijska struktura deteKora obiljeZja
lzgleda da proces vidne percepcije ukljuduje nalmanje tri razin hijerarhijski organiziranih neurona: Biedermanovi geoni
iednostavne stanice, slozene stanlce, hiperslozene stanice.
lrving Biederman je dopunio teoriiu usporedb obiljBzja predloiivii skup osnovnih komponenti struk-
tura koje se osnivaju na varijacUama trodimenzionalnih oblika izvedenih iz stosca.

v ,,,,,M
I +
tI
A

v
Drugo slozene stanice
w
d

ffi &r
Slozene stanice SloZene stanice

t t @.
C;r** "[)
i
stawe stam ledno-
stanlce stani stawe
Y
I
I

ffi;;;G ffi-;;;D
stavne stawo iedno-
stsics slanlce slilne
I
*

slavne stavn ledno-

stili stawe
&e w
.ffi
stanice

ttt a-
stanice stanico
AAA
ttl AAA
ltl q@
+t+ ll,t t++
t--,*,-^il;-\ /-_---
f++
ltl
AAA
ttl
tatarcK neurcnl /-,-;;;*,."
ttt
\
I (")
-tw
ltl
VYY +t*
-srryffimsrr-
+*+
ttl
/-.r----*il]
'-*-*".'J-*l
da&nom ntdu ! odddon miedu u

@@
ffi&J
IstraZivadi poput Hribela i Wiesela pomogli su nam u razumijevanju kako per-
cipiramo linije razlilite duZine i orijentacije, kao i sloZenije konfiguracije segne-
nata linija, na osnovi rada mozga. No, ni oni ni drug neie wrditi da njihovo
f *Wffir
ffi ,ffiL-
r/\vl
A

razumijevanje detektora obiljeLja moZe protumaditi bogatstvo i sloZenost vidne

(bl
percepcije. Nakon Sto su analizirana pojedina svojstva prema orijentaciji, kako se
ona integriraju da moZemo prepoznati odretleni objekt?

lrving Biederman ie Bududi da su geoni jednostavni i invarijantni s obzirom na todku

Teorija struktu ralnog opisa profesor kognitivnih gledanja (tj. mogu se prepoznati s razliditih todka gledanja), objekti sa-
neuroznanosti naSv+.
Irving Biederman (1987.) pretpostavioje da stabilne 3-D mentalne reprezentacije udilistu Ju:ne Kalifor-
stavljeni od geona mogu se lako prepomati iz razliiitih perspektiva, us-
predmeta moZemo formirati na osiovi nekoliko jednostavnih geometrijskih obli- nii6. Naipoznatiii su prkos vidnom Sumu. Prema Biedermanu (1993.a), njegova teorija pre-
ka. Todnije, Biedennanje (1990./1993.b)predloZio skup 3-D geona(za geomet- niegovi radovi o vid- poznavanja na osnovi komponenatapo principu parsimonije tumadi kako
rijske ione) "kao Sto su prizme, cilindri, klinovi, sto5ci i njihovi odgovaraju6i nim procesima vi5eg prepoznajemo opCu klasifrkaciju brojnih objekata brzo, automatski i todno
oblici zakrivljenih osi "(str. 314). Prema Biedermanovoj teoriji prepoznavanja reda, narotito prepo- usprkos promjenama todke gledanja, pa dak i u mnogim situacijama kad
znavaniu oblika. Nje- je podraZajni objekt na neki nadin naruSen. Biedermanova teorija tumadi
na osnovi komponenata brzo prepoznajemo objekte zamjeiujudi njihove rubove gova teoriia geona po-
i onda objekt rastavljamo u geone, koji se mogu sloZiti i u altemativne skupove- kazuje mogudi na6in kako moZemo opienito prepoznati stolce, svjetiljke i lica, ali ne tumadi
Kao 5to se pomodu malog skupa slova moZe sastaviti bezbroj rijedi i redenica, na koji s6 vidne slike na odgovaraju6i nadin kako prepoznajemo odredene stolce ili odretlena
tako se i mali broj geona moZe upotrjebitrzaizgadnju mnogih osnovnih oblika, obiekata mogu rasta- lica (npr. vlastito lice ili lice vaieg najboljeg prijatelja/prijateljice).
a onda bezbroj osnovnih objekata (slika 4,23). vili na skup osnovnih
jedinica.
I sam Biederman prihvatio je da aspekti njegove teorije taZe datjnji
rad. Prema njegovim rijedima, "Kako treba opisati odnos izmeclu dijelo-
 4e Percepcrja 137
va nekog objektajoi uviiekje piunje" (Biederman, 1990J1993.b, str. 16). Dalj-
nja teSkoCa s Biedermanovim pristupom i opdenito s pristupom odozdo-prema-
goreje kako protumaditi djelovanje odekivanja i okolinskog konteksta na neke
fenomene percepcije strukhra.
Pristup odozgo-prema-dolje: Konstrukcijska
percepciia
Nasuprot pristupu percepciji odozdo-prema-gore nalazi se
odozgo-prema-dolje, konstrukcijski pristup. Kognitivisti lrv(n Rock bio je pri-
Jerome Bruner (1957.), Richard Gregory (1980.) i Irvin Rock druzeni profesor psi-
hologiie na Sveuoili-
(1983.), polazedi od ranleg rada Hermanna von Helmhol-
stu Kalifomiia, Berke-
tza, bili su glavni arhitekti pretpostavke o konstrukcijskoj
ley. Poznat ie po ra-
(konceptualno osnovanoj) percepc[ii. U konstrukcijskoj
dovima o ulozi rjeSa-
(tugradbenoj) percepciji opaZad gradi ftonstruira) kogni- vanja problema u per-
tivrio r.azumijeranje (percepciju) podraZaja koristedi osjet- cepci,i i tvrdnji da je
percepcija indirektna.
ne informacije kao osnow za strukturiranje, ali i dnige iz-
Takodler i6 zapoeeo s
vore informacija za stvaranje percepcije. Ovo gledi5te
istra:ivanjima udenja u
poznato je i kao inteligentna percepcija jer smaha da mi-
iednom poku5aju I dao
Sljeqje vi.5eg reda igra vaZnu ulogu u percepciji. je zna6aine priloge is-
tra:ivanlu mJeseca i
Na primjer, zamislite da vozite niz cestu kojom nikad drugih perceptivnih
prije niste prolazili. Kad se pribliZavate nepreglednom
varki.
raslr56u, vidite osmerokutni crveni promefri nak s bije-
lim slovima "ST P", na kojem se jako narasli izdanak vi-
nove loze nalazi izme<tu slova Z i P. Vjerojatno je da Cete
iz va5ih osjeta konstruirati percepciju znaka zaustavljanja i odgovarajude reagi-
rati. SliCno, konstruktivisti pretpostavljaju da naBa percepcija konstantnosti
velidine i oblika upuiuje na to da'su konstrukcijski procesi viSeg reda u firnkciji
tijekom percepcije. Daljnja vrsta konstantrosti percepcije za koju se moZe sm-a-
trati da upuduje na odozgo-prema-dolje konstrukciju percepcijeje konstantnost
boja. Kod konstantnosti boja percipiramo da boja nekog objekta ostaje ista us-
prkos promjenama osvjetljenja koje mijenja ton boje. Cat< i tad osvjetljenje
postane tako slabo da gotovo nema osjeta boje, percipiramo banane kao iute,
Sljive kao ljubidaste, itd.
Prema konstrukfivistima, tijekom percipiranja brzo stvaramo i testiramo ra-
zlidite hipoteze o perceptim4 koje se osnivaju na osjetima (osjetrim podacima),
onome 5to znamo (znanju pohranjenom u pamienju) i 3to moZemo zakljudivati
(uporabom kopitivnih procesa vi5eg reda). Kod percepcije razmaramo odeki-
vanja (npr. odekujemo da 6emo vidjeti plijatelja s kojim smo dogovorili sastanak),
5to mamb o kontekstu (npr. vlakovi 6esto voze na tradnicama, ali ne i aakoplovi
i automobili), ili 5to moZemo razumno zakljuditi na osnovi podataka i onog 5to o
podacima znamo. Prema konstruktivistim4 obidnq izvodimo todne atribucije nalih
vidnih osjetajer donosimo nesvjesni zakljudak, proces kojim nesvjesno asimilira-
mo informaclje iz vedeg broja izvora kako bismo stvorili percepciju. Drugim rijedi-
ma, uporabom vi5e od jednog izvora informacija donosimo sudove za koje dak
nismo svijesni da ih donosimo.
138 Kognitivna p s iho lo gij a
U primjeru sa znakom zaustavljanja osjetre informaeije lkljuduju da je znak
niz dudno rasporetlenih suglasnika bez znaEenla. No; va5e prija5nje udenje vam
kaie ne5to vaino - da znak tog oblika i boje postavljen na raskrl6u putova i koji
sadrZi ova tri slova u ovom redoslijedu vjerojatno znadi da hebate prestati misliti
o dudnim slovima i stisnuti kodnicu- Kljudna karakteristika konstrukcijske per-
cepcijeje da uspjeina percepoija zahtijeva inteligenciju i mibljenje u kombiniran-
ju osjetnih rnformacija sa znanjem stedenim prija5njim iskustvom.
Jedan od razloga davanja prednosti konstrukcijskom pristupuje dinjenica da
teorije percepcije odozdo-prema-gore ne mogu u potpunosti objasniti efekte kon-
teksta (ufecaj okruZenja na percepciju, npr. percepcija "THE CAT" na slici 4.15.).
Izraziti utjecaji konteksta mogu se eksperimentalno pokazati @ieder.man, 1972.,
Biederman, Glass i Stacy, 1973., Biederman, Rabinowitz, Glass i Stacy, 1974).U
jednom istraiivanju od ispitanika je traZeno da identificiraju objekt nakon ito su
ga vidjeli u odgovarajuCem ili neodgovarajuiem kontekstu (S.E. palmer, 1975.).
Na primjer, ispitanici mogu vidjeti kuhinju i nakon toga su slijedili podraiaji kao
kruh, po5tanski sandudi6 i bubanj. Predmeti koji su bili usklatteni s uspostavlje-
nim kbntekstom, kao npr. kruh u ovom primjeru, brZe su prepoznati od predmeta
koji nisu bili u skladu s uspostavljenim kontekstom.
MoZda je jo5 dojmljiviji kontekshralni efekt poznat kao efek superiomosti
konfiguracije (Pomerantz, 1981.). Fretpostavite da ispitanicima pokaZete detiri
podralaja, detiri dijagonalne linije Tri linije su nagnute najednu stranu, ajedna
je nagnuta na supr[tnu stanu. Ispitanici trebaju kazati koji se podraZaj razlikuje
o(l ostalih (slika 4.24 a). Sad pretpostavite da ste ispitanicima pokazali detiri
podraZaja od kojih se svaki sastoji od tri linije (slika 4.24 c). Tri podralaja imaju
oblik hokuta, a jedan ne. U svakom sludaju podraZaj je dijagonalna linija (slika
4.24.a) plus druge linije (4,24 b). Tako su podraZaji u drugom sludaju sloZenije
inadice podraZaja u prvom siudaju. Ispitanici mogu brZe procijeniti koji se od
trosfianih likova razlikuje od ostalih nego koja linija se razlikuje od ostalih.
Na slidan nadia Naomi Weisstein i suradnici (Lanze, Weisstein i Harris, 1982.,
Wsisstein i Harris, 1974.) pokazali su efekt superiornosti objekta kod kojeg je
linija koja dini dio crteia 3-D objekta todnije identificirana od linije koja dini dio
nepovezane 2-D strukture. Ovi nalazi u skladu su s nalazima istraZivanja pre-
poznavanja slova i rijedi.
Stajali3te konstrukcijske ili inteligentne percepcije pokazuje dominantan odnos
izmeclu percepcije i inteligencije. Prema tom stajali5tu, inteligencijaje integralni
dio na5eg perceptivnog procesiranja. Ne percipiramojednostavno ono Stoje ..vani
u svUetu", vee na na5u percepciju utjedu odekivanja i druge kognicije koje unosi-
mo u nasu interakciju sa svijetom. Pod tim vidom, inteligencija i perceptivni pro-
cesi su u interakciji u stvaranju na5ih vjerovanja o tome ito susre6emo u na5im
svakodnevnim kontaktima sa svijetom u Sirokom smislu.
Ekstremno odozgo-prema-dolje glediste bi takojako podcijenilo vaZnost osjet-
nih podataka da bi biti podloZni velikim netodnostima percepcije. desto bismo
swarali hipoteze i odekivanja koja neodgovaraju6e procjenjuju dostupne osjet-
ne podatke (npr. odekujemo li da 6emo vidjeti prijatelja i ugledamo nekog drugog,
mogli bismo zanemariti perceptivnu razliku izmedu prijatelja i stranca). Tako bi
ekstremno konstrukcijsko glediSte o percepciji bilo snaZno podloZno pogrelka-
 4 . Percepcrja
EfeK superiornosti konfiguracije
lspiianici mogu bolie prepoznati razlike lzmedu integriranih konfiguraciia veceg brqa liniia (c)
dina6nihlinila(a).Naovoi slici linijeubdodanesulinilamauaidobiveni sulikovi ucitimeiec
slozeni.ie od a.
A Ra6unalna teorija percepciie
__l
I
I
/ ,/. I /
/\ __l I
I \
ma i bilo bi nedjelotvorno. No, ekstremno odozdo-prema-gore stajali5te ne bi
dopustilo nikakav udecaj prollog iskustva ili znanja na percepciju' Za5to po-
hranjivati znanje koje ne koristi opaZadu? Nijedan ekstrem nije prikladan za
obja5njenje percepcije. Bolje je razmotriti na koje nadine odozdo-prema-gore I
odozgo-prema-dolje procesi mogu biti u interakciji za stvaranje smislenih per-
cepata.
SaZimanje dvaiu pristupa
Oba teorijska pristupa dobila su empirijsku potporu (usporedi Cutting i Ko-
zlowski, 1977. prema S. E. Palmer, 1915.) pa kako se odluditi za jedan? Na
jednoj razini izgleda kao da je teorija o konstnrkcijskoj percepciji, koja je vi5e
odozgo-prema-dolje, u suprotnosti s teorijom izravne percepcije, kojaje vi5e
odozdo-prema-gore. Konstruktivisti naglalavaju vaZnost prijainjeg znanja u
kombinaciji s relativnojednostavnim i nejednoznaEnim inforrnacijama iz osjet-
nih receptora. Nasuprot tome, zastupnici teorije o izravnoj percepciji nagla-
Savaju potpunost informacija u samim receptorima, pretpostavljajudi da se per-
cepcija javlja jednostavno i izravno, bez velike potrebe za sloienim procesira-
njem informacija.
Umjesto gledanja na ta dva teoretska pristupa kao inkompatibilna, moZemo
dublje sagledati percepciju smatrajudi da su ta dva pristupa komplementama'
Osjetne informacije mogu biti viSe informativne i manje nejednozradne u inter-
pretaciji iskuswa nego 5to to smatraju konstmktivisti, ali manje nego Bto to wrde
teoretidari izavne percepcije. Slidno, perceptivni procesi mogli bi biti sloieniji
nego 5to to pretpostavljaju Gibsonovi sljedbenici, narodito u prilikama kad se
osjetni podraZaji javljaju samo kratko ili su naru3eni. NaruSeni podralaji su ma-
nje informativni iz vi5e raz loga" npr. podraiaji mogu biti djelomiEno nejasni' oslab-
ljeni zbog slabog osvjetljenja, nepotpuni, ili iskrivljeni varljivim znakovima ili
139
140 Kognitivna p sihol o gij a
od poje- "B.mom" (namlava vizualno podraZivanje analogno auditornom
$ruei.m lanim
sumu). vjerojaho koristimo kombinaciju informacija iz osjetnih receptora i pro3log
znanja za osmi5ljavanje onog lto percipiramo.
David Marrje (1982.) predloZio teoriju vidne percepcije koja uzima u obzir bogat-
swo osjetnih informacija ne zanemarujuii u potpunosti wijednostprijalnjeg znanja
i iskustva u percepciji. Iako se Marr ne moZe smahati konstruktivistom, on je
uodio slozenost kognitivnih procesa potrebnih za percipiranje mentaln" reprezei-
' tacije okoline, koja se osniva na osjetnim podacima. osim toga, Marrova teorija
sadrii neke deskriptivne principe percepcije, kao Eto su znakovi dubine, perbep-
tivna konstantnost i geStaltistidki pri_ncipi percepcije oblika.
Marr je pretpostavio da se osjetni podaci iz retine oka mogu organizirati
uporabom triju vrsta obiljezja: rubova, kontura i podrudja slidnosti. Rubovi 6ine
granicu izmedu objekta i okoline i dijelova objekta. Konture omoiu6uju
razli_
kovanjejedne vrste povrsina od drugih. Na zemljopisnoj karti, na piimjer, linrje
kontura upu6uju narazhke u uzvisinama zemljidta. slidno, na retini iazlidiie
vrste koutura daju razlidite informacije. Na primjer, jedna vrsta kontura pred_
stavlja konveksnu powsinu, kakvu nalazimo na okrugloj lopti od gline, a druga
vrsta kontura predstavlja konkavnu povrsinu (zakrivljenu prema unutra) kakvu
bismo naili kad bi netko jako udario u loptu od gline i napravio znadajno udub-
ljenje (slika 4-25). Podrudja slidnosti su povrline koje se ne razlikuju po jasnim
obiljeijima.
Marrje pokazao kakose model percepcije moZe dovoljno detaljno razraditi da
se moZe simulirati na rad,nalu. Zato se njegov pristup smatra radunalnim mode-
Iom. Prema Manu (1982.), ljudski mozak koristi proces od tri koraka za
izradunavanje 3-D percepta onog ito vidimo. Najprije, mozak stvara 2_D prvu
skicu od osjetnih informacija koje su stigle u oko. skica predstavlja objekt, npr.
stolac, samo u dvije dimenzije. zatim mozak stvara 2 r/2-D skicu podataka, koja
rtzimau obzi makove dubine i orijentaciju povr5ine. Na primjer, sada percepcija
stolca ukljuduje neke aspekte dubine, ali dmge ne, tako daje skica nepotpuna s
obzirom na informacije o dubini. Ta skica pokazuje i orijentaciju stolca na slici
(npr. desna strana okrenuta prema gore, amoida dak i prema natrag). Konadno
mozak stvara 3-D model koji predstavlja 3-D objekte i prostome odnose medu
njima. Promotrimo sada podrobnije ove aspekte.
Najpnje osjetni receptori u retini Salju informacije u moZdana vidna podrudja
koja stvaraju 2-D prvu skicu onog itoje promatrano. Ta skica uzima u obzir osjer
ne podatke o promjenamajadine osvjetljenja i sadrZi rubove, konture i podrudja
slidnosti koji se u potpunosti osnivaiu na osietima oromatrada s odre(lene rodke
gledanja. Na primjer, zdjela s voiem na stolu moze uiti skicirana kao struktura
rubova izrnedu i oko voda, izmedu zdjele i stola i izmedu stola i pozadine. Kon_
hrre se mogu opaziti u konveksnosti okruglog vo6a, kao ito su narande, groZde,
breskve. Podrudja slidnosri mogu se detektirati u pozadini, u powlini stola koja
okruZuje zdjelu s vo6em, itd.
 4 . Percepctia
1ia
Percepcija kontura
Jesu li ove konture konkavne ili konveksne? Sad okrenite stranicu prema dolje i recite jesu li konture
konkavne ili konveksne? Naia osjetljivost za obiljeZja kontura nagla5ena je u ra6unalnom modelu
percepcije Davida Marra.
POREMECAJI PERCEPCIJE
ffi.ffi
U drugom koraku mozak pretvara prvu skicu u ono ito je Marr nazvao 2 l/2-D
skicu, koja upotpunjuje 2-D prvu skicu uzimaju6i u obzir promatradev pogled na
orijentaciju povrlina, te znakove dubine kao Sto su prekrivanje, gradijent teks-
ture, gibanje i binokulame znakove. Na primjer, prekrivanje i drugi znakovi dubi-
ne pokazuju koje vo6e ili koje noge stola su bile bliZe opaZadu, a koje dalje od
njega.
U tre6em koraku mozak dalje razracluje 2 ll2-D skicu za inadu 3-D modela
koji ie u potpunosti reprezentirati 3-D oblike predmeta i prostorne odnose medu
percipiranim predmetima. Taj 3-D model ukljuduje prostorni odnos opaZada s
predmetima, ali ne ovisi u opaZadevoj todki gledanja. Na primjer, svako vo6e bit
de predstavljeno kao diskretni 3-D predmet usprkos tome Sto opaZad vidi samo
jednu povriinu predmeta. Predmeti koji se nisu mogli vidjeti, kao 3to su predmeti
na shainjoj strani zdjele i detvrta noga stola, ipak 6e biti reprezentirani u 3-D
modelu. U stvaranju 3-D modela prijadnje ananje i iskuswo opaiada djeluju na
Kognitivna psi ho logij a
percepciju (npr. znanje da vjerojatno postoji detwta noga stola, iako se sada ne
vidi), iako Marr nije specificirao kako se takav u$ecaj ostvaruje.
Da zakljudimo: Postojeie teorije o nadinu kako percipiramo struktue tumade
neke, ali ne sve, pojave koje susreiemo u istraZivanju percepcije oblika i struktu-
ra. S obzirom na sloZenost procesa, impresivno je da razumijemo tako rnnogo.
Istovremeno, job 6emo pridekati na sveobuhvatnu teoriju. Ta 6e teorija morati u
potpunosti protumaditi opisane kontekstualne efekc. Posebna vrsta percepcije
struktura bilaje predmet interesa kognitivnih psihologa, a to je kako percipiramo
rijedi i dulje odlomke teksta.
Kognitivni psiholozi velik dio spoznaja o normalnim perceptivnim procesima
dobivaju istraZivanjem percepcije na normalnim ispitanicirna. No, desto se uvid u
percepciju dobiva i proudavanjem ljudi diji se perceptivni procesi razlikuju od
norme (Farah, 1990., Weiskrantz, 1994.), kao 5to je to sludaj s osobama koje pate
od agnozije (od grdkog a- "nedostatak" i gnosis "znanje"), te5kih deficita u per-
cipiranju osjetnih informacija (Moscovitch, Wincour i Behrmann, 1997.). Postoji
mnogo vrsta agnozija i sve nisu vidne, iako iemo ovdje promotriti nekoliko speci-
fidnih deficita u viilonju oblika i struktura u prostoru. Osobe s vidnom agnozijom
imaju normalne osjete o onome Sto se nalazi ispred njih, ali ne mogu prepoznati
5to vide. Agnozije su desto posljedica moZdanih lezija (Farah, I 990., 1 999.).
Sigmund Freud (1953.), kojije specijalizirao neurologiju prije nego Stoje raz-
vio psihodinamsku teoriju lidnosti, opazio je da neki od njegovih bolesnika ne
mogu identificirati poznate predmete, iako nije izgledalo da imaju neke odredene
psihidke poremeiaje ili odtedenja vida. Uswari, bolesnici koji pate od predmetne
vidne agnozije imaju osjete za sve dijelove vidnog polja, ali predmeti koje vide
niita im ne znade (Kolb i Wliishaw, 1985.). Na primjer, jedan agnostidki bolesnik
vidjevdi naodale, najprije je zamijetio da postoji krug, pa onda jo5 jedan krug, pa
preika i konadnoje pretpostavio da vidi bicikl, koji swamo ima dva krugai predku
(Luria, 1973.). Lezije u odretlenim vidnim kortikalnim podrudjima mogu biti odgo-
vome za predmetnu vidnu agnoziju.
Poreme6aji u temporalnim reZnjevima korteksa mogu dovesti do simult agnozlje,
kad bolesnik ne moZe istowemeno usmjeriti paZnju na viSe od jednog predmeta.
Na primjer, kad bi bolovali od simultagnozije i pogledali sliku 4.26 (a) ne biste
mogli vidjeti sve nacrtane predmete, ve6 biste mogli izvijestiti da vidite deki6, ali
ne i druge predmete (M. Williams, 1970.). Kod spacijalne agnozije, koja je po-
sljedica lezija u parijetalnom reZnju, osoba ima velikih teikoia u snalaZenju u
svakodnevnom prostoru. Na primjer, bolesnik sa spacijalnom agnozijom moZe sc
izgubiti na putu lrt6i, krivo skretati na putu do poznatih lokacija i ne prepoznati i
najpoznatija mjesta. Takve osobe imaju i velikih te5ko6a u crtanju simetridnih
obiljeZja simetridnih objekata (Heaton, 1968.). Prozopagnozija fuovezana s o5-
te6enjem desnog temporalnog reZnja) odituje se u velikim te5ko6ama prepozna-
vanja ljudskih lica (Farah, Wilson, Drain i Tanaka, 1995., Feinberg, Schindler,
Ochoa, Kwan i Farah, 1994., McNeil i Warrington, 1993.). Prozopagnostidar, na
 4 . Percepcrja 143
144 Ko gnitivn a p s iho logij a

Poreme6aji PercePcije
nekoliko predmeta koji.se preklapaju' osobe
l-IlE*," ""u sliku, vidite J.1".0""s
;;;;Ei;;;".""o vidjeti vise
ilffi #ffi5nJ;;;;"is;"d fi;;g;redmeta
nji dokazi specifidnosti domene i informacijske odiieljenosti, tj. ne smiju joj
t" * doprinositi drugi informacijski procesi, interferirati s njom, niti biti zajednidki s
pllglji.g:.Y*;-';:T^:r5j'lli*om "iT:Ygl:^{::
percepcuom ne
rikovima (b)'
drugim perceptivnim procesima- Osim toga, neurolo5ka osnova prozopagnozije
u reverzibirnim
nije jo5 jasna i zahtijeva daljnja istraZivanja prije konadnih zakljudaka o neural-
noj arhitekturi prepoznavanja lica.
Iako kognitivne psihologe iDlzetno zanima dinjenica da su neki ljudi prozo-
pagnostidari, joS vi5e ih fascinira da ve6ina nije. Kako prepoznajete va5u majku
ili trajboljeg prijatelja/prijateljicu? Osim toga, kako prepoznajete mnogo jed-
nostavnije i manje dinamidne oblike i stmkture slova i rijedi u ovoj redenici? U
ovom poglavlju raspravljani su samo neki aspeki percepcije koji zanimaju kogni-
tivne psilologe. Narodito su zanimljivi kognitivni procesi kojima swaramo men-
talne reprezentacije onog Sto se osniva na nalim osjetima koriste6i prija5nje ma-
nje, zakljudivanje i specijalizirane kognitivne operacije da tomu dademo smisao.
Kognitivne psihologe takotler zanima kako pamtimo ono Bto percipiramo. O pi-
tanjima pamienja raspravlja se u idu6a dva poglavlja.

Osim toga' postoje neki' vrlo 1. Kako percipiiamo nepromjenjive objek- meta koji gledamo) i binokulama konver-
primjer, moZe ne prepoznati vlastito lice u ogledalu'
koji ne mogu prepoznatr ljudska te u okolini pri prothjenjivom po- gencija (osniva se na stupnju u kojem
riietki, sludajevi proropugno"ii"kad bolesnici je
zivotinja na farmi, 3to upu6uje na to da teiko6a draZivanju? Perceptivni doZivljaj ukljuduj e moramo okrenuti odi jedno prema drugom
ir'#;;;;:;;;",i lii"i'+i' pore- detiri elementa: distalni objekt, informacij- kad nam se predmeti priblilavaju). Per-
lica (McNeil i Warrington' 1993')' ovaj zanirnljivi
;"?'d;;;'lilska je rsraZivanja identifikacije lica i u posljednj". Tj"T" ski medij, proksimalno podraZivanje i per- cepciji dubine pridonose i monokularni
me6aj potaknuo mnoga
percepcrje 1985'' Farah' ceptivni objekt. Budu6i da se proksimalno znakovi, kao Stoje gradrjent teksture, re-
r"ritJ"l" *Jrs"i, p."a*"t i't'uii'oanja vitlne i ranaka'@amasio' 1995'' Haxby' Unger- podraiivanje stalno mijenja zbog varijabil- lati'r'na velidina, prekrivanje, linearna per-
l""l"ri"l lir"t", isgs., ru,;n, wilson, Drain
Funkcija gynrsa fusiformisa ne prirode okuienja i fizioloikih procesa spektiva, zraina perspektiva, poloZaj na
leider. Horwitz, Maisog, n"pfupott i ctudy, 1996,).
prozopagnoz{u' koji trebaju nadvladati osjetnu adaptaciju, slici i paralaksa zbog gibanja. Jedan odpr-
u desnoj hemisferi snaZno je ukljudena u percepcija se suodavas osnovnim pitanjem vih pristupa percepciji oblika i struktura
ova vrs.ta ekstremno specifidnih defroita dovodi do pitanja specijalizacije'
konstantnosti. je geStalt pristup percepciji oblika. GeStalt
foenl.j", poso;" li pojeclinicentri procesiranja ili modlli za odredenerridove per-
Perceptivna konstantnost (npr. konstant- zakon prepancije omogu6io je nrmadenje
perceptivnih procesa prema rirznun os'
pli-:e iie dotl" ocl dijeljenja
nost velidine i oblika) javlja se kad na3a nekoliko principa percepcije oblika, kao
".p"ii,ti'r"
ietnim modalitetima (npr. ,u'titu'i'-"Au-"ldni
i.slu5ne percepcije)' Y:dI=i Sto su lik-pozadina, blizina, slidnost,
li percepcija predmeta ostaje konstantna iako
;;;;i;;;;iko;iru ,p""ir'e; za o&edene zadatke bez otzira na to ukljuduju se podraZaji koje regishiraju na3i osjetni zatvorsnost, stalni slijed i simetrija, koji
;;;;;iL;o'sio j" p"t""ptrja boja) ili integraciju vidnih i sluinih procesa odreduju kako perceptivno grupiramo ra-
poCt"llj-9:jeT organi mijenjaju. Nekim perceptivnim
(kao u nekim aspektima gouo* o tto3irnu 6e se raspravljati.u 10' konstantnostima moZe upravljati na5e zlidite predmete ili dijelove predmeta.
je k"jigu koja je u potpunostr po-
ffi;'r,*"r"" suwem-eni filozof, napisao
procesa' Da bi neki proces bio znanje o okolini (npr. odekivanja kako pra- 2. Koja su dva osnovna pristupa obja3-
sve6ena prikazu nulnih karakteristii<a modulamih volinijske struktue obidno izgledaju), ali njenju percepcije? Percepcija, skup pro-
brzo i njihova
,wu*o iroa"f"ran' mora imati sljede6a svojstva: 1' moduli rade
na konstantnost utjedu i invarijantni odnosi cesa kojima prepoznajemo, organiziramo
su gruAe (npr' osnovnakatego-
n J"i.i":" zna,2.izlaznettformacijemodula medu objektima u njibovu okolinskom i dajemo smisao podraZajima iz okoline,
"U* centralnim procesima (npr'dje
rizacija)i njihova obrada og,*lf"oo 1" iostupna kontekstu. moZe se promatrati sa stajali5ta dvaju os-
specifidrri za domene' precrzno
p;b;" ui"cai,, svijesne paZnje), 3' moduli zu
(oje toriste, informacijski odijeljeni od drugih Jedan od razloga da moZemo percipirati 3- novnih teoretskih pristupa: odozdo-prema-
udeleni s obzirom na informffi gore, izravne percepcije ili odozgo-prema
podupire fiksirana neuralna arhitektura D prostorje postojanje binokulamih zna-
modula i kognitivtih procesa i i' module dolje, konstrukcijske (izgradbene) per-
pot"tetaja'Iztth nzlogat !1 kova dubine. kao Sto su binokulama dis-
i zato se nalaze u osnovi karakteristidnih obturu.u cepcije. Gledi5te konstnikcijske (ili in-
iir. p*.tp"li" lica mogla smatrati pravim modularnim procesom' nuftti su dalj- parahost (osniva se na dinjenici da svako
oko prima malo drugadiju sliku istog pred- teligentne) percepcije drZi da opaZad kon-

struira ili gradi podraZaj koji percipira ko-
riste6i prija5nje znanje, kontekstualne
osjetne informacije- Nasuprot tome, gle-
di5te iza.me percepcije smatra da se sve
informacije nrine za percepciju nalaze u
osjetnim ulaznim informacijama ftao oni-
ma iz retine) koje primamo.
Tri glavna odozdo-prema-gore teoretska
pristupa percepciji strukhra ukljuduju te-
orije usporedbe s predlolcima, teorije us-
poredbe s prototipovima i teorije us-
poredbe obiljeZja. Neki rezultati u prilog
teorijama usporedbe obiljeZja dobiveni su
u neuropsihologijskim istraZivanjima tzv.
"detektora obiljeZja" u mozgu. Izgleda da
su razliditi konikalni neuroni povezani sa
specifidnim receptivnim poljima na retini.
Razliditi kortikalni neuroni odgovaraju na
razlidita obiljeZja, kao 5to su segmenti li-
nija ili rubovi razlidito prostomo orijenti-
rani. Mdna percepcija ovisi o tri razine
sloZenosti kortikalnih neurona, a svaka
razina sloZenosti se sve viSe razlikuje od
uiaanih informacija iz osjetnih receptora.
Daljni odozdo-prema-gore pristup, teorija
prepoznavanja komponenti, podroblije
tumadi skup obiljeZja ukljuEenih u per-
cepciju oblika i struktura. Iako odozdo-pre-
ma.gore pristupi tumade neke aspekt per-
cepcije oblika i struktura, drugi aspekti
zahtijevaju pristupe koji barem u nekom
stupnju uzimaju u obzir odozgo-prema-
dolje procesiranje perceptivnih inforrnaci-
ja. Na primjer, odozgo-prema-dolje pri-
stupi bolje, iako nepotpuno, objainjavaju
fenomene kao 5to je efekt konteksta, u-
Ukatko opi5ite svaki monokulami i bi-
nokulami znak dubine naveden u ovom
poglavlju.
J OpiSite odozdo-prema-gore i odozgo-pre-
ma-dolje pristupe percepcij i.
4'Percepcrja 145
kljudujudi efekt superiomosti lika i efekt 146 Kognitivnapsihologija
i superiomosti rijedi.
5. Razradite demonstraciju koja 6e ilustrirati 7. U kojoj mjeri percepcija ukljuduje udenje?
Alternativa obama pristupima pretposta- fenomen perceptivne konstantrosti. Za(to?
vlja daje percepcija sloZenija nego 5to to
poimaju teoretidari izravne percepcije, ali
6. Razradite pokus kojim 6ete testirati teori-
ju usporedbe s pratipovima ili teoriju us-
da percepcija moZe ukljudivati i dje-
poredbe obiljeZja.
lotvomiju uporabu osjetnih podataka nego
Sto to smatraju teoretidari konstrukcijske
percepcije. Jedan radunalni pristup per-
cepciji pretpostavlja da naS mozak stvara
3-D perceptivne modele okoline na osnovi
informacija iz 2-D osjetnih receptora iz
retine; agnozija percepcija
3. Sto se dogatla kad osobe s normalnim binokularni znakovi dubine percept
vidnim osjetima ne mogu percipirati dubina predloici
.vidne podraiaje? Agnozije, koje su ge5taltistidki pristup percepciji oblika prototip
obidno povezane s ozljedama mozga, jesu izravna percepcija receptori
deficiti percepcije oblika i struktua. Oso- konstantnost percepcij e teorija prepoznavanja na osnovi komponena-
be s agnozijom ne mogu prepoznati objekte
konstrukcijska percepcija ta
koji su u njihovu vidnom polju usprkos
normalnoj vidnoj osjetljivosti. Osobe s kontekstualni efekti teorije odozdo-prema-gore
predmetnom vidnom agnozijom mogu lik-pozadina teorije odozgo-prema-dolj e
imati osjete za sve dijelove vidnog polja, monokulami znakovi dubine zakon pregnancije
ali im predmeti koje vide niSta ne znade.
Osobe sa simultagnozijom ne mogu is-
towemeno usmjeriti paZnju na vi5e od jed-
nog predmeta. Osobe sa spacijalnom ag-
nozijom imaju velikih tebko6a u razumije-
vadu odnosa svog tijela i prostorne kon-
figuracije okoline. Osobe s prozopagnozi- na adresi http://coglab.wadsworth.com.
jom imaju velikih teSko6a u prepoznava- pjege (Mapping the Blind Spot)
nju ljudskih lica, ukljudivo vlastitog. vna polja (Receptive Fields)
Nabrojeni deficiti doveli su do pitanjajesu (Apparent Motion)
li specifid.ni perceptivni procesi modular-
maskiranje (Metacontrast Masking) .
ni, tj. specijalizirani za odredene zadatke.
Miller-Lyerova varka (Miiller-Ly er lllusion)
Detekcija signala (Signal Detection)
Vizualno lualenje (hsual Search)
Leksidka odlvka (Lexical Decision)
Kako mogu deficiti percepcije, kao 5to su
agnozijg davati uvid u perceptivne procese?
4. Usporedite i suprotstavite gestaltistidki
pristup percepciji oblika i Manovu radu-
nalnu teoriju.

Anderson, R. C. and Pichert, J' W. (1978).
Recall of previously unrecallable informa-
tion following a shift in perspective. Jour-
nal of verbal Learning and Verbal Beha-
vior 77, l-12. Ovaj rad pokazuje vaZnost
na5eg mentalnog seta u udenju. Narodito,
stav koji zauzimamo u udenju odredenih
informacija utjede na to kako uspje5no
demo ih nauditi.
Biederman, I. (1 978). Recognition-by-compo-
nents: A theory of human image under-
standing. Psychological Review, 19, 115-
147. Ovaj poznati rad obraduje Bieder-
manow teoriju prepoznavanja objekata na
osnovi temeljnih perceptivnih komponen-
ti koje Biederman zove "geonima".
4 r Percepcrja t47
Farah, M. J. (1990). Visual agnosia: Disor'
ders ofobject recognition and what they tell
us about normal visioa. Cambridge,
MA:MT Press.Izazovan i ditakprikaz kako
istraZivanje bolesne populacije, u ovom
sludaju s vidnom agnozijom, moZe dati po-
datke o normalnom firnkcioniranju.
Palmer, S. (1992). Modem theories of Gestalt
perception. lnc. W. Humphreys @d.),Un-
derstanding vision: An interdisciplinary
perspective: Readings in mind and lan-
guage (pp. 39-7o). Oxford, England:
Blackwetl. Osuvremenjen i proliren opis
ranih gestalt ideja, koji usporetluje ge5talt
pristup s istrazivanjima u neuropsihologiji
i modelima neuralnih mreZa u percepciji.

PAMCENJE: MODELI
IISTRAZVNcKE
METODE
PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI-
HOLOGIJE
ZADACI ZA MJERENJE PAMCENJA
. Zadaci dosjedanja nasuprot zadaci-
ma prpoznavanja
o Zadacl za mj,erenje implicitnog pam-
6enja nasuprot zadacima za mjerenje
eksplicitnog pam6enja
TRADICIONALNI MODEL PAMCENJA
o Senzorno skladiste
. Kratkorodno skladiste
{ . Dugorodno skladiste
ALTERNATIVNA GLEDISTA, ALTERNA-
TIVNE METAFORE
. Dubine procesiranja
. Radno pamdenje
. 1998., 1999., 2000.b, Brown i Craik, 2000.). Svaka operacija predstavlja fazu u
Model sustava vi5estrukog pamie-
nja
. KonekcionistiOko glediSte
. Pamdenje u stvamom Zivotu
PAMCENJE KOJE ODSTUPA OD PRO.
SJEKA I NEUROPSIHOLOGIJA
. lzvanredno pam6enje: mnemonisti
. Naruseno pamcenje: amnezija
. Uloga hipokampusa i drugih struk-
tura
SAZETAK
RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJE-
NIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I
PRAKTIENA PITANJA
KL'UENIPOJMOVI
DODATNA LITERAIURA
150 Ko gnitivn a p s iho Io gij a
1. Nabrojite neke zadatke za ispitivanje pamdenja. Sto pojedini zadaci poka-
2.
zuju o sfrukturi pamCenja?
Opi5ite prevladavaju6i tradicionalni model strukture pam6enja.
3. Opidite neke od glavnih altemativnih modela strukture pam6enja.
4. Sto su psiholozi naudili o struknri pamienja ispitujudi pamienje koje odstu-
pa od prosjeka i fiziologiju mozga?
Tko je prcdsjednik Sjedi4jenih Am;ridkih Drtzva2
Koliko jc l38xul2 Koji je &na6nji datum? Kako
| njegov/njezin glas? Kakva su bita neka vala iskuswa
I t"a ste poe eti it"airati? Kako vlete svojo inimca?
izgleda va5 najbolji prijatelj/prijateljica i kako mIi
Kako znadete odgovore na pre.thodna.pitanlia, ili,.uostalom,rna hilo-kakva pitanja?
Kako pamtite bilo koju od infonnacija koje neprekidno koristite dok ste budni?
Pamdenje nam omoguduje zadrZavanje i pronalaZenje u na5em iskustvu informaci-
jakojekoristimousadadnjosti(Ttrlving,2000.b,TulvingiCraik 2000.).Kaoprcces
pamdeqie se odnosi na dinamidni mehanizam povezan sa zadrZavanjem i dosjeca-
njem infomracija o proSlom iskusMr (Crowder,l976.). Kopitivni psihcilozi otkrili
su tri uobi0ajene operacije pam6enja: kodiraqie, pohranu i pronalaienje @addeley,
procesu pamdenja. Pri kodiranju pretvarate seDzome podatke u neki oblik men-
tahdh reprezentacija, pobranaje zadrZavanje kodiranih infomracija u pamCenjra pri
pronalaZenju pronalazite ili koristite informacije pohranjene u pam6enju. O ovina
procesima pam6enja iscrpno se govori u 6. poglavlju.
U ovom poglavlju govori se o nekim zadacimakoji se koriste za ispitivanje
pamdenja, koji upuduju na tradicionalni model pamdenja koji obuhvada senzome,
kratkorodne i dugorodne sustave skladi5tenja. Iako ovaj modeljol uvijekimautje-
caja na to kako se danas razmi3lja o pam6enju, razmotrit 6emo i neka zanimljiva
altemativna gledilta prije nego 5to raspravimo pamdenje koje odstupa od prosje-
ka i spozraje koja nam pruZa neuropsihologija.
ZADACI KOJI SE KORISTE ZA MJERENJE
PAMCENJA
Zaispitivanje pam6enja ishaZivadi su razvili razlidite zadatke koji traZe da ispi-
tanici pamte arbitrame informacije (npr. brojeve) na razlidite nadine. Buduii da se
 5 . Pam6enie: modeli i istraZivadke metode 151

152 Kognitivna psihologija

Vrste zadataka za mjerenje pam.enja
ffi!
Neki zadaci pam6enja ukljuduiu dosje6anje ili prepoznavanje
u ovom poglavlju Eesto pozivamo na te zadatke, podinjemo ovaj odjeljak organi-
eksplicitnog pam6enja deklarativnog
ziranim pregledom tih zadataka, tako da 6ete znatr kako se pam6enje istraZuje.
znania. Drugi zadaci uklju6uju implicitno pamdenje i pamCenje proceduralnog znanja.
Zadaci zahtijevaju dosje6anje odnosno prepo2mavanje i implicitno odnosno elis-
ZADACI KOJI ZAHTIJEVAJU OPISSTO ZADACI PRIMJER plicitno pamienje.
EKSPLICITNOPAMcENJE ZAHTIJEVAJU
DEKLARATIVNOG ZNANJA
Zadaci eksplicitnog Morato se svijesno prisjtiti odre- Tkoje napisao Hamleta? Zadaci dosj ecanj a nasuprot zadacima prepoznavanj a
pamdnja dene Infomaclje.
Zadaci deklffitiwog Morate se prisjetiti dinjenica Kako gl6i vase prezims? Ako vamje dan zadatak koji zahtijeva dosjedanje izparf,enja,traii se od vas da
znill reproducirate neku dinjenicu, rijed ili drugu desticu iz pam6enja. Zadaci dopunja-
Zadaci dosjedanja ili
Morata dozvati dinjenicu, rije6 Zadaci dopunjavanja zahtijvaju da se vanja zahtijevaju dosje6anje podataka iz pam6enja. Ako vamje dan zadatak koji
drugi podatak iz pamdenja. dosjetite podataka iz pamdenja- Npr. zahtijeva prepoznavanje, trebat iete izabrati ili na neki drugi nabin prepomati
"Naiv za osobu s izrazito nilusenim
pam6enjem je
podatak koji ste prije naudili. (Pogledajte tablicu 5.1 s primjerima i tumadenjirna
."
pojedinih vrsta zadataka.)Zadaci viSestrukog izbora ili'1odno-netolno" ukljuEu-
seriialnog
Zadatak Morat ponoviti cestice s liste is- Ako su vm pokume mammks
ju prepoznavanje. Prema Lockhartu (2000.) vrste zadataka dosjedanja koji se ko-
dosj&anja tim redoslijedom kako ste ih 6uli ili 2-8-7-1-6-4, morate ih ponoviti todno
prodilali. tim redoslijedom "2-8-7-1-6-4'. riste u eksperimentalnim istraZivanjima su serijalno dosje6anje (u kojim se
slobodnog
Zadatak bilo
Morate ponoviti deStice s liste Ako vam je zadana lista rii6i "pas, dosjedate destica u todnom redoslijedu kako su vam bile prezentirane, vidi Crow-
dosiedilja kojim rdom kojim ih sa mozeto olovka, vrijsme, kosa, majmun, re- der i Green, 2000.), slobodno dosjedanje (u kojem se dosjeiate destica bilo kojim
prisjetitj stoa", bio bi todan odgovor npr. redom) i dosje6anje uz znak (u kojem vam se destice prezentiraju u parovima, a
"majmun, restoEn, pas, olovka,
vrijeme, kosa."
tijekom dosjeianja prezentira vam se samo jedan dlan para kao znak, a va5 je
zadatakda se dosjetite drugog dlana; zove se i "dosje6anje Eestica u parovirna").
Zadatak dosjeCanja Morate zapmtiti listu parova e6- Pretpostavimo da vam je adana li-
.uz.aak. tica i kad vm i adm iedan dlm sta ptrova: "vrlimegrad, magla- Psiholozi mogu mjeriti i ponovno udenje, Sto je broj poku3aja nuZnih da se pono-
pffi moEte se prisjetiti drugog dom, prekida6-papir, zaiam-dan, laka vo naude destice koje su bile prije naudene.
dlila. {blak, brd-gmna". Kad vam ie kasnijs Prepoznavanje je obidno uspje5nije od dosje6anja (iako postoje neke iznimke
zadtr podraiai "prekida6", morate
odgovoriti "papir'', itd. koje 6e biti raspravljene u 6. poglavlju). Na primjer, Lionel Standing, Jerry Cone-
Zadaci prepoaavanja Morate izabEti ili na drugi na6in Zadaci visestrukog izbora ili "todno-
zio i Ralph Haber (1970.) nalli su da ispitanici mogu prepoznati pribliZno 2.000
onadlti da se Edi o podatku koji neto6no" traie ppomavilj. Npr. slika u zadacima prepoznavanja, dokje te5ko zamisliti da se netko moZe prisjetiti
. ste priie naudili 'Nalv a osobu s izanrednim pam- 2.000 destica bilo koje vrste, ako se samo traZilo da ih upamti. Kako 6ete vidjeti
njem je '1. amnsiida, 2. smantidar, kasnije u ovom odjeljku, u kojem se raspravlja o izvanrednom pam6enju, i nakon
3. mnemonist ili 4. debil
dugohajnog uvjeZbavanja najbolji izmjeren uradak iznosi oko 80 destica.
lmplicitnog
Zadacl Morat doryati infomaciie iz U adacima dopunjawja rijedi pam-
pmdenja pamdenia a da toga niste svijsni. Cnia odituie s6 implicitno pamdenie. Razliditi zadacipamtenjaupu6uju rarazlitite razine udenja. Zadaci dosje6a-
Zadaiu vm s npr. 3 pm slova rijeEi nja obidno ukljuEuju dublje razine od zadataka prepoalavanja. Neki psiholozi
a vag je adatak da dovrsite tai dio smatraju da zadaci prepoznavanja uputuj,tnareceptivnonnnje,azadacidosje6anja
rij6i pruom riioEi koia vam pada na
kod kojih morate producirati odgovor zahtijevaju ekspresivno znanje. Razlike
pmet. Npr. od vas se tE da upisete
*
detiri slova koja nedostaju u rije6i izrnedu receptiv.nog i ekspresivnog znanja postoje i u drugim podrudjima osim u
me-e. Buduei da ste nedavno vidjeli jednostavnim zadacimapam(,enja (npr. jezik, inteligencija i kognitivni razvoj).
riiet pam6enje, ve6a je vierojatnct da
6ete iabrati stova p, a, e, nj u odnosu
na nkog kojl nii6 ndavno bio lzlo:en
toJ rijedi.
Zadaci i mplicitnog nasuprot zadaci ma eksplicitn o g
Zadaci koii ukljuE{iu Morate se sjotiti nauEsne vjsStine Ako se od vas lrat da pokaZote n6ku pamdenia
pr@duElrc ailje ili automatskog ponasanja, a ne vigtinu, mite se npr. w.ie:bavati u
. dinjenia slaganiu slagali ili ditanju zmlnog Svi prethodni zadaci ukljuduju eksplicitno pamdenje. Kako bi rijelili zadatak,
pisma. Nakon toga ie se traiiti da pc
od ispitanika se traii svijesno sje6anje - dosje6anje ili da prepoznavanje rijedi,
kaiete sto ste upffitili ili kako koristit
ts vj5tine. lli so od v6 moZo lra:iti da dinjenica ili slika iz odredenog prija5njeg sklopa Eestica. Kognitivni psiholozi
naudite lli polctete prije nau66n mo- nastoje razumjeti i fenomen implicitnog pamdenja (Schacter, 1995.,2000.,
tqioke vjestine (npr. voinju biciklom ili Schacter, Chiu i Ochsner, I 993., Schacter i Graf, I 986.a, I 986.b) kod kojeg uratku
sklizanje)
u zadatku pomaZe prijainje iskustvo kojeg se ne nastojimo svjesno ili namjemo
sjetiti. Svaki dan obavljate niz zadatakakoji ne ukljuduju svijesno sjeCanje infor-
 5 r Pam6enje: modeli i ishaZivadke metode 153

154 Ko g ni tiv n a p s i h o lo gij a

macija. Cak i kad {itate ovu knjigu, nesvjesno se ljeCate znadenja pojedinih rijedi,
nekih kognitivno-psiholo5kih pojmova o kojima ste ditali u prethrdnim poglavlji-
ma, pa dak i kako ditati. Model triju skladi5ta pam6enja
U laboratoriju eksperimentatori katkada istraZuju implicitno pamdenje ispitu- Richard Atkinson i Richard Shiffrin predloZili su teoretski model tijeka informacija kroz procesor infor-
ju6i uradak ispitanika u zadacima dopuqiaqja rijedi koji ukljuduju implicitno pam- macija kod dovieka (Prema Atkinson i Shiffrin, 1971.).
6enje. U zadacina dopunjanja rije6i ispitanicima se zadaju dijelovi rijedi, kao npr.
ti prva slova rijedi, i od njih se traZi da ih upotpune prvom rijedi koja im pada na
pamet. Na primjer, pretpostavimo da se od Vas tafi da na prazra mjesta upi5ete
sedam slova i sloZite rijed:imp . Bududi da ste nedavn o vidjeliijel impli-
cilzo, postoji veia vjerojauost da iete prazrine ispuniti slovima "li,c,i,gn o" u odnozu
na osobu koja nedavno niJe bila izloZena tgj rijedi. Ova facilitacija vaSe sposobnosti
da pruZite informaciju koja nedostaje zove se ude$avanje (engl priming). Opbeni-
to, uradak ispitanikaje bolji ako su vidjeli rijed na nekoj nedavno pokazanoj. listi,
iako im nije bilo eksplicitno redeno da parnte rijeEi s te liste (Tulving, 2000.a).

TRADICIONALNI MODEL PAMCENJA

Ispituju6i arnnestidare, mnemoniste i osobe s normalnim pam6enjem posebnim
zadacima pamdenja kognitivni psiholozi prikupili su vaZne podatke o pam6enju.
Kako organi'iraju te podatke da bi razumjeli kako pam6enje funkcionira? Kao 5to
ste mogli pretpostaviti, razliditi kognitivni psiholozi mogu interpretirati iste re-
zultate na razliEite nadine. Osnovna razlika nedu tim razlid.itim gledi5tima odnosi
se na metaforu koja se koristi za konceptualizaciju pam6enja (Roediger, 1980.b).
Metafore desto imaju vainu ulogu u organiziranju idej a i tako pomaZu isnaZivadima
u konceptualizaciii pojava kako bi ih mogli ispitati. Kako isfiaZivanje nalreduje
metafora (mentalni model) koja predstavlja neku psihidku pojanr moZe se mije-
njati kako bi se slagala s novim podacima, ili drugi israZivadi mogu predloZiti
altemativne modele. Sredinom 1960-ih polaze6i od tada poznatih rezultata, Nan-
cy Waugh i Donald Norman (1965.) predloiili su model pam6enja razlikujudi
dvije strukture pamdenja koje je prvi predloZio James (1890.-1970.): primamo
pamCenje, koje zadtLava priwemene informacije koje se u datom trenutku ko-
riste, i sekundamo parndenje, koje infonnacije zadtiava trajno ili barem tijekom
wlo dugog vremena.
Kasnih 1960-tih Richard Atkinson i Richard Shitrrin (1968.) predloZili su al-
ternati\"nu netaforu koja je konceptualizirala pam6enje u terrninima triju skladi-
5ta pamCenja: 1. senzorno skladiSte u kojem pobraniti relativno ogranidena
se moZe
kolidina informaclja tijekom vrlo kratkog wemena, 2. kratkoroEno skladiSte u
kojem se informacije mogu pohraniti tijekom ne5to duiih razdoblja, ali je njegov
kapacitet takoder ograniden i 3. dugorolno skladi5te vrlo velikog kapaciteta u
kojem se informacije mogu pohraniti tijekom vrlo dugog vremena, moZda dak i
beskonadno.
Atkinson i Shiftin razlikova[ su stnrkture koje su nazvali sHadiitima i infor-
macije pohranjene u strukturama koje su nazvali p amienje. No, danas kognitivni
psiholozi najiedc.e opisuju tri skladi5ta kao senzomo parnienje, kratkorodno pam-
6enje i dugoroEno pamdenje. Atkinson i Shiftin nisu smatrali da su tri skladi5ta
odredene fiziolo3ke stmkture, ve6 da su skladiSta hipotetiiki konstrukti - pojmovi
koji se ne mogu izravno mjeriti ili opaZati, ali mogu posluiiti kao mentalni modeli
za razumijevanje kako se psihidke pojave, kao npr. parn6enje, odvijaju. Slika 5.1
pokazuje jednostavni model obrade informacija u tim skladi5tima (Atkinson i Shif-
frin, 1971.). Kako ta slika pokazuje, Atkinson-Shiftinov model naglaSava pasivna
spremiSta u kojima se inforrnacije pohranjuju, ali upuiuje na neke kontrolne pro-
cese koji upravljaju prijenosom infonnacija izjednog skladi3ta u drugo.
No, model triju skladiita nije jedini nadin konceptualizacije pamdenja. Nakon
Sto 6e biti opisano 5to zumo o pam6enju pod vidom modela triju skladi5ta, u
ovom poglavlju bit 6e izneseni neki altemativni nadini kako se moZe konceptua-
lizirati pam6enje. No, za sada 6emo podeti sa senzomim skladiStem u modelu triju
skladiSta.
Senzorno skladi5te
Vjeruje se da je senzorno skladiite podetno spremi3te za velik broj informacija
koje kasnije ulaze u kratkorodno i dugorodno skladi5te. Jaki dokazi (iako i ospora-
vani, vidi Haber, 1983.) govore u prilog postojanja ikonibkog skladi5ta. Ikoniiko
skladiSteje odjeliti vidni senzorni registar, nazvan tako jer se vjeruje da su infor-
macije pohranjene u obliku ikona (vidnih slika koje ne5to predstavljaju, ikoni
obidno slide onome Sto predstavljaju).
Ako ste ikad 'hapisali" svoje ime svjetlosnim pokazivadem na tamnoj podlozi,
doZivjeli ste perzistenciju vizualnog pamienja, tj. tijekom kratkog vremena "vi-
dite" svoje ime, iako svjetlosni pokazivad ne ostavlja fizidki trag. Ova vidna per-
zistencijaje primjer vrste informacija pohranjenih u ikonidkom skladiStu. MoZda
6e vas iznenaditi daje postojanje ikonidkog skladiSta prvi otkrio harvardski stu-
dent George Sperling (1 960.) u svojoj doktorskoj disertaciji.
 5 . Pamienie: modeli i ishaZivadke metode 155
Sperlingovo otkriOe
Sperling se bavio pitanjem koliko informacija moZemo kodirati jednim laatkim
pogledom na sklop podraiaja. Projiciraoje maficu slova i bojeva na ekan tijekom
samo 50 mitisekundi (tisu6inki sekundi). Od ispitanika se traZilo da identificiraju
i lokaliziraju onoliko simbola koliko su mogli upamtiti. Sperling je mogao biti
siguran da su ispitanici na brojeve bacili samo jedan pogled, jer su prija5nja
isnaZivanja pokazala daje 0,050 sekundi dovoljno wijeme za samojedan pogled
na zadane podraZaje.
Sperling je na5ao da kad je od ispitanika traZeno da izvijeste 5to su vidjeli,
pamtili su samo pribliino detiri simbola (potwduju6i Brigdenov nalaz iz 1933.).
Broj upam6enih simbola je bio manje vi5e jednak bez obzira na broj projiciranih
simbola. Neki Sperlingovi ispitanici napomenuli su da su sve podraZaje jasno
vidjeli, ali dok su izvje5tavali 5to su vidjeli, zaboravili su ostale podraZaje. Sper-
ling se tada domislio kako 6e mjeriti ito su ispitanici vidjeli. Postupak koji je
upohijebio R. Brigden i u prvim pokusima Sperling 1e postupak potpunog iz-
vje.iia u kojem ispitanici izvje56uju o sva,ton simbolu koji su vidjeli. Sperlingje
zatim uveopostupak djelomiinog izujeita u kojem ispitanici trebaju izvijestiti
samo o dijelu onog Sto su vidjeli.
Sperlingje na5ao nadin kako 6e dobiti uzorak znanja svojih ispitanika i ondaje
s uzorka ekstrapolirao na ukupno znanje, slidno kako se Skolsko ispitivanje koristi
kao uzorak ukupnog znanja udenika iz nekog predmeta. Sperling je projicirao
simbole u tri reda; po Eetiri simbola u svakom redu. Slika 5.2 prikazuje matricu
slidnu onoj koju su Sperlingovi ispitanici mogli vidjeti. Sperling je rekao ispi-
tanicima da 6e morati izvijestiti o samo jednom redu matrice. Taj je red bio signa-
liziran visokim, srednje visokim ili niskim tonom, ovisno o tome je li ftebalo
izvijestiti o gomjem, srednjem ili donjem redu.
Da procijeni trajanje ikonidkog pamienja Sperlingje mijenjao interval izrnedu
pojave matrice slova i zadavanja tona. Raspon frajanja intervala kretao se izmetlu
0,10 sekundipnJepojave mahice do 1,0 sekunde z akonzawletkapojave matrice.
Postupak djelomidnog izvjeSca uvelike je promijenio broj simbola kojih su se
ispitanici mogli prisjetiti. Sperling je broj upam6enih simbola pomnoZio s tri, jer
su se ispitanici trebali prisjetiti samo fre6ine prezentiranih informacija, ali nisu
unaprijed znali o kojem od tri reda ie trebati izvijestiti.
Sperlingov test ikoni6kog pamCenja
Ova mavica sli6na je onoj koju je George Sperling koristio u zadacima vizualnog dosiedanja.
HBST
AHMG
ELWC
Kogni tiv na ps iho lo gij a
Udinci odgode na vizualno dosje6anje
Slika pokazuie prosjedan broj slova (desna ordinata: podaci naneseni na lijevoj strani izraieni u po-
stocima) kojih se jedan ispitanik dosjetio u postupku djelomidnog izvje56a u funkciji duzine intervala
izmedu przentacije slova i poiave tona, koji je signalizirao kad ispitanik treba podeti izvje6dem. Stu-
pac u desnom kutu pokazuje prosjedan broj upamdenih slova kad su ispitanici koristili postupak
cjelovitog izvjesda. (Prema Sperling, 1960.)
d
o 8
E@
cnS
(
e
-.10 0 .15 -.30 1.0
odgoda polave tona (sekunde)
Koriste6i postupak djelomidnog izvje!6a, Sperlingje nalao da ispitanici mogu
reproducirati 9 do 12 simbola, ako su znak o kojem redu trebaju izvijestiti dobili
neposredno prije ili neposredno poslije pojave matrice. No, ako su taj znak dobili
1 sekundu nakon nestanka matrice, njihova reprodukcija se smanjila na 4 do 5 od
12 prikazanih destica, broj koji odgovara onome dobivenom postupkom cjelovi-
tog izvje56a. Ovi rezultati upuduju na to da se u ikonidko skladiSte moZe pohraniti
oko 9 destica i daje njihovo osipanje vrlo brzo (slika 5.3). Prednost postupka
djelomiEnog izvjeS6a naglo se smanjuje odgodom od 0,3 sekunde i gotovo nestaje
odgodom podetka tona od 1,0 sekunde.
Sperlingovi rezultati pokazuju da se infomracije brzo gube iz ikonidkog skladi-
ita. Zaito subjektivno nismo svijesni tog fenomena osipanja? Prvo, rijetko smo
idoZenipodraiajimakoji traju samo 50 milisekundi i ondanestaju, ami ih se treba-
mo prisjetiti. Drugo i vainije, ne moZemo razlikovati ono Sto vidimo u ikonidkom
pam6enju od onog 5to stvarno vidimo u okolini. Smatramo da se ono 5to vidimo u
ikonidkom pamdenju nalazi u okolini. Ispitanici u Sperlingovu pokusu su obidno
izvje3tavali dajo5 mogu vidjeti maticu do 150 milisekundi nakon Stoje ona nestala.
Iako domiSljat, Sperlingov se postupak djelomidnog izvje5Cajo5 uvijek, iako u
maloj mjeri, susretao s problemom potpunog izvjeSda: ispitanici su morali izvjelta-
vati o ve6em broju simbola i tijekom tog izvjeltavanja moglo je dodi do osipanja
pam6enja. Postoji moguinost interferencije izlaznih informacija, dime produkcija
izlazrih informacija (u ovom sludaju, verbalni izvjeltaj o ve6em broju simbola)
interferira s pojavom koja se ispituje (u ovom sludaju, ikonidkim pam6enjem).
 5 . Pamdenje: modeli i istraZivadke metode 157
Kasnija pobolj5ania .
usljedecimistrazivanjima(Averbachicoriell, 1961.)ispitanicimasubilapoka-
zana dva reda od osam sludajno odabranih slova u trajanju od 50 milisekundi. U
ovom istraiivanju pojavio se mali znak neposredno iznadjednog od mjesta gdje
se pojavilo stovo iiti se trebalo pojavrti), u razli6itim wemenskim intervalima
prije ili nakon prezentacije slota. Ispitanici su trebali izvijestiti samo o jednom
Jo*, tako da je interferencija bila minimalna. Ovi straZivadi su naili da ako se
znakpojavio neposredno prije ili p6slije prezentacije podraZaja, ispitanici suto6no
odgovaraliuT5%sludajeva,takodasuizgledazadrZavalioko l2desttca(7'V'od
16) u senzomom pam6enju. sperlingova procjena kapaciteta ikonidkog pamcenja
je zato moZda bila podcijenjena. Rezultati u ovom istraZivanju pokazuju da, kad
je izlazna interferencija znaEajno smanjena, kapacitet ikonidkog pamdenja moZe
imositi 12 destica.
Ujednom drugom ishaZivanju (Averbach i Coriell, 1961') natienoje drugo
vafoo svojstvo ikonidkog pamdenja: moZe biti brisano. To svojstvo ikonid.kog
pam6enja dini naSe vidne osjete primjerenijima. Imali bismo velikih telkoda kad
6i sve ito vidimo u okolini perzistiralo tijekom dugog vremena. Na primjer, ako
brzo prelazimo pogledom po okolini, vidne informacije moraju nestajati brze nego
Sto to Sperlingovi pokusi pokazuju.
Averbach i Coriell (1961.) na$li su da kad je podralaj zadan nakon ciljnog
slova na istom mjestu kojeje zauzimalo to slovo, on moZe izbrisati vidni ikon.
Ova vrsta interferencije - postavljanje potlraZaja na mjesto na kojem se prije po-
javionekidrugi -zoyesevizualnomaskiranjeunatrag.lstrailaEisunailidaako
se maskirajuCi podraZaj prezentira na isto mjesto kao i slovo unutar 100 miliqekundi
od prezentacije slova, maskirajudi podraZaj se superponirao na slovo (n-pr F koji
je siijedio nakon tr bio bi E'). Kod duljih intervala izrnedu ciljnog slova i rraskira-
jude gpodraZaja, maskiraju6i podraZaj izbrisao je prvotri podraZaj (npr' ostao bi
samo z ako su bili prezentirani F i onda.L). Kod jo! duljih intervala iznedu cilj-
nog slova i maskirijudeg podralaja,maskirajuCi podraiaj viSe nije interfcrirao,
vjeiojatno zato.!to se ciljno slovo ve6 prenijelo u trajniju pohranu u pamienju'
Da zakljudimo: izgleda da vidne informacije ulaze u nas sustav pamdenja kroz
jedno ikonidko skladiste koje zadraava informacije vrlo katko wijeme. u nor-
lantnim prilikama te se informacije prebaouju u drugo skladiSte ili briSu ako se na
njih superponiraju druge informacije prije nego Sto je bilo dovoljno wemena za
prebacivanje informacija u neko drugo skladi5te pam6enja.
Kratkorodno skladi5te
Iako veCina nas ima malo ili uopde nema introspektivnog pristupa na5im sen-
zomim skladiStima pamdenj4 svi imamo pristup u naie katkorodno skladi5te
pamCenja koja zadrZavaju informacije nekoliko sekundi, a katkada i nekoliko
minuta. Na primjer, moZete li se sjetiti imena istraZivada koji je otkrio ikonidko
skladiste? Kako se zovu istraZivadi koji su kasnije usavr5ili njegov rad? Ako se
moZete sjetiti tih imena, koristili ste neki od kontrslnih procesa pam6enja. Prema
Atkinson-Shiftinovu modelu kratkoroEno skladiSte ne sadrZi samo nekoliko 6e-
stica ved i obavlja neke kontrolne procese koji upravljaju tijekom informacija u i
iz dugorolnog skladi5ta u kojem moZemo zadtlavati informacije dulje wijeme'
158 Kognitivnapsihologija
Obidno sadrZaji ostaju u kratkorodnom skladiStu oko 30 sekundi, ako ih ne pona-
vlamo kako bismo ih zadriali. Informacije se uglavnom pohranjuju akustidki -
kako zrrude, a ne vizualno - kako izgledaju.
Koliko destica.rnoiemo zadriati u kratkorodnom pam6enju u odredenom tre-
nutku? U klasidnom radu George Miller (l 956.) naveo je da je na5 neposredni
(kratkorodni) kapacitet pam6elja vefeg broja destica oko 7 destica, plus ili minus
2. Cestica moZe biti neStojednostavno, kao Itoje to znamenka, ili ne$to sloZeno,
kao Sto je to rijed. Ako razdijelimo niz od recimo 20 slova ili brojeva u 7 smisle-
nih cjelina, moZemo ih pamtiti, dok ne bismo moglipamtiti 20 destica i odmah ih
ponoviti. Na primjer, ve6ina nas ne moZe u kratkorodnom pamdenju zadriati ovaj
niz od 2l broja: 101001000100001000100. No, ako ga podijelimo u ve6e jedi-
nice, kao npr. I 0, 1 00, 1000, 10000, 1 000 i 1 00, vjerojaho iemo bez teikoda mo6i
reproducirati 2l broj kao 6 destica (usporedi G. A. Miller, 1956. glede binamih
nasuprot osmocifrenim brojevima).
I drugi dinitelji utjedu na kapacitet privremene pohrane u pam6enju. Na primjer,
broj slogova koji izgovorimo za svaku Eesticu utjede na broj destica koje moZemo
upamtiti. Kad svaka destica ima vedi broj slogova, moZemo pamtiti manji broj
destica (Baddeley, Thomson i Buchanan, 1975., Naveh-Benjamin i Ayres, I 986.,
Schweicker i Borutr, 1986.). Osim toga, svaka odgoda ili interferencija moie djelo-
vati tako da se na5 kapacitet od sedam destica smanji na oko,tri. Zapravo, opienito
uzev5i, granica kapaciteta moZe biti bliZa 3 do 5 nego 7 Eestica (Cowan,200l.).
Nancy Waugh i Donald Normani1965.) predloZili sq matematidki postupak za
procjenu kapaciteta katkorodnog skladilta, kojije primijenjen na zadatake slo-
bodnog dosje6anja liste destica. Proradun koje se osniva na njihovu postupku upu-
6uje na to daje u tim uvjetima kapacitet kratkorodnog skladiSta pribliZno dvije do
tri destice.
Dugorodno skladi5te
Iako tijekom na5ih svakodnevnih aktivnosti neprestano koristimo kratkorodno
pam6enje, kad ve6ina nas govori o pam6enju obidno govorimo o dugorodnom
pam6enju u kojem zadrZavamo informacije tijekom dugog wemena, moZda bes-
konadno. Svi se mi snahro oslaqiamo na dugorodno pam6enje. Tamo zadrZavamo
informacije koje nam omogu6uju svakodnevno funkcioniranje: imena ljudi, gdje
se nalaze naie stvari, kakav imamo raspored za pojedine dane, itd. Zabrinuti smo
kad nam se dini da na5e dugorodno pamienje nije zadovoljavajuCe. Koliko infor-
macija moZemo zadtiati t dugorodnom pam6enju i koliko te informacije traju?
Pitanje kapaciteta pohrane moZemo brzo odbaciti, jerje odgovorjednostavan: ne
znamo i ne znamo kako bismo to mogli uwrditi. MoZemo razviti nacrte pokusa u
kojima iemo ispitati granice kratkorodnog pam6enja, ali ne znamo kako ispitati
granice dugorodnog pamCenja i tako ustanoviti njegov kapacitet. Neki teoretidari
su pretpostavili daje kapacitet dugorodnog pamdenja beskonadaa, barem u prak-
tidnim terminima (Bahrick, 1984.a, 1984.b,2000., Bahrick i Hall, 1991., Hinrz-
man, 1978.). Izgleda da na pitanje kako dugo se informacije mogu zadrZati u du-
gorodnom pam6enju takoder nije lako odgovoriti, jer za sada nema dokaza da
postoji apsoluha gomja granica kako dugo se inforrracije mogu pobraniti.
 5 r Pam6enje: modeli i istraiivaEke metode 159
Jedno neuobidajeno (iako bez konadne dokazne wijednosti) istralivanje du- 160
gorodnog pamienja provedeno je kako bi se izravno provjerilo dto je pohranjeno
u mozgu. Wilder Penfield , ittodeti operacije na mozgu epileptiEkih bolesnika,
koji su bili pri svijesti, elektridkije podraZivao razne dijelove kore velikog mozga Ery
Medu razinama
kako bi utvrdio osnove teikoda pojedinog bolesnika. Uswari, njegov rad omo-
akustldka i s6manti6ka razina prikazane u tablici.
gu6io je lokalizaclju motoridkih i senzomib podrudja u korteksu opisanih 1 drug661
poglavlju ovog udZbenika. DUBII'IA PRoCESIRANJA OSNOVA
Tijekom takvog podraZivanja Penfieldje (1955., 1969.) Fizikalna
na5ao da su se bolesnici katkada sje6ali dogatlaja iz dje- Harry Bahrick ie pro-
fesor psihologije na
tinjstva o kojima nisu ramiiljali dugi niz godina. (Obratite
Sveudili5tu Wesley u
palnju daje bolesnike bilo mogu6e podraZivati tako da se Akustidka
Ohaiou. Najpoznatija
sjete dogadaja iz djetinjstva, ali ne i dinjenica kao npr. irne- su n egova istrazlvanja
na predsjednika Sjedinjenih Ameridkih Driava.) Penfield doZivotnog pam6enja
je smatrao da ovi rezultati pokazuju da dugorodno pam6e- informacija u seman-
Smantl6ka
nje moZe biti trajno. tidkom pam6enju. Po-
kazao Je da se 6inje-
Neki istraZivadi (npr. Loftus i Loftus, 1980.) osporavali nice koje se ne pona-
su Penfieldovo tumadenje dobivenih rezultata, upozorava- vljaiu mogu zadrZati u
ju6i na mali broj takvih izvjeitajg s obzirom na stotine pamdeniu detvrt sto-
bolesnika kojeje Penfield operirao. Osim toga, ne moZemo ljeda, pa i dulje, kao
sto ie to npr. prepo-
biti sigumi da su se bolesnici swarno dosje6ali tih dogatta- znavanie suudenlka iz
ja, a ne izmi5ljali ih - moZda nenamjerno, kao u snu. Drugi srednje 5kole, koie se
istraZivadi, koriste6i empirijske postupke na starijim ispi- nije vidjelo od zavr5et-
tanicima, na5li su konhadiktorne rezultate. ka skole, niti se o njF
ma razmiSlialo.
Zanirnljivo istraZivanje pam6enja imena i lica proveli
su Harry Bahrick, Phyllis Bahrick i Roy Wittlinger (1975.).
Ispitivali su koliko ispitanici pamte imena i fotografije
suudenika iz srednje Skole. Cak nakon 25 godina u velikoj mjeri zadrZani su neki
aspekti pamdenja: ispitanici su prepoznavali da imena pripadaju njihovim
suu6enicima, a ne nekim drugim osobama. Pam6enje u vidu prepoznav^nja ma-
nifestiralo se u dosta todnom uparivanju imena i maturalnih fotograffa. Kao Sto
moZete prtpostaviti, dosje6anje imena upu6ivalo je na viSi stupanj zaboravljanja.
Na osnovi ovog i drugih istraiivanja Harry Bahrick skovao je termin stalna po-
hrana (engl. permastore) za wlo dugo zadrZavanje barem nekih informacija, kao
itoje to znanje stranogjezika (Bahrick, 1984.a, 1984.b, Bahrick, Babrick, Bah-
rick i Bahrick, 1993.) i matematike @ahrick i Hall, 1991.)
ALTERNATIVNA GLED6TA,
ALTERNATIVNE METAFORE
Dubine procesiranja
Radikalno odstupar{e od modela triju skladiStaje model dubine procesiranja,
koji su prvi predloZili Fergus Craik i Rober Locl<hafi (1972.). Prema tom modelu
pamdenje ne obuhvada tri ili bilo koji odretteni broj odjelitih skladilta, ved pohra-
Kognitiwa psihologija
ModeldubineProcesiranja
dubine procesiranja koje su predlo:ili Fergus Craik i Endel,Tulving jesu fizikalna,
PROCESTFANJA PR|MJER
slova
Mzualns eobine Filqrj STOL
pitilj: Jeltt1ee
napisma velikim slovima?
Kombinaciis glasova Rijee.MACKA
povezana sa slovima pitanJe: Rimujo li so
(nPr. rima) riie6 s .yO/OCKA"?
Znadenjo rijeci Fit?d.UUAN
pitanlb: Je li rljed vrsta bitike?
na varira uzduz kontinuirane dimenzije u vidu dubine kodiranja. Drugim rijedi-
ma'teorijski postoji neizmjemi broj razina procesiranja na kojima se deitice mogu
kodirati i nemajasnih granica izmedu pojedinih razina. uodavate da ie u ovot
modelu-naglasak na procesiranju kao krjudu pohrane. Razina na kojoj ce infor-
macija biti pohranjena ovisi u velikoj mjeri o tome kako je kodirana. osim toga,
5to je dublja razina procesiranja, toje u pravilu ve6avjerojatnost da 6e destica
b-iti
pronarlena (Craik i Brown,2000.).
Craik, zajedno s Endelom Tulvingom (1975.), proveo je niz istraZivanja kako
bi potkrijepio glediSte o dubini procesiranja. Ispitanicim; j e zadanarista;jeii u
kojoj je svakoj rijedi prethodilo pitanje. pitanja su mijenjanja tako da su poiicala
tri razlidite dubine procesiranja, od niiih prema visim:/zikalnu, alustiSku i se-
mantitku. Primjeri rijedi i pitanja pokazani su u tablici 5.2. Rezultati niihova
isfrazivanja bili su jasni: Ktoje pitanje poticaro dublju razinu procesiranji, to je
dosje6anje bilo bolje. U Rusiji p. I. Zinchenko (1962., 1981.)
ie neorrisno doblo
slidne rezultate: rijedi koje su bile logidki (npr. taksonomski) pJvezane (npr. pas
i
iivotinja) lak.3e su pam6ene od rij edi Eija je vezabila konkretna (npr. pasi nigo),
a rijedi koje su bile konkrehro povezatre lakie su se pamtile od nepovezanih." "
JoB jadi poticaj za dosje6anje nazvan je efektom vrastitosfi (engl. seif-refe-
rence effect) (Rogers, Kuiper i Kirker, 1977.). Ispitanici pokazuju visoku razinu
dosjecanja kad se od njih trazi da rijedi na smislen nadin poveiu sa sobom tako da
uwrde opisuju li ih zadane rijedi. cak i rijedi za koje ispitanici procijene da ih ne
opisuju wlo se dobro pamte, sto je posljedica promisljinja opiiuju ii ih rijeEi ili
ne. No, najbolje se pamte rijedi za koje ljudi drie da ih opisuju. Slidneifekte
vlastitosti nasli su mnogi istraZivadi (npr. Bower i Gilligan, I 9i9., p. Brown, Keenan
i Potts, 1986., Ganellen i Carvea 1985., Ha$in, puff, Mason i Mar.torr, i984., A.
N. Katz, 1987., Reeder, McCormick i Esselman, 1987.).
Neki istraZivadi smatraju daje efekt vlastitosti zaseban fenomen, ali drugi (npr.
- .
Mills' 1983-) smatraju da je on lako objainjiv u okviru modela dubine procesira-
nja ili drugih uobidajenih procesa pamienja. svaki od nas ima wlo iazradenu
shemu o sebi, organizirani sustav rmutamjih znakova koji se odnose na nas, nale
atribute i naia osobna iskustva . zato moiemo detaljnije i razradenije kodirati in-
formacije koje se odnose na nas od informacija o drugim sadrZajima (Bellezza,
 5 o Pamienie: modeli i istraZivadke metode 161

r62 Kognitivna p s iholo gij a

StrategUelaboracqeinajupmktiEnuprimjmu:kod I naistinadinmanjcjeudinkovitoodprcralaZenjadle
radicionalna nasuprot netradicionalnim gledistima o pam-
ulmja moZere oclabiati nadin kodiranja tako da se on I nacina kako ga nauEiti. Alo 6e kontelst dosje6mja T_

slaZe s nadinom kako detc sadrZaj trebati kasniiere- I
prcducirati. Osim toga, tsto sadrZaje rmttenije ira- |
aicitii" rcai.t"uo5e 6ete ihreproduciratiu roliditim I
situacljama: Samo opetovano pregledavanje sadrZaja I
truZiti Aobto rutuniievmje informacde, Sebate nadi ieniu
nadine za kodiranje informacija na dubokim razina- Nakon sto su Richard Atkinson i Richard shiffrin predlo2ili model prema kojem pam6enje
ma procesinnja, kao sto je to nPr- postavljmje smi-
obuhvaca
tri skladiste (to se moze smatratitradicionalnim gledistem na pam6enje) preilozeni su
i d'rugi modeli.
slenih pitmja o sadrZaju'

TradicionalDo glediste o Altematima shvaiania

1984., 1992.). Takoder, moZemo lako organizirati nove informacije koje se odnose tri skladi5ra pam6njar
na nas. Kad se druge informacije mogu takoder lako organizirati, moZemo dobro Tsrminologija: definicia Radno pmienje dru'gi je nuiv a
Radno pamcsnje (aktivno pandenjo) i
pamtiti i informacije koje se ne odnosenanas (Klein iKihlstrom, 1986.). Ko.;ndno, skladigta pmdenja kmtkoro6no pmdenje koje se
onaj dio dugorodnog purJ*j" toi" oUr-
kad stvorimo nase vlastite znakove, pokazujemo znadajno viSe razine dosjedaqia ralikuje od dugorodnog pam6enja. hva6a poznavais svih 6lni6nica i postu_
paka koji su nedavno akilviEnl u pm6e
nego kad nam ih generira netko drugi (Greenwald i Banaji' 1989').
nju, ukliudu.iuci kratkotjno, prolano
Usprkos mnogim potkrepljujudim rezultatima model dubine procesiranja kao kratkoroino pamdnje I njegovs sdrraje.
cjelini ima protivnike. Kao prvo, neki istraZivadi smatraju da odredena dubina Mtafom a p'dsta- Katkoro.no pm.enje se mo'e
jer Kraikorodno pm6n1", .Ono p"rffi
moZe ukljudivati cikulamu defrniciju, kad se razina definira kao dublja se vljanjs odnos predstaviti kao odiierjsno od dugc dugoroeno pamdsnje mogu spredstaviti
informacija bolje pamti i obrnuto. osim toga, neki ishazivadi su nekez pa';ili rodnog, bilo da se nalai uz njega ili kao sklop koncentridnih krugova u koiem
paradokse u za&Zavanju informacija. Na primjer, u nekim uvjetima strategiio je hijerahijski s njim povzano. radno pmdenje sdrii samo nedavno
kori5tenja rime (usmjeravanje na povrsne glasove, a ne na znadenje) dovele su do aKiviEn dijelove dugorodnog pamdenia,
a kratkoroCno pm6ede sadrZi
boljeg pamdenja od onih kadje upotrijebljeno semantidko ponavljanje (usmjera- smo wlo
mdi, prolai dio Ednog pamdenia
vanje na ponavljanje ukljudenog znadenja). Kad kontekst dosje6anja ukljuduje
'usmjeravaoje nd fonoloika (akustidka) svojstva rijedi (npr. rinu), uradakje bolji
Metaforaa lata- Infomacije se izravno prenose iz Infomacije se nalae u dugorcdnom
nje infonr.racija dugorcanog u kratkorodno pam- pmdenju. Kad se aktiviaj.u, infomaci.ie
kad kontekst za kodirar{e ukljuduje ponavljanje osnovano na fonolo$kim svojswi- denje, a onda natrag, ali ss nikad ne prelae u specljaliziEni dio dugorodnog
ma nego polavljanje osnovano na semantiekim svojstvima rijedi @isher i Craik' . nalae istovrmeno na oba mjsla. pfldenja: Edno pm6enje. Radno pam_
L977.,1980.). Ipalq kad se usporede semantiEko dosje6anje, osnovano na seman- Conj aldivno prenosi infomacije u i iz
tidkom kodiranju, i akustidno (rima) dosje6a4je, utemeljeno na kodiranju na os- sktadista kmtkorodnog pamdenja koje je
novi rime, uradakje bolji za semantidko dosje6anje nego za akustidko (Fisher i
ftaik 1977.). lstaknuto svojstvo Ralika inedu dugor@nog i kratke Uloga aktivacije u pril"no"u infor-*iju u
roenog pamdenja.
Pod vidom ovih prigovora i nekih kontradiktornih rezultata model dubina pro- radno pamdni i uloga radnog pmconja
u procesima pam6onja.
cesir4nja revidiran je tako da ukljuduje opazanje da sekvencija razina kodiranja
mozda nije tako vazna koliko slaganjo izmedu vrste elaboracije kod kodiranja i
'Pn'mjri ist.zivanla koja atupaju ovo gledist: Canto, i Engle, .1993., Engte, 1994.. EngL?, Cantor i Caruilo. 19g2.

vrste zadatka koji se traZi kod dosjedaqia (Morris, Bransford i Franl$' 1977')'
osim tog4 izgleda da postoje dviie vrste sfiategija za elaboraciju kodiranja: 1. ela-
boracijaunutar destice, kad se elaborirakodiranje unutarpojedine destice (npr. rijedi
ili druge dinjenice) u terminima njezinih svojstava, ukljudujudi razlidite dubine pro'
cesiranj4 2. elaboracijamedudesticama, kad se elaborirakodiranje tako da se svojstva
destice (opet na razliditim dubinama) poveZe sa svojstvima destica koje su ved po-
branjene u pamdenju Tako, akq zelite biti sigurni da 6ete neSto zapamtiti, mozete to
elaborirati na razliditim dubinama u svakoj od dviju strategija.
Radno pam6enie
Neki psiholozi (npr. Baddeley, 1990.a" 1995., Cantor i Engle, 1993., Daneman i
Carpenter, 1980., Daneman i Tardit 1987 .,Engle, l994.,Etgle, Cantor i Carullo,
1992,) inaju drugadije gledi5te o katkorodnom i dugoroEnom pamdenju. U tabli-
ci 5.3 Atkinson-shiftinov model suprotstavljen je drugadijem glediltu. Mozete
uoditi semantidke razlike, razlike u metaforidkim rep rezentacijaiairazlike u
ono_
me sto se istide u pojedinom glediitu. Kljudno svojstvo altemativnog gledista je
radno pamCenje koje se definira kao dio dugoroinog pamdenja, af of*vaCa i
katkorodno pam6enje. Prema tom shvaianju, radno pam6enje sadrZava samo nai-
recentnije aktivirane dijelove dugorodnog pamdenja i prebacuje te aktivirane ele-
mente u i iz lcatke, priwemene pohrane u pamienju.
Alan Baddeley (1990.b,1992.,1993.,1997., Baddeley i Hitch, 1974.)predtoiili
su integrativni model pam6enja koji sintetizira model radnog pamienja s mode-
lom dubine procesiranja. U osnovi, on smatra da je model dubine procesiranja
proSirenje modela radnog pam6enja, a ne njegovo nadomjeltanje.
Narodito je Baddeley u podetku pretpostavljao da radno pam6enje obuhvaCa
..
sljedede: 1. vizuospacijalni "blok za skiciranje", koji kratko wij eme zadriavaneke
vizualne slike, 2. fonolo5ku petlju, koja tijekom kratkog vremena zadrZava unu-
tarnji govor zayerbalno razumijevanje i za akustidko ponavljanje
ftez kojeg se
akustidke informacije osipaju nakon orprilike 2 sekunde), 3. srediinjeg izvr$Iite-
 5 e Pamdenje: modeli i istraZivadke metode 163

lja, koji koordinira procese paZnje i upravlja reakcijama i 4. vjerojatno niz drugih
"pomodnih sustava" koji obavljaju druge kognitivne i perceptivne zadatke (Bad-
diley, 1989., str. 36). U novije vrijeme Baddeley je (2000.a) dodao jo5 jednu znanja u dugorodnom pamdenju). Mozemo konceptualizirati
razlike u shvaianji-
komponentu radnog pamdenja: epizodiiki rneiluspremnik @uffer). Ta je kom- ma s razriditim metaforama, kao ito je usporedba glediita
o tri skladilta sa skra-
ponentajedan sustav ogranidenog kapaciteta koji moZe povezivati informacije iz diStem u kojem.3e infomracije pasivno pokanjuju, gdje je
,rnro_o .pr"riSt"
pomo6nih sustava i dugorodnog pamdenja ujedinstvenu epizodidku reprezentaci- uretlaj za uskladi5tavanje, kratkorodno pamdenje poa*fj"
oto tog *"au;'u gA;, ,"
ju, tj. ta komponenta integrira informacije iz razliditih dijelo- informacije priwemeno pohraniqru dok se ne prenesu u ili iz
todne toti'cile u
va radnog pamdenja tako da one za nas imaju smisla. skladiStu. Metafora za model radnog pam6enia moze biti
multimedlrt" pr"J.*;-
Baddeleyev model moZe se povezati modelom Craika ska kuca koja neprekidno stvara slike i zwkove, njima
s manipuliraioorainiiui,rei
i Lockharta. Baddeleyev vizuospacijalni "blok za skicira- integraciju slika i zvukova u smislene sklopove. Kad sulednom
slike,zrrukovi i
druge informacije pohranjeni, oni su i darje dostupni za fonnatiranje
nje" moZe se upotrijebiti za Craikovo fizikalno procesira- i rlintegr"cr-
ju na novi nadin kad se pojave novi zahtjevi i nove
nje, a Baddeleyeva fonoloika petlja moZe se upotrijebiti za informacije.
Craikovo akustidko procesiranje. Kako bi integrirao razlidite
dubine procesiranja, Baddeleyev sredi3nj i izvr5itelj preno-
si destice u i iz kratkorodnog pam6enja i integrira infor-
Model sustava vi5estrukog pamdenia
macije koje dolazeia osjetnih organa i dugorodnog pam- Podsjetite se da kad j:.yile,, penfied podraZivao mozgove svojih bolesnika,
6enja.
bolesnici su desto izjavljivali da se zivo sje.aju nekih epi;da
Neuropsihologijski postupci, natodito postupci slikovnih semantidkih dinjenica koje su bile nepovezane s nekim
i do;a;"ii"ii *i
odretreniir aogua"3em.
pxikaza mozga, mogu znadajno pomo6i u razumijevanju Alan Baddely je bio Ovi nalazi upuduju.na to da bi mogli postojati posebni sustavi p"rne"niu?orgu_
prirode pam6enj a (Buckner, 2000., Cabeza i Nyb erg, 1997 .' direktor MRC odjela nizaciju i pohranu informacija koje se odnose na odredeno
vrernensko razdoblje
Markowitsch, 2000., Nyberg i Cabeza, 2000., Rugg i Allan, za primijenjenu psiho- (npr. ,,Sto ste juder rudali?-,;'ko
lo-gi.iu, u Cambridgeu, ie bila pwa osoba koju ,t" i..rt o"uia3"iif;)
2000., Ungerleider, 1995.). Potpora razlikovanju radnog od razliku od informacija koje se ne odnose na odredeno wileme
dugorodnog pam6enj a dolazi iz neuiopsihologijskih Engleska i profesor ie
holozi koji su prvi predloZili model triju skladiSta p#C"r:"f,f
*
1..rto brti prr-"u

istraZivanja. Neuropsihologijska istraZivanja dala su niz

kognitivne psihologije ",S":"'rn""-
na Bristolskom sveu- monist?').
dokaza za postojanje kratkotrajnog metluspremnika (koji 6ili$tu. Najpoznatiji je
se koristi za privremeno pam6enje informacija) koji se ra- niegov rad na pojmu
. Na osnovi ovih nalaza Endel rurving (1972.) predlozio je razlikovanje
se-
mantidkog pam6enja. (op6enito znanje - nale pam6enje eio;.ni.u
zlikuje od dugoro6nog pamdenja (koje se koristi za pam- radnog pamdenja koii to;J oi.u
je pokazao da se rad- svoJswene samo nama i kojih se ne dosje6amo u nekom
ienje informacija tijekom duljih vremenskih razdoblja, odredenom wemJnskom
no pamCenje moZe kontekstu) i epizodiikog pam.enja (dogarlaji ili epizode t
Schacter, 1989.a, E. E. Smithi Jonides, 1995., Squire, 1986.' o1" ,,oo-oroUno
smatrati medusklo- dozivjeli). prema Tulvingu, koristimo epizodidko
Squire i Knowlton, 2000.). Osim toga, u nekim obe6ava- pom meilu razllditim
pamcenSe taa utho riste ;i"ei
ili kad se trebamo prisjetitinedeg
ju6im novim istraZivanjima u kojima je primijenjena aspeKima kogniciie. '
Bto nam se dogod-iro u neko odrea"""
u nekom odredenom kontekstu. Na primjea akJ moram
Jj.-, ili
pozitronska emisijska tomografija dobiveni su dokazi o upamtiti da sam Harriso-
na Hardimanowitza vidio juder kod arbara, posruzit cu
postdanju odjelitihmoZdanih podru6ja uHjudenih u razlidite se epizodidkirrrpu-e"-
njem. No, ako se moram sFtiti imena osobe koju sad vidim
aspekte radnog pam6enja. FonoloSka petlja, koja sadrZi in- u t.t"oni"l 1:flu1rl-
son Hardimanowitz"), posruzit iu se semantidkim pam6enjem.
formacije pov-zlne s govorom, izgteda ukljuduje bilateralnu aktivaciju frontalnih w"-u oa."i"o"
vremenske oznake povezane s dinjenicom daje imeie
i parijetalnih lobusa (Cabeza i Nyberg, 1997.). Zanimljivo je da vizuospacijalni osobi Harrison, ali posto.li
vremenska oznaka povezana s dinjenicom da sam ga juder
"btok skiciranje" izgleda aktivira poneito razlidita podmdja ovisno o trajanju vidio kod zubaia.
""
intervala zadrlavanja. Kra6i intervali aktiviiaju podrudja u okcipitalnom i des- Tulving (npr. 1983- 1989.) i drugi (npr. Shoben, I 984.) prikupili
s t dokaze za
nom &ontalnom lobuzu, a dulji intervali aktiviraju podnrdja u parijetalnom i lijevom
razlikovanje semantidkog i epizodiEkog pamienja koji se'osnivaju
r.*"r"-
frontalnom lobusu (Haxby, Ungerleider, Horwitz, Rapoport i Grady' 1995')' Skim istrazivanjima (npr. istrazivanja s eiektridnim pootuziuuni"m, "u
rrt uziu*1u
Konadno, sredisnje izrnsne firnkcije vjerojatro ukljuduju aktivaciju uglavnom fron-
na bolesnicima s poremedajima pam6enja i istrazivania s proiokom
kwi lcoz
talnih lobusa (Roberts, Robbins i weiskantz, 1996.). Iako su ti nalazi zanirnljivi i mozak) i kognitivnim istrazivanjima. Na primjer, rezije u frontarnim
lobusima
izgleda djeluju na pamienje kada je neki podra'aj bio prezentiran,
uzbuciljivi, treba ih prihvatiti s oprezom dok ih dodatna istrazivanja ne powlde.
Dok gledi5te o tri skladi5ta naglaBava strukturalna spremi$ta za pohranjene
na dosje6anje i prepoznavanje da je odredeni podraiajiio ptez"ntir* "li "; d;fu,
1s.i*,".,
1989'a). Ipak' nije jasno- da su semantidko i epizodidlo parnieqie
informacije, model radnog pam6enja naglaiava funkcije radnog pam6enja u upra- srtstava, iako izgleda dakatkada firnkcioniraju
a"u oauo:"n"
vljanju procesima pam6enja, kao 3to su kodiranje i integriranje informacija (npr' na razlidite natine. tr,tnogi to'gni-
tivni psiholozi (npr. Bad-deley, 1984., M. Eysenck i Keane, 1990.,
krbsmodalna integracija slulnih i vidnih informacija, organiziranje informacija u Huiphriys,
Brain i Pike, 1989., M. K. Johnson i Hasher, 19g7., Ratcritri rra"rl"", rs;6.,
smislene cjeline, povezivanje novih informacija s postoje6im reprezentacijama
Richardson-Klavehn i Bjork, l9gg.) smatraju da je to razlikova"j.
ravaju6i na nejasna podrudja na granici izmetlu ie dvije
G;;";*
wste pim6"o.;",l"iio"
 r i istraZivadke metode
5 Pam6enje: modeli
Sje6anje je mentalno iskustvo a
koie s srnatra daje todna rPrzen-
tacija dogattaja koji se zbio u na5oj
proSlosti. SjeCanja mogu biti pogre-
Bna u relativno mald mjeri (nPr'
vieruiemo da smo kljudeve adnji
*, uiai"ti u kuhinji, a da se oni
,aoruvo tal^ze u dnevnom bo'
ravku), ali mogu sadrZavati i velike pogreike
koje
mogu imati znalajne posljedice a nas i druge
(npr'
uoieino mislimo da je neka ideja naSa vlastita' ili
ui"iui.-o au smo kao dijete bili seksualno zlostav-
pam'
ljani, a da to nije bio sludaj)' Ovakve pogre3ke
ienia uou6uiu m nesawsene procese ftontrcle
- oio""r" koii.u ptovodimo atribucije izvom
inora
aktivi'
u mentalnom iskustw' Pogre5ke
,-ih iofo*u"ij"
konhole izvon ukljuduju brkmje intenalnih i
ekster-
nalnih inom informacija i razliditih elsternalnih
iz-
vora (npr akibuiranje nedeg 5to je zmilljeno
per-
6emu smo
ceociii, namierc swmoj aktiwosti, nedeg o
,"-o C*li ne6emu 5to smo vidjeli, nelega 5to smo
vidieli u tabloidu televizijskoj misiji, dogadaja
koji
mj estu B ili ue-
se zbio na mjestu A ili u wemenu A
pri-
nenu B). Nu.ha je integmcija infomacija' koje
ruliiitih i?ora za svaku
oadaiu osobnom iskustvu' iz
viSeg reda' No, ta kreatiwost Eini
itlz.no -i.uo
sje6mja podloira pogreSkama,
jer kalkada hivo atn-
buimo izvor inforrnacije koja nm padne na pamet'
Nekolito usta pokmtelja uPuduje m to da prefron-
iro-
talni,korteks igra kljudnu ulogu u identifrkaciji
ra mentalnog iskustva: oltefenja prfrontalne
kir
iovode do difrcita u pam6e4iu izvora' Pojava
defici-
ta pamcenja iflora vjerojatnija jc kod-dje1.fetji
se
tJoatni."Zttj""i potuto iuoiiultl i toC starijih odra-
slih osoba (kod kojih s pove6mjem dobi Postoji
po-
r"e-" qerolutoosipaiologije preftontalne kore)' Dis-
fimkciie preiiontalne kore mogu igrati ulogu u shizo-
freniji, koja katkada ukljucuje izrazitc deficite kon-
tole izvora u vidu deluija'
U mom laboratoriju koristimo postupak magnetske
rezonancije kako Lismo utwdili moZdma Podrudja
ukliud"n*kont olo irom. Ujednoj wti istraZivanja
(slike i
irpitu^i"i ,u vi jeli dvije mte nia Eestie
koji je
rijeli). Kmnije im je bio dat test Pmdenja
odgovarale Predmetim
sidrZavoo neie tijedi koje su
je epizoclidko pamdenje samo
metodololke tesko6e nekih dokaz a'Moi'da
iifii.-t..""tiftog pamdenja (Tulving, 1984'' 1986')' Pitanje
razlikovanje semantidkog i epizodidkog pam-
Otkadje Tulving prvi predloZio
c."j";di"lti trJei oalinti sustav za j'proceduralno
Izgleda da
;;;;;;i"; p"mtenie'(Tulvitg, 1985
gr; ,;i;i ffi; "ii*2" '*tii]uod dokaL u prilos razi kognitivni
pamdenja i semantidkog pame"nia neuropsiho6gijski
165
r66 Ko g ni tivna p s ih o I o gij a
s rijedi-
koje su rmijevitljeli (stare 6estice) pomijelme
mu koie niiu odlotarale nijednom Fedmetu
koji s
Squireova taksonomija pamdenja
prij. *iAj"ti (no* eestice). Usporedili smo moidmu
kad ." oa ispitanika traZilo da procijene iz-
"lri*ott
vor (npi. recite "d5'' za Eestic koje ste rmije vidjeli
Na osnovi mnogobrojnih neuropsihologijskih istrazivania Larry squire pretpostavio
ie da pamdenje
obuhvada dvi.ie osnovne vrcte: deklarativno (eksplicitno) pam6enje i razlidite vrste nedeklarativnog
njih smo
tao stike) s moZamom aktivnoiCu kad se od (implicitnog) pamdenia. Svaka vrsta moze se povezati s odredenim moZdanim strukturama i procel
u testu
traZilo cla odlule da li im je pojedina iestica sima.
Domata (recite "da" a prije prczentiranu desticu)'
kori-
i,{aili smo vedu aktinost u lijevoj preftontalnoj
kod identifikacije izvora u odnosu na situaciiu staro/
prefrontal-
novo (i katkad ve6u aktivnost i u desnoj
iz' N ed6kl ilativno
noi toi). oti* toga, nekoliko drugih laboratorija
viiestiloie oslidnim realtatim, lto Pruiavi5estruke
/'\ \ \---- ----
u
Semantidko Epizodi6ko ,,t \
Cu 1" lijevi prcfrontalni korteks ukljudm
aot*"
uoravlimieinompmdenja Zminljivojc da kad smo
ldinjenlcel tdogadaii)
,/\\
,/\\_
piegledali objavljene radove obolesnicima koji kon- Prccduraln_o viestine Udesavmjs Uvjetovsje Nesoclailmo
brcj trptoncke, lparceptjvrc, (habituaclia.
i'uUititulo, nusti t.o da je postojao podjednak \npr,
perepttune, kognitivnel samntidko) iemitiaitid\
bolesniia s oltedenjim desnog i lijevog frontalnog
reZnia. To ie u sklatlu sa shva6anjem da procesi
koji
," ,Uiuuio u a"tnoj i lijevoj prefrontalnoj kori dopri-
nose pricjeni iuors mentalnog iskustva,-m.oZda na
potvrduju postojanje proceduralnog pamienja mnogo su uvjerljiviji (N. J. Cohpn,
rzlidinaein i dale derojaho vaZna interakcija lijeve
i desne hemisfere. Prema tome,
jedan od ciljeva Eichenbaum, Deacedo i Corkin, 1985., N. J. Coheni Squire, 1980., Rempel-Clower,
buclu6ih istnZivmja je todnije povezivmje
kompo- Zola, Squire i Amaral, 1996., Squire, 1987., Squire, Knowlton i Muien, 1,993.),
u
nentnih procesa pam6enja s obtascim aktiwostt Larry Sqirire (1986., 1 993.,) predloZio je alternativnu taksonoriliju pam6e4ja (sli-
razliditim podrudjima preftontalnog korteksa' ka 5.4) u kojoj razlikuje deklarativno (eksplicitno) pamie4ie od razliditih rrsta
nedeklarativnog (imFlicitnog ) pami.enja koje obuhva6a proceduralno parn6enje,
PrDoruCna literatura
False memo- efekte udedavanja (priming effects), jednostavno klasidno uvjetovanie, habitu4ii-
Johnson, M. K. md Raye, C. L' (1998)'
ju, senzitizaciju i perceptivne paefekte. schacterje (2000.) predloziojE pastoja-
ries and confabulation' Trends in Cognitive Scien'
nje ukupno pet sustava pamdenja: epizodidko, semantidko, perceptivno (U. pre_
ces,2,137'145.
fotrnmn, U. K., Hayes, S. M', D'EsPosito' M'-and
.
, poznavanje predmeta na osnovi oblika i,strukture), prooeduralno i radrio.
Raye, C. L. (2000). Confabulation' In J' GraAnan
r. gorr"i, Haidbook of neurcpsvchologl (7t
,
"ii
Ed.\ Yol. 2 Memory and lts Disotders' L' S' Cer'
mak (Ed.), pp. 359-383. Amsterdam, Netherlands:
Konekcionistidko gledi5te
Elsevier Science'
M' Model mreia daje strukturalnu osnovu za model paralelno distribuiranog procesi_
Ranaganath, C., Johnsorr M.K' md D'Esposito'
(2OdO1. Let preftontal activation increases with de- ranja @DP), koji se desto zove konekrionisti1ki model. prema pDp modelu kljud
perceptual infomation'
-"nas to rcall spccifrc reprezentacije znanja je t vezama medu razliditim dvorovima, a ne u pojedinom
Journal ofNeurcscience' 20, RC 108, l-5' dvoru. (Ovo shvi{anje o vezama kao osnovi reprezentacije podsjeda na Hebbov
Raye C. L., Johnson, M. I(, Mitchel, trL
J'' Nolde' S'
rad o sklopovima stanica o demu je raspravljano u 2. poglavlju.) Osim toga, akti-
F: and D;Esposito, M. (2000). Left and right
PFC
vacijajednog dvoramoZe potaknuti aktivaciju s njim povezanog dvora i taj proces
conhibutions to episodic remembering: An fMRI
Sirenja aktivacije rnoZe potaknuti aktivaciju dodarnih dvorova. pDp model dobro
slrdy. P sy c h o b iol o gt, 28, 197'206'
slaZe s pojmom radnog pamdenja koje sadrZi aktivirani dio dugorodnog pam-
1e
6enia. U ovom modelu aktivacija se Siri kroz dvorove rnreZe tako dugo dok akti-
poseban vacija ne prijede glanice radnog pamtenja. evor koji aktivira s njim povezani
je otvoreno'
lvor zove se ude3aval (engl, prime), a rezultiraju6a aktivacija efekt udelavanja
(engl. priming effect). Na efekt udeiavanja upuiuju mnogobrojni nalazi (npr. pri-
zore je spomenuta istraZivanja ude5avanja kao aspektu implicimog pam6enja). Osim
koji se katkad
1TJ"' ima kljudnu ulo-
mali mozak toga, neki rezultati govore u prilog shvaianju da se u osnovi udesavanja nalazi
likovanju epizodiEkog Sirenje akivacije (npr. McClelland i Rumelhart, 1985., 1988.), ali ne shh se svi
dokazi koji u tumadenju mshanizma efeha udesavanja (npr. vidi McKoon i Ratclitr, 1992.b).
Konekcionistidki modeli zanimljivi su zbog svoje mogu6nosti integracije ra_
zliditih suwemenih shvacanja pam 6enja: radno pamtenje obuhva(a alctivirani dio
 5 r Pamdenje: modeli i istraZivadke metode 167
dugorodnog pamienja i frrnkcionira barem djek;midno putem paralelnog prcce'
siranja,; iirenje aktivacije uklju6uje istowemeno (paralelno) aktiitanje (udeia-
vanje) mnogostrukih veza medu ivorovima t mreii. Mnogi kognitivni psiholozi
koji zastupaju ovo integrirano stajali5te istidu dajejedan od razloga zaito ljudi
tako udinkovito procesiraju informacije dinjenica da mogu obavljati mnoge ope-
racije istovremeno- Zato se suvremena shva6anja kognitivnih psihologa radnog
pam6enja, modela pamienja u vidu mreia, aktivacije koja se Siri, udeiavanja i
paralelnog procesiranja medusobno potkepljuju i podrZavaju.
Neka istraZivanja diji rezultati govore u prilog konekcionistiEkom modelu pam-
6enja jesu eksperimentalna istraZivanja na ispitanicima koji su u laboratorijima
rje3avali kognitivne zadatke. Konekcionistidki modeli dobro tumade efekte ude-
Savanja, stjecanje vje5tina (proceduralno pam6enje) i neke druge fenomene pam-
6enja. Do sada, medutim, konekcionistidki modeli nisu mogli jasno predvidjeti i
protumaditi dosjedanje i prepoznavanje do kojih dolazi nakon jedne jedine epi'
zode ili jednog nlaganja semantidkim informacijama.
Osim primjene laboratorijskih pokusa na ljudima kopitivni psiholozi koristili
su radunalne modele za simulaciju razliditih aspekata obrade informacija. Model
triju skladiita osniva se na serijalnom (sekvencijalnom) procesiranju informacija
koje se moZe simulirati na radunalu koje najednom moZe obavljati samujcdnu
operaciju. Model paralelnog procesiranja radnog pamienja, koji ukljuduje istowe-
menu obradu multiplih operacija, ne moie biti simuliran na jednom radunalu.
Paralelno procesiranje zahtijeva neuralnu mreZu u kojojje povezan ve6i broj radu-
nala koja rade zajedno, ili posebno radunalo koje radi s paralelrrim mreZama. Mnogi
kognitivni psiholozi danas daju prednost modelu paralelnog procesiranj a za opi-
. sivanje pam6enja. Model paralelnog procesiranja potaknutje opaZanjem da ljud-
ski mozak vjerojatno obraduje informacije tako da se viSestruki procesi odvijaju
istovremeno. Osim Ito supotaknularazvoj teorijskihmodelapam6enja, neuropsi-
hologijska istraZivanja dala su uvid u procese pamieqia i dokaze o razliditim
hipotezama kako pam6enje kod ljudi funkcionira.
Pam6enje u stvarnom Zivotu
Prije nego predemo na raspravu o pamdenju koje odstupa od prosjeka i neuopsi-
hologiji trebamo se usmjeriti na joi jedan suwemeni vid istraZivanja pam6enja
koji zahtijeva veCi pomak u promatranju pojave koja se istraZuje i terminologiji
koja se koristi za tumadeqie pamCenja. Taj prisfup zapodinje pitanjem kako se
pam6enje koristi u svakodnevnim situacijama i demu pam6enje sluZi . Zato je pre-
poruka da se pamienje istraZuje u stvamom svijetu, a ne u laboratoriju (G. Cohen,
1989., Neisser, 1978.,1982.). Osnovna zamisao je da istraZivanje pamienja mora
imati ekoloSku valjanost, odnositi se na prirodne fenomene pamdenja u prirod-
nom okru-Zenju. U tom kontekstu nema mjesta distirn laboratorijskim istraZivanjima.
Postupci koji se koriste ispituju prirodna okruZenja upotrebom samoiskaza i upit-
nika. Iako su ovom pristupu upudeni prigovori, jer mu nedostaje kontrola i mo-
gu6nost generalizacije @anaji i Crowder, 1989.), ipak je doveo do nekih zanim-
ljivih novih konceptualizacija u istraZivaqlu prirode pam6enja.
Na primjer, nedarui teoretski rad Koriata i Goldsmitha (1996.) traZi promjenu
metafore koja se koristi za konceptualizaciju pamCenja, a ne promjenu okruienja
168 Kognitivnapsihologija
istraZivanja. Koriat i Goldsmith istitu da tradicionalna metafora si ladiita,kojom
se pam6enje poima kao sprerniite informacija i dogadaja, neizostavno dovodi do
pitanja kolidine - koliko destica se moze pamtiti u odretlenoj prilici ili se mogu
upot{ebiti? Laboratorij je najprilagotlenije okruZenje za ovakav pristup jer se
moZe kontrolirati varijabla kolidine. Nasuprot tomu, svakodnevni pristup ili pri-
stup realnog svijeta vi5e zahtijeva metaforu korespondencijekojom se pamdenje
poima kao sredstvo interakcije sa stuamim svijetom. zato se pitanje pomide pre-
ma todnosti reprezentacije prollih dogadaja - kolikoje pamienje u skladu s odre-
denim dogatlajem?
Kako Koriat i Goldsmith (1996.) istidu, vaZno pitanje nijAokruZenje
istraZivanja, laboratorij ili stvami svijet, ve6 vrsta metafore. Smatraju da metafo-
ra korespondencije vi5e uzima u obzir fi:nkcionalne aspekte pam6enja. osim toga,
korespondencija se moZe ispitivati i u laboratorijskom i prirodnom okruZenju.
smatraju da se mnoga neslaganja izmedu zagovomika laboratorijskog i prirodnog
okruZenja mogu izgladiti promjenom metafore, a ne promjenom okruZenja
ishaZivanja. Ta bi promjena dala novu strukturu za razumijevanje pam6enja _
strukturu u kojoj bi se na pamdenje gledalo kao na pojavu koja ispunja odredenu
swhu u interakciji s okolinom.
I stvarno, moZe se vidjed da se taj novi pristup Siri kako se veci broj istrazivada
zanima za funkcionalna svojstvapam6enja. Neki obe6avaju6i novi uvidi u pitanje
demu pam6errje sluzi daju neke konketne prefpostavke o strukturi pam6enja. Na
primjer, nedavni rad Arthura Glenberga (l 997.) traZi sustav pamienja osnovan na
interakciji organizrra s i:kolinom. Korespondencija sa swamim svijetom ostvaruje
se posredswom reprezentacija koje odrazavaju stnrktualni odnos izmedu orga-
nizma i vanjskog svijeta, a ne kodiranjem apstraktnih simbolidkih reprezentacija.
Slidno, Baddeleyeva (1 997.) knjiga osuvremenjuje njegov model radnog pam6e_
nja govoredi o tome demu fonoloika petlja i ..blok za skiciranje" sluie i pro5iru_
ju6i razmatranja o mnogim fenomenima pam6enja na pitanje njihove funkcije.
Vidjet 6emo ho6e li taj pristup postati dominantan u istraZivanjima pam6enja
ili
6e ga nadvladati sna.zna laboratorijska metafora skladidta. sto god bude, nove
metafore i prijepori nuzni su za preZivljavanje podrudja - bez stalnog dotoka novih
ideja (ili novih promi5ljanja starih) znanost bi stagnirala
i odumrla. prisrup
isnaZivanju pam6enja koji podinje dominirati je neuropsihologijsko istrazivanje
pamienja koje se razvilo iz ispitivanja ljudi s pamdenjem koje odstupa od prosjeka.
PAMCENJE KOJE ODSTUPA OD
PROSJEKA I NEUROPSIHOLOGIJA
Do sadaje rasprava o pam6enju bila usmjerena na zadatake i strukture koji uklju-
duju normalno funkcioniranje pam6enja. No, ima rijetkih sludajeva ljudi s pam-
6enjem koje odstupa od prosjeka (bilo izrazito dobrim, bilo naruIenim) kojidaju
zanimljiv uvid u prirodu pamienja op6enito. IstraZivanje pam6enja koje odstupa
od prosjeka izravno dovodi do neuropsihologijskog istraZivanja fizioloikih me-
hanizama u osnovi pamienja.
 5 . Pamdenje: modeli i istraZivaEke metode 169
170
lzvanredno pam6enie: mnemonisti
Zamislite kakav bi vam bio Zivot da imate izvanredne sposobnosti pamdenja - na
pnmjer, kad biste mogli zapamtiti svalu rijed otisnutu u ovoj knjizi. U tom sluda-
ju smatralo bi se da ste mnemonist, osoba koja pokazuje izvanredne sposobnosti
pam6enja, koje se obidno osnivaju na kori5tenju posebnih tehnika za poboljSanje
pam6enja. MoZdaje najpoznatiji mnemonist bio dovjek zvan "S.", kojegje opisao
ruski psiholog Aleksandar Luria (1902.-1977.).
Luria (196S.) opisao je kako se S. jednog dana pojavio u njegovu laboratoriju
i raZio da se testira njegovo pamienje. Luria gaje testirao i ustanovio da njegovo
pam6enje gotovo nema granica. S. je mogao reproducirati izuzetno dugadke ni-
zove rijedi, bez obzira na to koliko je wemenaproilo od wemeua kad su mu rijedi
bile prezentirane. Luriaje proudavao S.-a tijekom 30 godina i naiao da dak kadje
S.-ovo pamCenje bilo mjereno 15 ili 16 godina nakon sesije u kojoj je naudio
rijedi, on ihjejo5 uvijek mogao reproducirati. S. je na koncu postao profesionalni
zabavljad, zapanjuju6i publiku svojom sposobno56u prisje6aqia bilo dega $to se
od njega traiilo
U demu je bio S.-ov trik? Kako je tako mnogo parntio? Odito se slaZno osla-
njao na mnemoniku vidnog predodavanja. Pretvarao je sadrZaje koje je trebao
parntiti u vidne slike. Na primjer, izvljestio je da kad se od njega traZilo da zapam-
ti ije1 zeleno, predodio si je zeleni lonac za cv$ete, za ijeE crveno zamislio je
Eovjeka u crvenoj koSulji kako mu se pribliZava. Cak su i brojevi izazivali slike.
Na primjer, 1 je bio ponosan, dobro graden dovjek, 3 je bila potiStena osoba, 6
dovjek s natedenom nogom, itd.
Velik dio vidnih predodZbi u pamienju S. nije upotrebljavao namjemo, ve6 su
one bile rezultat rijetke pojave, sinestpzije (syn - "zajedno", esthesid - 'bsjet")
kad se doZivljavaju neki osjeti u osjetnom modalitetu koji se razlikuje od mo-
daliteta kome pripada podraZaj. Na primjer, S. je automatski pretvarao zvuk u
vidnu sliku i dakje izvjeStavao da doZivljava okus i teiinu rijedi. Svaka rije[ koju
je trebao zapamtiti:nawala jenizosjeta koji su se kod S.-a javljali automatski kad
se trebao prisjetiti te rijeEi.
Naru5eno pamdenie: amneziia
Drugi mnemonisti upotrebljavali su drugadije strategije. V.P., ruski imigrant
(Hunt i Love, 1972.) mogao je zapamtiti dugi niz destica sloZenih npr. u stupce i
redove brojeva. Dok se S. ponajviSe oslanjao ua vidne predodibe, V.P. se izgleda
vi5e oslanjao na verbalno prevodenje. Izvjeltavao je da brojeve Pamti pretvara-
ju6i ih u datume i.onda razmi5ljao Sto je tog dana radio.
SliCnu strategiju prevodenja koristioje mnemonist kojeg iu ispitivali K. Anders
Ericsson, Witliam Chase i Stbve Faloon (1980.). S.F., njihov mnemonist, pamtio
je duge nizove brojeva dijele6i ih na grupe od po tri do detiri znamenke i kodira-
judi ih kao vremena trajanja razliditih trka. Buduii daje i sam bio iskusan fkad na
duge staze, S.Z.-u su bila poznata vremena koja su bila vjerojatna za razlidite trke.
Ono 5to je posebno zanimljivo, S.F. nije doiao u laboratorij kao mnemonist, ve6
je bio izabran kao predstavnik sudenata prosjednih po inteligenciji i sposobnosti-
ma pamieqia.
U podetku je S.F. pamtio niz od oko 7 znarnenki, Sto je prosjedan tez:ultat za
studente. Nakon 200 uvjeZbavanja tijekom razdoblja od 2 godine S. F. je desete-
rostruko pove6ao svoje pamCenje znamenki i mogaoje reproducirati 80 znamen-
Kognitivna psihologija
ki. No, qiegovo pamdenje se znadajno pogorlalo kad su mu eksperimentatori
nnmjemo zadali nizove znamenki koje se nisu mogli prevesti u vremena trajanja
hka. Rad sa S.F.-om upuduje na to da se osoba s prosjednim sposobnostima pam-
6enja moZe, barem u nadelu, pretvoriti u osobu s izvanrednim pam6enjenr, barem
u nekim podrudjima, nakon dugotrajne sustavne vjgZbe.
Mnogi bi od nas voljeli imati sposobnosti pam6enja kao S. ili V.P., jer nam se
iinida bismo bez napora odlidno prolazili na ispitima. No, moramo imati na umu
da S. nije bio narodito zadovoljan svojim Zivotom, dijelom zbog svog izvanred-
nog pamienja. Izvjeltavaoje da njegove sinestezije, koje su velikim dijelom bile
nenamjeme, interferiraju s njegovom sposobno56u slu5anja ljudi. Glasovi su iza-
zivali gomilu osjeta, 5to je interferiralo s njegovorn sposobnoS6u pradenja razgo-
vora. Osim toga, njegovo snaZno oslanjanie na predodZbe stvaralo nu je teikoda
u razumijevanju apstraktnih pojmova, kao npr. neizmjerno ili niita, koji se ne
mogu lako pretvarati u vidne slike. Takotlerje katkada bio preplavljen slikama
dokje ditao. Ranija sjedanja su se katkada.nametala kasnijim. Naravno, ne moZemo
znati koliko su S.-ove Zivotne te5kode bile posljedica njegova izvamedna pam-
6enja, ali je odito da je S. vjerovao da njegovo izvanredno pamdeqje ima loie
strane kao i dobre, i desto mu je isto toliko smetaio koliko mu je pomagalo.
Ovi izvanredni mnemonisti daju odredeni uvid u procese pam6enja. Svaki od
ovih koje smo opisali - svijesno ili gotovo automatski - prevor[li su arbitrarne,
apstraktre besmislene informacije u smislenije ili senzomo konkretnije. Bilo da
su prevedene informacije bile fajanje trka, datumi i dogatlaji ili vidne slike, klju6-
no je bilo njihovo zna6enje za mnemonista.
Obidno sposobnost pam6enja smatramo zajemdenom kao i zrak koji udi3emo.
No, kao 5to postajemo svijesni vaZnosti zraka kad ga nemamo dovoljno za disa-
nje, tako postaje manjom vjerojatnost da pamCenje smatramo zajamdenim kad
promahamo ljude s te5kim poremedajima pamdenja.
Jedna uznemirujuda vrsta am:rezije (teZak gubitak pam6enja) je retrogradna
amnezija, kad osoba gubi nanjemo pamdenje dogatlaja koji su se zbili prije uaume
kojaje dovela do gubitka pamdenja (Squire, 1999.). Blagi oblici retrogradne am-
nezije javljaju se dosta desto kadje osoba doZivjela potres mozga. Obiino se lole
pamte dogailaji koji su se zbili neposredno prije potresa mozga.
W, Ritchie Russel i P. W. Nathan (1946.) izvijestili su o teZem sludaju retro-
gradne aurnezije: 22.-godilnji odrZavatelj igrali5ta za golf pao je s motocikla u
kolovozu 1933. ljedan dana nakon nesreie mladiije mogao voditi raaunne razgo-
vore i izgledalo je da se oporavio. No, brzo;ie postalo odito daje kod njega doilo
do te5kog gubitka pam6enja dogadaja koji su se zbili prije traume- Kad ga se
pitalo za datum, izjavio je daje veljaEa 1922. i vjerovaoje daje 5kolarac. Nije se
sjefao kasnijih godina. Tijekom idu6ih nekoliko tjedana njegovo pamCenje pro-
Slih dogadaja polako se wa6alo, podev od ranijih prema kasnijim dogattajima.
Deset tjedana nakon nesreie watilo mu se pamdenje za veiinu dogaclaja iz pret-
hodnih godina i konadno se mogao sjetiti svega 5to se dogodilo do nekoliko minu-
ta prije nesrede. Kod retrogradne amnezije sje6anja koja se vradaju, u pravilu,
zapodinju s ranijim dogadajima i ke6u se prema wemenu taume. Cesto se pam-
6enje dogadaja neposredno prije traume nikad ne vra6a.
 5 r Pamienje: modeli i isfiaZivadke metode 171

DrugavrstaamnezdekojugotovosvimidoZivljavamojeinfanti|naamnezi- 172 Ko gni tivna ps iho I o gij a

ja, neriogu6nost dosj;6anja dogatlaja koji su se zbili kad smo bili wlo mladi
ne onoga Sto nam se dogodilo
iSp"ur, rizS.). op6enito, sje6arno se malo ili uop6e
prije dobi odoko 5 godina i izuzetno rijetko se netko sje6a.I4pogo togaito se
ioiodilo prije tre6eg rorlendana. IzvjeS6a o sjedanjima iz djetinjsWa obidno u-
n3"ueu3u p*e*j" aadajnih dogadaja (spr. rottenje brata ili sestre, $nrt jednog
roait"ija, fi"ustti Hamond, 1991.). Na primjer, neke odrasle osobe sjedale su se
svog btiavka u bolnici ili ro<ienja brata ili sestre kad su bili stari 2
godine, a smrti
rodltelja ili 6lana obitelji kad su bili stari 3 godine (Usher i Neisser, 1993.).
U zadnje wijeme pojavile su se sumnje u todrost djedjeg pamdenja' Ustvari'
-nogi priilolori (npi Ceci i Bruck, 1993') istidu da todnost djedjeg pam6enja
ako su
moZJ titi upitna Eak i neposredno nakon ito su dogadaju zbili, narodito
djeca izloLina otvorenirn-ili prikrivenim sugeqtijama o upamdenim sadrZajima'
(b nepouzdanosti naleg pam6enja op5imije se raspravlja u idu6em poglavlju')
Jedan od najpoznatijih sludajeva amnezije je sludaj H'M', o kome su
izvijestili
William ScoviiG i Brenda Milner (1957.). H.M. je bio podvrgnut operaciji mozga
zbog teskih epileptidkih napadaja koje nije bilo mogu6e kontrolirati. operacijaje
obuilj"oa t. rulna tesl. ibltajeuvelikoj mjeripokusna, krajnjenepredvidivim
s
porq.di"u.u. il wijeme operacije H.M. imao je 29 godina i bio je iznadprosjedno
'iot.iig"nturr. je od
Nakon operacije dobro se oporavljao, uz jednu iznimku. Patio
teikeinterogradne amneziie - imao je velikih te5ko6a u pamdenju dogatlaja koji
su se zbili oukoo op"tapije. No, dobro (iako ne u potpunosti) sjefao
se
logafzu.a
prije operacije. H.M.-ov gubitak pamienja snaZno je utjecao na njegov Zivot' Jed-
ncim je p;tilon primijetio: "Svaki dan jp sam za sebe, bez obzka demu
sam se
je
u"r.1-io i 3to me je Zalostilol' (Milner, Corkin i Teuber, 1968', str' 217)' Odito
je
H.M. izgubio sposobnost namjernog dosje6anja bilo dega Sto slijedilo nakon
operaclje, tako daje iivio stalno zarobljen u sada5njosti'
Amneziia i raztikovanie eksplicitnog i implicitnog
pam6enia
i eksplicitrog pamCenja jasna kod amnestidara
razlika izrnedu implicitnog i ti
bolesnici i normalni ispitanici pokazuju postojanje implicitnog pamdenja.
Bolesnici koji boluju od amnezije pokazuju paradoksalni uradak na zadacima
koji ukljuEujuproceduralno znanje ("mati kako" - vjeitine kao 5to su voZnja
biciklom) u odnosu na zadatke koji zahtijevajt deklarativno znanje ('mati da" -
informiranost o dinjenicama kao 5to su pojmovi u udZbeniku iz psihologije). S
jedne shane, bolesnici koji boluju od amnezije mogu imati wlo slab uradak na
tradicionalnim zadacima pain6enja koji zahtijevaju dosjedanje i reprodukciju de-
klarativnog znanja.. S druge strane, mogu pokazati pobolj5anje uratka - zapam-
ieno uvjeZbavanje - u zadacima koji.zahtijevaju proceduralno zranje, kao 5to je
slaganje slagalica, uEenje ditanja zrcalnog pisma i svladavanje motoridkih vje5ti-
na @addeley, 1989).
Amnezija i neuropsihologija
IstraZivanje arnnezija daloje niz podataka o tome kako pam6enje ovisi o uspje5-
nom radu pojedinih moZdanih.struktura. Povezuju6i odredene ozljede mozga s
odrealenim deficitima pamienja istraZivadi su dobili uvid u normalno firnkcioni-
ranje pam6enja. Ispituju6i razlidite kognitivne procese u mozgu neuropsiholozi
desto fiaZe disocijacije firnkcija, kad je kod nomialnih ispitanika prisutna neka
funkcija (npr. eksplicitnopam6enje), akodbolesnika s odredenom ozljedommozga
te funkcije nema, usprkos normalnim fimkcijama u drugim moZdanim podrudji
ma (npr. implicitno pamienje).
Ispituju6i osobe s porerne6ajima pamdenja, na primjer, znamo da je pam6enje
nepostojano i na njega mogu djelovati udarac u glavu, poreme6aj svijesti, kao i
niz ozljeda ili patololkih promjena u mozgu. No, ne moZemo utwditi specifidnu
uzrodno-posljedidnu vezu izmedu odredene strukturahe lezije i odretlenog defi-
cita pamdenja. dinjenica da je odredena struktura ili podrudje pou""-o s por"-
me6ajem neke funkcije ne anadi da je samo to podru6je odgovomo za kontrolu te

psiholozi istrazuju bolesnike koji boluju od amnezije djelomiEno zato da dobiju firnkcije. Za odrecfenu funkcijumoZe biti odgovomo viSe strukturaumozgu. Siro-
ka fiziolo3ka analogija moie protumaditi teSko6u lokaliziranja na osnovi opaienog
uvid u op6enito i:nkcioniranje pamdenja. Jedan od uvida dobivenih ispitivanjem
deficita. Normalno funkcioniranje dijela mozga (retikulamog aktivacijskog su-
bolesnika koji boluju od amngTijs js tuzlikaimedu eksplicitnog pamdenja,
koje
pamdenja (npr. efekti udesavanja stava) nuZno je za odry'avanje Zivota, no Eivot ne ovisi samo o funkciji moz9a -
je u pravilu naruSeno kod amnezije i implicitnog
"kod sumnjate li u vainost dnigih struktua, pitajte bolesnika s nekim srdanim ili plu6nim
zadataka upotpunjanja rijedi i proceduralno pamienje za zadatke koji uklju-
oboljenjem. Zato, iakoje retikulami aktivacijski sustav nuZan za o drLavanje Livo-
duju vjestine) toi" o iru"it" oije naru$eno. Odito sposobnost svijesnog dosjeia-
ta, srnrt neke osobe moZe biti.posljedica disfunkcije drugih tjelesnih stnrktura.
n;, p;idni"g iskuswa, koju zahtijwaju zadaci kojiukljuduju eksplicitno pam- Povezivanje neke disfunkcije u mozgu s odredenom strukturom ili podruEjem
e.+ i"tflutivnog #enja, razlikuje se od sposobnosti obavljanja naudenih za- sli6na je te5koia.
dataka na automatskj nadin, bez svijesnog pam6enja procesa udenja @addeley'
je uradak na vedini Kad se promatraju jednostarme disocijacije, razlidite altemativne hipoteze mogu
1989.). Ustvari, dak i bolesnici koji,boluju od amnezije, diji
wlo lo5, pokazuju normalan ili gotovo normalan objasniti vezu izmedu odretlene lezije i odredenog firnkcionalnog deficita. Mnogo
zadataka eksplicitnog pamcenja
im'licitno pam6enje, kao Ito zu zadaci dosjeda- pouzdanije potpore nekoj hipotezi o kognitivnom funkcioniranju mogu se dobiti
uradak na zaiaci-u toji
"tguUulu (Badd9; promatranjem dvostrukih disocijacija, kad osobe s razliditim wstama neuropato-
nja uz znak (Warrington i Weiskrantz, 1970.) i zadaci upotpunjanja rijedi
IoSkih promjena pokazuju opredne obrasce deficita. Za neke funkcije i neka
ley,1989.)No,nakonzadatkadopunjanjarijedi,kadseamrestidarepitajesuli
se ne sjeiaju da su rijed vid- moZdana podrudja neuropsiholozi su utvrdili prisutnost dvostruke disocijacije.
p;;e vialen rlled koju su upravo nadopunili, obidno
jAi tCtut, Mandler i Haden,l992., Tulving, Stark, 1982')' Osim toga'
Schacter i Na primjer, neki dokazi za razltkovanje kratkoroEnog pam6enja od dugorodnog
-amnestitari je osnivaju se upravo na takvim dvostr.ukim disocijacijama (Schacter, 1989.b): oso-
ne mogu eksplicitno prepoznati rijeEi bolje nego po sludaju. Iako
be s ozljedama u tijevom parijetalnom moZdanom reinju nisu u mogudnosti
zadfiavati inforrracije u kratkorodnom pamdenju, ali ne pokazuju deficite dugo-
 5 r Pamdenje: modeli i istraZivadke metode 173
rodnog pamdenja. one i dalje kodirajra pohranjuju i pronalaze informacije u dug-
orodnom pam6enju bez vidljivih te5ko6a (Shallice i Warriugton, 1970., Warnngton
i Shallice, 1972.) Obrnuto, osobe s lezijama medijalnih temporalnih moZdanih
podrudja imaju relativno normalno kratkorodno pamCenje verbalnog materijala
(npr. slova i rijedi), ali imaju velikih te5ko6a u zadrZavanju novih verbalnih sadrZaja
u dugorodnom pam6enju (Milner, Corkin i Teuber, 1968., Shallice, 1979.,Wat-
rington, 1982.).
Iako dvostruke disocijacije pruZaju snaZnu potporu pretpostavci daje odrede-
na moZdana struktura od odluduju6e vaZnosti za pam6enje (Squire, I 987.) i pore-
me6aji ili lezije tih podrudja uzrokuju teike deficite pamdenja, ne moZemo reii da
je pamienje - ili dak dio pam6enja - lokaliziran u tim strukturama. Ipak, ispitivan-
ja bolesnika s ozljedama mozga daju neke informacije i upuduju na to kako bi
pam6enje moglo funkcionirati. Za sada; neuropsiholozi su naSli da dvostruke diso-
cijacije govore u prilog razlikovanju kratkorodnog i dugorodnog pam6enja, de-
klarativnog (eksplicitnog) i nedeklarativnog (implicitnog) pam6enja i preliminar-
no upuCuju najol neka razlikovanja.
Uloga hipokampusa i drugih struktura
Jedno od sredi5njih pitanja u neuropsihologiji pamCenja bilo je sljedeie: Gdje je
u mozgu pam6enje pohranjeno i koje su moZdane strukture i podruEja ukljudeni u
procese pam6enja kao Sto su kodiranje i pronalaZenje? Mnogi podenri pokulaji
lokalizacije pamienja biti su bezuspjeini. Na primjer, nakon doslovno stotina
pokusa poznati neuropsiholog Karl Lashley je nevoljko izjavio da nije mogao
naii specifidna moZdana podrudja koja bi bila povezana sa specifidnim oblicima
pamdenja. Tijekom desetljeCa nakon Lasbleyeve izjave psiholozi su mogli loka-
lizirati brojne moZdane strukture ukljudene u pamienje, kao 5to su hipokampus i
druge okolne strukture. No, frziolodka shukhua moZda nije takva da 6emo loka-
lizirati specifiine ideje, misli ili dogatlaje, ito je Lashley bezuspjeSno pokuSao.
Cak su Penfieldovi nalazi o vezama izmedu elektridnog podraZivanja i epizodidkog
pamdenja dogatlaja prijepomi.
Neka istraZivanja dala su ohrabruju6e, iako preliminarne rezultate o struktura-
ma koje su, izgleda, ukljudene u raalilite aspekte pamdenja. Prvo, specifidna sen-
zoma svojstva odredenog doZivljaja st1 izgleda, organizirana u razliditim podrudjim
moZdane kore (Squire, 1986.). Na primjer, vidna, spacijalna i njulna svojstva
nekog doZivljaja pohranjena su svako u onommoZdanom podrudju kojeje odgo-
vomo za obradu pojedine vrste osjetnih informacija. Prema tome, moidana kora
izgledaigravahtnulogu u pamCenju pod vidom dugorodne pohrane informacija
(Zola i Squire, 2000., Zola-Morgan i Squire, 1990.).
Osim togq hipokampus i neke povezane susjedne strukture su, izgleda, vaZne
za eksplicitno pam6enje doiivljaja i drugih deklarativnih informacija i izgleda da
hipokampus ima kljudnu ulogu u kodiranju deklarativnih informacija (Squire i
Zola-Morgan, I 99 1., Thompson, 2000., Thompson i Krupa, 199 4., Zola-Morganl
Squire, 1990.). lzgleda da je njegova glavna funkcija integracija i konsolidacija
odjelitih senzornih informacija i, Ito je najvaZnije, prijenos novosintetiziranih
informacija u dugorodne strukture deklarativnog znanja, moZda kao sredstva po-
vezivanja inforrnacija pohranjenih u razliditim moZdanim podrudjima (Rebea
174 Kognitivna ps iho I o gij a
Knowlton i Squire; 1996.; Squire, 1986., Squire, Cohen i Nadel, 1984,). Osim
toga, hipokampus, izgleda, igra kljudnu ulogu u sloZenom udeuju (McCorrnick i
Thompson, 1984.). Amigdala vjerojabro takoder ima vahru ulogu u konsolidaciji
pamdenja, narolito kad su ukljudeni duvstveni doiivljaji (Cahill, Babinsky,
Markowitsch i McGaugh, 1995., Cahill i McGaugh, 1996., Ledoux, 1966., Mc-
Gaugh, 1999., Packard, Cahill i McGaugh, 1994., Roozendaal, Cahil i McGaugh,
1996.).
Pod vidom evoluqlje, pnje spomenute strukture (narodito kora velikog mozga
i hipokampus) relativno su nove strukture i moZe se smatratf daje deklarativno
pam6enje novija pojava. Istowemeno, druge strukture pamienja odgovome su za
nedeklarativno pam6enje. Na primjer, bazalni gangliji su, izgleda, osnovne struk-
ture za kontrolu procedurblqog pamienja (Mishkin i Petri, 1984), iako ne i za
ktntrolu efekta udelavanja (Heindel, Butters i Salmon, 1988.) na koji mogu ude"
cati razlid,ite druge vrste pam6enja (Schacter, 1 989.b). Nadalje, izgleda da i mali
mozakimakljudnuuloguukontroliklasidnih uvjetovanihreakcija i op6enito dopri-
nosi razliEitim kognitivnim zadacima (Cabeza i Nyberg, I 997., Thompson, 19g7.).
Prema tome, izgleda da su razliditi oblici nedeklarativnog pamienja povezani s
razliditim moidanim strukhrama.
Uz ove pwe spoznaje o strukturama pamdenja na makorazini podinjemo ra-
zumijevati i strukuru parn6enja na mikoraz ini. Na primjer, znamo da ponavljano
podraZivanje odpetlenih neuralnih putova pove6ava vjerojatnost njihova akivi-
ranja, tj. na odreclenim sinapsama se izgledajavljaju promjene.na dendritima pos!
sinaptidkih neurbna, pove6avaju6i vjerojatnost dostizanja limena za njihovo
ponovno aktiviranje.
Znamo, takoder, da neki neurotransmiteri narusavaju pohranu pam6enja, a drugi
je pospje5uju. Serotonin i acetilkolin izgleda pospjeSuju neuralnu transmisiju po-
vezanu s pam6enjem, a moZda to 6ini i noradrenalin. Velike koncentaciie ace-
tilkolina nadene su u hipokampusu normalnih osoba (Squire, 198?.), ali niske u
bolesnika koji boluju od Alzheimerove bolesti - bolesti koja uzrokuje te5ke gubir-
ke pamienja. U bolesnika s Alzheimerovom bolei6u nalaze se velika olte6enia
moZdanog tkiva koje ludi aeetilkolin. Usprkos velikom broju istraZivanja u tom
podnidju, istraZivadi tek trebaju otkriti specifidni uzrok Alzheimerove bolesti.
Za procjenu boluje li netko od Alzheimerove bolesti mogu se koristiti testovi
pam6enja, iako je konadna dijagnoza mogu6a tek na osnoi analize moZdanog
tkiva (u kojem se, u sludaju bolesti, nalaze amiloidni plakovi i neurofibrilna klup-
ka). Ujednom od testova (Buschke i sur.,1999.) osobe vide list papira s detiri
rijedi od kojih svaka pripada razliditoj kategoriji. Ispitivad kaZe ime kategorije za
jednu od rijedi i osoba treba pokazati odgovaraju6u rijed. Na primjer, ako je kate-
gorija Zivotinja, ispitanik moZe pokazati rijed krava. Nekoliko minuta nakon lto
su rijedi bile pokazane, ispitanici se pokulaju prisjetiti svih rijedi koje su vidjeli.
Ako se ne mogu prisjetiti neke rijedi, kaZe im se kategorija kojoj rijed pripada.
\TaLi
irliri i.^i+^-i^i sJcriii i:^x: -: t.^t
irpiuiiiui iiu iliiBu su
^^ -:^+:.: nJcci nt Kao :* ^^ t-^r^
im se r-^
iraze rategolija. Bolesrrici koji
boluju od Alzheimerove bolesti postiZu znatno slabije rezultate na ovom testu od
drugih osoba.
IstraZivadi Su uspjeli bolje objasniti uzrokjednog drugog poreme6aja pam6e-
nja, ali nisu uspjeli naii nadin kako ukloniti taj deficit koji se moZe izbje6i: poka-
zalo se da konzumacija alkohola narusava aktivnost serotonina i tako naruiava
 5 'Pam6enje: modeli i istraZivadke metode L75

pamdenje (Weingarhrer, Rudorfer, Buchsbaum ilinnoila, 1983.). Ustvari' pro-

176 Kognitivnapsihologija
duljena zloporaba alkohola dovodi do Korsakovljeva sindroma, te5kog oblika an-
kodiranja, te model sustava viiestrukog pamtiti. Glavni oblici amnezije su atrt9ro-
terogradne amnezije koju desto prati i djelomidna refiogradna amnezija (Parkin,
pamenjaprema kojem trebarazlikovati ne gradna amnezija, retrogradna amnezija i in-
l99i., Shimamura i Squire, 1986.). Korsakovljev sindrom povean je s o5te6e- samo proceduralno i deklarativno (seman- fantilna amnezija. Ovaj posljednji oblik am-
njem diencefalona (podrudja koje obuhva6a talamus i hipotalamus) u mozgu (Jemi-
tidko) pam6enje ve6 i sernantidko i epizodid- nezije kvalitativno se razlikuje od drugih
gan Schafer, Butters i Cermak, 1991., Langlais, Mandel i Mair, 1992')' te dis-
kopamienje. Psiholozi supredloZili i druge oblika ijavlja se kod svakog pojedinca. Is-
funkcijom i o5te6enjem dmgih podrudja (Jacobson i Lishman, 1990'), kao 5to sl modele strukture pam6enj4 kao Sto je model pitujuiifunkcijepam6enja kod osoba s poje-
frontalni (Parsons i Nixon, 1993., Squire, 1982.) i temporalni (Blansjaar' Viel- paralelno distribuiranog procesiranja dinim oblikom amnezije, biloje moguie ra-
voye, Van Dijk, Gert i Rinders, 1992.) kortikalni lobus.
ftonekcionistidki model). Taj model obu- zlikovati razlidite aspekte pamdenja" kao 5to
Drugi frzioloiki dinitelji takoiler utjedu na pam6enje' Neki od prirodnih hor- hva6apojmove radnogpam6enja, mreZe se- su dugorodno pamdenje i priwemeni oblici
mona p;ve6avaju kolidinu glukoze koju mozak ima na raspolaganju i tako potiiu mantidkog pamcenja, alrivacije koja se Siri, pam6enj4 proceduralno i deklarativno pam-
pamdenje. Ti su hormoni desto povezani s dogadajima koji znadajno povedavaju udelavanja i paralelnog procesiraqja infor- 6enje, te eksplici66 | imFlicihro pamCenje.
pobudenost, kao Sto su traume, uspjesi, pwa iskustva (npr. pwi strasweni folju- macija. Konadno, mnogi psiholozi taZe pot- IakojoS nisu nadeni specifidni tragovipam-
tac), krize ili drugi vaZni trenuci (npr. donoSenje vaZne odluke).i mogu.igrati punu promjenu konceptualizacije pam6e- ienja, bilo je mogude lokalizirati mnoge
ulogu u pam6enju tih dogatlaja. Iako su brojni kognitivni teoretidari i drugi nja usmjeravaju6i se na fimkciju pamdenja specifidne stnrkture ukljudene u funkcije
istrazivadi bili zainteresirani za neuropsihologiju pamienja sadrzaja znanja, velik u stvamom svijetu. Taj pristup dovodi do pam6enja. Za sada izgleda da subkortikal-
broj zanimljivih isnaZivanja bio je usmjeren na strategije koje se koriste za pafi- promjene metafore od tradicionalnbg skla- ne stukture povezane s pamCenjem ukljudu-
6enje. Sffategije pam6enja i procesi pamdenja predmet su idu6eg poglavlja' diSta do suvremeniie metafore korespondel- ju hipokampus, talamus, hipotalamus i dak
crje. bazalne ganglije i mali mozak Korteks ta-
4. Sto su psiholozi nauUili o strukturi pam- kocfer upravljavelikim dijelompobrane de-
6enja istraZujudi pam6enje koje odstupa klarativnog pam6enja- Neurohansmiteri se-
od prosjeka i fiziologiju mozga? rotonin i acetilkolin zu, izgleda, ntsini za
IstraZivanja provedena na mnemonistima pam6enje. Druge kemijske wari, stnrktrue
pokazala su, izmedu ostalog, vaArost pre- i procesi takoder igraju vaZnu ulogu,.'iako
doiivarija .za parhCenje konhetnih infor- su daljnja istraZivanja n.uLna za obja5nje-
macija i vainost nalaZenja ili stvaranja smi- nje njihove uloge.
L..Nabrojite neke zadatake-koji se koriste na kolidina informacija tijekom wlo krat- slenih veza medu desticama koie neba u-
za ispitivanje pamdenja. Sto pojcdini za- kog wemenskog razdoblja, 2. hatkorodno
daci pokazuju o strukturi pamdenja? skladi3te, u kojem se moZe pobraniti mali
Medu mno5tvom zadataka koje kogritivni broj informacija tijekom nebto duljih we-
psiholozi upotrebljavajuneki od glavnih su menskih razdoblja i 3. dugorodno skladiSte,
zadaci za ispitivanj e eksplieitrog dosjethnj a u kojem se mogu pobraniti velike koliEine
informaciia (npr. slobodno dosjedanje, seri- informacija gotovo beskonadno. U senzor-
jalno dosje6anje, dosjedanje uz znak) i za- nom skladi3tu ikoniEko skladi5te odnosi se
daci za ispitivanje eksplicitrog prepozna- na vidno senzomo Pamdenje. 1. OpiSite po dvije osobine senzornog pam- tata? Kako bi trebalo organizirati daljnja
vanja informacija. Usporedbom uratka na 3. Opi5ite neke od glavnih alternativnih 6enja, kratkoroEnog pam6enja i dugo- istraZivanja kako bi se pove6ala po-
ovim eksplicitrim zadacima i uratka na im- modela strukture pam6enja? Jedan od al- rodnog pam6enja. uzdanost interpretacija rezultata?
plicitnim zadacima (npr. zadaci dopunja- tematiwih modela koristi pojam radnog 2. $to su dvostruke disocijacije i zaSto su one 5 , PredloZite nacrt pokusa za ispitivanje nekih
vanja rijedi) kognitivni psiholozi su naili pam6enja, koje se obidno definira kao dio vaLne za razumijevanje odnosa izmetlu aspekata implicitnog pam6enja.
razll(ilte sustave ili procese pamdenja koji dugorodnog pamdenja koji takoder obu- kognitivnih funk cij a i mozg{!
su u osnovi dviju wsta zadataka (npr. kako
6. Zamislite kako bi bilo oporaviti se od jed-
hva6a katkorodno pamienje. Prema tom
3. Usporedite i suprotstavite model triju skla- nog od oblika amnezije. Opi3ite svoje
to pokazuju istraZivanja na amnestidarima). glediStu, ratlno pamdenje sadrZi samo zad-
diSta pamCenja s jednim od altemativnih doZivljaje i reakcije na oporavljeno pam-
2. Opi3ite prevladavaju6i tradicionalni nje akivirani dio dugorodnog pam6enja i
modela pamCenja. U 6emu se razlikuju? 6enje-
model strukture pamdenja? Pam6enje je provodi taj dio u i iz katkorodnog pam6e-
sredstvo koje omogu6uje upotrebu pro5log nja. Daljnji modeli ukljuduju model dubi' 4. kitidki se osvrnite na jedan od eksperi- 7. U demu bi se vaS iivot promijenio kad biste
znanja u sadainjosti. Premajednom mode- ne procesiranja, prema kojem se razlike u menata opisanih u ovom poglavlju. U lemu na neki nadin mogli znadajno poveiati
sposobnosti pamfenja osnivaju na dubini na vidite teikode iznijetih interpretacija rezul- svoj e sposobnosti pamCenja?
lu, pamdenje ukljuduje tri skladiSta: l. sen-
zomo, ukojem se moZepohraniti ogranide- kojoj su destice bile elaborirane tijekom
 5 o Pam6enje: modeli i ishaZivadke metode 177

178 Kognitivna ps ih olo gij a

Ono, L. R. Squire, M. E. Raichle, D. I. Tulving, E. and Craik, F. I. M. @ds.)'(2000).

amnezija kratkorbdno skladiKte
Perrett and M. Fukuda (Eds.), Brain me- The Oxford handbook of memory. New
anterogladna aonezija mnemonist
chanisms ofpercqttion and memory: Frcm York: Oxford University press. Ovaj
dosjedanje model dubine procesiranj a
neuron to behavior (pp. 219-227). New udZbenik vjerojatno daje najobuhvatniji
dugorodno skladiSte pamienje
York: Oxford University Press. Izvjeitaj o pregled fenomena pamienja koji danas
efekt ude5avanja prepoznavanje
wlo cijenjenoj Squireovoj teoriji organiza- postoji.
eksplicitno pamdenje racno pamcenJe
cije ananja u pamdenju.
epizodidki meduspremnik retrogradna amnezija
epizodidko pam6enje semantidko pam6enje
hipotetidki konstrukt senzomo skladi5te
ikonidko skladi5te ude5avajuCi podrainj
implicitno pam6enje udelavanje
infantilna anmezija

tte CW na adresi http ://co glab.wad sworth.com.

pamlffiMemorySpan)
izvj e$6e (P artial Rep o rt)
identifikacija (l bs olute ldentifi cation)

tmplicitno udenle (Implicit Learning)

R (2000). Shortaerm ard work-

Baddeley, A.
ing memory. In E. Tulving and F. I.
M.Craik (Eds.) The Oxford handbook of
memory @p.77-92). New York: Oxford
University Press. SaZet prikaz nalegmanja
o radnom pam6enju i njegolrr odnosu s
katkorodnim pamCenjem.
Koriat, A. and Goldsmith, M. (1996). Memo-
ry metaphors and the everyday-laboratory
controversy: The correspondence versus
the storehouse conceptiorxi ofmemory. Be-
havioral and Brain Sciences, 19, 167 -228.
Uzbudljiv novi pristup organiziranju isua-
Zivanja pamdenja koji daje podroban uvid
u ulogu metafora u organiziranju istalivanja.
Schacter, D. L. and Curran, T. (2000). Me-
mory without remembering aud remembe-
ring without memory: Implicit and false
memories. In M. S. Gazzaniga (Ed.), The
new cognitive neurosciences (pp. 829-
840). Cambridge, MA:MT Press. Dobar
pregled istraiivanja imflicitnog pamdenja
i pogre5aka pamdenja (o kojima se rasprav-
lja u sljedecem poglavlju).
Squire, L. R. (1993). The organization ofde-
clarative and nondeclarative memorv. In T.
PROCESI
PAMCENJA ffi
q&w
0
180 Ko gnitiv n a p s i h o I o gij a

2.
Sto su kopitivni psiholozi
pohranu u pamde4ju?
otlnili o naiinu kako kodiramo i;f"r-".ii"

Sto utjede na na$e sposobnosti pronalaienja inforrnacija u pamdenju?

3. Kako ono Sto znamo ili
*

Sto udimo utjede na to ito pamtimo?

Postupak je zapravo dosta jednos.tayan. Najprije sloiite Eestice u

razliEite slatpine- Naravno, moZe biti dostatna i samo jedna hrpa,
pRoueRvRrrrJE KocNllvNE PSt- KONSTRUKCIJSKA PRIRODA PAM- ovisno o tome koliko toga treba uiiniti. Morate Ii iii nekamo druga_
HOLOGIJE Ceru.rR mo zbog nedostatka uredaja, to je sljedeti korak, inaie, dobro ste
KODIRANJE I PRIJENOS INFORMACIJA r Autobiografsko pamcenje proili. Vaino je ne pretjerati; to jest, botje je uiiniti odjednom pre_
. Vrste kodiranja . malo nego previie. U lcratkom razdoblju to ne mora izgledati bitno,
Pogre5ke pam6enja
ali lako moie doti do komplikacija. pogreika moie biri i skupa. U
. Prrjenos informacija iz kratkorocnog . U6inci konteksta na kodiranje i pro- poietlcn iitdy postupak izgledat ie sloien. No, ubno te postati samo
u dugorodno pamienje nalaZenje joi j.edna strana iivota. Teiko je predvidjeti prestanak nuhnosti tog
PRONALAZENJE SAZETAK posla u neposrednoj budutnosti, no nikad se ne zna. Kadje postupik
. PronalaZenje u kratkorodnom pam- RAZMISUANJE O MISLJENJU: EINJE- gotou stvdri se ponoio rasporeiluju u razliiite skupine. Onda se mogu
6enju NIENA, ANALITEKA, KREATIVNA I staviti na odgovarajuie mjesto. Prije ili kasnije ponovo ie se upotri_
. Pronalaienje u dugorodnom pam- PRAKTIENA PITANJA jebiti i iitdv postupak te se morati ponoviti. No, to je dio i,ivota.
6enju KLJUENI POJMOVI
John Bransford i Marcia Johnson (1972., str. 722) ftaiili su
PROCESI ZABOMVLJANJA I POGRE- DODATNA LITERATURA od,svojih ispit nika da
proditaju prethodni odlomak i onda reproduciraju ukljudene korake. iirkb biste
Sxe pRudeutn
dobili uvid koliko je ispitanicima bilo lako to udiniti, pokusajte se sami prisjetiti
o Teorija Interferencije nasuprot teoriji tih koraka. Bransfordovi i ispitanici Johnsonove (a vjerojatno i vi) imaii su ve-
osipanja likih teskoda u razumijevanju odlomka i dosjedanju ukljudenih koraka. sto taj
zadtak Eini tako teBkim? Koji su mentalni procesi ukljudeni u taj zadatak!
Kao Sto je bilo spomenuto u prethodnom poglavlju, kopitivni psiholozi obidno
sTatraju da procesi pamienja ukljuduju tri osnovne operacije: kodiranje, pohra_
njivanje i pronalaZenje. Svaki od njih predstavlja faan u procesiranju
f".e"6u.
KodiranJe se odnosi na to kako pretvarate frzikalnq senzorne ulazne informaciie
u neku wstu reprezentacije koja se moZe pohraniti u pamdenju. pohranjivanje se
odnosi na to kako zadrZavate kodirane informacije u pamCenju. pronalaienje se
odnosi na to kako vam informacije pohranjene u pam6enju postaju dostupne. Iako
6e naglasak u razmatranju ovih procesa biti na pam6enju verbalnih i slikovnih
sadrZaja, nemojte zaboraviti da pamtimo i druge wste podraZaja, kao npr. vonjeve
(HerziEngen, I996.)

- Kodiranje, pohranjivanje i pronalaZenje se iesto smatraju fazama koje slijede

_

i"9? ^ drugom tako da najprije usvajamo informaciju, zatim je jedno wijeme

zadrLavamo ionda kasnije koristimo. No, postoji interakcija medu tim procesima
i oni su meduzavisni. Na prirnjer, pokuiavaju6i kodirati informacije u podetnom
odlomku ovog poglavlja, moZda ste imali u tome te5ko6a. Zato je biloleSko po_
hraniti i prisjetiti se tih informacija. No, verbalna oznaka moze olakiati kodiranje,
a time i pohranu i pronalaZenje. Ve6ina ljudi ima bolji uradak ako se odlomak
naslovi "Pranje rublja". Pokulajte se sada prisjetiti koraka opisanih u odlomku.
Verbalna oznaka pomaZe nam u kodiranju, a time i u pam6enju odlomka kbji se
inaEe dini nerazumljivim.
 6 r Procesi pnmdenja 181
KODIRANJE I PRIJENOS INFORMACIJA
Vrste kodiranja
KratkoroEna pohrana
Kad kodirate infonnacije za privremenu pohranu, koju vrstu k6da koristite? R.
Conradje (1964.) razvio nacrt kljuinog pokusa za odgovor na to pitanje. Conrad
je ispitanicima prezentirao nekoliko serija od po Sest slova brzinom od 0,75 sekunde
po slovu. Slova koja su se nalazila u razliditim listama bila su B, C, E M, N, E S,
f, ZiX. Neposredno nakon ito su im slova pokazana, ispitanici su trebali napisati
svaku listu od po Sest slova onim rgdom kako su im bila zada:ra. Conrada su "
narodito zanimale pogre5ke u dosje6anju. Obrazac pogredaka bio je jasan. Uspr-
.kos dinjenici da su.slova bila prezentirana vizualno, postojalaje tendencija da se
pogre5ke osnivaju na akustidkoj zamjenjivosti. Drugim rijedima, umjesto da se
dosje6aju pokazanih slova, ispitanici su slova zamjenjivali slovima koja su po
zvukubilaslid,natodnimslovima. Tako suFzamjeqiivalisa,S,E sa [,P.saB, itd-
Kako bi potlcijepio svoje nalaze, Conrad je od druge skupine ispitanika samo
traLio da sluSaju pojedina slova uz buku u poz4dini. Ispitanici su trebali odmah
izvijestiti o slow koje su duli. Naden je isti obrazac zamjene kao i u zadatku
vizualnog pam6enja, 5to upu6uje na to da vizualno prezentirana slova kodiramo
na osnovi njihova zrnrka, a ne izgleda.
Iako Conradov eksperiment pokazuje daje za kratkorodno pamienje akustidki
k6d vainiji od vizualnog, njegovi rezultati ne isklju.duju postojanje i drugih kodo-
va - na primjer semantiikog koda (koji se osniva na znadenju rijedi). Alan Badde-
ley (1 966.) krenuo je tim smjerom u istraZivanju i utwdio da je u kratkorodnom
pam6enju vaZniji akustidki k6d od semantidkog. Kadje usporedio dosje6anje za
liste rijedi koje su se mogle brkati na osnovi zvuka (engl. map, cab, mad, man,
cap) s dosjecanjem liste akustidki razliEitih rijedi (engl. cow, pit, doy, ring, bun),
naiaoje daje uradakmnogo loiiji za vizualno prezentirane po zvuku slidnih rijedi.
No, kad je usporedio uradak za liste semantidki slidnih rijedi (tpr. vetib du'
gaiak, lirok, prostran) s uratkom za liste rijedi koje su se semantidki razlikovale
{,1)
(npr. sfar; truo, knsni, vrut, jak) nadena ja mala razlika u dosje6anju ianetlu tih
lista: Daje uradak za semantidki slidne rijedi bio innogo slabiji, to bi upuiivalo na
to da su ispitanici bili zbunjeni semantiEkom sli6no!6u, $to bi znadilo da rijedi
procesiraju semantidki. No, uradak za semantidki slidne rijedi bio je samo malo
slabiji nego za semantidki razlid.ite rijed.i.
Sljedeii radovi, koje su proveli Harvey Shuhnan (1970.) i Delos Wickens i
suradnici (Wickens, Dalezrnan i Eggemeier, 1976.) u kojima je ispitano kako se
informacije kodirajuu kratkorodnom pamienju,jasno supokazali dapostoji odre-
dedo semantidko kodiranjeulratkorodnompamdenju. Prematome, iako jekodira-
nje u kratkorodnom pamdenju izgleda ponajprije akustidko, vjero.iatno postoji i
neko sekundamo semantidko kodiranje. Osim toga, Michael Posner (1969.) i surad-
nici @osner, Boies, Eichelman i Taylor, 1969., Posnor I Keele, 1967.) na5li su da
katkada privremeno kodiramo informacijei vizualno, iako izgleda da je vizualno
kodiranjejo5 kratkotrajnije (oko 1,5 sekunde) i podloZnije osipanju od akustidkog
kodiranja. Coruadovo izvomo stajali5te daje podetno kodiranje akustidko razja-
182 Kognitivna ps ihologij a
Snjeno je i razradeno dodatuiim istraZivanjima koja su pokazala da se u nekim
prilikama mogu koristiti i dodatai oblici kodiranja
DugoroEna pohrana
Kao 5to je spomenuto, informacije priwemeno pohranjene u radnom pam6enju
ponajprije su kodirane u akustidkom obliku. Zato kad dinimo pogreike-u
pronalaZenju rijedi u kratkorodnom pamienju, pogreske odraZavaju brkanje zvu_
kova. Kako se informacije kodiraju u oblik koji se moze prenijeti u skladilte i da
se kasnije mogu prona6i?
,
ve6ina informacija pobranjena u dugorodnom pamdenjuje izgleda semantidki
kodirana, tj. kodirana na osnovi znaleija rije6i. Rezultati koji govore u prilog
semantidki kodiranim infomracijama pohrarfenim u dugorodnom pamdenju vrlo
uvjerljivi, narodito stoga 5to nekoliko slidriih operacija upudujJna takav k6d.
1u
To jest vedi broj razliditih pokusa daje isti rezultat: u dugorodnom pam6eqiu ko-
risti se semantirko kodiranje. Razmotrite prikupljene rbzultate koji upuiuju na
semantidki kdd.
Jedan 9d nadina ispitivanja kodiranjaje promahanje obrazaca pogrebaka kako
je to udinjeno u istraiivanjima kratkorodnog pam6enja. Leonard Grossman
i Mor_
ris.Eagle (1970.), na primjer, trazili su od ispitanika da naude listu od 4l razlidite
rijedi. Pet,minuta nakon udenja ispitanicima je dan test prepoznavanja. U test
prepoznavanja bili su ukljudeni distraktori (destice koje izgledaju kao opravdani
izbori, ali su pogredni, tj. destice nisu zadane ranije). Devet distraktora bilo je
semantidki povezano s rijedima u listi, a devet nije. promatrane su laZne uzbune
na distraktore, f. odgovori kojima su ispitanici pokazivali da su vidjeli distrak-
tore, iako to nije bio sludaj. U prosjeku ispitanici su pogre5no prepoznali 1,g3
sinonima, ali prosjedno samo 1,05 nepovezanih rijedi, ito upu6uje ni veiu vjero_
jatnost semantidkog brkanja.
Drugi pristup koji upuiuje na semantidko kodiranjeje upotreba setova seman_
tidkipovezanih testnih rijedi, a ne distraktora. Weston Bousfield (1953.), na primjer,
trazio je od ispitanika da ude listu od 60 rijedi koje su sadrZavale 15 zivotinja, 15
zvanja, I 5 vrsta povr6a i 15 imena ljudi. Rijedi su zadavane sludajnim redom tako
da su dlanovi razliditih kategorija bili dobro pomijeSani. Nakon ito su ispitanici
duli rijedi' raiilo se od njih slobodno dosje6anje lisre rijedi redoslijedonr-po nji-
how izboru. Bousfield je zatim aralizirao redoslijed kojim su rijedi reproduci_
rane- Pitanjeje bilo ho6e li ispitanici redom reproducirati rijedi iz iste kitegorije
de56e nego 5to bi se to moglo odekivati po sludaju. Rezultati su pokazali da je
sukcesiwo dosje6anje rijedi iz iste kategorije bilo mnogo de56e nego sto bi to biio
. po sludaju. Ispitanici su pamtili rijedi svrstavajuii ih u kategorije.
Kodiranje informacija u dugorodnom pamienju nije iskljudivo semantidko.
Postoje dokazi i o vizualnom kqdiranju. Nancy Frost (1972.), na primjer, pokaza_
la je ispitanicima 16 slika predmeta, ukljuduju6i detiri odjevna predheta, detiri
Zivotinje' detiri promeura sredstva i detiri vrste poku6swa. Frostje manipulirala
ne samo semantidkim kategorijama ved i vizualnim. slike su se razlikovale u vi-
zualnoj orijentaciji, tako da su detiri bite nagnute nalijevo, detiri nadesno, detiri su
bile horizontalne, a detiri vertikalne. cestice su prikazane po sludajnom rasporedu
i od ispitanika se traZilo slobodno dosjeianje. Redoslijed ispitanikovih odgovora
pokazao je udinke i semantiikih i vizualnih kategorija, ito upuduje na to da su
ispitanici kodirali i vizualne i semantidke informaciie.
 6 r Procesi pamdenja 183
IstraZivanja su dak pokazala da se uz semantidke i vizualne informacije ti du-
gorodnom pam6e4lu mogu kodirati i akustidke informacije (L Nelson i Rothbart,
1972.).Izrlhrentltata proizlazi daje nadinkodiranja informacijakoj ezadtLavamo
tijekom duljih vremenskih razdoblja dosta fleksibilan. oni koji iele znatijedan
todan nadin kodiranja informacija traZe odgovor na pogre5no pitanje, jer nema
todnog nadina. Korisnije je pitanje: "Na koje naiine kodiramo informacije u du-
gorodnom pam6enju?" No, s neito viSe psiholo5kog stajaliSta najkorisnije je pi-
tatje: "Kada kodiramo informacije na odredeni naEin?" Drugim rijedima, u kojim
uvjetima koristimo jedan nadin kodiranja, a kojim drugi? Ta su pitanja predmet
sa<la5njih i buduCih istraZivaqia.
Prijenos informaciia iz kratkoro6nog u dugorodno
pamcenie
obzirom na osipanje i interferenciju kako prenosimo informacije iz katkorodnog
S
pam6enja u dugorodno? Nadin prijenosa informacija ovisi o tome ukljuduje li ona
deHarativno ili nedeklarativno pam6enje. Neke wste nedeklarativnog pam6enja
(npr. udelavmje i habituacija)jako su nepostojane i brzo se osipaju. Drugi nede-
klarativni oblici (npr. proceduralno pam6enje ijednostavno klasidno uvjetovanje)
bolje se zadriavaju, narodito kad su rezultat ponavljane vjeZbe (postupka) ili pona-
vlj anog uvjetovanja (reakcij a).
Razli6iti su procesi ukljudeni za ulaz u dugorodno deklarativno pam6enje. Jedan
od nadina postizanja tog ciljaje promiSljeno usmjeravanje na informaciju daje se
razumije. MoZdajo! valniji nadin ostvarenja tog ciljaje stvaranje veza ili asoci-
jacija iznedu nove informacije i onoga Ito ved znamo i razumijemo. Te veze
stvaramo integrirajudi nove informacije s postde6im shernama pohranjenih in-
formacija. Taj proces integriranja novih informacija s pohranjenim zove se kon-
sotidaciJa. Kod ljudi proces konsolidacije deklarativnih informacija u pamienje
moZe trajati niz godina nakon podetnog iskustva (Squire, 1986.).
. Prekid konsolidacije uspje3no je proudavan kod amnestidara, narodito kod
osoba koji su doZivjele kratke oblike amnezije koja je posljedica elektrokon-
wlzivnih Sokova (Squire, 1986.). Za ove amnestidare izvor traume je jasan'
Utjecaj ometaju6ih varijabli koje bi jo5 mogle djelovati na konsolidaciju mo-
gu6e je u velikoj mjeri izbiet'i, mole se dobiti povijest bolesti prije traume i
mogudeje pratiti stanje bolesnika nakon traume. Na osnovi istraZivanja bolesnika
koji su dobili elektroSokove, drugih amnestidara i normalnih osoba zakljuduje
se da su tijekom procesa konsolidacije procesi pamdenja podloZni prekidu i
distorzijama.
Da se odrZi ili pove6a integritet pamdenja tijekom konsolidacije, moZemo ko-
ristiti razlidite metamemoriEke strategije (Koriat i Goldsmith, 1996., Metcalfe,
2000., Nelson i Narens, 1994., Schwartz i Metcalfe, 1994.). Te strategije ukuudu-
ju razmi5ljanje o naiim procesima pam6enja pod vidom poboljianja naleg pam-
6enja, kao Stoje npr. prijenos novih informacija u dugorodno pamdenje njihovim
ponavljanjem. Metamemoridke strategije su samo jedna komponenta metakog-
nicije, naSe sposobnosti da razmidljamo o i konEoliramo naXe vlastite procese
miSljenja i nadine kako da pobolj5amo nale mi5ljenje.
Ko gnttivna p s iho lo gij a
184
Ponavljanje
Jedan od postrtpaka koji se koriste za odriavanje infoimacija aktivnim je pona-
vljanje, opetovano govorenje destice. Udirici takvog ponavljanja zovu se udinci
vjeZbe. Ponavljanje moZe biti oruorezo i u tom sludajuje obidno glasno i moZe ga
opaziti svaki promatrad, ili prikriveno i u tom sludaju je tiho i skriveno. Samo
vi5estniko ponavljanje rijedi nije dovoljno za uspjelno ponavljanje (Tulving,
1962.). Treba i razrriSljati o djedima i o njihovim moguiim vezama. Kod bilo
oworenog bilo prikrivenog ponavljanja koji je najbolji nadin rasporeilivanja we-
mena ponavljanja novih informacija?
Prije vi5e odjednog stolje6a Hermann Ebbirighaus (1885., citirano u Schacter,
1989.a) opazioje da raspored udenja (ponavljanja) u vremenu utjede na konsoli-
daciju informacija u dugorodnom pamCenju. U novije wijeme Harry Bahrick i
Elizabeth Phelps (1987.) powrdili su Ebbinghausova opaZanja rezultatima svojih
istraZivanja dugorodnog dosjedanja Spanjolskih rijedi, koje su ispitanici udili pri-
je 8 godina. Bahrick i Phelps utwdili su da se informacije duZe pamte ako su
vjeibe rasporedene u vremenu ne gokadsunagomi/ane u wemenu (cjelovito ude-
nje). Sto je ve6a rasporetlenost udenja u vremenu, to su ispitanici viSe pamtili
tijekom duljih vremenskih razdoblja.
Arthur Glenberg (1917.,1979.) podrobno je ispitivao udinak udenja raspore-
denog u vremenu (bolje dosje6anje za dishibuirano udenje). I on i drugi istraZivadi
(Leicht i Overton, 1987.) povezali su efekudenja rasporeilenog u wemenu s pro-
cesima konsolidacije pam6enja u dugorodnom pam6enju. Efekt rasporeclenog ude-
nja moZe biti posljedica dinjenice da se kod svakog udenja kontekst kodiranja
moZe mijenjati, tako da se mogu koristiti razlidite strategije i zrakovi za kodiranje
i na taj nadin proiiriti i elaborirati sheme za informacije. Vahro je voditi raduna o
efeknr udenja rasporedenog u wemenu prilikom udenja: u prosjeku iete dulje pam-
titi informacije ako udenje nekog predmeta rasporedite u wemenu i mije.njate kon-
tekst kodiranja, umjesto da mnogo uEite tijekom kra&og wemenskog razdoblja.
ZaEto bi udenje rasporedeno tijekom nekoliko dana bilo udinkovitije? Jednaje
mogu6nost da se informacija usvaja u razliditom kontekstu, ito pomaZe njezinu
snaZenju i podetku konsolidacije. Drugi mogu6i odgovor daju istraZivanja utjeca-
ja spavanja na pamdenje. Neki istraZivadi (npr. Karni, Tanne, Rubenstein, Aske-
nasy i Sagi, 1994.) na5li su da na udenje utjede kolidina REM spavanja (faza
spavanja koju karakteriziraju brzi pokreti odiju, sanjanje i brzi moZdani valovi) u
noii nakon udenja. Narulenje RBM spavanja smanjilo je poboljSanje u zadatku
vizualne diskiminacije do kojeg je dollo nakon normalnog spavanja. Izostanak
pobolj3anja nije nailen nakon naruSenog stadija 3 ili stadija 4 spavanja (Kami,
Tanne, Rubenstein, Askenasy i Sagi, 1994.). StoviEe, u drugim istaZivanjima natle-
naje pove6ana proporcija REM spavanja nakon udenja (C. Smith, 1996.). Prema
tome, izgleda da dobro spavanje tijekom noii koje uklju6uje mnogo REM spa-
vanja potpomaZe konsolidaciju pamienja.
Dogada li se ne5to posebno u mozgu Sto bi moglo objasniti zalto je REM
spavanje tako vaZno za konsolidaciju pam6enja? Neuropsihologijska istraZivanja
udenja kod Zivotinja moida mogu dati odgovor na to pitanje. Sjetite s daje nadeno
daje hipokampus vaZna stnrktura za pamdenje. U istraZivanjima u kojima je sni-
mana aktivnost hipokampalnih stanicanatlenoje da se hipokampalne stanice, koje
su bile aktivne tijekom podehog udenja, ponovo aktiviraju tijekom sljededih
 6 . Procesi pam6enja
razdoblja spavanja, kao da se u njima ponovo odviiaju epizode podetnog udenja
da bi doSlo do konsolidacije u dugorodno skladiite (Scaggs i McNaughton, 1996.,
Wilson i McNa.ughton, 1994.).
U nedavnom preglednom radu McClelland, McNaughton i O'Reilly (1995.)
pretpostavili su da je hipokampus brzi sustav udenja u kojem se priwemeno po-
hranjuju nova iskustva dok se na odgovaraju6i nadin ne asimiliraju u polaganlie
neokortikalne sustave reprezentacija. McClelland i suradnici tvrde da je takav
pomo6ni sustav nuian za todniju reprezentaciju strukture okoline u pamdenju.
Koristili su konekcionistidke modele udeqia kako bi pokazali da prebrza inte-
gracija novih iskustava dovodi do poreme6aja u sustavima dugorodnog pam6enja.
Povoljni udinci distribuiranog udenjajavljaju se zato fto imamo relativno brz su-
stav za udenje u hipokampusu koji se aktivira trjekom spavanja. S ponavljanim
izlaganjempodraZajima tljekom susljednih danaiponavljanom aktivacljomt'rjekom
susljetlnih razdoblja spavanja ova brza udenja bivaju integrirana u hajnije sustave
dugorodnog pam6enja.
Iako rasporedivanje vjeZbe u vremenu utjede na konsolidaciju pamienja,
raspored udenja unutar jedne sesije udenja izgleda ne utjede na pamdenje. Prema
hipotezi ukupnog vremena koliEina nauEenog ovisi o wemenu provedenom u
smislenom ponavljanju materije bez obzira na to kako je to vnjeme rasporeileno
unutarjednog razdoblja udenja. No, hipoteza ukupnog vremena ne lrijedi uvijek.
Stovi$e, hipoteza ukupnog wemena ponavljanja ima dva odita ogranidenja (Co-
oper i Pantle, 1967.). Prvo, ukupno vrijeme predvideno za ponavljanje stvamo se
mora utroliti u tu svrhu. Dntgo, za ostvarivanje povoljnih udinaka ponavljaqie
treba sadrlavati neku od razliditih wsta elaboracije ili mnemotehnidka pomagala
koja mogu pospjeliti dosje6anje.
Za prebacivanje sadrZaja u dugoroEno pamdenje nuZno je elaborirano pona-
vljanje tako da se destice elaboriraju na nadin da budu smislenije integrirane u
ono 5to se vet zn4 ili da budu smislenije povezanejedna s drugom i na taj nadin
lak$e pamtive. (Sjetite se efekta povezivanja kad se mnoge manjejedinice infor-
macija poveniju u veie jedinice integriranih informacija i tako bolje pamte.)
Pri ponavljanju, kad se destice koje treba ponovitijednostavno samo ponavlja-
ju, one se privremeno pohranjuju u kratkorodno pamienje bez prenosa informaci-
ja u dugorodno pamdenje. Bez ikakve elaboracije informacije se ne mogu orga-
nizirati i prebaciti.
Organizacila informacija
Pohraqiene informacije su organizirane. Jedan naCin kako se ta organizacijamoi,e
pokazatije posredswom r4jerenja subjektivne organizacije u slobodnom dosjeda-
nju, koje upuCuje na nadine kako pojedinac organizira informacije. Da bi utwdili
subjektivnu organizaciju, istraZivaEi mogu dati ispitanicima nekoliko puta zadatak
slobodnog dosjedanja i ispitanici u viSe poku5aja trebaju nauditi reproducirati bilo
kojim redom listu nepovezanih rijeEi. Podsjetite sedaje WestonBousfield (1953.)
pokazao da ako se nizovi testnih rijedi mogu rasporediti u kategorije (npr. nazivi
vo6a ili pokudswa), ispitanici ie prilikom reprodukcije
spontano kategorizirati
riiedi, iakoje redoslijed prezentacije bio sludajan. Slidno, Endel Tulving (1962.)
pokazao je da ispitanici pokazuju konzistentre obrasce redoslijeda rijedi u pro-
tokolima dosje6anja, iako nema neke odite veze medu rijedima u listi. Drugim
185
186 Kognitivna ps iholo gij a
Moiete primijeniti suedede shatgije pmdenja koje | 2. PoveZite nove infomacije s onim Sto veC mare
de vm pomodi uudsju za ispite: I smisleno ponavljajudi nove informacije i orgmi-
ziraju6i nove infomacije tako da ih pdvezete s
l. udite tijekom ditave Skolske godine, a ne u no6i a.gi- sadrZajima predmeta koji u8it" ili po-
prije ispita. Tako rasporedeno udenje u w.menu
I
I druEjima valeg Zivora
potpomaze konsolidaciju u trajnije sustave pam-
| 3. primijenite rolidite mnemotehnidke postupke
6mja' I prikazane u tablici 6.1.
rijedima, ispitanici stvaraju svoju osobnu dosljednu organizaciju i onda pri
dosje6anju grupiraju odgovore na osnovi subjektivnih jedinica koje su stvorili.
Iako ve6ina odraslih osoba spontano grupira destice u kategorije, rasporeilivanje
u kategorije moZe se i namjemo koristiti kao sredstvo boljeg pam6enja.
MnemotehniEka pomagala su specifidne tehnike koje vam pomaZu u pam-
6enju lista rijedi. U osnovi takve tehnike daju smisao inade besmislenim ili arbi-
tramim listama destica. Kako pokazuje tablica 6.1, razliditi postupci - swstavanje
u kategorije, akronimi, akrostihovi, interaktivne predodZbe me<lu desticama, ,'rijedi-
klinovi" (pegwords) i "metoda mjesta" (method of loci) - mogu vam pomodi u
pamdenju lista rijedi ili shanih rijedi. Iako tehnike opisane u tablici 6.1 nisuje-
dine, one se najdeSde koriste.
. Kod svrstayanja u kategorije destice se raspodijele u odredeni broj kate-
gorija. Na primjer, lista za kupovinu hrane moZe se organizirati prema vrsti
namimica koje treba kupiti (npr. vo6e, pow6e, meso).
. Kod interaktivnog predoiavarya treba predmete koje rijedi oznaduju, a koje
treba upamtiti, predoditi (5toje moguie Zivlje) u nekoj aktivnoj interakciji.
Na primjcr, hebate li zapamtiti da morate kupiti darape, jabuke i bkare,
moZete predoditi da darapu u kojoj se nalazi jabuka reZete Skarama.
. U sustayu kltnova asocira se pojedina rijed s nekom rijedi iz prije naudene
liste i stvori interaktivna predodZba medu njima. Na primjer, moZete nauEi-
ti listukao Stoje'Jedanje keks", "dvaje cipela", "trije drvo,'itd. (engl.
"One is a bun", "Two is a shoe", "Three is a tree"). Kako biste upamtili da
trebate kupiti darape,jabuke i Ikare, moZete si predoditijabuku izmetlu dva
keksa, darapu utrpanu u cipelu i Skare za rezanje drveta.
. U "metodi mjesta" vizualno zarti5ljamo Seurju prostorom u kojem se nalaze
istaknuta mjesta koja dobro poznajemo i onda se destice koje trebamo u-
pamtiti povezuju s tim mjestima. Na primjer, ako na putu do fakulteta imate
tri karakteristidna objeka - ku6u dudnovatog izgleda, drvo, nogomeho igra-
liSte -moZete zamisliti darapu na whu kude umjesto dimnjaka, ikare koje
reZu drvo, jabuke na mjestu golova.
. Kod uporabe akronima stvaraju se rijeEi ili izridaji u kojima svako slovo
oma(ava neku odredenu rijed ili pojam. Na primjer, SAD za Sjedinjene
Ameridke DrZave.
. Kod akrostihova umjesto samo jedne rijedi sastavi se redenica koja 6e po-
mo6i u pam6enju novih rijedi. Na primjer, ako trebate zapamtiti tri osnovne
vrste valova koji se javljaju na elektroencefalografskoj snimci (alfa, beta,
delta), moZete zapamtiti reienicu: "Avion bno dolijele" .
 6 r Procesi pamCenja 187

188 Ko gn i tiv n a p s i h o I o gij a

Ery Neke mnemotehnike
Mettu mnogobrojnim mn6mothnikama one oplsane u ovoj tabllci osnivaju se ili na organizaciil infor-
macija u smislene cjeline, kao sto su svrstavanje u kategorije, akroniml i akrostihovi, ili na vizualnom s[sffl Mnemotehnike:komparativnaudinkovitost
predo6avanlu, kao Sto su interakivne predodzbe, sustav klinova ili metoda m,esta. Henry Roediger provoo je istratlvanle dosje6ania u kojem je dosjecanje nlza Eestica bilo usporeeleno
s dosjedanjem n'akon kratkog wjezbavanja s razliditim mnemotehnikama. za slobodho dosjedanie i
IEHNIKA OBJASNJENJryOPIS PHIMJER za seriialno dosje6anig uvjelbavanje s interiktivnirh predodavanjem, metodom mjesta i sustavom
u Organiziranjo liste e8stlca u niz
Svrstavanj Trebate li kuplti jabuke, mlijko, graham' grozde, jogurt' klinova bilo,e u6inkovitije od Olaboriranog (verbalnog) ponavljanja i predo6avanja izoliranih 6estica.
katgorls kat6gorija kiflu, lvicarski sir, limun, Ie6u, bolj 6ets upamtiti ito trebate No, prednosti vjezbo bile su nallzrazitiie za seriialno dosje6anje. Za slobodno dosjedanje predo6ava-
kupiti ako pokugat zapamtltl dstlce u kategoriiama: vode: nje izoliranih 6estlca bilo je ne5to udinkovitiie od elaboriranog (verbalnog) ponavljanja, ali za serijalno
jabuko, groZd6, llmun, mliieanl prolxodl: mlijsko, jogurt, 3vi- dosje6anje elaborirano (verbalno) ponavljanje bilo je nesto udinkovitije od predodavania izoliranih
'carski slr, kruh: graham, klfla, povr6e: l6a' 6esllca.
Intraktivno Stvorlt Intsratdivne predodtb Prstpostavite npr. da trbate apamtiti listu npovezanih ri-
predodibe koJe povezuju lzollrane rijedi u ie6l'. mravoiad, stol, olovla, knllga' ndio, Kanzas' ki5a, elek' SLOBODNO DOSJECANJE SERIJALNO DOSJEcANJE
listl td'na struia, kamen, bg/dalo. Boljs 6et ts rij6i upamtiti
PrcsjeEan broj todno Prosledan brol todno
ako stvorit interaldlvns predodibe. Na prlmjer, mozete za-
upameenih destlca upamdnih 6esd
mblifi mravoleda kako sjBdi na sto/u I driedi u Sapama olov-
nakop vjeibe nakon vjeiba
ku pi5o knilgu, dok klga lijeva u Kansaso I pada na dlo koji
je smjesten na kamanu, Eto slvua elel<triCnu sfrufu, koja s aioi toCrc Bro, toEno
ztcall u ogledalu, reproduci- reproducl-
rl- mih Is- Neposr;d- Dosio6ani. Enlh E@- Neposrcd- Dosl6dnt6
Sustav Asockajte svaku novu r|Jad s Mozets npr, zapamtili listu": Jdan je klokan. Dva su tava
VFt wjelbavano Brcl lspltanlka d6 p.ije nodosio- nakon 24 ri priis no dosJF nakon
kllnova le6ju s prij6 zapamdene llst6 I Tri su Jratrl. Ceilrl su mugktirl. Pt je suncokret. Sest je
vi6tb6 6anie vjolbe d6nlo
24

stvorlte IntraKivnu Prdodibu pst' Sodam Je sezam' Ossm j6 hram. Dovst j krvt. D6-
mngmotahnik6 sata $b
izmdu te dvlle rleol sst ja korset. Trbate li zapamtftl rijedl lz primjera za intrak- Elabori6o{verbolno) 32 '13.2 | 1,4 6,3 7,0 5.8 1,3
tivn6 prdodtbo; mozts zamlsliti mravoida kako so lgra s ponavlianis

klokanom, stol na kojm ss nalazi iava. Nastavili bisto sa fzoll@e Fdod:b 25 12.4 t3,1 6.8 4.8 1,0
stvtranlm Interaktlvnlh prdodzbi za oslale rij6i s liste. poledinih a6stl
Kao s trbat prisjetiti rij6di, najprlje 6ete ss prisietiti rli61
povezane s brojevima, a zatim na osnovi Intiraktivnih pre-
IntEktlho pr6do- 31 r3.0 t5,6 7,6
aavanJe (sveama
dodtbi rlledl kojs sto irsbali zapamtltl. jedn Cstico 6
Mtoda Zamlsllte Setnju podruClem s ls- t(ad trebatg apamtltl llstu rijdi, amislit da prolaite kraj idudom)
mJesta taknutim mjestlma kols dobro blaknuiih mjgsta I svaku rijd koiu trabat upamtiti poveztg
Metoda mjsta 29 12,6 15,3 10,6 6,8
poznajgte i onda povoIlte po- s jdnim mJ68tom. Predodlte lntorak'tlvnu sliku Inedu nove
13,6

jsdlna mjgsta s dssticama kois rli6i i mjesta. Na prlmJ6r, tollte li upamtitl rijsdl s Prile spo- Suelav klinova 33 13,1 14,2 a,2 7,7 12,5 4,9
trbai zsoamtlti mnute llste, molte antisllli mavqeda kako gricka listovs Prcsjeca uradak t2,s 13,9 8,6 9,4 3,6
poznatog drveta, sfo/ kojl jo poslavlien lspred praznog gradF u 6vlm oblicima
ligta, kip u obllku o/ovk u sradlnl fontane ltd. Kad zelite re- vjerbe
produclratl llstu, zamlslit dts letnju I dosjtiti se rijsii koje
laoc Prilagodeno proma Roediger, H. L(1 9E0,a). Tho Effoctlvenoss of lour mnomonlG In ord eing tball. JEP: Humn Lwing
sl6 povezall s pojedlnlm miestom. &
Mffio.y, 6 (5), 558-567.
Akronlmi Stvorlto lll lzrldal u kojima Zellte ll npr. apamtiti mnmotehnlka oplsane u ovom po-
r|JeO
Co svako slovo ozna6avatl od- glavlu, moZ vam u tome pomo6i akronim "SISMAAS"' Svr"
rdenu r|166 lll poiam (npr. SAD, stavanJs u katgorlj, ,ntraKivno predodlbs, sustav klino-
lQ, lasr) va, Metoda mjosta, Akronlml, Akrostlhovl, Sustav kljudnih
.
rlj61. Ova J lohnika'bolja ako se prva slova rij6i koj treba
U sustavu kljuinih rijeii stvaru se interaktivna predodZba koja povezuje
zapamtlti mogu slo:iti u nku rdnlcu ill nesto slidno reee- zvuk i znadenje strane rijedi sa zvukom i znadenjem poznate rijedi. Na
nioi, Cak ako rijd lli redenica nmaiu smisla kao u ovom primjer, da zapamtite rijeE pawn, Sto na engleskom jeziku znali zalog,
prlmjru. zaloZeni predmet, moiete tu rijed asocirati s hwatskom rijedi .,paun,, izami-
Akrostlhovl Umjsto jdne riledl stvorlte re- Na prlmlr, ako trbata zapamtiti tri osnovno vrste valova sliti kako paun ide u zalagaonicu i zalaZe jedno svoje pero.
eonlcu koja 6e vam pomodl u koji se Javljaju na eleKroencefalografskoj snimcl (alfa, beta,
pamcnju novlh rljeii dlta), mozte zapamtltl rsdenlcu "Avion bzo dollbee".
Henry Roediger (1980,a) ispitivao je komparativnu udinkovitost razliditih
a' mnemotehnika, ukljudriju6i verbalno elaborirano ponavljanje, mentalno predoda-
Sustav ktju- Stvorllg Inleraktlvnu predodzbu Na primjer, trbat naucitl da engleska rije' pawn znabi
6nih rij66i kola povzuje iluk laadenJo log, alo:enl predmet, Najprije mozet uooltl da "pawn" vanje izoliranih iestic4 interaktivne predodZbe (povezivanje niza destica), me-
strane rijCl sa zvukom I zna- zvu6i slldno kao "paun". Zatim 6ete asocirati kljudnu rijec todu mjesta i sustav klinova (tablica 6.2). Roedigerje nalao da na relatirmu udin-
6eni6m poznalo rliel paun s Pwn u jdnoi slioi lli rseenici. Na prlmjer, mozste kovitost metoda kodiranja utjede wsta zadatka (slobodno dosje6anje ili serijalno
zamlslltl kako paun id u zalagaonicu i zalaz J6dno svoje dosjeCanje) koji se zahtijeva prilikom dosje6anja. Roediger predlaZe da kad se
pro. Kasnue 6 paun biii znak za dosje'aria pawn.
bira metoda kodiranja informacija za kasnije dosjeianje, treba voditi raduna o
lz Zswskl P. ; Pslholdlla Dmdslq I uahla 'NaKads Slap', Jaalrcbdsko, 2002
swsi dosje6anja informacija. Treba izabrati ne samo strategije koje 6e ornoguiiti
uspje5no kodiranje informacije (prebacitije u dugorodno pamCenje), ve6 i shate-
 6r Procesipam6enja 189
gije koje 6e dati odgovarajude znakove koji de olaklati pronalaZenje kad ono bude
potrebno. Na primjer, prije polaganja ispita iz kognitivne psihologije, kori$tenje
strategije za pamdenje abecednog popisa po"natih kogni.tivnih psihologa bit 6e
vjerojabro manje udinkovito od primjene strategije za povezivanje pojedinih teo-
retidara s kljudnim postavkama njihovih teorija.
Upotreba mnemotehnike i drugih tehnika za pobolj5anje pamdenja ukljuduje
metamemoriju. Ve6ina odraslih osoba spontano koristi svrstavanje u kategorije,
tako daje uvr5tavanje tog postupka u mnemotehniku samo podsjetnik da se kori-
sti ta uobidajena strategija pam6enja. Ustvari, svatko od nas koristi razlidite wste
podsjetnika - vanjskih pomagala za pamienje - za povedanje vjerojatnosti da ie se
vaZne informacije zapamtiti. Na primjer, do sada stp sigumo uodili korist vanjskih
pomagala za pam6eqie, kao 5to su pravljenje biljeZaka tijekom predavanja, pisa-
nje lista za kupovinu,-upotreba alamrnih uredaja i tajmera, pa dak i traZenje da
vam drugi ljudi pomognu u pamdenju nekih stvari. Osim toga, kognitiwi psiho-
log (i dizajner) Donald Norman (1988.) predloZio je da svoje okruZenje uredimo
tako da nam pomogn u panienju vaZnih informqcijapomolu neizbieinih radnji'
fuidkim ogranidenjima koja ie sprijeEiti da zaboravimo neku kljudnu informacr-
ju. Na primjer, da budete sigumi da dete na predavanje ponijeti biljeZnicu, moZete
nasloniti biljeZnicu na vrata koz koja morate proii kad idete na predavanje.
Najde56e nastojimo poboljSati svoje retrospektivno pamienje, pEur6enje proS-
1o-sti. Katkadapokuiavamo poboljlati.iprospebtivno pamtenje,pam6enje onoga
ito trebamo zapamtiti u bududnosti. Na primjer, moramo se sjetiti nekoganazvati,
kupiti Zitre pahuljice u samoposlwi i zawSiti domaCu zadadu za idu6i dan. Primje-
njujemo razliEite strategije za poboljlanje prospektivnog pam6enja, kao Sto je to
npr. popis onog 5to trebamo udiniti, naZenje da nas netko podsjeti da ne5to udini-
mo, ili vezanje dvora na maramici koji 6e nas podsjetiti da ne5to treba napraviti.
Zanimljivo je da su istraZivanj a pokazala da, ako neito trebamo redovito {rdiniti
: odredenog dan4 to ne znadi nuZno pobolj5anje prospektivnog pamienja za taj
posao, ali novdano potkrepljenje za udinjeni posao obiEno poboljlava prospek-
tivno pam6enje (Meacham, 1982., Meacham i Singer, 1977.).
PRONAUZEruUE
Iftd jednom pohranimo informacije, kako ih pronalazimo kad to Zelimo? Ako ima-
mo teSko6a u pronalaZenju informacija, kako znamo da smo ih uopCe pohranili?
PronalaZe nie iz kratkorodnog pamcenia
Kad je informacija kodirana i pohranjena u kratkorodnom pamdenju, kako se
pronalazi? Klasidni niz isfraiivanja o tom problemu proveo je Saul Stemberg.
Pojava kojuje ispitivaoje skeniranje (brz pregled, nap.prev.) kratkorodnog pam-
Cenja, dime provjeravamo sadrZaje na5eg kratkorodnog pamdenja.
Stembergova (1966.) osnowa paradigma bila je jednostavna. Ispitanicima je
zadavao kratke liste odjedne do Sest znamenki i odekivaoje da Ce ih ispitanici
modi zadrZati u kratkorodnom pam6enju- Nakon laatke stanke, na ekranje kratko
190 Ko gnitivna p s iholo giJ a
bio I
Zapamtiti sljedeCi niz brojeva 6, 3, 8, 2, 7. Ie Ii 8 luka poput ove, proudimo podrobnije njegov rad.
na listi? Stmberg je htio ispitati kako se donosi od- |
projicirana testna znamenka, a ispitanici su hebalikazati je li se ta znamenka poja-
vila u nizu koji su tebali zapamtiti. Tako, ako je lista sadrZavala zname*e 4,1,9,
3 i znamenka 9 bilaje katko projicirana na elaan, ispravan odgovor bio bi ,.da".
Ako je umjesto toga tesha aamenka bila 7, ispravan odgovor bio bi "ne". Znamen-
ke koje su bile zadane nazvane su pozitivni set, a one koje nisu n egativni set.
Saula Stemberga i druge kognitivne psihologe zanimalo je pronalaze li se de-
stice odjednom (paralelno procesiranje) ili sekvencijalno (serijalno procesiranje).
Ako se pronalaze serijalno, postavlja se pitanje: "Pronalaze li se sve destice, bez
obziranazadatak (pronalalenje od poEetka do kajaniza) ili se ono zaustavlja dim
se udini da destica {e5ava zadatak (samozavr5avajuCe pronalaLenje)?"
Paralelno nasuprot serijalnom procasiranju
Kao Ito je bilo prije spomenuto, paralelno procesiranje odnosi se na istowemeno
obavljanje veCeg broja operacija. Primijenjoro na kratkorodno pamCenje, zradilo bi
da se sve destice pronalaze odjednom, a ne jedna za drugom. Predikcija u slici 6.1
Sternbergov zadalak skeniranja pamdenia.
slika a pokazule nalaze koji upuduju na paralelno proceslranje, b na serijalno proceslranje, c na serl-
ialno proceskanje od podetka do kraJa niza, a d na samozavriavajud6 ssrijalno procesiranJs. (prema
S. St6rnb6rg, 1 966.)
g
Is
I
E
E
9
o
8
E
'g
mJgsto slmbola u llsll
 6 'Procesi Pamdenja 191
(a) pokazuje Sto bi se dogodilo kad bi u Stembergovu zadatku skeniranja pam6enja
tiio u funkciji paralelno procesiranje. Vrijeme odgovora trebalo bi bitijednako bez
obzira na veiidinu pozitivnog seta, jer bi se sve.usporedbe udinile odjednom'
Serijalno procesitanje odnosi se na operacije koje se obavljajujedna za druqom'
Drugim rijefima, u zadatku dosjedanja aramenki, aramenke bi se pronalazile sukce-
sivno, a ne odjednom (kao u paralelnom modelu). Prema serijalnom modelu tre-
balo bi viSe v*men" zaproialaLenje detiriju znamenki od pronalaZenja dviju
[kao tto je prikazano u slici 6.1 (D)].
Procesiranie od po6etka do kraia niza nasuprot
sa m ozavraavai u 6em procesira niu
Kad bi procesiranje informacija bilo serijalno, postojala ti dva nacina kako bi se
moglo iodi do podt"Zula: pto.".iranje od podetkadols,ajanizaili samozavrSava-
ju6! procesiranj e. Ser{1alio procesiianie od poietka do kraja niza znatilo bi da
ispitanici uvijc[ usporittuju testnu znamenku sa sy lm znamenkama u pozitivnom
rrtu, iuko jt ttag*j. nadJno i nakon pregledavanja samo jednog dijela liste'
Takvo procesiranje predvitlalo bi obrazac rezultata prikazan na slici 6'l (c)'
Uodavate da bi za svi pozitivnc odgovore trebalojednako vremena,bez obzirana
mjesto u nizu pozitivni testne znamenke. Drugim rijedima, kod traZenja od.podet-
ka do kraja niza trebalo bi vam jednako vromena za pronalalenje ztamenke,bez
obzira gdje se ona na listi nalazi.
Samozaw1avaiute serijalno procesiranje znali da ispitanici usporeduju test-
nu zramcnku samo s onim znamlnkama nuZnim da se dade odgovor' Slika 5'1
(d1
pokazuje da bi se vrijeme odgovora sad linearno poveCavalo u funkciji mjesta
iestne inamenke u poiiti*om sttu. Sto je mjesto u nizu kasnije, vrijeme odgovo'
raje duZe.
PobJednik - seriiatni model prccesiranJa od pofietka do
kraja niza - s nekim lanlifikaciiama
je saul sternberg analizirao svoje rezultate, obrazac je bio kistalno jasan.
Kad
Rezujtati su bili kao oni na slici 6.1 (b) i (c). Vremena odgovora linearno su so
povedavala s velidinom skupa destica, ali nisu ovisila o mjestu u nizu' Kasnije
Stemberg jc (1969') ponovo dobio takav obrazaarcntltata, Osim toga, prosjedno
vrijeme 6dgovon zi pozitivne i negativne odgovore bilo je uglavnom
j:4tkl'
5to takoder-govori u irilog serijalnom modelu procesiranja od p-odetka 9".^Eql
niza. StembJrgje (1966.) na5ao da usporedbe trgju otprilike 38 milisekundi (0,038
sekunde) po 6estici.
Iako su Sternberg i mnogi drugi smatrali daje na pitanje o paralelnom nasu'
prot serijalnomprocJsiranju datjasanodgovor, D' W. Corcoran je (1971,) predlotio
paralelan modil koii bi moggo objasniti dobivene remltate' Zamislite konjsku
irku, koja ukljuduje paralelno procesiranje' Trka nijc gotova dok i posljednji konj
ne prijeie oiljnu ortu. Kako trci dodajemo vilelonja, duljina trke (od starta-po
aof postjeanji kooj ne prijede ciljnu ortu) vjerojatno 6e se poveCati. Na primjer'
ako su kinji izabrani po siuEaju, najpotaganiji konj u trci osam konjaje vjerojat-
no polaganiji od najpilaganijeg konja u trci detiriju konja, tj. s vgdim lrojl!
tonja vjerolatan.le viei raspon trzina,tako da te Eitavatrka trajati dutje, jer nije
gotova dok i najpolaganijikonj ne prijede oiljnu crtu. SliCno, kad se paralelni
192 Kognitivnapsihologija
model primijeni na zadatak pronalaZenja koji ukljuduje vi5e destica, vjerojatanje
veci raspon brzinapronalaienj4.razliditih Eestica, a ditav proces pronalaienja nije
zavrlen dok i posljednja destica nije pronadena. James Townsend (1971.) mate-
matidkije dokazao da je jednoaadno razlikovanje paralelnih i serijalnih modela
nemoguie, jer 6e uvijekpostojati neki paralelni model koji u svojim predikcijama
: oponala neki serijalni model i obmuto. Oba modela ne moraju biti jednako pri-
hvatljiva, ali ipak postoje. Osim toga, izgleda da wsta procesa koji 6e netko upo-
trijebiti djelomidno ovisi o podraZajima koji se procesiraju (npr. Naus, 19?4.,
Naus, Glucksberg i Omstein, 1922.).
IstraZivanje Saula Stemberga i mnogih drugih isfaZivada biloje.usmjereno na
pamdenje lista brojeva i drugih izoliranih ftagrnenata inforrnacija..Ustvari, velik
broj ranih istraZivanja bio je usderen na strukhue koje su u osnoVi pamienja (5.
poglavlje) i mehanizrne pam6enja. U novije vrijeme neki kognitivni psiholozi
1npr.
Bruce, 1991:) predloZili su da trebaishaZiti ne samo pitanje kako u procesima
pamdenja nego izaito procesi pamienja, tj. kojaje funkcija pamdenja za pojedin-
ca i ljudsku wstu? Da bi se razumjela firnkcija pam6enja, treba istraZivati pam-
6enje relativno slozenih informacija, kao i odnos izmedu pojedincu prezentiranih
informacija i drugih informacija koje ima na raspolaganju, bito unutar infor-
macijskog konteksta, bilo kao posljedicu prijalnjeg iskustva.
PronalaZenje iz dugorodnog pamcenia
IstraZivanje koje su proveli Endel Tulving i Zena Pearlstone (l 966.) lijepo poka-
zuje kakoje te5ko razdvojiti fenomene pohrane i pronalaZenja. U tom istraZivanju
ispitano je pam6enje ispitanfka za liste kategoriziranih rijedi. Ispitanici
su duli rijedi unutarjedne kategorije u listi i dak im je kazan naziv kate-
Grodon H. Bowerpro- gorije prije nego Sto su im pripadajuCe destice prezentirane. Na primjer,
fesorie psihologije na
Sveudilistu Stanford.
ispitanici su mogli duti kategoriju "odjevni predmeti", a slijedile su rije6i
Niegovi pr./i radovi bili "ko5ulja, darape, hlale, pojas." Zatim je odredeno ispitanikovo dosje6anje.
su iz matematidkih te- Dosjedanjeje ispitano na dva nadina. U prilikama slobodnog dosje6a-
orUa udenia. Kasniiej nja ispitanici su se trebali prisjeriti 5to je mogu6e ve6eg broja rijedi bilo
s Johnom Anderso-
kojim redom. U prilikama dosjedanja uz zrak ispitanici su ispitani kate-
nom razvio teoretski
model za povezivanle
goriju po kategoriju. Kao znak dan im je naziv pojedine kategorije i
laboratorijskih istraZi- onda su 3e ispitanici trebali prisjetiti 5to vi5e rijedi unutar kategorije.
vanja verbalnog pam- Kritidni rezulatje bio daje u prosjeku dosje6anje u prilikama tz znak
6enja s psihollngvi- bilo mnogo bolje od slobodnog dosje6anja. Da su israZiva6i ispitali samo
stiakim teorijama pam-
Cenja. lstraZivao je i
slobodno dosjeCanje, mogli bi zakljuditi da ispitanici nisu pohranili tako
kako emocionalna sta-
rrnogo rijedi, no usporedba s dosjeCanjem tz znak pokazala je da su
nia utiedu na pohranu propusti pamdenja bili najve6im dijelom posljedica pronalaienja, a ne
i pronala:enje u pam- pohrane.
6eniu. Gordon Bower i suradnici (Bower, Clark, Lesgold iWinzenz,1969.)
pokazali su kako kategoriziranje moZe znadajno utjecati na pronalaZenje.
Dali su ispitanicima na udenje liste kategoriziranih rijedi. Rijedi su prezen-
tirane sludajnim redom, ili kao hijerarhijsko dwo koje je pokazivalo organizaclju
rijedi (npr. s kategorijom "minerali" na vrhu, zh kojom je slijedila kategorija ..metali
i kamenje" itd.). Ispitanici kojimaje dana hijerarhijska organizacija prisjetili su
se 65%o ijeEi, a ispitanici kojima su rijeii zadane sludajnim redom samo l9/o.
 6 . Procesi pamdenja
Daljnji problem koji se javlja u istraZivanjima pam6enja je tumadenje
katkada imamo telkoia u pronalaZenju informacija. Kognitivni psiholozi
imaju te5koda u nalaZenju nadina razlikovanja raspolofivosti (postojanje infor-
macija u dugorodnom pamdenju) i dostupnosti (stupanj u kojem su nam
raspoloZive informacije u pamienju pristupaEne). Uradak pamdenja ovisi o do-
stupnosti informacija koje heba zapamtiti. IstraZivadi pam6enja Zeljeli bi uwrditi
raspoloZivost informacija u pam6enju" ali se moraju zadovoljiti utvrtlivanjem do-
stupnosti tih informacija.
PROCESI ZABORAVLJANJA I POGRESKE
PAMCENJA
Zaito tako lako i brzo zaboravljamo telefonske brojeve koje smo upravo pogle-
dali, ili imena ljudi s kojima smo se upravo upoznali? PredloZeno je nckoliko
teorija koje objaSnjavaju zaSto se zaboravljaju informacije pohranjene u radnom
pamdenju. Dvije najpoznatije su teorija interferencije i teoriJa osipanja' Do
interferencije dolazi kad konkurentne informacije uzrokuju da ne$to zaboravi-
mo, a do osipanja dolazi kad proteklo wijeme uzrokuje da ne5to zaboravimo'
Teorija interferenciie nasuprot teoriii osipania
.:. Jedna od najpoaratijih eksperimentalnih paradipi u psihologiji pamdenja, amoglo
bi cijeloj psihologiji je "Brown-Petersonova" paradigma' nazvana pre-
se re6i i u
ma njezinim autorima Johnu Brownu (1958.), te Lloyd i Margaret Peterson (sada
Margaret Intons-Peterson) (1959.). Iako ni Brown ni Petersonovi nisu pripisali
Brown-Petersonova paradigma: Dosjedanje trigrama
Postotak dosje6anja triju suglasnika (trigrama) naglo opada ako se ispilaniclma ne dopusta pona'
vuani trigrama.
50
40
20
'10
193
za5to 194 Ko gnitivna psiholo gij a
desto
svoje nalaze interferenciji, oba istrazivanja smatrana su dokazom postojanja krat-
korodnog skladi5ta pamcenja (koje sada mnogi istrazivaUi smatraju istovjltnim s
radnim pamdenjem ili njegovim dijelom) i teorije interferencije, prema kojoj do
zaboravljanja dolazijet nove informacije interferiraju sa starima u kratkorodnom
pamdenju i na kaju ih izmjelaju.
Petersonovi (1959.), psiholozi na Sveudililtu Indiana,trahili su od svojih ispi-
tanika dosjedanj e trigrama (nizova od tri slova) u intervalima od 3, 6,9, 12, L5 i
18 sekundi nakon lto imje pokazano zadnje slovo. petersonovi su koristili samo
suglasnike tako da trigrame nijc bilo lako izgovoriti, npr. .,K, B, F". Svaki ispita-
nik ispitan je osam puta za svaku od Sest duljina intervala za ukupno 4g trigrama.
slika 6.2 pokazuje postotak ispravnih dosje6anja nakon razliditih inte rvala. zalto
se dosjedanje tako brzo smanjuje? Zato ito su nakon svake oralne prezentacije
Petersonovi traLili da ispitanici broje unazad odbijanjem broja tri odtroznamen-
kastog broja koji im je kazan odmah nakon trigrama. Razlog zalto se traZilo da
ispitanici broje unazad bio je da ih se sprijedi u ponavljanju tijekom intervala
retencije, vremena izmedu prezentacije zadnjeg slova i podetka faze dosjedanja u
pokusu.
Standardno tumatrenje ovih rezultata je relativno jednostavno. Odito se tri-
gram gotovo potpuno zaboravlja nakon l8 sekundi ako ispitanicima nije dopulte-
no da ga ponavljaju. Bennet Murdock (1961.) pokazao je, nadalje, da selakvo
zaboravljadejavlja kad se umjesro slova za dosje6anj ekaopodralajizadaju rijedi.
Rezultati pokazuju da je brojenje unazad interferiralo s dosjeCanjem iz katko-
rodnog pamCeqia, Sto govori u prilog interfcrenciji kao uzroku zaboravljanja u
kratkorodnom pam6enju. u ono vrijeme neki istrazivadi,bili su iznena<leni da
brojevi interferiraju s dosjecanjem slova. smatralo se da de verbalne informacije
interferirati samo s verbalnim (rijedi) pamdenjem, a kvantitativne (brojevi) infor-
macije samo s kvantitativnim pamdenjem.
Iako je u prethodnoj diskusiji interferencija promatrana kao jedinstveni kon-
strukt, u psihololkoj teoriji i istrativanju najmanje dvije vrste inrerferencije zau-
,aimaju znadajno mjesto: retroaktivna interferencija i proaktivna interferencija.
Retroaktivna interferencija (ili retroaktivna inhibicija) uzrokovanaje aktivnoldu
do koje je doilo nakon Ito smo nesto nafiil| ali prije nego se haZi da se nedeg
prisjetimo. Interferencija u Brown-Petersonow zadatku izgleda da je retroaktiv-
na, jer se brojenje utazadjavlja nakon udenja trigrama. Ono interferira s na5om
sposobno56u dosjedanja infonnacija koje smo prije naudili.
Druga vrsta interferencije je proaktivna interferencija (ili proaktivna inhi-
bicija). Ova vrsta interferencije javlja se kad se interferirajudi materijal javlja
prije, a ne nakon tlenja materijala koji treba zapamtiti. le li proaktivna interfl-
rencija u funkciji kod zaboravljanja materijala pohranjenog u katkorodnom pam-
6enju? IstraZivanje koje su proveli Geoffrey Keppel i Benton Underwood (l 962.)
upu6uju na to dajest. Keppel i Underwood smatrali su daje zaboravljanje u Brown-
Petersonovoj paradigmi posljedica proaktivne, a ne retroaktivne inhibicije. Ova
interpretacija moZe na prvi pogled izgledati nelogidna, ali pretpostavimo da je
interferencija u Brown-Petersonovoj paradigmi stvamo proaktivna. To znaEi da
su trigrami, koji su bili prije naudeni, interferirali sa sposobnoldu ispitanika da
zapamti kasnije trigrame. Ako je to bio sludaj, bile bi mogude dvije predikcije
osnovane na dvije osobine proaktivne inhibicije, koje su ranije utwdene. prvo,
 I
6 o Procesi pamdenja 195

196 Kognitivn a p s iho lo gij a

s[@f!!| Bartlettova legenda
bi lijepo kad bismo sa sigumosiu mogri tvrditi da je retroaktivna ili proaktivna
Proditajte legendu opisanu u ovol tablici, zatim okrenite stranicu i pokusaite se prisjetitl legende u
cijelosti. (Prema Bertlett,l 932.) inhibicijau ftrnkciji uBrown-Petersonovoj paradigmi-Zasada,izgleclida su obje
wste interferencije u funkciji u toj paradigmi, ali da proaktivna interferencija ima
(Al tiloRNl TNDIJANSKI MIT (B) TIPIENA REPRODUKCIJA JEDNOG vii udio od rehoaktivne interferencije.
ENGLESKOG STUDENTA U ranijem radu Frederick.Bartlett (1932.), za ruzlikl od mnogih psihologa u
Ral duhova Rat duhova njegovo wijeme, uvidioje vaZnost ispitivanja pronalaZenja u pamdenju poveza_
nih tekstova, a ne samo nepovezanih nizova namenki, rijedi ili besmislenih sl-
Jedne no6i dva su mladlCa iz Egulaca otisla na rijku Dva 6ovjeka lz Edulae otisla 6u u rlbolov. Dok su
tako bili apoBlenl uz rijsku 6uli su iz dallno buku.
ogova. Zatoje od svojih ispitanika traZio da naude neki tekst i onda ga reproduci_
lovitituljan idoksu bilitamo spustila s magla ibilo
jo mimo. Zatlm su duli ratne poklide i pomislill: "MoZda raju. Bartletta je takoder zanimalo je li pam6enje nekog materijala pod uf ecajem
'Zvu6i kao uzvik", kazao je jedm i uto su se pojavili
J6 to drustvo ratnika'. Pobjegli su na obalu i skili se nki u kanuima, koji su lh poilall da im se prldruZs u prethodnog (npr. kulturalno uvjetovanog) razumijevanja. Bartlettje od svojih ispi_
iza jednog d6bla. Pojavili su se kanui, duli su buku pustolovini. J.gdan mladid ni.ie htlo podi, zbog pov6- tanika u velikoj Britaniji trazio da naude za njih stranu i za razumijevanje telku
vsala i jedan kanu kr8nuo i6 prma njima. U kanuu zanosti s obitelji, all drugi i pristao i6i. legendu sjevemoameridkih Indijanaca pod imenom .,Rat duhova". (Citav tekst je
su bila oetori mugkara i oni su kaali:
"No, nema sljijela", kazao re. u tablici 6.3.)
"Sto mlslite? Zelimo vas povesti. Odlazimo uzvodno
"Stri.ils su u 6amcu", bio Jo odgovor. Bartlett je naSao da su njegovi ispitanici iskrivili svoje sje6anje kako bi si
i ratovat 6rno s Uudima."
Na to je auz@ svojE mjsto, a nj8gov priiateli je otF pridu udinili razumljivijom. Drugim rijedima, njihovo prethodno znarje i odeki_
Jedan od mladiea je kaao: "Nemam drijele."
sao kudi- Drugtvo js odvoslalo uwodno do Kaloma I vanja znadajno su utjecali na sje6anje. Bartlett je prelpostavio da u zadatke pam_
"Strijle su u lnuu", kaali su. podelo s iskrcavati na obale rl.leke. Neprijatelj ja na-
6enja'nosimo ve6 postojede sheme, ili orgauizirane relevanb:e sbukhre znanja
"Ja nsdu podl. Mogao bih biti ubijen. Mojl rodaci ne vallo na njih i uslijsdila i ogtE borba. Odjdnom js
netko bio Enjn | 6uo se uzvik da su neprijateljl du-
koji utjedu kako pamtimo ono 5to smo utili. Kasnija ishaZivanja, u kojima je
inaiu kamo sam otisao. All ti", kazaoj6, okrenuvli so
primijenjena Brown-Petersonova paradigma, potvrdila su pretpostavku da prija-
drugome, 'mo:es podi s njima." hovi.
jdil Drustvo se vratilo niaodno i mladi6 je stigao ku6l ne
inje znanje znadajno udede na pam6enje i katkada dovodi do iaterferencije i iJkiv-
Tako je mladld otisao, ali drugl s vratio kudi.
osje6aiudi se loss zbog svoleg doZivljaja. ldu66 jutro Ijenja.
Ratnici su otisli uaodno do grada na drugoi strani
u svitanio pokusao le oplsati svoju pustolovinu. Dok Osim Brown-Petersonove paradigme, jedan drugi postupak, koji se desto ko-
Kalams. Ljudi su s spustili do rijeka I pocali su se
boriti. Mnogl su bill ubljeni. No, odjdnom je mladid l pri6ao, n65to cmo mu js lscurilo iz usta. odledn- risti za utvrdivanje zasto se zaboravlja, ukljuduje izvodenje predikcija iz laivulje
om je uzviknuo i pao. Prijat0| su s okuplll oko nje-
6uo kako je j6dan Etnik lao: "Bzo, otidimo kudi, mjssta u nizu. Krivulja mjesta u nizu prikazuje vjerojatnost pamienja odredene
',onai lndijanac js pogodn." Sad j pomislio: "Oh, pa ga.
rijedi ovisno o njezinu mjestu u nizu (redoslijedu prezentacije) na listi. pretpostavi-
to su duhovi". Njie se IoSs osje6ao, ali kull su daie No, bio je mrtav.
pogod6n.
mo da vam je zadana lista rijedi i trazi se da je reproducirate. Mozete to udiniti i
sami uz pomo6 okvira "IstraZujemo kogritiurupsihologiju".
Tako su se kanui vmtili u Egulac I mladid ie otlsao
kudi iapalio vatru. svimaie lsprldao i kmo: " Gleda- Ako ste poput ve6ine ljudi, na6i 6ete da najbolje pamtite destice na kraju ili
Jte, pntio sam duhove i krenuli smo u borbu. Mnogi blizu kraja liste, zatim one blizu podetka liste, a najslabije one u sredini liste.
nasl su blll ubljnl I mnogi od onih koil su nas napall Tipidna krivulja mjesta u nizu prikazana je na,slici 6.3.
bili su ubij6ni. lGzali su da um pogodsn i nisam ss
loge osl6ao."
Bolje pam6enje zadnje rijedi i rijedi blizu kraja liste zove se efekt novosti.
isptidao iondajg utihnuo. Kad jegtrulosuncs,
Bolje pam6enje prve rijedi i rijedi blizu podetka liste je efekt pwenstva. Kako
SvE je
pao js. NSto cmo iscutilo mu jo lz usta. Lice mu so pokazuje slika 6.3. i efekt novosti i efekt prvenswa utjed,u na pamrlenje. Kriwlja
lzobli6ilo. Ljudl su skodlll I vikali. mjesta u nizu ima smisla pod vidom proaktivne i rehoaktivne interferencije. Rijedi
Bio.i6 mrtav. na kraju liste podloZne su proaktiwoi, ali ne retroaktivnoj interferenciji. Rijedi na
podetku liste podloZne su retroaktivnoj, ali ne proaktimoj interferenciji. fijedi u
sredini liste podloZne su objema vrstama interferencije. Zato se moze odekivati da
6e se najslabije pamtiti sredina liste, Sto je todno.
razina pamdenja trebala bi biti to niZa 5to je broj prije ispitanih slogova bio ve6i.
Proaktivna inhibicija se obidno pove6ava s produljenjem vremena iznedu
Drugim rijedima, (to je veii opseg prijalnjeg materijala koji se udio, to je hterfe-
prezentiranja informacije (i kodiranja) i njezina pronalaZenja (Underwood, 1957.).
rencija izraZenija. Drugo, povedanje zaboravljanja u funkciji broja prije naudenih
Takotler, kao Sto se moZe odekivati, proaktivna interferencija povedava se s po-
slogova trebalo b ibiti ifraZefiie za duZe intervale retencije nego Takraee.
Kad su Keppel i Underwood (1962.) testirali svoju hipotezu, na3li su da proak-
tivna, a ne retfgaktivna inhibicjja utjede !a pamdenje. Nii, druga istiaZivanja upu-
divala su na to dabi retroaktivna inhibicija mogla djelomiEno takgder utjecati na ProEitajtejednom sljedecu listu rijedi i odmah zatim naika, sujerlo, klupa, kreda, cvijet, sat, siimii, sag,
I
zaboravljanje(npr. Reitman, 1971., Shiftin, 1973.,WaughiNoqan, 1965')' Bilo pokr3ajte reproducirati sve rijeii bilo kojim redom a
I sapun, jastuk
da ih ne gledate: stol, oblak, knjiga, dno, koiulja,
 6 . Procesi pamdenja 197

198 Kogaitivnapsihologija
Teor'rjska kivulja mjesta u nizu
kraia liste (efekt.1oJ9tt0' Reitman je (197-4.) vinalnoispitanicima prezentkala pet rijedi. projekcija je
Kad se od nas trazi da zapamtimo listu rijedi, vrlo dobro pamtimo rijedi blizu
pamtimo riiedi u sredini liste' fiajala2 sekunde. Cim je bila prekinuta, ispitanicima je zadanzadatak detekclje
dosta dobro riie6i blizu poeetka liste (efekt prvenswa), a prilidno lose
tonova tijekom 15 sekundi, nakon dega su se pokulali prisjetiti Itoje mogu6e vile
od pet zadanih rijedi. Reitman je na5la da se dosjedianje smanjilo za oko 24%o
1.00
-
E tijekom 15 sekundi. To smanjenje priFisalaje osipanju.
Zakljudno, postoje dokazi za interferenciju i osipanje, barem u kratkorodnom
o pamdenju. Dokazi za osipanje nisu potpuno sigumi, ali su sigumo sugestivni.
B
t.E Dokazi za interferenciju su dostajaki, ali za sada nije jasno koliko je interferenci-
o ja refoaktivna, proaktivna, ili oboje. Osim toga, interferencija djeluje i na mate-
g rijal u dugorodnbm pam6enju, Sto dovodi do pogreSaka u pamdenju.
Io
a
P
-o
KONSTRUKCIJSKA PRIRODA PAMGENJA
VaZno je uoditi da pronalaZenje u pam6enju nije samo rekonstrukcijsko, koje u-
(Greenberg i kljudujerazne stategije (npr. fraZenje arakovq izvodenje zakljudaka) zapronalaZenje
ve6anjem kolidine prijaSnjeg - i moguie interferiraju6eg - udenja
u izvomog traga pamCenja naleg iskustva i zatim rekonstrukcija izvornog iskuswa
Undefoood, 1950.). Iako izgleda da udinci proaktivne interferencije dominiraju kao osnove za pronalaZenje (vidi Kolodner, 1 983., za model rekonstnrkcijskog paur-
uvjetima kad je dosje6anje odgodeno, proaktivna retroaktivna inhibicija danas
i zabo- 6eqia koji se osniva na inteligenciji). U svakodnevnim uvjetima pamienje
se"promatraju'kuo ko-pl"*"r.t"me pojave. Daljnja teorija za objasnjenje 'mjetnoj
je konstrukcijsko, jer prija5nje iskustvo djeluje na to kako pariitimo i Bto pamtimo
ravljanja informacija je teorija osipaqia
(Grant i Ceci,2000.). Podsjetite se istraZivaqja Bransforda i Johrisonove (1972.),
Prema teoriji osipanjainfotmacije se zaboravljaju zbog postupnog nestanka'
a
citiranog na podetku ovog poglavlja, u kojem su ispitanici dosta dobro pamtili odlo-
pam6enja. Tako, dok teorija interferencije smatra da jedna
ne izmjeitanja traga mak o pranju rublja, ali samo ako su shvatili da se radi o pranju rublja-.
pos-
informacija blokira drugu, teorija osipanja smatra da se. izvorna informacija U daljnjim isfaZivanjima koja su upuiivala na konstrukcijsku prirodu pam-
tupno gubi ako se neSto ne udini da se ona ne promijeni'
6enja John Bransford i Marcia Johnson (1973.) haZili su od ispitanika da ditiju
Izrazito je teSko testirati teoriju osipanja- ZaSto? Prvo,,u normalnim prilikama nejednoznadni odlomak koji se mogao shvatiti ili da govori o promahanju po-
te5koje sprijediti da ispita:nici n. ponuutiulo informacije' Ponavljanjem ispitanici vorke mira s detrnaestog kata neke zgrade, ili o svemirskom letu na nenastaqjeni
,"a. u4" u p"*ienju informaciiu koju treba zap"-ti'i'Ak<l ispitanici znaju da planet. Ispitanici su ispustili razlidite detalje ovisno o tome lto su smahali daje
je mogu i
ispitujete njihovo pamdenje, mogu pokuiati pora.$ati informaciju, ili predmet odlomka. Na primjer, postojala je veia vjerojatnost da de redenicu u ko-
joj je spomenuto da atmosfera nije zahtijevala no5enje posebne odje6e pamtiti
"""u-j".oponavljatidautestupostignuStoboljirezultat.No,sprijeEiteliihu
ponavlianlu,lavljaie moguinost interferencije: zadatak koji koristile za sprjeda- ispitanici koji su smatrali da se u odlomku govori o svemirskom letu oa onih koii
ritroaktivno interferirari s izvomim pamdenjem' su smatrali da se govori o povorci mira.
ri""i,tfi*:a moZe
"*:tPokusajtenpr.nemislitinabijeleslonovedokditateidudedvijestranice.Kad Sliino su u drugon podrudju pokazali Gordon Bower i suradnici (Bower, Kar-
se od vas trazi da ne rnislite na njih, bit ie vam dosta teiko to ne uEi:riti' dak i ako lin i Dueck, 1975.). Onr su ispitanicima pokazali 28 razliditih besmislenih slika
Zelite slijeaiti uputu. Na Zalost, kao test teorije osipaqia taj
je pokus sam po sebi koje su se mogle interpretirati na razlidite nadine (pogledaje i 10. poglavlje, sliku

bijeli slon, jer je teSko sprijediti ponavljanje. 10.2). Polovici ispitanika je dato obja5njenje koje im je omogudilo davanje nriva
onome $to vide. Drugoj polovici nije dato objainjenje koje je poticalo davanje
Usprkostimteiko6ama,JudithReitman(1971,tD7a')predloZilajepostupak
naziva. Ispitanici u grupi s nazivom su todno reproducirali gotovo 20% vide slika
za koji se nadala da 6e biti dosta todan test teorije osipanja. Smatralaje da ono $to
od ispitanika u konnolnoj grupi.
je nrino za testiranje teorije osipanjajest rnetluzadatak izmedu udenja i testiranja
toji 1. sprjedava ponavljanje i 2. ne predstavlja interferiraju6e udenje' Meduza-
aaiat lAetetci;a tonovaizahtijevaoje dosta napora.i paZnje, ali ne i novo udenje'
Vrlo tiir ton prezentiran j e putim slu5alica, a ispitanici su svaki put kad su duli ton
Autobiografsko pamcenie
morali pritiinuti jedan gumb. Naravno, nije bilo zajamdeno da ispitanici nede Autobiografsko pamdenje se odnosi na pam6enje vlastitog iskustva. Autobiograf-
uop6e ponavljati,lti da nikakva nova informacija neie udi u njihovo katkoro6no sko pamdenje je konstrukcijsko. Ne pamtimo todno ono 5to se dogodilo, ve6 vla-
pamdenje. No, sivorila je uvjete koji su bili najblDe idealnim uvjetima koje
je
stitu konstrukciju ili rekonstrukciju onog 5to se dogodilo. Autobiografsko pam-
bilo mogu6e sworiti. 6enje je obidno dosta dobro, iako je podloZno iskivljenju (o demu 6e biti govora
kasnije). No, razlidito je dobro za razlilita razdoblja Zivota. David Rubin ( I 982.,
 6 o Procesi Pam6enja 199

200 Ko gni tivn a p s i h o I o gij a

bolje pante dogatlaje iz
1996.), naprimjer, naiao je da odrasle osobe s.redhje dobi
svoj"'Uaaistiili ranije odrasle dobi od novijih doga<laja'
neito dujemo Sto ustvari ne dujemo. Na primjer, wjetloEenje odevidaca je
Jedan iradin ispitivanja autobiografskog pam6enja su isttaZivanja
e":lli'-Y katkada pomu6eno onimr Sto mislie da ima smisla da su vidjeli, umjesto da
timistraiivanjimapojedinci,destoistraZivadi,vodeiscrpneautobloglalu.e(npr. izresu sto su swarno vidjeli.
je tijeko,m 6-
Linton, 1982., wug"n"uua t 9i6';' Linton, na primjer' vodila dnevnik 5. Sugestibilnosf. Ljudi su podloZni sugestiji, tako da ako im se sugerira da su
godisnjeg razaotS?ui5eie6i barem dva doZivljaja q"To:?
t"tlTl,lf*- nelto vidjeli, mogu misliti da se sjedaju da su to swamo vidjeli. Na primjer,
pokusala se sjetiti dogadaja
ma. Svaki mjese"1ruur'Jui" auije kartice po sludajui u Nizozemskoj, pita li ih sejesu li na televiziji vidjeli film o padu aviona na
kojejezabiljeZitutotu.ti"n stambenu ku6g, mnogi kaZu da su ga vidjeli. Nije bilo takvog filna-
"idatumakadsu.se-dogodili'.ZiltTj:-p,t^":tl^":t]:
i emocionalni sadrZaj pojedinog sje6anja' Imenadujuie 1e- da Je .nJezlna
"uho*t je obidno 6. Prisffanost. Ljudi su desto pristrani u svom dosje6anju. Na primjer, osobe
brzina zaboravlj*i" Uii" line""na, u n" iuktiuS"oo' 5to
:lyi"j' ?tg*
znadajno zaboravljanje koje sada doZivljavaju kronidnu bol, vjerojatno 6e se sjedati da su i prije
rijedima, tipidna#""f:"p"tte""iapokazuje 1tj:FITI:tkm
i
razdoblia, zatim se zaboravljanje usporuje tUekoT
duJJth patili odboli,bez obzira na to jesu li je swamo doZivljavali ili ne. Za osobe
*.*.n.tii pokaz-wala
Temen-
takav oDrazac- koje sada ne doZidavaju bol po-stoji manja vjerojatnost da 6e se dosje6ati
skih intervala. No, krivulja zaboravljanja Lintonove nije
jednaka tije$m eitiiiq-|9"^::-tU'"-C boli iz proS,losti, bez obzira na njihovo swamo proSlo iskuswo.
Njezina brzina zaboravljanja bila je gotovo
t-dob6u- Takoder, na5laje malu povezanost izmeilu procjena vaznostl
r emoclo- 7 . {Jstrajnost.Katkada se sje6amo nekih dogadaja kao va}nih, iako u Sirokom
njihova pamienja' Tako i sama je bila kontekstu nisu vaZni. Na primjer, netko tkoje poludio mnoge.uspjehe, ali i
nalnoSti upamce"n aoluAu:u i
"spjeinosti
inenadena onime Sto je pamtila i tsto nije pamtila' jedan znadajna nelspjeh, moZe se tog neuspjeha bolje sje6ati od brojnih
Sehulster (1989)
U jednom Orugom istrativanju autobiografskog pam6enja uspjeha.
pokuSao .;" aor;"t"iti ." predstav'a kojima
je prisustvovao u Metropoliten operi Koji su neki od specifidnih nadina ispitivanja pogre5aka pam6enja?
'tij"to- is goainu.-utop"o zg4 preistava.bile su predmct istrativanja. sehul-
Opere koje je
sterovi rzultati ilti su uiie u sttadu s tradicionalnim odekivanjima.
vidio na poeettu i kaju 25'godi$njeg razdoblja bolje je pamtio (efekt mjesta u Paradigma sviedo6enia oEevidaca
nizu). Vibije predstave bolje je pamtio od manje vainih' Neki od najjadih dokaza konstrukcijske prirode pam6enja dobiveni su u
. ., r istraZivanjima valjanosti svjedodenja odevidaca. U sada vei klasidnom istraiivanju
Elizabethe Loftus, Davida Millera i Helene Bums (1978.) ispitanicima
pokazan je niz od 30 dijapozitiva u kojem se crveni datsun vozio niz
Pogre5ke Pamcenia ulicu; stao kod znaka zaustavljanja, skrenuo desno i ondaje izgtedalo da
(Ayers i Reder' 1998'' Balota

E
Postoji tendencija pojave distorzija naieg-pamdenja je sruBio pjelaka koji je prelazio preko obiljeZenog prijelaza. Cim su
i sur., 1999', C".ti, l'r"t"itg, l'otus Sh"t-*'
i 1996'' Golf i Roediger' 1998'' ispitanici vidjeli dijapozitive, trebali su odgovoriti na 20 pitanja o ne-
Heaps i Nash, rsi'd., ilh"r*'i Raye, 1g98., Norman i schacter, 1997., Roediger sre6i. Jedno od pitanja sadrZavaloje informaciju kojaje bila u skladu ili
i McDermott, 2000.,'schacter, l99j', Schacter i Curran'
2000')' Na primjer' dovofi- nije bila u skladu s onime Sto im je pokazano. Na primjer, polovicu ispi-
otlto pa pove6a vjerojatnost da smatrate tanika se pitalo "Je li neki drugi auto prolao kraj datsuna dokje stajao
oo je du va- s" kuZ, dn t" dugodilo, da se
i Ztagoza'
. da se to stvamo dogodilo, bez obiira je li se dogodilo ili l:
Qtktt se taiskriv- kod znaka zaustavljanja?" Dnrgoj polovici je postavljeno isto pitanje,
1993.). prema Schaci.* 1iOOf .1po.to;isedamspecifidnihnadinakako alije ijeEpropui tanj e up otrebljena umj esto rij edi z aus tavli ani e. Dntgim
t,".t" pu-e"oiu olitoo;uufin;o lS"nacter ih naziva "sedam grijehova pamdenja")' rijedima, informacija u pianju drugoj polovici ispitanika nije bila u skladu
Evo Schacterovih "sedam grijehova": Elizabeth Loltus ie s onim 3to su vidjeli.
edi' Na primjer' iako ve6ina.ljudi ma da je profesor psihologije
l. P ro I azno s t. Pam6enj e brzo blij Nelto kasnije, nakon 5to su se ispitanici bavili aktivnostima koje nizu
O.J. Simpson bio osioboden uiudskom postupku zbgq y1i
njegove Zene' na Washingtonskom
sveudilistu. Znataino
bile u vezi s prikazanim diapozitivima, svim ispitanicima pokazana su
tutol" ,-nuto za tu oslobatlajuiu presudu' Nekad su to anali' ali dva diapozitiva i pitalo ih se koji su dijapozitiv vidjeli. Na jednom je bio
o" je pridoniiela istrazi-
^nviSe ne.
sada vanju liudskog pam- znak zaustavljanja, a na drugom mak prolaza. Todnost na tom zadatku
ve6 udinili' ili utlemo bila je veta za34o/o zaispitznke kojima je postavljeno uskladeno pitanje
2- Rastresenost.Katkada peremo zube nakon lto smo to Cenja, narodito u po-
u sobu i onda otkrijemo da smo zaboravili fto traZimo' drudjima svjedo6enia (pitanje sa znakom zaustavljanja) u odnosu na ispitanike kojimaje posta-
o6evidaca i tzv. potF vljeno neusklatleno pitanje (pitanje sa ztakom prolaza). Ovaj eksperiment
3.Blokiranje.Znamodabisenedegatrebalisjetiti,alinemoZemo.Kaodaje snutom pam6eniu za
i drugi (npr. Loftus, 1975., 1977.)pokazao je veliku podlohrost pogrelnim
itf"r-^"ij;;;;th" jeztkt, alini moiemo je prona6i' Na primjer' vidimo koie smatra da se ne'
izjavalrna odevidaca. Iako te pogre3ke mogu biti posljedica pojava koje
nekog ko! poznamo]ati se ne moZemo sjetiti njegova imena'.ili se pokuia- svjesno moze Lrtisnuti
rije6' znamo da on postojt' all ga se ne u pam6enie, tako da nisu samo konstnrkcijsko pam6enje, one pokazuju da nas se lako rnoie
uu-o pt i;ititi sinonima za neku
pojedinao vjeruje da navesti na konstrukciju pamdenja koje se razlikuje od onog 5to se stvamo
moZemo sjetiti.
tre5to duli ili se sle6a nedega sto dogodilo. (MoZda ste se pfepirali s prijateljem o dogadaju kojem ste oboje
4. Pogrelna atribuciia' Cesto te ne moZemo sjetiti gdje smo stvarno nije doZivlo. nazodili, ali se vaie pam6enje tog dogadaja moie anadajno razlikovati,
proditali. Katkada misliio da nesro vidimo sto zapravo ne vidimo'
ili da
iako ste o6o7e uvjereni da se toEno sje6ate Sto se dogodilo.)
 6 'Procesi pamdenja 201

Loftus (npr. Loftus i Ketcham, 1991., Loftus; Miller i Bums, 1987., Wells i
Loftus, 1984.) medu prvima je upozorila na mogu6nost pogrelnih osuda kad se
koristi svjedodenje odevidaca kao jedina ili glavna osnova za osuilivanje osoba
optuZenih za kriminalna djela. Ona, nadalje, naglalava daje svjedo6enje odevida-
ci desto snaian dinitelj koji odreetuje ho6e li porota osuditi optuZenika. Udinakje
narodito izraLen ako izgleda da su odevici jako sigumo u svoje wjedodenje' iako
mogu clati samo malo percipiranih podataka i daju proturjedne odgovore' Ljudi
katkada dak misle da se nedega sje6aju, ali to je samo zato sto iu si to predodavali
ili su o tome razmisljali (Garry i Loftus, 1994.). Procjenjuje se daje godi5nje dak
10.000 osoba krivo osudeno na osnovi poglelnih wjedodenja odevidaca (Cutler i
Pernod, 1995., Loftus i Ketchman, 1991.). Opdenito, moZe se kazati da su ljudi
izrazito podloZni pogreikama i uvjerenju da su nesto vidjeli 3to nisu vidjeli (Lof-
tus, 1998.).
Wells (1993.) p-okazao je kako identifikacijski red potencijalnih podinitelja
krividnog djela moZe dovesti do pogrelnih zakljudaka. O6evici pretpostavljaju da
je podinitelj kaznenog djela u identifikacijskom redu. No, to niie uvijek sludaj'
Kad podinitelj namje5tenog kiminalnog djela nije bio u identifikacijskom redu,
postojala je tendenciia kod ispitanika da nekog drugog omade kao podinitelja'
jednostavno zato dau identifikacijskomredumogu nelagptepozrnti kao podinitelja
kaznenog djela. Izgled osoba u identifikacijskom redu koje nisu podinitelji tako-
tter moZi utjecati na prosudbu (Wells, Luus i Windschitl, 1994.). Drugim rijedi-
ma, hode li neka osoba biti oaradena kao podinitelj moZe ovisiti o ostalim oso-
bama u identifrkacijskom redu. Odabirom osoba "distraktora" policija nenamjer-
no udede na vjerojatnost ho6e li dodi ili ne do identifikacije i na to ho6e li identi-
fikacija biti pogreSna.
John Brighamn, Roy Malpass i drugi (npr. Bothwell, Brigham i Malpass, 1989.'
Brigham i Malpass, 1985., Shapiro i Penrod, 1986.) pokazali su daje identifikaci-
ja sa strane odevidaca narodito lola kad identificiraju osobe koje pripadaju rasi
koja se razlikuje od njihove. Iznenadujudeje da dak i na djecu, kad se prisjedaju
svojih doZivljaja, djeluju informacije koje slijede nakon dogadaja, kakoje to poka-
202 Kognitivna ps iholo gij a
Sjeeate li se kad ste bili dijete i va5a je obitelj i5la u
Disneyland? Vrhunac valeg izleta bioje v85 susrt s
Mikir4ausbr4 koji se rukovao s vm? Sj e{ate se toga?
PmdavaCi koriste autobiografsko oglaSavanje poput
ovog kako bi sworili Zeljua svojim.proizodima. S
dvoje suadnika, Kathy Bmun i Rhiannon Ellis, ispi-
tali smo moZe li takvo navodenje djelovati da ljudi
vjeruju da su kao djeca doZivjeli ono 5to se spominje
u reklanama (Bmun, Ellis i Loftus, 2001.)- U naSem
ptrorn istraZivanju ispitmici su vidjeli reklamu a
Disneylmd koja je sugerimla da su se kao djeca ru-
kovali s Mikimausom, Kasnije su odgovrali na pi-
tanja o tome Sto su kao djee doZivjeli kod Disneya.
U odirosu na kontrolne ispitmike oglas je povedao
njihow sigmost da su se kao djeca osobno rukovali
s Mikimausom u Disneylandu.
Namwo, bilo nm je jasno da je povedma sigumost
mogla biti posljedica ili l. oZivljavmja pmvog sje6a-
nja, ili 2. swamnja novog, pogreinog. Budu6i da su
neki ljudi stvmo mogli sresti Mikimusa kod Dis-
neya, oboje je mogude. Tako smo proveli drugo
istnZivmje u kojem su naii ispitmici vidjeli lainu
reklmu za Disneya koja je sugerimla da su se ruko-
vali sa Zekoslavom Mrkvom, sto Dije bilo mogude.
Opet, u usporedbi s kontrolnim ispitanicima, reklam
je poveeala sigmost da su Se kao dijete osobno ru-
kovali u Disneylmdu s nemogudim likom. Iako nije
bilo mogude da se to dogodilo,jerje Zekoslav Mrkva
lik iz filmova Wamer Brothersa i ne bi se mogao po-
javiti u Disneylmdu, 16% ispitanikaje kasnije izja-
vilo da se sje6aju ili znaju da im se to dogodilo.
Zanimalo nas je je li reklama stvorila krivo sjedmje
ili bi svako nedamo videnjc Zakoslava Mrkve imalo
isti uEinak. Na primjor, ako su ispitanici nedavno vid-
jeli crtani film sa Zekoslavom Mrkvom, bi li kunije
tudili
da su kao djeca sreli Zekoslava na izletu u Dis-
neyland?
S lacqueline Piclrrell proveli smo istralivanje kako
bismo odgovorili na to pitanje (Pickrell i Loftus,
2001.). Svi ispitanici procijenili su rcklme i kasnije
odgovarali na pitanja o svojim djeijim dofivljajima u
Disneyludu. Jedla grupa je pioditala iaomu rekla-
mu a Disneyland u kojoj nisu bili spomenuti likovi
iz crtanih filmova. Druga grupa iitala je istu reklamu
u prostoriji u kojoj je bio veliki lik Zekoslava Mrkve
izradcn od ljepenke. Tre6a gnrpa iilala je laiau rekla-
mu za Disneyland u kojoj se spominjao Zekoslav
Mrkva i opisano je kako su se s njim susreli i ruko-
vali. No, u sobi nije bilo lika iz ljepmke. Opetje re-
klama moge navela da kasnije twde da su osobno
sreli Zekoslava i s njim se rukovali. Zekoslav od
ljepenke nije doveo do pogrelnog pam6enja.
Ovi nalui upu6uju na to da reklame koje se pozivaju
na autobiogmfske diqienice mogu djelovati na na5e
pamCenje dogatlaja iz djetinjswa. Iako ogla5ivaii
yjrcjatno.re spominju. laire pojedinosti, spominju.
pojedinosti koje bi mogle biti istinite. No, one nisu
istinite za svakog. Mogli ste vidjeti sliku Mikimausa
kad ste bili u Disncylmdu, ali ga nilcad niste stvamo
sreli i s njim se rukovali. Reklma moZe utjecati tako
da vam se lini da jeste. Bududi da vidimo tisuie re-
klma tijekom uobidajenog mjeseca, jesmo li svi nes-
vjesni ispitanici umasomom eksperimentu o distozi-
jama pamdenja?

zalo njihovo ponaianje u pokusu s operantnim uvjetovanjen (Rovee-Collier, Borza'

Adler i Boller, 1993.).
No, ne gledaju svi s toliko skepticizma na svjedodenje odevidaca (npr. vidi
Zangoza,McCloskey i lamis, 1987.)' Ostaje otvoreno pitanje je li informacija o
izvomom dogadaju izmje5tena susljednim obmanjuju6im infomracijama ili se s
njima samo nadmede. Judith McKenna, Molly Treadway i Michel McCloskey
(1992.) smahaju da psiholozi moraju znati mnogo viie o uvjetima koji negativno
djeluju na svjedodenje odevidaca prije nego pobijaju takvo svjedodenje pred po-
rotom. Za sada, nemajol presude o svjedodenju odevidaca. Isto se moZe kazati za
potisnuto pam6enje (represiju) koje 6e sada biti razmotreno.
Kolikogod wjedodenje otlraslih odevidaca moZe biti valjano, ono je sigumo
upitno kod djece (Ceci i Bruck, 1993., 1995.). Djedja sjecanjapogotovo su podloina
dostorzijama, narodito ako se djeci postavljaju sugestivna pitanja, kao 5to je to
sludaj u sudnici. Ceci i Bruck na5li su nekoliko dosljednih dinjenica o takvom
svjedodenju. Prvo, 5to je dijete mlade, moZe se oEekivati da 6e njegovo svje-
dodenje biti nepouzdanije. Narodito djeca pred5kolske dobi podloZnija su suge-
stivnim pitanjima, kojima ih se nastoji navesti na odreden odgovor, od djece Skol-
ske dobi i odraslih. Drugo, ako je osoba koja postavlja pitanja nasilna, ili samo
izgleda da Zeli odretleni odgovor, djeca mogu biti vrlo podlohra davanju odgovo-
ra koji odrasla osoba Zeli duti. S obzirom na pritisak ukljuden u sudbeli postupa!
takva pitanj4 na Zalost, mogu prevladati. TreCe, djeca mogu vjerovati da se sjeia-
ju kako su vidjela dogattaje za koje su im drugi kazali da su ih vidjeli. Drugim
rijedima, duli su pridu o nedem 5to se dogodilo i vjeruju da su promatrali ono Sto
se navodno dogodilo. MoZda dak vi5e od svjedodenja odraslih svjedodenje djece
treba prihvadati s rnnogo opreza.
Potisn uto pam6enie (represija)
Je li mogude da ste kao dijete doZivjeli neku traumu, ali ste bili tako haurnatizira-
ni tim doga<lajem da ga se sad ne sjedate? Neki psihoterapeuti podeli su primje-
njivati hipnozu ili srodne postupke kako bi potaknuli ljude na dosje6anje prer-
postavljenih potisnutih sjedanj4 ili sjedanja koja su potisnuta u podsvijesno zbog
patnje koju izazivaju. Takva sje6anja, prema miSljenju psihologa koji vjeruju da
postoje, teSko su dostupna, ali mogu se izvu6i (Briere i Conte, I 993.).
Postoji li potisnuto pam6enje? Mnogi psiholozi u to jako sumnjaju (Ceci i
Loftus, 1994., Lindsay i Read, 1994., Loftus i Ketcham, 1994., Pennebaker i
 6 o Procesi pam6enja 203
204
Memon, 1996., Roecliger i McDennott, 1995.,i2000.), dok su drugi prema toj
pojavi u najmanju ruku vrlo skeptidni @owers i Firvolden" 1996.). Kao prvo,
ieiapeuti nenamjemo mogu kod svojih klijenata stvarati pogre5na sje6anja-na
doga{aje koji se nikadnisu stvamo dogodili. RoedigeriMcDermott (1995') poka'
zali su daje stvaranje pogesnog pamdenja dostajednostavno dak i kod ljudi koji
nemaju neke o&etlene psihidke teSko6e i to upotrebom obibnih podraZaja koji nc
izazivaju duvswa. Drugo, desto je jako teSko pokazati da su to pogre5na sje6anja
budu6i da ti pretpostavljeni dogattaji desto zavrSavaju, kao Stoje to sa seksualnim
zlostavljanjem u djetinjstvu, samo suprotstavljanjem izjave jedne osobe izjavi
druge (Schooler, 1994.). Za sada, nema uvjerljivih dokaza za postojanje takvog
pam6enja, iako psiholozijo$ ne mogu potpuno iskljuditi njegovo postojanje' Zato
za sada nije mogu6e dondetijasan zakljudak. ,,
Roediger-McDermottova (1995.) paradignia, koja je preuzeta iz Deeseova
(1959.) rada, jasno pokazuje udinke distorzlje pam6enja. Ti su istraZivadi ispi-
tanicima zadali listu od 15 rijedi povezanih s kritidnom, ali nezadanom rijedi' Na
primjer, ispitanicimaje moglo biti zadano 15 rijedijasno povezanih s rijedju "spa-
vanje', ali im nikad nije zadana rijed "spavaqie". IstraZivadi su nasli daje destina
prepoznavanja nezadane rijedi (u ovom sludaju rijedi "spavanje") bila usporediva
r ono- zadane rijedi, iako u ovom sludajq rijed "spavaqie" nikad nije bila
zadana.
"u
Udinci konteksta na kodiranje i dosiedanie
Kako pokazuju isuaiivanja konstrukcijskog pamcenj4 na5 kogritivni kontekst za
pam6enje jasno utjede na naSe procese kodiranja, pohrane i pronalaZenja infor-
macija u pamdenju. IstraZivanja pamdenja strudnjaka u nekom podrudju takoiler
pokazuju kako postojeCe sheme mogu pruiati kognitivni kontekst za kodiranje'
pohranu ipronalaZenje novih informacija. Strudnjaci obidno imaju razatlenije
ihepae od novaka u svom podrudju struEnosti (npr. Chase i Simon, 1973', French
i Stemberg, 1989.). Te sheme stvaraju kognitivni kontekst u koji struEnjaci dosta
lako integriraju i organiziraju nove informacije, upotpunjuju praznine kad dobiju
djelomidne ili dak iskrivljene informacije, vizualiziraju konkretne aspekte ver-
balnih informacija i koriste odgovarajude metakognitivne strategije za otganiza-
ciju i ponavljanje nove infonnacije. Jasno, strudnost povdava naiu sigumost u
na$e sje6anje.
Daljnji dinitelj koji poveiava na5u sigurnost u dosje6anje je percipirana ja-
sno6a - Zivost i bogatstvo detalja - doZivljaja i njegova konteksta. Kad se dosjeda-
mo odreilenog dozivljaja, desto povezujemo stupanj percipiranih detalja i inten-
ziteta sa stupnjem todnosti pamienja tog dogatlaja (Johnson' Foley, Suengas i
Raye, 1988.,Johnson, Hatroudi i Lindsay, 1993., Johnson, Nolde i De Leonardis,
1996., Jobnson i Raye, I 98 l.). Osjedamo vedu sigurnost daje nabe sjeianje todno
kad ga percipiramo s vecim bogatstvom detalja. Iako je taj heuristik za kontrolu
realnosii obi6no djeloworan, Ulric Neisser (1982.) i drugi pokazali su situacije u
kojima drugi dinitelji, a ne todnost sjeCanj4 mogu dovesti do Zivosti i potankosti
na5ih sje6anja.
' Jedan od desto ispitivanih oblika Zivog pamdenja je "blic'pamdenje (flash;
bulb memory), pamCenje nekog dogatlaja tako znadajnog da osoba pamti dogatlaj
Kognitiv na ps ihologij a
tako Zivp kao daje neizbrisivo zadrZan na filmu (R. Brown i Kulik, 1977.). Osobe
koje su dovoljno stare da pamte napad na Pqarl Harbor ili ubojstyo predsjednika
Joha Kennedya mogu imati "blic" parn6enje za te dogadaje. Neki ljudi imaju i
"blic" pamienje za eksploziju svemirskog broda Challenger, ru5enje Svjetskog
trgovadkog cenha ili iz.azito maLajnih dogatlaja i" osobnog.iivota. Na osnovi
nekih rezultata istraZivanja "blic" pamdenja izgleda da duvstveni intenzitet nekog
doZivljaja moZe pove6ati vjerojapgst da to iskustvojako dobrg i moZda todno
pamtimq (y g$osu na druga iskustva) (Bohimnon, 1988.) Srodno gledi5te je da ce
pamdenje najvjerojabrlje postati "b!ic" pam6enje, ako je vaZno za pojedinca,
iznenatluju6e i kad koil njega izaziva duvstvl (Conwdy, 1995.).
"blic" pamdenje moZe biti Zivo zbog svog
Dok neki istraiivadi sugeriraju <la
duvstvenog. intenzitet4 druli kaZu daje Zivost dosjeianja udinak ponavljanja, jer
desto prepridavamo ili
barem tiho ra"rni5ljamo o tako znadajnim dogatfajima.
MciZda nile preprillyanje takgiter pojadava peiceptir'rii intenzitet naleg dosjedanja
(Bohanncin, 1988.)'l Drugi nalazi pokazujri:da "bliC' parndenje moZe biti percep-
trvng bqghto (Neisset iflarlch, iff.; i aale dosje6anje pove2ano s vedim stup-
qiem.sigrnostiunjegovu todnost (Wdaver, 1993.), ali stvamo nije pouzdano todnije
od drulog pam6enja (Neisser i Harsch, 1993., Weaver,'1993.). Ako je "blic" pam-
6enje stvamo de5de predmet razgovora ili dak tihog raaniSljanja;'moZda kod sva-
kog prepridavanja dogadaja reorganiziramo i konstruiramo naSe pam6enje tako
da se todnost dosje6anja stvamo smanjuje dok se percipirana Zivost dosj96q"ltja
tijekom vremena povedava: Za sada se istraZivadi iirdno spore lje li istraiivanje
takvog pamdenja kao posebnog procesa bespredmetno (npr. Cohen, McCloskey i
Wible, 1990.), ili daje novi uvid u procese pam6enja (npr. Schmidt i Bohannon,
1988.).
duvstveni intenzitet znadajnog dogaclaja nije jedini nadiu kako duvstva,
raspoloienja i st4nja svijesti mogu djblovati na parrl6enje. NaSa raspoloZenja i
stanja svijesti mogu odredivati kontekst za kodiranje koje kasnije djeluje na
pronalaZenje semantidkog pam6epj1, d- kad kodiramo semantidke informacije
tijekom odredenog raspoloZenja ili stanja svijesti, thoZemo lakle pronafi te infor-
macije kad snio opet u istom stanju @addelen 1989., Bower, 1983.). Sto se tide
st4qia svijesti, nedeg Sto je koriirano kad smo pod utjecajem alkohola ili drugih
droga lak5e 6emo se dosjetiti kad smo pod utjecajem istih tvari (E. Eich, 1995., J.
E. Eich, 1980.). Openito, ipak, "glavni efekt" alkohola i mnogih clrogajadi je od
interakcije. Drugim rijedima, negativni udinak alkohola i mnogih droga na pam-
6enje ve6ije od facilitiraju6eg udinka na dosjeCanje nekog sadrZaja kad smo u
istom drogiranom stanju u kojem smo ga kodirali.
Sto se tide raspoloieuja, neki istraZivadi (npr- Baddeley 1989.) prepostavili
su dajedan od dinitelja koji podrZava depresiju moZe biti dinjenica da depresivna
osoba uspje5nije pronalazi u pamienju prijainje Zalosne dogatlaje, Ito moZe poti-
cati daljnje trajanje depresije. Ako psiholozi ili druge osobe mogu prekinuti taj
zadarani krug, osoba se moZe podeti osjeiati sretnijom, ito dovodi do toga da se i
druga sreha sje6anja lakle pronalaze, Sto dalje umanjuje depresiju, itcl MoZda
narodna mudrost "misli o sretnim mislima" nije bez osnove. U laboratorijskim
prilikama ispitanici se todnije dosje6aju destica s ugodnim nego destica s neugod-
nim asocijacijama (Matlin i Underhill, 1979.).
euvstva, raspoloienja, stanja svijesti, sheme i drugi vidovi naieg unutrainjeg
kontekstajasno djeluju na pronalaZenje u pamienju. Osim toga i nai vanjski kon-
 6 . Procesi pam6enja 205

tekst moZe djelovati na nale dosjeianje informacija. Izgleda da se bolje dosje6a- 206 Ko gn i tiv n a p s i h o I o gij a
mo informacija kad smo u istom fizikalnom kontekstu kao u onom u kom smo
udili neki sadriaj (Godden i Baddeley, 1975.). Ujednom pokusu 16 ronilacaje odgovora. Dosjecanje uz znak izrosiloje 73%. Takoje dosje6anje bilo uspjeinije
trebalo nauliti listu od 40 nepovezanih rijedi kad su bili na obali ili kad su bili oko odprepoznavanja.zaEto? zatortopremahipotezi o specifiEnostikodiranj
6 metara ispod povrline mora. Kasnije, trebali su se dosjeiati rijedi u istom je bolji aak za rijed od same rijedi buduii da su riiedi udene kao ^pi*uzu:
up-ene aso"ii
okruZenju u kom su udili, ili u dnrgom okruienju. Dosje6anje je bilo bolje u istom jacije.
okruieqiu u kome se i udilo. Kao Sto je spomenuto ranije (vidi 5. poglavlje),Anthony Greenwald i Mahzarin
U novije vrijeme Carolyn Rovee-Collier i suradnici @utler i Rovee-Collier, Banaji (1989.) naili su da veza izrnedu kodiranja i pronalazenja moze protumaditi
1989.) nalli su da se dak i kod dojeniadi moZe pokazati udinak konteksta na pam- i efekt vlastitosti. Todniie, glavni uzrodnik tog elekta nisu jedinsweni
znakovi
6enje. Rovee-Collier ispitivalaje te udinke u pokusu s operantnim uvjetovanjem u vlastitosti ve6 opienitiji principi kodiranja i pronalaienja. Kad pojedinci stvaraju
kojem je dojendad mogla udarcem pokenuti jednu igradku u kolijevci. Kad je vlastite znakove zapronalazenje,ti anakovi su mnogo snazniji nego kad ih stvara-
dojendad stara 3 mjeseca (Butler i Rovee-Collier, 1989.) i 6 mjeseci (Borovsky i ju drugi. Drugi su istraZivadi poWrdili vaZnost swaranja znatouu,
toli su za poje_
Rovee-Colier, 1990.) mogla udariti odredenu potiebru igradku u istom kontekstu dinca smisleni, kako bi se pobolj5alo pam6enje. Na primjer, Timo Manryla (19g6.)
(tj. kad se na stijenci kolijevke nalazio odredeni odbojnik) u kojem su ih udili nasaoje da kad su ispitanici sfvarali vlastite zrakove za pronalaZenje, pamtili
su,
udarati, ili u razliditom kontekstu, jade suje udarali u istom koirtekstu. Dojendad gotovo bez pogre$ke, liste od 500 i 600 rijedi. Za svaku rijed na tisti
trazilo se da
je igradku mnogo manje udarala u drugom konteksnr ili kad im je data druga isFitanici generiraju drugu rijed (znak) kojaje za qiih bila primjeren opis ili svojswo
pokretna igradka. ciljne rijedi. Kasnije im je zadana rista njihovih rijedi-znakova i trebari rr r"
do-
sjetiti ciljne rijeii. Manryla je nalao da su zrakovi bili najkorisniji kacl su bili
Ovi rezultati pokazuju da takvo udenje znadajno ovisi o kontekstu. No, ujed-
kompatibilni s ciljnom rijedi i osebujni, t'. da nije bilo moguie prona6i velik
nom nizu istraZivanja dojenEad stara 3 mjeseca (Rovee-Collier i DuFault, 1991.) broj
sro<lnih rijedi. Na primjer, ako vam je zadanarijed "kapui', onda je.,Zaket;
i 6 mjcseci (Amabile i Rovee-Collier, 1991.) operantro je uvjetovana u udaranju ljima
i kompatibilna i osebujna rijed kao arak. Naprotiv, ako kao znak uznete riied
odretlene igradke u razliditim kontekstima. Neposredno nakon toga stavljena su u
"vuna", taj znak vas moze potaknuti da mislite na niz rijeEi kao sto su ..tkanina" i
novi kontekst ftoji se razlikovao od svih u kojima su bila uvjetovana). IstraZivadi "ovca" koje nisu ciljne rijedi.
su naili daje dojendad zapamtila radnju i velikom udestalo56u udarala igradku u
Da zakljudimo: PronalaZenje je u snahroj interakciji s kodiranjem. Udite li
novom kontekstu. Prema tome, kad se informacija kodira u razliditim konteksti- za
neki test i zelite se dobro dosje6ati u wijeme testiranja, organizirajte informacije
ma, ona se i lak5e pronalazi u razliditim kontekstima, barem kod minimalnog vre-
koje udite na na6in koji 6e biti u skladu s nadinom kako iete ih se morati dosie6aii.
menskog razmaka izmetlu konteksta u kojem se odvijalo uvjetovanje i novog kon-
Slidno, bolje 6ete se dosje6ati informacija ako je razina pro""sirunlu kodiruni"
teksta- No, kad se novi kontekst pojavio nakon duljeg vremena, dojendad nijejade
uskladena s razinom procesiranja za pronalaienje (Moscovitch i Craik, "u
udarala, iako jejoi uvijek pokazivala pamdelje ovisno o kontekstu za udaranje u 1976.).
poznatom kontekstu (Anabile i Rovee-Collier, 1991.). Ovo je poglavlje kao i prethodno pokazalo mnoge situacije kad su znanje
i
pam6enje u interakciji, kao kad prethodno ananje uqiede na kodiranje pronaraZenje.
Svi prethodno opisani udinci konteksta mogu se promatrati kao interakcija i
Idu6adva poglavlja opisuju kako reprezentiramo znanje, nagla5avajudi uloiu
ianedu konteksta za kodiranje i kontelcsta za pronalaZenje kodirane informacije.
mentalnog predodavanja i semantidkog znanja.
Rezultati razlilitih ishaZivanja pronalalenja u pamdenju pokazuju da nadin kako
su destice kodirane snalno utjede na to kako i kako uspjedno se destice pronalaze.
Endel Tulving i Donald Thomson (1973.) govorili su o tom odnosu kao o speci-
fiEnosti kotliranja: ouo dega se dosjedamo ovisi o tome 5to smo kodirali. Izraziti
priqjerspecifidnostikodiranjapokazali suMichel Watkins i Endel Tulving (1975.).
Znamo daje.prepoznavanje gotovo uvijek boljri od dosjeianja- \a primjer, pre-
poznati rijed koju ste udili lakie je nego je se dosjetiti. KonaEno, kod prepozna-
venja samo trebate kazati jeste li rijeE vidjeli, dok kod dosjeianja morate generi- 1. Sto su kognitivni psiholozi otkrili o kodiranju informacija u kratkorodnom
rati rijed i onda mentalno potwditi da je to rijed koja se pojavila na listi. naiinu kako kodira.mo informacije za pamienju. Informacije u dugorodnom
U jednom pokusu W'atkins i Tulving traiili su od ispitanika da naude listu od pohranu u pam{enju? Izgleda da je pam6enju su ponajvi5e kodirane u seman-
24 para asocijacij4 kao Sto su t/o-i ladno i korica-kolai. Ispitanicimaje reieno da kodiranje informacija u kratkorodnom tidkom obliku, tako da do brkanja dolazi u
naude asocirati svaki odgovor (kao Stoje hladno) s pripadajufom podraZajnom pamdenju ponajvile, iako ne iskljudivo, smislu. a nc u zvuku rijedi. Osim toga. neki
rijedi ftao Sto je f/o). Nakon Sto su ispitanici udili parove rijedi, zadan im je irele- akustilko, kako to pokazuje podloZnost rezultati upu6uju na postojanje vizualnog
vantan zadatak. Zatimim je zadan testpreiloznavanja s distraktorima. Ispitanici informacija u kratkorodnom pamdenju kodiranja, kao i akustidkog kodiranja u
su aebali samo zaokruZiti rijedi koje su prije vidjeli. U prosjeku su prepoznali akustidkom brkanju, tj. pogrelkama osno- dugorodnom pam6enju,
60% njeEi s liste. Zatim su zadane 24 po&aLajne rijedi i trebali su se dosjetiti vanim na zvukovima rijedi. Nadeni su
Transferinfonnacija u dugorodnu pohranu
dokazi i o vizualnom i semantidkom
moZe biti olakSan ponavljanjem inforrnaci-

ja (narodito ako se informacije smisleno
elaboriraju), orgaaiziranjem (npr. swsta-
vanjem u kategorije) inforrnacija, koriSte-
njern mnemotehnike ili vanjskih pomaga-
la za pani6enje (npr. pisanje listi ili bilje-
Zaka). Osim toga, bolje se pamti kad se
udenje rasporedi u veii broj sesija, a ne
kad se ditav materijal udi odjedrtom, iako
rasporedivanje vremena tijekom jedne
sesijb ulcnja ne utjede na transfer u du-
gorodno pam6enje. Udinak rasporedenog
udenja mogao bi biti posljedica mehaniz-
ma vezanog zahipokampus koji dovodi do
brzog kodiranja novih informacdakoje ne-
ba integrirati s postoj e6im sustavima pam-
6enja, moZda tijekom spavanja.
2. Sto dleluje na nalu sposobnost pro-
nalaZenja informacija u Pamdenju?
Istraiivanje pronalaienja u dugorodnom
pam6enju sloZeno je zbog tedko6a u raz-
likovanju pronalaienja od drugih procesa
pamCenja; kao i u razlikovanju pristu-
painosti i dostupnosti informacija.
-
?ionalaZenje informacija u kratkorodnom
pamdenjuje vjerojatno po obliku serijal-
no procesiranje od podetka do kraja niza,
'5to
znadi da se uvijek sekvencijalno
provjeravaju sve informacije na listi, iako
neki rezultati upu6uju na to da moZe po-
stojati i samozawSavaju6e serijalno pro-
cesiranje, pa dak i paralelno procesiranje'
3. Kako ono Sto znamo ili dje-
Sto udirno
luje na to ito pa6"no? Dvije odglavnih
teorija zaboravljanja u lcratkorodnom pam-
6enjujesu teorija osipanja i teorija inter-
U kojem obliku kodiramo informacije za
kratkorodnu pohranu, a u kojem za dugo-
rodnu pohranu?
Koji su dokazi za specifiEnost kodiranja?
Navedite barem tri wste dokaza.
6 . Procesipam6enja 207
ferencijei Teorija interferencije razlikuje 208 Kognitivnapsihologija
retroaktivnu interferenciju i proaktivnu
interferenciju. Iako je ispitivanje efekta 5. Pretpostavite da ste odvjetrik koji brani 7. Sastavite listu od 10 ili viSe napovezanih
osipanja, uz iskljudenje efekata interferen- klijenta optuZenog samo na osnovi svje- destica koje trebate zapamtiti. Primijenite
cije i ponavljanja, mnogo teZe, nadeni su dodenja oEevidaca. Kako biste poroti mog- jednu od mnemotebnika opisanih u ovom
pokazatelji jasnih efekata osipanja. Inter- li pokazati slabosti svjedoEenja odevidaca? poglavlju i opiSite kako bisteje upofijebili
ferencija izgleda djeluje i na dugorodno 6. Koristite Brasfordov i Johnsonov primjer za pam6enje liste destica. Budite o&eileni.
pamienje, barem tijekorn razdoblja kon- na podetku poglavlja kao ilustaciju na os- 8. Koje tri stvari ste naudili o pamdenju koje
novi koje 6ete opisati neki uobidajeni pos- vam mogu pomo6i u udenju novih infor-
solidacije, koje se moZe protegnuti na
tupak, ali ga neiete imenovati. Da.ite nekom macija tako da ih moZete uspje5no pamtiti
nekoliko godina nakon prvotnog iskustva
da prodita va5 opis i onda ga reproducira. tijekom dugog vremenskog razdoblja?
koje se pamti.
Pam6enje najvjerojatnije nije samo rekon-
strukcijsko (reprodukcija onoga Sto se
naudilo, koja se osniva na upamCenim po-
dacima i interferenciji samo tih podataka),
ve6 i konstrukcijsko (pod utjecajem stavo-
va, kasnije stedenih inforrnacija i shema autobiografsko pam6enje pobrana (u pam6e4je)
koje se osnivaju na prija5njem znanju). t'blic" pamCenje
ponavljanje
Kako pokazuju udinci postoje6ih shema na cjelovito udenje proaktivna fuiibicija
konstnrkciju pam6enja, sheme djeluju na dostupnost pronalaZenje (u pam6eqiu)
procese pam6enja, kao i drugi unutamji interferencija raspoloZivost
kodiranje rekonstrukcijsko
kontekstualni dinitelji, kao sto su duvstve-
konsolidacija
ni intenzitet upam6enog doZivljaja, ras- retroaktivna interferencij a
konstrukcijsko
poloZenje, pa dak i stanje svijesti. Osim specifidnost kodiranja
metakognicija teorij a interferencij e
toga, makovi okolinskog konteksta prisut-
metamemorija teorija osipanja
ni tijekom kodiranja izgleda djeluju na mnemotehnika
udenje rasporeileno u vremenu
kasnije pronalaZenje informacija. Speci- osipanje
fidnost kodiranja odnosi se na dinjenicu da
ono dega se sjeCamo znadajno ovisi o ono-
me $to je kodirano. Kako su informacije
kodirane tijekom udenja znaEajno utjede '&
na kasnije dosje6anje. Jedan od najudin-
kovitijih nadina poboljianja dosjedanja je
stvaranje smislenih znakova za kasnije na adresi http://coglab.wadsworth.com.
pronalaienje informacij a.
pamienje (False Memory)
tunin (Serial Position\
Stembergovo traienje (Stembetg Search)
Von Restorffov efekt (Von RestorffEffect)
Specifi dnost kodbaorrja (Encoding Specifcity)
3. Koja je osnoura razlika izmedu dva pre-
dloZena mehanizma kojima zaboravljamo
informacije?
4.' Usporedite i suprotstavite neka shvadanja
o "blic" pamCenju?

Loftus, E. F. (1998). Imaginary memories. In
M. A. Conway, S. E. Gathercole, and C'
Comoldi (Eds.), Theory of memory IItOp'
135-145). Hove, England: Psychology
Press. Zanimljiv pregled sklonosti ljudi da
se sjeCaju onog 5to se nikad nije dogodilo'
McClelland, J. L., McNaughton, B. L., and
O'Reilly, R. C. (1995). Why there are com-
plementary leaming systems in the hippo'
campus and neocortex: Insights from the
succsses and failures of connectionist
nodels of leaming and memory. Psycho'
logical Review, 102, 419-457. Nije za
neambiciozne, ali ovaj radje svakako vri-
jedan da se prodita (moZete preskoditi
stranice s fomtulama), jer daje dobar pre'
gled razliEitih istraZivanja uloge hipoka-
mpusa u konsolidaciji Pam6enja.
6 . Procesi pamienja 209
Roediger, II. L., andMcDermott IC B. (2000)-
Distortions of memory. In E. Tulving and
F. I. M. Craik (E ds.), The Oxford handbook
of memory @P.la9-162). New York: Ox-
ford University Press. Izrnstan pregled ra-
Sova o distorzijama Pamienja.
Rubin, D. C.(Ed.) (1996). Remembering our
past: Stud.ies in autobiographical me'
mory.New York: Cambridge University
Press. Odlidan rad ojednoj od najzanim-
ljivijih tema u ljudskom pam6enju, auto-
biografskom pamdenju. U dijelu rada
raspravlja se o tome kako [iudi konstruira-
ju pam6enja nedega 5to im se nikad nlie
dogodilo.

REPREZENTACIJA
ZNANJA: PREDODZB'E
I PROPOZICIJE
PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI.
HOLOGIJE
M ENTALNA REPREZ ENTACIJA ZNANJA
. Vanjske reprezentacije:slike nasu-
Prot riiedima
.Predodavanje
r Teorija dvojnog kodiranja: analogne
predodzbe nasuprot simbolima
. Propozicijska teoriia
MENTALNA MANI PULACIJA PREDO-
DZBAMA
r Mentalne rotacije
e Skaliranje predodZbi
. Skeniranje predodzbi
SINTEZA PREDODZBI I PROPOZICIJA
r Epifenomeni i odekivanja eksperi-
mentatora
r Johnson-Lairdovi mentalni modeli
. Neuropsiholoski dokazi vi5estrukog
kodiranja
212 Ko gni tiv n a p s ih o lo gij a
1. Koje su neke od glavnih hipoteza o nadinima mentalnog rcprezentiranja
manja?
2. Koja su neka od svojstava predodavanja?
3. Na koji nadin i analogne predodibe i simbolidke propozicije koriste reprezen-
taciji znanja?
4. Kako konceptualno znanje i odekivanja mogu utjecati na nadin koriitenja
predodZbi?
PROSTORNA KOGNICIJA I KOGNITIVNE
MAPE Pailjivo pogledajte fotografije prikazane na slici 7. l. Opilite sami sebi kako dvo3e
. Stakori, pdele i ljudi od ovih ljudi izgleda i zvudi. Jasno je da nijedna od bvih osoba ne moZe uistinu
. Mentalne preeice postojati u fizidkom obliku u va5em umu. Kako ih moZete predoditi i opisati?
Mora da u valem umu postoji mentalna reprezentacija (ne3to Sto predstavrya
. Tekstovne mape ne5to drugo) onoga 5to znate o njima (Thagard, 1995.; Von Eckardt, I 993., 1999.).
SAZFTAK Opienitije, vi koristite reprezentacije znanja, oblik za ono lto znate o stvanma,
RAZMISLJANJE O MISUENJU: EINJE- idejama, dogatlajima, i sl. koji postoje izvan vaieg uma
NIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I
PRAKTIENA PITANJA
KLJUENIPOJMOVI
MENTALNA REPREZENTACIJA ZNANJA
DODATNA LITERATUFA
U idealnim bi uvjetima kognitivni psiholozi voljeli moii izravno opaZati kako
svatko od nas reprezentira znanje, kao kad bi npr. videokamerom ili fotoaparatom
snimili trenutadne reprezentacije nranja u ljudskom umu. Na nesre6u, izravne
empirijske metode opaZanja reprezentacija znaaja danas nam nisu dostupne, i
malo je vjerojatno da 6e biti dostupne u bliZoj bududnosti (iako se nikad ne zna).
Kad su nedostupne izravne empirijske metode, preostaje nam nekoliko altema-
tivnih metoda. MoZemo, na primjer, pitati ljude da nam opilu vlastite reprezen-
tacije alanja i procese njihova nastajanja. NaZalost, nitko od nas nema svjesni
pristup vlastitim procesima reprezentacije ananja, tako daje samoiskaz o tim pro-
cesima wlo nepouzdan (Pinker, 1985.).
Druga mogu6nost je racionalistidki pristup, u kojem logidkom dedukcijom
nastojimo dodi do najrazumnijeg prikaza nadina na koji ljudi reprezentiraju zna-
nje. Stoljeiima su filozofi dinili upravo to. U klasidnoj epistemologiji (prouda-
vanju prirode, porijekla i granica ljudskog znanja), filozofi su razlikovali dvije
wste struktura znanja: deklarativno znanje (znanje o dinjenicama koje moZemo
iskazati, npr. datum rodenja, ime najboljeg prijatelja, izgled zeca, i sl.) i proce-
duralno znanje (posfupci koji se mogu primijeniti, npr. pojedini koraci u postup-
ku vezivanja cipela, zbrajanja stupca brojeva ili voZnje automobila)- postoji razli-
ka, kakoje formulirao filozofGilberRyle (1949.), izmeduznatineito iznatikako.
Iako su kognitivni psiholozi u velikoj mjeri koristili racionalisti6ke uvide kao
podetru todku za razumijevanje kognicije, oni su rijetko kad zadovoljni samo
racionalistidkim opisima. Umjesto toga, oni traZe neku vrstu empirijske potvrde
navoda predloZenih u racionalistidkim opisima kognicije. Dva su glavna izvora
empirijskih podataka o reprezentaciji znanja: standardni laboratorijski eksperi-
menti i neuropsiholo3ka istraZivanja.
 7 . Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije
2t3
214 Ko gnitivna p s ih olo gij a

PredodZbe
i zamislite dviie od prikazanih osoba
Pailjivo pogledajte svaku od ovih fotografiia. zatim zatvorite o6i Promotrite sliku 7.2. Kakavje oblik rijedi ',madka',? svojstvima madke. Prekrijte dio slike i objasnite u
govore pjeiaiu. Mentatno usporedite glasove i izgled dviju osoba koje ste
_osoue i<oie steiuli kako iti Kakav je oblik slikc madke? Prelcijte dio rijedi i ob- kakvomje odnosu ono 5to je preostalo sa svojsMma
odabrali, a da vise ne pogledate fotografije' jasnite u kakvom je odnosu ono 5to je preostalo sa madke.

Neke ideje je bolje i lak5e reprezentirati slikama, a druge rijedima. Na primjer,

ako vas netko pita: "Kojegje oblika kokodjejaje?", moglo bi vam biti lakie odgo-
voriti crteZom nego opisomjajeta. Za mnoge geometrijske oblike i konkretne prid-
mete slike iaaZavaju mno5tvo rijedi o predmehr u ekonomidnom obliku Medutim,
Sto ako vas netko upita; "Sto je pravda?" fako je wlo td$ko rijedima opisati taj
apshakhi pojam, udiniti to crteZom bilo bijo5 teZe:
Ka9 5!o pgku"uju slike 7.2. (a) i (b), iako se za predsravljanje srvari i ideja
mogu koristiti islike i rijedi, nijedan oblik reprezentacije zaprav,g nc zadrlava sva
svojstva onoga Stoje reptezentirano. Naprimjer, ni rijed .,madkat'niti crteZ madke
ne jedu zaista ribu; ne rnijaudu niti predu kad ih se mazi. I rijed ..madka" i slika te
nradke su razliEite reprezentacije "maEkastosti" i svaki taj oblik reprezentacije
ima razlidita svojstva.
Kao Sto ste upmvo zamijetili, slika je relativno analogna stvarnom predmehr
koji,predstavlja buduCi da prikazuje konlretna svojsrva (npr. oblik i relativnu
velidinu) koja su slidna svojstvima i osobinama stvamog predmeta koji slika pred-
stavlja. Cak i ako prekijete dio slike madke, ono Sto preostane. jo5 uvijek slidi
dijelu rnadke. U tipidnim3e uvjetima ve6ina aspekata slike moie zahvatiti istovre-
meno, iako moZete i pregledavati sliku, pribliiiti se da bisteje pogledali izbliza ili

Slike, rije6i i propozicije

Stvari i ideie mozemo reprozentirati slikama ili rijedima. Ni slike ni rijeii ne zahva6'alu sva svojstva
onoga sto predstavljaiu. I jedne i druge bo|je zahvaeaju iednu vrstu informacija od nekih drugih vrsta.
Neki kognitivni psiholozi su predloZilida imamo (a) neke mentalne reprezentacije koie naliklju
$afidkim,
analognim slikama, (b) drugo mentalne reprezentaciie koie su visokosimbolidne, poput rijeci, te mozoa
dak (Q temel.lnije propozicijske reprezentacije koie su u 6isto apstraKnom "mentalnom" koje nije ni
e nmja
U eksperimentalnom radu istraZivadi izravno proudavaju reprezentacij verbalno niti slikovno, a koie kognitivni psiholozi 6esto prikazuju ovakvim vrlo polednostavljenim sk-
opJuju6ituto r.iudi rjelavaju razlidite kognitivnizadatke koji zahtrjgvaj3.mqinu' m6enim navodom.
iJciju"*"ntut ro repiezentiranim z"anj;' U neuropsiholoikim
istra2ivanjima
odgoy*u na razlidite kognitiwe zadat-
isu*ivafi ili opaZaju kako normalni -o""k
kekojiukljuduju rcprezentacrjeznanjailiopaZajuvezeiznedatazlilitihdeficitau
,"pr"L^tuLiii i s njima povezanim patolo5kim procesima u mozgu'
^anja

Vaniske reprezentaciie: slike nasuprot riieGima

koje je reprezentira'
U ovom ocljeljku usmjerit iemo se na razliku izmetlu znanja
oblicima' poput
r" pt"a"aZ6"." i znanja kojeje reprezentirano u vi5e simbolidkim
piopoAiilu-N-u*o, kopitivne psrhologe uglavnom zani-
riiJA ifi apstrakfirih to
riO" *uo-:e, miotatne reprezentacije onoel lto znamo' no da bismo
"oS" prvo raznotriti kako se vanjske reprezentacije u obliku (b) Madka j ispod stota.
hkle razumjeli, 6emo
tsPoD (MACKA SroU
rijedi razlikuju od reprezentacija u obliku slika'
(c)
 7 o Reprezentacrjaznanja: predodZbe i propozicije 215
seudaljiti da biste zahvatili cjelinu slike. No ;ut i 6a pregledaVate sliku ili se
usmjeravate na jgdan njezin dio, ne morate slijediti nikakva arbitrama pravila za
promahanje osqbina slike odozgo prema dolje, slijeva nadesno, itd.
Za razliku od slike madke, rijed l'madka" je simbolidka reprezentacija: odnos
iznetlu rijedi i onoga 5to ona predstavljajejednostavno arbitraran, tj. proizvoljan.
Nema nidega inherentno madjeg u toj rijedi. Ako prekrijete dio rijedi' ona vi5e
nema ni simboliEku vezu s bilo kojim dijelom predmetakojipredstavlja. Nadalje'
budu6i da su simboli proizvoljni, njihova uporaba zahtijeva primjenu pravila. Na
primjer,u oblikovanju rijedi avukovi morajubiti poredani premaodredenim pravi-
liina (npr. "m-a.d-k-a'1, a ne "d-a m-k-a" ili "k-a-m'd-a'l), a u oblikovanju redenica
rijedi moraju biti.poredane prema pravilima (npr. "madka je ispod stola", a ne
"stol madka ispod jei').
Simbolidke rbprezontacije poput rijedi "nadka" obuhvadaju neke vrste infor-
macija, ali ne i neke dnige wster Rjednik definira "madku" kao 'sisavca mesojeda
(Felis,catus)koji je odawro pripitomljen kao ku6ni ljubimac za hvatnnje Stakora i
miieve" (Meniam-Webster's Collegiate,Dictionary,1993'). Ako nale reprezen-
tacije znadenja rijeEi sliEe onima iz rjednika, rijed "madka" ima konotacije Zivo-
tiqie kojajede meso ("mesojed"), doji svoje mlade ("sisavac"), i tako redom. Te
informacije su apstraktne i op6enite i mogu se primijeniti na Eitav niz specifidnih
madaka koje imaju kao razliditih boja i uzoraka. Da bismo predstavili dodatna
svojstva, moramo upotrijebiti dodatne rijeii (npr. cma, perzijska ili Sarena).
Slika madke ne prenosi nijednuod onih apstrakhib informacijakoje rijed preno-
si, kao npr. Sto ma6ka jede, doji li mladunbad" itd. Mettutim, slika prenosi velik
dio konloetnih informacija o toj specifidnoj madki, kao Sto je todan poloZaj madjih
nogu, kut pod kojim gledamo madht duljinu madjeg repa, jesu li oba njezina oka
otvorena. itd.
Slike i rijedi takoder na razlidite nadine predstavljaju odnose. Slika 7.2 (a)
pokazuje prostomi odnos izmedu madke i stola. Za svaku pojedinu sliku koja
prikazuje madku i stol prostomi de odnos (npr. pored, izrad, ispod, iza) biti konkret-
no predstavljen u slici. Nasuprot tome, kad rabimo rijedi, prostorni odnosi imetlu
stvari moraju biti izrijekom navedeni odredenim simbolom (npr. rijedju poput
,prijedloga) na primjer: "Madka je ispod stola". No apshakbriji odnosi, poput
- predodavanje nije je-
pripadnosti wsti ili kategoriji, desto su implicirani znadenjem rijedi (npr. madke
su sisavci, stolje dio namje5taja), no rijetko kad su implicirani u slici.
Da rezimiramo: Slike prikladno zahvadaju konlcretne i prostorne informacije
na nadin kojije analogan onome Sto predstavljaju, dokijelizahvafiaju apstraktne
i kategorijske informacije na nadin kojije simboliEan za ono Sto predstavljaju.
Stkovne reprezentacije istowemeno prenose sva svojstva. Opdenito, bilo koje
pravilo za stvaranje ili razumijevanje slika odnosi se na analogni odnos imedu
slike i onoga Sto ona predstavlja, osiguravaju6i najve6u moguiu slidnost. Rijedi
kao reprezentacije obidno prenose informacije sekvencijalno, u skladu s arbihamim
pravilima koja nemaju puno veze s onim 6to slika predstavlja, ali u velikoj mjeri
ovise o shiricturi sustava simbola za uporabu rijedi. Svaka vnta reprezentacije je
prikladna za neke svrhe, ali ne i za druge. Na primjer, nacrti i fotografije za doku-
mente imaju razliditu swhu od eseja i podsjetnika.
Sada kad smo stekli neke preliminame ideje o vanjskim reprezentacijamama'
nja, moZemo se usmjeriti na razmahanje unutamjih reprezentacija znanja. Odre-
denije, kako je ono 5to znamo reprezentirano u naiem umu? Imamo li mentalne
216 Kognitivnapsihologija
scenarije (slike) i mentalne pride (rijedi)? U sljededim poglavljima o obradi infor-
macija i jeziku raspravit iemo razlidite vrste simbolidkih mentalnih reprezentaci-
ja. U ovom poglavlju usmjerit 6emo se na predodibe.
Predo6avanje
Predodlbaje mentalna reprezentacija stvari (npr. predmetq dogailaja, olcuZenja)
koje trenutadno tre doZivljavamo osjetnirn organima (Behrman, Kosslyn i Jean-
nerod, 1996.)-Naprimjer,prisjetitesejednogodsvojihprvihiskustavanafakultetu.
Koje zu bile prve slike, zvukovi ili dak mirisi (npr. poko5ena trava ili drvored)
koje ste tada osjetili? lslq6 vem ti doZivljaji nisu dostupni ovog trenutka, ipak ih
moZete zamisliti. Zapravo, predodZba moZe predstavljati sfvari koje nikada niste
doZivljeli svojim osjetilima: zamislite, na primjer, kako bi izgledalo putovati
rijekom Amazonom. PredodZbe mogu dak predstavljati swari koje uop6e ne po-
stoje izvan uma osobe koja stvara predodZbu: na primjer, zamislite kako biste
izgledali kad biste na sredini dela imali tre6e oko.
PredodZbe mogu ukljudivati mentalne reprezentacije u bilo kojem osjetnom
modalitetu (npr. sluhu, njuhu, okusu). Zamislite vatrogasnu sirenu, svoju omt-
ljenu pjesmu ili nacionalnu himnu; zamislite miris ruZe, prZene slariine ili luka;
'zamislite okus limuna; kiselog krastavcrilisvojeg:omiljenog'slatkiSa: Barem hipo-
tetidki, mogu6eje istraZivati svaki oblik mentalne reprezentacije, i neki istraZivadi
su proudavali sve osjetne reprezentacije (npr. Intons-Peterson, 1992.; lntons-Peter-
son i sur., 1992.; Reisberg, Smith, Baxter i Sonenshine, 1989.; Reisberg,
Wilson i Smith, 1991.; Smith, Reisberg i Wilson, 1992.).
Stephen M, Kosslyn No ve6ina istraZivanja predodZbi u kognitivnoj psihologiji ipak je
je profesor psihologi. usmjerena na vidno predodavanje, mentalnu reprezentacijuvidnog z:anja
ie na Sveudilistu Har- (npr. predmeta ili situacija) koje trenutadno nije vidljivo nalim odima.
vard. Najpoznatiji je po dini se da.su istraZivadi upravo kao i drugi ljudi; veCina'nas je svjesnija
svojim istraZivanjima vidnih predodZbi nego drugih oblika predodibi. Kad su Stephen Koss-
kolima je pokazao da
lyn i njegovi suradnici (Kosslyn, Seger, Pani i Hillger; 1990.) zafiaLili
od studenata da vode dnevnik o svojim predodZbama, studenti su iz-
dinswena, nediferen-
cirana sposobnost, vijestili o znatno vedem broju vidnih nego sluEnih, njuSnih, dodimih ili
ved ukuuduie niz od- okusnih slika.
vojenih procesa. Zna-
Prema Kosslynu (1990.; Kosslyn i Rabin, 1999.), mi koristimo vidne
cajanjei njegovdopri-
nos neuropsihologiji jer slike da bismo rije5ili probleme i odgovorili na pitanja koja ukljuduju
ie identifickao mo:da- predmete. Stoje tamnije crveno - treinja ilijabuka? Kolikoje prozora u
na podrudja koja su vatsoj kudi ili stanu? Kako dolazite od ku6e do fakulteta? Kako slaZete
povezana sa speci- komadi6e slagalice ili dijelove nekdg stroja, zgade ili modela? Prema
fidnim procesima pre-
Kosslynu, da bismo rije5ili probleme i odgovorili na pitanja poput ovih,
dodavanja.
mi vidno predodavamo predmete na koje se pitanja odnose, swarajudi
mentalne reprezentacije njihovih slika u naiem umu.
Mnoge psihologe koji se ne bave kognitivnom psihologijom zanima-
ju primjene predodZbi u drugim podrudjima psihologije; kao npr. u koriStenju
tehnika vodenog predoEavanja za kontrolu boli, jadanje imunololkih reakcija i
druge oblike po-bolj5anja zdravlja, te zaprevladavanje psiholo5kih pioblema poput
fobija i drugih anksioznih porernedaja. Psiholozi koji se bave primijenjenim po-
drudjima psihologije opaZaju da dizajneri, biokemiEari, fizidari i mnogi dnrgi znan-
 7 . Reprezentacija znanja: predodzbe i propozicije
217
I
218 Ko gni tivn a p s i h o I o gij a

moz<ta cak. sovoredi sami sebi da biste

pojaEali
pogledajre svoje lice u oglerlalu. Glaw okcnite sa- | i
svim urlesno (tako da se virlite tuevlm pqit*im vi l nokete mi5i6a li* {tkt
o*l:
Tl9]!1f}11:11",5,1:
ivojeg lica ili
dom) i ztim je postupno on"eit" aokfe; ;;;" I it".siq
11ykq
niz.oawj{n 1{<a S if Piy ch oio g P ag e, ttini-s etfp sy chi I o gt o rg gorijilne prostome odnose,' poput lijevo/desno, ili
te isto to ponovite na dilreuiji blia- nekog drugog rotinju6eg predmeta? Inndtivno se Eini da se vedina kognitivnih ftnkclla
sawim ulijevo, | - gorddolje. Kao i we kategorije, takva obrada gnrpim
daleko. Zatim naEinite nekoliko wliiiiih izrm lica, poput pm6enja, percepciie, rezoniranja ili predoia_
ruliditepodraZaje u klme i postupa s njimakao da su
vaja - postiZe individualnim sposobnostima. Me- ekvivalmmi (npr. bzobzim na to kolikojene5to imad
alutim, istraZivmja u podruiju kognitivne neu- nedeg drugog, onoje u kategoriji ..iznad',). Nasuprct
roaanosti pokzala su da te sposobnosti nisu jediri- tome, desna hemisfera kodira specifidne kontinuimne
stveniciithnolozikoristeprdodavanjedabirazmiSljaliorazliditimstruktulama stvone i nediferencirme, ve6 da odgovamju skupini
rada' Medutim' wim pojedin- udaljenosti bolje od liieve. Postoji pmlelno ruliko-
i procesima i rjesavali problme u svojem po<trudju odvojenih funkcija, Novija ishafivanja u na5em la-
cima nije jednako luko pt"do&bei manipulirati njima' IsraZivanja u pri-
,wo'iti boratoriju umjerena su na otlcivmje elementanih
vauje za kodiranje kategorija oblika (..psi') nasuprot
specifidnim primjerima oblika (npr. odredena pudli-
rodnirn i futttutoti:.tito oujtti'o upuiuju na io da su neki od nas sposobniji sposobnosti vidnog ixedodavmja. ca).
swarati predodZb" oA a*gin @tisberg, Culver' Heuer i Fischman' 1986')' Na primjer, pokulajte odgovoriti na sljedeia pitanja- Stoga postavljamo hipotea o 2 x 2 tablici: u redovi-
ek- Jesu li neka od njih lak5a od drugih?
U kojem obliku mi reprezentiramo slike u svojem umu? Premajednom ' tlna li pimida aobljai wh?
ma su oblik nasuprot ptostomom odnosu, a u stupci-

slik" sv"ga 6to ikad osjetimo mogu se pohianiti kao todne . ma su kategorije nasuprot pojedinadnim primjsim.
stremnom gledistu, sve li znak Coca-Cole napism kuuivom?
Je
Vratite se nadetiri postavtena pitanja: ptro zahtijeva
topii"rlzitaoin.ul*.n.alistidnogledano,poliranitisvakuopaZenuslikuumozgu . Je li Nevada sjevmo od Oregona? vinalizaciju kateguije (opimita pirmida, ne ncka
mozgate-strukture i pro- .
6ini se nemogu6im, jednostavno s obziromnatapacitet Jesu li Zice na gitari dulje oii Zica na violini? odredena), dok trede pitmje zahtijeva vinalizacrlu
Pogledajte Preru naSoj teuiji, iako postoji lendencija da u svim
cese koje mozak tJ,itti (Kottty", 1981'; Kosslyn i Pomerantz' 1977')' kategorijalnog prostmog odnosa (,sjevmo od,), Na-
primj"t o okui- 'ltttaZui"mo kognitivnu psihologiju ''
ovim sludajevima koristimo predodibe, za odgovma- suprot tome, drugo pitanje zahtijeva vizualizaciju
jednostavan nje na ova pitanja trebali bi se koristiti roliditi mol- specifidnog primjera oblika (logotipa Coca-Cole), a
dani prccesi. Pna dva pitmja odnose se na svojstva zadnjepitmje zahtijeva viaalizaciju specifidnogpro-
oblika, a kljudnu ulogu u obradi oblika im donii dio stomog odnosa (metridka duljina iica).
Teorija dvojnog kodirania! analogne predodZbe sljepoodnih reZnjeva. Druga dva pitanja ridu sc pre
stomih odnosa, a u obradi rakvih infomaciia kliudna
Jcsu li ove detiri wste predoiavanja zapmvo roiidite?
Da bismo to usianovili, koristimo fiDkoionalnumag-
nasuprot simbolima je uloga stahjeg dijela tjemenih reZnjeva.
trotsku rcrcnatrciju da bismo pmmatrali mozgove ljudi

(1.969'' 1971) jl
: U kasnim 1960-ima i ranim 1970-ima Allan Paivio
informacija koristimo i
teoriju dvojnog toCl,*iu, prema kojoj z4leprezentaciju
' pr"dlAzue i uoulne toOove' ra dva koda organiziraju
Tf"t-::ll-:," 1Tj" ""
nadin pohraniti' te dak ka-
osnovi kojeg moZemo -djelovati, koje moZeml na neki
Metlutim, mi Zelimo dodatno mzlikovati svaku od
Pr.efloZio ovih wsta predoCavanja. IstraZivanja hemisfeme
specijalizcije (npr. Chabris i Kosslyn, 1998.; Koss-
lyn, 1987.) upuCuju na postojanje tendencijc da lije-
va hemisfera bude bolja od desne u kodimju kale-
gorija, a desna bolja od lijeve u kodirmju specifilnih
koji na njih odgovaraju. Ako smo u praw, ne samo
da bismo fiebali pronadi rulike u kolilini aktivaciy'e
imeelu sljepoodnih reZajeva i straZnjih dijclova tje_
menih reinjeva, ve6 bismo takottcr trebali na6i mz-
like imedu lijove i desne hemisfere. Takve sustavne

snije prizvati au6o;" Prema Paiviju' predodZbe su analogni kodovi primjm. Lijen hemisfem bolje od desne kodin,,kate-
rolike pokazale bi da su detiri tipa predodavanja ui-
"u
(oblik reprezentacije
"potut"'kojem su
t*iu eercP-|:t1 llojstva
stinu ru lidita.
" ;aluyala.SlavlopaZamo u svojoj okolini'
onog Sto je t"pr"rJ",i*oi fizikaLin podraZaja koje
poput drve6a i,itk" a;sto su pokreti k?f,aljki na analognom satu_ayloeni
prirnjer, u jednom istraZivanju (paivio, 1969) sudionicima je pokazan bni niz
prolaskuvremeni predodZbe koje swaramo u svojem urnu analope su frzikalnim
slika i niz rijedi. zatim je od njih traieno da se dosjete rijedi ili slika bilo slurai-
PoclraZaj ima koj e
oPaZamo'
nim redoslijedom (prisjecaju6i se sto ve6eg broja, bez obzira na redoslijed kojim
zaiieei su.uglav-
Nasuprot tome' prema Paiviju, naSe mentalne repr ezontacie suiestice bile prikazane) ili todnim slijedom. Iako su se sudionici lakle prisjedali
kojaje proi-
nomrepre ze*iiiJistuboli1komkddu(obliku reprezentacij.eznanja slika kad irq je bilo dopu5teno da to dine bilo kojim redom, bolje ,o ," p.i.1.6uli
zvoljno odabrana da oznadava nelto i koja percepttTo:" :lidi:TTry-g:lti::
da br predstavro redoslijeda kojim su prikazane rijedi nego slike.
vljaj. Kao Sto digitalni sat koristi arbitram3 siinbole @rojeve)
(rije6i i kombinacije rijedi) da Drugi istrazivadi su takoder podrZali shvaianje dazareprezentaciju verbalnih
prolaz vremena,-i"J"- mriui arbitrarne.simiole
infomracija i reprezentaciju slikovnih informacija rabimo razlidite susrave. Na
bipredstaviomnogeideje.SimbolmoZebitisvestojeproizvoljnoodreitenoda je primjer, pretpostavljeno je da stvama vidna percepcija moze interferirati sa si-
predstavlja samog sebe' Na prinjer' iako prepomajemo da
""st"-ff.g" "tim
*devet", piedstarljajuci kolidinuod_Y"j:::9l,ttnt" multanom vidnom predod.Zbom i da potreba za davanjem verbalnog odgovora
f.; "s" iimor r" p"iu- poput
znadenje. P_ojmovi moZe interferirati sa simultanom mentalnom manipulacijom rijedima. Lee Brooks
u tom simbolu ni na loji nadin ne upuduje na njegovo
ovaj simbol (1968.) ie provjerio ovu postavku u istraZivanju u kojem su sudionici obavrjari
pravde i mira r"pr""r"ti."iu ," simtoueti._proizvoljno smo odredili
"9" ima znadenje samo zato 5to ga mi rabimo za bilo vidni zadatak (odgovarali na pitanja koja su zahtijevala prosudivanje o kat-
ia bi predstavljuo poiam,-oo
ko prikazanoj slici) ili verbalni zadatak (odgovarali na pitanja koja su zahtijevala
rePrezentaciju dubljeg Pojma'
prosutlivauje o lcatko prikazanoj redenici). Zatimje od sudionika zatrazio da svoie
Paiviojetakoderua5aoodredenuempirijskupotporusvojemstajalistuuoda. odgovore izraze verbalno (glasnim izgovaranjem rijedi ..da', ili .,ne"), vidno (poka_
vanjem dd ," n"iUuf"" informacije izglida obraduju razli.ito od slikovnih. Na zivanjem odgovora) ili manualno (lupkanjemjednom rukom kad se slaZu, u d*go-
kad se ne slaZu). Dva omeduda uvjeta bili su vidni zadatak koji je zahtijwao
 7 r Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije 2t9
220 Ko gn itiv n a p s i ho lo gij a

Da biste intuitivno osjetili kako moZete koristiti svaku
od dviju wsta reprezentacija, rmislite o tome kako
metrtalno rcprezentirate sve Ciqjenice koje znate o
rep dovoljno dugaiak da dosegne wh njezine njuike
ako se maEka potpuno rastegne? Vole li madke jesti
ribu? Iesu li prednje i straZnje noge madke potpuno
sfisffl PropoziciJskereprezentacijeosnovnogznadenja

jednake velidine i oblika? Iesu li maike sisavci? Sto Propozicii molemo kofistiti za predstavljanje bilo koje vrste odnosa, ukljudujuii aldivnost, atribute,
madkama na osnovi svoje mentalne definicije rijedi
je proslorne poloZaie, pripadnost klasi, ili bilo kojl drugi mogudi odnos. Mogudnost kombinirania pro-
'tnadka" i sve zakljuike koje moiete im6i iz svoje Sire - mackino oko ili nos? Koje uste mentalnih
pozicta u slozene propozicijske reprezentaciiske odnose dini uporabu takvih reprezentacUa vrlo flek-
mmtahe slike madke. Koja usta rcprezentacije je ko- reprezenlacija su vam bile najkorisnije u odgovam-
sibilnom i Siroko primienjivom.
risnijaa odgovannjena sljede6apitanja: Je li ma8kiD nju na pojedina od ovih pitanja?
VRSTA REPREZENTACIJA PROPOZICIJSKA SLIKOVNA
ODNOSA IZRAZENA REPREZENTACIJA REPFEZENTACIJA
vidni odgovor (pokazivanjem) i verbalni zadatak kojije zahtijevao verbalni odgo- RIJEdIMA

vor. Bfooks je ustanovio da se ve6a interferencija (tj. dulja vremena reakcije)

+4Ir
Aklivnost MiS lo ugrhao madku. ugrizao[akiwos{ {miS [subjek
javila kod obavljanja zadatka predodavanja kad se od sudionika trazilo da odgo- aRivnostil, ma6ka [objektl)
vole putem interferiraju6eg vidnog nadina, u usporedbi s odgovaranjem na nadin
koji nije bio interferiraju6i (tj. verbalno ili manualno). slidno tome, njegovi su Atrlbutl Migevl su kz n6ni [svojstvo vanjske povrgino]
sudionici pokazali veeu interferenciju u obavljanju verbalnog zadatka kad se od (kBen latdbutl, mig lobiekt]
njih trazilo da odgovore verbalno, u usporedbi s uratkom u situaciji kad su odgo-
varali manualno iii pokazivanjem. Dakle, odgovor koji ukljuduje vidnu percepci-
Prostorni Madka je ispod stola. lokomlto vlsi poloiaj] (stol, madka)
, ju moie interferirati sa zadatkom koji ukljuduje manipulaciju vidnom predod.zbom.
odnosi
slidno tome, odgovor koji ukljuduje verbalno inalavanje moze interferirati sa
zadatkom koji ukljuduje mentalne manipulacije verbalnom tvrdnjom. ovi nal^zi
sugeriraju uporabu dvaju razliditih kodova za mentalnu reprezentaciju znanja:
slikovni (analogni) k6d i verbalni (simbolilki) k6d- Pripadnost Madka j :lvotinia. lpripadnct kalsgoruil (tivotinja
klasi lkategorijal, madka [6la])

Propozicijska teoriia
No ne slaZu se svi s teorijom dvojnog kodiranja. John Anderson i Gordon Bower
su (1973.), na primjer, predloZili altemativnu teoriju rcprezentacije znanja koja se
ponekad naziva konceptualno-propozicijskom teorijom ili samo propozicijskom
ieorijom. Prema ovom gledi3tu, kao i shvadanju nekih drugih autora (npr. Pyly-
shyn, 1973., 1973., 1981., 1984.), mi ne pohranjujemo mentalne reprezentacije u
obliku slika, ved te reprezentacije vi3e slide apstrakfirom obliku propozicije. Pro-
pozicrja je na(enje koje je u osnovi odredenog odnosa medu pojmovima' Prema
ovom stajaliitu, predodZbe su epifenomeni, sekundarni fenorneni koji se javljaju
kao rezuitat drugih kognitivnih procesa. l{nderson i Bower su se udaljili od svojih
prvobitnih postavki, i danas nijedan od njih ne vjeruje u ideju da su propozicije u
osnovi svih mentalnih reprezentacija. No neki drugi, poput Pylyshyna, i danas
ostaju dvrsto pri tom stajaliStu.
Kako bi funkcioniralapropozicijskareprezentacija? Razmotrimo jedanprimjer'
Da biste opisali slikri 7.2 (a) mogli biste reii: "Stol je iznad madke". Mogli biste
takoder redi: "Madkaje ispod stola". Obje ove twdnje upuduju na isti odnos kao
i "Iznad madke je stof'. Uz malo truda vjerojatno biste mogli smisliti jos desetak
nadina da verbaln o izrazite ovaj odnos, koji je slikovno prikazan na slici 7 '2 (a)'
Naravno, teoretidari predodavanja odbacili bi ova objalnjenja i objasnili vidne
fenomene uglavnom u tenninima vidnog predodavanja i neuropsiholo5kih meha-
nizama koji su u njihovoj osnovi (Farah, 2000.; Farah i Ratcliff' 1994.; Hampson,
Marks i Richardson, 1990.; Kosslyn, 1994.; Kosslyn i Thompson' 2000'; Logie i
Denis, 1991.).
' U ovoj tdblici propolciis su izrazene u kratkom obliku (poznatom kao "radun predlkatB-') koll se obldno Ebl za ia^2evani6
cnovnog znaeonla. NamJera ovog skradenog obllka je smo davsld odrds6 ideie o nadinu na koji bi moglo liti reprezentlrano
osnovno znaaenJe 4anJa. Ne smatE se da je owj oblik dGlowo obllk u kojem lo aa66njo roprozontlrano u umu. Opdonito,
skCni oblik rprezntacij propoziclia jo sljedci: lodnos modu olomentlmal (olem6nt s!bjsK], [6]ment obJekt]).
Logidari su osmislili kratak nadin (koji se naziva "radun predikata") za
izraZavaqje temeljnog znadenja odnosa, koji poku3ava ukloniti razlidite powiin-
ske razlike u nadinina na koje opizujemo dublje znatenje propozicije:
fOdnos izmedu elemenata) (lElement subj ektl, lElement obj ekt)\
Logi(ki izraz za propoziciju koja je u osnovi odnosa izrnedu madke i stola
prikazanje na slici7.2 (c). Ovakav logidki izrazmozakbi,jasno, trebao prevesti u
oblik prikladan za njegovu unutarnju mentalnu reprezentaciju.
Uporaba propoziciia
Lako je uvidjeti za5to je hipotetidki konstrukt propozicija tako Siroko prihvaden
medu kognitivnim psiholozima. Propozicije se mogu koristiti za opis bilo koje
vrste odnosa, poput aktivnosti, atributa, poloZaja, pripadnosti klasi, itd., kao 5to se
vidi u tablici 7.1. Usto se bilo koji bro-i propozicija moZe kombinirati da bi se
izrazili sloZeniji odnosi, predodZbe, ili nizovi rijedi (npr. "Krzneni mi5 ugrizao je
madku, koja se sada skriva pod stolom'). Kljudna idejaje da propozicijski oblik
mentalne reprezentacije nije ni u rijedima niti u predodZbama, ved u apstraktnom
obliku koji predstavlja osnovno znadenje znanja. Stoga propozicija za reEenicu ne
 7 ' Reprezentacrja znanja: preAodZbe i propozicije
.
bizadr?alaslusna ili vidna svojsrva rijedi, a propozicija za stiku nebiza&Lala
todan perceptivni oblik slike (H. H. Clark i Chase,1972').
Prema propozicljskom stajali5tu (H. H. Clark i Chase, 1972-)' i vidne predocEbe
(npr. slika-madke i stola na slici 7.2 a) i verbalne tvr<tnje (npr. na slici 7.2 6) jesu
mentalno reprezentirane u terminima svojeg dubokog znadeuja, tj. kao propoziciie,
a ne kao specifldne predodibe ili twdqje. Prema propozicijskoj teoriji, slikovne i
verbalne informacije kodirane su i pohranjene kao propozicije. Kad informaciju
zelimo prizvati iz spremiSta, pronalazi se propozicijska reprezentacija i iz nje naii
umovi ponovno relativno todno stvaraju verbalni ili slikovni k6d'
221
222 Kognitiwa psihologija
Dvosmisleni likovi
(a)Pogledajtepaz.iivo zeca, zatim ga pokrijte rukom i zamislite ga. Mozete li, samo mentalnom promje-
nom parspektive, na ovoi slici vidjeti drugu 2ivotinju? (b) Koju Zivotinju vidite na ovol slici? Predo6ite
si ovaj lik i pokusajte zamisliti prednji dio ove zivotinje kao straznji'dio druge zivotinje, i rep ov
zivotinie kao prednji dio druge iivotinje. (c) Pogledajte Zivotiniu na ovoj slici i stvorite njezinu predodZbu.
Zatim pokrijte sliku i pokusait reinterpretirati svoju mentalnu sliku kao drugadiju vrstu zivotinie (obje
Zivotinie su vjeroiatno okrenute u istom smjeru).

Ogranidenja analognih reprczentaciia

Neki podaci upu6uju na ogranidenja analognih reprezentacija predodZbi' Na
primjer, brzo pogledajte sliku 7.3 i zatim skenitepogled. SadrZi li sli*:a7 -3 parale-
Togram(tewerokutkoji imadvaparaparalelnih shanicajednake duljine)? Stephen
jesu li
Reed (1974.) je od sudionika traZio da pogledaju slike slidne ovoj i odrede
odredeni oblici (npr. paralelogram) dio prikazanog lika. Ukupan uradak bio je tek
neito bolji od sludajnog. einilo se da sudionici ne mogu prizvati preciznu analog-
nu predodzbu i upotrijebiti je da bi pratili liniie i utwdili koji sastavni oblici jesu
ili nisu dio ditavog lika. Za Reeda su ti nalazi upu6ivali na uporabu propozicijskog
k6da (npr. "Davidova zvijezda" ili "dva obmuta trokuta koji se preklapaju')' a ne
analognog. Smatram da je vjerojatnije objainjenje da ljudi imaju analogne
predodibe, ali da su one u nekim aspektima neprecizne
Deborah Chambers i Daniel Reisberg (19S5., 1992.), koji su u svojim
istraZivanjima iesto koristili likove poput onog na slici 7.3, utvrdrli su jos neka
ogranidenja analognih reprezentacija. Pogledajte sada sliku 7.4 (a) i zarnislite zeca
prikazanog na slici. Lik kojije ovdje prikazanj ezapravo dvosmisleni lik, Sto znadi
da se moie interpretirati na viSe odjednog nadina. Dvosmisleni likovi se desto rabe
u isfrazivanjima percepcije, no ovi istrazivadi zu odludili upotrijebiti takve likove da tumadenje slike 7.4. (a)? Kad su sudionici u istraZivanju Chambersa i Reisberga
bi odredili jesu l-i mentatne reprezentacije slika uistinu analogre percepcijdma fi- imali te5koia, istraZivadi su im pomagali na.anakama, no dak ni sudionici s visokim
zidkih objekata. MoZete li, a da ne pogledate ponovo slikq odrediti altemativno vje5tinama vizualizacije desto nisu bili u stanju prizvati altemativno tumadenje.
Naposljetku su autori predloZili sudionicima da na osnovi pam6enja nacrtaju
svoje mentalne reprezentacije likova. Bez ponovnog gledanja slike, skicirajte sliku
Odnosi dio-cjelina 7.4 (a) na osnovi vlastite mentalne reprezentacije. Nakon Sto ste dovr5ili skicu,
pokuSajte jo5 jednom prona6i altemativno tumadenje lika. Ako ste nalik ve6ini
Bzo pogledajte ovu sliku i zatim je pokrijte rukom. Zamislite lik koii ste upravo vidieli. Sadrli li on
paralelogram? Chambersovih i Reisbergovih sudionika, ne6ete mo6i pogoditi altemativnu inter-
pretac|u sve dok ispred sebe ne budete imali stvami perc ept (objekt percepcije)
lika. Ova istraiivanja upu6uju na to da mentalne reprezentacije likova nisu isto
Sto i percepti tih likova. U sludaju dajoS niste pogodili, alremativno tumadenje
zeca je patka, pri demu zedje u5i predstavljaju padji kljun.
JoI jedno tumadenje Chambersovih i Reisbergovih nalaza - malo vjerojanro
tumadenje -jest da ne postoji poseban slikovni k6d. Altemativno i vjerojatnije
objaSnjenje jest da u nekim okolnostima propozicijski k6d moZe nadvladati sli-
kovni k6d, tj. da podetno hrmadenje lika u propozicijskom k6du moZe nadjadati
slikovni k6d za odredeni lik. Znatno starije isaaZivanje (Carmichael, Hogan i
Walter, 1932.) predlaZe da semantidke (verbalne) informacije (npr. imena likova)
imaju tendenciju iskrivljavanja vidnih slika u smjeru njihova znadenja. Na primjer,
za svaki od likova u srednjem stupcu slike 7.5., pogledajte altemativna tumadenja
reproduciranih likova koja se temelje na razliditim nazivima koji su im pridodani.
 7 r Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

Ko gn it iv na p s i h o I o gij a
Propozicijski nasuprot slikovnom k6du

Semanti6ke oznake jasno utje6u na predodlbe, kao sto ie ovdie prikazano razlicitim crtozima koji se
Nastavljajudi Finkeova.istraZivanja (Finke i sur., 19g9.) o konstrulranju
temelje na predodzbama predmeta kojima su pridodane razlidite semanli6ke (verbalne) oznake. (Pre- predodibi, Mary Peterson injezini suradnici (M. Peterson, Kihlsfom, Rose i Glisky,
ma Carmichael, Hogan iWalter, 1932.) 1992.) pnkanli su drugadije rurnadenje Chambersovih i Reisbergovih nalaza o
pitanju manipulacije dvosmislenim likovima (vidi sliku 7.4. a). prema petersono-
ReprcduciHni Verbalna Podmiai Roprcducirani
oznaka :;*L':" voj i sur., mentalna reinterpretacija dvosmislenih likova ukljuduje dvije manipu-
lacije: (l) mentalm pomak referenidnog okvira (tj. pomak smje5taja likova na
rv] rFl
ffi- Prozor sa
zavjesama
K)
ll-l:l
-Dijammtu
detverokutu
+
-
E
tl
mentalnoj "stranici" ili "ekranu" na kojemje predodZba prikazana; na slici 7.4 a
straZnji dio patke je prednji dio zec4 a prednji dio patke je strahrji dio zeca; i (2\
mentalnu re&ozstrukciju geinterpretaciju) dijelova lika (npr. padji kljun su zeEje
+
7 Sedm ( Cetiri u5i). Iako nije vjerojatno da 6e sudionici spontano manipulirati predodibaina da
bi reinterpretirali dvosmislene likove, takve manipulacije se javljaju kadje sudi-

f?
v -._ Komilobroda L--/I Sunce + r* onicima zadan pravi kontekst.
M. Peterson i njezini suradnici su u nizu eksperimonata ispitali nekoliko uvje-
ta pod kojima su sudionici mentalno reinterpretirali svoje predodibe lika patka-

& + Pjesdanlsat V
n stot+
X zec (slika 7.4 a) i nekih drugih dvosmislenih likova. Eksperimenti su se razliko-
vali po vrstama sugestija kojima su istraZivabi pomagali sudionicima.

@ +Gnh
Q,
Kanu+ EJ .
U svim provedenim eksperimentima je od 20 do 83% sudionika bilo u stanju
reinterpretirati dvosmislene likove, uporabom jedne ili vile od sljede6ih sugesti-
ja:
A
+ + 8or
\l/
,/ \ Lopata + l. Implicitnasugestijareferenitnogoloira-ukojojjesudionicimaprvopoka-
zan drugi besmisleni lik koji ukljuduje pomak referenidnog okvira (npr.

r-F
V + Pugka W-
Metla+
d vidi sliku 7.4 6: jastrebova glava je guskin rep, a jastrebov rep je guskina
glava).
2. Eksplicitna sugestija refereniinog okvira-ukojoj je od sudionika zaf:alerro

2 2 osm+
9:{
Dva
() 8 nje koju su ved vidjeli kao prednji dio glave neke druge iivotinje (M. peter-
Ogra n iEenja propoziciia
Suprotno prethodno opisanom istraZivanju, Ronald Finke, Steven Pirker i Martha
Farah (1989.) naili su neke dokaze u prilog pretpostavci da se predodavanjem
moZe manipulirati izravno, a ne putem propozicijskog k6da- Ovi istraZivadi su od
sudionika traZili da manipuliraju predodZbamir kombi::iranjem dviju razliditih sli-
ka da bi oblikovali popuno drugadiju predodZbu. (Ova manipulacija predodZbama
moZe se promatrati kao Gestalt iskustvo s predodZbama, u kojem se cjelina dviju
kombiniranih predodZbi razlikovala od zbroja njihovih dvaju dijelova.) Finke i
njegovi suradnici ustanovili su da se u nekim situacijama predodZbe mogu uein-
kovito kombinfuati (npr. slovo H i slovo X) da bi se dobile predodZbe geometrij-
skil oblika (npr. trokuta), slova (npr. M) ili predmeta (npr. leptir kravate). Cini se
daje vjerojatnost utjecaja propozicijskih kodova na slikovne manja kad sudionici
swaraju vlastite predodZbe nego kad su im prikazane slike koje si moraju predodi-
ti. Mettutim, propozicijski k6dovi mogu utjecati na slikovne kad je slika koju se
koristi za stvaranje predodZbe dvosmislena (kao na slicil .4 a'c) ili dosta apstrakt-
na (kao na slici 7.3).
da promijene referenidni okvir tako da razurohe ..shaZnji dio glave iivoti-
son i sur. 1992., sfr. I 11, Sto se smatra konceptualnom sugestijom) ili ,,pred-
nji dio sFari koju vidite kao strainji dio nedeg dnrgog" (M. peterson i sur.,
1992., str. 115, Sto se smatra apshaktnom sugestijom).
3. Sugestija usnjeravanja painje - u kojoj su sudionici upudeni na to da se
usmjere na dijelove slike na kojima se trebaju dogoditi pomaci ili rekon-
strukcije.
4. Konstrukcije iz "dobrih" dijelova- u kojimje od sudionika zatraZeno da
konstruiraju predodZbu iz dijelova za koje je odretleno da su .,dobri" (i
prema objektivnim [geometrijskim] i empirijskim [slaganje medu procje-
njivadimal laiterijima), a ne iz dijelova za koje je odredeno da su .,lo5i"
(prema sliEnim kriterijima).
Usto se moZe dogoditi odredena spontana reinterpretacija predodZbi dvosmi-
slenih likova, narodito za slike ili oblike koji se mogu reinterpretirati bez pomaka
referenidnog okvira (npr. vidi sliku 7.4 c, koja mole predstavljati ili diavog puZa
ili slonovu glavu ili moZda dak i pticu, kacigu, list ili Skoljku).
Mary Peterson i sur. (1992.) predlaZu da su procesi koji su ukljudeni u kon-
strukciju i manipulaciju predodZbama slidni procesima ukljudenim u perceptivne
procese, poput prepoznavanja oblika (o demu se govori u 4. poglavlju). Ne slaZu
se svi s ovim stajali5tem, no odredenu poiporu Petersonovaje dobila od kogni-
tivnih psihologa koji smatraju da su predodavanje i vidna percepcii afunkcionalno
 7 . Reprezentacijaznanja: predodZbe i propoziclie 225

226 Ko gtt i tivna p s iho lo gija

ekvivatentni (koristedi otprilike iste operacije da bi posluZile u oprilike iste swhe
u svojim podrudjima). Sveukupno, dini se da podaci vi5e upuduju 1a po-1toj-"o1-:
vi5estrukih kodova nego samo.jednog koda, no konlroverza nast4vlja (vidi Nadelavidnogpredodavanja:pitanja
Barsalou, 1994.),
se,
[[s[fl
Prema hipotezi funkcionalne ekvivalentnosti, mi koristimo predodavanie na na6in koji
Je funkcionalno
ekvivalentan onome za fizidke percepte. Ronald Finke je predlozio nekoliko na6ela vidnog predo6a-
vanja koia se mogu koristiti kao vodi6 za istrazivanja i razvo.i teoriie.

MENTAI.NA MANIPULACIJA NAeELo MoGU6A inANJA KoJA pRotzt.AzE tz NAdELA

1' NaSe mentalne transformaoiie pre- sliluo" ti n"sr p*0ffi
PREDODZBAMA dodibi i nase mentalno ketanje od zimo kod fiziEkih percepata? Na primjer, ie ri potre'bno dutle vrijeme
prdodzb' do predodibo odgovm arotaciju predodlbe pod vecim kutom mgo pod manjim?Js li
Prema hipotezi funkcionalne ekvivalentnosti, koju podizavaju mnogi kognitiv-
sli6nim trasfomacijma i ktaniu potrebno dulje vrijere a prlazenje vecs.udaljenosti u predodzbi
medu fziekim objktima i nego a prelaienje manj8 udaljonosti?
ni psiholozi (npr. Farah, 1988.b; Finke, 1989.; Jolicoeur i Kosslyn, 1985'a' 1985'b; perceplima.
Rumelhart i Norman, 1988.; Shepard i Metzlat 1971.), iako vidnp predgtravanje
?' Prostomi odn6i mgdu stemsntima
nije identidno vidnoj percepciji, ono joj je funkcionaho ekvivalentro, tj' kao sto J, su il svojstua,predod:br anaro(rna slojsMma pffip:aia? Na pri-
vidns predodzte analogni su tim od- mjer, j6 li rakse vldjeti detarje ve6ih predoozbi nego detatie
je paivio predloZio piije vi5e desetljeia, iakb ne konstruiramo predodZbekoje su nosima u sivamom fizidkom svijefu. Jeu li predmeti kdji su perlusobno blile u fizi6kom prostoru
manjih?
takoder
popuno identidne perceptirna, mi konstruiramo predodZbe koje su funkcionalno bliz u prsdod:bi prostoE?
ekvivalentre perceptima. Te funkcionatno ekvivalentre slike su analogne fizidkim 3. Predod:be se mogu koristiti za do' Nakon $to je od sudionika atraieno da oblikuju predodzbu, mogu ri
perceptima koje predstavljaju. Finke (1989.) je predloZio neka nadela po kojima bivilj infomacija ko.ie nisu eksplici- oni odgovaEti na pitanja koja od njih
:ahtijeva.iu da na cnovi predo-
vidno preclodavanje moze biti funkcionalno ekvivalentno vitlnoj percepciji. Ta tno pohrsjene a wijerile kodiEnja, dZti iaedu akljudak o informacijaina koje nisu specifldno kodine
nadela se rlogu koristiti kao vodid za osmi3ljavanje i wednovanje istraZivanja u vrijme kad su stuaEli pradodibu? Na primjei, pretpostavimo da so
predodZbi. TablicaT.2 prikazuje ideju za neka od istraZivadkih pitanja koja se od ispitanlka tEZi da afiiisls tenistcu. Mogu li oni kasniie odgovarati
na pltanja poput: "Koliko tenisica,ima ruDlcaavezice2"
mogu postaviti na osnovi Finkeovih nadela.
4- Konstrukcija predodzbi analogna j
Je Ii potrebno vlle vrerena a
i<onstrukcilu sloienile preood:bmgo
konstrukciji oblika koje mozemo vidno za komtrukciju jednostavnije? Je li potrebno durje
wijemB kon- a
percipirati.
Mentalne rotaciie strukciju vede prBdodib nsgo a
konstrukciu manje?
5. vidno predodavanje je tunkcionalno Jsu li u mmipuraciiu predodzbama ukljudena ista moidaa podru61a
skvivalentno vidnoj percpciji u temFkao I u manipuraciju vidnim perceptima? Na primj6r, jsu ri sridna mo-
Osnovni fenomeni nima procesa koje vidnl $stav koristiiZdana podrudja aktivirila kad mentalno manipulimmo predodZbom u
Klasidni eksperimetrt u kojem je proudavana hiPoteza funkcionalne ekvivalent- a j6dn ia druge. usporsdbi s onima koja s
uldiudena kad fiziiki manipullEmo
predmatom?
nosti je ekspiriment Rogera Shepharda i Jacqueline Metzler (1971.) s mentalnim
rotacijama. Od sudionikaje zatraleno da opaZaju parove
dvodimenzionalnih (2-D) slika koje su prikazivale trodimen-
zionalna (3-D) geometrijska tijela (slika 7.6). Kao Sto sd Roger N. Shpard le pod ve6im kutom pohebnoje dulje vrijeme, a svejednoje rotiraju li se predmeti u
vidi na slici, tijela su bila rotirana od 0 do 180 stupnjeva, Ray Lyman Wilbur za- smjeru kazaljke na satu, u smjeru suprotnom od kazaljke na satu ili u neioj di-
bilo u ravnini slike (tj. u 2-D prostoru, kao na slici:l.6 a)ili sluZni profesor drust- menziji dubine: Nalaz povezanosli izmedu stupnja rotacije i wemena reakcije
venih znanosti na Sve- repliciran je viSe puta s razliEitim vrstama podraiaja (npr. Jordan i Huntsman,
u dubinu (tj. u 3-D prostoru, kao na slici 7.6 b). Usto su
uellistu Stanford. She- 1990.; Van Selst i Jolicoeur, 1994.; vidi takorler Tarr 1999.).
sudionicima prikazani oblici koji su bili distraktori, tj. koji pard le na.ipoznatiii po
nisu bile rotacije prvobitnih podraZaja (kao na slici 7-6 c). svojim istra2ivanjima Da biste se i sami okulali u mentalnom rotiranju, provedite demonstraciju
Od sudionika je z.atim zataieno da kaZu je li oclredena sli- predodZbi, kao i Po opisanu u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju', (prema Hinton, 1979.).
ka rotacija prvobitnog podraZaja ili nije. svojem radu na multi-
Drugi su istraiivaEipo&Lalinalaze Sheparda i Metzlera u ostalim israzivaniima
dimenzionalnom sl(a-
Kao 5to se vidi na slici 7.7, vremena reakcije za odgo' mentalnih rotacija - na primjer, u rotacijama 2-D likova, poput slova abecede
liraniu, ustanovljava-
varanje na podraZaje bila su linearna funkcija stupnja u niu opdih zakona kog-
kojem su podraZaji bili rotirani, tj. za svako povecanje stup- nicije ividnom mislie-
nja rotacije podraiaja, postojao je odgovarajuii porast vre- nJu opdenito.

mena reakcije. Nadalje, nije bilo zrralajne razlike izmetlu Zamislitckockukojaplutauprostonispredvas.sada

rotacija u ravnini slike i rotacija u dubinu' Ovi nalazi su mentalno dohvatire lijevi prednji donfi ugao
I toduoispoduglauvasojdesnojruci(kaodaobliku-
kockeI jete okomitu os oko koje ie se Locka oketati). Koli-
funkcionalno ekvivalentni onome Sto bismo nogli odeki- svojom lijevom rukom, a desni straznji.gomji ugao I ko se ugrova imaginame kocke nalui u ,r"iioi 1g-
vati da zu ispitanici rotirali konkrebe predmete u prostoru: za rotiranje predmeta kocke desnom rukom. Dok menrarno_drzire te ugrove,
I totito itr nc drzire rukama?) opiiite poloraj uglova.
kocku tako da ugao u vaIoj lijevoj nci bude
 TI

? . Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije 227

228 Kognitivna ps iho logij a

Mentalne rotacije: demonstracija
(Jordan i Hrmtsman, 1990.) i kocki (Just i Carpenter, 1985.). Usto se pokazalo da
Za koje od ovih parova geometrijskih tijela slika na desnoj strani prikazuje toenu rotaciiu tijela na . su wemena reakcije d,,slja za degradirane podraiaje (t'. podraiaje koji su muiri,
liievol strani?
Depotpuni ili na drugi nadin manje informativni; E, Duncan i Bourg, 1983.) nego
za potpune podraZaje, i dulja su za nepoznate nego za poznate likove (Jolicoeur,
Snow i Munay, 1987.).
Prednosti pove6ane poanatosti mogu takoder dovesti do udinaka vjeZbe - pobolj-
ianja uratka koji povedava s uvjeZbavanjem. Kad sudionici vjelbaju mentalnu
se
rotaciju odredenih oblika (5to pove6ava qiihovu pozratost), njihov se uradak pobolj-
5ava, no dini se da se to pobolj5anje ne prenosi na zadatke rotacije novih podraZaja
(Jolicoeur, 1985.). Na primjer, malo ljudi ima iskustva u rotiranju stvarnih geo-
metrijskjh kocaka. Stogau demonstraciji s mentalnom kockom ve6ina ljudi zami3lja
da postde jo3 detiri ugla kocke koju dr1e za dva ugla i da su sva ta detiri ugla
poravnata u horizontalnoj ravnini, paralelno s tlom. Zapravo, ostaje Eest uglova, a
u bilo kojem trenutku samo sl dva poravnata s vodoravnom ravninom (paralel-
nom s tlom). (PokuSajte to sami, koriste6i bilo kakvu swamu kocku koja vamje
pri ruci.).
Radovi Sheparda i drugih istraZivada u podrudju mentalne rotacije pruiaju
izravnu vezu izmedu istraiivanja u kognitivnoj psihologiji i istraZivanja inteligen-
cije. Vrste problema koje su proudavali Shepard i njegovi suradnici wlo su slidni
problemima koji su mogu nadi u uobidajenim psiho'metrijskim testovima prostor-
nih sposobnosti. Na primjer, Test primamih-mentatnih sposobnosti Louisa Thur-
stonea i Thelme Thurstone (1962.) zahtijeva mentalnu rotaciju dvodimenzional-
no prikazanih predmeta u ravnini slike, a slidni se zadacijavljaju i u drugim testo-
vima. Shepardov rad upuiuje naznadajan doprinos kopitivnih istraZivanja naSem
razumijevanju inteligencije - todnije, identifikaciji mentalnih reprezentaoija i
kognitivnih procesa koji se nalaze u osnovi prilagodbi okolini te stoga, u konadni-
ci, ljudskoj inteligenciji.
Mentalne rotacile: Nalazi
N e u ro psi h olo5ki do kazi
Vremena reakcije na pitanja o mentalnim rotacijama geometiijskih tiiela pokazuju lineamu poveza-
nost s kutom rotacije, i ta povezanost se ne mUenia bez obzira na to iesu li rotacije u ravnini slike lll u Postoje li fiziolo5ki dokazi mentalne rotacije? IstraZivadi desto ne mogu izravno
dubinu. proudavati moZdanu aktivnost povezanu s m:rogim kognitivnim procesima u Zivom
ljudskom mozgu. Ponekad moZemo steii uvid u te procese proudavanjem mozgo-
va primata, iivotinja diji moZdani procesi,izgledaju najsliEniji na3ima. Apostolos
o Georgopoulos i njegovi suradnici (Georgopulos, Lurito, Petrides, Schwartz i sur.,
o 1989.) su, koriste6i snimanja na pojedinadnim neuronima u motoridkoj kori maj-
o muna, nalli neke fiziolo$ke dokaze mentalne rotacije kod majmuna. Svaki je maj-
o mun bio uvjeZban da fizidki pokrene ruEicu u smjeru koji je okomit i obmut od
o o
o smjera kazaljke na satu u odnosu na ciljno svjetlo, kojeje kori5teno kao referenid-
e
o na todka. Kad god se pojavilo ciljno svjetlo, majmuni su trebali upotrijebiti to
E
o svjetlo kao referenidnu todku za fizidku rotaciju rudke u opisanom smjeru. Tijekom
E
o tih fizidkih rotacija snimana je elektridna aktivnost moZdane kore majmuna. Kas-
nije, kad rudke nije bilo, ponovno je prikazivano ciljno wjetlo i snimana kortikal-
na aktivnost. Tijekom tih zadavanja ciljnog svjetla, aktivnost u motoridkoj kori
0 20 40 8o 80 t00 121) 140 160
20 40 60 80 100 120 140 160 pokazivalaje da su iste pojedina6ne kortikalne stanice imale tendenciju reagira-
Kut rotaciie (stupnisvl) Kct rotaclj (stupnjov0
nja kao da su majmuni anticipirali pokrete odredenih rotacija povezanih s odre-
denim poloZajem ciljnog svjetla.
 7 o Reprezentacija znanja: predodZbe i propoziclie 229
Preliminami nalazi na osnovi istrazivanja ira primatima sugeriraju da po-
rtrudja moZtlane kore sadrze mape koje sliEe 2-D prostornom razmjestaju vidnih
,"""itoru u mreinici bto luiai Kosslyn, lgg4.). Te mape se mogu shvatiti kao
relaiivno opisne (Cohen, Kosslyn, Breiter i sur', 1996'; Kosslyn, Thompson'
KimiAlpe*,1995.).MoZesespekuliratida,akosuistakortikalnapodrudja
aktivna kod ljudi tijekom izvotlenja zadataka mentalnog predodavanja, mental-
no predodavanje moze biti na slidan nadin opisno u svojoj reprezentaciji. Napre-
dak suvremenih tebnika slikovnog prikazivanja mozga dopusta istraZivaEima
da
neinvazivno vizualiziraju ljudsku moidanu aktivnost da bi ispitali te spekulacije
(vidi raspravu o tehnikama slikovnog prikazivaqja mozga u 2' poglavlju)' Na
primjer,unovijemistraZivanjusfunkcijskommagnetskomre.zonancijomCo-
ien, Kosslyn i 4jihovi suradnici (cohen, Kosslyn, Breiter, DiGirolamo i sur.,
1996.; vidi takoder Kosslyn i sussman, 1995.)"ustanovili su da su ista mozdana
pod*ija koja su ukljudena u percepciju takoeler ukljudena u zadatke inentalne
rotacije.
Stoga'nesamodajeupsiholoSkimistraZivanjimaustahovljenodasupre-
doiavanjeipercepcijafunkcionalnoekvivalentni've6ineuropsiholoska
istraZivanjapowrdujuekvivalentnostdemonstriranjempreklapanjamoZdane
aktivnosti.Mettutim,ukljudujelipredodavanjeistemehanizmekaoiprocesi
pamdenja?Akojetako,hipotezafunkcionalneekvivalentnostizapercepciju
izgutita ti dio popore. Ako je predodavanje "funkcionalno ekvivalentro" sve-
mu, onda zapravo nije ekvivalentlo nidemu. Suvremeni pregled Georgopoulosa
iPelluzen-(1995.) navocli mnoga psiholorka istrazivanja koja nalaze razlike
izrneetu ljudskog predodavanja i zadataka pamienja. Georgopoulos i Pellizzer
se nadalje osvrdu na istrazivanja primata snimanjem aktivnosti pojedinadnih
neurona da bi se potvrdila razlika izmedu predodavanja i pam6enja. ukratko,
. postoje konvergentni dokazi, kako iz tradicionalnih tako i iz neuropsiholo5kih
o firnkcionalnoj ekvivalenfirosti izmealu
ist uZlvanja, toji pruiaju potporu hipotezi
percepciji i predodavanja. O drugim neuropsiholo3kim istraZivanjima bit 6e rijedi
kasnije ri ovom Poglavlju.
Skaliranie predodibi
Kao 5toje Roger shepard bio kljudni istraiivad koji je pokrenuo istrazivanja ro-
tacii" pt"dodZti, Stephen Kosslynje pokrenuo istraZivanja s&aliranja predodibi
skeniranja predodibi' kao 19!.
lfenomena povez"'ii. s velidinom predodZbe)'i
swa razumij"vanje nadinana koji stvaramo mentalne reprezentacije predodzbi
"a
i njima manipuliramo. Kliudna ideja u osnovi istrazivanja o velidini predodlbi
jesi da mi reprezentiramo i koristimo predodibe na nadine koji su funkcionalno
ekvivalentni naiim reprezentacijama i uporabi peicepata' Na primjer' u vidnoj
percepcijipostoj eogranilerrjarezo/zcye (sposobnosti darazlikujemo pojedinalne
elemente, poput dijelova predmeta ili susjeclnih predmeta) ilijasnode kojom
per-
cipiramo dltalje onoga Bto opaZamo. Op6enito, vitfenje detalja velikih predmeta
jeiak5e nego videnje takvih detalja manjih predmeta, i brZe reagiramo pt9tlu
"1
o velikim fredmetima koje opaZamo nego na pitanja o malim predmetima koje
opaZamo. 3toga, ako su predodibene reprezentaciie funkcionalno ekviv-aleltne
percepciji, sutlionici bi takotler trebali brZe teagfuati na pitanja o svojswima
230 Kognitivna ps ihologij a
Promtlite veliku policula lcijigc fuo mogudnosti od mmjoj knjizi na polici. MoZ:te li, a da ne promije-
poda do stropa, a ako nemate takw policu, opqt4jte nite fogled, i dalje vidjeti iitavu policu? MoZete li
sadrZaj velikog hladnjaka I otvornim mtima)..Stan- prolitati naslov lcrjige kojaje najudallenljaod lcqjige
ite koliko god je moguie blEe polici a da je pritom na koju ste usmjerili svoju percepciju?
vidite ditalt. Sada proiitajte najmanja slova na naj-
predodZbeno velikih predmeta nego na pitanja o svojstvima onih koji su
predodZbeno mali.
Medutim, kad se pribliZimo predmetima da bismo opaZali detalje, prije ili
kasnije dolazimo do todke na kojoj vile ne moZemo vidjeti 6itav pi"G"i. nu
bismo ponoviro vidjeli Citav predmet, moramo se udaljiti. pogledajte okvir
. "IstraZujemo kognitivnu psihologiju,'da biste sami opaiali pojavu perceptivnog
"zumiranja".
Istrazivadi mogu relativno lako konholirati velidinu percepata u istrazivanjima
percepciie. Me<tutim, u isnaZivanjima velidine predodzbi, kontrola velidine iiud-
skih predodzbi je teZa. Kako mogu zrati je li predodzba srona u mojoj graviiste
velidine kao predodZba slona u valoj glavi? Kosslyir (1975.)ie osmiilio neke
nadine zaobilaZenja ovog problema
Iedna od stategijaje bila uporaba relativne velidine kao sredstva za mani_
pulaciju velidinom predodTbe. odredenije, Kosslyn je trazio od sudionika da
zamisle detiri para livotipja: slona i zeca, zeca i muhu, zeca i muhu
velidine,slona, 'l,zlidita
te zecai slona velidine muhe. Zatim je sudionicima postavljao
specifiina pitanja o svojswima zeca i mjerio vrijeme reakcije njihovih odgovo_
ra. Kao Sto je predvidio, bilo je potrebno dulje vrijeme za opis detalja manjih
gbjelrata (npr, zeca u pqru sa slonom ili s muhom velidine slona; n"jo za oiis
detalja velikih objekata (npr. zeca u paru s muhom ili sa slonom velidine muhi).
Kosslyn (1983.)je upohijebio metaforu da bi objasnio ovaj fenomen: na na5em
mentalnom ekranu za predodibe rezolucijaje bolja i detaljnija za objekte koji
zauzimaju veie podrudje mentalnog elaana nego za objeke koji za'zimajumanje
podru0je. Koristedi metaforu ekrana, Kosslyn (Kosslyir i Koenig, l992.f e uodio
neke zanimljive udinke velidine predodZbe, kao sto 6emo vidjeti iz sijede6eg
istraZivanja.
U drugom istraZivanju Kosslyn (l 976.) je proudavao odgovore udenika prvog
i cetvrtog razreda te studenata na pitanja o tome imaju li pojedine iivotinje oarei
dena fiziCka svojstva (npr. "Ima li madka pandLe?,,,,.Ima ii madka glavu?). U
jednoj situaciji od sudionika je traZeno da vidno predode svaku zivotinju 'i da
koriste tu predodzbu da bi odgovorili na pitanja. U drugoj siruaciji od sudionika
nije traieno da koriste predodZbe, te se pretpostavilo da koriste verbalno-pro-
pozicijsko zranje da bi odgovorili na verbalna pitanja. .
U situaciji s predodavanjem svi sudionici su brZe odgovarali na pitanja o
tjelesnim svojstvima koja su veia (npr. madja glava) nego na pitanja o ivoliwi_
ma koja su manja (npr. madja pandZa). U uvjetima bez predodavanja dobiveni
su drugadiji rezultati. Kao 5to je odekivano, udenici detvrtog razreda i odrasli
su
brZe odgovarali na pitanja o delesnim svojstvima koja su povezana sa speci_
fidno!6u Zivotinje. Na primjer, brZe su odgovarali na pitanJa o tome imaiu li
 o Reprezentacrja

Pogledajte zecai mulu na slici 7.8. Zatvorite odi i
zmislito ih oboje. Sad u mislima pogledajte smo
muhu i o&edite todan oblik njezine glave. Primje6u-
jete li da vamje potrebno odreileno rnijenc kako biste
se pribliZili da "vidite" detaljna svojstva mube? Ako
ste poput veiine ljudi, molete pribliZiti fokus svoje
predodibe da biste svojstvima predneta dali ve6i dio
svojeg mentalnog elaaa, sli6no kao 5!o biste se fizid-
ki pribliZili predmetu koji Zelite poblile promotriti.
Sad pogledajte zeca i slona i zamislite i jednog i
Velidina predodibe: demonstracija
drugog. Zatim zaworite o6i i pogledajte slona. Zami-
slite da hodate prema slonu, promatrajuei ga dok vam Stephen Kosslyri (1983) je tra:io od sudionika da zamisle ili zeca ilimuhu (da biopalao "pdblizavanle"
postaje sve bliZi. Naluite li da u odretlenom trenutku kako bi se "vidjeli" detalji) ill zeca i slona (da bi opazao moze li priblizavan e dovesti do prlvidnog
viie ne moZete vidjeti zea ili 6ak ni Eitavog slona? preplav[ivanja predodzbenog prostora).
Ako ste poput vedine ljudi, ustanovit dete da 6e
predodZba slona naizgled preplaviti veliEinu n5eg
predodZbenog proston. Da biste 'lidjell' Eitavog slo-
na, vjercjatno se momte ponoyno mentalno udaliti.

' madke pandie (5toje specifiEno) nego na pitanje imaju li madke glavu (ito nije
narodito specifrdno.za madke). Fizikalna velidina svojstava nije imala nikakvog
udinka na uradak u situaciji bez predodavanja ni za udenike detvrtog razreda niti
za odrasle.
Suprotno tome,.udenici priogruzteda su brZe odgovarali na pitanja o ve6im
svojswima, kako u ;ituaciji s predodavanjem, tako i u onoj bez predodavanja' Kad
ih se pitalo o njihovim odgovorima, nnoga od te mlade djece navodila su da su
koristila predodZbe i kad nisu dobila takvu upuhr. Nadalje, u obje su situacije
odrasli odgovarali brZe od djece, no ftzhka je bila znatno ve6a za situaciju bez
predo6avanja nego za situaciju s predodavanjem- Ti nalazi podupiru hipotezu o
funkcionalnoj ekvivalenbrosti jer fizikalna velidina utjede na sposobnost percep-
tivne rezolucije. Nalazi takoder pruZaju potporu shva6anju o dvojnom kodiranju,
temeljeni na kori-
i to na dva nadina: (1) za odrasle i stariju djecu su se odgovori Skeniranje predodibe
Stenju predodZbi (slikovni k6d) razlikovali od odgovora temeljenih na propozici-
, jama (simbolidki k6d); i (2) razvoj propozicijskog znanja i sposobnosti ne odvija Stephen Kosslyn i nJegovi suradnici koristili su mapu zamislienog otoka s razliditim objektima da bi
. se istom brzinom kao razvoi predodLbenog znanja i sposobnosti. Razlika u brzini
odredili le li.mentalno skeniranje predodZbo.funkcionalno ekvivalentng peroeptivnom sksniraniu pr-
cipirane mape.
razvoja pojedinih oblika reprezentacije takoder podupire Paiviovo stajaliSte o dva
razlidita kdda.

Skeniranje predodZbi
IstraZivanjima skeniranja predodZbi Kosslyn je dqbiq dodatnu potppru svojem
shva6anju o uporabi slikovnih reprczent^ciia. Kljudna ideja u osnovi istraZivanja
skeniranja predodZbije da se predodZbe, kao pro-.stome reprezentacije' mogu ske-
nirati, na slidan nalinkao Xto moZemo skenirati fiiikalne percepte. Nadalje, odekuje
se da ie nale strategije i reakcije kod skeniranja predodZbi biti funkcionalno ekvi-
valenfile onima koje rabimo kod perceptivnog skeniranja. Nadin da provjerimo
fi.rnkcionalnu ekvivalentrost skeniranj a predodZbi j e opaZanje nekih aspekata uatka
tijekom perceptivnog skeniranja i usporedba tog watka s uratkom kod skeniranja
predodZbi.
Na primjer, skaniranje ve6ih udaljenosti u percepciji zahtijeva dulje vrijeme
od skeniranja kra6ih udaljenosti. Ujednom od Kosslynovih eksperimenata (Koss-
lyr, Ball i Reiser, 1978.) sudionicima je pokazana mapa zanri3ljenog otoka, koju
moZetevidjeti na slici 7.9. Mapaprikazuje razlidite objekte na otoku, poputkolibe,
stabla i jezera. Sudionici su proudavali mapu sve dok je nisu mogli todno repro-
 7 . Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije 233
ducirati po sjedanju, smjeStaju6i polofuj svakog od lest objekata na mapi najvile
6 mm od njegova todnog poloZaja. Nakon zavr$etka ove faze eksperimenta u ko-
joj se traiilo zapamiivanje mape, zapodelaje kljudna faza.
Sudionici su dobili uputu da, kad im se prodita naziv nekog objekta, moraju
zamisliti mapu, mentalno je skenirati izravno do spomenutog objekta, te pritisnuti
prekiilad dim su do njega stigli. Eksperimentator je tada proditao sudionicima
naziv prvog objekta. Nakon pet sekundi proditao je ime sljededeg objekta. Sudi-
onici su ponovno morali mentalno skenirati mapu do todnog smjeitaja i pritisnuti
prekidad kad su na5li objekt. Taj se postupak ponavljao niz puta" pri demu su se
sudionici u uzastopnim pokuSajima mentalno kretali izmedu razliEitih parova ob-
jekata. Eksperimentator je biljeZio wemena reakcije pritiska na prekidad u sva-
kom poku5aju, Ova wemena reakclje su upudivala na wijeme koje je bilo potreb-
no sudionicimada skeniraju -apu od jednog objekta do drugog. Kljudni nalaz je
gotovo savr5en lineami odnos izmeclu uda[ienosti koja dijeli pojedile uzastopne
parove objekata na mentdlnoj mapi i kolidine vremena koje je sudionicima bilo
potrebno da pritisnu prekidaE. Drugim rijedima, dini se da su sudionici kodirali
mapu u obliku slike i zapravo skeniiali tu sliku na nadin koji je bio potreban za
odgoior.
Nalazi koji podrZavaju slikovni k6d dobiveni su u nekoliko drugih podrudja.
Na primjer, Steven Pinker (1980.) je dobio isti obrazac rezultata za skeniranje
objekata u tri dimenzije. Njegovi sudionici su opaZali i zatim mentalno reprezen-
tirali niz 3-D objekata- igadaka koje su visjele u otvorenoj kutiji - a zatim su
mentalno skenirali od jednog objekta do drugog.
SINTEZA PREDODZB' I PROPOZICIJA
U ovom poglavlju raspravljali smo o dva razlidita gledi3ta o reprezentaciji znanja:
(1) teoriji dvojnog kodiranja, koja smatra daje znanje reprezentirano i slikama
i simbolima, te (2) propozicljskoj teoriji, koja smatra da je znanjo reprezentira-
no samo propozicijama koje su u njegovoj oSnovi, a ne u obliku slika, rijedi ili
drugih simbola. Prije nego Sto razmotrimo neke predloZene sinteze ovih dviju
hipoteza, pregledajmo jo5 jednom nalaze koji su opisani do sada, s obzirom na
Finkeova nadela vidnog predoEavanja (Tablica 7.3). U raspravi smo do sada
razmotrili prva tri od Finkeovih kiterija za slikovne reprezentacije. Cini se da
je predodavanje funkcionalno ekvivalentno percepciji na vi5e nadina, kao 5to je
pokazano u istraZivanjima mentalnih rotacija te skaliranja i skeniranja predodZbi.
Meclutim, istraZivanja koja ukljuduju dvosmislene likove i nepoznate mentalne
manipulacije sugeriraju da postoje ogranidenja analogije percepcije i predoda-
vanja.
Epifenomeni i odekivanja eksperimentatora
Iako se dini da postoje dokazi u prilog postojanju i propozicija i predodZbi fKoss-
lyn, 1994.), rasprava nije zavr5ena. Margaret Intons-Peterson (1983.) je predloZila
234 Kogtlilivnapsihologija. ..,, .
da neki od rezultata isFaZivaqia predodZbi mogu biti posljedica odekivanja eks-
penmentatora, tj. eksperimentatorov-a olekiv4qja u pogledu uratka sudionita u
-da
odredenom zadatku stvaraju imFlicitri zahtjbv da se sudionici pona5aju onako
kako se od njih odekuje.
Intons-Petersonovaje. pitaju6i se bi li taj dinitelj mogao utjecati i na njezine
rcniltate, odretleriijg proudavala utjecaj eksperimentatorovih odekivania naishod
istaZivanja. ona je manipulirala eksperimentatorovim odekivanjima tako da je
jednoj, grupi eksperimentatora rekla da se odekuje bolji uradak u perceptivnil
nego u predodZb_enim zadacima, dok je drugoj grupi eksperimentatora sugerirala
s rprotni iqhod. ust4noyila je da su ekspevir.nentatorova odekivanja utjecala na
odgoyore sudienika. u skenr-anju predridZbi, mentalnoj rotaciji te-u joi jednom
ze{-athu,yngledilanjp peleptiwog s piedodZbenim uratkom. Kad su eksperi-
mentatori odekivali da 6e uradak u qituaciji s piedo.ribama biti bolii od u*tku u
p6rceptivnoj siru4ciji, sudionici su oigovarali u pkJadu s tim odekivanjem, i obr-
nuto -.takav rezultat dobiven je dak i kad eksperimentatori nisu bili prisutni dok
su sualibhici cidgovriiali i kad su podaci pie2Entirani putem radunala. sudionici u
eksperimentu koji obarljaju zadatke vtzualizac4e mogu dakle reagirati djelomidno
u skladu sa svojswima zahtjeva zadatka, zbog eksperimentatorovih odekivania u
pogledir ishoda.
Piene Jolicoeuri Siephen Kosslyn (1985.a, l9g5.b) su odgovorili na nalaze
Intons-Petersonove tako Sto su proveli dvije razlidite wste eksperimenata ko-
ristedi paradigmu skeniranja predodzbe. U jednom nizu eksperime'n"" rr""zi*er
su izmijenili postupak na nadin da su potpuno izostavili sve upute sudionicima
da skeniraju predodZbu. Nadalje, pitanja koja su ukljudivala odgovore koji
zahtijevaju
1lreniranjp
predodZbe bila su.pomijelana s pitanjima koja nizu
zahtijevala nikakvo skeniranje predodzbe. dat i kad skeniranje predodzbe nije
bio implicitni zahtjev zadatka, odgovori sudionika su i dalje pokazivali da se
predodZbe skeniraju na nadin koji je analogan onome kod perceptivnog ske_
nirarija.
U drugom nizu eksperimenata Jolicoueur i Kosslyn su naveli eksperimenta-
tore da odekuju obrazac odgovora
koji ie se razlikovaii od onoga kojije analogan
perceptivnom skeniranju. Todnije, naveli su eksperimentatore da odekuju obrazac
odgovora u obliku U kilulje, umjesto linearne fiukcije. I u ovom su ishaiivaniu
odgovori i dalje pokazivali lineami odnos izmedu udaljenosti i .,'emena, a ne
obrazac odgovora u obliku u laivulje koji su odekivali eksperimentatori. cini se
da hipoteza o funkcionalnoj ekvivalentnosti predodibi i percepcije ima snaZnu
empirijsku potporu.
Neki smahaju da je rasprava izmeilu propozicijske hipoteze i hipoteze o funk_
cionalnoj ekvivalentnosti nerazrjeiiva na osnovi sadasnjeg znanja (Keane, I 994.).
Za svaki empirijski nalaz koji podrZava gledilte daje predodavanje analogno per_
cepciji rnoie se ponuditi racionalistidka reinterpretacija, koja nudi eruga;ijc ou-
jainjenje tog nalaza. Iako racionalistidka altemativa moZe biti manje 5tedljivo
objainjenje od empirijskog, ne moZemo je u potpunosti odbaciti. Stoga se raspra-
va izrnetlu gledi5ta o funkcionalnoj ekvivalentnosti i propozicijskog giedilta moze
svestl na raspravu izmedu empirizrn a i racionalizma.
 ? . Reprezentacijaznatja: predodZbe i propozicije
Nadelavidnogpredodavanja:nalazi
@@
Koliko lstraZivanja o ko,ima smo govorill u ovom poglavlju zadovoljava kriteriie koji proizlaze iznalela
vldnog predodavanja Ronalda Finkea?
NAcELO MOGUcE HIPOTEZE KOJE PROIZLAZE IZ NAEELA
l. NaSE mntalns transformacije pre- Mentaln rotaciie su uglavnom Podlotne lstim akonima ktanja i
dodibi i nase mntalno krstanjB koz prostora koji su opazeni kod lizi6kih percepata (npr. shepard i
predodzb odgovara slidnim trensfotr Moblr, 1971.), te 6ak pokzuju opadanje uratka poveano s
sma'
macijama I kretanju kod fizidklhobje- njenigm kvaliieto podraiaja (E, Duncan i Bourg, 1983.; usp. takodor 4.
kata Ipsr@pala poglavlje, za uspordbe s percptivnim podEzajima). Medutim, dini
se da za neke predodZbe mentalne rotacije predoEnih obikata ne
prsdstavljaju potpuno I todno fzieku rotaciu percipiranih obiekata
(npr. Hinton, 1979J. Stoga sedini da u odredenim situacijama utjedu
neks reprezantacij aania iti kognitivne strategije koje nisu slikovn.
Kod skoniranja predodZbi pohebno le dulie vrijeme a skeninnjs ve-
6ih ngo manjih udalienosti u predodzbi Kosslyn, Ball i Riser,
1978.).
2. Prostomi odnosi lzmEtlu lmenata Cinl ss da su kognitivns manipulacije prdodibi analogne maipu-
predodZbe analogni su odnosima u lacljama p*cepata u isiElvanilma koja su se bavila velieimm pre
stvamom fizidkom prostoru. dodzbs. Kao i kod vidns prcepcija, u predodzbi postoje ogranieenja
rszolucii d6talja, kao I ogrmidenia vsli6ine prostora (analogno vid-
nom polju) koja se mogu uviiok "opazitl". Da bi se mogli detaljnija o-
patsti poiedini prgdmeti ili njihovi dljelovi, istovremeno sa moG sma-
nlltl vtiEina ill broi predmetd itl brci dijlova prdmla koji ss opaiaju,
i obmuto (Kosslyn, '1975.). U lslmlivmiu povanom s tim probla-
mm (Kosslyn, 1976.) dinilo so laKim vldjeti v66 dijelov ptedodZbi
(npr. madju glavu) od meiih dijlova (npr. madiih pandz0. Cinlse ta-
koder da, kao sto opatamo fizicku bllzlnu predmta koji su smjsteni
blizu u stvamom Prosioru, takodsr mi5ljamo blizinu predodZbi u
svojm m&talnom pcdod:bnom prostoru (Kosslyn, Ball i Roiser,
1978.).
gonsrlmls intomacija koje ntsu ks- odgovantl na neks vFt6 pitanja koja od nilh ahtlj6v4u da na cnovi
plicltno pohmjsn tijekom kodiranja prododtb Evod8 akliudkg o inform&ljama kojs nisu bll specifidno
kodlrane u vrllm ld su stvmli predod:bu. lstElivilja S. Resda
(1974.) le.Chffibersa i Rolsberga (1985J sugsiju da bi u tom mG
'gie imatl ulogu propoziciisko rprezsntacljo, dok istmtivanja Finke
(1989.) to M. Petffion I sur- (1992') sugorinju da su za donosni
kludaka pomkad dovoljne slikovn reprazsntaciio.
4. Konstrukolja predodzbe analogna tstrazivanJa m l.iudima koji su.dltavog tvota sliiepi sugerlEju da se
je konstrukclji vidnepsrcptlvnlh prsdodZb u obliku prostomih rasporsda mogu konstruiti i na Gne
obllka vi haptidkih, a ne samo vidnlh InJomaoiJa. Na temeliu nalffi o kogni-
tiwim mapma (npr. Hirtts i Mascolo, 1986.; Saarlnen, 1987.; Stovons
I Coup6, 1978.: B. Tvareky, 1981) dini se da I propozicijsko i slikovne
reprszgntacijo aania utiu na konstruiGnis prostomih Gsporeda
5. Vidno predoCavanje je, s oblrcm Cini se da bi nka od mozdanih podrudia koia su ukljudena u maipu-
na procese koje vidnl s6tav korHi, laclju vidnim pereptima takoder mogla bltl ukljuEena u manipulaciju
tunkcionalno elsiyalentno vldnoj predodlbama (npr. vldi Ferah, Hmmond i sur., 1988.; Famh, Pro-
parpciji. nnet i sur. , 1988), no takoder s 6ini da bi prostomo i vidno prede
cavanj moglo bru radl6ito reprezentirano u mozgu.
235
236 Kognitivna psihologija
Johnson-Lairdovi mentalni modeli
Philip Johnson-Laird (1983., 1989., 1999.; Johnson-Laird i Goldvarg, 1997.)je
predloZio altemativnu sintezu podataka iz literature. On smatra da se mentalne
reprezentacije nogu javiti u bilo kojem od tri oblika: kao propozicije, mentalni
modeli ili predodZbe. Johnson-Laird odreclenije definira propozicije kao pot-
puno apstraktne reprezentacije znadenja, kojeje mogude verbalno izraziti.Ki-
terij mogu6nosti verbalnog ina1avatja razlikuje Johnson-Lairdovo shvadanje
od onog drugih kggnitivnih psihologa. Mentalni modeli su strukture znanja koje
pojedinci konstruiraju da bi razumjeli i objasnili svoja iskuswa (Ilalford, 1993.;
Schaeken, Johnson-Laird i D'Ydewalle, 1996.; Tversky,2000.). Modeli su og-
tuoi6sni imflicitnimteorijamapojedinaca o timiskustvima, koje mogu biti manje
ili vi5e todne. Na primjer, moZete imati mentalni model za obja5njenje kako
avioni lete nebom, no taj model ne ovisi o fizikalnim i drugim zakonima, ve6
vi5e o vaSim vjerovanjima o tim zakonima. Isto vrijedi i za stvaranje mentalnih
modela na osnovi teksta ili problema simbolidnog rezoniranja @yrne, 1996.;
Ehrlich, 1996.; Gamham, 1987.; Garnham i Oakhill, 1996.; Rogers, Rutherford
i Bibby, 1992.; Schwartz, 1996.; Stevenson, 1993.; Zwaan, Magliano i Graes-
ser,1995.).
PredodZbe su znatlo specifidnije reprezentacije, koje zadriavaju rnnoga per-
ceptivna svojstva odredenih objekata, gledanih iz odre<lenog kuta, s odredenim
detaljima koji su trenutno prisutni (Kat2,2000.; Kunzendorf, 1991.; Schwartz i
Black, 1996.). Naprimjer, twdnja 'Wadka je ispod stola" moZe biti prikazana kao
propozicija (ier sg moZe verbalno izraziti), kao mentalni model (bilo koje madke i
stola, vjerojabro slidnih prototipovima- vidi 4. poglavlje) ili kao predodZba (odre-
dene madke u odretlenom poloZaju ispod odredenog stola).
Kannan Mani i Philip Johnson-Laird (1982.) su nekim sudionicima dali tolrio
odretlene opise prostomog razmjeltaja (u kojimaje bio precizno naveden smje5taj
pojedinih objekata u prostoru), a drugim ispitanicima neodredene opise prostor-
nog razrnjeltaja (u kojima su podaci o smjeltaju objekata bili neodretleni). Na
primjer, relativno odretlen opis smjeltaja Washington, D.C.-a jest da leZi izmedu
a- Alexandrije, Virginije i Baltimorea u Marylandu, dok je neodredeni opis njegova
smjeStaja da se nalazi izneclu Trhog i Atlantskog oceana. Ovi istraiivadi su
ustanovili da su ispitanici koji su dobili odredene opise prostomog poloZaja ob-
jekata donosili zakljudke o dodatnim prostornim informacijama koje nisu bile
sadrZane u opisu, no nisu se dobro sje6ali doslovnih detalja. einjenica da su mogli
zakljudivati o dodatnim prostomim informacijama upuduje na to da su sudionici
sworili mentalni model informacija. To Sto se nisu sjedali doslovnih opisa vrlo
snaZno sugerira da zu se u swaranju mentalnih reprezentacija oslanjali na mental-
ne modele, a ne na verbalne opise.
c.---^L-.--^ t--J
rupruuru ruure, o'
--- --J: dobili neodredene opise prostomog razmje5taja
^d. ".'onici
objekata, rijetko kad su 2akljudivali o prostornim informacijama koje nisu bile
sadrZane u opisima, no bolje su se dosje6ali doslovnih opisa. Autori predlaZu
obja5njeqie da sudionici nisu izveli mentalni model za neodredene opise zbog
velikog broja mogu6ih mentalnih modela za dobivene informacije. Ideja o men-
talnim modelima kao obliku reprezentacije znanja primijenjena je na Siroki ra-
 7 . Reprezentacija znanja: predodibe i propozicije 237
238
spon kognitivnih fenomena, ukljudujudi vidnupercepciiu, pam6enje, razumije-
vanje ulomaka teksta i rezoniranje. Jobnson-Laird (1983., 1989.) je vjerojatno
najpoznatiji upravo po svojim teorijskim prinjenama mentalnih modela u re-
zoniranju (vidi 12. Poglavlje).
MoZda uporaba mentalnih modela moZe pruZiti objainjenje nekih nalaza koje
nije moguie u popunosti objasniti vitlnim predodavaqiem. u nizu eksperimenata
NancyKen(1983.)jeproudavalaljudekojisurodenislijepi.Budu6idatisudio-
nici nikad nisu dozivjeli vidnu percepciju, mozemo pretpostaviti da nikad nisu
oblikovali vidne predodzbe (barem ne u uobidajenom smislu). Karrje prilagodila
neke od Kosslynovih zadatakatako da buduprimjenjivi i na sudionicimaaoji vide
i na slijepim sudionicima. Na primjer, za zadatak skeniranja mape Kerr je upotri-
jebila plodu s topografskim svojstv.ima i oarakama koje je bilo mogude opipati, te
je od sudionika traiila da stvore predodibu te:plode. U zadatku slidnom Koss-
llnov.im zadacimavelidine predodzbe, Kerrova je od sudionika traiila da zamt-
Sljaju razlidite uobidajene predmete razliditih velidina.
Iako su slijepi ispitanici u svim zadacima bili sporiji od sudionika koji vide,
pokazivali su slidne obrasce odgovora. Njihova wemetra reakcije bila su lra6a
kad su skenirali manje udaljenosti nego ve6e i kad su odgovarali na pitanja o
predodZbama vedih piedmeta nego o predod-ibama mar{ih. eini se da prostomo
predodavaqie, barem u odretlenim aspeltima, ne ukljuduje reprezentacije koje su
iodno analogne vidnim perceptima. Uporaba haptidkog ftoje se temelji na dodiru)
"predolavanja:' sugerira altemativne modalitete mentalnog predodavanja.
Predodibene reprezentacije se takoder mogujaviti u slusnom modalitetu- Na
primjer, Margaret Intons-Peterson i njezini suradnici (Intons-Peterson, Russel i
Dressel, 1992.) ustanovili su da sudionici izgleda imaju slusne predodZbe, kao sto
imuju vidue. Precizirje, sudionicima je trebalo dulje wijeme da mentalno po-
maknu zvuk po visini od niskoftekventnog predeqia madke do visokofrekventne
zvonjave telefona nego da naEine pomak od predeqja madke do tikatakanja sata'
Relativna vremena reakcije bila su analogna wemenu koje je fizidki potrebno da
bi se frekvencijazvukapromiienilapremaviSoj ili niZoj. Suprotno tome, kadje od
sudionika zaf;aheno da potlraZaje razlikuju psihofizidkim metodam4 bilo im je
potrebno dulje wijeme da odrede je li predenje niZe frekvencije od tikatakanja
(dva relativno bliska podraZaja) nego da odredeje li predeqie niZe frekvencije od
zvonjave (dva relativno udaljena podraZaja). Psihofizidki testovi slu3nih osjeta i
percepcije daju rezultate koji su analogni navedenima.
Neuropsihoto5ki do kazi viSestru kog kod irania
Iako se moZe wrditi da eksperimentatorova odekivanja mogu utjecati na wadak u
kognitivnim zadacima, Eini se malo vjerojatnim da bi takvi dinitdi utjecali na
rezaltatepsihobiololkih istraZivanja. Na primjer, prelpostavimo da ste zapamtili
waku rijei u 2. poglavfu o tome koji dijelovi vaieg mozga upravljaju odretlenim
percqtivnim i kognitiwim funkcijama (ne{erojatna pretpostavlo i za vas i zz
veCinu sudionika u psihobiololkim istraZivanjima). Kako biste se vi prilagoilavali
odekivaajima eksperime,lrtator4 izravno.konnolirajudi aktivnost i fulkcije svojeg
nozga, tako da simulirate ono Sto ekslterimentator odekuje u vezi s odredenim
Ko gnitivna p siholo gij a
perceptivnim ili kognitivnim funkcijama? Slidno tome, pacijenti s oStedgnjima
mozga ne znaju da se prepostavlja kako odredene ozljede dovode do odretlenih
deficita - zapravo, pacijenti rijetko kada anaju gdje je ozljeda sve dok se ne otkri-
je deficit. Zato newopsiholo5ki nalazi mogu zaobiii pitanja eksperimentatorovih
odekivanja u rjeiavanju kontroverze o dvojnom kodiranju (iako takva istraZivanja
ne uklanjaju eksperimentatorovu prisfanost u odabiru gdje 6e traZiti ozljede ili
njima odgovaraju6e defi cite).
Late ral izacii a f u n kcij a
Slijedeii dugogodiSnju tradiciju proudavanja obrazaca moZdanih ozljeda i po-
vezivanja tih ozljeda s kognitivnim deficitima, Alexander Luria (1976.) i Bren-
da Milner (1968.) uodili su kako se dini da ozljede u odredenim dijelovina
mozga utjedu na na funkcije manipulacije simbolima poput jezika, dok se dini
da ozljede u drugim podrudjima mozga utjedu na funkcije manipulacije
predodibama poput sposobnosti prepoznavanja lica. Odredenije, ozljede u de-
snoj hemisferi viSe su povezane s poreme6enim vidnim pamdenjem i vidnom
percepcijom, a ozljede u lijevoj hemisferi s poremeCenim verbalnim pamCe-
njem i razumijevanjem govora.
Podetna psihobiololka proudavanja predodavanja proiza5la su iz istraZivanja
pacijenata s utvrdenim ozljedama i pacijenata na kojima je izw5ena komisuroto-
mija (vidi 2. poglavlje). Kao Ito je spomenuto u 2. poglavlju, u istraZivanjima na
pacijentima kojima su kirur5ki razdvojene lijeva i desna hemisfera, Michael Gaz-
zaniga i Roger Sperry (1967.) ustanovili su da je desna hemisfera izgleda us-
pjelnija u reprezentiranju i manipulaciji znanja vidnoprostome prirode na nadin
koji bi mogao biti analogan percepciji, dokje lijeva hemisfera izgleda uspje5nija
u reprezentir4qiu i manipulaciji verbalnog ananja i drugih znanja koja se temelje
na simbolima.
U novije wijeme je Michael Corbalis (1989.) otitsao tako daleko da predloii
kako moZdana asimetrijaima evolucijsko porijeklo: kao i u mozgovima drugih
sisavaca, desna hemisfera ljudskog mozga predstavlja ananje nanadin kojije analo-
gan na5oj fizidkoj okolini, no za razliku od mozgova drugih sisavaca, lijeva hemi-
sfera samo u ljudskom mozgu ima sposobnost manipulacije predodZbenim kom-
ponentama i simbolima (npr. zvukovima samoglasnika i suglasnika te geomet-
rijskim oblicima). Corballis sugerira da samo ljudi mogu zamisliti ono 5to nikad
nisu percipirali: Medutim, noviji pregled nalaza istraZivanja lateralizacije naveo
je Corballisa da donekle izmijeni svoje gledi5te (Corballis, 1997.). Detaljnije,
novija neuropsiholoSka istraZivanja mentalne rotacije i kod iivotinja i kod ljudi
pokazuju da obje hemisfere mogu biti djelomidno odgovome za obavljanje tih
zadataka. Corballis sugerira da bi prividna dominacija desne hemisfere opatena
kod ljudi mogla biti posljedica toga 5to su funkcije lijeve hemisfere zasjenjene
lingvistidkim sposobnostima. Stoga, iako bi bilo lijepo imati jasne dokaze o nz-
likovanju moZdanih hemisfera izmedu analognib funkcija predodavanja i sim-
bolidkih propozicijskih fimkcija, znanstvenici 6e morati dublje prouditi funkcio-
niranje mozga prije nego Sto se to pitanje razrijeSi do kaja.
 7 I Reprezentacija ananja: predodZbe i propozicije 239

Vidne nasuprot prcrstomim predodibama 240 Ko gnitiv na p siholo gij a

Pokulavaju6i shvatiti prirodu vidnog predodavanja, Marta Farah (1988.a, 1988.b;

Farah, Hammond, Levine i Calvanio, 1988.) je naila dokaze da vidno predoda' Ozljede i predodavanje: studija slu6aja
vanje (uporaba predoitibi koje predstavljaju vidna svojstva poput boja i oblika) L. H.je mogao todno nacrtati razllclte predmete. slika (a) prikazuje ono sto mu je pokazano, a slika (b)
moZe biti reprezentirano raziidito od prostornog (predodZbi ono sto ie L.H. nacrtao. Medutim, nijo mogao prepoznati predmete koje le precrtao. Usprkos L H.-
koje predstavljaju prostorna svojstva poput dimenzije du- ovim teskim deflcitima u zadacima vidnog prdodavanja (slika c: boje, veliEine, oblicl, itd.), njegova
sposobnost rlesavanja zadataka.prostomog predodavanja bila je normalna (slika d: rotacije, ske-
bine, udaljenosti i orijentacije). U sludaju 36-godi5njeg L. Marta Farah Je profe-
niranje, skaliranje, itd.).
H., ozljeda glave u dobi od 18 godina dovelaje do lezija u sorlca psihologile na
SveudiliStu Pennsyl-
desnim i lijevim sljepoodno-zatiljnim podrudjima, desnom
vanla. Najpoznatua ie
sljepoodnom reZnju i donjem dijelu desnog deonog reinja. po svojam radu u po-
Ir-H.
Kao lto ste mogli pogoditi, na osnovi ishaZivanja hemi- drudiu predocavania i W ZdEv kontrclnl

d\d.
sudlonlk
sfeme specijalizacije, L. H.-ove ozljede impliciraju mogu6i povezanostl predoea-
poreme6aj njegove sposobnosti da rcprezentira i manipu- vanja s odredenim po-
drudjima u mozgu. Po-
lira i vidnim i prostornim predodZbama.. primjer,
E
I
kazala ie, na
Usprkos L. H.-ovim ozljedama, njegov je vid bio sadu- da su kod prdocava-
van, Sto se vidi po uspje5nom precrtavanju razliditih crtoZa nja aktivni mnogi d[e-
E
(stika7.10 a ib). Medutim, onnijemogao prepoznati nijedan lovl mozga koji su ak- *
tlvni i kod percspcue.
od tih crteZa. Drugim rijedima, on nije mogao povezattvep
balne oznake s nacrtanim predmetima, a kad je od njega

@
o
zatraleno da verbalno odgovara na pitanja koja zahtijevaju
vidno predodavanje (npr. u vezi s bojom ili oblikom), bio je wlo neuspje5an. No
iznenatlujude je da je L. H. pokazao relativno normalne sposobnosti izvoclenja
zadataka koji su ukljulivali (l) rotacije (2'D slova, 3-D predmete); (2) mentalno
skeniranje, skaliranje velidina, pam6enje matrica i uglova slova; te (3) poloZaja
drZava (slika 7.10 ciA
Farah i njezini suradnici (Farah, Peronnet, Gonon i Giard, 1988.) u svojim su
istralivanjima takotterkoristili ERP (potencijale vezane uz dogadaj, vidi 2. poglav-
lje, tablicu2.l) da bi usporedili moZdane procesepovezane s vidnompercepcijom It
s moZdanim procesima povezanima s vidnim predo6avanjem. Kao Sto se vjerojat-
no sjedate, primamo vidno podrudje smjelteno je u zatiljnom dijelu mozga. Tijekom tl
vidnog percipiranja u tom su podrudju ERP'i op6enito povedani. Ako je vidno
predodavanje analogno viclnoj percepciji, mogli bismo odekivati da 6e se tijekom tl
zadatakakoji ukljuEuju vidno predodavanje javiti analogno pove6anje ERP-a u il
zatiljnom podrudju. H
U ovom istraZivanju ERP-i su mjereni za vrijeme zadatka ditanja. Uje<tnoj tl
situaciji od ispitanika je tral*no da ditaju listu konketnih rijedi (npr. maika).U Il

drugoj situaciji od sudionikaje t?Leno da ditaju komparabilnu listu konkretnih lx

\0/
rijedi te <ta usto zamisle predmet kad proditaju rijed. Svaka je rijed bila prikazana
u hajanju od 200 ms i snimljeni sri BnP-i na razliEitim mjestima u zatiljnom i V
(al
sljepoodnom rehrju. IstraZivadi su ustanovili da su ERP-i bili slidni tijekom prvih
(b)

450ms, no nakon tog wemena su sudionici u situaciji s predoEavanjem pokaziva'

li ve6u neuralnu aktivnost u zatiljnom reznju od ispianika u situaciji bez predoda-
vanja (samo s ditanjem).
Prema Farah i sur. (Farah, Hammond i sur., 1988., str. 459): 'Neuropsiholo3ki
podaci sugeriraju da na3a kognitivna arhitektura ukljuluje kako reprezentacije
vidnog izgleda predmeta s obzirom na oblik, boju i perspektiw tako i prostomu
 7 . Reprezentaoija znanja: predodrbe i propoziciie 241

Ko gnitiv na psihoto gij a

Kakvajc.korist od.posjedovmja dvaju kodova u kupljenih slulmjem i promatrmjem nesta:vnikana prc:

reprezentaciju rnanjri? Iako se dvojni kod moZe Einili
redmdantnim i neuEinkovitim, imti k6d za malog'
na fizidkai pmstorna svojswi kolile mzlidit od kdda
za simbolidno prcpozicijsko amje zapravo moZe biti
ulo djelotvomo. Rmotrite kako uEite gradivo kog-
nitime psihologije. Ve6ina ljudi i odlazi na preda-
vanja, gdje dobivaju informacije od ndtamika; i Eita
gmdivo iz udibenikq kao 5to vi sada dinite. Kad biste
irnali smo malogni k6d arepremtacijuamja, bilo
bi vm znahoiteze,infegrirati verbalne infomacije
koje ste dobili od nastamika na predavapjp s oti-
sutim infomacijam4-.r? ydgg udZbenika- sve vase
infomaciie bile. bi u obliku sluino-vidnih slika pri-
:;'ti+'
davanju i vidnih slika rijeli u udZbeniru* Stoga sim-
bolilki k6d, koji je roliEit od andlognih svojstava
kodimnja, pomaZe u integmciji roliEitih oblika-stje- EdwardTolman je ustanovio dasu Stakoritiiekom eksperimentavierolatno oblikovali mentalnu mapu.
canja amja. Nadalje, malogni kodovi Cuvaju vaZne
aspelle iskustva, a da pritom ne interferinju s pro-
pozicijskim infonnacijama koje su u osnovi. Da bis-
mo bili uspjelni prilikomrjelavaja tcsta, potpunoje
.svejeclnoje.li. info:macija dobivena na predavmju ili
iz tel6ta, no kasnije bivam nogla ntebati provjera
r iryon informecije 4,biste,vidjeli jeste li todno odgo-
vorili, u. kojem sluEaju bi malogna infomaciia mo-
. ,gla,biti od po-5pl6i

strukhrru predmeta s:pbziipm naiajinovtroCimCnz: lni smjegtaj:u prostoru."

Oni kojitiale uloguprppoijcijskih.reprezentatiijamoglibi':takotl-elupIiti da znanje
o,oznakama predmeta (prepoznavanje predrnetapo ime,ny) i qiihorih dtributa (odgo-
varanje na pitaqia o svojiwima predmeta) angar.ira propozicijsko, simbolidko
z,rLfrnjg ornacrtalii4,Bfedm-e.lillla. Suprotno:tome; sposdbnost manipulacije orijen-

Qcijo4(rotacija) ili veliEinom slika angaZira ilikovno, a4alogno znanje o pred-

m.$ime. Stoga se dini da oba oblika reprezentacije odgovriraju na odretlena pita-
nja o uporabi znanja.

PROSTORNA KOCruICUA I KOGNITIVNE

MAPE 1
Stakori, pdele i ljudi
Ve6ina do sada opisanih istraZivanja bavila se nadinom.na koji reprezentiramo
slikovno znanje na osnovi. onoga 5to smo percipirali gledanjem te zaim Tami-
Sljanjem vidnog podraiaja. Druga ishaZivanja slgerimju da bismo mogli obliko'
vSti slikovne mape samo na osnovi svojih fuidkih interakciia s fizidkim okolina-
,, ma i na osnovi kretanja kroz njih, dak i kad nikad nemamo Sansu "vidjeti difavu
slrku", kao npr. na fotografijiizzr:efr;a ili mapi. Te unutarqje reprezentacije na3e
fizikalne okoline, narodito usmjerene na prostome odnose, desto se nazivaju kog-
nitivne mape. Cini se da te kognitivne mape pruZaju unutamje rcprezefizcije
kojc simuliraju oriredena prostoma svojstva naSe vanjske okoline (R.urueihiti i
Norman, 1988.).
Neka od najranijih proudavanja kopitivnih mapa proveo je Edward Tolman
tijekom 1930-il, kadje, za psihologe, pokulaj razumijevanja kognitivnih procesa
koji se ne mogu izravno opaZati ili mjeriti, smatran gotovo nepristojnim. U jed-
nom istraiivaqiu je Tolmana i njegova suradnika C. H. Honzika (1930.) zanimala
sposObnost $takora da naude labirint poput onog prikazanog na slici 7.1 1. Stakore
su podiielili u tri skupine:
l. U prvoj skupini Itakori su trebali nauditi labirint, a njihova nagrad a zapro-
lazak od starta do cilja bilaje hrana. Stakori su naposljetku naudili protrdati
labirintom bez pogreiaka (tj. bez pogrelnih sketanja ili ulazaka u sllepe
hodnike).
2, Drvga skupina Stakora tako<ler je smje5tetra u labirint, no oni dsu dobili
nikakvo potlsepljenje za uspjelan dolazak do cilja. Iako se njihov uradak
poboliSavao s wemenom, oni su i dalje dinili viSe pogrelaka od potkeplji-
vane skupine. Takvi rezultati nisu iznenadujudi: odekivali bismo da nagrade-
na skupina ima vi5e poficaja za udenje.
3 . KonaEno, razmotrimo tredu skupinu. Ovi $takori nisu dobivali nagradu prvih
l0 dana udenja. Nojedanaestog danaje prvi put na cilj staVljena hrana.
Uradak tih Stakora se dramatidno promijenio sa samo tim jednim pothep-
ljenjem, tako da su prolazili labirintom gotovojednako uspje$no kao Stako-
i tzpme skupine, nakon manjeg broja poku5aja.
Sto su todno udili Stakori u Totnanovu i Honzikovu eksperimentu? Cini se
malo vjerojatnim da sujednostavno udili "ovdje skreni desno, ovdje skreni lije-
vo", i tako dalje. Tolmauje ustvrdio da su oni vjerojatnije udili kognitivnu mapu,
unutamju reprezentaciju labirinta. Tom twdnjom Toknanje postaojedaa od naj-
 7 . Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

ranijih kognitivnih teeretidara, zalain|i se za vaZnost.mentalnih reprezentacija
koj e omogu6uju pona5anje.
Desetlje6ima kasnije pokazalo se da 6ak i vrlo jednostavna stvorenja mogu
oblikovati neke vrste kognitiwih mapa. Ona dak mogu prevoditi slikovne reprezen-
tacije u primitiwie, analogne te moZda dak simtolidke oblike. Na primjer, Karl
von Frisch (1962., L967.), njemadki znanswenik, nobelovac, proudavaoje pona-
Sanje pdela kad se wa6aju u kobnicu nakon 5to su prona5le izvor nektara. Cini se
da pdele mogu ne samo oblikovati slikovne mape da bi doile do izvora hrane ve6
takoder mogu koristiti donekle simbolidki oblik prenoienja te infoimacde drugim
pdelama. Odretfenije, razliditi obrasci plesa mogu se koristiti za predstavljanje
razliditih znadenja. Na primjer, ples u krugu upu6uje na izvor koji je od koinice
udaljen manje od 90 metara. Ples u obliku osmice upuduje na izvor hrane kojije
udaljeniji. Iako se pojedinosti plesa (npr. obrasbi krivudanja) razlikuju od jedne
do druge vrste, dini se da su osnovni plesovi isti kod svih vrsta pdela. Ako dak i
primitivna pdela izgledamo|e zamisliti put do nektara, kakve se wste kognitivnih
.mapa mogu zamisliti u ljudskom umu?
dini se da ljudi prilikom oblikovanja i kori5tenja kognitivnih mapa koriste tri
wste znanja: (l) znanje o knrakteristitnim objektima u okolini (Thomdyke' 1981 .)'
koje predstavlja informaciju o odredenim obiljeZjima na nekom mjestu i koje se
moZe temeljiti i na slikovnim i na propozicijskim reprezentacijama; (2) znanje
puro (Thomdyke i Hayes-Roth, 1982.), koje ukljuduje specifidne putove za kre-
tanje odjednog mjesta do drugog i koje se moZe temeljiti i na proceduralnom i na
deklarativnomznanju;i(3)kartografskoznanje(T\omdykeiHayes-Roth' 1982.),
koje ukljuduje procijenjene udaljenosti izmedu karalleristidnih objekata, slidno
ozriakama na ka(ografskim mapama' i koje se moZe reprezentirati slikovno ili
propozicionalno (npr. u brojdano specificiranim udaljenostima). Ova i slidna
opaianja'sugeriraju da za predodibene reprezentacije poput slika mapa ljudi ko-
riste i analogni i propozicijski k6d (McNamara, Hardy i llirtle, 1989.; J. A. Russel
i Ward, 1982.).
Mentalne predice
Kad koristimo tri lrste znanja (znanje o karakteristidnim objektima, aranje puta i
pregledno znanje) dini se da ponekad koristimo mentalne prelice koje utjedu na
naie procjene udaljenosti. Te mentalne predice su kognitivne strategije l zvaae
heuristicima, desto opisivane kao "pravilo palca:' (engl. fraza koja oanadava pravilo
koje se temelji na iskustvu ili praksi, a ne na teoriji, nap. prev.). Na primjer, kod
znanja o karakteristidnim objektima, 6ini se da gustoda tih objekata ponekad udede
na na5u predodZbu nekog podrudja. Odredenije, s pove6anjem gusto6e objekata
na nekoj udaljenosti na odgovarajuii nadin raste i procjena te udaljenosti, tj. ljudi
imaju tendenciju iskrivljavanja svojih predodZbi na nadin da se njihove menialne
procjene udaljenosti pove6avaju u odnosu na broj karakteristidnih objekata koji
se tu nalaze (Thomdyke, 198 l.).
U procjeni udaljenosti izmetlu specifidnih fizidkih lokacija (npr. gradova), desto
se dini da znanje puta ima ve6u teZinu od kartografskog znanja, Eak i kad sudio-
nici oblikuju predodZbu na osnovi promatranja mape (lrdcNamara, Ratcliffi Mc-
244 Kogn i tlvn a p s i h o lo gij a
Znanje puta nasuprot kartografskom znanju
'l:-.. '
Koiile grad bliii Stumburgu: Schmeeville ili.schmooville? Cini se da naSa uporaba koqnitivnlh maDa
naglasavakon'stanJe znanla o putu, dak i kad le ono u kbntradikciji s kartografsklmLanlem
1u'c-
Namaa, Ratcliff i McKoon, 1984.).
Koon, 1984.). Odreclenirje, kadje od sudionika zatraieno da pokaZujesu li se neki
gradovi pojavili na mapi, vremena reakcije za njihove odgovore bila su ka6a za
imena gradova koji su bili bliZi s obzirom na duljinu puta nego gradova koji su
bili fizidki bliii po zralnoj liniji, u euklidskim udaljenostima (slika 7.12).
Prema Barbari Tversky (1981.), uporaba heuristika u manipulaciji kopitivnim
mapama sugeriia da propozicljsko znanje utjeEe na predodZbeno znanje, barem u
sludaju kad ljudi rje5avaju probleme i odgovaraju na pitaaja o slikama. U nekim
situacijama konceptualne informacije izgleda dovode do iskrivljavanjapredodibi.
U tim situaciiama propozicijske strategije mogu bolje objasniti odgovore ljudi
nego predodlbene strategije. Opdenito, Cini se da ta iskrivljenja odraZavaju sklo-
nost da se svojstva mentalnih mapa udine pravilnijina, tako da su kutovi, crte i
oblici reprezentirani vi5e nalik distim geometrijskim oblicima nego Sto doistajezu.
1. Pistranost pravog buta: Ljudi imaju sklonost reprezentirati kriZanja (npr.
kriZanja ulica) kao da sri pod kutom od 90 stupnjeva i u sludajevina kad se
ne radi o pravim kutovima (Moar i Bower, 1983.)
2. Heuristiksimetrije:Ljl&imaju sklonost reprezentirati oblike (npr. ddava)
kao vi$e simetridne nego 5to zapravo jesu @. Tversky i Schiano, 1989.).
3. Heuristikrotacije:Kadreprezentiraju oblike i granice koji su lagano nag-
nuti (npr. kosi), ljudi imaju tendenciju iskriviti predodibe tako da budu vije
vodoravne ili viSe okomite nego 5to zaista jesu @. Tversky, 1981.).
4. Heuristikporavnavanja: Ljudi su skloni reprezentirati karakteristidne ob-
jekte i granice koje nisu poravnate tako da iskrive predodZbu na nadin da
bude bolje poravnata (npr. mi iskrivljujemo nadin na koji je poredan niz
slika ili predmeta; B. Tversky, 1981.).
5. Heuristik relativnog poloiaja: Ljudi su skloni reprezentirati relativne
polaiaje odredenih karakteristidnih objekata i granica iskrivljavanjem
 7 ' Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije 245

predodZbe na nadin koji todnije odraZava njihovo konceptuatno znanje o 246 Kogni tivna ps iholo gij a
kontekstu u kojem su ti objelcti i granice smjelteni' a ne swame prostorne
konfiguracije. Heuristik relativnog poloZaja
Da biste vidjeli kako djeluje heuristik relativnog poloiaja, zaworite odi i zami-
Koia od ovih dviju mapa (a ili b) toinije prikazuje relativni polo2ai Renoa u Nevadi i San Diega u
slite kartu Sjedinjenih Ameridkih DrZava; Je li Reno u Nevadi zapadno ili istodno Kaliforniji?
od San Diega u iGlifomijif Albert Stevens i Patty Coupe (1978') su u nizu eks-
perimenata postavljali sudionicima pitanja poput ovog i ustanovili da velika veci-
na ljudi smatra daje San Diego zapadnlje od Renoa, odnosno za ve6inu nas men-
talna mapa izgleda otprilike poput one na crteZu a na slici 7' I 3 ' No Reno
je zapra-
vo zapadnije od san Diega, kao sto pokazuje todna mapa na crtezu 6 na slici 7. 1 3.
Moie se wrditi da neki od ovih heuristika takoder utjedu na na$u percepciju
prostora i oblika (vidi 4. poglavlje). Na primjer, dini se daje heuristik simetrije
jednako snaZan i u pam6e4ju i u percepciji (8. iversky, 1991.). No ipak postoje
iazlike izmetlu perceptivnih procesa i reprezentacijskih procesa (predodZbenih
ili propozicijskih). Na primjer, dini se da heuristik relativnog polozaja znatno
rouZoil. utjede na mentalne reprezentacije nego na percepciju @' Tversky'
1991.).
Timo Saarinen (1987.)je naiao dokaze snaZnih utjecaja semantidkog ili pro-
pozicijskog znanja (ili vjerovanja) na slikovne reprezentacije karte svijeta. od
stuaenatu iz Z t naselja u 49 zemalja zatraaeno je da nacrtaju skicu karte svijeta.
ve6ina njih (dak i AzijcD nacrtali su karte koje pokazuju eurocentridno videnje
svijeta, mnogi Amerikanci su crtali americentriine karte, a nekoliko drugih na-
crtalo je kaJe koje su odraZavale videnje svijeta kojem su u sredi$tu bile nji
hove vlastite ze.ile 1stit" Z. t+ pokazuje jedno australocentridno vitlenje svije-
ta). usto je ve6ina studenata nacinila umjerena iskivljenja koja su pove6avala
isiaknutije, dobro poznate dtZave, a smanjivala velidinu manje poznatih (npr' u
Afiici).
Konadno, rad Stephena Hirtlea i njegovih'suradnika sugerira da propozicijsko
znanje o semantidkimkategorijamamoZeutjecatina slikovne reprezentacije mapa.
U jeinom istraZivanju (Ilirtle i Maxcolo, 1986.) autori su proudavali utjecaj se-
mantiEkog grupiranja na procjenu udaljenqsti. Hirtleovim sudionicima pokazana
mapa s mnogim igpdama i od njih jq,zatim zatraleno da procijene.uda,ljenosti
.je
imedu razliditih parovazgrada. Sudionipi su bili skloni iskivljavanju udaljeno'
sti u smjeru procjena udaljenosti kao manjih za sliEne objekte, te kao vetih.za
manie siifne otlekte. Stephen l{irtle i Iohn Jonides (1985.) nalli su slidna iskriv-
ljenja u studentskim mentalnim mapama grada u kojem zive (Ann Arbor u Michi-.
ganu).
Postoje takotler i spolne razlike u prostomim i s njima pcivezanim sposobno-
IshaZivanja kopitivnih mapa jo3 jednom pokazuju kako ispitivanje predoda-
stima. Zenama je lakie zapamtiti gdje su neito vidjele (pamienje prostornog
vanja moZe pOmoii nalem razumijevanju ljudskb prilagodbe okolini - tj. ljudske
smjeStaja), dok je muSkarcima lak5e obavljati mentalne rotacije prostornih
inietigencije-. Da bismo preZivjeli, moramo se snalaziti u okolini u kojoj zivimo.
predodZbi (Silverman i Eals, 1992.). No kako veCina testova prostornih sposo-
Moraio si ketati od jednog mjesta do drugog i ponekad zami5ljati put koji 6emo
bnosti ukljuduje mentalnu rotaciju, mu5karci obidno postiiu bolje rezultate od
morati prijedi &r bismo se kretali unutar svoje okoline. Predodavanje nam pruZa
Zena na uobidajenim testovima prostomih sposobnosti.
kljudnu osnovu za ovu prilagodbu. U nekim je druStvima (Gladwin, 1970') sposob-
nost snalaZenjauz pomo6 vrlo malogbroja informacijapitanje zivota i smrti Ako
pomorci to nizu u stanju, naposljetku de se izgubiti i mozda dak i umrijeti od gladi
Tekstovne mape
ii debidracii". Stoga su na(e sposobnosti predo6avanja mogu6i kljulni Einitelji
naSeg preZivljavanja i onoga Bto nas Iini intetigentnima u svakodnevnom zivotu. Do sada smo raspravljali o konstrukciji kognitivnih mapa koja se zasniva na pro-
ceduralnom znanju (tj. slijetlenju odredenog puta, poput Stakora u labirintu), na
 7 . Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

248 Kognitivna p siholo gij a

Mentalne mape: pogled odozdo*
rcprezentacija ponekad se smatraju medusobno iskljudivima. Drugim rijedima,
MoZeie li na osnovi ove karte koju je nacrtao australski student zakljuiiti da on mentalno reprezentira
svijet na isti nadin kao'i vi? mi razmiSljamo s obzirom na pitqnje "koja reprezentacija informacija je todna?"
' Engl. a view from dow under. Down unds je dngl. kolokviialiu m za Australiju i Novi Zeland (nap. prevJ. No desto stvaramo pogreSne dihotomije, sugerirajudi da su altemative medusob-
no iskljudive, kad bi one, zaptavo, mogle biti komplementame. Na primjer, mo-
urrhti&) A*tttlilt i6t n, ..au t,ii.ct. , ^. t4D .t! t otor;No Ne ft8ltn. deli koji postuliraju predodavanje i oni koji postuliraju propozicije mogu se pro-
matrati kao medusobno suprotstavljeni. Medutim, ta suprotlost nije svojsWena
prirodi stvari, ve6 prije na5em konstruiranju odnosa. Ljudi moZda mogu rabiti
acs4J nr-taltn) obje reprezentacije. Zasta, iako bi propozicijski teoretidari moida voljeli vjero-
0 5/ .nn,s, vati da su sve reprezentacije u osnovi propozicijske, sasvim je moguie da su i
ll io
0 f"q;ii
^nt'*'
-t-iierakr*- predodZbe i propozicije usputne stanice na putu prema nekom osnovnijem i pri-
-^-gttitft- \' t ./ mitivnijem obliku reprezentacije kojl aam je zasad nepoznat. Postoje dwsti argu-
cv
\r\t/*,'^ menti u prilog i propozicijskih i predodZbenih reprezentacija znanja, pri iemu
PgJF:* b a, nijedne nisu osnovnije od drugih. Pitanje kojim se moramo baviti jest kada kori-
stimo koje od njih.
1/ e
-vn-;n-- D A^tn
AtLe,allc
- -
oc4N u. 5. n.
tru*
ATLANT'I

ilrLiiri 1. Koje su neke od glavnlh hlpoteza o zarcprezentaciju znanja: jedan za slike, a

naiinima mentalnog reprezentiranja
znanja? Reprezentacij a znanj a ukljuduj e
razlifite nadine na koje nali umovi stvara-
ju i mijenjajumentalne stlkhue koje pred-
stavljaju ono 5to znamo o svijetu koji nas
okruZuj e. Repre zentacija manja ukljuduje
propozicijskim informacijama (npr. uporabom mentalnih heuristika), te opaZanju i deklarativne (znati 5to) i nedeklarativne
grafidkih mapa. No prema Barbari Tversky i njezinim suradnicima (Franklin i B. (aati kako) oblifte ananja. Putem predo{a-
Tversky, 1990.; Taylor i B. Tversky, 1992.a,1992.b),usto bismo mogli oblikovati vanja stvaramo analogne mentalne struk-
mentalne mape na osnovi verbalnih opisa, i te bi kognitime mape mogle biti jed- ture koje predstavljaju stvari koje tre-
ndko todne kao i one nastale promatranjem grafidkih mapa. Drugi su dobili slidne nutadno ne doZivljavamo svojim osjetili-
ma. Predodavanje moZe ukljudivati bilo
rezultate u istraZivanj ima razumijevanja teksta (Glenberg, Meyer i Lindem, 1987.).
koji osjotri sustav, no oblik predodavanja
RazmiSljajuii o svojem radu, Tversky je uodila da su njezina istraZivanja od o kojem laici najdeS6e govore, a kognitiv-
ispitanika traLila da sebe zamisle u nekom okruZenju kao sudionike, a ne kao ni psiholozi ga najdeSCe proudavaju, jest
promatrade pizora. Zapitala se bi li ljudi mogli drugadije stvarati predodZbe i vidno predodavanje. Neka istraZivanja
njirna manipulirati kad bi sebe zami5ljali kao objektir.ne promatrade situacije, a (npr. istraZivanja slijepih sudionika i neka
ne kao dio te situacije, 5to je bio sludaj u r{ezinim istralivanjima. Tversky se isnaZivanja mozga) sugeriraju da bi i samo
pitala bi li propozicijske informacije mogle imati ve6u ulogu u mentalnim ope- vidno predodavanje moglo ukljudivati dva
racijama kad razmi5ljamo o situacijama u kojima smo sudionici, u usporedbi sa odvojena sustava mentalnih reprezentaci-
situacijama u kojima smo promatradi. Kao 5to pokazuje destica 4 u tablici 7.3, ja: jedan koji ukljuduje vidne atribute koji
nalazi o kognitivnim mapama sugeriraju da bi stvaranje predodZbe moglo ukljudi' nisu prostomi (npr. boju i oblik) i drugi
vati i procese analogne percepciji i procese koji se zasnivaju na propozicijskim koji ukljuduje prostorne atribute (npr.
reprezentacijama. smjeltaj, orijentaciju te velidinu ili ska-
Nije jasno moZe li se rasprava o propozicijama nasuprot predodZbama rije3iti liranje udaljenosti).
u okvirima u kojima je tradicionalno prikazivana. Razliditi oblici mentalnih Prema Paiviovoj hipotezi dvojnog kodira-
nja, postoje dva odvojena mentalna k6da
&ugi za rijedi i ostale simbole. Slike se
reprezentiraju na nadin koji je analogan
obliku koji percipiramo putem osjetila.
Nasuprot tome, rijedi i pojmovi su kodira-
ni u simbolidkom obliku, koji nije analo-
gan.
Altemativno stajaliSte o slikovnoj repre-
zentaciji, koje su iznijeli A:rderson i Bo-
wer, a snaho podrZao Pylyshyn, jest pro-
pozicijska hipoteza, koja sugerira da su i
slike i rijedi reprezentirane u propo-
zicijskom obliku. Propozicija zadrLava
znadenje koje je u osnovi i slika i rijedi, a
.
da pritom nema perceptivna svojstva ni
jednih ni drugih. Na primjer, ne pohranju-
ju se slulna svojswa zvukova rijedi, kao
ni vidna svojswa boja ili oblika slika. Na-
dalje, dini se dapropozicijski kodovi, viSe
od slikovnih, utjeiu na mentalnu reprezen-
taciju kad se sudionicima prikaiu dvosmi-
sleni ili apstraktni likovi. Po svemu sudefi,
uporaba vidnih predodibi ne vodi uvijek
do uspjelnosti u delav.anju zadataka koji
tra2e mentalnu manipulaciju bilo apstrakt
nih bilo dvosmislenih likova, osim ako
kontekst ne olakiava njihovo {e5avanje.
 7 r Reprezentacija znanja: predodibe i
2. Koja su neka od svojstava predoCava-
nja? Na osnovi modifikacije stajali5ta o
dvojnom kodiranju, Shepard i ilrugr autori
prihvatili su hipotez,u frrnkcionalne ekvi-
valentnosti, koja tvrdi da su predodibe
reprezentirane u obliku kojije funkciona:
lno ekvivalentan percepcijama. IstaZiva-
nja mntalne rotacije, skaliranja i skenira-
qla slika sugeriraju daje uradak u zadaci
mapredodavanja fimkcionalno ekvivalen-
tan uratku u perceptivnim zadacima. Cini
se da je dak i uradak u nekim zadacima
koji ukljuduju usporedbe slu$nih predodZbi
funkcionalno ekvivalentan uratku t zadair'
ma koji ukljuduju usloredbe slu5nih per-
cepata. Dgleda daje utjecaj propozicijskih
kodova na mentalne reprezentacije manje
vjerojatan od ufecaja slftovnih kodova
kad sudionici imajumogu6nost sami stvo-
riti vlastite predodZbe, kao npr. u zadaci-
ma koji ukljuduju usporedbe velidine pre-
dodibi ili mentalne kombinacije zami-
Sljenih slova. Neki istraZivadi su predloZili
tumadenje po kojem su odekivanja ekspe-
rimontatora mogla utjecati na kognitivna
istraZivanja predodavanja, no drugi su
odbili takva tqmalenja. U svakom sluda-
ju, psihobioloika istraZivanja nisu pod-
loZna takvim utjecajima i dini se da po-
drZavaju hipotezu frrnkcionalnc ekvivalent-
nosti na osnovi nalaza u preklapanju mo-
Zdanih podrudja koja su ukljudena u vidnu
percepciju i mentalnu rotaciju.
3. Na koji naEin i analogne predodibe i
simboliEke propozicije koriste reprezen-
taciJi znanja? Kosslyn je objedinio ove
razlidite hipoteze kako bi predloZio da
predo{Zbe mogu ukljudivati i analogne i
propozicliske oblike reprezentacije znanja
te da oba oblika utjeEu na nabe mentalne
i manipulaciju predodZ-
reprezentacije
bama. Dakle, ne5to od onoga lto znamo o
propozicije 249
predodZbama reprezentirano je u obliku 250 Kognitiwa psihologija
kojije anplogan percepciji, dokje Srygo
Sto znirmo rgpiezentirano u propozicijskom
obliku, Johnson-Laird je predloZio alter-
nativnu sintezu, sugerirajuii da znanje
moZe biti reprezentirano u obliku pro- l. Opi5ite neka od svojstava slika u uspored- 6. Neki ljudi izvjeitavaju da nikad ne doZi-
pozigija koje se mogu verbalno izraziti,rt bi s rijedima kao vanjskih oblika reprezen- vljavaju predodZbe, no ipak mogu t'e5a-
obliku donekle apstraktnih analognih men- tacije znanja. vati probleme mentalne rotacije. Kako bi
talnih modela ili u obliku visokokonkret- oni mogli rijeliti takve probleme?
2. Koji bi dinitelji mogli dovesti do toga da
nih i analognih mentalnih slika.
mentalni model neke osobe bude netodan 7. Koje su praktidne implikacije posjedova-
4. Kako koncepfualno znanje i odekivanja s obzirom na to kako radioprijenos omo- nja dvaju kodova reprezentacije znanja?
mogu utjecati na nalin koriitenja pre- guduje ljudima da duju glazbu putem ra- Navedite primjer kojije primjenjiv na va5a
dodZbi? Ljudi imaju tendenciju iskiivlja- dioaparata? iskusWa, poput npr. primjene na udenje za
vanja vlastitih mentalnih mapa na nadine
3. Po demu je predodavanje analogno (ili ispite;
koji mntga svojswa mapa dine pravilniji- funkcionalno ekvivalentno) percepciji? 8. Na osnovi heuristika opisanih u ovom
ma, poput nastojanja da zamisle prave ku-
4. Na koje naiine propozicijski oblici re- poglavlju, navedite neke od distorzija koje
tove, simetridne oblike, granice koje su ili
prezentacije znanja utjedu na uradak u za- mogu utjecati na vaie kognitivne mape
okonite ili vodoravne (ne kose), te po-
dacima koji ukljuduju predodavanje? mjesta koja su van pomata (npr. fakultet
ravnate likove i predmete. Ljudi su tako-
5. Koje su slabe i jake strane istraZivanja u ili rodni grad).
der sHoni iskriviti svoje mentalne mape
na nadine koji podupiru njihovo pro- kojima se koristi snimanje ERP-a (poten-
pozicijsko znanje o razliditim karakteris- cijala vezanih uz dogadaje)?
tidnim objektima, nastoje grupirati te ob-
jekte, odvojiti one koji se razlikuju, te iz-
mijeniti relativni smje5taj tako da se slaZe
s konceptualnim znanjem o karakteris'
tidnim obje.ktima. Usto ljudi im. du sklonost
iskrivljavanju svojih mentalaih mapa na analosno reprezenlaclje znanja
rradin da s pove6anjem gusto6e karakteris- I(ogmtrlTle mape proceduralnci zqgqje
tiCnih objekata imedu dviju krajnjih toEa- deklarativno znanje propoTicrj ska tdiiiija
kapovedavaju procjene udaljenosti imedu teorija dvojnog kodiranj a simbolidno
tih toEaka. hipoteza fimkcionalne ekvivalentnosti
predodavanje
Neki od heuristika koji utjedu na kogni-
tivne mape podrZavaju shvaCanje da pro-
pozicijske informacije djeluju na slikovne
reprezentacije. Utjecaj propozicijskih in-
formacija moZe biti narodito iaaienkad
se sudignicima ne pokaZe gratdkamapa,
veC se rifjesto to gaodqrhzatali da prodi-
taju opis i zamisle da su sudionici u situ-
na adresi http://coglab.wadsworth.com.
aciji koja je opisana.
(Mental Rotation)
 7 r Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije
Farah, M. J., Hammond, K. M., Levine, D. N.
i Calvanio, R. (1988.). Visual and spatial
mental inagery: Dissociable systems of
representation. Cognitive Psychologt, 2 0,
439-462. Provokativan dlanak koji wrdi da
postoje dva razlidita nadina predodavanja
- vidno i prostomo - koji se mogu odvi-
jati u razliditim moZdaaim hemisferama.
Intons-Peterson, M. I. (1992.). Components
of auditory imagery. U: D. Reisberg (Ed.),
Auditory imagery Gtr. 45-71). Hillsdale,
NJ: Erlbaum. Izwstan primjer istraZivanja
koje pokazuje da ljudi nemaju samo vidne
ved i sluSne predodibe.
251
Kosslyn, S. M. (1994.). Computational theo-
ry of imagery. U: M. W. Eysenck (Ed.),
The Blaclwell dictionary of cognitive psy-
chologt (str. 177-181). Cambridge, MA:
Blackwell. Kratak, no vrlo ditak prikaz
poku5aja da se oblikuju radunalni modeli
ljudske obrade predodibi.
Kosslyn, S. M. iKoenig, O. (1992.). Wetmind:
the new cbgnitive neuroscience, New York:
Free Press. Iznstan i
ditak prikaz pri-
bliiavanja kognitivne i bioloSke psi-
hologije u proudavanju kognitivne neu-
roznanosti.
 254 Kognitiv na p s iho lo gij a
REPREZENTACIJA I
ORGANIZACIJA l. Kako zu reprezentacije rijedi i simbola organiiirane u na3em umu?

ZNANJA 2. Kako reprezentiramo druge oblike znanja?

3. U kakvoj su interakciji deklarativno i proceduralno znanje?

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI-
HOLOGIJE
ORGANIZACIJA DEKLARATIVNOG ZNA-
NJA
. Pojmovi i kategorije
. Modeli semantieke mre2e
o Shematske reprezentacije
REPRFTENTACIJE PROCEDURALNOG
ZNANJA
INTEGRATIVNI MODELI REPREZEN-
TACIJE DEKLARATIVNOG I NEDE-
KTARATIVNOG ZNANJA
. Kombiniranje reprezentac0a: ACT-R
o Modeli
koji se temelje na ljudskom
mozgu
. tivni psiholozi takoder nastoje zahvatiti talo (procese) reprezentaciie i manipu-
Paralelna obrada: konekcionistidki
model
. Koliko je kognicija opeenita ili speci-
tiEnaza podrudje?
Nakon 5to smo reprezentirali aanje, kako ga organiziramo na nadin koji nam
omogu6uje da ga prizovemo i upotrijebimo? U prethodnom poglavlju opisali smo
kako znanje moZe biti reprezentirano u obliku prgpozicija i predodZbi. U ovom
SAZETAK poglavlju nastavljamo s raspravom o reprezentaciji zranja, Iiredi je tako da uklju-
RAZMsLJANJE O MISUENJU: EINJE- di razlidite nadine organizacije deklarativnog zranja koje moZe biti izraZeno rijedi
NIENA, ANAUTIEKA, KREATIVNA I ma i drugim simbolima (npr. "znati Sto"). Na primjer, va5e znanje iinjenica o
PRAKTIENA PITANJA kognitivnoj psihologiji, o povijesti svijeta, o vaSoj osobnoj povijesti, o matemari-
ci, oslanja se na va5u mentalnu organizaciju deklarativnog znaqia. Ovo poglavlje
KLJUENI POJMOVI
usto opizuje nekoliko razlilitih modela zareprezentaciju proceduralnog znanja, a
DODATNA LITERATURA toje znanje o tome kako trebamo slijediti razlidite proceduralne korake u izvodenju
aktimosti (npr. "znati kako"). Na primjer, va5e znanje o tome kako se vozi bicikl,
kako se potpisati, kako voziti automobil do poznatog odredi5ta te kako uhvatiti
loptu, ovisi o valoj mentalnoj reprezentaciji proceduralnog znanja. Neki teoretidari
su 6ak predloZili integrativne modele za reprezentaciju i deklarativnog i proce-
duralnog znanja.
Da biste dobili ideju o tome kako deklarativno i proceduralno znanje mogu biti
u interakciji, uzmite list papira i olovku te isprobajte demonstraciju u okviru
"Istraiujemo kognitivnu psihologiju".
Osim Sto nastoje shvatiti iro (oblik ili strukturu) reprezentacije znaqia, kogni-
lacije znanja, tj. utwditi koji su op6eniti procesi kojima odabiremo i kontroliramo
neorganizirani niz sirovih podataka koji su nam dostupni putem osjetila: kako
povezujemo te osjeure informacije s informacijarna koje su nam dostupne iz unu-
tamjih izvora (tj. naSeg pamdenja i misaonihprocesa)? Kako organizfuamo i reor-
ganiziramo svoje mentalne reprezentacije tijekom razliditil kognitivnih procesa?
Putem kojih mentalnih piocesa baratamo znanjem koje imamo? U kojim su razrnje-
rima ti procesi op6eniti (eng. domain-general) - zajedntdki vilestrukim wstama
informacija, kao 5to srr verbalne i kvantitativne informacije - a u kojim su razrnje-
rima specifidni za podrudje (engl. domain-specific) - rj. koriste se samo za speci-
fidnu vrstu informacija, kao Sto su verbalne ili kvantitatirqne informacije?

NajbrZe i najditkije 5to moZete napiSite svoj uobiia-
jeni popis, od pwog slova imena iio posljednjeg slo-
va prezimcna. Nemojte zastajkivati da biste mmi-
slili o tome kojeje slovo sljede6e, ved samo piiiti: Ito
je blZe moguie.
Okenite papir, i mjbrZe i najditkiie lro moZete napilite
svoj potpis matrag, od adnjeg slova prezimena do
prog slova imem-
Sad usporedite ova dva potpis& Koji ste nalinili lak5e
i todnije?
Za oba ste potpisa imali eksteuiwo deklaratiuro
znanje o tome koja slova prethode drugima ili ih.
slijede, no u prvom zadatku mogli ste se takoder
osloniti na procedualno nmje, utemeljeno na godi-
nma iskustva u pisanju vlastitog imena.
 8 . Reprezentaciia i organizacija znanja 255
256
Reprezentacijom i obradom znanja bavili su se ishaZivadi iz nekoliko razliditih
disciplina. Medu njima su kognitivni psiholozi, znanstvenici iz podrudja radunal-
sWakoji prouEavajuumjetnu inteligenciju (AI- engl. artifcial intelligence,polatia-
Pojmovi i kategorije
ji da se strojevi programiraju tako da mogu inteligentno djelovati) i neuropsi-
holozi. Ovi razliditi pristupi istraZivanju reprezentacije znanja promidu izuEava-
nje Sirokog raspona fenomena, potidu viiestruka vitlenja sliEnih fenomena i nude
snagu konvergentnog djelovanja (uporabe vi5estnrkih pristupa i tehnika izuEa-
vanja problema) poku5avaju6i rije3iti neke od zagonetki ljudske reprezentacije
znanja.
Osim Kto Zele zadovoljiti svoju znatiZelju, zaito tako mnogo razliditih ishaZivaEa
Zeli razunijeti kako je znanje reprezentirano? Oni to iele znati 7'ato Sto nalin na
koji je znanje reprezentirano snaZno utjede na to koliko lako, todno i udinkovito
moZemo manipulirati znanjem da bismo obavljali razlidite kognitivne zadatke.
Dabismo ilustrirali utjecaj reprezentacije znanjavrlo grubom analogijom, pokuBajte
rijeiiti sljede6i zadatak rrnoienja, koristedi reprezentaciju izlrahenu bilo u rim-
skim bilo u arapskim znamenkama:
CMLIX 959
x LVIII x58
ORGANIZI\CIJA DEKLARATIVNOG
ZNANJA
Temeljnajedinica simbolidkog ananja je pojam - ideja o nedemu koja prufu nadin
razumijevaqia wijeta (Bruner, Goodnow i Austin, 1956.; Fodor, 1994.; Hampton'
1997.b, 1999). Cesto jedan pojam mrcle biti izraZen jednom rijedju, poput npr.
jabutra. Svrkipojam je u vezi s drugim pojmovima" poputcmeno, olcruglo ilivoie.
Jedan nadin organizacije pojmova moie se zahvatiti idejom kategorije - kojaje i
sama pojam, dija je funkcija organiziranje ili isticaqle svojstava ekvivalentnosti
medu drugim pojmovisa na osnovi zajednidkih obiljeZja lli slidnosti s prototipom
(Coley, Atran i Medn,1997.; Hampton" 1995.; Mayer,2000.; Wattenmaker' 1995-;
Wisniewski i Medin, 1994.; Medin i Agurlar, 1999.). Naprimjer,ijeEjabukamoLe
predstavljati i kategoriju, na nadin da obuhvaia razlidite vrstejabuka, i pojam unu'
tar kategorije voie. Raspravit 6emo niz razliditih nadina organiziranja pojmova u
kategorije, ukljudujuii uporabu definiraju6ih obiljeija, prototipova i primjeraka, te
hijerarhijski organiziranih semantidkih mreZa. Kasnije u ovom poglMju raspravit
6emo kako se pojmovi takoder mogu organiTirati u sheme (od grd. sl emat jednsni;
shemata inmolini), mentalne okvtre zarcptrezettzciju znanja koji obuhvaCaju uiz
pojmova medusobno povezanih u smislenu organizaciju (Bartlett, 1932.; Brewer'
1999.). Na primjer, moZemo imati shemu za hrhinju, koja nam kaZe koje bismo
rrste predmeta mogli na6i u krrhinji i gdje bismo ih mogli nadi.
Problem sa shemama jest taj da one mogu d.ovesti do stereotipa. Mogli bismo'
na primjer, imati shemu.za wstu osobe za koju vjerujemo.da je odgovoma za
nzaranje Svjetskog trgovinskog centra 11. rujna 2001. Ta shema moZe lako stvo-
riti stereotip odretienih grupa ljudi kao moguCih terorista'
Kognitivna psihologija
Kategorije koje se osnivaju na obilieZjima: glediite koje
se temelji na definirajudim obiljeijima
Klasidno shva6anje pojmovnih kategorija ukljuduje rastavljanje pojma na skupinu
, komponentnih obiljeii4 od kojihje sviko za sebe neophodno, a zajedno dovoljna
za definiranje kategorije (J. J. Katz, 1972.; I. J.Kau,iFodor, 1963.). Drugim rijedi_
mq svako obiljezjeje osnovni eler4ent kategorije, azajeduo ta obiljeijajednoanadno
definiraju kategoriju. Te komponente moiemo smatrati definirajudimobiljeijima
jer one tvore definiciju kategorije, prema komponentrom stajalibtu odnosno sta.la-
listu koje se temelji na obiljezjima. Definirajude obilje{ieje neophodno: da bi neka
stvar bila'X", ona mora imati to obiljeZje. Ako ga nema, nije ..X'.
Raznotrimo, na primjer, pojam n eienja. Osimito mora biti dovjek, neZenja se
' moze promatrati kao osoba koja ima tri obiljezja: muskarac, neozenjen i odrastao.
Budu6i daje svako pojedino obiljeZje neophodno, nedostatak dak ijednog obilieZja
kategoriju dini neprimjenjivom. stoga neozenjeni muikarac koji nije odrastao ne6e
biti nezenja - neoZerijenog 1S-godiinjaka nedemo nazvati nezerf om jer nije oclra-
stao. Niti 6emo bilo kojeg odraslog mulkaraca nazvati nezenjom akoje oZenjen,
-
ne uklapa se. Ni neudana odrasla Zena nije neZenja. Nadalje, budu6i da su ta ti
obiljeZja zajednidki dvovoljna, ako osoba ima sva hi obiljeZja, onaje automatski
neZenja - prema ovom stajali$tu, ne moZete biti mulkarac, neoZenien i odrastao, a
da istouemono ne budete nelenla. Ovo glediSte utemeljeno na obiljeliima ne
wijedi, naravno, samo za navedeni pojam. Na pimjer,pojam suptaga zasniva se
na obiljeZjima udana, iena i odrasla, a pojam suprug sadfr obiljeija oienjen,
muikarac i odrastao.
stajaliste koje se temelji na obiljeijima uobidajenoje narodito inedu lingvisti-
ma, znrhstvenicima:koji proudavaju jezik (H. H. Clark i Clark, 1927.)- Ovo staja-
li5te je privladno jer dini da kategorije zrade4ia izgledaju wlo wedno. NaZalost,
ono iie fi:nkcionira tako dobro kao 5to se dini na prvi pogled. Neke kategorije nije
, mogude lako analizirati s obzirom na obiljeZja. Jedna takva kategoijaje igra.
Filozof Ludrrig wittgensrein (1953.)ie istaknuo rla je tesko,prona6iobiliezje ioje
je zajednidko svin igrama. Neke su zabavne, ali nike nibu. Neke ukljuduju viie
igrada, a neke, poput pasijansa, srrriojednog. Neke su natjecateljske, a neke, poput
djed;lih igara u krugu (npr. ringe ringe raja) nisu. Sto vi5e razmi$ljate o pojmu igre,
to vi5e 6ete se pitati postoji li uop6e neko obiljeZje koje wijedi za ditavu katego-
riju. No iako nijejasno postoji li ijedno definirajuie obiljeije igre, mi svi znamo,
ili mislimo da zrlamo, 5to podrazumijevamo pod rijedju rgra.
No iako se moZe diniti da mnoge stvari imaju jasna definirajuda obiljeZja,
krSenje tih dehniraju6ihobiljeija izgleda ne mijenja kategoriju koju koristimo da
bismo ih definilali. Raanotrite zebru (vidi Keil, 1999.). Svi aamo da je zebra
cmo-bijela prugasta Zivotinja slidna konju. No pretpostavimo da netko oboji zeb-.
ru u crno. Cmo obojenoj zebri nedostaje kljudno svojstvo pruga, no i dalje bismo
je zvali zebrom. s istim problemom se susre6emo kod ptica. Mozemo smatati da je
sposobnost letenjakliudnazapticu, no sigumo 6emo se:sloZiti daje cwentlai kojem
su krila podrezana i dalje crvendai i ptica, kao Sto je to i noj, koji uop6e ne leti
Primjeri crvendada i noja upozoravaju na drugi problem u teoriji koja se te_
melji na obiljezjima. I crvenda6 i noj dijele ista definirajuda obiljezja ptica, te su
 8 r Reprezentacija i organizacija zmanja 257
258 Kognitiv na ps iho lo gij a

sfisffl Procjenetipienostiptica
Da biste shvatili kako se rje5avaju ti problemi, morate razumjeri pojam karak-
Barbara.Malt i Edward Smith (1984.) nasli su goleme razlike u procienama tipieflosti razlicitih vrsta teristidnog obiljeZja. Definirajude obiljeZje je ono koje ima svaki dlan kategorije,
ptica 0li flvotinia slicnih pticania). (Prema Maft | smith, 1984.)
Sto ne mora biti sludaj s karakteristidnim obiljeZjem. Umjesto toga, mnogi ili ve6ina

PnCA primjeraka ima pojedino karakteristiEno obiljeZje. Stoga je sposobnost letenja

PTICA PROGJENA' PROCJEAIA'
tipidna za ptice, ali nije definiraju6e obiljeZje ptica. Prema teoriji prototipova,
&v$dad 6.89 , Lsinar 4.U zbog toga 5to noj ne moZe letjeti (i nedostaju mu neka druga karakteristilna obiljeZja
Pfa\d drozd 6.42 Vivak 4.47
ptica), on manje slidi na pticu od crvendaia koji moZe letjeti. Slidno tome; tipidna
Galeb 6,26 Pile 3.95
6.16 igra je ona u kojoj uZivamo, no to ne mora biti tako. Zaista, kad od ljudi zatraZimo
VEbac Plammac 3.37
Sokol 5-74 Albatros 3.32 da navedu obiljeZja kategorija kao 5to su voie ili n amjeitaj, veiina obiljeZja koja
Arneridki drczd ("ptioa rugalica") 5.47 Pingvin 2.63 navode su karakteristidn4 a ne definirajuda (Rosch i Mervis,1975.).
ercrak 5.16 Sismi5 1.53 Razmi3ljajuCi o tome kako ljudi misle o pojmovima i kategorijama, psiholozi
Sm 5.00 su zakljudili da postoje dvije razlidite vrste kategorija: klasidni pojmovi i neodre-
' P@itre Fu vrsfl6 na ljEtvici od 7 stupnjeva, prl Cqnu le 7 qz.Eaavalo mjve& ripiemst' tleni pojmon. Klasidni pojmovi su kategorije koje je mogude lako definirati nji-
hovim definiraju6im obiljeZjima, poput pojma neZenja. Neodredeni pojmovi su
kategorije koje nije tako lako definirati, prvenstveno zato Sto su granice onog ito
oni stogaptice. No, slobodnrje govoredi, nekako se dinidaje crvenda6boljiprimjer ih dini neodredene. Klasidni pojmovi su desto nazivi koje su str.udnjaci osmislili
ptice od noja. Zaista, ako bismo od ljudi zatraZili da procijene tipidnost crvenda6a da bi arbitramo oaradili klasu koja ima zajednidka definirajuCa obiljeija, dok
neodredeni pojmovi imaju sklonost da se prirodno razviju (E. E. Smith, 1988.,
i noja kao ptica, crvendad de gotovo uvliek dobiti vi3u procinu od noja (Malt i
1995.). Stoga je pojam neZenje arbirami pojam koji smo rri izmislili. Nasuprot
Smith, 1984.; Mervis, Catlin i Rosch, 1976.; Rosch, 1975.). Stovi5e, djeca naude
tome, iako taksonomi mogu sugerirati da njeE uote koristimo za bilo koji dio
tipiEng piimjere kategorija ranije nego atipidne (Rosch, 1978.). Tablica 8. I prika-
biljke koji ima sjemenke, pulpu i i ko{r, nai prirodni, neodredeni pojam vo6a se
zuje neke procjene tipiEuosti za razlidite wste ptica iz istraZivanja Barbare Malt i
ipak obidno ne proteZe na rajdice, tikve i krastavce. Provjerite u rjedniku definicije
Edwarda Smitha (1984.). Odito je da posfoje golbmrc razlike. Na ljestvici od 7
za rajdice, tikve i krastavce, ako sumnjate u to {a zu vo6e. Svi su oni zaista podre-
stupnjeva, kakrru su Maltova i Smilh koristili za procjenu tipidnosti ptica, Ii5mi5
rleni pojmovi svojoj nadredenoj kategoriji, kojaje voie.
je procijenjen s 1.53, usprkos Einjenici da, stroSo uzev6i, 5i3mi$ uopie nije ptica.
Dok se klasidni pojmovi i kategorije - i rijedi koje ih ozradaraju - mogu teme-
Zakljudno, teoriiakoja se temelji na obiljeZjima inanekiliprivladnih obiljeZja, ljitina definiraju6im obiljeZjima, neodredeni pojmovi i kategorije izgraduju se oko
no dini se da ne objaSnjava kategorije u potpunosti. Neki specifidni primjeri kate- prototipa, Prema glediStu o prototipovima, predmet 6e biti klasificiran kao dlan kate-
gorije poput p/rce st izgleda bolji primjeri od drugih, usprkos dinjenici da svi gorije akoje dovoljno slidan prototipu. Sto se todno podrazumijevapod slidno56u s
imaju ista definirajuda obiljeZja. Medutim, razliditi primjeri mogu na razlitrite prototipom moZe biti sloieno pit"nje, te zapravo postoje razlidite teorije o tome
naEine biti tipidni za kategoriju ptica, 5to je Cinjenica koju uzima u obzir teorija kako bi nebalo mjeriti tu sliinost @. E. Smith i Medin, 1981.). Za svoje potrebe mi
prototipova. Stoga nam je potrebna teorija reprezentac[ie aanja koja bolje opisuje promatanio slidnost u terminima broja obiljeZja koja neki predmet dijeli s prototi-
kako ljudi zaista reprezentiraju ananje. pom. StoviSe, mnogr psiholozi sugeriraju da bi neka obiljezja nebn[a imati vecu
teZinu jer su bitrija za prototip od nekih drugih obiljeija (npr. Komatsq 1992.).
Teortja prototipova: gledi5te koie se temelii na Zapravo, neki psiholozi (npr. Ross i Spalding, I 994.) predlaZu da bismo umjesto
koriStenja jeclnog prototipa zakategorizaciju pojma, trebali koristiti vi5estuke
ka ra kteristiEn i m obi lieZii m a primjepke (engl. exemplar) - nekoliko altemativnih tipidnih predstavnika kate-
Tegrija prototipova sugerira da se kategorije stvaraju na osnovi karakteristidnih gorije (Mgrphy, 1993.; Ros,2000.). Na primjer, u slu6ajuptica mogli bismo raani-
obiljdja, koja opisuju (karakteriziraju ili tipiziraju) tipidan (zapravo, prototips- Sljati ne sarno o prototipu ptice pjevice, kojaje mala, leti, gradi enijezdo, pjeva,
kiJ model kategorije. Karakteristidna obiljeZja su obidno prisutna u primjercima itd., vei takotlcro primjercimaptica grabljivica" velikilpticakojeneiete, vodenih
pojmova, no nisu prisutna uvijek. Na primjer, prototip igre mrgao bi ukljubivati ptica srednje velidine, i sl. Robert Nosqfsky i suradnici koriste ovaj prisrup u
da u njoj obidno uZivamo, da ima dva ili viie igrada te da predstavlja odredeni obja5njavanju nadina na koji se kategorije i formiraju i koriste u situacijama koje
stupanjlzazova. No igra qe mora biti. takva da u njoj uZivamo, ne mora imati dva zahtijevaju brzu klasifikaciju (Nosofsky i Palneri, 1997.; Nosofsky,'palmeri i
ili viSe igrada i ne mora predstavlj atr aazov. Slidno tome, ptica obidno ima krila i McKinley, 1994.; vidi takoder Estes, 1994.). Odrcdenijg kategorije se formiraju
leti. Ova teorija uvodi novi zaoketu nai poku5aj razumijevaqia organizacije mania stvaranjem pravila te zatim pohranom izuzetaka kao primjeraka. Kasnije, tijekom
na nadin da kategorizaciju temelji na prototipu. Prototip je obldno prvobitna des- prepozravanj4 primjerci se utrkuju u pamdenju, pri demir je brzina destica odre-
tica na kojoj se temelje daljnji modeli, no u ovoj teorijiprototip moZe biti bilo koji tlera-sliino56u s ciljnom desticom, te vjerojatri kandidati zatim ulaze u proces
model koji najbolje predstavlja klazu na kojoj sek'ategonja z.asniva. Ova teorija odabira. Stogaje kategorija koherentna i stabilna, a pohrana izuzetaka omogu6a-
moZe izadi na lcraj s diqienicama da (1) igre naizgleduop6e nemaju definirajudih va da kategorije ostanu fleksibilne. Ross i Spalding sugeriraju da, ako imamo
obiljeZja, i (2) da je crvendad izgleda bolji primjer ptice od noja viiestruke primjerke, kad vidimo neku pticu moZemo je fleksibilnije usporediti s
prikladnim primjerkom nego s jedinim prototipom.
 8 r Reprezentacija i organizacijaznanja 259
Sinteza: kombinaciia teoriia koie se temelie na
obiljeZjima i teoriia prototipova
Zanimljivo je da izgleda iak i klasidne kategorije imaju prototipove. Raznrotrimo
dva klasidna pojma koja su proudavali Sbaron Arrnshong, Lila Gleitman i Henry
Gleitman (1983.): neparni broj i geometriiski lik Oba ova pojma je lako definira-
ti, Na primjer, neparni broj je svaki broj koji nije djeljiv s 2. Armstrongova i
njezini suradnici su pokazali da ljudi smatraju kako su razliditi primjeri ovih ka-
tegorija manje ili vi5e prototipovi svojih kategorija. Na primjer, brojevi 7 i l3 su
tipidni primjeri nepamih brojeva koji se doZivljavaju kao rrlo bliski prototipu
nepamog broja. Nasuprot tome, brojevi 15 i 21 se ne doZivljavaju tako prototipski
nepamima. Drugim rijedima, ljudi doZivljavaju 7 i 13 kao bolje primjerke za
neparne brojeve nego 5to su to 15 i 21, iako su sva detiri broj^zapravo nepama'
SliEno tome, trokut se smatra prototipom geometrijskog lika, a elipsa ne.
Cinjenica da dak i klasidne kategorije imaju destice koje variraju po tipidnosti
dovela je Armstrongow, Gleitmanovu i Gleitrnana do zakljudka da sveobuhvatna
teorija kategorizacije mora kombinirati i definirajuia i karakteristidna obiljeZja
(vidi takoderHampton, 199?. 1; E. B. Smith, Osherson, Rips i Keane, 1988'; B' E'
Smith, Shoben i fups, 1974.; Wisniewski, 1997., 2000.). Ovi autori predlaZu da
bismo svaku kategoriju mogli promatrati kao onu koja sadrZi i prototip i srZ' Sri
se odnosi na definiraju6a obiljeZja koja neki objelt mora imati da bismo ga sma-
trali primjeiom kategorije. Suprotno tome, prototip se odnosi na karalderistidna
obi5iZja, kola imaju tendenciju biti tipilna zapojedini primjer, no nisu nuina da
bi se neka destica smatrala primjerom.
Razmotrimo npr. pojam pljadkaia. SrZ tog pojma zahtijeva da netko oznaden
kao plja6kaS bude osoba koja bez dopu5tenja uzima od drugih. No prototip nastoji
identificirati odredene ljude kao vjerojafirije da budu pljadkaii. Kriminalce tzv.
"bijelog ovratdka" je teZe uhvatiti, djelomidno ?to .tl ne izgledaju kao na5i
protoiipovi pljadkala, bez obzra na to koliko kali od dntgih ljudi - izravno ili
neizravno. Nasuprot tome, zapuiteni stanovnici gradova desto budu uhap5eni zbog
zlodina koji nisu podinili, djelomidno zato sto se bglje slazu s policijskim prototi-
pom pljadkala, bez obzfranato kradu li ili ne.
Frank Keil i Nancy Batterman (1984.) provjerili su ideju da va*rost definira-
juiih obiljeZja razumijemo tek kad odrastemo. Postavili su hipotezu da mlada
djeca uglavnom promatraju kategorije u terminima karakteristiEnih obiljeZja' Keil
i Batterrnan su djeci u dobi od 5 do 10 godina prikazali razlidite opise; medu
kojima su bili i "smrdljiv, zao stari dovjek s piStoljem u dZepu, kojije dobao u
wo;u kuCu i odnio televizor koji tvojim roditeljima vile nije trebao, pa su mu rekli
da gamoZeweti" i "vrlo simpatiina i vesela Zena koja te zagtlila, no onda je bez
dopuitenja odnijela vaiu WC Skoljku, koju ne namjerava uatiti". Mlada djeca su
obitrno smatrala da prvi qpis bolje oznadava pljadkaSa od drugog opisa. Tek su u
dobi od skoro l0 godina djeca poEela birati drugu osobu kao onu koja viie slidi
pljadka5u. Drugim rijedima, mlada djeca su osobu smatrala pljadka5em, dak i kad
nije ni5ta ukrala, akoje imalakarakteristidna obiljetja pljadka5a. Medutim, zapam-
tite da prijelaz nikad nijb potpun: mogli bismo pretpostaviti da je za prrnr osobu
baremjednako vjerojatno kao iza drugu da ie biti uhap5ena. Stoga pitanje kate-
gorizacije i samo ostaje donekle neodredeno, nb dini se da ukljuduje neke aspekte
definirajudih obiljeZja i neke aspekte prototipidnosti.
260 Kogttitivna psihologija
Modeli semantidke mreZe
Godine 1969. Allan Collins i Ross Quillian su objavili nalaze svojeg duvenog
istraZivanja koje je sugeriralo da je ananje reprezentirano u obliku hijerarhijske
semantidke (povezane sa znadenjem koje je izraienojezikom - tj. u lingvistidkim
simbolima) mreie metlusobno povezanih elemenata. Elementi, nazvani ivorovi-
ma, predstavljaju pojmove. Veze izmedu dvorova sa oznaieni odnosi,koji rnogt
ukljudivati pripadnost kategoriji (hpr. odnos'fest" koji povezuje "svinju" i "si-
savca"), atribute (npr. povezuju6i."kranen" sa "sisavac"),zi1i neki drugi semantid-
ki odnos. Na taj nadin mreZa pruZa sredstvo za organizasiju p6j6eva. ToEan oblik
semantidke mreie razlikuje se od teorije do teorije, no vedina mreZa izgleda poput
wlo pojednostavljene mreie prikazane na slici 8. I . Oznadeni odnosi oblikuju veze
koje pojedincu omoguduju da na smislen nadin poveile ruzliLite dvorove.
U ishaZivanju Collinsa i Quilliana sudionicima su prikazaric tvrclnje koje po-
vezuju pojmove, poput 'Crvendad je ptica" i "Crvendad je iivotil\ia", i od njihje
zaftaleno da provjere istirdtost twdnji. Collins i Quillian su koristili iskljudivo
wrdnje pripadanja t/asi, u kojima je subjeW (ijet, rijedi ili fraze o kojima rede-
nica govori) bio jednaijel,apredik4t (dio rcEenice koji ne5to govori o subjektu)
imao je oblik "je [imenica koja oanadava kategoriju]." Neke od twdqii su.bile
istiniae, a neke nisu. Kljudni nalaz u Collinsovu i Quillanovu istraZivanju bio je da
se s hijerarhijskim udaljavanjempojmovne kategorije predikata od kategorije sub-
jekta twduje produljuje vrijemg pohebno za provjeru istinitosti twdnje. Stoga
moZemo odekivati da ie ljudima trebati dulje wijeme da provjere istinitost twd-
nje "Cwenda6je Zivotinja" nego tvrdnje "Crveqdadje ptica" jer jE ptica kategori-
ja kojaje nep'osredno nadredena cnendaiu, dokje Eivotinjaudaljeriija nadredena
kategorija: Collins i Quillirin iu zakljudili da hrjer4rhjjska mreriireprezentacija,
poput one prikazane na slici 8.2, adekvatro objainjava wimena reakcije dobive-
na u'njihovu iShaZivanju. Piema ovoin modelu, organiziiana rep'iezentacija ara-
nja poprima oblik ifijagrama u obliku hijerarhijskog stdbla.
Hijerarhijski iiodel se dinio idealnim jer uriutar hijerarhije moZemo udinkovi-
to pohranjivati informacije'koje,riu primjenjive na sve dlanove kategorije na naj-
vi5oj noguboj'r'a.ifii: i,hijerarhiji, a da pritom uopde ne ino'ramo ponavljati tu
infomiaciju na svim niZim razinama hijerarhije. Stoga hijerarhijski model ima
visbk shrpanj.kopiti.lne.ekonomidnosti, tj. sustav dopu5ta.maksimum udinkovite
uporabe kapacitet4 s minimumom redundantnosti. Stoga, ako aiate da su madke i
psi sisavci, pohranjrijete sve Sto znate o sisavcima (npr. imaju krzno, radaju Zive
mlade koje doje).na razini sisavbca, a da tu informaciju ne morate ponavljati na
Jednostavni mrezni model reprezentacije znanja
U iednostavnoi semantidkoj mre2i dvorovi slu2e kao spojevi koji predstavliaiu pojmove povezane
ozna6enim odnosima: (a) temelrna mre;na struKura koia pokazuje da odnos O povezuie dvorove a i
b; (b) iednostavni mrezni dijagram redenice "Mary ie udarlla loptu".
(al a
R
-------+ b
sbiekt obleK
(bl Mary-------+ jeudarila +loptu
 8 r Reprezentacija i organizacija znanja
Model semantidke mreZe
Allan Collins i Ross Quillian razvili su model za reprezentaciiu semantidkih informacija u terminima
hijerarhljske mreze koia naglaSava kognitlvnu ekonomidnost. lako je Collinsov i Quillianov model u
po6etku izgledao obedavaju6e, kasni|e se pokazalo da ima nedostataka. No niihov mreini model
doveo je do razvoja daunjih modela, koii bolje obiaSniavaju dostupne podatke;
Zlvotlnja
MoZe letjti
Moto Ru2i6ast je
ugristi
Morski pG Jestiv j
Opssan jo Pliva uBodno
da polot iaja
hijerarhijski niZoj razini pasa i madaka. Sto god se zna o desticama na vi5im razi-
nama hijerarhije, moZe se primijeniti na sve Iestice na niZim razinama hijerarhije.
Ovaj koncept nasljedivanja, po kojem destice s nide tazine nasljeduju svojstva
destica s vile razine, kljuianje za ekonomidnost hijerarhijskih modela. Radunalni
modeli mreZe jasno su demonstrirali vrijednost kognitivne ekonomiEnosti.-
IstraZivanje Collinsa i Quilliana potaknulo je Eitav. wz istraZivanja stukture
semantidkih mreia. Medutim, mnogi psiholozi koji su proudavali Collinsove i
Quillianove podatke nisu se sloZili s njihovim tumadenjima. Kao prvo, modelom
nije bilo mogu6e objasniti brojne nepravilnosti u podacima. Na primjer, sudio'
nicima je bilo potrebno dulje wijeme za provjeru istinitosti tvrdnje "Lav je sisa-
vac" nego "Lav je Zivotinja", iako je po strogo hijerarhijskom glediStu provjera
trebala biti brZa za tvrdnju o sisavcu nego za twdnju o Zivotinji jer je kategorija
sisavac hijerarhijski bliia kategoriji /av nego lto je kategorija Zivotinja.
Edward Smith, Edward Shoben i Lance Rips (1974.) predloZili su altemativnu
teorijupremakojojjeannje organizirano naosnoviusporedbe semantilkih svojsta-
va, a ne na osnoVi stroge hijerarhije pojmova. Ova teoriia se razlikuje od teorije
kategorizacije utemeljene na obiljeijima po tome Sto se obiljeZja razliditih poj-
mova usporeduju izravno, a ne kao osnova za stvaranje kategorije. Razmotrimo'
na primjer, dlanove skupine naziva sisavaca. Nancy Henley j e 1969. pokar-ala da
se nazivi sisavaca mogu reptezenthati u terminima psiholoikog prostora organi-
ziranog trima svojstvima: velidinom, surovo$du i ljudskol6u. Lav bi, na primjer,
bio smje$ten visoko na sva tri svojstva, dok bi slon bio posebno visoko po velidini
ali ne tako visoko po surovosti. Stakor bi bio mali po veliEini no relativno visoko
261
262 Ko gttitivna ps iho lo gij a
Model semantidkog pamienja koji se temelji na obiljeZjima
Ahemativa hi.ierarhijskom mreznom modelu semantidkog pam6enja ukliuduje reprezentacije koje na-
glasavaju usporedbu semantidkih obitiezia. Medutim, ni ovaj model koji se temetji na obiiieijima
ne
mozeob,iasniti sve podatke o semantiikom pam6enju.
po surovosti. Slika 8.3 prikazuje kako bi informacije mogle biti organizirane unu.
tar nehijerarhijske teorije koja se temelji na obiljezjima, kaloru precllaiu smith i
suradnici. Uodavate da i ova reprezentacija ostavlja mnoga pitanja bez odgovora.
Na primjer, kako se uklapa sama rijed sriavac? Cini se da se ona ne ,rklupa u
prostor naziva sisavaca. Gdje bi se uklopile druge vrste objekata?
, Nijedna od plstho.lnih dviju teorija reprezantacije ne specificira u potpunosti
kako bi se sve infonnacije mogle organizirati u semantidkoj mreii. MoZda se ko-
risti neka vrsta kombinacije reprezentacija (npr. Collins i Loftus, 1925.). Drugi
modeli mreZa nagla5avaju mentalne odnose o kojima de56e razmi5ljamo (npr. veza
izmeilu ptica i crvendada ili vrabac a,ili mrela izmedu ptica i letenja), umjesto tek
bilo kojih hijerarhijskih odnosa (npr. veze izmedu prica i purana ili pingvina, ili
veze izmetlu ptica i stajanja na dvije noge).
Eleanor Rosch (1978.) i swadnici uoiili su da pojmovi izgleda imaju osnovnu
razinu (koja se ponekad naziva prirodnom razinom) specifidnosti unutar hijerar-
hije, koja je preferirana u odnosu na _druge razine (Medin, proffitt i Schwartz,
2000.; Rosch, 1978.). Na primjer, ako vam pokaiem crveni, okuglasti jestivi pred-
met koji ima stabljiku i potjede sa stabla, vi ga mozete karakterizirati kao vo6e,
jabuku,jabuku sorte deli5es, jabuku sorte crveni deliSes, itd. No veCina ljud.i 6e taj
predmet karakterizirati kao jabuku. Osnovn4 prefenrarranznale jabuka. Op6eni-
to, osnovna razina nije ni najapshaktnija niti najspecifiCnija. Naravno, tu osnovnu
razinuje mogu6e mijenjati kontekstom ili strudno56u (Tanaka i Taylor, 1991.).
Drugim rijedima, kad bi taj objekt bio postavljen na itandu na kojem se prodaju
iskljudivo jabuke, mogli biste ga opisati kao jabuku sorte crveni aeU3es, ia bisie
ga razlikovali od drugihjabuka koje ga okruZuju. Slidno tome, uzgajivad jabuka
 8 'Reprezentacija i organizacija znanja 263
Kognitivna p sihologij a
koji razgovara sa studentom hortikulture mogao bi biti otlredeniji od uzurbanog
kuPca.
Kako moZemo odrediti kojaje osnovna iazina? zastoje oslovnarazinajabu-
ka. ane cmeni deliies ilivoie,i|i zalto krava, a ne sisayac ili simentalka? Rosch
injezinisuradnici(Rosch,Mervis,Gray,JohnsoniBoyes-Braem,1976')predlaZu
dajeosnovnarazinaonakojaimanajveiibrojspecifidnihobiljeZja,koja-razliku-
ju iojam od drugih pojmova na istoj razini. ve6ina nas bi naSla vise razlikovnih
j.abuk
ouiU"z.;u izrnedu npi. ;arut" i krave nego izmedu jabuke crveni deliSes i
pogufol"", ili lsave simentalke i holstein krave' No, kao i u navedenom sludaju
uzlajivada, ne bi svi ljuiti nuforo imali istu osno'nu razinu. Medutim, ve6ina ljudi
bi je-imala, te je za na$u svrhu osnovna razila ona koju vedina ljudi smatra mak-
simalno razlikovnom.
Rosch i njezini suradnici (1g76.) su ustanoviii da ljudi, kad im se pokazu slike
predmeta, prepoanaju te predmete na osnovnoj razini brZe nego 5to prepoznaju
predmete na vi3im iti niZim razinama. dini se da se predmeti prepoznaju. prvo u
ierminina svojeg osnovnog obiljeZja, a tek kasnije se swstavaju u terminima ka-
jestivog predme-
tegorija viSe iii ni?'eraztne. Stoga de slika okruglastog, orvenog,
tasastablavjerojatnoprvobitiprepoznatakaojabuka,atekzatim,akojepotreb'
ili kao crveni deli5es.
no, kao vode
LloydKomatsu(1992.)inekidrugiautorisugerirajudabismosvojerazumije-
vanje pojmova mogli dodatno prosiriti ako razmotrimo ne samo hijerarhijske i
osnovne razmepojrira, ve6 ineke druge informacije o odnosimakoje
pojam sadrZi'
odredenije, mogli bismo bolje razumjeti naEine izvorlenja zna1enla pojmova
{ Odnosi unutar shema koji posebno zanimaju kognitivne psihologe su kauzalni,
akorazmotrimlnjihovodnossdrugimpojmovima,kaoiodnoseizmeduatributa
koji su u pojmg sadrZani. Keil moZda najbolje opisuje ovo gledilte kad kaZe:
.f.it;.6*se pojedinadni pojam ne moZe razumjeti bez o&edenog razunijevanja
njegova odnosa s drugim pojmovima" (Keil' 1989'' str' 1)'
Shematske reprezentaciie
Sheme
Jedan od glavnih pristupa razumijevanju nadina na koji su pojmovi povezani u
umujestputemshema'kojesuvrloslidnesemantitrkimmreZama,osirnpotome
bto su sheme desto vi5e oriJentirane na zadatak. Prisjetite se da
je shema mentalni
ol*i za organtzaciju znanja, koji swara smislenu strukturu povezanih pojnova'
. Naravno, i pojmovi i sheme mogu se promatrati na razliditim razinama analize,
ovisno o pojedincu i konteksru @arsalou, 2000.). Na primjer, ve6ina nas vjerojat-
no doilivijavakravn kao temeljni pojam unutar, moZda, sloZenije sheme doma6ih
zivotinja. Medutim, za stodara ili mljekara krava ttopte ne mora biti temeljni
pojam jer oni mogu poznavati mnogo razliditih wsta krava, od kojih svaka ima
6,igadija razlikorna obiljeZja. Sliino tome, ve6ina ljudi nema razradenu shemu
zaiognitivnu psihologiiu.Me1unm, za ve6ind kognitivnih psilologa je shema za
kognitivnu psihotogiiu tako bogato razradena da obuhva6a brojne subsheme za
itd.
PaZnju, Pam6enje, PercePcliu,
David Rumelhart i Ardrew ortony (1977.) napisali su opseznu analizu shema.
Drugi istrazivadi (npr. Thomdyke, 1984.) doEli su do slidnih zakljudaka. sheme
imaju nekoliko svojslava koja osiguravaju Sirgku fleksibilnost u njihovoj upora-
bi:
1. Sheme mogu sadrZavati druge sheme- na primjer, shema za Zivotinje sactrZi
shemu za krave, shemu za majmune, itd.
2. Sheme obuhva6aju tlpidne, opCe dlnjenice, koje se mogu neznatro razliko-
vati od jednog specifitrnog sludaja
rdot qrugog na primjer, iako shema za
;
sisavce.ukljuduje op.6u dinjenicu,da sisa,vci tipidno imaju.lazno, ona obu-
hvada i ljude, koii su rrradq dlakavi,od vedine drugih sisavaca, i dikobraze,
koji izgledaju vi5e bodljikavi nego @911.
3. Sheme mogu varirati po stupnju apstrakcrje-; na primje4 shema za pravdu
je znamo rystraktnija od.ghggrp,zayafalca ili iak sheqe zavoie.
Lloyd Komatpu (19p2.)jq predloiio. da pheme takoder mogu sadrZavati infor-
macije o odnpsima. Neke od tih informacija ukljuduju odnose izrnedu sljede6eg:
. Pojmova.(npr., vezu izmedu kamiona i automobila)
.
Atributa'.unutar pojmova (npr. visinu i teZinu slona)
. Atribute povezanih pojmova (irpi. crvenu boju trelnje i crvenu boju ja-
buke)
. Pojmove i odredene kontekste (npr- ribu i ocean)
. Specifidne pojmove i op6e znanje (r!pr. pojmove o odredenom predsjedni-
ku SAD-a i op6e "nanje o vladi i povijesti SAD-a).
1i. uzrodno-posljedidni ("ako-tada') odnosi. Na
pripjer, !4Sa shema zastaklo vjero-
jatno specifrcira da a,ta predmet napravljen gd stakla padne na tvrdu povr3inu,
taila bi se taj predmet mogao razbiti. Shlme takoiler ukljuduju inforrnacije koje
moZemo koristiti kao osnovu za donbSenje zakljuiaka u novim situacijama. Na
primjer, pretpostavimo da 75-godiSnja Zena,45-goditsnji muikarac, 30-godi!nja
opatica i 25-godiSnja Zena sjede na klupama koje okruiuju djedje igrali5te u p4rku.
Malo dijete padne s vrtuljka i vikne: "Mama!"Koga dijete zove? Vjerojatlo Cete,
da biste odgovorili na ovo pitanje, mo6i donijeti zakljudak pozivaju6i se na svoje
sheme majki, mu5karaca i iena, ljudi razliiite dobi, te Eak ljudi koji pripadaju
vjerskim redovima.
U Europi su rane zamisli o shemama bile usmjerene na na6in reprezentacUe
informacija u pam6enju (npr. Bartlett, 1932.) irarvoj kognitivnog razumijevanja
svijeta kod.djece (Piaget, 1928., 1952.,1955.). U Sjedinjenim su DrZavama
istraZivadi koji se bave umjetnom inteligencijom usvojili pojam sheme da bi ga
uklopili u razliEite radunalne modele ljudske inteligencije. Ove istraZivade je za-
nimao razvoj radunalnih modela nafina reprezentacije i uporabe znanja, Stoje dio
njihova Sireg iD:tercsa za tuz1loi radunalnih modela inteligencije.
Scenariji
Na SveuEili5tu Yale su istraZivadi Roger Schank i Robert Abelson (1917 .) ramili
ideju o shematskim reprezentacijama koju su nazvdli scenarij. Schank i Abelson
definiraju scenarij na sljededi naCin:
... struktura koja opisuje prikladne sljedove dogatlaja u odredenom
kontekstu. Scenirij je sastavljen od utora i zaht'eva koji definiraju
 8 r Reprezentacrja i orgenizn6ijz 21*1u
Sto moZe ispuniti te utore. Strukturaje metlusobno povezana cjelina,
i ono ito se.nalazi ujednom utoru utjede na to 5to se moZe nalaziti u
drugom. Scenariji se bave stiliziranim svakodnevnim situacijemn.
Oni nisu narodito podloZni promjenama, niti pruZaju aparat za
snalaZenje u potpuDo novim situacijama. (str. 4l)
Stoga su scenariji opdenito znatno manje fleksibilni od shema. Meilutim, sce-
nariji ukljuduju predodredene nrijednosti za glumce, rekvizite, scenu i slijed
dogatlaja za koje se odekuje da 6e se desiti.
Razmotrimo onaj scenarij koji je najvjerojabrije najiire raspravljen u Schank-
ovoj i Abelsonovoj knjizi, scenarij restorana. Scenarij se moZe primijeniti najed-
nu odredenu vrstu restorana, kafeteriju. Scenarij ima nekoliko svojstava: (l) re-
kvizite - stolovg,jelovnik, hranu, radun i novac; (2) uloge - gost, konobar, kuhax,
blagajnica i vlasnica; (3) podetne uvjete za scenarij - daje gost gladan te da ima
novac; (4) scene - ulazak, narudivanje, konzumacija, izlazak; i (5) rezultate - da
gost ima manje novca, da vlasnica ima vi$e novca, da gost viie nije gladan, te,
ponekad, da su gost i vlasnica zadovoljni:
Provedena su razlidita empirijska istraZivanja da bi se provjerila valjanost ide-
je scenarija. Jedno od najcitiranijihje istraiivanje Gordona Bowera, Johna Blac-
ka i Terrencea Tumera (1979.). Ovi istraZivadi su sudionicima prikazali 18 krat-
kih priEa- Razmotrimo jednu od njib, koja predstavlja scenarij lijeEnidke ordi-
nacije, u okviru "Istraiujemo kognitivnu psihologiju".
U istraZivanju Bowera i sur. sudionici su trebali proditati 18 prida, a kasnijeje
od njih zatraZeno da iz'n5e jedan od dva zadatka. U zadatku dosjedanja, sudionici
su se trebali Sto bolje prisjetiti sadrZaja svake od prida. Kljudni rezultatje bio da
su sudionici imali znadajnu sklonost da se doijete, kao dijelova pride, elemenata
koji zapravo nisu bili sadrZani u priii, ali su dijelovi scenarija koje su priEe pred-
stavljale. U zadatku prepoznavanja sudionicima su prikazane redenice i od njihje
zatraleno da na ljestvici od 7 stupnjeva procijene koliko su sigumi da su vidjeli
pojedinu redenicu. Neke redenice su bile izprila, a druge nisu. Od redenica koje
zisr.r ile iz priEa, neke su bile iz relevantnih scenar{ja, a druge ne. Kljudni rezultat
jest da su sudionici bili skloniji procijeniti neke reEenice koje nisu bile iz prida
kao da su bile u pridama, u sludajevima kad su te redenice bile relevantre za
scenarij, legou sludajevima kadredenice nisu irnale veze sa scenarijem. Istraiivanje
Bowera, Blacka i T[mera postalo je na neki nadin Hasidno jer je sugeriralo da
LUEONIK I dogodilo s bilo kojim verbahim opisom scenarija, ne-
John se osjedao lole te je odlu6io otiii obiteljskom alstaju neki deralji, koje je govonik (ili, u ovom
I
Iijedniku. Prijavio se na iecepciji i atim listao medi- sludaju, pisac scenuija) proputio spomenuti. Stoga
|
ciuskeCasopisekojisubilinastoluk.ajkojegjesje- lneamozsigurnojeliJohnzapravoswkaoodje6u.
dio.Naposljetkujidoilamedicinskasmt*il".ofi Nadatle, sestraje u odredenom trenutku vjercjatno
I
Ia ga da se svu6e. Lijednik je bio wlo ljubazan. I Pozala Johna i ispratila ga do ordinacije, vjerojatno
PrepisaojelohnuneketaUtere.ZatimjeJohnotisao lmuj.eimjailatemperaturuikrwitlaktega,izvagt-
iz ordinacije i henuo ku6i. je
la, Iijednik vjercjahro zahaZio od Johna da opiSe
I Neki od najranijih modela reprezentacija proceduralnog znanja dolaze iz
Ic li John swkao octjeiu? svoje simptome, it4 No diSta od toga ne aamo sa
|
Ovaj "scenrij" posjeta lijeEniku je prilid'no tipiian. I sismosCu.
Uodavate da u ovom opisq kao Ito bi se vjerojatno
265
266 Kognitivna psiholo gij a
Obmtite piinju na scenaije koje mbite u svakodnev- posao izabomvuate stvtri ili kasnite. Osimodigledne
nom Zivotu. Je li va! scenarij z odlmk na nastaw prilagodbe rmijeg ustajanja, analizirajte strukruru
rolidit od scenarija za odlazak na rudak ili dnge ak- svojeg scenarlja da bislevidjeli moZete li kombinirati
tinosti? Po demu se rulikuju vali scenriji - po struk- ili ukloniti neke komke. Mogli biste pokuiati pripremi-
turi ili po detaljima? Pokulajte imijeniti svoj sce- ti odjedu i sloiti torbu naveEer, kako biste pojcdno-
nrij, bilo u detaljima bilo u shuktui, i pogledajte stavili jutamju rutinu. Sto to nadi? Najbolji nadin da
kako on funkcionira. Na primjer, mogli biste ustuo- poboljlate svoje scenarije jest da ih pwo analizirate,
viti da ujutro irrite kako biste stigli u Skolu ili na a zatim ispravite.
scenariji, dini se, vode ljudsko dosje6anje i prepoznavanje u konadnici, ljudsko
-
znanje.
U slidnom kontekstu scenariji takoder mogu imati ulogu u nadinima na koje
strudnjaci medusobno razgovaraju i pi5u jedni za druge. Jasno je da strudnjaci
dijele isti Zargon - specijalizirani rjednik koji se uobidajeno rabi unutar grupe,
poput struke ili zvaqia. No strudnjaci usto dijele i zajednidko shvaianje scenarija
koji su poznati pripadnicima tog podrudja strudnosti, a nepoanati onima koji to
nisu. Kad pokudavate shvatiti tehnidke upute i|i razgovor izvan svojeg podrudja
strudnosti, moZete se susresti s telko6ama povezanim s rjednikom i nedostatkom
informacija zato sto nemate odgovaraju6i scenarij za tumaEenje jezika kojim se
govori.
Usprkos nedostacima modela scenarija, kognitivni psiholozi su stekli uvid u
organizaciju zna4ia opaianjem da nam scenariji mogu omoguiiti uporabu men-
talnog okvira za djelovanje u odredenim situacijama u kojima moramo ispuniti
odite praznine u zadanom kontekstu. Bez pristupa mentalnim scenarijima vjero-
jatno se ne bismo mogli snadi kad bismo prvi put u$li u novi restoran ili now
lijednidku ordinaciju - zamislite kako bi izgledalo kad bi nam medicinska sestra
morala objasniti svaki korak. Kad svi ljudi u o&erlenoj situaciji slijede slidan
scenarij, dan se odvija glatko.
Kad prihvatimo pojmove kategorija, semantidkih rireZa ili shema, ono dto je
bitnojest daje znanje organizillio, a ti oblici organizacije mogu sluiiti u razlidite
swhe. Najadaptivnija i najfleksigilnija uporaba zndnja dopustila bi nam da rabi-
mo bilo koji oblik organizacije, ovisno o situaciji - potrebno nam je neko sredswo
da definiramo aspekte situacije, da poveZemo te pojmove s drugim pojmovima i
kategorijama, te da odaberemo prikladan tijek akrivnosti za tu situaciju. A sada
6emo prijeCi na razmatranje teorija o reprezentacijama proceduralnog znanja.
REPREZENTACIJ E PROCEDU RALNOG
ZNANJA
isnaZivanja umjetne inteligencije i radunalnih simulacija (vidi l. poglavlje), u
kojima istraiivadi pokuSavaju posti6i da radunala obavljaju zadatke inteligenmo,
narodito na nadine koji simuliraju inteligentan uradak dovjeka. Zapravo, kognitiv-
ni psiholozi su mnogo naudili o reprezentiranju i uporabi proceduralnog znanja
 8 I ReprezentacTjaiorganizacijaznanja 267
zbog posebnih problema koji se postavljaju u nastcijlmju da raiunala primijene
postupke koji se temelje na.nizu uputa sakupljenih unutar programa. Kroz niz
pokuiaja i pogre3aka da se radunala navedu da simuliraju inteligentne kognitivne
procese, kognitivni psiholozi su shvatili neka od sloZeirih pita4ia ljudske obrade
informacija. Rezultat tih njihovih napora jest da su razvili niz modela reprezen-
tacije i obrade informacija. Svaki od tih modela ukljuduje serijsku obradu infor-
macija, u kojoj informacija prolazi lineami slijed operacija, jednu za drugom.
Jedan od nadina na koji radunala moglr reprezintirati i organizirati proceduralno
znanje u obliku je skupova pravila koji rukovode produkcijom (stvaranjem i iz-
voilenjem postupka). Odredenije, radundlna simulacija produkcije slijedi pravila
produkcije (r'ako-tada" piavila), koja sadriavaju "ako" klauzulu i "tada" klauzulu
(Newell i Simon, 1972.). Ljudi bi mogli rabiti isti oblik organiziranja znanja ili
neki oblik koji mu je vrlo blizak. Na pnmjer,'ako vaB automobil skre6e prema
lijevoj strani ceste, tada morate okenuti volan udesno, ako Zelite izbje6i udarac u
rubnik. "Ako" klauzula sadrZi niz uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se pri-
mijenila "tada" kaluzula. "Tada" klauzulaje aktivnost ili niz aktivnosti.
Svaki uvjet za odredenu klauzulu moZe sadrZavati jednu ili viBe varijabli, za
svaku od kojitr moZe postojati vi5e mogu6nosti. Na primjer' akb Lelite nekamo i6i
automobilom, i ako matevozitt, i a/ro imate vozadku dozvolu, i ako imate automo-
brl, i ako nema drugih ogranidenjzr (npr. nemate Hjudeve, nema benzina, motor je
pokvaren, akumulator jeprazar),tadamoieteiz.ttiiti aktiwostvohrje automobilorn
Kao 3to moZete zamisliti, kad su prdvila precizno opisana i zabiljeZeni svi
relevantni uvjeti i aktivnosti, potebalje golem broj pravilaza izvotlenje dak i
vrlo jednostavnog zadatka. Ta su pravila orgatiznana u strukturu rulind ('rpnta
koje se odnose na postupke za izvottenje. z4datka) i.subtutina (upttta za izvotlenje
podzadatka unutar Sireg zadatka kojim upravlja rutina), od kojih svffioge iterd'
tivne (ponav.ljaju se nnogo 'puta tijekom izvodenja zadatka.). Razlidite rutine i
subrutine izwSavaju dijelove zadataka i podzadataka koji su potrebni zaizvode-
nje glavne produkoije. Prema Johnu Andersonu (1983..) i drugim- au!91ima (npr
\i"*"lliSi-oo, 19?2.),dabiseizrn5ioodredenizadatakiliupotrijebild<idre,ttena
vjeitina, reprezentacija znanja ukljuduje produkcijski sustav, koji sadrZi ditav
skup pravila (produkcija)'za izvotlenje,zadatkaili'uporabu vjeStine (dnderson'
1993.;,Simon; tr999:).
. Prikazat 6emopririrjerjednostavnogprodukcijbkog sustavazapje5akakbji re-
ba prije6i ulicu na kriianju sa semafoibmt piemri Allenu Newellu i Helbertu Si
*on, 1t'lzZ.1 fako'klauzule su s lijeve strane strelica, a "tada" klauzuib s desne
strane):
cweno svjetlo -+ stani
zeleno svjetlo -+ kreni
kreni i lijeva noga na plodniku + zakora6i desnom nogom
kreni i desna noga na plodniku -+ zakoruEi lijevom nogom
U ovom produkcijskom sustavu pojedinac prvo provjeravaje li svjetlo na se-
maforu crveno. Ako je crveno, osoba stane i ponovno provjerava je li svjetlo
crveno. Ova sekvenca se ponavlja sve dok svjetlo ne postane zeleno, a tada se
poiinje kretati. Ako se osoba ke6e, a lijeva nogaje na plodniku, osoba 6e zako-
raditi desnom nogom; ako se osoba kede, a desna nogaje na plodniku, osoba 6e
zakoraiiti lljevom nogom.
Produkcijski sustavi ponekad, poput radunalnih programa, sadrZe "bugove"
(gre5ke u uputama za uvjete ili za irwiavanje aktivnosti). Na primjer, kad bi u
programu za prelaZenje ulice zadnji redak glasio "lreni i desna noga na plodniku
-+ zakoradi desnom nogom", osoba kojaje izvrlitelj ne bi stigla nikamo. Prema
modelu produkcijskog sustava, ljudske reprezentacije proceduralnog znanja po-
vremeno mogu sadrZavati i'bugove" (Vanlehn, 1990.).
Kako je pokazala prikazana rasprava, svo do sredine 1 970-ih istraZivadi koje
je zanimala reprezentacija znanja slijedili su jedan od dva osnovna tijeka
istraiivanja: istraZivaEi umjebre inteligencije i obrade infonnacija pobolj5avali su
razlidite modele reprezentacije procedurahog znanja, dok su kognitivni psiholozi
i drugi istraZivadi raz.matrali razlidite altemativne modele za reprezentaciju de-
klarativnog znanja. No pri kraju 1970-ih podeli su se javljati neki integrativni
modeli reprezentacije znanja.
INTEGRATIVNI MODELI
REPREZENTACIJE DEKLARATIVNOG I
NEDEKLARATIVNOG ZNANJA
Kombiniranje reprezentaciia: ACT-R
Izvrstan primjer teorije koja kombinira razlilite oblike mentalnih
John B. Andereon je reprbzintacijajest ACT model (od adaptiue-control of thought - adap-
profesor psihologile
tivna kontrola misli) reprezentacije znanja i obrade informacija, diji je
na Svu6ili5tu Car-
autor Jobn Anderson (1976.; 1993.). U svojem ACT modelu Anderson
ngie-Melon. Naipo-
znatiii 16 pb Svolem
je sintetizirao neka od obiljeija modela serijske obrade informacija i
ACf modelu ljudsk neka od obiljeZja modela semantiEke.mleZe. U ACT-u je proceduralno
kognicije. Anderson Je znatje reprezentirano u obliku produkcijskih sustava, dok je defuara-
takoder znatno pri- tivno znanje.,reprezentirano u obliku propozicijskih mreZa. (A:rderson je
donio primieni psiho- 1985. definirao propoziclju kao "najmanjujedinicu znanja koja se moZe
logij u realnim situ- odvojeno izjaviti". Prisjetite se iz 7. poglavlja da su propozicije apstrak-
acliama udehia, kao
tna znadenja koja se nalaze u osnovi odnosa medu eleme4tima.)
npr. kod udenia raiu-
nalnog jezika LISP. Andersonje namjeravao razviti toliko obuhvatan model da ponudi
teoriju koja 6e sjediniti Citavu arhitekturu kognicije. Prema Andersono-
vu stajali5tu, pojedinadni kognitivni procesi (npr. pamderfe, razumije-
vanje jezika, rjeSavanje problema i rezoniranje) tek su varijacije srediSnje teme,
odraiavajudi sustav kogricije kojije u osnovi.
ACT je zanimljiv primjer evolucije teorije. Kad je Arderson bio postdiplo-
mac, predloZio je model slobodnog dosje6anja u asocijativrioj mreZi, koji je na-
zvao "FRAN" (od engl. y'ee recall in an associative network) (J. R. Anderson,
1972.). Meilutim, taj je model bio vrlo ogranidenih nioguinosti. Zbog toga je
Anderson suradujuii sa svojim mentorom sa Sveudili3ta Stanford, Gordonom
Bowerom, nastojao proizvesti opden;tiji model ljudskog asocijativnog pamCenja
- HAM (od engl. ftuman associative rzemory; J. R. Anderson i Bower, 1973.). No
ubrzo su se pokazala ogranidenja HAM-a, Sto je Andersona navelo da formulira
 8 . Reprezentacija i organizacija znanja
Andersonov ACT-R model
Nalnoviia verziia ACT-F| modela Johna Andersona, koja ukljuduje detdarativno znan e fdeklarativno
pamdenie"); proceduralno znanje ('produkcijsko pam6enjeJ i radno pam6enie (aktivirano znanje de'
stupno za kognitivnu obradu, koje ima ogranideni kapachet).
Van ski svijet
ACT. No i ACT je imao nedostataka, 3to je dovelo do njegovih uzastopnih revi-
zija, od kojih su nnoge ugntlene u noviji model, ACT-R, model obrade infor-
macija koji integrira mreZnu reprezentaciju za deklarativno znanje i reprezentaci-
ju u obliku produkcijskog sustava za proceduralno manje (J. R. Anderson, 1983.;
slika 8.4).
Na primjer, u ranom ACT modelu Andersonove mreZe deklarativnog znanja
sadrZavale su samo proiozicije. U sljede6im ACT* modelima njegove mreie u-
kljuduju i predodZbe predmeta i odgovaraju6e prostome konfiguracije i odnose,
kao i vrpmenske informacije, poput odnosa koji ukljuduju redoslijed aktivnosti,
dogadaja te Eak redoslijed pojavljivanja Cestica. Anderson vremenske informacije
naziva "lremenskim nizovima", napominjuii da one sadrZe informacije o rela-
tivnom wemenskom slijedu (npr. prije/poslije, prvi/drugi/treci, juder/sutra), za
razliku od apsolutnih wemenski,h odrednica (npr. 14 sati, nedjelja,4. srpnja, 1999.).
Model se stalno revidira i henutno ukljuduje informacije o statistidkim pravilno-
stima u okolid (J. R. Anderson, 1991.; J. R: Anderson, 1996.; J. R. Anderson i
Fincham, 1996.).
A:rdersonov model deHarativnih mrei4 poput mnogih drugih mreZnih mode-
la (npr. Collins i Loftus, L975.), sadrii mehatrizam kojim se informacija moZe
prizvati i strukturu za pohranu informacija- Prisjetite se da su unutar semantidke
mreie pojmovi pohranjeni na razliEitim dvorovima nreZe. Prema Andersonovu
modelu (i razliditim drugim mreZnim modelima), dvorovi u odredenom trenutku
mogu biti aktivni iti nealcivni. Aktivni dvor je onaj koji je, na neki na6in, "u-
kljuden". Cvor moZe biti ukljuden - aktiviran - bilo izravno vanjskim podraZajima
(npr. osjetima) ili unutamjim podraZajima (npr. procesima mi3ljenja ili pamde-
nja), bilo neizravno, aktivnoidujeclnog ili vi5e susjednih dvorova.
269
Kognitiv na ps iholo gij a
Ka9 Ito ste mogli pogoditi, s obzirom na osjetljivost svakog dvora na
podraZivanje od strane susjednih dvorova, akivacija se moZe l.akq pro5iriti sjed-
nog 6vora na drugi. Uodavate da se Aldersonov model zasniva na ideji da postoje
ogranidenja u kolidini informacija (broju dvorova) koje u odredenom trenutku
mogu biti aktivirane. Unutar ogranidenog kapaciteta ukupnog kognitivnog susta-
va, ova Sireia aktivacijamoie zahvatiti skupinu dvorova unutar odredene mreZe.
Naravno, dtoje vi3e dvorova aktivirano i ito se aktivacija proliri dalje od svojeg
podetnog izvora,to onapostaje sve slabija. .-,,
Andersonov model takoder sugerira nadin na koji se mreZa mijenja kao poslje-
dica aktivacije. Kao prvo, 5to se de56e koriste odredene veze izme<lu dvorovajto
6e one postati jade. Na komplementaran naiin, znatno je vjerojarniie da 6e se
aktivacija prosiriti putovima de56e kori5tenih veza nego putem veza izmedu dvorova
kojima se aktivacija rijetko Siri.
Razmotrimo analogiju. Zamislite sloZeni sklop vodovodnih cijevi koje medu-
sobno povezuju razlidita mjesta. Kad se najednom mjestu otvori voda, ona se
podinje kretati razliditim cijevima na nadin Iirede altivacije. Na razliditim dvorovi-
ma ventili su ili otvoreni ili zaworeni, bilo dopuitajuii toku da nastavi bilo ske6u6i
tok (aktivaciju) na druge veze.
Da bismo proSirili analogiju, procesi poput painje mogu utjecati na razinu
allivacije u ditavom sustavu. Stoga Ce se u vodovodnom sustaw, Stoje ve6i pdti-
sak vode, voda Siriti dalje po cijevima. Da bismo ovu metaforu ponovno povezali
sa Siredom aktivacijom, kad razmi5ljamo o nekom problemu te nam na pamet
padaju razlidite asocijacije u vezi s tim problemom, odekujemo iirenje aktivacije
putem dvorova koji predstavljaju naie znanje o razliditim aspektima problerna, te,
mogu6e, njegovu rje5enju.
Zapravo, da bismo lakie objasnili neke aspekte iireie aktivacije, zamislite cijevi
kao fleksibilnije od normalnih cijevi. Te se cijevi mogu postupno Biriti ili suzavati,
ovisno o tome koliko se desto kdriste. Cijevi uzduZ putova kojima se desto putuje
mou se proSiriti da bi pove6ale lako6u i brzinu putovanja tim rutama. Cijevi
uzduZ putova kojima se rijetko putuje mogu se s wemenom suziti. Slidno tome,
kod direnja aktivacijejadaju veze koje su desto u uporabi, dok veze koje se rijetko
upotrebljavaju slabe. Tako se unutar semantidkih mrela tnoie uditi i odrzavati
deklarativno znanje putem poj atavanja veza, zbog deste uporabe.
Kako Anderson obja5njava stjecanje proceduralnog zranja koje je reprezenti-
rano u produkcijskim sustavima, a ne u semantidkim mreiama? J. R. Anderson
(1980.) je postavio hipotezu da se reprezentacija znanla proceduralnih vjeitina
odvija u tt faze: kognitivnoj, asocijativnoj i autonomnoj. Tijekom kognitivne
faze mislimo o eksplicitnim pravilima za primjenu postupka. Tijekom asocija-
tivne faze uvjeZbavamo uporabu eksplicitnih pravila, obidno na vrlo dosljedan
nadin. Naposljetku, tijekom autonomne faze, ta pravila koristimo automatski i
implicitno, s visokim stupnjem integracije i koordinacije, kao i brzine i todnosti.
Na prirnjer, dok- smo u kognitivnoj fazi udenja kako voziti automobil s rudnim
mjenja{em, mor,tmo eksplicitno misliti o svakom pravilu pritiskanja papudice
kvadila, gasa ili kodnice, dok istovremeno moramo pokusati misliti nato kad i
kako treba promijeniti brzinu. Tijekom asocijativne faze paZljivo i ponovljeno
uvjeZbavamo ta pravila na dosljedan nadin. Posfupno se sve vi5e upoznajemo s
pravilima, udimo kada treba slijediti koje od njih te kada primijeniii koji-postu-
pak. Na kraju dosegnemo autonomnu fazu, Sto anadi da smo intesrirali sva rizlidi-
 8 r Reprezentacija i organizacija znanja
ta pravila u jedinstveni, koordinirani niz aktivnosti. ViBe nc moramo razmi5ljati o
tome koje korake treba poduzeti da bismo promijenili brzinu i umjesto toga se
moZemo koncentrirati na sluianje omiljene radiopostaje, kao i na ketanje prema
svojem odrediSnr, izbjegavanje nesreia, propu5tanje pje3aka, itd.
Prema Arrdersonu, na5 napredak kro z ov e faze je proceduralizacija, koja pred-
stavlja ukupan proces kojim pretvaramo spore, eksplicitne informacije o postupci-
ma ("znati $to") u brze, implicitne primjene tih postupaka ("znati kako"). (Prisje-
tite se rasprave o automatizaciji u 3. poglavlju, Sto je termin koji rabe drugi kog-
nitivni psiholozi da bi opisali u osnovi isti proces.) Jedno od sredstava kojima
obavljamo ovu transformaciju je kompozicija, tijekom koje konstruiramo jedin-
sweno produkcijsko pravilo koje udinkovito obuhvada dva ili viSe produkcijskih
pravila,smanjujudi tako broj pravila potrebnih za izvr3avanje postupka. Na primjer'
kad udimo voziti automobil s mjenja6em, moZemo komponirati jedinstven poshr-
pak za prethodna dva odvojena postupka za pritiskanje kvadila i kodenje kad
dodemo do znaka "stop".
Drugi aspekt proceduralizacijeje "podeSavanje produkcije", 5to ukljuduje dva
komplementarna procesa generalizacijei diskriminacije. Mi udimo generalizirati
(primjenjivati informacije iz specifidne situacije na Siroki raspon siruacija) po-
stoje6a pravila da bismo ih primijenili na nove uvjete. Na primjer, moZemo gene-
ralizkaii svoju uporabu kvadila, kodnica i gasa na razlidite modele automobila s
mjenja6em. Konidno, udimo diskriminirati (razlikovati vaZne informacije od nebir
nih podataka) nove kriterije za suodavanje s uvjetima u kojima se nalazimo' Na
primjer, nakon Sto smo ovladali voZnjom odredenog modela automobila, ako vo-
;imo automobil s razliditim brojem brzina ili razliditim poloZajem za kretanje
unatrag, moramo diskiminirati bihre informacije o novim poloZajima brzina od
nebitnih informacija o starim poloZajima btzina.
Do sada su se modeli reprezentacije znanjaptikazani u ovom poglavlju teme-
ljili uglavnom na radunalnim modelima ljudske inteligencije. No kako 6e daljqla
rasprava pokazati, teorije obrade informacija koje se osnivaju na radunalnim si-
mulacijama ljudskih kognitivnih procesa uvelike su unaprijedile na5e razumije-
vanie ieprezentaciie znanja i obrade informacija kod ljudi. Altemativni pristup
razumijevanju r epiezentaiiiaznanja kod ljudi bioje proudavanje samog ljudskog
*o"gu. Btolnu piihobiolosku i.ttaiivanlaprulilasu dokaze da mnogi postupci u
tjudJkom mozgu ne obraduju informacije korak po korak. Cini se da se ljudski
mozakangaZiiau vi3estrukim procesima, djelujuii istovremno na tisuie djeli6a
znanja. Takvi modeli ne moraju nuZno biti u suprotnosti s modelima korak po
korak. Kao prvo, dini se da ljudi rabe i serijsku i paralelnu obradu' Drugo, na
razliditim razinama mogu se odvijati razlidite vrste procesa. stoga bi nasi mozgovi
mogli simultano obradivati viSestruke dijelove informacija koje se kombiniraju u
poliain od koraka kojih smo svjesni kad informaciju obradujemo korak po ko-
rak.
Modeli koji se temelje na liudskom mozgu
Kao sto je ranije spomenuto, znanje se tradicionalno opisuje kao deklarativno ili
proceduralno. Proceduralno znanje obidno ukljuduje odredeni stupanj vjeStine (npr
ui.stitt" rjeiavanja problema, numeridke, lingvistidke ili glazbene vjestine), koji
raste kao iezultat vjeZbe sve do stupnja na kojem izvedbau vedini okolnosti zahtije-
271
272 Kognitivna psiho lo gij a
va malo svjesne palnje (vidi 3. poglavlje). Na primjer, znanje o telefonskom bro-
juje deklarativno znanje. Tnanje o tome kako zapamtiti telefonski broj ukljuduje
proceduralno znanje. Do sada ste postali tako g'e5ti u manju kako da zapamtite
informacije, da vi5e niste svjesni mnogih postupaka koje rabite da biste to udinili.
No kad ste bili dijete, dok ste udili kako da mentalno reprezentirate proceduralno
nianje zapamtenjejednostavnih dinjenica, vjerojatno ste bili lrlo svjesni da udite
kako se to radi.
Psihobiolog Larry Squire (1986.; Squire i sur. 1990.) proKirioje tradicionalno
razlikovanje deklarativnog i proceduralnog znanja. on smatra da bi nedeklara-
tivno znanje moglo obuhva6ati Siri raspon mentalnih reprezentacija, a ne samo
proceduralno znanje. Odredenije, prema Squireu, uz deklarativno znarje mi men_
talno reprezentfuamo sljedeCe oblike nedeklarativnog znanja:
. Perceptivne, motoridke i.kognitivne vjeltine (procedwalno znanje)
. Jednostavno asocijativno manje (klasidno i operantno uvjetovanje)
. Jednostavno neasocijativno znanje (habituaciju i senzitizaciju)
. Udelavanje (temeljne veze s mreiom znanja, u kojima aktivacija infor_
macije uzduZ odredenog mentatnogputa olaklava pronala.ienje infonnacije
uzduZ s njim povezanog ili dak istog puta; vidi 3. pogtavlje)
P1_"-l Squirzu, svi su ovi oblici nedeklaratiwrog atanja obidno implicitni i
nije ih lako eksplicirari.
Squireova glavna inspiracija za njegov model potekla je iz (l) vlastitog rada;
(_2) Sirokog raspona neuropsiholo5kih istraZivanja drugih autora (npr. Baddeley i
Warrington, 1970.; Milner, 1972.)"poput istraiivanja amnestidkih pacijenaL,
istraZivanja na Zivotinjama te istraZivanja mikroantatomije mozga
Soistenje mi_
kroskopa za proudavanje moZdanih stanica); te (3) kognitivnih eksperimenata na
ljudima. Na prirnjer, istraziva4ja na amnestidkim pacijentima otlcrivaju jasnu ra-
zliku izmedu neuralnih sustav'a 2a reprezentariju deklarativnog znanja i neuralnih
sustava za neke od nedeklarativnih oblika znanja. Na primjer, amnestidki pacijen-
ti desto i dalje pokazuju proceduralno ananje dak i kad se ne mogu sjetiti da
fosji<fu_
J! takvo znanje. Cesto pokazuju pobolj5anje uratka u zadactna koji zahtijevaju
vjeStine, Sto upu6uje na odretleni oblik riove reprezentacije zna4ja, usprkos ni-
mogu6nosti da se sjete da su ikad ranije imali nekog iskuswa s tim zadatkom. Na
primjer, amnestidan pacijent koji uvjeZbava pisanje u zrcalnom odrazu, s vjeZbom
ie poboljSati svoj uradak, ali neie se sje6ati daje ikad vjeZbao @addeley, 1989.).
Reprezentacijanedeklarativnog znanja javlja se kao rezultat iskuswa u pn4y-eni
odredenog postupka, a ne kao rezultat ditanja, slulanja ili nekog Arugog obiita
stjecanja informacija iz eksplicitnih uputa. Nakon sto se konstruira mentalna
reprezentacija nedeklarativnog zranj4 to znanje je implicitno i nije ga lako eks-
plicirati. zapravo, proces pojadavanja meutalne reprezentacije nedJklarativnog
znanja ima tendenciju da smanji eksplicitni pristup tom.manju. Na primjer, ako
ste nedavno naudili voziti automobil s rudnim njenjadem, vama ie biti lakle opi_
sati kako se to radi nego nekome tko je davno naudio tu vjeitinu. Medutim, sa
smanjenjem valeg eksplicitnog pristupa nedeklarativnom znanju poveCava se va$a
brzina i lakoia stjecanja imFlicitnog pristupa tom znanju, Na poiljetku se ve6ina
nedeklarativnog znanja moLe pizvatt za uporabu znatno brZJ nego Sto moZemo
prizvati deklarativno znanje.
 8 o Reprezentaciia i organizacija zranja 273

274 Kognitivna ps iho lo gij a

Drugi paradoks ljudske reprezentacile znanja takoder se vidi kod anrnestidkih
pacijenata. Iako oni u ve6ini situacija ne pokazuju normalne sposobnosti pam6e-
nja, kod njih sejavlja efekt udelavanja. Prisjetite se iz 3. poglavlja da kod ude$a-
vanja odretleni znakovi i podraZaji, dini se, aktiviraju mentalne putove koji po-
jadavaju pronalalerle ili kognitivnu obradu povezanih informacija. Na primjer,
ako netko od vas zatrazi da slovkate rijed srgftt, {erojaho 6ete to uEiniti drugadije
ako ste pripremljeni da mislite o osjetnim modalitetima ('s-i-g-h-t", engl vid),
mjestu arheolo5kog iskopavanja ("s-i-t-e') ili popisu referenci ("c-i-1e", engl.
citirati). Iziienaduju6e je da kod amnestiikih pacijenata, dak i kad se ne sjedaju
ude3avanja i ne mogu eksplicitno prizvati iskustvo tijekom kojig se ono dogodilo,
to ude$avanje svejedno udeEe na njihovu izvedbu.
Ako imate barem dva (a po moguinosti vi5e) dobrovo|aca, poku5ajte provesti
eksperiment ude5avauja iz okvira "IstraZujemo kognitivnu psihologiju". On od
vas traZi da upotrijebite svoje skladi5te deklarativnog znanja.
Prethodni primjeri ilustriraju situacije u kojima jedna destica moZe biti ude-
iavaju6a za drugu desticu koja je na neki nadin povezana po znadenju. Michael
Posner (npr. Posner, Petersen, Fox i Raichle, 1988.) predloiili su da zapravo
moZemo razlikovati dvije wste udeSavanja: semantidko, kod kojeg smo udeieni
smislenim kontekstom smislene informacije (npr. vo6e ili Zuti predmeti mogu biti
ude5avajudi za "limun") i ude5ava4ie ponav[anjem, kod kojeg prethodna izloienost
nekoj rijedi ili drugom podraZaju udelava sljederie pronalaZenje te informacije
(npr. kad dujemo rijed'!limun", to udelava sljede6e podraZivanje rijedju "limun").
Proveden je golem broj istraZivanja o obje wste. ude5avda, no semantidko ude-
Savaljeje ono koje narodito desto zanima kognitivne psihologe.
Na primje4 Gail McKoon i Roger Ratcliff (1980.) pruZili su dokaze ude5ava-
nja na osnovi istrafivanja na normalnim sudionicima. Oni su proudavali udeia-
.vanje metodom kojajejetlnostavna, ali wlo domi5ljata. Sudionicima su prikazana
Mnogi kognitivni psiholozi (npr. Meyer i Schvaneveldt, 1971.) objainjavaju
efekt udeSavanja u terminima Sireie aktivacije unutar mreZnog modela reprezen-
tacije znanja,no Gail McKoon i Roger RatcliffprecllaZu alternativno oblu3oi"-
nje. McKoon i Ratcliff (i 992.b; Ratcliff, 1 990.; Ratcliff i McKoon, 1 988., 1 994.)
efekt udeiavanja pripisuju procesu pronalaZenja koji ukljuduje ono 5to oni na-
ziva|u sloienim znakom, tj. povezivanjem cilja i ude$avajudeg podraZaja (ak-
tiviranog dvora) u phr koji se koristi za pronalaZenje informacije u pam6enju.
Prema njilovoj teoriji, za efekt ude5avanja kljudnaje mentalna reprezentacija
ude5avaju6eg podralaja i cilja kao jedinstvenog sloZenog znaka, a ne pojedi-
nadni dvorovi. SloZeni znakovi nastaju kao funkcija stupnja u kojemje pojedin-
cu blisko istovremeno drZanje i ude5avaju6eg p odraLaja i cilja t radnom pam-
tenju (aktivnom, priwemenom obliku pam6enja za infomracije koje se trenutadno
kognitivno obratluju).
Prema ovim istraZivadima (Ratcliffi McKoon, 1988.), sloZeni znak se Salje
kroz sustav pamdenja da bi prizvao svaku informaciju koja se podudara s obje
destice. IstraZivadi se protive ideji da znak podraZuje Sire6u aktivaciju u rnrcZi,
vq6 sugeriraju da sloieni znak ili "sludajno 5e6e" strukturom pam6enja (Kto moZe
i ne mora biti mreZa):ili se difizno Siri ditavim sustavom pam6enja. po njihovu
shvacaaju, do efektaudeSavar{a dolazi zato Sto se reakcije pronala.Zenja cilja mnoZe
s reakcijama pronalaZenja udeBavaju6eg podraZaja, zbog Eega nastaje znatno
snaZnija reakcija.nego za svaki od njih pojedinadno.
Jedan naEin prikazivanja fenomena sloZenih znakova mogao bi biti da zami-
slite kako ste se jeclnogjutra probudili u nepomatoj okolini i ne moZete se sjetiti
nidega o sebi. Ako besciljno lutate ukolo, pitaju6i svakoga koga sretnete da vam
kaZe 5to zna o vama, mogli biste dobiti neke informacije,o sebi. Ova situacija bila
bi ekvivalentna zadatku pronalaZ enja bez ude5avanja. Kao metaforu za zadatak
.

dva kratka ulomka teksta. Nakon Sto su ih proditali, sudionicimaje zadan zadatak
prepoznavanja. Morali su odgovoriti jesu li vidjeli odredenu rijed u jednoj od
prida, a pritom je biljeZeno vrijeme reakcije,za njihove odgovore. Neke od rijedi
bile zu izjedne od prida koje su sudionici proditali, dok druge nisu bile ni izjedne
pride. Kljudan aspekt eksperimentajestje li zadanoj rijedi prethodilaijet u iste
pride ili ijeE tz drage pride. Prva situacija je poku$aj s ude5avanjem, a druga
situacijaje poku5aj bez ude5avanja, kontrolni pokuiaj. Ako se pojavi udelavanje,
tada bi sudionici trebali brZe odgovarati na desticu kojoj je prethodila destica iz
iste pride nego na desticu kojoj je prethodila destica iz druge pride. Ovo predvi-
ttanje je pofvrtleno u nizu eksperimenata.
pronalaZenja s udeiavanjem, pretpostavite da se i vi i vai prijatelj probudite u
stranoj okolini, te da se ne moZete sjetiti nidega ni o sebi niti jedan o drugome.
Ako oboje lutate uokolo trale6i od ljudi da vam kaZu neke informacije o vama,
moZda 6ete dobiti ne samo dvosti.uko vi5e informacija, ve6 i vi5estruko vile jer
moiete zajednidki raditi na tome da sakupite vi5e podataka nego Xto bi mogao
ijedan od vas sam, ili dak viSe nego 5to biste mogli sakupiti da oboje radite posve
nezavisno.
Model sloZenog aaka ima potporu u rezultatima nekih istraiivanja (npr. Rat-
cliffiMcKoon, 1988.), npr. taj model mole objasniti kako kontekstualno ude5a-
vanje desto pove6ava brzinu i todnost odgovora (Chawarski i Stemberg, 1993.).
Nadalje, i model sloZenog znaka i model iireie aktivacije izgleda mogu objasniti
ve6inu do danas poznatih podataka (Ratcliffi McKoon, 1994.; Ratcliff i McKo-
on, 1997.).

Pcdijelite woje dobrovoljce u dvije skupine. Od pwe
skupine zatrdfite da rije5e sledeie anagmme (preme-
taljke, zagonetke u kojima heba pronadi redosllied
slova koji daje smislenu rije6): ZAZIB KUSAN,
HRUK HAru, TASALA, IRS,
Oddruge skupine atraZite darije3i sljede6e anagrame:
LONS, FAZIRA BERZA, MANIV{UI MIZJA, IRS.
U prvoj skupini todni odgovoi st pia4 iunka, kruh,
juha,salata iSestaijed. U drugoj skupini toEni odgo-
vori w slo4 Zirafa, *bra, maj mun, zmija, i5esta rijed.
Sesta rije u obje grupe moZe biti ili sir ili ris. Jesu li
vali dobrovoljci pokazali tondonciju da iaberujedan
ili drugi odgovor, ovisno o prethodnoj listi kojom su
bili udelmi?
Prema teorijama Sirede aktivacije, kolidina aktivacije imetlu udeiavaju6eg
podraiaja i odredenog ciljnog dvora je funkcija broja veza koje povezuju udela-
vajuCi podraZaj i cilj te relativne snage svake veze. prema ovorn shvadanju, po-
ve6anje broja inlerveniraju6ih veza ima tendenciju smanjenja vjerojatrosti efekb
ude5avanja, no poveCanje snage svake od veza imedu udedavajudeg po dralaja i
njegova cilja ima tendenciju povecanja vjerojahosti javljanja efekta udeiavanja.
Ovaj model ima dobru potporu (npr. McNamara, 1992,). Nadalje, ve6ina psihologa
smatra da javljanje gdelavanja putem direde attivacije predstavlja potporu
 8 . Reprezentacija i organizacijaztmja 275
mreZnom modelu reprezentacije znanja u procesima pamdenja. Ideje efekata ude-
iavanja putem Sirede aktivacije u mrehrom modelu naroiito su utjecale na pojavu
onoga Sto nazivamo konekcionistidkim modelom ieprezentacije znanja.
Paralelna obrada: konekcionisti6ki model
Teorije obrade informacija nadahnute radunalima pretpostavljaju da ljudi, poput
radunala, obraduju informacije serijski, korak po korak. Iako se neki aspekti ljud-
ske kognicije mogu objasniti u terminima serijske obrade, dini se da psihobiolo3ki
nalazi i druga kognitivna istraZivanja upuduju na to kako drugi aspekti ljudske
kognicije ukljuduju paralelnu obradu, u kojoj se istovremeno odvijaju vi5estmke
operacije. Kao 5to je radunalna obrada informacija posluZilakao metafora zamnoge
modele kognicije, tako i naie sve bolje razumijevanje nadina na koji ljudski mozak
obraduje informacije sluZi kao metafora za mnoge od novijih modela reprezent-
acije znanja kod ljudi. Budu6i da se tini kako ljudski mozak istovremeno obavlja
mnoge operacije i obraduje informacije iz viie izvora - paralelno - mnogi suvre-
meni modeli reprezentacije znanja naglalavaju vainost paialelne obrade u ljud-
skoj kogniciji. (Kao rezultat zanimanja za paralelnu obradu napravljena su neka
radunala koja simuliraju paralelnu obradu, poput tzv. neuralnih rnreia ili uzajam-
no povezanih radunalnib procesora.)
. Mnogi psiholozi trenutadno istraZuju ogranidenja modela paralelne obrade,
koji se desto nazivaju ili modelima paralelno distribuirane obrade (PDP - od
engl. parallel distributed processing) (vidi McClelland, Rumelhart i PDP
istraZivadka skupina, 1986.; Rumelhart, McClleland i PDP istraZivatrka skupina,
1986.; Seidenberg i McClleland, 1989.) ili konekcionistidkim modelima (Mcle-
od, Plunkett i Rolls, 1998.; Plaut, 2000.). Prema ovim modelima, mi moZemo
obraclivati infonqacije ovako udinkovito kao Sto dinimo zato ito moZemo istowe-
meno baratati vrlo velikim brojem kognitivnih operacija putem mreZe kojaje dis-
tribuirana preko nebrojenih lokacija u mozgu. Ralunalo mole podeti odgovarati
na odredeni ulaz unutar nanosekundi (milijuntih dijelova sekunde), no pojedi-
nadnoj Ziv6anoj stanici moZe trebati i do 3'milisekilrde da bi se aktivirala reagira-
ju6i na podraZaj, tako da bi serijalna obrada u ljudskom mozgu bila daleko pre-
spora da bi savladala kolilinu informacija kojima barata. Na primjer, vedina nas
mole prepoznati sloZeni vidni podraZaj unutar otprilike 300 milisekundi. Kad
bismo podraZaj obradivali serijski, samo bi nekoliko stotina Zivdanih stanica ima-
lo wemena za reakciju. Prema PDP modelima, distibucija paralelne obrade bolje
objainjava brzinu i todnost ljudske obrade informacija.
Mentalna stnrktura za koju se Vjeruje da se unutar nje odvija paralelna obrada
jest mreZa, opisana ranije u kontekstu semantidkih mreZa deklarativnog "nanja. U
konekcionistidkimmreZama su svi oblici znanja reprezentfuaniunutarmreineshuk-
nre. Prisjetite se da je dvor temeljni element nueZe. Svaki dvor je povezan s
mnogim drugim dvorovima. Ovi medusobno povezani obrasci dvorova omogu6u-
ju pojedincu da smisleno organizira znanje sadrZano 'v vez'ama izmed'u razlilitih
dvorova. U mnogim mreZnim modelima svaki dvor predstavlja pojam.
Medutim, u PDP modelu koji su predloZili James McClelland i David Rumel-
hart (1981., 1985.; Rumelhart i McClelland, 1982.), mreZa sadrZi jedinice slidne
276 Kog ni t iv n a p s iho I o gij a
neuronima, koje zapravo ne predstavljaju ni pojmove ni propozicije niti bilo koju
drugu vrstu infonnacije. Sioga obrazac veza predstavlja..nNle,-ane specifidne
jedinice. Ista ideja vodi nalu uporabujezika: pojedinarna slova
zvukovi) rijedi
lili
relativno se neinformativni, no obrazac slova (ili zvukova) je visoko informati-
van. Slidno tome, nijedna jedinica sama po sebi nije narodito informativna, no
obrazac medusobnih veza medujedinicama je visoko informativan. slika g.5
ilu-
sfira kako se samo Sestjedinica (toiaka) moZe upotrijebiti za oblikovanje znatno
viSe od Sest obrazaca veza medu todkama.
PDP model pokazuje jo! jednu razliku izmedu modela nadahnutog mozgom
i
onpga nadahnutog.radunplom: mzliditi kognitivni procesi obavljaju.",azti;itl-
obrascima aklivacije, a nisu posljedica razliditih uputa iz rad.nalne sredilnie
ie-
dinice obrade. u svakom trenutku odredeni neuron u mozgu moZe biti neakt-ivan,
ekscitirajuii ili inhibirajudi.
' Neaktivni nanroni nisu podraZeni do razine svojeg limena ekscitacije te ne
otpuStaju neurotransmitere u sinapsu.
' Ekscitacijski neuroni otpustaju neurotransmitere koji podraZuju receptivne
neurone ua sinapsi, povedavaju6i vjerojahost da Ce neuroni.koji primaju
neurotransmiter dosegnuti svoj limeu ekscitacije.
' Inhibicijski neuroni otpu5taju neurofransmitere koji inhibiraju receptivne
. neurone, dime smanjuju vjefojatnostda Ce neuroni koji primaju n"*&*s-
miter dosegnuti svoj limen ekscitacije.
Nadalje, iako se Zivdani impuls u neuronu ponaia po zakonu sve ili
James L, McClelland ni5ta, kolidine izludenih neurotransmitera i neuromodulatora mogu va_
je profesor psihologije
rirati, kao i frekvencijajavljanja Zivdanih impulsa, ito utjede na stupanj
i ra6unalswa na Sve-
udilistu Camegie-Me- ekscitacije ili inhibicije dnrgih neurona na sinapsi.
lon ijedan od direkto- SliEno tome, u McClellandow i Rumelhartovu pDp modelu pojedi-
ra Centra za neuralnu nadnejedinice mogu biti neaktivne, ili mogu slati ekscitacijske ili inhi_
osnovu kognicije. Mc-
bicijske signale drugim jedinicama. To ne znadi da pDp model zaista
Clelland je naipoznatiji
po tome Sto je zajed- upuduje na specifiine neuralne putove reprezentacije aanja. Jo3 uvijek
no s Davidom RumeF smo jako daleko od spozraje kako mapirati specifidne neuralne infor_
hartom uveo PDP (ko- macije. Bilo bi todnije re6i da pDp model koristi moZdane fiziololke
nekcionisti6ke) mode- procese kao metaforu za razumijevaqie kognicije. prema pDp modelu,
le u srdisnJe psiho-
veze mettu jedinicama mogu imati razliditi stupnjeve potencijalne ek-
loske tokove i po lome
scitacije ili inhibicije, dak i kad su veze henutadno neaktivne. Sto se
5to je pokazao da se
de56e aktivira odredena veza, toje veia snaga te veze, bilo daje eksci-
takvi modeli mogu for-
mulirati, primijeniti i tacija ili inhibicijska.
provjeriti u nizu razli-
Prema PDP modelu, kad god rabimo znanje, mijenjamo svoju
6itih podrudja kogni-
tivnog funkcioniranja. repr.ezertaciju tog znanja. Stoga reprczentacijamanJa zapravo nije konad_
ni proizvod veC prije proces ili dak potencijalni proces. Ono Sto je po_
hranjeno nije odredeni obrazac vez4 ve6 obrazac potencijalnih eksci-
ili inhibicijskih snaga veze, koje mozak koristi da bi obnovio
tacijskih
obrasce kad je potalcrut da to udini. Kad primamo nove informacije,
*t"d.l:
aktivacija iz tih informacija ili jada ili slabi veze medu jedinicama. Nove infor-
macije mogu potjecati od okolinskih podraLaja, iz pam6enja ili iz kognitivnih
procesa. Sposobnost stvaranja novih infonnacija izvodenjem zakljudaka
i wie-
 8 . Reprezentacija i organizacija znanja 277

278 Kognitivna psiho logij a

Veze i obrasci
Svaka poiedina6na iedinica (todka) relativnoje neintormativna, no kad sujedinice povezane u razlieite
obrasce, svaki obrazac moze biti visoko informativan, kao Sto se vidi iz obrazeica u gomjem duelu
slike. Slidno tome, pojedinadna slova su relativno neinformativna, no obrasci slova mogu biti visoko
informativni. Kombiniraniem samo tri slova mozemo na6initi mnoge razlicite obrasce, poput DAB,
FED i drugih obrazaca prikazanih u donjem dijelu slike.
diranu informaciju. Usto kognitivni psiholozi poku5avaju pomo6u tog modela
objasniti specifidne kognitivne procese, kao ito su percepcija, rezoniranje, dita-
nje, razumiievanjejezika; udelavanje i druge procese pamCenja (npr. Etnan, Bates,
Johnson, Karmiloff-Smith,'Parisi i Plunkett, 1996.; Hinton, 1991.; Hinton i Shali-
ce, 1991.; O'Reilly, 1996.; Plaut, McCleiland, Seidenberg i Patterson, I 996.; Plaut

(\_-/\*+*{-\
L_l /\ v.)
r- lt
i Shalice, 1994.; Smolensky, 1999.).
Iako konekcionistidki modeli reprezentacije znanja objalnjavaju mnoge feno-
mene reprezentacije i obrade znanja, oni nisu bez mane. Ti modeli obja5ujavaju
mnoge kognitivne procese, koji se mogu postupno uditi (poput onih koji ukljudu-

"
ju percepciju i pamCenje) na5im pobranjivanjem znanja kroz postupno jadanje
obruz.acavezaunutar mreZe. Medutim, mnogi aspelcti modela nisu job dobro defini-

z\>/\aLl\.
Obrzac A Obrac B Obrdzac C Obrazac D
rani, i model je manje udinkovit u objaSnjavanju kako ljudi mogu zapamtiti poje-
dinadne dogarlaje (Schachter, 1989.a), tj. kako odjednom konstruiramo ditav novi
- meilusobno povezani obrazac zareprezentaciju nekog zuadajnog dogadaja (poput

\-/\-< \1 \--l npr. den4 kad smo diplomirali).

-
Slidno tome, konekcionistiEki modeli ne mogu na zadovoljavajudi nadin ob-
Ob|%c E Obrazac F Ob|%c G Obroac H Obrazac I jasniti kako desto "odudimo" uspostavljene obrasce veza kad narr se prikaZu kon-
A<-B A*. B tradiktome informacije @atcliff, 1990.; Treadway, McCloskey, Gordon i Cohen,
1992.). Na primjer, zamislite da vam je redeno kako je kriterij za klasifikaciju
rc \.o / .D dijelova biljke kao voda taj da moraju imati sjemenke, pulpu i koZu, te dije sve-
jedno jesu li slatli od drugih dijelova biljke. Ako nakon toga.dobijete zadatak da
aE ar .E oF razlidite fotografije dijelova biljaka rasporedite u grupe onih koji jesu i onih koji
BAD CAB
nisu voCe, smjestit 6ete rajdice i bundeve zajedno sjabukama i drugim voiem, 6ak
tru .B i.ako ih prije niste smatrali vodem.

.".s." .c
//.ooF \
/ jD .c \ U svojem novijem dlanku McClelland, McNaughton i O'Reilly (1997.)
poku3avaju zaobi6i te nedostatke konekcionistidkog sustava tako.Sto predlaZu
rE \" aF .E -/ oF poptojanje dvaju sustava za udenje u mozgu. Jedan sustav odgovara konekcioni-
stidkom modelu po odupiranju promjeni i po svojoj relatir.noj trajnosti. Komple-
BED ADE
mentami sustav se bavi brzim stjecanjem novih informacija, zadrZava informacije
katko wijeme, a zatim integrira novije informacije s onima u konekcionistidkom
sustavu. McClelland i suradnici navode dokaze iz neuropsihologije i konekcio-
nistidkog rnreZnog modeliranja za koje se dini da su u prilog ovom shva6adu.
njem generalizacija dopuEta gotovo neogranidenu raznolikost u reprezentaciji i Dakle; konekcionistidki sustavje po5teden, no potreban namje zadovoljavaju6i
manipulaciji znanjem. prikaz drugog sustava udenja.
Ta raznolikostje ono Sto trini ljude - za razliku od radunala - sposobnima da se Navedeni modeli reprezentacije aranja i obrade informacija su odito imali koristi
prilagode nepopunim i iskrivljenim informacijama. Informaciju koja je nepotpu- od tehnolo5kog napretka u radunalstvu, slikovnom prikazivanju mozga i psihobi-
na ili iskrivljena smatramo degra diranom-PremaPDP modelu, ljudski um je flek- oloikim istraZivanjima aktivnog ljudskog mozga - tehnikama za koje bi prije
sibilan i ne zahtijeva da svi aspekti obrasca precizno odgovaraju da bi mogli ak- detrdeset godina malo tko predvidio da 6e biti tako obe6avaju6e. Stoga bi bilo
tivirati obrazac. Stoga nas, ako je drugim atributima u opisu aktivirano dovoljno presrqielo predvidjeti da 6e nas neki pravci istraZivanja odvesti u odredenom smje-
specifidnih aspekata odredenog obrasca (a ne nekog.drugog obrasca), degradirana ru. No ipalg odreileni pravoi istraZivanja jesu obeiavaju6i. Naprimjer, uporabom
informacija ne6e sprijediti u obnavlja4iu todnog obrasca. Ta kognitivna fleksibil- nodnih mdunala istraZivadi pokulavaju sworiti modele paralelne obrade putem
nost takoder znatno pove6ava naiu sposobnost udenja novih infonuacija. neuralnih rnreZa. Sve sofisticiranije tehnike za proudavanje mozga nude zanim-
UporabomPDP modela kopitivni psiholozipokuiavaju objasniti razlidita opda ljive mogudnosti istraZivanja: Studije sludaja, istraZivanja u prirodnim uvjetima i
svojstva ljudske kognicije, poput na5e sposobnosti da reagiramo ptilagodljivo, tradicionalni laboratorijski eksperimenti u podrudju kognitivne psihologije tako-
der nude bogate mogudnosti za daljnje iskaZivanje. Neki ishaiivadi nastoje isnaiiti
dinamidno, brzo te relativno toEno, dak i kad imamo tek djelomidnu ili degra-
visokospecifidne koglitivne procese (npr. slu5nu obradu govornih zvukova), dok
 8 . Reprezentacija i organizacija znanja 279
280 Kognitivna ps ihologij a

U naiem labmtoriju pokuiavlmo shwtiti inplikacije
ideje da ljudski koguitimi procesi proizlue iz inter-
akbije iivdanih stanica u mozgu. Razvijamo radunal-
ne modele koji imwo iryode neke ljudske kogni-
wjesto /ook, i to sltumadili kao pokaatblj da djem
primjmjuju pnvilo za tvorbu problog uemma. Oni
su takoder pretpostavili da bi za ispramu tvorbu
prollog wemena glagola koji je inimka , pop\t take
pomth glagola. Nakon 5to smo je uvjeZbali s I 0 naj- NaI nodel, dakle, ilusbira da u nemlnoj meZi nije
ftoji m ve6inom iairrke), mreZaje aala
deldih glagola ne ophodno imti odvojene mehmizme za pnvila i za

tiwe zadatke koristedi jednostame jedinice obrade,
slidne fivCanim stanicama.
Neki psiholozi i kognitivni newonanstvcnici su pret-
postavljali daje pogreino brinuti o prirodi hardvera.
Prema njihoru pristupu, ljudske kognitime procese
treba mjeti na apstrakhrijoj wini analize. No moji
suradnici i j a vjeroj emo da svoj stva hardvera koji j e u
osnovi obnde imju vaZne implikacije na prirodu i
organiaciju kognitivnih procesa u mozgu.
Jedan takav vaZan sludaj je proces kojim se rijeEima
u mgleskom jeziku pridodaje problo wijeme' Rz-
mohite oblikovanje pro5log wemena za like, take i
gleat (gledt fiJe engleska rijed, ali mogla bi biti. Na
primjer, mogli bismo izmisliti rijeE gleal da bismo
opisali odredeni nadin pozdravljmja). U svakom
sluEaju, ve6ina ljudi se slaZe da je prollo wijeme od
Eke fiked, proslo wijeme od, take ie toolc, a prollo
vijeme od gleatie gleated.
hijepostojanja modela neualne meZe, svi upodmdju
su pretpostavljali da bi za oblikovmje pro5log we-
mena novog glagola poputg/eat bilo posebno pmvi-
lo,(npr. da bi imio pro5lo wijeme rijeEi dodaj - [e]d).
.Nadalje, rmojni psiholozi su opazili da mala djeca
poEmeno Eine animljivc pogreske govoreei t4fd
(tj. da bi rekli took), djeca trebala uPmtiti ttr o&e- kako pmizve sti proSlo uijeme tih glagol4 no nlje na- inimke. Nadalje, ro ilustrim op6i zakljudak da priro-
alenu Eesticu. Za ponate ali pravilnc rijedi poput like,
la 5to da radi s drugim glagolima- Zatim smo je da shoja koji obavlja obradu moZe imati implikacija
u$eibavali s l0 iestih ijot 400 glagola, koji su ve6i- za svojstva kognitinih proresa koja su na vi5oj mzi
moglo bi se koristiti bilo pravilo bilo mehanizam
nom bili pmvilni, i utanovili smo daje u ranim stadiji- ni. MedDtim, momo bih rojmniti da naS podetri md
tr-aiaja.
Dave Rmelhart i ja (1986.) smo ramiSljali o tom pi'
m vjelbe nreZa bila sklomprc!'mo prcvoditi pmvila niposto nije rijelio to pitanje. Nekoliko kriticara
te ih primjenjiyati i na iaimke (tpl rcHa je taked poZuriloje stati u obrmu dvoprocesnog pristupa, ki-
tanju i opzili da modeli neualnih meia imaju skle
mjesto ,oo,t), dak i kod onih glagola koje je mije tizinjudi nekoliko svojstava na5ih modela @inker i
nost da budu osjetljivi i na opia pmvila i specifidne
obmtlivala toino- Uvjdbavali smo je jo5 wlo dugo i Prince, 1988.; lachtil i Bevcr, 1988.). Drugi zu na te
iaimke. Na osnovi toga zakljuiili smo da bi se jedin-
na haju uvjeZbavmja mtila joj se sposobnost toCnc kritike odgovorili poboljlanim modelima nrualnih
swni mehaniam u mozgu mogao koristiti za tu'orbu
tvorbe inimaka, a da je pritom i dalje navodila pmvil- mrala (MacWhimey i Leinbach, 1991.; Plutett i
prollih uemena i pravilnih i iarimih iestica. Da bi-
na prcSIa uemaa za pnvilne glagole poput fi'ta i z Mrehman, 1991.). Rropmva o tim pitanjima i dalje
smo istraZili ow mogumost, osmislili smo jednosta-
moge novo poput g/eat Dakle, do prue aproksimacije jc otvorena @inker, 1999.; McClelland i Seidcnberg,
wi model newalne meZg prikun na slici l. Ulaz u
modelje objainjavlo mojni obroac po kojem djeca 2000.). Stoga na! rad na modelirm,ju nlje u potpu-
model je obmzc altimosti koja predsravlja sadainje
upodetkuiodno izlre nalcaj s iaimkam; atimmde nosti dje5io to pitmje, v6 jc jcdtrosla\.no pruiio al-
wijeme glagola, a proiuedeni izlz je drugi obraac
tvorbu pravilnih rijedi i novih rijeii, no pmvila primje- tematin nnijim konceptualiacijama i sugerino da
aktimosti koji predbtavlja pro3lo rijems glagola-
njuju i na iaimke; naposljetkq kad su starija, todno ne molmo zmemrivati prirodu mehmima obmde
Mreza mdi tako'da Iiti aktivacliu odjedinim ulm do
obavljaju tvorbu proilog uemena i pmvilnih glagol4 i koji su u osnovi i dija aktivnost omoguduje kognici-
jedinica izlm. Ono Sto o<keduje hoce li jedinia biti
novih glagola i iaimaka. ju.
alliwa jest obroc ulmih altivacija vea a svaku
jedinicu. Ulamc veze su modulime opteredmjim
poput sinapsi imeduZivdanih stania koje nodulim!
udinakdm naizlz. Ako jeukupm udinakulmpozi-
tivm, jedinica sc aktivim; ako nije, ona jo neaktima.
dnrgi nastoje istraZiti temeljne prooese koji se qalaze u osnovi svih aspekata kog-
Rumelhart ija smo uvjeZbali tu mreZu parovima des-
tim koje su predstavljale sadainje i prcilo wijeme nicije. Koja je vrsta istraZivanja wednija?

Fiksna mr6ia Povezivani obr%ca MZa Koliko je kognicija op6enita ili specifidna za
kodhilja Promisjlvo veze dkodiranjatueania
podrudje?
Bi li kognitivni psiholozi trebali poku5ati pronaii skup mentalnih procesa koji je
zajednidki svim podrudjima reprezentacije i obrade.znanja" ili bi trebali prouda-
vati mentalne procese koji su specifidni za odrdeno podrudje?,U ranim isfta-
Zivanjima umjehe inteligencije israZivadi su vjerovali daje ideal napisati pro-
game koji 6e biti najopdenitiji mogudi. Iako nijedan od programa nije zapravo
radio u svim podrudjima, predstavljali su debar poEetak. Slidno tome, u Sirem
A ,l podrudju kognitivne psihologije, u 1960-ima i 1970-ima postojaoje trend da se
I I
postigne op6enito razumijevanje kognitivnih procesa (npr. G. A. Miller, Galanter
Fonolo5ka Fonolo5ka
i Pribram, 1960.; Simon, 1976.).
reprsentacija
korijena riieii t t rprezntacija
proslog wemsa
Repreentaciia Rprezentacla U kasnim 1970-ima i 1980-ima klatno se nap.ulo prema specifidnosti za po-
KOrU6na nJeq proSlog vremfla
drudje, djelomidno zbog zadivljujudih demonstracija Adriaana De Groota (1965.)
te Williama Chasea i Herberta Simona (1973.) o ulozi specifidnog znanja u igra-
ModelnuEln mre:s koli Rumelhart iMccllland Ebe a modelimje tuorb prcslog vremenaenglskih glagola.
Fiksna mrZa koditrja I flksna mre:a dskodimja koristene su a kodimnjs i dekodiranje obffi aktivacijs koii nju Saha (vidi 1. poglavlje). Jedna od najutjecajnijih knjiga u podrudju kopitivne
odgovaEiu sdaEnism i proslom vremenu glagola. Vezs u obmscima asocijaciia uviezban u prikzivanjem znanosti u i 980-ima bila je Modularnost uma (The Modularity of Mind) Jerry1a
kodimnog sdaSnjeg vremena glagola zajedno s kodimlm oblikom njegow prcslog vremena, a zatim su veze Fodora (1983.), kojaje pruZila arglmente za ekstremnu specifidnost po po&udji-
prilagodavana tako da bi mreia imala tmdenciju da sma proiryeds ispvno prcElo wijeme kad .ioj se kao ula
adasdasnje vriiemo 0z: D. E. Rumelhart iJ. L Mcoleltmd, [1986J. On loaming the pasttenss of English verbs. ma. Fodor je tvrdio da je um modularan, podijeljen u odvojene module koji
U: J. L. McCteilad, D. E. Rumelhart iPDP Bsearch Grcup [L.'r.l, Paralleldistributed prcsing. Eplontions in djeluju manje-vi5e nezavisno jedan od drugog. Prema Fodoru, svaki neovisno
the micrcstructuB of cognition. Vol.2- Psychotogicaf and btological moders [str. 2221. Cambridge, M/at Mff Pros.) fi:nkcionirajuii modul moZe obradivati samojednu vrstu ulaza (iezik - npr. rijedi,
vidne percepte - npr. lica, i sl.).
 8 r Reprezentacija i organizacija znanja 281
782 Kggnitiunapqihologija
Fodorje utvrdio modulamost procesa niZeg reda, poput osnovnih perceptivnih
procesa koji su ukljudeni u jezidni ulaz (vidi 4. poglavlje). Medutim, Howard tovremeno rasporeclena po razliditim
Gardner (1983.) jeproSirio primjenu modulamosti i navi5e intelektualne procese. moZdanim regijama. Na mikroskopskoj
Fodor je takotler nagla5avao modulamost specifidnih kognitivnih funkcija (npr. razrni analize neuroni u mozgu mogu biti
IeksiEkog pristupa znadeqlu fijeti, za razliku od znadenja rijedi o kojem se za- neakivni ili mogu biti ekscitirani ili inhi-
kljuduje na osnovi konteksta) koja je opaZena u kognitivnim eksperimentima. Me- birani aktivnolCu drugih neurona s kojima
ttutim, pitalrje modulamosti bilo je vaino i u psihobioloikim istraZivanjirna, kao i dijele sinapsu. Konadno, isfiaZivanja nadi-
u opaZanjima razliditih patologija koje su povezane s odredenim kognitivnim de- na na koji mozak obraduje informacije
ficitima. pokazala su kako neki poclraZaji, izgleda,
U novije je wijeme bilo viSe pokuiaja integracije ovih razliditih perspektiva u ude5avaju reakciju na sljedede podraiaje,
na5em razmiSljanju o reprezentaciji i obradi znanja. U svojoj teoriji inteligencije, tako da obrada tih sljedeiih podraZaja po-
na primjer (R. J. Stemberg, 1985.a; vidi takoder R. J. Stemberg, 1989., te 14. staje lak5a.
poglavlje ove knjige) ja raspravljam i o op6enitim i o za podrudje specifidnim Model ljudske reprezentacije z.narya i
procesima. U sljededim poglavljima moZda 6ete poZeljeti razmisliti o tome jesu li obrade informacija koji se temelji na ono-
opisani procesi i oblici reprezentacije znanja prvensweno op6eniti ili prvenstveno me 5to znamo o mozgu jest model paralel-
specifidni za podrudje. no distribuirane obrade (PDP model), koji
se joS naziva i konekcionistidkim mode-
lom. Osnovnapostavka takvih modela jest
da jedinice nalik neuronima mogu biti ek-
scitirane ili inhibirane akivno56u drugih
je{inica, ili pak mogu biti neaktivne..Na-
dalje,.znbnje je reprezentiiano u qbliliu
obrazaca snaga ekscitacije ili inhibicije, a
ne pojedinadnih jedinica. Vedina PDP
modela takoder objalnjava efekt udeia-
vanja predlaZu6i mehanizam 5ire6e akti-
vacije, no neki modeli umjesto toga suge-
riraju da se udeSavanje javlja zbog meha-
nizma sloZenih signala, kod kojeg udela-
vajudi podraZaj i cilj tvore sloZeni mak,
koji ima umnaiajuCi udinak na brzinu i la-
ko6u pronalaZenj d infciiinacij a.
Mnogi'kognitivni psiholozi vjeruju da je
um barem djelomidno modularan, Sto bi
znadilo da razliditi centri aktivnosti djelu-
ju relativno neovisno jedni o drugima. Me-
tlutim, drugi kognitivni psiholozi vjeruju
da ljudsku kogniciju vode mnoge temelj-
ne operacije i da su specifidne kognitivne
funkcije samo varijacije na temu. Najvjero-
jatnije je da kognicija ukljuduje neke mo.
dularne procese,:specifldne za podrudje; i
neltb. iemeljne, opienite procese.

1.'Kako su reprezentacije rijedi i simbola 2. Kako reprezentiramo druge oblike

organizirane u nalem umu? Temelnaje-
dioica simbolidkog znanja je pojam. Poj-
movi migu biti organiz,irgnf u kategorije,
,:kgje mogu sadrZavati druge kategprije;
nogq biti olgriaii;iraui u sheme, kole.mogg
sadrZavati druge sheme; mogu se razliko-
.vati po primjeni i po apshakbrosti; ltlogu
saclrZavati info.rmaclig o odnosirla izmedu
pojmova, atributa" konteksta'te opds manje
i informacije o uzrodno-posljedidnim
odnosima, Postoje razlidite op'de tggrije
kategorizacije, ukljuduju6i definiraju6e
kategorije koje se temelje na obiljeZjima i
kategorije koje se temelje na prototipovi-
ma i sadrZe pristupe zasnovane na primjer-
cima. Jedan od predloZenih oblika sheme
je scenarij. Ahemativni model organiza-
cije znanja je semantiEka mreZ4 koja ukl-
juduje mreZu szns[snih odaosa imedu
pojmovnih ivorova- Rani mreZni model
bioje snogo hijerarhijski, zasnovan na ide-
ji kognitivne ekonomidnosti, no kasniji
modeli naglaiavaju ftekvenciju kojom se
koriste odredene veze.
znanjz? Mnogi kognitivni psiholozi su
razvilimodele za proceduralno aanje, ute-
meljenq na radunalnim simrllacijarra
takvih rgprezentacija. Primjer takvog mo-
dela je produkcijski sustav.
3, U kakvoj su intenrkciji deklarativno i
proceduralno, nanJe? Razvijen je mo- 1i Defrniiiijte: deHarativfoiiir pt6ceduralno | ..tivnii2ddatil{:.bolje obja'sriiti pbd viilom
del,za reprezentaciju i proceduralmg zna- aanj e i. navedite primjere iarsvako. ddqi ih. ' mo'duldrnih kcimponbfiti'ili pod vidom
nj4 (u obliku produkcijskih sustava) i de- 2. Koji scenarij rabite u svakodirevriom'Zivo- r :n"ikih' temeljnih o'ttdeiiitilii procdsa?,
klarativnog znagja (u obliku semantidke tu?'Kako biste ga mbgli poboljlati? 7. Navedite neke praktidne primjere oblika
mreZe): ACT, kao i qiegove razliiite su-
3 Opi5ite neka.od svojstava shemi te us- hddeklarativnog znanjd u Sq-uireovu mo-
wemrcnlie revizije, ACT+ i ACT-R. U sva-
poredite i duprbtstavite dva modela shema ' deh?;(Ideje o'uvjetovanjupotrirZite u l.
kom seod ovih mbdela metafora zaraztt- podldniju; a ideje o hibituqciji i udelava-
opisana u ovom poglavlju.
nijevanje i reprezentacije manja i obrade nju u 3.ipoglavlju-)
informacijatemelji na nadinu na koji raEu- 4. Zaito su, po vaSem mi5ljeaju, mnogi od
modela reprezentacije znanja potekli od S. koto biite mogli upotrijebiti semantidko
nalo obraduje informacije . Na primjer, ovi
ljudi s izuzetnim zanimanjem za umjetnu udelavanje da biste po-ve6ali vjeiojatnost
modeli naglaiavaju serijsku obradu infor-
inteligenciju? da ie osoba misliti o nedemu o demu vi
macija.
Zelite da misli (npr. valem rodendanu,
IstraZivanja obrade informacija u ljudskom
5. Koje su prednosti i nedostaci hijerarhijskih
ra-'cza-r"^ii- restoianu u koji biste mogli oti6i ili fitmu
mozgu pokazala su da mozak, zarEzliktt -ndala -"-i.t koji biste mogli pogledati)?
od raEunal4 koristi paralelnu obradu in- 6. Kako biste osmislili eksperiment kojim
formacija. Nadalje, dini.se da vedina biste provjerili moZe li se odredeni kogni-
obrade informacrja nije lokalizirana samo
u odredenim podrudjima mozge, ved je is-
 8 . Reprezentacija i organizacija znanja 283

ACT-R poJam
6vorovi primjerci
definiraju6a obiljeZja produkcija
karakteristidna obilj eZja produkcijski sustav
kategorija scenarij
konvergentno dj elovanje serijalna obrada
modeli paralelne obrade sheme
modularan srZ
t:reZe 5ire6a aktivacija
osnovna razina teorija prototipova
paralelno distribuirana obrada (PDP) Zargon
paralelna obrada

straZujte Cffi na adresi bttp://coglab.wadsworth.com.

Anderson, J. R. (1983.). The architecture of word identification. P sycho logical Review,

cognition. Cambridge, MA: Harvard Uni-
versity Press. Ova knjiga, jedan od klasi-
ka suvremene kognitivne psihologije,
istraZuje ujedinjeni model gotovo ditave
ljudske obrade informacija.
Komatsu, L. K. (1992.). Recent views on con-
ceptual structure . Psychological Bulletin,
I I 2, 500-526. Odlidan pregled literature o
razliditim pristupima nadinu na koji ljudi
razumiju pojmove i reprezentiraju ih u
pamienju.
Ratcliff, R. i McKoon, G. (1997.). A counter
model for implicit priming in perceptual
I 04, 319-343. Suwemeni teorijski prikaz
koji twdi da postoje podaci koje tradicio-
nalne teorije Sirenja aktivacije ne mogu
objasniti, no mogu6e ihje objasniti alter-
nativnim modelom koji autori predla.Zu
Rumelhart, D. E., McClelland, J. L. i PDP
Research Group (1986.). Parallel distri'
buted processing. Explorattons in the mi-
crostructure ofcognition: Vol. I Founda-
fions. Carnbridge, MA: MIT Press. Vrlo
te5ko Stivo, no klasidan rad kojije posluZio
kao osnova za velik dio konekcionistidkog
modeliranja koje je uslijedilo.

JEZIK: PRIRODA I
USVAJAN.JE
PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI- SAZFTAK
HOLOGIJE RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJE-
OBILJEZJA JEZIKA
. OpCi opis
KLJUENIPOJMOVI
. Temeljni aspekti jezika
PROCESI RAZUMIJEVANJA JEZIKA DODATNA LITERATURA
r Percepcija govora
. Semantika i sintaksa
USVAJANJE JEZIKA
. Faze usvajaniajezika
. Naslijecle ili okolina
. Nakon prvih godina
Ko gnitivna p s iho Io gij a
1. Koja obiljeija karakteriziraju jezik?
2. Koji su procesi ukljudeni ujezik?
3. Kako usvaj amo sposobnost koriStenja j ezika?
Mirno sam snjala, a moja je iitava painja
bila usmjerena na pokrete njenih prstiju.
Iznenada postah sujesna osjetaja kao ne[ega
zaboravljenog - uzbudenje misli koja se vrata-
la; nekako mi se otlcrila zagonetkajezika. Tada
NIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I .sam znala da "y-o-d-a" znaii divno, hladno
PRAKNENA PITANJA neito ito je teklo preko mojih rulal Ta je iiva
rijei probudila moju duiu, dala joj sujetlo,
radost, oslobodilajel..- Sveje imalo ime i sva-
koje ime rodilo novu misao. Kada smo se vra-
tile u kutu, iinilo se da svaki predmet koji sam
dotakla trepert iivotom... Toga sam dana
nauiila mnogo novih rijeii...rijeii koje ie
uiiniti da mi svijet procujeta.
Helen Keller, Prida moga Zivota
Helen Keller, kojaje oslijepila i oglulila l9 mjeseci.nakon rodenja dovelaje u
osjetilni, mislima ispunjen i razumljivi svijet njena uditeljica Anne Sullivan. Cu-
dotvorka je drZala Heleninu ruku pod slavinom iz koje je po njoj tekla voda, i za
to wijeme znakovnom abecedom "izgovarala"po Heleninoj drugoj ruci osvjeltava-
juCu rijed "v-o-d-a".
Jezik - upotreba organiziranih nadina komliniplia rijedi da bi se komrmici-
ralo - dini nam mogudim komunikaciju s drugima oko nas, kao i to da mislimo o
stvarima i procesima koje trenutno ne moZemo vidjeti, Euti, osjetiti, dotaknuti ili
mirisati, ukljuduju6i ideje koje ne moraju imati ikakav opipljivi oblik- Kako je
Helen Keller pokazala, rijedi koje koristimo mogu biti napisane, izgovorene ili
ozradene nekako drugaCije (npr. znakovnim jezikom)t. StoviSe, ne svodi se sva
komunikacija - razmjena misli i osje6aja - na jezik; komunikacija obuhva6a
takva neverbalna sredswa poput gesti (npr. uljepiavaqla ili pokazivanja), pogleda
(npr. ubiladkih ili zavodljivih), dodira (npr. rukovanja, udarci i zagrljaji) i slidno.
Tri su podrudja istraZivanja umnogome pridonijela razumijevanju psiholingvis-
tike -psihologije na5ega jezika u interakciji s ljudskim umom. Ona ukljuduju (l)
lingvistiku - istralivanje strukturejezika i promjene; (2) neurolingvistiku- odnos
izrnedu mozga, kopicije i jezika i (3) sociolingvistiku - odnos izmerlu socijalnog
ponaianja ijezika (D. W. Canoll, 1986). Ovo poglavlje prvo ukratko opisuje oeka
op6a obiljeija jezika. U idudim odjeljcima raspravlja se o jezidnim procesima,
ukljudujuii i to kako razumijevamo znadenje odrerlenih rijedi i potom kako struk-
turiramo rijedi u smislene redenice. Potom se u posljednjem odjeljku u potpunosti
;iEliilr rtoli e^erikan Sign Lmguage (ASL), lro doslono baii ameriiki hakovni jezik, no naravno da
isto wijedia aakohi jezik bilo kojega drugoga jezika (nap. prev.)
 9 . Jezik: prirocla i usvajanje
razraduje lingvistidki pristup jeziku, opisuju6i kako je svatko od nas usvojio ba-
rem jedan jezik. Kao 5to moZete odekivati, ova rasprava donosi polemiku o utje-
caju naslijeda i okoline koja se tako desto javlja u vezi s psiholodkim temlma' no
ovdje se usmjerava na medusobni odnos stefenih sposobnosti i iskuswa' Deseto
poglavlje opisuje Siri kontekst u kojem koristimojezik, ukljuduju6i psiholoiki i
socijalni kontekst jezika.
OBILJEZJA JEZIKA
Op6i opis
Koja obiljeZja karakteriziraju jezik? Odgovor na to pitanje ovisi o tome koga
pitute i ti"g"isti mogu ponuditi ponesto drugadije odgovore od kognitivnih psi-
Lologa. Medutim, dini ie da postoji odretleni konsenzus u pogledu Sest obiljeZj-a
kojaiu distirktivnaza jezik (npr. R' Brown, 1965; H. H. Clark i Cluk' 1977;
Glucksberg i Danks, 1975). Odredenije, jezik je:
l. Komunikativ an: Jezik nam omogutuj e komunicitanj e s iednom ili viie oso-
ba s kojima imamo zajedniiki iezik.
2. Arbitrarnto simbolitan:Jezik swara arbifrarni odnos izmedu sirrrbola i ono-
ga na Sto se odnosi: ideje, predmeta, procesa' odnosa ili opisa.
3. Pravilnostrukturiran:lezikimastrukhrru,samovrloodredeniobrasciporet-
ka simbola imaju znadenje, a razliditi poredci nose razlidito znadenje'
4. Strumuriran na viie razina: Struktura se jezika moie analizirati na viSe od
jedne razine (npr. po glasovima, jedinicama znadenja, rijedimq frazama)'
5- Generativan, produktivan: Unutar granica lingvistidke strukture, korisnici
jezika mogu proizvoditi nove izraze, a mogu6nosti za swaranje novih izra-
za su doslovno bezgranidne.
6. Dinamiian: Jezici se stalno razvijaju.
Komunikacijsko obiljeZje jezika je navedeno prvo budu6i da je, osim Sto je
najoditije obiljeZj e jenka,takoder i najznadajnije. Naprimjer, ja mogr pisati ono
St; nisiim i o;je6am tako da vi moZete Eitati i razuqieti moje misli i osje6aje' To
ne nadi dane postoje povremene pogrefke u komunikacijskom obiljei,'jtt
jezik"a-
nebrojeni kognitivni psiholozi i drugi posve6uju svoj zivot istrazivanju komuni-
kacijskih neuspjehaputem jezika. Medutim, unatoE frustracijama i krivim komu-
nikacijam4 sposobnostjedne osobe dakoristijezikkakobi komunicirala s drugom
je impresivna.
Ono Stoje iznenadujudejest drugo obiljeZjejezika- to 3to komuniciramo kroz
zajednidki sustav arbitamih simboliEkih znakova za swari, ideje' procese, odlose
i opise. Arbitrama priroda sustava zladi da ne postoji nijedan razlog za'abo1
odietlenog simbola (ne5to Sto predstavlja, upuiuje ili sugerira neito drugo) koji
predstavlji (upu6uje ili aludira) odredenu stvar' proces lli opis - poput profesor,
zabavtjati ili briljantno. Konsenzualnim slaganjem odredena kombinacija slova
ili glasova moZe nam biti smislen4 no otlredeni simboli ne vode sami po sebi do
milenjarijedi; konbinacija glasova je proizvoljna' Sto je moguce vidjeti iz di-
njenice da razliEiti jezici koriste wlo razliEite glasove da bi omaEili istu stvar
(npr. baum, arbol, drvo\.
287
288 Kognitivna psihologija
ffi
ffiffi
rw
w,w
ffi
re
Znakovi koji na odredeni naiin nalihuju onome na ilo se odnose aw se ilone. Ovi su piktograf ikone koJe su se
korhtile u hliercglifna staroga Egipta. Suprctno tomu, najvedi diojezika ukljuC4je manipulaciju simbolima koji su
u semo arbitrarnom odnosu prema stvaima na koje se odnise.
Sve su rijedi simboli - stvari Sto predstbvljaju, odnose se na, stoje umjesto ili
sugeriraju neSto drugo. Prikladna osobina kori5tenja simbola jest da simbole
moZemo koristiti da bismo oznadili stvari, ideje, procese, odnose i opise koji nisu
trenutadno prezentni (npr. rijeka Amazona), koji nikada nisu postojali (npr. 2ma-
jevi ili vile) ili koji postoje u fizidki neopipljivom obliku (npr. ra6un, istina, prav-
da). Bez proizvoljne simbolidke reference bili bismo ogranideni na simbole koji
nekako nalikuju na stvari koje bi tebali simbolizirati (npr. simbol koji nalikuje na
drvo predstavljao bi drvo). Frema Clarku (1993, 1995), dva nadela koja su u pod-
lozi znadenja rij e[i slnaielo konyencionalnosti inaielo suprotnosli. Prvo nalelo
jednostavno kaZe da su znalenja rijedi odrecfena konvencijama- drugim rijedima,
rijedi znade ono 5to su konvencije odredile da znate. Prema drugom nadelu, ra-
zlidite rijedi imaju radidita znadeqia. Swha postojanja razliCitih rijedijest upravo
to da simboliziraju stvari koje su barem malo razlidite.
Tre6e obiljeZje, pravilna struknrrajezika, omogu6uje taj zajednidki susrav ko-
mrmikacije. Kasnije u ovompoglavlju specifidnije opisujemo strukturu jez:*la.Za
sadaje, metlutim, dovoljno Sto ve6 anate: (1) da odretteni poredak zvukova ili
slova tvori smislene rijedi, ali sludajan poredak glasova ili slova obiino ne i (2) da
odredeni poredak rijedi wori smislene redenice, odlomke ili govor, dok veiina
drugih nema smisla.
detvrto je obiljeije viSestrukost strukture: svaki se smislen i inaz mole analizj-
rati na vi5e od jedne razine. Kasniji odjeljci opisuju nekoliko razina na kojima
moZemo analizirati struktunr jezika. Te razlidite razine prenose razlidite sfupnjeve
smislenog sadrZaja. Naprimjer, psiholingvisti proudavaju jezik narazninrr;friova,
poput p ili t; na razini rijeli, npr. put, hrp, top, pat, na razini redenica npr. 'Na putu
je stajao top" i na razini veiihjedinicajezikapoput ovog odlomka ili 6ak ove knjige.
Peto obiljeZje jezika je produktivnost (katkada ga.se naziva gerierativnost),
izrazzanaEuneogranidenu sposobqost kreativnog stvaranjajezika; tojest, prem-
da na.5a uporaba jezika ima svoja ogranidenja - moramo se pokoriti odredenoj
strukturi i koristiti odretleni zajednidki sustav proizvoljnih simbola - jezik moZemo
koristiti da bismo proizveli neograniden broj jedinstvenih redenica i drugih smi-
slenih kombinacija rijedi. Prernda broj glasova*(npr. j u rijedi najjadi) koji se ko-
 9 . Jezik: priroda i usvajanje 289
290 Kognitivna p s iho logij a
riste jeziku moZe biti ograniden, razliditi se glasovi mogu beskajno kombinirirti
u
da bi se oblikovale nove rijedi i nove reienice meitu kojima su mnogt ggE izridaji
-jezidni iztazikoji su sasvim novi i koje nitko prije nije izgovorio. Tako
je jezik
sfisffl Fonetski simboli hrvatskoga knjiievnog jezika'
inlerentno kreativan, upravo zato 5to nitko od nas nije prije mogao 6uti sve rede- Foneme nekog jezika 6ini repertoar najmanjih jadinica glasova koji se mogu koristiti da bi se, u datom
nice koje smo u stanju proizvesti i koje doista stvaramo u svakodnevnom Zivotu. ieziku, razlikovao iedan smisleni izraz od drugoga. (Prema H. H. Clark iClark, 197fl
StoviSe, dini se da svakijezik ima potencijal da se njime iskaZe bilo koja ideja
koja moZe biti iskazana i u bilo kojem drugom jeziku, premda lakoda, jasno6a i SUGLASNICI SAMOGLASNICI DIFTONZI
jezgrovitost iskazivanja odiedene ideje moZe jako varirati od jezika do jezika. lbl brcd lil \u\aeka /a/
' Takoje heativni potencijal razliditihjezika, dini se, otprilikejednak. lcl cipela lnl maika lel
automobil
Englez
(dvoglasnik ije u npr. bijelo)

KonaEno, produktivni aspektjezika sasvim prirodno vodi do dinamidke, evolu- lA davka lnl nqa lV igla

cijske prirode jezika. Fojedinadni korisnici jezika kuju rijedi i fraze i mijenjaju
lA duk lnj,l njega lol oko
Idl dvorac /p/ p6l /u/ uho
uporabujezika, a Sira grupa korisnika jezika ili prihva6a ili odbacuje promjene' ldll diep hl rast
Zamisliti da se jezik nikada neie promijeniti je jednako neshvatljivo kao i zami- ldl Cluratim /V stiek
sliti da se ljudi i okoline ne6e nikada promijeniti. Na primjer, modemi engleski ffl frak /V Skola
jezik kojim sada govorimo razvio se iz srednjoengleskog, koji se pak razvio iz lSl glava lV toga
staroengleskog. lhl hreak M vitez
fn igla lzl zlato
Premda moZemo odrediti razlidita obiljeilja jezika. vaZno je uvijek imati na frl jais lrl zi:tot
umu ono Sto je glavna svrha jezika - naime, pospje3iti naie sposobnosti obliko- M kuda
vanja mentalnih predodZbi situacija, Sto nam omoguiuje razumijevanje situacije i lV lovac
komunikac{u o qioj (Budwig, 1995; Zwaan i Radvansky, 1998). Drugim rijedi- 'U tablicisu prikai glevl hmtskogaidika, dok su u lryorniku, dakako, gl4oviengteskogaielka (nap. prev)
ma, nb kraju se kod jezika radi primamo b kori$teirju, a ne o jednom ili drugom
nizu obiljeZja.
Da zakljuEimo, premda postoje brojne razlike medu jezicima, postoje neka
ljudi iirom svijeta mogu razumjeti znauru kolidinu engleskoga, a da ga ne mogu
zajeilnidka obiljeZja; medu kojima su komunikacija; proi2voljna simbolidka re-
" ferencija, pravilnost sfukture, vi5eslojnost stiukture, prodirktiVost i promjenji- ditati ili pisati kako keba.
. . vost. Sada demo detaljije razmotriti kako sejezik koristi.te potom neke univerzal- Jezik se moLe ruzloLiti u mnoge manje jedinice, vrlo slidno kao ito kemidari
ne aspekte toqe kako ljudi usvajaju woj primami jezik. raidlanjuju molekule na temeljne elemente.,Najmanja jedinicx *ono-ot zvukaje
. glas, kojijejednostavno pojedinadni vokalni zvuk i koji moZe i ne mora biti dio
govomog sustava nekogajezika. Pokret va(egajezika, pu6kanje obraza ili zvuk
Temeljni
:
aspekti iezika, klokotanja moZe biti glas. Najmanjajedinic4 govqrnog zvuka koja se rhoZe upo-
trijebiti za razlikovanje jedn og iztaza u nekom jeziku od drugoga jest fonem_ U
;..,,,,; ,t : . r l

Bazidno,postoje:dva fundamentalna aspekta jezika: (1) razumijevanje primljenog
r', idekodiranjelfezi6noga,tlazvil(2)ekspresiwo.kgdir4pjeiproirvo.dnjajezilnog
izlazzi;.Dekadruanje se odnosi,na izvotlenje zrialetrla iz ma;kojeg''simbolidkog
referenitrnog,sustava koji serkoristi (npr. za wij-e,mgrsluianja ili litanja). U petom
i Sestompoglav[iukoristili smo pojam kodiianja da bismo oznadili i semantidko i
nesemantidko kodiranje informacija u obliku.u kojem riogu biti pohranjene u
pam6enju. Primijenjeno na jezik, kodiranje ukljuduje transformacrju nalih misli u
ottit moZe biti izraLenkao lingvistidki izlaa (npr- govorenje, pjevanje ili
tiji
pisaqie). U ovom poglavlju pojmove kodignje i dekodiranje koristimo da bismo
opisali samo semaitidko kodiranje i dekodiranje'
Katkada istraZivadi koriste pojmove verbalno razumijevanje (sposobnost
primatelja da razumije napisani ili izgovorenijezidni ulaz, poput rijedi, redenica i
odlomaka), te verbalnu fluentnost (ekspresivnu sposobnost swaranja takvog
lingvistidkog izlaza).Kada je rijed o govomoj komunikaciji, moZemo govoriti o
vokalnom razumijevanju ili fluentnosti. Thurstone (1938) je smatrao da su ver-
balno razumijevanja i verbalna fluentnost odvojene sposobnosti i dini se daje to
todno. Ljudi mogu dobro ranmjeti jezik, no ne producirati ga dobro i obratno' Ta
odvojenbst postaje posebno odita u sludaju drugoga jezika. Na primjer, mnogi
engleskornejezilaf fonemi:se prav,od glabova sarnoglasnika isuglasnika, npr.
,r.azlikujmo,l'sat" od "bat7', "glas'r od "stas", pa su glasovi. s, b, a sve fonemi u
engleskom jeziku (kao i Q3, Ti se glasovi proizvode naizmjenilnim slijsdsnx 61-
varanja i zatvaranja glasovnog aparata. Razliditijezici koriste razlidit broj i ko-
mbinacije fonema. Havajski jezik ima oko 13 fonema, dok neki afiidki dijalekti
i:naju do 60. Sjevemoameridki engleski ima oko 40 fonema, kako je pokazano u
tablici 9- I , SljedeCi niz primjera osvjetljava razliku izrnedu gl:isova i fonema.
U engleskom jezikttraillka izmeilu glasova /p / t /b/ je valna distinkcija. Ovi
glasovi fi.inkcioniraju u engleskome kao fonemi, jer upuduju na rzlike i-metlu
razliditih rijedi.a Istowemeno, postoje i neki glasovi koje govomici engleskoga
mogu proizvesti, ali nemaju firnkciju razlikovanja rijedi i zato u engeskome ne
sluZe kao fonemi. desto se nazivaju alofonima ili glasovnim varijantama istoga
fonema.
tfffiGiin;ezitu, takoder (nap. prev)
3
Isto se odnosi i na hryatski jezik (qap. prev.)
' Slidno wijedi i za hrvatski jezik. Na primja, piti ima drugadije aadenje od biri, ili mk od bnk4 pa se
rcCeni 'Natupilo je wdoblje mka", mamije drugadije od rcdenice .T.Iohrpilo je mzdoblje baka-
 ' 9 . Jezik: priroda i uwajanje 291

Za ilustraciju razlike izmetlu alofona glasa /p/, pokuSajte staviti otvoreni dlan 292 Ko gn i tivn a p s ih o I o gij a
oko 5 cm ispred usta i glasno izgovoritis : Pljadka5 je pobjegao na proplanak Ako
ste i vi kao ve6ina govomika hrvatskogajezika; osje6at 6ete malen dalak zraka
kada izgovorite glas lpl na podetku rijedi, no ne i {a9ak kada izgovorite /p/ u Utwdite koje su od sljedeiih imeniEke frue: (l) O- je bacio loptui (2) i kohljajuCi topra; (3) sc kohuala;
sredini rijedi. Ako biste na neki naiin uspjeli prigu5iti da5ak zraka izgovarajuii p kugla, cruena lopta na uglu; (2) i; (3) okrugla i crve- (4) piella prekd sobe; (5) dao joj je loptu; (6) bzo
na podetku rijedi, a ispustiti dasak izgovaraju6i p u sredini rijedi, proizveli biste na; (4) vodma; (5) lopta; (6) se ke6u bzo. (Pomod: trdi; @omod: Glagolske ftue sadrie glagolc, kao i
turiidit" (alo)fone, no ne biste udinili smislenu razliku u fonemima - nema smi- Irnenidke frue mogu biti subjekt iti objekt reEenice, bilo lto na Sto glagol djeluje [ali ne subjekra mdnje].
npr'__(tr1)___bacio=.IF .') Npr.;'lStudent psihologije GF
slene razlike izmedu lpl u rijedi pljadka5 i glasa /p/ u rijedi proplanak' suprotno .")
Utndite koje su od idu6ih glagolske ftze: (l) djelak
razlici od lp/iti i lbliti. Meclutim, u nekim jezicima (npr. Thai), razlika koja se

smatra irelevantnom u engleskome, u tim je jezicima smislenajer je razlika izmetlu

/p/ fonemidka, a ne naprosto alofonidka (Fromkin i Rodman' 1988).
Proudavanje odredenih fonemajezikaje fonemika, a istraZivanje toga kako se Gildea, 1987). Prvolkolci u Sjedinjenim Dr4avama imaju u svojem vokabularu
proizvode ili kombiniraju glasovi govora ili kako se predstavljaju pisanim sim- nestb viSe od l0 000 rijedi. Do ttetega rcneda maju oko 20 000. Do 5. nzreda
tofima je fonetika. Lingvisti poput Petera Ladefogeda desto putuju u udaljena dglegnu 40 000, ili polovinu njihova laajnjeg postignuia kao odraslih (Angtin,
sela da Li opaLali biljeZili i analizirali raztidite jezike, od kojih neki nestaju jer 1993). Kombiniranjem morfema vedina odraslih engleskih govomika ima voka-
pripadaju napuitenim plemenskim podrudjima' a u korist urbaniziranijih podru- bular (repertoar riiedi) od stotina tizuda rijedi. Npr. dodavanjem samo nekoliko
ija. fto"favan;e fonemskog inventara razliditihjezikajedanje od nadina na koji morfema korjjenu sadriajnog morfema uiiti, imamo uienik, uieno, uien, uieti,
lingvisti stje6u uvid u prirodujezika (vidi Ladefoged i Maddieson, 1996)' uienost.Yokabular se izgratluje polako, izlaZudi se vi5estruko razliditim rijedima
Na idu6oj razini hijerarhije su morfemi - najmanje jedinice koje prenose i znakovima njihova znadenja (Akhtar i Montague, 1999; IIotri Naigles, 1999;
zna6enje unutar odredeno g jezlka. Udenje engleskoga moZda vas je upoznalo s Woodward i Marlsnan, 1998). Jedan od nadina na koje se engleski pro5iruje da bi
dva obiika morfema: (1) korijeni rijedi, kojima dodajemo (2) afrkse'sufftse, koji obuhvatio rastu6i vokabular jest kombiniranjem postdedih morfema na nove
slijede nakon korijena rijedi, te prefikse koji prethode korijenu rijedi' Sama rijed naiine. Neki ka-iu da dio geniialnosti Williama Shakespearea leZi u dinjenici da je
afrksi sadrZi (1) korijen fiks, (2) preffts "a-" i (3) sufiks "-f'koji upu6uje na uZivao stvarati nove rijedi kombinirajuii postojeCe morfeme. Onje navodno sko-
mnoiinu. Rije1 prepuniti sadrZi dva morfema, "pre" i "puniti"
Lingvisti analiziraju strukturu morfema i rijedi na nadin koji nadilazi analizu
korijena i afiksa. Lingvisti oznadavaju rijedi koje prenose vedinu znadenja kao [[s[[fl Sumami opis jezika
sadiZa3ne morfeme. Morfemi koji dodaju detalje i nijanse znadenja sadrZajnim Svi se ljudski Jezici mogu analizirati na mnogo razina.
morfemima ili koji pomaiu sadrZajnim morfemima da se uklope u gramatidki
kontekstjesu funkcionalni morfemi (npr. u engleskomjeziku sufiks "- st'' "pre-
JEZ|CNI ULAZ JEZIENI ZT-AZ
frks -de'i veznik "i" ili dlan "the")e . Podskup funkcionalnih morfema su infleki Foneml (distinktimi podslrupovi svih ..JV + lal + lkl + lsl ..--
mogudih glaeE)
sije, uobidajeni sufiksi koje dodajemo rijedima kako bi se uklopile u Ctu-uqEF
kontekst. Na primjea vedina ameridkih djedjih vrti6a dodaje posebne sufikseT da Morfemi (iz distinktivnog lsksika uti (sdriajni morfm) + li (funkclonatni
bi skrenula pozomost na sljedede: morfffi) morfm mnolne)
. Glagolsko vrijeme: desto uEiS; Udio si ju6er; UdiS sada Fiiedi (z distinldivnog vokabulaE riJodD Potrebno + ie + mnogo + smisla + da + bi + se +
. Glagol i broj imenice: Profesor daje doma6u zadadu; asistenti daju domaiu napisala + dobra + bsmisli

zadadtt. Fte:
renieke ftm llF : imai i njsi
. Posvoine imenice: Studentov udZbenik je privladan.
I

deskiptori)
IF
. Komparaciia pridjeva: Mudriji od dva profesora podudavao je najmud- Glagobl@ frae (GF, glagol i ono na GF: potrebno ie mnogo ffiisla da bi $ mpisala
rijeg od tri studenta. sto se Ednia odnct dobra bemislie.

Lingvisti koriste pojam rjeinika ili Ieksika da bi opisali cjelokupni skup mor- Redenie (zasnovm na siniaksi Potebm je mnogo smisla da bi s napisala dobm
fema u datom jezit'u ili u lingvistidkom repertoaru neke osobe. Prosjedan odra- iuika - slntaktidkoi skuRuo besmisli.
stao govomik engleskoga ima rjednik od oko 80 000 morfema (G. A' Miller i DiskuB "Potrsbno ja mnogo smish da bi $ mpisala
dobn bsnislie' pM.ie napiw Mark Tmin
(lfderer, 1991, srr- 131)
, u l.r."rtk" se objalnjaw rolika imedu alofona fonema /p/ u cngtekome
jeziku. Buduci da je sinrcija
BAZUMIJEVANJE JEIKA
sliCna i u bratskomc, donosimo primjcr iz nalcgajaika' (up- prcv')
5
U hrvatskom j@iku npir. sufiks -t; prcfiks od- itd- 'U idmiku rclnl glai: "lttak6 a tFjp olse towdlo good rc|ls@". te u toi reasici
l imoldkafru lt ($bjekf .6dfiic6).
t U hwatskom jeziku sliClo jc iuogu& pokaati dodavsjm Ntavaka z ruoZiot! trpf, Ovo jc stol' Ovo 3u U hi*lskom6 prlevodu rod6nl6 gl6i: "pobebno le mnogo sisla da H s mpisala dob besmi6li,E ebjdd sMvfi. pa
, F
stolovi. Ili ryr. kod konjugacijc glrgoh: ja uliltr ti uEi!, oni udc. (nap. pffi') imedal'uttm u hmtskome m @om p.lmiBru m rcIflo odredlt, No, to bi mogla biti npr- dlea ekm, tciifa-H rela'r:glaslta
'Sukome je potbno mnogo smisla da bi $ napl$la dobE b6misli,,
 9 o lezik: priroda i usvajaqie 293
vao vi3e od 1700 rijedi - 8.570 njegova pisanog vokabulara - i bubrojne inaze
ukljudujuii i samu rijed bezbrojan (Ledere4 1991).
Zalingiste, idu6a se razina analize zove sintaksa, 5to se odnosi na nadin na
koji korisnici odretlenogjezika slaZu rijedi kako bi stvorili redenice. Sintaksa ima
glavnu ulogu u naiem razumijevanju jezika. Redenica obuhvada najmanje dva
dijela: (1) imeniCku frazu, koja sadrZi najmanje jednu imenicu (desto subjekt
redenice), te ukljuduje sve relevantne deskriptore imenice; i (2) glagolsku liazu,
koja sadrZi najmanje jedan glagol i sve ono na Sto se glagol odnosi, ako se na
ne5to odnosi. Glagolsku se fraru moZe oaraditi i kao predikat, jer potwiluje ili
izjavljuje nedto o subjekru, obidno radnju ili osobinu subjekta. Lingvisti smataju
daje istraZivanje sintakse temeljno za razumijevanje strukturejezika, a o sintak-
tidkoj strukturi jezika se govori kasnije u poglavlju.
Komplementarna sintaksi je semantika, istraZivanje znadenja u jeziku. Se-
mantika bi se bavila time kako ijeEi inaLavaju znadenje (tema koja je takotler
razmatrana u prethodna dva poglavlja).
Konadna nzina analize je razina diskursa, koja obuhvaa uporabu jezika na
razini iznad redenice, poput razgovora, odlomaka, prida, poglavlja i cljelih knjiga.
Tablica 9.2 sumira razlidite aspekte jezika, a u idu6em se odjeljku rasprav[a o
tome kako razumrjevamojezik preko percepc{ie govora i daljnjih analiza- Raspra-
vu o diskursu rezervirat 6emo za deseto poglavlje, zajedno s druSwenim konteks-
tom jezika.
PROCESI RAZUMIJEVANJA JEZIKA
Kako razumijevamo jezik, uzimaju6i u obzir vi5estrukost kodiranja? Jedan pri-
stup ovom pitanju usmjerava se na psiholo5ke procese ukljudene u percepciju
govora i na to kako slu5adi izlaze na lcraj s posebnostima koje proizlaze iz akustidkog
(onoga koji se odnosi na zvuk) prijenosajezika. Viie lingvistidki orijentiran pri-
stup usqierava se na opise grariiatidkih struliturajezika. Konadno, tre6i pristup
ishaZujepsiholingvistidke procese uHjudene u razumijevanjejezika na makorazini
analize diskursa. Sva se tri pristupa u odretlenoj mjeri preklapaju i nude zanim-
ljive uvide u prirodujezika i njegovu uporabu.
Percepc'rja govora
Jeste li ikada bili u situaciji kada ste s nekim trebali komunicirati preko telefona,
no govor koji ste duli bio je iskivljen zbog loleg telefonskog prijenosa? Ako
jeste, sloZit 6ete se da je percecija govora temeljna za uporabu jezika u svako-
dnevnom Zivotu. Zaista, potrebnoje samo 6uti ljude koji govore preko lo5eg tele-
fona da bi se shvatila vainost percepcije govora. Razumijevanje govoraje klju-
dno za ljudsku komunikaciju. Dabismo razunfeli percepciju govora,razmatramo
neke zanimljive fenomene govora i pitaqje je li govor nekako poseban mettu svim
raznolikim vrstama zvukova koje moZemo percipirati.
Govor smo u stanju percipirati zadudujudom brzinom. Dok smo u statrju per-
cipirati dak 50 fonemau sehndiljeziku na kojem smo fluentni (Foulke i Stricht,
- 294 Ko gni tiv n a p s i h o I o gij a
1969), moZemo percipirati svega dvije tre6ine glasova u sekundi ne-govomih
zrukova (Wanen, Obusek, Far-mer i Warren, 1969). Jedna od stvari.koja strane
jezike dini te5kima za razumijevanje kada ih dujemo, dak i kada ih moZemo ditati,
jest da glasovi 4jihovih slova i slovnih kombinacija mogu biti razliditi od glasova
istih slova i sloynih kombinacija u nalem materinjem jeziku. Na primjer, moj
5panjolski avuli "ame,r,idkil', jer sam sklon reinterpretirati Spanjolske glasove pre-
ma fcnetidkom sustavu ameridkog engleskog, a ne prema Spanjolskom.
Kako to {a smo u stanju percipirati 50 fonema u sekundi ako smo, paradoksal-
no, u stanju percipirati manje od jednog glasa u sgkundi kada je rijed o ne-go-
vomim zvukovima? Jedan odgovor na to pitanje leZi u dinjenici da govomi zvu-
kovi koartikuliraju: to jest, fonemi se proizvode na nadin da se wemenski pre-
klapaju, 5to znadi da jgdan ili viSe fonema podinje dok se drugi foaemi joi uvijek
produciraju - artikulacija koincidira. Ne sa-o da se fonemi unutar rijedi prekla-
paju, nego se i granice rijedi u kontinuiranom govoru takoder preklapaju. Premda
se moZe diniti da to preklapanje govomih zvukova stvara dodatne probleme za
percepciju govora, koartikulaciia se smatra nuinom za udinkovit prijenos govomih
informacija, s obzirom na ranije spomenute manjkavoiti u percepciji drugih zvu-
kova (Liberman, Cooper, Shankweiler i Studdert-Kennedy,1967): Tako se per-
iepcija govora sritatra razliditom od drugih perceptivnih sposobnosti i zbog lingvis-
ti6ke prirode informacija i zbog posebnog nadina na koji informacije moraju biti
kodirane za udinkovit prijenos.
Kako, dakle, govor percipiramo s takvom lako6om? Kao Sto moZete zamisliti,
postoje brojne altemativne teorije percepCije govora. Te se teorije uglavnom ra-
zlikuju po tome smatraju li percepciju govora posebnom ili uobidajenom u odno-
su na druge vrste auditome percepcije.
Stajaliite o percepciji govora kao uobidajenoj percepciji
Jedan prishrp izjednadava procese percepcije govora s procesom slu5ne percepcije
drugih zvukova. Ove vrste teorija nagla5avaju ili procese podudar4nja obrazaca
ili detekciju obiljeZja. Ove teorije postuliraju da postoje distinktivne faze neural-
nog procesiranja, pri demu se u jednoj fazi zvukovi govora analiziraju po svojim
komponentama, a u drugoj fazi te se komponente analiziraju s obzirom na posto-
janje pravilnosti i provjerava se podudaranje s prototipovima ili obrascima (npr.
Kuhl, 1991; Massaro, 1987; Stevens i Blumstein, 1981). Jedna teorija te vrste je
teorija fonetidkog prodi56avanja (Pisoni, Nusbaum, Luce i Slowiaczek, 1985),
kojakaLe da zapodinjemo analizom sluSnih osjeta i prebacujemo se na vile razine
procesiranja, identificiraju6i rijedi na temelju sukcesivnog uparivanja s obzirom
na mogu6nosti za uparivanje izmedu svakog od fonema i rijedi koje ve6 imamo u
pamdenju. Prema ovoj teoriji, podetni glas koji uspostavlja niz mogudih rijedi
koje smo duli ne mora biti samo prvi fonem. MoZda ste i sami opazili ovaj feno-
men na svjesnoj razini. Jeste li ikada gledali frlm ili sluSali predavanje kada vam
je trebalo nekoliko kenutaka da shvatite Sto mora da je govomik zapravo rekao
budu6i da ste duli samo iskrivljen zvuk? Da biste odludili 5to ste duli, moZete
pro6i koz svjestan proces fonetidkog prodi3Cavanja. Slidna teorijska ideja uklo-
pljena je i u model raga (McClelland i Elman, 1986), prema kojem percepcija
govora podinje s tri razre detekcije obiljeZja: razinom akustidkih obiljeLja, nzi-
nom fonema i razinom rijedi. Prema ovoj teoriji, percepcijaje govora visokointer-
aktivna, pri 6emu niZe razine utjedu na viSe razine i obmuto.
 9 t Jezk: priroda i
Crta kojaje zajednidka ovimteorijamajest da 3ve zahtijevaju procese dono5enja
odluke koji nadllaze detekciju obiljeZja i podudaranje obrazaca. Tako se govor
koji percipiramo moZe razlikovati od govomih zvukova koji zapravo stiZu do naiih
uSiju bududi da kognitivni i kontekstualni faktori utjedu na naiu percepciju osjet-
nih sipala. Na primjer, efekt fonemidke obnove (Samuel, 1981; Wanen, 1970;
Warren i Warren, 1970) ukljuduje integriranje onoga Sto znamo
kada percipiramo govor.
Pretpostavite da ste bili u eksperimentu, sluiajudi redeniculo kojaje glasila
kako slijedi: "*rak je bio _." Za posljednju rijeE jeclna je od sljedeiih
bila umetnuta: dist, poslrrda, nov, upitan. Osim tog4 govomik je umetnuo kaialj
umjesto podetnoga glasa gdje se pojavljuje z'tjezdica u rijedi *rak. Gotovo svi
ispitanici su nesvjesni daje suglasnik bio izbrisan i da se glas za koji se sjedaju da
su ga 6uli razlikuje ovisno o kontekstu, tako da se ispitanici sje6aju da su duli
"Zrakjebio trst',"Mrakjebio posvuda", "Fraftje bio nov", '?ra&je bio upitan".
Fonemidka obnova je slidna vidnom fenomenu zatvorenosti, zasnovanom na
nepopunim vidnim informacijama. Doista, jedan od glavnih prishrpa slu5noj per-
cepciji pokuiava proSiriti ge5taltistidke principe vidne percepcije (npr. simetrija,
blizina, slidnost) na razlidita akustidka dogactanja, ukljuduju6i govor @ergman,
1990). Tako teorije koje percepciju govora smatraju uobidajenom koriste op6e
principe detekcije obiljeZja i geitaltistidke psihologije da bi objasnile kako slu-
Sadi razumijevaju govor. Druge teorije, medutim, gledaju na percepciju govora
kao na posebnu.
Stajali5fe o percepcijigovora kao posebnoj percepciii
Fenomen u percepciji govora koji vodi ideji specijalizacijejenalazkategorijalne
percepcije govomih zvukova; tojest, premda govomi zvukovi koje zapravo dujemo
obuhvadaju kontinuum varijaciia zvudnih valova, mi percipiramo diskontinuirane
kategorije govornih Zrrukova. Ovaj se fenomen moZe vidjeti u percepciji kombi'
nacija suglasnik-simoglasnik, pa da, ga. Akustidka razlika izrnedu ovih slogova
usmjerenaje na razlidite obrasce varijaclja u govomom signalu, pri demu neki
obrasci vode do percepcije ba, dngi do percepcije da, a trE6i do percepciie ga.
Stovi5e, unutar svake slogovne kategorije postoje razlike u zvudnim obrascima za
razliEite instance koje ne utjedu na percepciju govora - 6a koje ste izgovorili
juder, razliluje se od 6a koje kaZete danas, no ne percipiraju se razliditima. Taj
kategorijalni oblik percepcije nije primjenjiv na negovome zvukove, poput tono-
va, gdje se kontinuirane razlike u visini (koliko je ton visok ili nizak) duju kao
kontinuirane i razlidite.
,
U,klasidnom istraiivanju, istra.Zivadi su koristili govomi sintetizator kako bi
imitirali ore prirodne obrasce slogovne akustike i kontrolirali akusti|ke razlike
izmedu slogova (Libemran, Harris, Hoffnan i Griffith, 1957). Odrerlenije, Liber-
maa i swadnici su sworili serije zrrukova suglasnik-samoglasnik koje su mijenjali
u jednakim inkementima od 6a preko da do ga. Metlutim, ljudi koji su sluSali
sintetizirane slogove Euli su iznenadnupromjenu od zrrudne kategorije 6a do arudne
kategorije da (i slidno od kategorij e da do ga).Nadalje, ova razlika u oznadavanju
slogova dovela je do loSije dishiminacije unutar fonemske kategorije i poboljlala
t nitj-o F i^ij*j* u odtrosu m ontj u inomiku kako bi hwatskim litstctji@
uwajanje 295
296 Kognitiwa psihologija
diskriminaciju preko fonemskih granica. Tako iako su oznake bile fizikalnojed-
nake u akustiEkoj udaljenosti jedna od druge, ljudi su Iuli kao razlidit samo aak
koji se razlikovao i u fonetskoj oznaci. Diskriminacija dva susjedna ba je bila
onime 5to dujemo lo54 dokje diskrininacija Da od susjednoga dc bila oduvana. Budu6i da pri nor-
s
malnom perceptivnom procesiranju treba jednako dislaiminirati izmedu svih jed-
nako udaljenih parova razliditih oznaka duZ kontinuuma, istraiivaEi su zakljudili
da se govor percipira putem specijaliziranih procesa.
Ovi i drugi nalazi naveli su Alvina Libermana i suradnike da istraZe ideju da se
percepcija govora oslaqia na posebne procese i predloZili ranu, nojol uvljik utje-
cajnu motoridku teoriju percepcije govora (Liberman, Cooper, Shankweiler i Stud-
dert-Kennedy, 1967; Libermau i Mattingly, 1985). Teorija je razvijena kako bi
objasnila kako sluSadi savladavaju kontekstualno osjetljive fonetske sep.ente,
kojiproizlazeizkoartikulacije, te rezultiraju fenomenima kategorijalne percepcije.
Da se vratimo na raniji primjer, /b/ izgovoren u ijeEi brat, razlikuje se akustidki
od /b/ izgovoren;og u ijef zub. To u mrogoj mjeri proizlazi iz razl*a koartiku-
lacijskog konteksta dvije instance fonema - preklapanje /b/ s ostatkom rijedi rcl
nasuprot zu u drugoj rijedi uzrokuje to da /b/ zrnrdi drugadije. Kako, dakle, /b/ u
obje varijante smatramo istim fonemom? Prema motoridkoj teoriji, percepcija
govora ovisi o tome 5to dujemo da govomik artikulira i o tome 5to zakljuEujemo
daje namjeravana artikulacija govornika. Tako slu3ad koristi specijalizirane pro-
cese ukljuEene u produkciju govora da bi percipirao govor, svladavajudi efekte
koartikulacije, 5to dovodi do fenomena kategorijalne percepcije . Od wemena ranih
istraiivanja Libermana i suradnika, f-enomen kategorijalne percepcije pro5irenje
i na percepciju drugih vrsta podraZaja, poput boje i emocionalnih inazalica, sla-
be6i twdnju daje percepcija govora posebna (Jusczyk, 1997). Metlutim, zago-
varatelji stajali5ta govor:je-ne3to-posebnojoi uvijek smatraju da dnrge wste dokaza
upu6uju na to da se gdvor percipira specijaliziranim procesima.
Jedan takav distinktivni aspelr percepcije ljudskoga govora mogu6eje vidjeti u
takozvanom McGurk efektu (McGurk i MacDonald, 1976), koji ukljuduje
uskladenost vidnih i slu5nih percepcija. Zamislite da gledate film. Sve dok zvudna
vrpcaodgovara govomikovimpokretimausta, nrcmaproblema. Medufim, pretpostavi-
mo da zvudnavrpca kirZe jedno (npr. /a) u isto wijeme kada su glumdeve usne jasno
udinilepokete zadrugi zvuk (npr. Da). Vjerojabio je dadete dutikompromisni zvuk
(npr. pa), koji nije ni ono 3to"st9 iuli ni ono 3to ste vidjeli. Nekako sintetizirate
sluine i vidhe infomiacije, dolazedi do rezultata koji je takoder dmgaEiji od njih.
Zbogtognzloga lo5e sinkronizirani shani filmovi mogu biti tako zbunjuju6i.
U normalnom razgovom koristimo ditanje s usana kako bismo pojadali svoju
percepciju govora, posebno u situacijama u kojima pozadinska buka moZe oteZati
percepciju govora. Motoridka teorija iumadi tu integracijuvrlo jednostavno bududi
da artikulacijska informacija ukljuduje i vidne i slu5ne informacije. Met1utim, oni
koji vjeruju u druge teorije interpretiraju ove nalaze kao po<lr5ku za opdenide
perceptivne procese, koji prirodno integriraju informacije iz razliditih senzornih
mbdaliteta (Massaro, i987; Massaro i Cohen, 1990).
Je li sinteza ovih suprotnih stajalilta moguia? Jedan razlog sloZenosti ovog
pitanja moZda leZi u samoj prirodi percepcije govora, koja ukljuduje i lingvistidke
i perceptivne atribute. S disto perceptivne perspektive, govorje samo relativno
sloZen signal koji se ne tretira razlidito od drugih signala. Iz psiholingvistidke
imao sEisla. (nap. pfl.) perspektive, govorje poseban budu6i da se nalazi unutar podndjajezika, posebne
ljudske sposobnosti. I zaista, udZbenici kognitivne psihologije radikuju se po tome
 9. Jezik: priroda i usvajaqie
gdje se raspravlja o percepciii govora, u kontekstujezika ili u kontekstu percepcrjg.
Tako je ramolikost stajaliBta o prirodi percepcije govora mogude vidjeti kao da
odraZava razlike u tome kako ishaZivadi tetiraju govor - kao obiine aklstidke
signale ili kao posebnije fonetske poruke @emez, 1994).
Semantika i sintaksa
Jezikje vrlo teiko prenijeti u rijeii.
Voltaire
Semantika
U uvodu ovog poglavlja vidjeli smo kakoje Helen Keller iskusweno spoznala da
rijeEi imaju znadenje. Vi se vjerojatno ne sje6ate trenutka kada su rijedi za vas
oZivjele, no va5i se roditelji sigumo sjedaju. Zapravo jedan od najve6ih uiitaka
roditeljstvajest promatrati nevjerojatno otlai6e djece da rijedi imaju znadenje. U
semantici katkada strogo {ednidko znatrenje rijedi oznadavamo kao denotaciju,
dok emocionalne prizvuke rijedi, pretpostavke i druga neizravna nadenja oznada'
vamo kao konotaciju rijedi.
Kako zapravo razumijemo znadenja rijedi? Prisjetite se iz prethodnih poglav-
lja da znadenja kodiramo u pam6enju preko pojmova - ideja (mentalnih reprezen-
tacija) kojima moZemo pridruiiti razlidita obiljeZja i s kojima moiemo povezati
razlidite druge ideje - kao i preko slika i moZda motoriEkih obrazaca za primjenu
odredenih postupaka. Ovdje se bavimo samo pojmovim4 posebno rijedima kao
proizvoljnim simbolima za pojmove.
Zapravo,kadao rijedima mislimo kao o pojmovima, rije6i su ekonomidni nadini
na koje manipuliiamo povezane informacije. Na primjer, kada mislite o pojedi-
nadnoj rijedi sfol, moZete takoder dozvati sve ove stvari:
. Sve primjere stolova koji bilo gdje postoje
. Primjere stolova koji postoje samb u valoj maSti
. SvaobiljeZja stolova
. Sve 5to moZete raditi sa stolovima
. Sve druge pojmove koje moZete povezati sa stolovima (npr. stvari koje
moZeto staviti na ili u stolove ili mjesta gdje moZete ua6i stolove)
Postojanje ijeli za ne5to pomaZe nam da dodamo nove informacije na5im
postojeCim informacijama o tom pojmu. Na primjer, bududi da vam je dostupna
rijed stol, kada imat neka nova iskuswa povezana sa stolovima ili na drugi nadin
saznate nove stvari o stolovina, vi imate rijed oko koje organizirate sve te pove-
zane infomracije.
Pris.ietite se takoder konstrukcijske prirode pamdenja, pri kojoj postojanje
rjednidkih omaka (npr. "prati odjedu"n "mirovni mari") (1) pospje5uje lakodu ra-
zumijevanja i dosjedanja odlomka teksta, (2) pospje$uje ispitanikovo dosjeiaqie
oblika "Sare" i (3) utjede na todnost svjedodenja odevica. Brian Ross i Thomas
Spalding (1994) dak sugeriraju da nam postojaqie rijedi kao pojmova za stvari
pomaZe u svakodnevnimneverbalnim interakcijama. Na primjer, Ross i Spanding
navode da nam p ojmovi tvora i psa omogu6uju lakSe prepoznavanj e razlika medu
njim4 trak i ako Zivotinl'u vidimo samo na tenutak. To brzo prepoznavenje omo-
297
298 Ko grtitivna ps iho lo gij a
guduje nam da prikladno reagiramo, ovisno o tome 3to smo vidjeli. Jasnoje daje
sposobnost razumijevanja pojmovnih znadenja rijedi vaZna. Me<lutim, kako se
rijedi kombiniraju da prenose nadenje?
Sintaksa
Jednako vaZan dio psihologije jezika jest analiza lingvistiEke stnrkture osobito -
sintakse, sustavnog naCina na koji se rijedi mogu kombinirati i nizati tako da 6ine
smislene iaaze i reEenice (D. W. Canoll, 1986). Dok se upercepciji govora uglav-
nom izudava fonetska struktura jezika, sintaksa se usmjerava na izudavanje gra-
matike izraza i redenica - drugim rijedima, pravilnosti strukrure.
Premda ste nesumnj ivo rqed, gramatika duli prije u vezi s tim kako ljudi rrebc-
/u stn"rktudrati svoje redenice, psiholingvisti rabe rij ed, gramatikananeito drugadiji
nadin. Gramatikaje proudavanje jezika tako da se biljeZe pravilni obrasci. Ti se
obrasci odnose na funkcije i otlnose rijeEi u redenici - pro5iruju6i se sve do razine
diskursa, ali i suiavaju6i se do razine izgovora i znadenja pojedinadnih rijeEi.
Tijekom udenja engleskogajezika moZda vamje predstavljena preskriptivna gra-
matika, koja propisuje "todne" nadine na koje se strukturira upotreba pisanog i
govomog jezika. Psiholingvisti zu jako zainteresirani za deskriptivnu gramatiku,
u kojoj se pokuiavaju opisati strukture, funkclje i odnosi rijedi u jeziku.
Psiholingvist Steven Pinker (l 994) daje.sljede6i primjerredenice koja ilustrira
kontrast izmetlupreskriptinnog i deskriptivnog pristupa.gamatici: Kada je Junior
vidio da otac nosi gore neprivladnu knjigu za ditanje pred spavanje, reagirao je:
"Tata, zaito si ponio gore tu knjigu za koju nikako nedu da mi se dita iz nje?" (str.
97). Premda bi takvo iaaLavanje izaz'ralo.uZas svakog preskriptivnog grarnatidara,
Juniorova sposobnost da iskaZe taloru sloZenu redenicu s takvim zamrsenim unu-
tradnjim meduvezama zadovoljila bi desloiptivne gramatiEare.
Zaito sintaksa pobuttuje takvo zadovoljstvo? Uglavnom iz dva razloga. Prvo,
proudavanje sintakse dopuSta analizujezika u prikladnimjedinicima, koje se sto-
ga, relativno lako proudavaju, te drugo, pruZa neogranidene mogu6nosti za
israZivanje. Praktidki ne postoje granice mogu6ih kombinacija rijedi koje se mogu
koristiti da bi se stvorile redenice (obiljeZje produktivnostijezika). U englesko-
me, kao i u svakom jezikq moZemo uzeti odrerleni skup rijedi (ili todnije, morfe-
ma) i odretleni skup pravila za kombiniranje destica i sworiti ogroman broj smi-
slenih iskaza. Iztu,evii namjeme citate, kada biste oti5li u Ameridku kongresnu
knjiZnicu, nasumce odabrali bilo koju redenicu iz neke knjige i tada potraZili jed-
naku redenicu u bezbrojnom nizu redenica koje su tamo u knjigama, vjerojatno ne
biste pronaili istu takw (Pinkler, 1994).
Oaadite njezdicom rcEenice koje nisu gramatidne, | 5. Od koga je kupljma hrjiga?
neovisno o tomejesu li reEenice smislene ili toloe: 6. Od u[enika kupio knjiga.
|
l. Udaik lcrjiga. I 7. Ueenik je kupljm od knjige.
2. Kupio knjigu. I t. Tkole tupio fnligut
3. Kupio udenik knjigu. | 9. Itujiga je kupila udenika.
4. Krjigaje kupljena odulenika. | 10, Knjigaje k-upila.
 9 . Jezik: priroda i usvajanje 299
300 Ko gttitiwa ps iho I o gij a

Moja istraZivmja pokuSavaju osvi- No to se ne dogatta kada 'tsporedujemo uobiEa- Takotler, kao Sto pokazujemo semantidko udeiavanje (engl.priming) malenja
jetliti jezik istraZujudi pojedini jene pravilne glagole poput hodao sam s onim
rijedi u pamdenju, pokazujemo i sintaktidko udesavanje reEenidnih sn'ktura, io
fenomen pbmo6u swke amislive manje uobidajeiima poput zadrhdo sam. Pret-
jest skloni smo spontano koristiti sintaktidke snulure slidne stnrlcturama redeni-
tehnike. Pmvilni glagoli poput waii postztlja se da je zadriao sam generinn primje-
njujuii pravilo, tako da mu Einjenica da ima slabi ca koje smo upravo duli (Bock, 1990; Bock, Loebell i Morey, 1992). Na primjer,
- walked tvore prollo wijeme na
predvidiv naCin, do davatjem+d' trag pamdenja ne 5kodi. y.lerojatnrje je da ie govomik upotrijebiti pasivnu konstrukciju (npr. Studeni je
i ljudi slobodno stvilaju nove. Kada Razvojna psihologya: Djeca desto rade pogreike, bio pohvaljen od profesora,) nakon 5toje 6uo pasivnu konstrukciju, eat i kaaa se
su novi glagoli poPut sPaz i drs dodavanjem nastavaka na nepravilne glagole." teme redenice razlikuju.
u5li u engleskijezik, nitko n|e trdao weti rjednik da Analizimli smo 20000 oblika pro5loga uemena u
pogleda njihovo pro5lo uijeme, svatko je nao da prijepisima djedjega govora i na5li po&iku zajed- Drugi dokaz za na5u dudosnu sposob.nost za sintaksu odituje se u govomim
glase spammed i
dissed. Suprotno tome, nepmvilni nostawo objainjertie- Djcdje pmdenje a nepmvil- pogre3kema koje dinimo @ock, 1990). Cak i kada sludajno zamijenimo mjesto
glagoli su idiosinlratidni i trebao ih pojedinadno ne oblike je nepouzdano, no kada jednom usvoje dvijr rijedi u redenici, jo5 uvijek oblikujemo gramatiEnu redenicu, premdaje bes-
nauditi. Jednosla-vna je teorija da ljudi proizvode pravilo proiloga wemena, mog! ga primijeniti mislena i bez znadenfa. Gotovo redovito zamjeqiujemo imenicu za imenicu, glagol
pravilne oblike ncsvjesno primjenjujudi pnvilo, a kadgod pani6enjb zataji i zato katkada dodaju na-
stavak nepmvilnom glagolu.
za glagol, prijedlog za prijedlog i tako dalje. Na primjer, moZemo r6i ..Stavila
nepravilne oblike inladrci ih iz pam6enja. Bududi
Lingvistiika teoriia: Zaito se nepravilni glagoli sarn pednicu u kolad", no vjerojatno nedemo reii ,.Stavila sam kolad pednicu u',.
da su pnvitni i nepmvilni oblici izjednadeni u nade-
nju (proslo vrijeme) i duljini (edna rijei)' njihova ponekadjavljaju u pmvilnim oblicima? Odgovor Obidno dakpridruZujemo (ili pak rnidemo) prikladne firnkcionalne morfeme kako
nam uporedba dopuita da odvojimo uloge primjene
je u tome da su to glagoli koji su iredeni od ime- bismo udinili da 2amijenjene rijedi pristaju svojim novim pozicijama. Na primjer,
pmvila i pretraZivmja pm6enja u obmdi jezika. nica ('\rdariti muhrt''; 'lrapraviti lcug'). Imenice
Zele6i reti'NoZevi za maslac su u ladici", mozemo re6i ..Ladice ,n murlu" su o
Postoj slternative td jednostavnoj teoriji. Neki ne mogtl imati pohmjene oblike a pro5lo wijeme'
pa se pam6enje premoSduje; igrrorinju se slilni
noZu", mijenjaju6i "ladica" u mnoZinu, a "noZeve,'ujedninu kako bismo oduvali
konekcionisti vjeruju da su pmvilni i nepmvilni obli-
nepravilni oblici i umjesto toga se primjenjuje gramatidnost redenice. dini se da su sintaktidke kategorije pri supstitucijskim
ci pohmnjeni u asocijatimom pamdmju koje mdi po
malogiji, a neki lingvisti vjeruju da se objo mte ob' pravilo. pogre5kama oduvane dak i kod takozi"anih agramatidkih afazidara, koji imaju iz_
Kognilivna neurcznanost Ako se regulami oblici iz- nimne te5koie i u rlrzumijevanju i u produkciji jezika @utterworth
likuju prem pmvilima. Medutim, kombinacija metod-
vode, a nepravilni oblici pamte, trebali bi biti pro-
i Howard,
ologija upu6uje na to rla je teorija pravileplus-pm- 1987; Ganeft, 1992).
6enje todna. cesirani u ruliiitim dijclovima mozga. Zaist^,
,Stalistiika lingvlstika: nepmvilni glagoli su takoder i pacijenti s osteciljem dijelova mozga odgovor- Cini,se da prethodni primjeri upuduju na to da mi ljudi imamo neki mentalni
nog za pamCenje rijedi (od moZdanog udara ili za klasificiranje
najde5Ci glagoli, poput biti, htjeti, noCi - kao Ito
bi se i odekivalo, kad se ved nepravilni glagoli Alzheimerove bolesti), teze tvore nepmvilne ob-
T:!*i?q
sifikacijski mehanizam
rijedi prema sintaktidkim kategqrijama i raj je kla_
Odvgjel od znadenja rijedi @ock, 1990). Kada sasravlja-
. moraju pmtiti jer se Ce!(e koriStenc Cestice lak.sc like; pacijenti s o5teCe4jem dijelova odgovomih
mo redenice, dini se da,analiziramo redenice, pridruiujuii prikladne sintaktidke
I i . pamte. a grmatiku imaju viSe teskoda s pravilnim oblici-
ma. Ishazivanja koja su mjerila elekhiEne poten-
kategorije (desto se nnTivaju "vrste rijedi", npr. imenica, glagol) svakoj kompo_
Eksperimentalna psihologii a: Uobidajeni nepmvilni
.glagoli poput reeo sam mde priroclnije i brZe se cijale vezane u dogatfaje pokmju da ncpravilni nenti redenicer Tada koristimo sintaktidka pravila jezika da bismo konstruirali
producimju od neuobiiajenih nepravilnih glagola oblici aktivinju dijelovo mozga koji reagimju na gramatidne nizove analiziranih komponenata.
pop\t stupao sam,Eto uPuduje na to da oni ovise o rijedi, dok pnvilni oblici aktivimju dijelove koji
Ranije u plallom ptqljeCu lingvisti koji su izudavali sintaksu u velikoi su se
tragovima pamCenja koji mogu bitijadi ili slabiji- reaginju na gramtidke kombinacije.
rrrjeri usmjerili na to kako se redenice mogu analizfuati na temblju sekv en;i fraz
Irujet je o rvorti preieritra i padicipa pErfekir u agl6kom jeziku, dodov-ujm notavka *d kod pBvilnih glagol& (npr. ranije spomenute imenske skupine i glagolske skupine) i kako se frzue mozu
" fooowo sc odnosi na cnllaki Joil roa o* dlcc!' @ino, pnve slidae pogrelke s molinom imoic4 tpr' iouJek'
analizirati u razlidite sintaktidke kategorde (npr. imenice, glagoli, pridjevi). Takve
dovje*r, ili ujcsto liudt kati liudoi' (asp. prce.)
suanalizenazvane gramatlkomfraaih stTuktura, jerprouCavaju strukturu stuk-
turu fraza onako kako se one koriste. Pravila po kojima se slaZu sekvence rijedi
nazvana supravilafraznih struktara. Da bi proudili mectusobne odnose fraza unu,
Tendenciia sintakse tar redenice, lingvisti desto koriste dijagrame stabla iti granate dijagrame, poput
Drugi razlog zbog kojega sintaksa inhigira.kognitivne psihologe, kao i lingviste, onoga prikazanog na slici 9.1, premda su predlozeni i raani dnrgi modeli (npr.
sintak-
lestiatuduluei ,top*j-ao kojega ljudi pokazuju vjgitinu razumijevanja
iieke stru,r<ture lbez obzirana to $to bi rekao vai srednjo5kolski profesor enet3.st1Fa
jezika). Kakoje pretlodniprimjer pokazao, vi, ja i druqi flynnri govomici jezika
mo;emo odmah prepoznati je li odreelena redenica i odretleni poredak rijedi gra- Koristrci sljedefih l0 rijeli, napnvite pet nizova rijedi jama za rijeii i prema svome implicitnom manju sin-
matidan ili ne @oc[, 1990; Pirker, t994).To mo;emo udiniti dak i ako su rede- koji dine gramatiEne redenice i pt sekvenci rijedi koji taktidkih pmvila. Prijc nego si ilda5ite rame od sil-
nice besmislene, poput Chomslcyeve r6denice "Bezbojne zelene ideje bijesno spava- narulavaju sintaltiEka pmvila gramatike: lopta, ko- noga taplatrja, vidjet dete kashije u poglavlju da veCi
iarkz, odskodila je, u, stayiti, crueno, otkolrljana,
ju", ili su sastavljene odbesmislenih rijedi, kao u djeluJabberwoclELewisaCar na aetvtrogodisnjaka moie pokuati istu sposobnost
viloko, ta, iena- swstavanja rijedi u kategorije i njihova organiziranja
iolia: "Tvas brilig i sliti toves su gire i gimbl u vabi"-e Da biste rijesili prethodni zadatak, nmtalno ste kla- u grmatidne redenice, premda vedina detvuogodi-
je sificinli rijcCi u sintaktidke karegorije (dak i da niste Snjaka vjerojatno ne moze imenovali sintaktidke ka-
iE6frr ,**i* glsi -Iw* brillig ud thc stithy tovc,s did)re md gimble iD the wab". RcC@i@
znali ioine oaake kategorija) i ta& ste porcdali rijeli
rije[i, ao slijcdi pnvihu gmatiCku struktud'
teguijc za bilo koju od rijedi.
po6vc b6Eislas, stavljma od DcpostojeCih
u gnmtiEue skvence prema sintaktidkim katogori-
 9 r Jezik: priroda i usvajaqie 301

302 Ko gn itiv n a p s i ho I o gij a

Granati dijagram (dijagram stabla) dviju fraznih strul<tura
relacijska gramatika, D. Perlmutter, 1983; leksidko-finkcionalna gramatika, Bre-
GrainatiklJ fraznih struldura ilustriraju hijerarhde fraza unutar retenica. (a) Re6enica'Djevoidica ie
gtedala djedaka u crvinoj malici" moie se prikazati kako ie ovdje pokazano d'rjagramom. (b) Ungvisti snan, 1982).
obidno ovako skraduju granati dUagram, kako ie prikazano u skradenom lingvistiEkom granatom dija- Granati dijagram pomale otkriti meduodnose sintaltidkih klasa unutar fraznih
gramu redenice iz primjera (a). Granati dijagrami (c) i (d) pokazuju mogu6e na6ine analizirania re6enice struktura u redenici @ock, 1990; Wasow, 1989). Specifidno, takvi dijagrami poka-
bjevoj6ica je gledala diecaka (s) teleskopom". zuju da redenice nisu samo organizirani lanci rijedi, sekvencijski nani venih Tajs-
(sl
dno, ved su organizirane u hijerarhijske strukture uklopljenih fraza. Upoheba
S = Dirciaica js glodqh djeaaka u dmol trElict
V?= jo gld.Ja djeaalG u qwEI nElld, granatih dijagrama pomaZe nam rasvijetliti mnoge aspelcte toga kako rabimo je-
NP= DjwojElca
|t/\ /^\ zik, ukljuduju6i i nale lingvistidke vje5tine i na3e telko6e u kori5tenju jozika.
NVNP Pogledajte ponovno sliku 9.1, usmjeravajuCi se na dva mogu6a granata dijagrama

I n
Didojal

N
OJdord
ie Sldah

AIVNPP
ie gldaja djaara ffiJ
dJeaaka u

>----
mol maflcl-

rEjld.
zajednu redenicu koja pokazuju njena dva moguia znadenja. Proudavaju6i gra-
nate dijagame dvoznadnih redenica, psiholingvisti mogu bolje otkriti izvor zabune.
1957. godine Noam je Chomsky revolucionirao istraZivanja sintakse sugerira-
I
I
tttN
|ATVNPAP
| | t\
u
juCi da kako bismo razumjeli sintaksu, moramo ne samo promaEati medusobne
N odnose fraza rmutar redenice, nego i sintaktidke odnose izmedu redenica. Chom-
Djcvdllct to gld8la dlocek u ffil halid. skyje opazio da odredene redenice i njihovi granati dijagrami pokazuju posebne
I
I
ttttt--\
ttttt-\ odnose.
N AAVN P AdJ
lo glodala u Razmotrimo, na primjer, sljede6e redenice:
s
S 1: Susie je pohlepno pojela krokodila.
52: Ikokodilje pohlepno pojeden od Susie.
NP

I x't Zaludo, gramatika fraane strukture ne bi pokazala bilo kakav poseban odnos

h\"
N
izmedu redenica S1 i 52 (Slika 9.2\.Zaista, analiza fraznih struktura 51 i 52 iz-
gledala bi gotovo sasvim razlidito. Ipak, dvije se redenice razlikuju samo u staqiu,
tltl I ,,T\ pri derru je prva redenica izra?ena u aktivu, a druga u pasiw. Prisjetite se iz

tl
lo gledr
ITTi sedmog poglavlja da se propozicije mogu koristiti za ilustraciju toga da sejedna-
ka znaienja u podlozi mogu derivirati putem altemativnih nadina reprezentacije.
Prethodne dvije redenice predstavljaju istu tvrdnju: 'Jela (pohlepno) (Susie,
s
krokodil)."
NP VP Razmotrimo drugr par parafraziranih redenica:
l,/\
NVNP 53: Krokodilje pohlepno pojeo Susie.
n >.--t- 54: Susie je pohlepno pojedena od krokodila.

Gramatika ftaznih strukura slidno ne bi pokazala postojanje ikakvoga odnosa

OJqdCIca
tl
J Olodal6 dleC.ka
PN
tl
! llcd(opo.rl
imretlu 53 i 54. Stovi5e, gramatika fraznil struktura pokazala bi neke slidnosti
porrlinske strukture izmedu odgovaraju6ih redenica u prvom i drugom dijelu (S I
i 53; 52 i 54) - koje imaju sasvim jasno razlidita znadenja, posebno za Susie i
laokodila- Prikladna bi se gramatika, odito, bavila dinjenicom daredenice sa slidnom
NP VP
povrlinskom strukhrom mogu imati lrlo razlidita znadenja.
|
l./\
,/\ Ovo opaZanje, kao i druga opaLanla medusobnih odnosa izmedu razliditih

AI
NVNP PP fraanih strukhua naveli su lingviste da idu iznad pukog opisivanja razliditih poje-
dinadnih fraznih struktura i da painju usmjere na meduodnose izmetlu razliditih
PN fraznih struktura. Nadelno, Chomsky (1957) je sugerirao da lingvisti mogu bolje
t{l
F !Ld'b 4raqt<s
tltl
(8, irlcrbeo.l
razuqieti sintaksu istraZujuii odaose izmedu fraaih struknua koje ukljuduju trans-
formacije elemenata unutar redenica. Chomskyje sugerirao proudavanje trans-
(Nap.prw.:Kori*tackrati@$intemciomlnciozulavajusljedc&:S-rcCenie;N-immiqV-gl0gol;Adj-pridjev; formacijske gramatike, koja ukljuduje dopunu proudavanja fraarih struktura s
Adv-prilog;NP-immkaskupina:VP-glagobkaskupim:AP-pridjwskaskupina;P-prijedlogPP-prijedloha proulavanjem transformacijskih pravila koja rukovode nadinima na koje temelj-
skqina: Au - poEoctri glrgol) ne propozicije mogu biti raznjeitene kako bi oblikovale raznolike frazne struk-
ture.
 9 . Jezik: priroda i usvajanje 303

304 Kognitiyna psiho l o gij a

Granati dijagrami i odnosi izmedu razliditih fraznih struktura
chomstyje koristio pojam dubinska struktura koji se odnosi na sintaktidku
Gramatika lraznih struKura pokazuie iznenaduju6e razli6itosti izmedu Sl i S' a iznenaduiu6e slldnosti strukturu koja je u podlozi i koja povezuje ruzlilite frazne stnrkture pr.imjenom
izmedu s, i s3' te lzmedu s' i so. Noam chomsky le sugerirao da, kako bismo razumieli sintaksu,
moramo tikoder razmotriti nadine promatrania odnosa izmedu razli6itih fraznih struKura.
razliiitih transformacijskih pravila; pojam povrsinska struktura kurtio.ye ca ri
oanadio bilo koju od razliditih fraznih struktura koja mohe proizali iztakvil trans-
formacija. Mnogi su usputni ditaterji chomskoga pogrelno protumadili njegove
pojmove sugerirajudi da dubinske strukture oznadavaju temeljna zradenja loja su
NP VP-
u podlozi reienica, a da se povrsinske strukture odnoie samo na povrdnJ interpre-

N
I ,//\.-=.
Au Adv v NP
tacije reEenica. chomsky je samo htio pokazati darazlititefrantestrukture mogu
imati vezuaoja nlie neposredno vidljiva iskljudivo korilteqiem gramatike frazie
I

N
sfukture ft1o pnlleru "Susig je pohlepno pojela notodita-" i ..Krokodil je
pohlepno pojeden-u
I
od susie"). Dd bi se otkrila vJza u podlozi izmedu dvije fiazne
kokodlla. strukture, moraju se prirnijeniti transfonnacijska pravila.

Odnosi izmedu sintahidkih i teksiEkih struktura

| ./T-=- Chomsky (1965, citirano u Wasow, 1989) ie takoder potaknuo i pitanje kako sin_
taktidke strukture mogu biti u interakcirji s leksidkim struktu.u-u. Napose, chom-

lltt
NAqAdvvPP
l--
PN
sky je sugerirao da naI mentalni rjednik sadrzi vile od semantidkih aradenja
pridruienih wakoj rijeii (ili morfemu). prema chomskome, svaka leksidka desii-

Krckodll le pohtpno polod6n od

tl Su6to.
ca takoder sadrzi i sintaktidku informaciju- Ta sintaltidka informacija za svaku
leksidku Eesticu upu6uje na (l) sintaktidku kategoriju desrice (npr. iminica nasu-
s prot glagolu)' (2) prikladne sintaltidke kontekste u kojima se odredeni morfern

NP
..\-/\ VP
1929
koristiti (npr. zamjenice kao subjekti nasuprot direktnim objektima) i (3)
bilo kdju idiosinkratidku informaciiu o sintaktidkoj uporabi morfema (npr. postu-

N
I ,/,.R---..=-
Arr( Adv V NP
panje s nepravilnim glagolima).
Na primjer, postojali bi odvojeni reksidki urazi zaijel iirenje/liriri kategori-
ziranu kao imenicu i kag glagol:I' svaki leksidki ulaz takoder bi upu6ivao ia to
N
I koja sintaktidka pravila reba koristiti za pozicibniranje rijedi, ovisn-o o tome koja
I
Kokodll je kategorija bilq pryqignjiva u datom"kontekstu. Na prinjer, kao glagol,
le Susl6. Jinri ne
bi slUedio nakon odrettenog dlanart, premda bito bilo mogude kod imenice .fire-
n7'e- cak bi i posebnosti sintakse za dani leksillkiulaz bile pohranjene
u leksikonu.
NP VP Na primjer, leksiEkt .olaz za glagol.iinri upudivao bi na to da taj glagol odstupa od

I
N Aa
/'/f\.-=
Adv V PP
normalnog sintaktidkog pravila za tvorbu prollih vre-eni
prezentskoj osnovi).
2 |
1ti.
,,aoaaj _ea

MoZda se pitate za5to bismo zakrlili na5 mentalni rjednik s toliko mnogo
PN

Swiq lo pohlepno poJodoE od

tt kokodila-
Jednostavan nadin na koji se moze promatrati chomskyeva transformacijska
gramatika kaZe: '"Transformacije... su pravila koja preslikavaju granate struktwe
o d*g" gr*ut. strukture" (Wasow, 1989, str. i70)' Na primjer' transformacijska
gramatika r^matra kako su medusobno povezani dijagrami granatih strukfura na
slici 9.2. Primjenjujudi transformaciiska pravila" granata struktura Sl moZe se
prikazati kao gtanata struktura 52, a struktura 53 moZe se prikazati kao granata
struktura 54.
sintaktidkih inforrnacija. Postoji jedna prednost u,pridmZivanju sintaktidki-h,
kontekstualno osjetljivih i idiosinkratiEkih informacija desticama u nasem men-
talnom rjedniku: ako dodajemo slozenosti naseg mentalnog rjednika, mozemo
drastidno pojednostavniti broj i sloienost pravila koje trebamo u naloj mental-
noj sintaksi- Na primjo, pridruzivanjem idiosinkratidkog postupka za nepravil-
ne glagole natsem mentalnom dedniku ne moramo ztdrLavatirazlilita sintaktid-
ka pravila za svaki glagol. Cinedi nai rjednik sloZenijim, omogudujemo da nala
sintaksa budejednostavnija, tako da odgovaraju6e transformacije mogu bitijed-
,\@ li.^t" ili llritire u mgleskoh jziku im isri oblik ke imai ca i krc gtrgot - qtead
rIMisli e na odredmi Ele u mglekom j@iku - ,re
12
Redi se o pnvilu tvo6e pretedta u engtskom jeiku, dodavanjcn mrsvkr {d prcantskoj osnovi. Glagol
spread (Siriti) je nepnvilm i u svim glagolskim wemaima ostaje neprcmijojcn,
 9 r lezik: priroda i usvajanje
Imajufi u vidu ono 5to sada znate o procesima per- | predugi- Koristite jednostavnije redeniine kon-
cepcije govom, smrtici naii- |
i sintaksi, promislite o strukcije - wlomite duge i slotme rcEmice u mmje
nima ua koje biste degim mogli olaklati percepciju I jedinice. Umetnite dulje paue imedu redmica da
onoga 5to govorite. Ako mzgovarate s nekim iiji je I ostavite osobi dovoljno remma da prevede reCenrcu
prijezikroliditodvdiega,pokulajteusporitigovor
luredeniEnioblikKommikacijamoZebitimpomija,
i povedati uemenski rzmak imetlu rijedi. Pailjivo I no vjerojatno 6e biti udinkovitija.
izgovmjte suglasniike glasove i neka vokali ne budu
nostavne i relativno neovisne o kontekstu. Jednom kada znamo osnovnu sintak-
su jezika, pravila 1noZemo jednostavno primijeniti na sve destice na5ega rjedni-
ka. Tada moZemo postupno pro5irivati rjednik, kako bismo omogu6ili sve vedu
sloZenost i vjeltinu.
Ne slaZu se svi kognitivni psiholozi sa svim aspektima Chomskyevih teorija
(npr. Bock, Loebell i Morey, 1992; Garrett, 1992; Jackendof, l99l). Mnogi se
posebno ne slaZu s njegovim naglasavanjem vaZnosti sintakse (oblika) nad se-
mantikom (znaienjem). No, nekoliko je kognitivnih psihologa predloZilo modele
razumijevanja i produkcijejezika koji ukljuduju ideju da leksidki elementi (mor-
femi) sadrZe razlieie vrste sintaktidkih informacija, upueujudi na pdkladne sin-
taktidke kategorije, idiosinkratidka odstupanja od sintaktidkih pravila (npr. ne-
pravilni glagoli ili zbime imenice), posebnosti u pogledu prikladnih kontelcsta za
uporabu i tako dalje.
Kako povezujemo ove elemente u svom mentalnom {edniku s elementima u
na5im sintaktidkim strukturama? PredloZeni su razliditi modeli za takvo premo56i-
vanje (npr. Bock, Loebell i Morey, 1992; Jackerdoff, 1991). Prema nekima od tih
modela, kada analiziramo redenice po sintaktidkim k4tegorijama, swaramo utor
za svaku desticu redenice. Na primjer, u reCenici: "Juan je.dao Mariji lcnjigu s
police", postoji utor za imenicu upotrijebljenu kao (l) subjekt (Juan), (2) kao
direktri objekt (kqiigu), (3) kao indirektni objekt (Mariji), i (4) kao prepozicijski
objekti (polica). Postoje takoder utori i za glagol, prijedlog, te za llanove.
Powatno, leksiCke destice sadde informaciie u vezi s vrstama utora u
Eestice mogu staviti, zasnovane na rrstama tematskih uloga koje Eestice mogu
ispuniti. Tematske uloge koje postoje ukljuduju aktera ("dinitelja" neke radnje),
primate[ia (izravnog primatelja radnje), korisnika (indirektrog primatelja radnje),
instrument (sredstvo kojim se radnja Eini), mjesto (mjesto gdje se radnja dogada),
izvor (otkuda radnja potjeEe) i cilj (kamo radnja ide; Bock, 1990; Fromkin i Rod-
man, 1988). Prema ovom stajalilnr o povezanosti sintakse i semantike, razlitriti
sintattidki utori (npr. subjektne imenice) niogu biti ispunjeni leksidkim ulazima s
korespondenbrim tematskim ulogama (npr. aker). Na priqier, imenice koje mogu
ispuniti ulogu aktera mogu biti umetnute u utore za subjekte fraza; uloge pri-
matelia korespondiraju utorima za direktne'objekte; uloge korisnika odgovaraju
indirektnim objektima i tako dalje. Imenice koje su prepozicijski objekti mogu
biti ispnnjene razliEitirri tematskim ulogama (npr. mjesta - na plaZi; izvon -'u
kuhinje; cilja - u udionicu). Do sada smo se koncentrirali na opis strukture i pro-
cesajezika u njegovu najrazvijenijem stupnjq no kako stjeEemo tu nevjerojatnu
sposobtrost?
305
306 Kognitiynapsihologija
USVAJANJE JEZIKA
U proSlosti su se rasprave o usvajanjujezika usmjerile na isto pitanje kao i ras-
prave o usvajanju bilo koje sposobnosti - na pitanje je li za jezik odgovomo
naslijede ili okolina. Medutim, sadainja promi5ljanja o usvajanju jezika ukljudu-
ju shvaCanje da usvajanje jezika zaista ukljuduje prirodni dar izmijenjen okoli
nom @ates i Goodman, 1999;Mac Whinney 1999; Wexler, 1996). Na primjer,
socijalna okolina u kojoj djeca koriste svoje socijalne vjeitine za interakciju s
drugima pruZa jedan izvor informacija za usvajanje jezika (Carpenter, Nagell i
Tomasello, 1998; Snow, 1999; Tomasello, 1999). Tako se pristup istraZivanju us-
vajanja jezika sada vrti oko otlirivanja urodenih sposobnosti i toga kako se te
sposobnosti mijenjaju pod utjecajem okoline djeteta - proces koji je prikladno
nazvan "udenje voileno naslijedenim" (vidi Elman, Bates, Johnson, Karmiloff-
Smith, Parisi i Plunkett, 1996; Jusczyk, 1997). Prije nego istraZimo raspravu o
naslijedu i okolini, pogledajmo niz faza zakoje se dini da su univerzalne u usva-
janju jezika.
Faze u usvajaniu iezika
Cini se da ljudi Sirom svijeta usvajaju svoj primami jezik u uglavnom jednakom
.
slijedu i na oprilike jednak nadin. Posljednjih godina istraZivanja razvoja per-
cepcije govorapronalla sujednaki cjelokupni obrazac napretka- od op6ih k speci-
fidnijim sposobnostima. To jest, kao dojendad inicijalno smo u stanju razlikovati
sve mogu6e fonetske kontraste, no s wemenom gubimo sposobnost razlikovanja
kontrasta koji ne pripadaju nalem jeziku u korist onih koji se koriste u na$oj
prirodnoj jezidnoj okolini (vidi Jusczyk, 1997). Tako se neki aspeki djedje per-
cepcije govora i sposobnosti reprodukcije medusobno ncale, rczvTjajtCi se od
onih opienitijih k onim specifidnijim sposobnostima. Cini se da su djeca od pr-
voga dana prograrrirana da se prilagode svojoj lingvistidkoj okolini sa specifidnim
koje se
ciljem usvajanjajezika. Trenutadno se vodi polemika oko togaje li ta sposobnost
posebna u udenju pojmova i njihova znalenja, veza izmedu pojmova i njihova
malenja ili oboje (Fodor, 1997; Marcus, 1998, Pinker, 1999; Plunken, 1998).
Bilo kako bilo,jasnoje da djeca imaju iarimno sn,he sposobnosti udenjajezika,
ve6 od rane dobi (Marcus, Vrjayan, Bandi Rao i Vishton, 1999; Pinker, 1997,
1999).
. Na primjea dini se da novorodendad reagira naklono56u na majdin glas (De-
Casper i Fifer, 1980) i da motoridki reagira sinkronizhano s govorom skbnika
koji je s njima u izravnoj interakciji (Field, 1978; J. A. Martin, 1981; Schaffer,
1977; Snoq 1977; D. Stern, 1977). Djeca takoder preferiraju sluiati onoga koji
govori najeziku koji 6e biti njihovprimamijezik a ne buduie drugejezike, vjero-
jabro se usmjeravajudi na ritmidku stnrkturu jezika (Bertoncini, 1993; Mehler,
Dupoux, Nazzi i Dehaene-Lambertz, 1996). Kada biste snimali na video djedje
'. motbridke reakcije doksluiajunekogatko imgovori, dinilobi sedanjihovipokreti
ple5uuritmu govora. Emocionalna se ekspresija dojendadi takoder, dini se, podu-
dara s onom njihovih skrbnika (Fogel, I 991).
Tijekom prve godine Zivoa, dini se da mi, ljudska bi64 napredujemo lroz
' sljedede faze produkcijejezika:
 9 . Jezik: priroda i usvajanje
1. Gulianje, koje obuhva6a uglavnom samoglasnidke glasove
2. Brbljanje, koje obuhvaia i suglasnidke i samoglasnidke glasove; za u5i
vedine ljudi brbljanje dojendadi koja odrasta medu govomicima iz razliditih
jezidnih grupa zvudi vrlo sliEno (Oller i Eilers, 1998).
3.lnazi od jedne rijedi; ti su izrazi ogranideni i u samoglasnicima i u suglas-
nicima koje koriste Qngram, 1999).
4.lnazi od dvije rijebi i telegrafski govor.
5. Osnovna redenidna stnrktura odraslih (prisutna u dobi od oko 4 godine) s
nastavljanjem usvajanja vokabulara (vidi Bloom, 2000., za raspra\u o me-
hanizmima toga usvaj anj a).
Razmotrimo ove faze detaljnije. Poznato je da djecaproizvode i zvukove sama
od sebe; najoditiji komunikacijski aspekt plakanja - bilo namjemo ili ne - funk-
cionira sasvim dobro. U terminima usvajanja jezika, medutim, gukaqle dojendadi
je ono 5to najvitse intrigira lingviste. G-ukanjeje djedji oralni inazkoji istraZuje
produkciju samoglasnidkih glasova. Gukanje dojenladi Sirom svijeta, ukljuduju6i
i gluhu dojendad, ne razlikuje se kako metlu djecom tako ni me<lu jezicima.
Tijekom faze gukaaja, dojen6ad koja duje takotler moZe razlikovati sve gla-
sove, ane samo foneme karakteristidne za njihovvlastitijezik. Naprimjer, tijekom
ove faze i japanska i ameridka novorodendad moZe razlikovati fonem /V od /r/.
Metlutim, kako djeca prelaze u idudu fazu, postupno gube tu sposobnost i do dobi
od jedne godine japanska djeca, za koju ova distinkcija ne 6ini fonetsku razliku,
vi3e.to ne mogu razlikovati,(Eimas, 1985; Tsushima i sur.' 1994)'
Gubitak sposobnosti diskriminacije,nije ograniden samo na japansku djecu.
Janet Werker'(1994; Werker i Tee, 1994) je prona5la da djeca koja odrastaju u
domovimau kojima seggvoriengleski jezikmog,u rano u Zivotu razlikovati foneme
koji su razliEiti u indijskom jeziku hindi, alirnisu razliEiti u engleskom. U en-
gleskom fonemi su alofoni glasa /tl.:Specifrdno, djeca engleskog govomog po-
drudja mogu diskriminirati s pribliino 95o./p todnosti izrnedu Sestog i osmog mjeseca
svoga Zivota. Izmedu osulogi de$etog.mjespca, djedja,se todnostgpultana 70%, a
izrnetlu 10. i 12. mjeseca na jedva 20%. Olito je da djeca, kako poitaju starija'
gube sposobnost diskriminacije koja nije relevantna za njihov jezik
U fazi brbljaqid,,gluha dojbnEadiVi5e i,e;vokaliziia;:lliGoii;:koje proizvode
djeca koja duju mijenjaju se. Djeca su sklona brbljajudi proipvoditiuglavnom one
distinktivne foneme - i Sanioglasnike i suglasnike - koji su kar'dkteristidni za dje-
tetov vlastitijezik (npr. J. t. Locke, 1994; Petitto i Marent6ttg I 991). Tako, premda
je ggkanje djece Sirom'svijeta u bitijednako, djedjeje brbljanje mnogo diferenci-
ranije. Kako je prethodno sugrirano, sposobnost djete&i da percipir4 ali i proi
zvede nefonemidkg. glasove d6kom ove fdze se gubi.
Konadno, dijete izgovara svoju prvu rijed - te ubrzo zatimjo5jednu ili dvije, a
wlo brzo i joS koju. Dijete koristi ove izraze od jedne rijeii - koji se nazivaju
holofraze - da bi komuniciralo namjere, Zelje ili zahtjeve. Obidno su rijeEi ime-
nice koje opisuju poznate predmete koje dijete opaZa (npr. auto, kniiga, lopta,
beba, nos) ili teli (npr. mamq tato, sok, kelcs).
Do dobi od 18 mjeseci djeca tipidno imaju vokabular od 3 do 100 rije6i (Sie-'
glea 1986). Budu6i da vokabular malog djetetajo5 nc moZe uHjudivati sve opise
djedjih Zelja, dijete priliEno vje3to prekoqierno proiiruje amdenje rije6i u svoje-
mu postojecem rjednifu kako bi obuhvatilo stvari ili ideje za koje nema novu
307
308 Kognitivna psihologija
rlied. Na primjer, opdi pojam za muikarca moZe biti .,tata,' - Ito za novosa oca moZe
biti vrlo uzremiruju6e u jarmim situacijama- a op6i pojam za bilo koju diweronoznu
zivotinjumoze biti'6uko". Lingvistidki pojam za ovuprilagodbuje pogreikapreko:-
mjemog pro5irivanja. Mala djeca moraju prekomjemo prosiriti aa8enja riieSi koje
poznaju budu6i da u svom vokabularu imaju malo rijedi. Kako odluduju koju od
rijedi upotrijebiti kada prekomjemo proliruju zudenja rijedi koje zrajui
Hipoteza obiljezja sugerira da djeca stvaraju definicije koje ukljuEuju premalo
obiljeZja (E. V.
llaft 1973). Tako dijete madku moZe nazvari psom zbog mental_
nog pravila da ako Zivotinja ima takvo obiljeije kakvo je detiri noge, 6d";" to
"6uko". Altemativna fimkcionarna hipoteza (IC Nerson, 1973) sugerira da djeca
pwo naude koristiti rijedi koje opisuju vaznb firnkclie ili swhe: lampe daju svjetlo,
pokrivadi nas utopljavaju. Prema tom stajalistu, pogrelke prekomjemog prosiriva-
nja proizlaze iz fi.rnkcionalne zbunjenosti. I pas i maika iine slidne sw-i i slut"
istoj svrsi da budu ljubimci, pa je r{erojatno da 6e ih diiere pomijeiati. premda se na
funkcionalnu hipotezu otidno gleda kao na alternativu hipotezi obiljeZj4 vjerojatno
oba mehanizrna mogu djelovati u djedjem prekomjernom proliriwanju.
Postupno, u dobi imedl 1,.5 i 2.5 godine djeca podinju kombinirati pojedi_
nadne rijedi i stvaxaju izraze od dvije rijedi. Tako podinje razumijevanje sintakse.
ove rane sintaktidke komunikacije izgledaju vile kao telegrami'negokao razgo-
vor budu6i da se dlanovi, prijedlozi i drugi funkcionalni morfemi obiEno ispusta-
ju. Stogalingvisti o ovimianim izrazima s,rudimentamom sintakson govoie kao
o telegrdfskom govoru Zapravo, pojam telegrafcki govor moze se ko-ristiti da bi
se opisali inazi od dvije ili tri rijedi, kao i oni malo duZe, ako u njima postoji
karakteristidno ispultanje nekih funkcionalnih irnorfema.
Rjednik raste,brzo, uroStrudujuii se od:oko 300 rijedi u dobi od 2 godinc do oko
1000 rijedi u.dobi od oko 3 godine. Gotovo nbvjerojatro, u dobi od 4 godine djeca
usvajaju'temelje sintnkse i jezidne strukt're'odraslih (tabliea,9,3). D; 5. godine,
veCina djece je u stanju i razumjeti i producirati prilidno sloZene i neuobidajene
redenirnekonstlkclie, ado 10. godine djedjijet'ebikubitijednakonome u odraslih.
Utiecaj nasliieda nasuprot utiecaju okoline
Ako ni ufecaj naslijetla ni ug'ecaj okoline ne objalnjavaju samostalno na primjeren
nadin sve aspekte usvajanja jezi*a, kako onda naslijede moZe facilitirati ufiecaj
u_tgmglocesu? Spomenuti lingvistNoam Chomsky (1965, 1972) prepostvio
9ko-lin;
je da ljudska biia imaju urotleni uredaj za usvajanje jezika (LAD
- id "igl.
tor_
guage acquisition device), koji pospjeluje usvajanje jezika; to jest, dini se du smo
mi, ljudska bi64 biololki predisponirani da usvojimo jezik. lmajudi na umu sloZenu
newopsihologiju drugih aspekata ljudske percepcije i milljenja, pomisao da smo
neuropsiholo5ki predisponirani na usvajanjejezika ne dini se apsurdnom.
W.e.\ofitg zamjedbi o ljudskim bi6ima podupire ideju da smo predisponirani
usvojiti jezik. Prvo, ljudska percepcija govoraje zaista zadudujuCa imaluii na
umu prirodu sposobnosti auditomog procesiranja za druge zvukove. Sto.ri5", sva
djeca unutar Sirokog normalnog raspona sposobnosti i okolina usvajaju jezik
nwjerojatnom brzinom. Zapravo, gluha djeca usvajaju znakovni jezili otpiitit"
na isti nadin i jednakom brzinom kao ito djeca koja 6uju usvajaju govomijezik.
Ako ste se ikada borili s usvajanjem drugog jezika, mozete cijeniti relativnu la-
ko6u i brzinu kojom, dini se, mala djeca usvajaju svoj prvijezik.
 9 r Jezik: priroda i usvajanje 309

310 Kognitivna ps iho I o gij a

Razvojne promjene povezanes usvajanjem jezika
s!s!!l| slidan jeziku koji vei znamo. Na primjer, vedina o&aslih govomika engleskog
Neovisno ojeziku koii dieca usvajalu, 6ini se da djeca Sirom sviieta slUede iste razvojne faze u otprilike jezika smana Spanjolski mnogo lakiim za usvajanje od ruskoga bududi daj'e struk-
isto.i dobi. tura Spanjolskoga nrnogo sliEnija onoj engleskoga nego strukturi ruskoga. Kines-
kije, u prosjekq jo5 teZi za usvojiti,jerjejo3 razliiitiji od engleskoga nego ruski.
PRIBUZNA DOB OBIUEZJA DOBI INTERAKCIJAS OBRADOM
INFORMACIJA Ono 5to jo5 vi5e iznenaduje jest da, dini se, gotovo sva djeca usvajaju ove
aspekte jezika jednakom progresijom i u vi5e-manje isto wijeme. Medutim, jezi-
Prenatalna Responztunost na tjudske Kako zvukovi Postaiu smislniji' diedia
glasove pscpcija zvukova postaje selektivnija i dna okolina igrajasnu ulogu u procesu usvajanja jezika. Zapravo, dini se da po-
Pruih nekoliko mjeseci Gukanj6, kojs obuhvada uglav- raste djeeja sposobnost dosjodanja aukova stoje kritidnarazdoblja- wijeme brzoga razvoja tijekom kojeg se odretlena sposob-
rcm smoglasnike nost mora razviti da bi se uop6e primj ercno raz.'ila - za stjecanje ovih razumije-
Drugih sst missi nakm Brbljanje, koje obuhva6a dis- vanja ujeziku (Stromswold, 2000). Nitko ne zna za5to postoje kritidna razdoblja.
rcdenja tinKivne fonme - samoglasnik Newport (1991)je sugerirao da nala djeca mogu biti u prednosti u uEenjujezrta
i suglasniko - koii obiljezavalu jer im ogranidenja u njihovim sposobnostima percepcije i pam6enja omogrtdavaju
primaml jeik djeteta
da obraduju manje dijelove govomih informacija- Ti manji dijelovi, kako ona
oko 1 do 3 godine lzrazi od jedna rije6i S povedanjem fluentnqsti i razumijwilja' sugerira, olakSavaju im da vide strukturujezika. Ovo stajalilte, medutim, nije ni u
. lzwi od dviie rljeii raste sposobnost menldnog manlpulirania
kom sluiajujediroglasno prihva6eno (Rohde i Plaut, 1999), kao ni bilo koje drugo
Telegrufski govor lingvistlckim simbolima kao I razvoj poj-
mova: iavljaju ee pogrske prekomjemog
o postojanju kritidnih razdoblja. Tijekom tih razdoblja, okolina igra kljuEnu uL
prosirivania kada di6 pokusavaiu primi' gu.Na primjer, dini se da su faze gukanja i brbljanja kritidno razdoblje za usvaja-
ienlti svo.i ogranleeni ridnik na ralldite situ- nje diskriminacije izvornoga govomika i produkciju distinktivnih fonema odre-
acije, no kako djedil riecnik postaje sPecijalF tlenogajezika; tiiekom toga hitiinog razdoblja, djetetov lingvistidki kontekst rnora
ziraniii, ov so pogresko rieds.iavljaju. pruZiti te distinl$ivne foneme.
oko 3 do 4 godine Jednostavn roenics kore Rjanik i poimovi s nastavlj4u prosirivati i u
' Cini se da postoji kritidno razdoblje i za usvajanje prirodnog razumijevanja
odEiavaju novjrcjatno progi- raumiiwanju i u fluentnosti' a dijet6 Intma- jezidne sintakse. Mozda najsnahrija podrSka za to stajalilte dolazi iz istrazivanja
rlvanjs rjsdnika, kao i amietrE llzka pravila sintakss; pogregke Prokomjeme odraslih korisnika znakovnogjezika. Mecfu odraslima koji su znakovnijezik ko-
viestim sintaks, usprkc po- primjene pravlla pruZaju wid u to tcko djeca
ristili 30 i viSe godina istrazivadi su jasno mogli razlikovati one koji su znakovni
grskama prekornjeme primjss oblikuju pEvila o jezienim struKuEma'
jezik usvojili prije 4. godine, iz:redu 4. i 6. godine, te nakon 12. godine. Usprkos
omvila.
tridesetogodiSnjem kori5tenju znakovnog jezika, oni koji su ga usvojili kasnijc u
Do oko 4. godine Buicna re6eniena struktura Dje6ji jslcni obrasci i stratsgije a usv4anje
djetinjswu pokazivali su manje temeljito razumijevanje distinktivne sintakse zna-
odEslog; odretteflo povadanje jezika koii udi su lsti kao i oni u odr6lih; me
kovnog jezika (Meier, 1991; Newport, 1990).
slol6no3ti struKur nastavtia dutlm niihove melakognitivns strategije za
s liiekom adolescenclioi rienik usvajanie riednika sve so vise usavrSavaju Istrativanja lingvistidki izolirane djece, dini se da pruZaju dodatnu podr5ku
nmtavlja rasti, pr8mda sporlo tiiokom dietinjstva' ideji o interkciji fiziololkoga sazrijevaaja i okolinske poclrske. Od malobrojne
djece koja su bila lingvistidki izolirana, ona koja su spalena u mlailoj dobi usvoji-
la su naprednije jezidne strukhue od djece spa5ene u starijoj dobi. (Istraiivanja
Ovo postiguu6eje posebno znadajno, imaju6i u vidu da se djeci nudi relativno
kritidnih razdoblja usvajanja jezika su mnogo dvojbenija za dodatne jezike, na-
kon usvajanja prvoga; vidi Bahrick, Hall, Goggin, Bahrick i Berger, 1994; vidi
skomna kolidina i raznolikostjezidnog ulaza (bilo govomog' bilo znakovnog) u
takoder i 10. poglavlje.)
odnosu na wlo usavrlenu htemaliziranu jezidnu strukturu koju dijete swara. Cini
se da djeca posjeduju vje5tinu usvajanja implicitnoga razumijeva4ja nurogih pravila Dva dodatna opaZavarija, primjenjiva na sva ljudska biCa svih dobi takoder
jezitrne strukture, kao i primjene tih pravila na novi vokabular i nove kontekste. podupiru ideju da naslijede pridonosi usvajanjujezika prvo, ljudi posjeduju neko-
Meduti-, -oogi odrasli jo5 uvijek mogu nauditi trove jezike sasvim dobro ako su liko fizioloikih strukhra koje nemaju drugu swhu nego produkciju govora (G. S.
stavljeni u pravi kontekst, poput pro$ama uranjanja. Njihovo udeqie moZe biti Dell, osobna komunikacija, studeni, 1994), i drugo, dokumeniranoje ditavo rnno-
dobro, premdaje vjerojatno da Cezadri.atinaglaryk koji odraZava foneme njihova Stvo univeizalnih obiljeZja u wlo raznolikim jezicima. Od 1963. kada je jedan
prvogjezika kada govore nolijezik Na primjer, Spanjolac koji udi engleski moZe lingvist dokumentirao 45 univerzalnih obiljefia u 30 jezka (npr. finskom, hindi-
govoriti engleski Spanjolskim naglaskom, kao 5to bi i Amerikanac vjerojatno go- ju, svahiliju, kveduanskom i srpskom), dokumentirano je stotine univerzalnih
vorio Ipanjolski s ne5to ameridkog akcenta. obrazaca n jezicima Sirom svijeta (vidi Pinkeq I 994).
Metakogaicija- razumijevanjei kontrola nad naSom kognicijom - pruta nam Cini se da ni naslijede, niti okolinski dinitelji ne mogu sasvim objasniti usva-
ponajbolju pomod u udenju jezika. Preclnost koju kao odrasli imarno u udenju janjejezika. Jedan takav postulat, koji se naziva provjera hipoteza, zugerira inte-
jezika jest u tome da bolje poznajemo stulinuu jezika nego kada s.lo mali..Stu- graciju faktora naslijeda i okoline: djeca usvajaju jezik mentalno formirajuCi
je jezik
iaql u kolem metakognicija pomale, medutirn, ovisi o tome koliko novi priwemene hipoteze u vezi s jezikom, zasnovane na njihovu naslijedenom alatu
zawvajanje jezika (naslijerle) i tada provjeravaju te hipoteze u okolini (okolina).
 9. Jezik prirodaiusvajanje 3ll
312
Smatra se da primjena tih procesa slijedi nekoliko radnih nadela (Slobin, 1971,
1985). U formiranju hipoteza, mala djecatraie i obra6aju paZnju na sljede6e stvari:
l. Obrasce promjena.u oblicima rijedi.
2. Morfemidke infleksije koje signaliziraju promjene znadenja, posebno sufiksi.
3. Sekvence norfema, ukljuEujudi i sekvence prefiksa i korijene i nizove rijedi
u reienici.
Osim toga, djeca ude izbjegavati iatimke, te pronalaze i raanolike druge obra-
sce karakteristidne za njihov materinji jezik. Premda ne podupiru svi lingvisti ovo
stajali5te o provjeri hipoteza, fenomen prekomjeme regulacije (uporaba i katkada
prekomjema primjena pravila) i produktivnostijezika (stvaranje novih izraza na
temelju neke wste razumijevanja toga kako se to dini), dini se, podupire je.
ElisaNewport (1990) dodaje malo drugadiji pogled stajaliitu provjere hipoteza,
sugeriraju6i da dok djeca usvajaju jezik, ne obracaju Painju na sve aspekte jezika.
Namjesto tog4 djeca se usmjeravaju na perceptivno najistaknutije aspekte jezika,
koji su u najvecem broju sludajeva i oni koji su najsmisleniji. hemda su njena
iskaiivanja usmjerena na usvajanje znakovnogjezika gluhe djece, ovaj se fenomen
moZe primijeniti i na govomi jezik. Zaista, u jednom je istraZivaqju pronadeno da
djeca koja duju obradaju painju na istaknute akustidke zrakove u redenici koji
oaadavaju gramatidki kritidne atribute redenica (Hirsh-Pasek i sur., 1987).
Premda malo psihologa (ako koji uop6e) tvrdi daje jezik u cijelosti rezultat
naslijed4 mnogi istraZivadi istidu genetsku komponeutu (npr. Gilger, 1996; Pin-
ker, 1994; Stromswold, 1998, 2000). Neki istraZivadi i teoretidari usmjeravaju se
na okolinske mehanizme koje djeca koriste za usvajanje jezika. Tri takva meha-
nizma su imitacija (opona5anje), modeliranje (oblikovanje) i uvjetovanje.
Imitacija
Pri imitaciji djeca rade todno ono Sto vide da rade drugi. Katkada -djeca oponalaju
jezidne obrasce dmgih, posebnosvojihroditelja. Medutim, imitaclja sama po sebi
ne bi bila dovoljna za usyajanje jezika. Djeca moraju diniti ne3to viSe. Puno de$de
djeca slotodno slijede,ono Ito duju, a ovaj se fenomen naziva'modeliranje.
Modeliranje
Cak i amatersKpromahadi djece zamje6uju da su djeEji govomi obrasci i voka-
bular modelirani obrascima i vokabularom ljudi u njihovoj okolini. Od dojenadke
dobi djeca slubaju i pokuiayaju imitii?ti govor4g glasove koje duju (Kuhl i Melt-
zoff, 1997). Tapravo, dini se da ig$itelji vrlo*male djece ne Zale truda kako bi
djeci olaklati da iuju i razumiju ono 5to oni'govote. Gotovo bez razmi$ljaqia
roditelji i drugi odrasli govore vi5im tonom no obidno, kako bi pojadali glasovnu
modulaciju svojega govora (tj. pove6avanje i sniZavanje visine i glasnode vi6e
nego je normaln6), te koriste jednostavnije redenidne konstrukcije kada govore s
dojendadi i malom djecom (Rice, 1989). Ovaj distinktivni oblik govora odraslih
naz'tan je majiinski govor, ili moZda todnije govor usmjeren prema djetetu. Na
primjer, majka moZe redi djetetu: "Beba dode mami", poku$avajudi se obratiti
djetetu na nadin koji ie dijete razumjeti.
Putem govora,usmjerenoga prema djetetu odrasli, dini se, nastoje jezik udiniti
zanimljivim i razumljivim dojendadi i maloj djeci . Njihov je cilj uspjelno komu-
nicirati sa svojom djecom (Acredolo i Goodwyn, 1998). Na taj nadin, takotler,
Ko gn itiv n a p s i h o lo gij a
omoguCuju djeci da modeliraju aspekte ponalanja odraslih. I zaista se dini da
djeca preferiraju slu5anje govora usmjerenog prema djetetu u odnosu na druge
oblike govora odraslih (Femald, l9St. eini se da ta pretjerivanja odrZavaju dji-
tetovu patnju, signaiiziraju mu kada preuzeti vokalizaciju i komuniciraju afekt
(informacije koje se odnose na emocije). eini se da roditelji u razliditim kultura-
ma koriste ovaj specijalizirani oblik govora, dalje ga kroje6i prema specifidnim
okolnostima: koriste6i povi5enu intonaciiu da bi pridobili djedju pahrju, sniiavajudi
intonaciju da bi ih ug'eSili, koriste6i kratke, isprekidane, rafalne eksplozije govora
da bi upozorili na zabranjeno ponalanje (Fernald i sur., 1989).
Cini se da roditelji modeliraju dak i todan format verbalnih interakciia. Rane
govome interakcije skrbnika i djeteta obiljeZene su naizmjenidnim govoiom, pri
demu skrbnik ne5to kale i tada koristi glasovnu infleksiju kao znak djetetu da
odgovori, dijete brblja, kiSe, glasa se ili na koji drugi nadin proizvodi zvudnu
reakcijq slobnik prihva6a bilo koji zvuk koji dijete proizvede kao valjani komu-
nikacijski izridaj i odgovara, a dijete dalje odgovara na arak - i tako dilje sve dok
oboje pokazuju zanimanje da nastave.
Roditelji se takotlerjako tude razumjeti djetetove rane izridaje, pri demu.se
jedna ili dvije rijedi mogu upotrijebiti za imenovanje ditavog niza pojmova. Kako
dijete raste i usvaja sve sloZeniji jezik, roditelji postupno daju manje lingvistidke
podrike i zahtijevaju sve precizrije inaze od djeteta. Oni u poEetku daju skelu od
koje dijete moZe konstuirati zgradujezika, a kako se djetetovjezik razvija, roditelji
postupno skelu midu.
PruZaju li roditeljski modeli jezika glavna sredstva kojima djeca usvajaju je-
zik? Mehanizam imitacije je wlo privladan u svojoj jednostavnosti; naZalost, on
ne objaSnjava mnoge aspekte usvajanjajezika. Na primjer, ako je imitacija pri-
mami mehanizam, zaSto djeca univerzalno zapodinju s produkcijom inaze od,
jedne rijedi; potom dvije rijedi i drugih telegrafskih izraz4 a kasnije s cijelim
redenicama? Za5to ne zapoien ditavim redenicama? Osim toga, moZda se naju-
vjedjiviji argument protiv same imitaciie odnosi na naSu lingvistidku produktivnost.
Shakespeare je moida bio produktivniji od ve6ine nas, no svatko od nas je pri-
lidno kreativan u govoru koji stvaramo. Ve6ina izraza koje produciramo su takvi
da ih nikada prije nismo niti duli niti proditali.
JoI jedan argumentprotiv same imitacijeje fenomen prekomjerne regulacije,
koji sejavlja kad mala djecapodinju razumijevati kakojezik obidno funkcionira i
tada podinju primjenjivati op6a pravila jezika na posebne sluEajeve koji se ra-
zlikuju od nonne. Na primjer, umjesto imitiranja obrasca roditeljske redenice:
"MiSevi su pali iz rupe i pobjegli ku6i", malo dijete moZe prekomjemo primijeniti
pravilo i reii: "Mi5ovi su pali iz rupe i pobjegli ku6i". Cinjenica da djeca kaZu
stvari poput "miBovi" pokazuje da idudi mehanizarn koji se r^zmatra - uvjetova-
nje - ne moZe ispridati cijelu pridu o usvajanjujezika.
Uvjetovanje
Mehanizam uvjetovanja je takoder neobidno jednostavan: djeca duju iaaze i po-
vezuju te izraze s odredenim objektima ili dogadajima u svojoj okolini. Nakon
toga produciraju te inaze i zato ih roditelji i drugi nagratluju. U podetku njihovi
izrazi nisu savrieni, no putem sukcesivnih aproksimacija djeca podinju govoriti
jednako dobro kao i odrasli govomici njihova materinj eg jezika. Napredovanje
od brbljanja, preko izraza odjedne rijedi do sloZenijih izraza poduprlo bi ideju da
 9 . Jezik: priroda i usvajanje 313

314 Ko gnitivna p s i hol ogij a

djeca zapodiirju jednostavnim asocijacijama, te da njihovi izrazi postupno rastu
po sloZenosti i po stupnju u kojem aproksimiraju govor odraslih.
Kao i imitacija, jednostavnost predloZenog mehanizma uvjetovanja nije dovolj-
na da objasni u potpunosti usvajanje jezika. S jedne strane, vjerojatnije je da ie
roditelji reagirati na dinjenidni sadrZaj djetetova govora, tj. je li izjava todna ili
po$eina, nego na relativnu todnost djetetove gramatike i izgovora (R. Brown,
Cazden i Bellugi, 1969). Osim toga, dak i ako roditelji reagiraju na gramatiiku
todnost djetetova govora, njihove reakcije mogu objasniti zaito djeca na kaju
prestaju s prekomjemom regulacijom u svojem govoru, no ne i za3to su ikada s
time podela. Takotler, kao Sto se lingvistiEka produktivnost opire tumadenju o
samoj imitaciji, suprotstavlja se i uvjetovanju: djeca neprestano koriste nove izraze
za koje nikadaprethodno nisubila nagradivana. Ona neprestano primjeqiujurijeii
ijezidne strukhue koje ve6 znaju na nove situacije i kontekste za koje nikada prije
nisu dobila potkrjepljenje. Tako, putem kombiniranil efekata naslijedem danih
lingvistidkih sposobnosti i izloZenosti lingvistilkoj okolini, djeca usvajaju jezik
automatski i, dini se, bez napora.
Da bi je napravili, stave sladoled u wlo vnrdu pe6nicu. Sladoled u Pedenoj
Aljasci se otopi kada postanejako vnrde. Tada izvade sladoled iz pednice i odmah
ga posluZe. Kada prave Pedenu Aljasku, sladoled ostaje dwst i ne topi se.
Zamje6ujete da odlomak sadrZi oditu unutrainju kontradikciju, navodedi i da
se sladoled topi i da se ne topi. Gotovo polovina male djece koja su vidjela odlo-
mak uopde nisu zamijetila kontradikciju. Cak i kada su unaprijed bili upozoreni o
problemima s pridom, mnoga od najmlatle djece jod uvijeknisu otkrila nedbsljed-
nost. Tako, mala djeca nisujako uspjeSna u motrenju razumijevanja, dak i kada im
se dao znak da budu svjesna nedosljednosti u tekstu koji su ditala. VaZan aspekt
razvoja svih kognitivoih vjeltina , ukljuduju6i pra6enje razumijevanja, jest po-
boljlanje koje ljudi pokazuju kori5tenjem tih vje5tina.

l. Koja su obiljeZjajezika? Postoji barem funkcionalni morfemi (koji uvedavaju

Nakon prvih godina Sest obiljeZja jezika, kori5tenja organizi-
ranih nadina kombiniranja rijedi da bi se
Prethodno navedene teorije pruiaju objainjenja kako djeca usvajaju temelje je- komuniciralo. (l) Jezik nam dopulta ko-
zi6ne strukture oclraslih do oprilike 4. godine. Mettutim, kao 3to su zadivljuju6a mirnikaciju s jednom ili vi$e osoba s koji-
jezidna postignuda detverogodiinjaka, a ona zaistajesu nevjerojatna, tako malo ma dijelimo isti jezik. (2) Jezik stvara
tko od uas ne bi priznao da se vokabular i lingvistidka sloZenost kod Eetverogodi- proizvoljan odnos imedu simbola i onoga
Snjaka razlikuje od one kod ve6ine starije djece i odraslih. Koje se promjene dogatfa- na lto se odnosi - ideje; swari, procesa,
ju u koriStenju jezika nakon 4. godine i Sto te promjene podrazumijevaju u po- odnosa ili opisa. (3) Jezik ima pravilnu
gledu razvojnih promjena kognicije? strukturu; samo odredene sekvence sim-
Da bismo razuqjeli te promjene, iskaZujemo i verbalno razumiievanje i ver- bola,(glasova i rijedi) imaju zqadenje. Ra-
balnu fluentnost. Op6enito, djeEja sposobnost razumijevaqia jeztka (i obrade in- zlidite sekvence dajurazlidita aradenja. (4)
formacija) udinkovito raste s dobi (npr. Hunt, Lunneborg i Lewis, 1975; Keating i Struknrajezika moZe se analizirati na viSe
Bobbitt, 1978). Starjia djeca takotler pokazuju vedu verbalnu fluentrost od mlade razina (npr. fonemskoj i morfemskoj). (5)
djece (npr. Sincoffi Stemberg, 1988), Osim porasta verbalnog razumijevanja i Unatod ogranidenoj'shukturi, korisnici je-
fluentngsti koja se razvija s dobi, razvoj najbolje moZemo razumjeti uzimaju6i u zika mogu producirati nove izraze; mo-
obzir ne samo djetetow dob, nego i strategije koje dijete odredene dobi koristi za gudnosti za,stvaranje novih izraza su do-
razumijevanje i generiranje verbalnog materijala. Mnogo od toga 5to se razvija slovno neogranidene. (6) Jezik se nepre-
nije samo verbalna sposobnost; toje takoder i sposobtrost stvaraqiakorisnih strate- stano razvija.
gija za verbalno razumijevanje i fluentrost. Te su strategije na razmetli usvajanja Jezik ukljuduje verbfio razumijevanje -
jezika i metakognicije i predstavljaju vaZne aspekte ljudske inteligencije (R. J. sposobnost razumijevanja pisanog i govor-
Stemberg, 1985a). nogjezidnog ulaza, poput rijedi, redenica i
zonimljiv aspektistraZivaqia strategija verbalnog razumijevanjaje istraZivanje odlomaka i verbalnu fluenhost - sposob-
o motrenju razumijwanj a (monitoring) Qvlarkman, 1977, L979), koje pretpostav- nost produkcije jeziEnog izlaza. Najmanje
lja daje motrenjejedan od na6ina na koji pobolj5avamo nale razumijevanje ver- glasovne jedinice koje proizvodi ljudski
balnih informacija{provjera todnoSti, {ogiinosti, kohezivnosti) onoga 5to dujemo glasovni aparat su glasovi; fonemi su naj.
manje glasovnejedinice koje se mogu ko-
i tritamo,Da bi prouditri utjecaj motrenja razumijevanj4 isnaZivaEi su opaZali djecu
i odrasle i poku5al.i koqeliiati vjeltine.pra6enja razumijevanja procjena-a ukup- ristiti za razlikovanjc maEerya u nekom
s
nog razumijevanja, .
jeziku. Najmanja semantidki smislena je-
dinica u jeziku je morfem. Morfemi mogu
Razmotrimo tipidni Cksperiment. Djeca u dobi izmedu 8 i 11 godina slu5ala su
biti korijeni ili nastavci (prefiksi ili sufik-
odlomke koji su sadrZ'ivali kontradiltorne informacije. Opis toga kako se pravi
si), koji mogu biti ili sadrZajni morfemi
desert PeEena Aljaslo je'primjer (Markman, 1979, str. 656):
(koji prenose temeljno znaienje rijedi) ili
znadenje rijedi). Leksikje repertoar mot-
fema u danom jeziku (ili kod odreclenog
korisnika jezika)- Proudavanje smislenog
nizanja rijedi unutar fraza i redenica u
nekom jeziku je sintaksa; a ve6e jezidne
jedinice obuhvaiene su proudavanjem dis-
kursa.
2. Koji su to neki od procesa ukljuEenih u
jezik? Kod percepcije govora, slu5adi
moraju svladati. utjecaj koartikulacije
(preklapanja) fonema na akustidkoj struk-
turi govomog signala. Kategorijalna per-
cepcija, fenomen pri kojem slu5aEi percipi-
raju stalno promjenjive govome zrrukove
kao distinlitivne kategorije, daje poclrlku
ideji da sb govor percipira putem specija-
liziranih procesa. Motoridka teorija per-
cepcije govora poku3ava objasniti ove pro-
cese u odnosu na procese ukljudene u
produkciju govora. Oni koji vjeruju daje
percepcija govora uobidajeni proces tu-
made percepciju govora u terminima de-
tekcije obiljefia, prototipova i ge5talt teo-
rija percepcije.
Sintaksa je isnaZivanje lingvistidke struk-
ture redenice. Gramatika strukture fraza
analizira redenice u terminima hijerar-
hijskih odnosa izmetlu struknrra razliditib
redenica. Transformacijska gramatika ana-
lizira redenicu u terminima transforma-
cijskih pravila koja opisuju medusobni

\ koji se mogu razlikovati, prilagoilavajudi
odnos izmedu strukturb razliditih redeni-
ca. Neki su lingvisti sugerirali mehanizam
povezivanja sintakse sa semantikom, pri
demu gramatidna redenica sadrZi odredene
utore za sintaktidke kategorije; ti se utori
mogu ispuniti rijedima koje imaju posebne
tematske uloge unutar redenice. Prema tom
stajaliltu, svaka destica u leksiku sadrZi
informacij e glede prikladnih tematskih ulo-
ga, kao i prikladne sintaktidke kategorije.
3. KakostjeCemo sposobnost uporabe jezi-
ka? Cini se da pri usvajanjujezika ljud-
ska bi6a prolaze sljedede faze: (l) guka-
nje, koje obuhva6a sve mogu6e glasove;
(2) brbljanje, koje obuhva6a samo distink-
tine foneme koji karakteriziraju primami
jezik dojendeta, (3) inaze odjedne rijedi,
(4) tzrne od dvije rijedi i telegrafski go-
vor, (5) osnovnu strukturu redenice
odraslog (prisutna u dobi od oko 4 go-
dine). Ovaj napredak ukljuduje promjene
u percepciji koje smanjuju broj fonema
1. OpiSite Iest kljudnih obiljelja jezika.
2. Koji dokazi postoje u vezi s tim da i
naslijede i okolina u$eEu na usvajanjeje-
zrka?
3. Zaito, po vaSen mi3ljenju, neki smatraju
da je percepcija govora poseban proces,
dokje drugi smatraju uobidajsnim ptoce-
som?
4. Usporedite stajaliSta govor-je-uobidajen
nasuprot govoru-kao-posebnom-procesu,
posebno u odnosu na kategorijalnu per-
cepciju i obnavljanje fonema.
5. Kako dijagrami fraznih stn:ktura otkriva-
ju altemativna znadenja dvosmislenih rede-
nica?
9rJezik:prirodaiusvajanje 315
316 Kognitiwa psihologija
se onima koji su u prirodnoj jeziinoj oko-
lini.
Tijekom usvajanja jezika djeca dine brbtl-anje leksikon
pogre5ke prekomjemog proiirivanja, pri
denotacija morfemi
demu proliruju aradenje rijedi kako bi obu- diskurs pogrelka prekomjemog pro3irivanja
hvatili viie pojmova nego ih sama rijed duboka struktura povr5inska stmktura
zaista obuhva6a. Niti samo naslijede niti fonemi provj eravanje hipoteze
sam utjecaj okoline ne mogu objasniti u- funkcionalni morfemi psiholingvistika
svajanje jezika u ljudi. Mehaniz:m pro- glagolska fraza sadrZajni morfemi
vjere hipoteza sugerira integraciju meha- goVor usmjeren prema djetetu semantika
nizama naslijetla i okoline: djeca usvajaju gramatika sintaksa
jezik rnentalno oblikujudi privremene gramatika frazne struktue - telegrafski govor
hipoteze u vezi s jezikom (zasnovano na gukanje tematske uloge
naslijerlu) i tada provjeravaju te hipoteze imenidka fraza transformacijska gramatika
u okolini (zasnovano nau$ecaju okoline). jezik wed,aj za usvajanje jezika
U postavljanju ovih hipoteza djeca sri kategorijalna percepclj a verbaho razumijevanje
vodena urodenim uredajem za usvajanje koartikulacija verbalna fluentnost
jezika, koji pospjeiuje usvajanje jezika. komunikacija vokabular
konotacije
Tijekom ranroja jezilna sloienost, voka-
bular, pa dak i strategije za usvajanje vo-
kabulara postaju sve savrienije.
ijalnfficepcija - identifikacija (Categoical Perception - Identification)
ijalna percepcija - diskriminacija (Categorical Perception - Discrimintation)
6. Snisliteredenicu koja ilushira neke od te-
matskih uloga spomenutih u ovom poglav-
lju (dinitelja, prinatelja, korisnika, instru-
ment, mjesto, izvor i cilj).
7. U orrom smo poglavlju vidjeli da se pa-
sivne redenice mogu transformirati'u ak-
tivne koriste6i transformacijska pravila. Bloom, P. (2000). How children learn the Karmiloff, K. i Karmiloff-Smith, A. (2001).
Koje su to druge vrste redenidnih struktu- meanings ofwords. Cambridge, MA: MIT Pathways to language: Fromfetus to ado-
ra koje su povezane jedne s drugima? Press. Cjelovito i empirijski potkrijepljeno
lescent (the developing child). Cambidge,
Svojim rijedima iskaZite transformacijska objainjenje usvajanja rjednika kod male
MA: Harvard University Press. Cjelovito
pravila koja bi regulirala promjene odjed- djece.
obja5njenje lingvistidkog i pojmovnog ra-
nog oblika do drugog.
Jusczyk, P W. (1997). The discovery ofspo- zvoja.
8. Navedite nekoliko inaza koje opravdano ken language. Carnbridge, MA: MITPress.
Pinker, S. (1994). The language instinct.New
moZete odekivati da dete ih duti od 18- Vrio koherentno i
dvrsto obja5njenje ra-
York: Morrow. Zanimljivo i wlo ditljivo
mjesednog djeteta. zvoja percepcije govora u prvoj godini
objainjenje psihologije jezika, s posebnim
Zivota, koje posebno nagla5ava nadin na naglaskom na urodene aspekte.
koji iskuswo mijenja urodene perceptivne
soosobnosti.

JEZIK U
KONTEKSTU
PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI-
HOLOGIJE
OttRruJe: PRocESt oDozDo-PREMA
GORE I ODOZGO-PREMA-DOLJE
. Perceptivna pitanja pri eitanju
. Leksieki procesi pri ditanju
JEZIK I MISLJENJE
. Razlike izmedu jezika
. Dvojezi6nost (bilingvizam) i dijaletcti
. Govorne omaske
r Metaforidki jezik
JEZIK U DRUSTVENOM KONTEKSTU
. Govorni aKi
o Konveaacijski postulati
. Spol ijezik
. ka. IstraZit iemo kako ljudi koriste jezik u kontelstu da bi naudili ditati i postali
Diskurs i razumijevanje Citanja
3r8 Kognitivna p s ihologij a
l. Kako jezik utjede na nadin na koji mislimo?
2. Kako naS druSweni kontekst utjede na to kako koristimo jezik?
3. Sto moZemo saznati ojeziku proudavanjem ljudskoga mozga i Sto takva
istraiivanja pokazuju?
. 'Moj je kirurg mesar".
"Njegova je kuda Stakorovo gnijezdo."
NEUROPSIHOLOGIJA JEZIKA
"Njezine su propovijedi pilule za spavanje".
. lstraZivanja lezija i potencijali vezani
uz dogadaj "Onje prava Zaba krastada i uvijek hoda s pravim psima."
. Druge metode 'Zlostavljana su djeca hodaju6e tempirane bombe"
SAZFTAK "Moj je 5ef tigar na sastancima odbora, no prava je maca sa
RAZMISLJANJA O MISUENJU: EINJE-
mnom".
NIENA, ANALmEKA, KREATIVNA I "Reklamni panoi su madeZi na pejzahi'.
PRAKTIENA PITANJA 'Moj je rotlak biljka".
KLJUENI POJMOVI "Johnova zadnja djevojka gaje proZvakala i ispljunula".
DODATNA LITEMTUM
Nijedna od prethodnih izjava nije doista istinita, no ipak 6e fluentni ditatelj en-
gleskoga jezika imati malo teSko6a u razumijevanju ovih metafora i drugih ne-
doslovnih oblika jezika::Kako ih razumijevamo? Jedan od razloga zbog kojih
moZemo razumjeti nedoslovnu uporabu jezika jest da moZemo interpretirati rijeEi
koje dujemo unutar Sireg lingvistidkog, kulhualnog, drulwenog i kognitivnog
konteksta. U ovom 6emo se poglavlju prvo usmjeriti na kognitivni kontekstjezi-
vje5ti ditadi. Potom 6emo istraiiti interakcijujezika i mi5ljenja. Potom 6emo ras-
praviti odredenje uporabe jezika u druiwenom kontekstu i konadno neke neuro-
psiholo5ke uvide u jezik. Premda su teme u ovome poglavlju Sarolike, sve one
imajujedan zajednidki element: sve se one dotidu pitanja kako koristimo jezik u
svakodnevnim kontekstima u kojima ga trebamo da bismo komunicirali s drugi-
ma i da bismo svoju komunikaciju udinili 5to je mogu6e smislenijom.
CrnrulE: PRoGESI oDozDo-PREMA-
GORE I ODOZGO-PREMA.DOLJE
Budu6i daje Eitanje tako sloZen proces, rasprava o tome kako se ukljudujemo u taj
proces bi se mogla smjestiti u bilo koje poglavlje u ovoj knjizi. eitanje, u najmanju
ruku, ukljudujejezik, parnCenje, mi5[e4ie, inteligenciju i percepciju (Adams, I 990;
1999; Adams, Treiman i Pressley, 1997; Just i Carpenter, 1987). Sposobnost ditanja
je temeljna u nalem svakodnevnom Zivotu i ljudi s disleksijom te5kodom u odgo-
-
netavanju, ditanju i razumijevanju teksta - mogu uvelike patiti u druStvu koje na
 10 I Jezik u kontekstu
visoko mjesto stavlja tedno ditanje (Galaburda, 1999; Nacionalno vijece za ditanje,
1998; Shankweiler i sur., 1995; Spear-Swerling i Stemberg, 1996; Sternberg i Gli-
gorenko, 1999; Stemberg i Spear-Swerling, 1999; Torgesen" 1997; Vellutino i sur.,
1996). Raznolike vrste disleksije i njeni specifidni pretpostavljeni uzroci nadilaze
svrhu ovoga udZbenika, no pretpostavlja se da problemi u fonoloikoj obradi, a time
i u identifikaciii rijedi jesu "temeljni kamen spoticanja u udeqiu Eitanja'' (Pollatsek
i Rayner, 1989, sh.403; vidi takotler Rayner i Pollatselq 2000).
Perceptivna pitanja pri 6itanju
Ako promatrate vlastitu obradu teksta, moZete vidjeti da je sposobnost ditanja
zaista iznimna: nekako uspijevate percipirati toEno slovo kada je prezentirano u
zaista razliditim nadinima i oblicima, kao veliko ili malo slovo, pa dak i u kurzivu.
Ti procesi ukljuduju percepciju ortografskih (onih koji se odnose na vizualne ob-
like) aspekata tiskanih rijeii. Potom morate prevesti slovo u glas, swarajuCi fono-
lo3ki kod (koji se oclnosi na zvuk). Taj je prijevod posebno teZak u engleskom,
gdje nema uvijek izravne korespondencije izmedu slova i glasa- George Bemard
Shaw, dramatiEar i oboZavatelj engleskoga jezita istaknuo je nelogidnost en-
gleskoga pisanja kadaje sugerirao da bi u engleskom bilo sasvim razumno izgo'
voriti "ghoti" kao "fish". Izgovorili biste "gh" kao u rijedi rough (raf), "o'l kao u
rijedi women, a "ti" kao u rijedi nation. To owata joS jednu zbrku "anglima":
kako izgovarate "Ough"? Poku5ajte s rijedima dough (ditaj dou - tijesto), bough
(ditaj bau - grana), bought (6itaj bo:t - kupio sam) , through (ditaj tru: - koz) i
cough (ditaj kof- kasalj) -je li vam to dosta?t
Nakon 5to nekako uspijete prevesti sve te vidne simbole u glasove, glasove
morate posloZiti kako biste oblikovali rijeE; potom trebate identificirati rijedi i
otkriti Sto ona znadi; konadno prelazite na novu rijedi i cijeli se proces ponavlja.
Nastavljate ovaj proces s rijedima koje slijede kako biste formuliralijednu rede-
nicu i taj proces nastavljate sve dok ditate. Jasno je da nonnalna sposobnost Eita-
nja uop6e nije jednostavna. Oko 36 milijuna odraslih Amerika:raca joS uvijek ne
zna ditati na razini udenika osmoga razreda (Conn i Silverman, 1991). Premda nas
statistita o slaboj pismenosti i nepismenosti treba alarmirati i potaknuti na akciju'
molda trebate ponovno promisliti o naSoj mogu6oj nepovoljnoj procjeni onih koji
jo5 nisu usawSili zadatak 6itanja. Odgovoriti na taj izaz.ov - u bilo kojoj dobi -
zaistaje te5ko.
Kad podetnik udi ditati, on mora svladati dvije osnovne vrste perceptivnih pro-
i procese razumijevanja. Leksiiki procesi rabe se za pre-
cesa: leksidke procese
poznavanje slova i rijedi, a takoder aktiviraju relevantne informacije o tim rijedi-
ma u pamienju. Procesl razumijevanja rabe se da bi se shvatio tekst kao cjelina
(i o njima demo govoriti kasnije u ovom poglavlju). Razmatrajuii leksidke pro-
cese pri 6itanju, vidjet 6emo nzdvaianje i integraciju pristupa percepciji odozgo-
prema-dolje i odozdo-prema-gore.
t Po$*a je u tomc da sc glruna skupim 'ough" b uvededm rijotim wijek lita &ugptiio (aap. ps-)
319
320 Kognitivna psihologija
Leksidka obrada pri ditanjii
Fiksacija i brzina Eitanja
Kada ditnmo, nase se odi ne kre6u glatko dui stranice, pa dak niti duzjedne linije
teksta. Naie se odi kre6u u sakadama brzim uzastopnim pokretimu pri
- fikrir-ju
sukcesivnih dlielova teksta. Keith Rayner (pollatsek i Rayner, l9g-9)
ie opisala
fiksacije kao serije "snimaka". patricia carpenter i Marces lusrirgsl) su
proudavali sakadidne pokrete studenatd koji su ditali tekst i pronaili da zu frksacije
razlidito duge. ditaterji fiksiraju vise wemena dr';e rijeE' od kra6ih, te manje
poznate rijedi (tj. rijedi koje se manje desto javljaju u engleskom jeziku)
od
poznatijih (tj. rijedi ve6e udestarosti). Zadnja se rijed u redenici takorrer, dini
se,
posebno dugo fiksira, o iemu cardenter i Just govore kao o "vremenu
zamata-
nja redenice".
stovi5e, istrazivadi su prona3ri da, premda se rxxoge rijedi fiksiraju, ne fiksi-
raju se sve. citatelji fiksiiaju oko g0% sadrZajnih rij;di (npr. imenice, glagoli i
druge rijeii koje prenose znadenje) u tekstu. (FunkcionahJ rijedi, popui ei-ana
i
prijedloga, imaju podupiru6u ulogu za sadrZajne rijedi). No,-kakav;"
jedne "a"foiiz
opseg od takvih frksacija? cini se damoZemo iarudi korisne informacije
perceptivnog prozora znakova (slova, brojeva, znakova interpunkcije
i razmaka)
koji obuhvaia detiri znaka nalijevo od todke fiksacije i oko 14 do lS:nadesno od
nje. Sakadidni polceti preskadu u prosjeku sedam do devet anakova izrnedu sukce-
sivnih fiksacija, ta\9 ql neke informacija koje izvladimo mogu biti pripremne
9d
zaidttfut fiksaciiu (pollatsek i Rayner, l9g9; Raliner, sere'ro, iesch i pollatsek,
1995). Kada studenti brzo ditaju, imaju manje i kra6e fiksacije (Just, carpenter
i
Masson, 1982), no odito je da ve6abriina ide na u3trb razumijevanja biio dega
viSe od biti odlomka (I{oma, 1 983).
Leksidki pristup
vazan aspekt ditanjaje leksicki pristup identifikacija rijedi koja nam dopulta
-
pristup znacenjurijedi upam6enju. ve6inapsihologakojiproudavajuditanje
vjeruje
da je leksidki prisrup interakivni proces, koji kombinira informacije r t-iieitin
razina obrade, poput izgleda slova, samih slova i rijedi koje sadrZe slova (npr.
J.
Morton, 1969). Razmotrimo neke od osnova interaktivno-aktivacijskog *od"lu
Davida Rumelharta i Jamesa McClellanda (1981, 19g2), koji prepostavlja da se
aktivacija odretlenih leksidkih elemenata javlja na vile razina i da je aktivnost
sysks 1e ziae interaktivna.
Rumelhart i Mcclelland razlikuju ffi razine obrade kbje slijede vidni ulaz:
razina obiljezja, razina slova i razina rijedi. Model pretpostatlja da su informacije
na svakoj razini predstavljene odvojeno u pamienju i da informacije prelaze s
jedne razine na drugu u dva smjera. Drugim rijedima, obrada je
i odozdo_prema-
gore (podevii od osjetnih podataka i napredujudi do viiih razinakopitivne
obrade)
i odozgo-prema-dode fuodevii od kognicija viie razine koje se zasnivaju na ranijem
znanju i iskustvimapovezanima s datimkontekstom, slika r0.1). Interaktivno sta-
jali5te podrazumijeva da ne samo da koristimo senzomo-perceptivna
obiljeija
slova koja nam pomaZu identificirati rijedi, nego takoder koristimo obiljeZja
;j;i
koja vei znamo kako bismo identificirali srova. zato se ovaj model naziva lin-
 l0rJezikukontekstu
lnteraktivno-aktivac$ski model prepoznavanja rijedi
David Rumelharr i James McQlelland upotrijebili su ovu sliku kako bi ilustrirali nadin interakcije aKi-
vacije razine obilje2ja, razine slova i razine rijedi tijekom prepoznavanja rijedi. Na ovoj slici crte koje
zavrsavaiu strelicarha pobuduju aldivaciju, a crte koie zavrsavaiu to6kama (cmim krugovima) pobu-
duiu inhibiciiu. Na primjer, obilje2le tamne vodoravne pruge na whu slova dovodi do aklivacue slova
l, iti do innibiciie slova N. Sli6no, na razini slova aKivaciia slovaT kao prvog slova vodi do aktivacije
rijediTRAP (zamka) iTRIP (put), ali do inhibicije rijeciABLE (mo60. lduci od vrha prema dolie, aKivacF
ja rije6iTRAP dovodi do inhibicije slova A, N, G i s kao prvih slova, alido aKivaciie slovaT kao prvog
slova:
teraktiwim". Stovi3e, aspekt modela koji se odnosi na obradu odozgo-prema-
dolje dopu$ta efekte generaliziranog kontekSta (vidi takotler Plaut, McClelland,
Seidenberg i Patterson, 1996).
Drugi teoretidari (npr. Meyer, Schvaneveldt, 1976; Paap, Newsome, McDonald
i Schvaneveldt, 1982) sugerirali su altemative modelu Rumelharta i McClellan-
da, no razlike izmedu interaktivnih modela nisu predmet ovog uvodnog teksta'
Podrska za mbdele prepoznavanja rijedi koja ukljuduje odvojene razine obrade
dolaziiz ishaZivanja cerebralne obrade (npr. Petersen, Fox, Posner, Mintun i Ra-
ichle, 1988; Posner, Sandson, Dhawan i Shulman, 1989). IstraZivanja mapiranja
metabolizma mozga (npr. ona koja koriste pozitronsku emisijsku tomografiju i
tehniku ftnkcijske magnetske relonancije (fMR) upuCuju na to da se razlidita
JZ I
322 Kognitivna psiholo gij a
podrudja mozga aktiviraju tijekom pasivne vidne obrade oblika rijedi, semantidke
analize rijeii ili dak izgovorenih rijedi.
. _Oj,T or*uprihololke podrlke, najmanje su dva modela prepoznavanja rijedi
(McClellandov i Rumelhartov model, te model koji je predloZio paap sa surad_
nieima, 1982) sirol;4a ft.mFiutorski. oba su modela uspjesno predvidjela efekt
superiomosti rijedi ftao i efeLrf superiomosti pseudorijedi), koji je slidan efektu
superiomosti konfiguracije, kao i efektu superiomosti objekta (spomenutom u
vezi utjecajima na percepciju odozgo-prema-dolje). Kod efekta iuperiornosti
1
rijeEi, slova se ditaju mnogo lakie kada su uklopljena u rijedi nego kadi su prezen-
tirana izolirano ili sa slovima koje ne dine rijedi. ovaj je efekt prvi spomenuo
James McKeen cattell (r860-1944), koji je opazio da rjudima trela anurro
duz"
da proEitaju nepovezana slova nego da proditaju slova koja dine rijed (lgg6).
(cattell je takoder pronalao da je ljudima potrebno otprilike dvostruko duz"
au
pro6itaju nepovszens rijefi nsg6 rijedi u reienici.)
Efekt su potom demonstrirali Gerald Reicher (r 969) i Daniel wheeler (r 970),
pa se katkada naziva "Reicher-wheelerov efekt". Efekt superiomosti rijedi
ti-
pi6no se oaaia u eksperimentalnoj paradigmi poznatd kao zadatak teksiekog
odlutrivanja. U toj paradigmi, niz se slova prezentira wlo katko i tada se ili
ukloni ili prekrije maskom, a sudionika se pita da odludi o kojem je nizu slova
rijed.
.
tira
{istazilPjrm-a,efekta superiomosri rijedi sudionicima
ili
se vrro lrarko prezen-
rijed ili pojedinadno slovo i potom se prekriju. sudionika se potom stavi
pred izbor od dva slova, te on mrcra odluditi koje je upravo vidio- Na
ako
lrimjer,
je podraZajna rijed *RAD-, altemative mogg biti .
_ _ k" i _ _ O-. eto p io*
.
^i,q
slovO "K'', altemative mogu biti..D" i..K.. Sudionici su mnogo todniji u izboru
todnog slova kadaje ono prezentirano u kontekstu rijedi nego kada je prezen$ra-
no izolirano (npr. Johnson i Mcclelland, L9T). cak se i slova u izgovorivim
pseudorijedima (npr. :'MARD') identificiraju toinije od izoliranih srova, dok
ni-
zovi slova koji se r mogu izgovoriti kao rijed (npr. ORWK) ne pomazu identi-
fikaciji @ollatsek i Raynea 1989).
J. M. cattell (1886) ie takoiler zamijetio pojavu koja se moZe nazvati ..Efekt
superiornosti reienice"; taj su efekt powrdili kasniji istrazivadi (perfetti, l9g5;
Perfctti i Roth, 1981). Naprimjer, pretpostavimo da ditatelj wlo kratko vidislabije
ditljivi podraZaj. Njed, prozor, na primjer, moie se pokazati u slabije ditrjivol
obliku (slika_10.,2),Kada rijed stoji zasebno u rom obriku, nnogo se teze pre-
poznaje nego kadajoj prethodi rerenidni kontekst poput: "potrebnoje udiniti
neko-
liko popravaka. Prvi je popraviti
_,' @erfetti, l9S5). postojanje smislenog
konteksta podraZajapomale ditatelju da ga percipira.
eini se, takoder, da
efelti konteksta firnkcioniraju i na svjesnoj i na predsvjes-
ryini Na svjesnoj razini imamo aktivnu kontrolu nad koriltenjem konteksta
yoj
kako bismo odredili znadenje rijedi, dokje na predsvjesnoj razini koristenje
kon-
teksta vjerojaoro automatsko i izvan aktivne kontrore (Stanovich, rggi; vidi
ta-
kotle.r.Posner i Snyder, 1975). Niz eksperimenara koji ukrjuduju zadatak
leksidkog
odludivanja pruiaju dokaz za efehc konteksra pri donoienju leksidkih odluka
(Meyer i Schvaneveldt, l97l; Schvaneveldt, Meyer i Becker, 1976). Cini
se da
sudionici donose leksidke odluke brZe kada im se prezentiraju nizovi stova
koji zu
 l0rJezikukontekstu
Graduiranost neditljivosti po druiaia
sllka pokazuie rijedi prozor i riiedi papar, pri demu su rijeci jasno 6ituive, donekle ditljive ili gotovo
posve neditljive. Postotci se odnose na graduiranost ne6itliivosti-
oo,/o papar prozor
papar prozor
.(rJ.pf lrfs:,1of
uobidajeno povezani parovi rijedi (npr. lijednik- sestra, kruh - maslac); oni reagi-
raju sporije kada im se prezentiraju nepovezani parovi rijeEi, parovi ne-rijedi ili
parovi koji ukljuduju rijed i ne-rijed.
Koliko dobro ditamo uvclike je odredeno time koliko promiSljamo i mislimo o
tome xto Eitamo. Kakva je veza izmedu jezika na kojem je materijal prezentiran -
bilo vizualno ili verbalno - i naieg mi5ljenja?
JEZIK I MISLJENJE
Jedno od najzanimljivijih podrudja u istraiivanjujezikaje odnos izmetlujezika
mi5ljenja. O tome su odnosu postavljena brojna razlidita pitanja, a samo neka od
njih 6emo ovdje razmotriti. od brojnih nadina isEazivanja ovog odnosa,_kognitiv-
ni psiholozi i psiholingvisti su posebno zainteresirarii za istralivanja koja uspore-
duju i suprotstavljaju govomike razlllitth jezika i dijalekata. Ta su istraZivanja
temelj ovoga poglevlj a.
Razlike izmedu iezika
jezika
ZaSro u svijetu postoji toliko razliditih jezika i kako koriStenje bilo kojeg
opienito i kori3tenje nekog odredenogjezika utjede na ljudsko miiljeqie? Kao Sto
znate, razliditi j sa&ie razlidite rjednike i koriste razliiite sintallidke struk-
"ri"i
ture. ove razlike desto odraZavaju razlike u fizidkin i kulturalnim uvjetima u
kojima zu jezici nastali i :rrzvlli se. Na primjer, govore6i o rjedniku' Garoj na
Burmi razlikuju mnoge vrste rize, Stoje razumljivo budu6i da su oni kultura koja
uzgaja rizu. Nomadski Arapi imaju vise od 20 rijedi zt deve. Jasno
je da ovi ljudi
poimaju rizu i deve puno specifidnije i na sloZeniji naiin od ljudi izvan njihovih
iorlto*ih g*pu. Kao rezultat tih iezldnihrulikz,misle li Garoi o riZi drugatije od
nas i Arapi o devama drugadije od nas?
5ZJ
324 Kogni tivna psiholo gij a
Sintaktidke sr'kn*ejezika takoder
se razlikuju. Gotovo svijezici imaju odre-
-
tlene nadine na koji komunicira
se mdnji, vrsiteljima radnje iliobjektima radnje
o
(Gerrig i Banaji, 1994). ono Bto se razlikuje u jezicima jist pot"duk
subjekta,
glagola i objekta u tipidnoj izjavnoj reEenici i opseg gramatitkih promienu
znakovakoje govomici moraju uHjuditi kiro kljudne elemente redinic". wap.infea
i drugih
pri opisivanju prosle radnje u engleskom naznadujemo je ri se radnja dogodila u
pro5losti promjenom (sprezanjem) glagolskog oblika (npr. dodavanjem
-ed kod pravilnih glagola). U ipanjolskom i njemadkom, glagol iakoder mora
naznaEiti je li wSitelj radnje ujednini ili mnoZini ije li uprvom, i'rugom ili
nlastavka
tredem
licuz . u turskom, glagolski obrik mora naznaditi proslu rianjq jedninu ili
rrnozinu,
lice, te je li govomik izravno svjedodio ili doZivio radnju ili ju je zabiljeiio
neizravno. ut1'edu li - ili mozda dak ogranidavaju - te razlike u obvezatroi sintak-
tidkoj strukturi korisnike tih jezika da o stvarima misle razlidito zbog jezita toji
koriste dok misle?
Lingvistidka relatiinost: Sapir:Whorfova hipoteza
Pojam relwantan za ovo pitanje je lingvistidka rerativnost, twdnja da govomici
razliditil jezika imaju razlidite kognitivne sustave i da ti razliditi kogn'ltivni su-
stavi ufedu na nadiire na koje .ljudi koji govore razlidite jezike misle o svijetu.
Tako bi, prema stajali5tu relirtivnosti, Garoi o rizi misrili drueadiie neso
mi. Na
primjer, Garoi bi razvili vitse kognitivnihkaregorija zanat id, svojih-engleskih
partnem. Kada Garoi zami3ljaju rizu, oni je posljediEno i vide drugadije
itozda
slozenije misle6i o njoi, od engleskih govomika koji irnaju svega nekoliko rijedi
za nht. Tako bi jezik oblikovao midljenie..xostoje, odredenidokazi dado udenia
rijedi moze doii, barem djelomidno, kao rezultat jetetove mentalne diferenci-
jacije razliditih wsta pojmova (Carey, 1992; Xu i C arcy,1995;1996):
Tako moZda
i ima smisla da djeca koja susrecu ra"nolike objekte zbog kulture u kojoj odrastaju,
moida stvaraju i razlidite wste mentalnih diferencijacija.
o hipotezi lingvistidke rerativnosti govori se katkada kao o sapir-whorfovoj
-.
hipotezi, prema dva dovjeka koji su bili njeni najupomiji zagovaratelji. Edward
Sapir (1941/1964) ie rekao da mi ,.umnogome vidimo, dujemo i na duge nadine
dozivljavamo na nadin na koji to dinimo zbog toga sto nas jezidne naiike nase
okoline predisponiraju na odredene izbore interpretacija" (str. 69). Benjamin Lee
Worf ( I 956) je ovo staj aliSte zastupao jos snaZnij e;
Mi analiziramo prirodu dui okvira koji su nam postavljeni na5im
izvomim jezicima. Kategorije i wste koje izdvajamo iz svijeta
fenomena ne nilazimo tamo zato 5to one gledaju u lice svakom
pronatradu; suprotno tome, svijet je predstavljen kaleidoskop_
skom plimom impresija koje na5 mozak mora organizirati _ i io
velikim dijelom lingvistidkim sustavom naiega uma. (sh. 213)
Sapir-Whorfova hipoteza je jedna od najspomirfanijih ideja u dru5tvenim i
_ .
bihevioralnim znanostima (Lonner, 1989). Medutim, nele od njenih implikacija
'?
Isto je i u hnabkom juiku (nap,prw)
 l0 o Jezikukontekstu 325
326 Kognitivna psiholo gij a
su, Eini se, dosegnule mitske razmjere; na primjeii innogi su dru3tvuii znanstveni-
ci toplo prihvatili i rado propagiraju ideju da E.s.(imi imaju mnoitvo rij ei,'i zaied'
nu rijed - szg'eg. Odbijajudi mit, antropolog Laura Martin (1986) t\ndi da, suprot- Utjecaj verbalnih oznaka na pam6enje
no populamom vjerovanju, Eskimi nemaiu brojne rijedi za snijeg. Prema G. K.
l(ad se lzvoma slika (u sredini) crta po siedaniu, postoii tendencija da crteZ budu iskrivljeni na na6in
Pullumu (1991),'hitko tko iSta zna o Eskimima (ili todnije redeno o obitelji po-
da vi5e sli6e verbalnim oznakama. (Prema Glucksberg, 1988)
vezanihjezika Inuita i Yupika koji se govore od Sibira do Grenlanda) ne bi to
twdio" (str. 160). Martin, koja je uEinila viSe od bilo koga drugog da razbije mit,
razumije za5to njene kolege ovaj mit mogu smatrati Sarmantrim, no bila je pri- Rproducima Vefudna liloma slika Vsrbalnl Reproducirana
sllka oaa& aak slilc
lidno 'irazodarana reakcijama svojih kolega kadaje upozorila na zabludu; vedina
je,kaie ona, zarzela poziciju da je to, bilo todno ili netodno, 'sjajan primjer"'
I
(Adler, 1991, str. 63). OEito je da moramo biti oprezni u svojim interpretacijama
nalaza koji se odnose na lingvistidku relativnost.
BlaZi oblik lingvistidkog relativiana jest da jezik moZda ne odretluje mi5lje-
R
/j\
L-J
B@a

E Strmen
'A\
nje, ali jezik sigurno moZe utjecati na mi5ljenje. Naie je mi5ljenje i na5 jezik u
mnoiwu interakcija od kojih sada razumijemo samo neke' Jasno je da jezik pospje-
Suje miSljenje, pa dakutjede na percepciju i pam6enje. Jedan je razlog tomu da
/'a
(( Mhdimjesec
K Slovo C F"
\-
imamo ogranidena sredstva kojima manipuliramo nelingvistidke slike (Hunt i
Banaji, 1988). Ta ogranidenja dine poZeljnima kori5tenjejezika da bi se pospjeli-
la mentalna reprezentacija i manipulacija. dak se i besmislenih slika ("Iara'')
dosje6amo i ponovno ih crtamo razlidito, ovisno o verbalnim oznakama koje su
NaoCa16

dane slikama (npr. Bower, Karli i Dueck, 1975).
Da biste vidjeli kako taj fenomen fi:nkciouira, pogledajte sliku 10,3. Daje ona,
umjesto tako kako je nazvana, nazvana "niska bisera", moida biste je percipirali
Medvjed se penje s druge strane stabla
Kako oznaka za ovu sliku utiece na valu percepciiu, mentalnu predodibu i pamdnie slik (prema
Glucksbrg, 1988).
tr Utezl o{
razlidito. Meclutim, kadaje odredena oznakajednom dana, percepcija iste figure
iz drugadije perspektive je znadajno teZa (Glucksberg, 1988). Psiholozi su kori-
stili druge dvosmislene slike (vidi 3.poglavlje) i d95li su do slidnjh rezultata. Slika
10.4 ilustka tri druge slike kojima se mogu dati altemativrie oznake. Kada je
sudionicilna dana odreaiena oznaka (npr ili naodale ili utgzi), desie su po sje6anju
crtali sliku tako da je bila slidnija danoj oznaci.
Jezik i na druge nadine utjede i na to kako kodiramo, pobranjujemo i dozivamo
infomracije. Prisjetite se primjera iz 6. poglavlja o tome kako je oznaka "pranje
rublja" poboljiala dosjedanje ljudi i razumijevanje pitanja o odlomku teksta (npr.
Bransford i Johnson, 1972; L973). Etizabeth Loftus (npr. Loftus i Palner, 19?4)
je opseZnim ishaZivanjem pokazala daje svjedoEenje odevidaca pod snaZnim utje-
cajem razlidito formuliranih pitanja koja su im postavljena. Jonathan Schooler i
Tonya Engstler-Schooler (1990) su pronaSli da 6ak i kada su sudionici generirali
svoje vlastite opise, tolnost njihova kasnijeg svjedodenjaje opala; to jest, ovi zu
ishazivadi prona5li da to6no dosjeCanje zapravo opada ako slijedi nakon opisi-
vanja promatranog dogatlaja, odredene boje ili odretlenog lica. Kada im je dana
moguinost da identificiraju izjave o dogatlaju, sfvamoj boji ili licq zudionici su
to dinili manje todno ako su ih prethodno opisali. Paradoksalno, kadaje sudionici-
ma dano dovoljno wemena za odgovaranje, njihov je udinak bio jo3 manje todan
nego kada su bili prisiljeni odgovarati brzo; to jest, ako im je dano wemena da
promisle o svojim odgovorima, sudionici su u ve6oj mjeri odgovarali u skladu s
onim 3to su rekli ili napisali nego s onim 5to su vidjeli.
Je Ii Sapir-Whorfova hipoteza relevantna za svakodnevni Zivot? Gotovo je
sigumo da jest. Ako jezik ograniiava naie mi5ljenje, tada moiemo ne vidjeti rje-
Senje problema, jer nemamo odgovarajuCih rijedi da bismo iskazali ta rje5eqia.
 10 . Ieziku kontekstu 327
328
Ako se ne razumijemo s ljudima koji govore druge jezike (kako se desto dogada u
Ujedinjenim narodima), nerazumijevanje moZe proiza6i iz dinjenice dajezici drugih
analiziraju rijedi drugadije nego mi- Trebamo biti zahvalni qa tome da eksffemne
verzije Sapir-Whorfove hipoteze nisu potvrtlene,jer bi takve verzije upudivale na
to da smo, figurativno redeno, robovi rijedi koje su nam dostupne.
Lin gvistidke u niveza I iie
Postoje neka istraZivanja koja su proudavala lingvistiike univerzalije - karalfe-
ristidne obrasce u jezicimarazllditih kultura - i relativnost. Prisjetite se iz 9. poglav-
lja da su lingvisti identificirali stotine ligvistidkih univerzalija koje su u vezi s
fonologijom (proudavanjem fonema), morfologijom (proudavanjem morfema), se-
mantikom i sintaksom. Podrudje koje dobro ilustrira mnoga od tih istraZivaja
usmjereno je na imena boja. Te rijedi pruZaju posebno pogodan nadin provjere
univerzalija,jerje za odekivati da su ljudi u svakoj kulturi izloleni, makar poten-
cijalno, uglavnom jednakom rasponu boja.
U stvamosti, razliditijezici imenuju boje vrlo razlidito, nojezici ne dijele spek-
tar boja proizvoljno. iini se da sistematski obrazac univerzalno upravlja imeno-
vanjem boja ujezicima. Dva antropologa, Brent Berlin i Paul Kay (1969; Kay'
1975) su istraZivali nazive za boje u raznolikimjezicima. Oni su iznijeli na vidje-
lo dvije odite lingvistidke univerzalije o imenovanju boja u razliditim jezicima'
Pwo, svi istraZivanijezici uzeli su svoje osnovne nazivezabqeiz skupa od samo
11 naziva za boje: cmo, bijelo, crveno, Zuto, zeleno, plavo, smecle, purpumo,
ruZidasto, narandasto i sivo. U jezicima se koristi od svih 11 naziva, kao u en-
gleskome, do samo dva. Drugo, kada se koriste samo neka od imenaboja, imeno-
vanje boja slijedi hijerarhiju od pet razina: (1) cmo, bljelo; (2) crveno; (3) Zuto'
zeleno, plavo; (4) smede, (5) purpumo, ruiiEasto, narandasto i sivo. Tako, ako
jezik imenuje samo dvije boje, one 6e biti crno i bijelo. Ako imenuje tri boje, to 6e
biti cmo, bijelo i crveno. Cewrta 6e boja biti uzeta iz skupa Zute, zelene i plave'
Peta i Sesta Ce takoder biti uzete iz tog skupa i tako 6e se nastavljati odabir dok ne
buds imenovano svih 11 boja.
Osim proudavanja semantidkih razlika, poput upohebe :ijetiza boje, psiho-
lingvisti proudavaju kako sintaktidke sfiukturalne razlike u jezicima mogu utje-
cati na miSljenje. Na primjer, Spanjolski ima dva oblika glagola 6iti - ser i estdr;
medutim, oni se rabe u razliditim kohtekstima. Maria Sera (1992; sludajno serana
Spanjolskome mali bit le) poudavala je upotrebu ser i estar kod oclraslih i kod
djece i u vrlo stnrkturiranim situacijama (tj. kao reakcije na shematizirane rede-
nice u kojima je upotrijebljeno ili ser 7li estar) i u relativno prirodnim situacijama
(tj. kao reakcije na otvorene zahtjeve da se opiSu objeliti ili sinracije)'
Kada biti upu6uje.na identitet nedega (npr. u engleskom "Ovo je Jose") ili na
pripadnost klasi nedega (npr. Joseje stolar) i odrasli i djeca koriste glagolski oblik
ser. StoviSe i odrasli i djeca su koristili razlidite glagolske oblike kada je birr
upu6ivalo na obiljeZja stvari: serje kori5ten da bi se uputilo na stalne atribute
(npr. Maria je visoka) a estar je kori3teno za priwemena obiljeLja (npr. Maria je
zaposlena). Kada su oblici 6llikori5teni za opis mjesta objekata (ukljuduju6i ljude'
Zivotinje i druge swari), i odrasli i djeca su koristili est4r. Medutim, kada se oblici
6iti koriste za opis mjesta doga<taja (npr. sastanka ili zabave), odrasli su koristili
ser, a djeca su nastavila koristiti eslar.
Ko gni tiv n a p s i h o I o gij a
(1992) interpretira ove nalaze na nadin da upuduju na dvije stvari: pwo,
.Sera
Eini se da se ser koristi primamo za naznadavanje stalnih obiljezja (npr. identiteta,
kategorijalne pripadnosti i relativno stalnih, stabilnih obiljeZja stvari), dok se es-
/ar koristi primam o zananralavanje priwemenih uvjeta (npr. katkorodnih obiljezja
swari i mjesta objekata koji se Eesto mijenjaju od mjesta do mjesta). Ovaj je nalaz
. bio u suglasju s drugim radovima i relativno ;je neiznenadujuCi. Njezin je drugi
aal32 2animljiviji. Djeca tretiraju lokaciju dogatlaja na isti nadin kao i iokaciju
objekata (tj. kao privremeoe, pa stoga sugerira upohebu estar), dokodrasli ra-
zlikuju.dogatlaje i objekte. Odredenije, odrasli smatraju lokaciju dogatlaja
nepromjenjivom (tj. stalnom, $to zahtijeva upotrebu ser).
Sera (1992) je zamijetila da drugi isfiafivadi upu6uju na to da mala djeca ima-
ju te5ko6a u razlikovanju objekata i dogatlaja (npr. Keil, 1979) i u prepoznavaqiu
stalnosti mnogih obiljeZja (npr. Marcus i Overton, 1978). Tako razvojne razlike u
pogledu upohebe ser za opisivanje mjesta dogadaja mogu upudivati na raz-tojne
razlike u kogniciji, Rad Serae upu6uje na to da razlike u uporabi jezika mogu
zaista upu6ivati na razlike u mi5ljenju. Meilutim, njeno istraZivanje ostavfa
otvorenim psihololko pitanje imaju li izvomi spanjolski govomici diferenciraniji
osjeCaj priwemenog i stalnog nego izvomi engleski govomici, koji rabe isti glagoi-
ski oblik da bi izrazili oba oblika 6tri. Za sada je odgovor nejasan
Drugi sujezici takoder kori5teni u istrazivanjima lingvisticke relativnosti. Na
primjer, u navahojeziku izbor glagola ovisi o obliku objekta kojije ukljuden u
radnju glagola, dok u engleskome to nije sludaj (J. B. Canoll i Casagrande, l95g).
MoZe li uporaba razliditih glagolskih formi za razlidite oblike upu6ivati na to da
6e Navaho djeca riauditi percipirati i organizirati informacije s obzirom na oblik
ranije nego djeca koja su govoinici engleskoga jezika?
Rana istraZivanja upu6ivala su na to da mala djeca, engleski govomici, grupi-
raju objekte po boji prije nego ih grupiraju po obliku @rian i Goodenou gn, ISZbl.
Suprotno tome, djeca koja govore navaho prije 6e od Navaho djece koja su en-
gleski govomici klasificirati objekte na temelju oblika. Merlutim, ri su nalazi pro-
blematidni jer djeca engleski govomici iz Bostona izvode radnje slidnije Navaho
djeci koja govore navaho nego Navaho djeci koja govore engleski (J. B. Canoll i
Casagrande, 1958). StoviSe, novly'a istraiivanja koja su usporedivala djeCje i odrasle
generalizacije novih imenica medu novim objektima pronaila su da 6e mala djeca
loja
govore engleski zapravo prekomjemo koristiti oblik u klasifiiiranju objekata
(L. B. Smith, Jones i Landau, 1996). Sto bi se dogodilo kod ljudi koji govoie oba
istraZivana jezika? Razmotrimo jo! jednu dinjenicu: djeca koja ude mandarinski
kineski deiie koriste glagole od imenica, dok djeca koja usvajaju engleski ili tal!
janski koriste Ce56e imenice od glagola (Tardif,1996; Tardi{, Shatz i Naigles,
1997). Nadalje, djeca koja govore korejski glagole koriste prije od djece koja
govore engleski, dok djeca koja govore engleski usvajaju ranije op5imiji vokabu-
lar imenovanja od djece koja govore korejski (Gopnik i Choi, 1995; Gopnik, Choi
i Baumberger, 1 996).
Kakve su razlike u mi5ljenju mogu6e kao rezultat ovih razlika u usvajanju?
.
Nitko to sa sigurnosdu ne zna.
Curt Hoffman, Ivy Lau i David Johnson (1986) zamislili su intrigantan eks-
periment postavljen tako da ocijeni mogu6e efekte lingvistidke ielativnosti
proudavajudi ljude koji govore viSe odjetlnogjezika. U kineskomjeziku, jedan
 10 r Jezikukontekstu 329
pojam, s&i gE, specifiCno opisuje osobu kojaje "wjetovna, iskusna, socijalno
vje$ta, posve6ena obitelji i poneito rezervirana" (str. 1098). U engleskome si-
gumo nema usporednog jedindtvenog pojma koji bi obuhva6ao ovako raznolika
obiljeZja. Hoffman i suradnici su sastavili ulomke tekstova na englskom i ki-
nesko'n opisuju6i razlidite osobe, ukljuduju6i i sli gE stereotip (pri demu,
naravno, nisu izravno spomenuli pojam shi gE u opisima). Potom su istraZivadi
upitali sudionike fluentne u engleskom i kineskom da proditaju ulomke ilina
kineskom ili na engleskom i tada procijene razlidite izjave o osobama, pod vi-
dom vjerojatnosti da je izjava o osobi todna. Neke od izjava ukljudivale su ste-
reotip osobe koja je shi gE.
Ci:ri se da njihovi rezultati podupiru ideju o lingvistidkoj relativnosti pod vi-
dom dinjenice da su sudionici de56e procjenjivali razlidite izjave u skladu sa sii
gE stereotipom kada su ulomke ditali na kineskom nego na engleskom. Slidno,
kada se od sudionika traZilo da napi5u vlastite dojmove o osobama, njihovi su
opisi bili bliZi sii gE stereotipu ako su prethodno ditali ulomke na kineskom. Ovi
autori ne sugeriraju dabi za engleske govomike bilo nemogude da razumiju si;
gE stereotip, nego to da kada je taj stereotip dostupan, to pospje5uje njegow
mentalnu manipulaciju.
IstraZivar{a lingvistidke relativnosti dobar su primjer dijalektike na djelu. Pri-
je Sapira i Whorfa pitanje kako jezik ogranidava niSljenje nije bilo zanimljivo
psiholozirna. Sapir i Whorf su tada iznijeli tezu da jezik umnogome nadzire mi-
5lje4ie. Nakon ito su oni iznijeli ovu tezu, brojni su psiholozi pokulali dokazati
antitezu - da oni nisu u praur i dajezik ne konholira mi5ljenje. Danas mnogi
psiholopi vjeruju u sintezu - da jezik ima odretleni utjecaj na mi5ljenje, no ni
pribliZno takav ekstremni utjecaj u koji su vjeroyali Sapir i Whorf.
Pitanje da li lingvistidka relativnost postgji i u kojem stupnju, ostaje otvoreno.
Moje razumijevanje dokaza jest da postoji blagi oblik relativnosti, pri demu jezik
moZe utjecati na mi5lje4ie. Meclutim, tzrai,eniji, deterministidki oblik relativno-
sti, pri demu jezik odreduje razlike u mi5ljenju imedu pripadnika razliEitih kulnr-
ra, gotovoje sigurno u nesuglasju s postojefim dokazima. Kona6no, vjerojatnoje
da su jezik i mi5ljeqje u interakciji tijekom ditavog Zivota ($gotsky, 1986).
Bilingvizam (dvojezi6nost) i dijalekti
IstraZivanja Hoffinana i suradnika oworila su npka pitanja koja su zadivila psiho-
lingviste: ako osoba moZe govoriti i misliti na dva jezika, misli Ii ona razlidito na
svakom jeziku? Zapravo, misle li biltngvalni ljudi koji govore dva jezika
- -
drugadije od monolingvalnih - ljudi koji govore samo jedan jezik? (Multilingvalni
govore najmanje dva i rirogu6e vi$ejezika). Koje razlike, ako neke uop6e, proi-
zlaze lz Einjeuce dostupnosti dva jezka nasuprot jednome? MoZe li biligvizam
utjecati na inteligenciju, pozitivno ili negativno?
Kenji Hakuta (1986)je u svome pregledu literature o tome pitanju doiao do
nekih zanimljivih nalaza. Razmotrimo neka od pitanja koja se postavljaju u tome
podruEju. Prvo,, otphavalibilngitzsm milljetje u bilo kojem jeziku ili pak pospje-
iuje misaore procese? Hakuta je nadinio pregled stotina istraZivanja i pronaiao
da su podaci proturjedni. RazliEite populacije sudionika, razlidite metodologije,
330 Ko gnitivna psiho lo gij a
radiiite jezidne grupe, razlidite elsperimentatorove pristranosti mogle
zu pridonijeti nekoniistentnosti u literaturi. Hakuta kaZe da literatura
upuduje.na to da se na ovo pitanje ne moZe odgovoritijednostavno. On
navodi da kada su bilingvalni uravnoteZeni s obzirom na bilingvalnost
(otprilike podjednako fluentni u oba jezika) i kada dolaze iz srednjeg
sloja, nalaze se pozitivni efekti bilingvizma, no pod drugim uvjetima
dolazi do negativnih efekata. Sto moZe biti uzrok ovih razltk{!
Michael Cole ie pro- James Cummins (1976) je sugerirao da moramo razlikovati ono 5to
fesor pslhologije i ko- moZemo nazvati aditivirim nasuprot suptraktir.nom bilingvizmu. Kod
munikologije na Kali- aditivnog bilingvizma, drugi sejezik usvaja kao dodatak relativno dobro
fornijskom sveuailistu razvijenom prvom jeziku. Kod suptraktivnog bilingvizma, elementi
u San Diegu. Poznatje
po svoiem doprinosu drugog jezika zamjeqjuju elemente prvog jezika. Cummins jepretpostavio
kulturalnoi i metlukul- da aditivni oblik rezultira upojadanoj sposobosti miSljenja, dok suptrak-
tifhi oblik rezultira slabljenjem misaone sposobnosti. Mogude je
turalnoi kognitivnoi da po-
psihologiii ier ie poka- stoji ne5to kao efektpraga: pojedinci bi trebali biti na odretlenoj, razrnjer-
zao datestove koji su r no visokoj.razini kompetencijb na obajezika da bi se prona5li pozitivni
valjani u jednoJ kulturl.
efekti bilingvizma. Djeca iz nilega socioekonomskoga sloja (SES) de!6e
niie mogude samol
prevesti i izravno pre- su suptraktivno bilingvalna od djece iz srednjega sloja; tako njihov so-
niieti u drugu kulturu, cioekonomski status moZe biti faktor 3to su ona oiteiena, a ne u pred-
a da pritom ostanu va- nosti svoj im bilingvizmom.
ljani. U proteklih dva-
deset godina Cole je Istraiivadi takoder razlikuju sirza ltani bilingvizam koji sejavlja kada
djeca ude dva jezika od rodenja, te sekvencijski bilingvizam, do kojega
takoder ozivio interes
psihologa za rad Lava dolazi kada pojedinac pwo naudi jedan, a potom drugi jezik (Bhatia i
Vigotskog. Ritchie, 1999). Bilo koji oblik udenja jezika moZe pridonijeti fluentno-
sti, ovisno o specifidnim okolnostima u kojima se jezik udi (Pearson,
Fernandez, Lewedeg i Oller, 1997). Poznato je, medutirn, da dojendad
podinje brbljati u otprilike istoj dobi, neovisno o tomejesu li dosljedno izloZena
jednom ili dvajezika (Oller, Eilers, Urbano i Cobo-Lewis, 199X).U Sjedinjenim
Drlavamt, mnogi ljudi prave veliko pitanje od bilingvizma, moida stoga 5to re-
lativno malo Amerikanaca rodenih u Sjedinjenim DrZavama i diji roditelji nisu
imigranti naude drugi jezik do visoke razine fluentnosti. Medutim, vaZno je pri-
sjetiti se daje u drugim kulturama udenje vi5ejezika ne5to Sto se uzima kao samo
po sebi razumljivo. Na prinjer, u nekim dijelovima Indije ljudi tako mogu nauditi
dak detiri jezika (Klubchandani, 1997), a u dijelovima Belgije gdje se govori
flamanski mnogi ljudi naude barem neSto francuskog, engleskog ili njema6kog.
eesto naude jedan ili vi5e od tih jezika do visoke razine fluentnosti.
Znalajan faktor za kojega se vjeruje da pridonosi usvajanju jezika je dob.
Neki istraZivadi sugeriraju da se vjeitina u nekim aspektima drugog jezika koja
nalikuje na onu izvornoga jezika rijetko postiZe nakon adolescencije. Harry
Bahrick i suradnici (Bahrick, Hall, Goggin, Bahrick i Berger, 1994) ne slaZu se
s tim stajali5tem, 5to zasnivaju na vlastitim istraZivanjima bilingvlizma na ne-
davnim useljenicima u Sjedinjene DrZave i na onima koji su dugo tamo. Bah-
rick i suradnici su prona5li da se neki aspekti drugogjezika (npr. razumijevanje
rjednika i fluentnost) stjedu, dini se, podjednako dobro nakon adolescencije kao
i prije. Nadalje, suprofrio ranijim nalazima (npr. J. S. Johnson i Newport, 1989;
1991; Newport, 1990), ovi su istraZivadi pronaSli da se dak i neki aspekti sin-
takse usvajaju spremno nakon adolescencije, premda se dini da vjeltina izvor-
 10 . Jezik u kontekstu
noga izgovora ovisi o ranom usvajaqju (npr. Asher i Garcia, 1969; Oyama, t9?6).
MoZe se diniti iznenaduju6im da uEenje sasvim novih fonema u drugom jeziku
moZe biti lakSe od udenja fonema jako slidnih fonemima prvgga jezika (Flege,
l99l). U svakom sludaju, dini se da ne postoji kitidno razdoblje za usvajanje
drugoga jezika (Birdsong, 1999), osim, moZda, za usvajanje izvomoga naglas-
ka. iini se da je odraslima teZe nauditi drugi jezik, jer svoj jezik mogu zadrltti
kao dominantan, dok mala djeca koja obidno moraju i6i u Skolu na novom je-
ziku mogu promijeniti dominantan jezik i tako nauditi novi jezik do viSe razine
usvojenosti (Jia i Aaronson, 1999).
Kakva iskustva udenja pospjeduju usvajanje drugogajezika? Ellen Bialystok
i Kenji Hakuta (1994) tvrde da na ovo pitanje nemajednog, todnog odgovora.
Jedan razlbg tomuje da svaki pojedinadni udenik jezika unosi distinktivne kog-
nitivne sposobno'sti i zranja u proces u6enjajezika. Osim toga, Bialystok i Hakuta
sugeriraju da vrste iskustava udenja koje pospje5uju usvajanje drugogajezika
trebaju odgovarati kontekstu i upotrebi drugoga jezika kada je on jednom u-
svojen.
Uzimimo za primjer detiri razlidita pojedinca. Caitlin, malo dijete, moZda ne
treba bogatstvo rjednika i sloZenu sintaksu da bi se slagala s drugom djecom. Ako
je usawsila fonologiju, nekajednostavna sintaktidka pravila i temeljili vokabular,
moZe se smatrati fluentnom. Slidno, Jose, kojemu treba samo toliko da se provude
u nekoliko svakodnevnih situacija (npr. trgovina, obavljanje rutinskih transakcija
obiteljskog posla, prolaZenje gradom) moZe se smatrati vje5tim- nakon usvajanja
jednostavnog rjednika i sintakse, te ne5to pragmatidnog u vezi s kontekstu-
"-rlanja
alno prikladnim nadinima komunikacije. Kim Yee, koja mora biti u stanju komu-
nicirati u vezi sa svojim specijaliziranim lshnidkim podrudjem, moZe se smatrati
fluenhom ako je usawsila tehnidki vokabular, primitivni.temeljni vokabular i
rudimente sintakse. Od Srrmesha, shrdenta koji sfudira drugi jezik u sveudiliSnom
okruZenju, moZe se odekivati da dobro razumije sintaksu i da ima Siroki, premda
povrlan, rjelnik. Svaki od ovih udenika jezika moLe zahtijevati razliiite wste
iskustva uEenja da bi postigli ftaZenu fluentnost. Razlitrite vrste iskustava mogu
biti pofiebne da bi se poboljSala njihova kompetencija u fonologiji, vokabirlaru,
sintaksi, te pragmatici drugoga jezika.
Kada govomici jednoga jezika ude druge jezike, smatraju ih razlidito te5ki-
ma. Na primjer, izvomom engleskom govorniku je u prosjeku mnogo lak5e nauditi
Spanjolski kao drugi jezik nego nauditi ruski. Jedan od razloga tomu je 5to en-
gleski i $panjolski dijele viSe korijena od engleskog i ruskog. Osim toga, ruski
je daleko ovisniji o sklanjanju od engleskog i Spanjolskog, dok su engleski i
Spanjolski mnogo ovisniji o redu rijedi. TeZina udenjajezika kao drugogajezi-
ka, dini se, nema vez s njegovom teZinom kao prvogajezika. Ruska djeca ude
ruski vjerojatno jednakom lakodom kao 3to ameridka djeca ude engleski (Mara-
tsos, 1998).
Hipoteze jedinstvenog i dvojnog susfava
Jedan nadin pristupanja bilingvizmu je da primijenimo ono Sto smo naudili iz
kognitivno-psiholo3kil istraiivanjanapraktidnapitanjauvezi s tim kako pospjeiiti
usvajanje drugog jezika. Drugi je nadin proudavati bilingvalne pojedince da bis-
331
332 Kognitiv na psi hologij a
' mo vidjeli kako nam bilingvizam moZe dati uvid u ljudski um. Na primjer, neki su
kognitivni psiholozi bili zainteresirani da iznadu kako su dvajezika predodena u
bilingvalnom umu. Hipoiezajedinswenog sustava sugerira da su dvajezika pre-
dodena u samo jednom sustaw. Altemativna hipoteza dvojnog sustava sugerira
da su dva jezika predodena na neki nadin u odijeljenim sustavima mozga (De
Houwer, 1995; Paradis, l9Sl). Na primjer, mogu li informacije iz njemadkoga
jezika biti pohranjene u fizidki drugom dijelu mozga nego infomraciie iz engleskog
jezika? Slika 10.5 shematski prikazuje razlike imedu ova dva stajali3ta.
Jedan nadin da se odgovori na ovo pitanjejest proudavanje bilingvalnih osoba
koje supretrpjele o5te6erije mozga. Ako bilingvalna osoba ima oStedenje mozga u
njegovu specifidnom dijelu, zaHjudak u skladu s hipotezom dvojno! sustava bio
bi da Ce pojer{inac. pokazivati razlidit stupanj teskoCa u dvajezika, dok bi stajali3te
ojedinstvenom sustavu sugeriralo otprilike podjednake telkoie u obajezika. Logika
ovih istraZivanja je uvjerljiva, metlutim ne i rezultati. Kada je proudavan opora-
vakjezika nakon traume, katkada se prvo oporavio prvijezik, katkada drugi, a
katkada je oporavak bio podjednak za oba jezika (Albert i Obler, I 978; paradis,
1977),,Na temelju te metodologije zakljudci koje je mogu6e izvudi su dvosmisle-
ni, premda se. dini da rezultati upuduju na odretlenu dvojnost strukture.
Jedna druga metoda istraZivanja dovela je do alternativne perspektive o bi-. .
lingvizmu. George Ojemaim i Harry Whitaker (1978) mapirali su podrudja cere-
bralnog korteksa relevantna za uporabujezika kod dva svoja bilingvalna pacijen-
ta koje su lijedili od epilepsije. Kora svakog pacijenta bila je podraZivana slabim
Hipoteze jedinstvenog i dvojnog sustava
Koncepbija iedinswenog sustava pretpostavlia da su oba jelka predodena u ,edinstvnom kognitiv-
nom sustaw. Kohcepbfa dvojnog sustava bitingvalizma prtpostavlia da Je svaki lezik predodn u
posebnom kognitivnom sustavu.
Jedlnswenl $stav
Dvolnl sustav
Engloski
Table (stoD
Bread (kuh)
Buttr
 10 . Jezik u kontekstu
elektridnim podr a?ajima.Elektridno podraZivanje inhibira aktivnost podrudja na
koje je primijenjeno, 5to dovodi do smanjene sposobnosti imenovanja objekata
6ija su imena pohranjena u onim dijelovima koji su podraZeni. Rezultati su kod
oba pacijenta bili isti i mogu pomo6i u objaSnjenju kontadikcija u literaturi. Neka
podrudja mozga pokazala su jednaku te5koiu imenovanja objekata u oba jezika,
no druga su podrudja pokazala razlidite te5kode ujednom ili drugomjeziku. Re-
zultati su takoder sugerirali daje slabljijezik duZ korteksa bio difuznije reprezen-
tiran od ja6ega jezika. Drugim rijeEima" postavljanje pitarija jesu li dva jezika
reprezentiranajedinstveno ili odvojeno, moZe naprosto biti pogreino postavljeno
pitanje. Rezultati ovog istraZivanja sugeriraju da neki aspekti dvajezika mogu
biti reprezentirani jedinsweno, a drugi odvojeno-
Da sumiramo: Cini se da dva jezika dijele ,4eke, ali ne sve aspekte mentalne
reprezentacije. Udenje drugoga jezikaje iesto dobitak, no vjerojatnoje najkori
snije ako se udenje drugogajezika odvija u okolini u kojoj se to udenje dodaje, a
ne oduzima od udenja prvog jezika. StoviSe, da bi se pojavili korisni efekti, drugi
jezikmora bili dobro nauden. Pristup uobidajen u Skoiama, pri demu udenici ude
drqgi jezik dviie ili tri godine u nekoliko sati tjednrc, vjesgjatno nede biti dovoljan
da bi se javili povoljni efekti bilingvizma. Metiutim, dini se da takvo udenje jezika
ima povoljne efekte na usvajaniq sintakse, posebno kada se drugi jezik usvaja
nakon adolescencije. Nadalje, ulenici trebaju odabrati posebne wste tehnika za
usvajanjejezika koje bi odgovarale njihovim sposobnostima i sklonostima, te nji-
hovim osobnim ciljevima za uporabu drugog jezika
MijeSanje jezika i promjena
Dvojezidnost nije izvjestan ishod lingvistidkog kontakta med! razliditim jezidnim
grupamir. Ponekad, kada su ljudi dvije razlidite jezidne grupe u duljem mettusob-
nom kontakq korisnicijezika iz dvije grupe podinju dijeliti dio vokabulata koji
se dodaje najezidnu sintaksu svake od grupa, rezultirajuii onime Sto nazivamo
:'pidZitr'l.3 S wemenom se ta mje5avima moZe razviti u distinktivan jezidni oblik s
vlastitom gramatikom, postaju6i keolskim jezikoma. Lingvist Derek Bickerton
( I 990) je proudavao slidnosti u razliditim kreolima i pretpostavio da modemi he-
oli moZda nalikuju na evolucijski raniji oblikjezika, kojije nazvao protojezikom-
Postojanje jezidnih novoworina poput "pidZina" i kreola i moZda piotojezika
podrZava ideju o univerzalnosti raspravljenuranlje; to jest lingvistidkaje sposob-
nost toliko prirodna i univerzalna da ako im se pnrZi pritika, ljudi zapravo izmi-
5[iaju nove jezike vrlo brzo.
Kreolskijezici ijezidnenovotvorine nastaju kada se susretnu dvije lingvistidki
raznolike grupe. Varijanta - dijalekt -javlja se kada se jedinstvena lingvistiika
grupa postupno razdvaja na donekle razlilite varijante. Dijalekt je regionalna
varijantajezika koja se razlikuje po obiljeZjima poput vokabulara, sintakse i izgo-
vora. Kopitivni psiholozi proudavaju dijalekte kako bi stekli uvid u tako razno-
ilffir. fiegio-English jc iskvmi mglcski jczik Nuiv je dobio preru mtinu na koji Kinezi izgovm-
ju ogtsku rijel bEinm prev)
(oap.
' ag. @le. lG@lski jzici su jezidae mjelaviac domorodaikih jzika u iaueuropskim remljama u kojima
je mogo el@o8t8 ilopskih jezik4 a rutali s kao rerultat kontakta domorcdadkih nmda i wropskih
doseljmika (Ep. pd.)
333
334 Kognitivna psihologija
Iike fenomene kao Sto su slulna diskriminacija, nzvoj testova, te druStvena dis-
liiminacija.
Dijalei<talne razlike Eesto predstavljaju bezazlene regionalne varijacije, koje
stvaraju malo ozbiljnih komunikacijskih te5ko6a, no koje mogu dovesti do odre-
dene zabune. U Sjedinjenim DrZavama, na primjer, kada nacionalni oglaSivadi
daju besplabre brojeve za nazivanje, desto usmjeravaju pgzive u podrudje Sred-
njegzapada. To dine stoga Sto sushvatili daje nadin govorana Srednjem zapadu
najiiie razumljiv oblik govora u zemlji, dok drugi oblici poput juZnjadkog ili sleve-
roistodnog mogu biti te1i zarantnjevanj ljudima i2 razliditih dijelova-zemlje.
Lhogi radijski najavljivadi nastoje nauditi nelto 5to'je blizu standardnom obliku
enlleskoga, a iestci se na2iva 'lmreZni enlleski1l da bi maksimalizirali razumlji-
vost kctd ito veCeg broja slu5atelj a. .'
Katkada se razliditim dijalektima pripisuje razlidiii socijalni starus, pri demu
standaidnioblici iinaju viSi'status odn:bsian:diiritnr4; nazlika imedu standardnih
i nesiandaidniil oblika jezika moZe postati pogubna kada govornici jednot dija-
lekta sebe,podinju doZivljavati kao govornike supeiiomog'dijalekta. ObiEno je
standardni dijalekt iinaj dru$tevrioga sloja koji inia najveCu politiiku i priwednu
mod. Doilbvno se'svaka misao mohe i^szitinabilo-kojem dijalektu.
Govorne oma5ke
Do sada glavnina rasprave pr.qtpostavlja dq ljoCi kqrlqtg jezik - ili barem to
poku5avaju - na todan nadin. Podnrdje pbsebnoga interesa kognitivnih psihologa
jest, metlutim, ljudsko koriStenjejezika na netodan nadin. Jedna od nerodnih upo-
raba;lezika jest,kroz govoile omdlke,'nehotidne,jezidire pogre5ke u onome 5to
govorimo; a koje se mogujaviti na bilo kojoj razini lingvistidke analize: na razini
fonema, morferna ili ve6ih jezidnih jedinica (Cr)'stal, 1987; McArthur, 1992). U
takvim sludajevima ono Sto.mislimo i Zelimo re6i ne odgovara onome ito zaista
kaZemo. Psihoanalitidari freudistidkog usmjerenja smatraju da kod freudovskih
omaiki verbalne omalke-odraZavaju neke nesvjesne procese koji imaju psiholoS-
ko znadenje, desto,oznadavaju6i potisnute emocije. Npr. poslovni konkurent moZe
redi: 'Tadno mi je 5to sam.vas upomao", a zaptavo je namjeravao re6i "Drago mi
. je Sto sam vas upoznaol?.
Suprotno psihbanalitidkom stajaliStu, veiinaje psiholingvista i drugih kogni-
tivnih psihologa zainteresirana zajezidke orna5ke, jer narn nepostojanje podudar-
nosti im'edu onog4 5to je miBljeno i onoga }to je izgovoreno mqZe re6i ne5to o
tome kako se stvara jezik. Pri govorenju im4mo mentahi plan onoga Sto 6emo
' re6i. Ponekadje, fedutim, taj plau prekinut kada nai mehanizam za produkcrju,
stvaranje govora ne suratluje s na5im kognitivnim mehanizmom. Cesto takve po-
grelke proizlaze iz upacla drugih misli ili podraZaja iz okoline (npr. radijske emisije
ili
susjednog razgovora; Garrett, 1980). Govome omaSke se mogu uzeti kao poka-
zatelj da se jezik misli donekle razlikuje od jezika kojim izraZavamo na5e misli
(Fodor, 1975). destoje misao ispravna, no njeno izraZavanje ispadne laivo. Katkada
dak nismo ni svjesni omalke dok nas na nju ne upozore, jerje ujeziku misli, Sto
god on bio, misao ispravna, premdaje elspresija bila nehotidno kriva.
Victoria Fromkin (1973; Fromkin i Rodman, 1988) kasificiialaje razlidite wste
oma5ki koje ljudi obiCno dine u razgovoru:
 I

l0 o Jezik u kontekstu 335

. 336 Kognitivna psihologija

Kod anticipacije govomik koristi jezidni element prije nego bude prikladan
u redenici, stoga Sto odgovara elementu kpji 6e kasnije u reienici biti potre- glaiene rijedi (crystar, l98z). Nadalje, dak i kada se grasovi zamijene,
ban. Naprimjer, urnjesto dakaie "podetna teza", govomik moZb re6i "zaw5-
osnovni
obrazac rituia i tonaje obidno oduvan.
na teza".
eak i na razini. rijedl, des6e zu i,sti dijerovi govora ukrjudeni u greske koje
. Kod perseveracije govomik koristi jezidni element koji je bio prikladan pravimo (npr- imenigg interf'eriraju s drugim imenicama, gtagoti s gl"goii-u;
ranije u redenici, no kasnije vi5e nije prikladan primjer, govomik moZe eort,
- na I 990; Boclt, Loebell i lvlorey, l9!2). Na primjer, u arugom spunerlzmu
io;i je
re6i: "Tamo smo vidjeli velidanstYenu Zenu", umjesto: "velidanstvenu citiran, spoonerje uspio odurati sintaktidke kategorije (lnenice kolieno
stijenu".
i iiot),
kao i gramatidnost redenic_e. cak i u sludaju zamjene rijedi, sintaktidke su karego-
. Kod supstitucije govomik zamjenjuje jedan jezidni element drugim, kao na rije oduvane. Kod govomih gresaka semdhtiike kategorije takodermogubiti odu-
primjer kad4 koga upoTorite cla udini neSto "prije nego Bto bude prerano", a vane, npr. pri imenovanju kategorije kada smo zapravo namjeravali-imenovati
mislili stg "prije nego Sto bude prekasno" dlana kategorije v.o.!fa z,a jabuku); pri imenovanjupogreinog dlaou kur"go_
Qn1
. Pri premetanju (naiiva se takotler i transpozicija) govornik zamjenjuje
rij" (breskvazajabuku) ilipri imenovaqfu dlanakateggrije kuda sio narnjeravali
imenovati ditaw kategoriju (npr. breskva uo6ko-; c'anett, tllz;. pdaaci iz
poziciju dvajezidna elementa; poput obrata kod kojeg kadar postaje darak,
ishaZivanja govomih pogrcsaka mogu nam "u pomoii u boljem razumijevanju nor-
pri demu to premetanje moZe tako zaokupitijezikkorisnika da postane prefe-
rirani oblik. Katkada premetarija mogu postati sluiajno prikladna' pa dine
' malne obrade jezika. aspekt jezika koji nam nudi drugadije videnje jest
-Drugi
ishaiivanje metaforidko g jezrka.
spunerizme, kod kojih se premetnu podetni glasovi dvije rije6i, a dobiju se
dvije sasvim razlidite rijedi. Pojam je nazvan po vele6asnom Williamu
Spooneru, kojije po njima postao slavan. Neke od njegovih probranih gre- Metafori6ki jezik
Saka su: "lztlldali ste sve moje misteriozne govore"s i "Lak5e 6e deva
pro6i lcoz kledanje idola6 " (H.H. Clark i Cla*, 1977). Do sada smo.razmatrali ponajprije doslovnu uporabujezika. No barem kolikoje
. Kod malapropizma jedna je rijed zamijenjena drugom koja je slidna po zanimljivo pjesnicima, toliko je i meni i mnogim drugima 2animljiva njegoia
zvuku, ali razlidita po znadenju (npr. konjuiarje konju dao
!bob", umjesto sveprizulna. fi gnrativna uporaba - posebno uporaba metafo ruku* nalia izaiaianja
"zob") misli. Metafore stavljaju dvije imenice jednu uz drugu na nadin koji pozitivno
istide njihove slidnosti, a pri tome ne opowgava njihove razliditosti;
. Osim tog4 do omalki moZe do6i zbog umetanja glasova (npr. ljudovi umjesto sliEne metaforama, osim 3to one uvode rijedi popit i kao u usporedbu.
ioredbe su
ljudi) ili drugih lingvistidkih elemenata. Suprotno toj vrsti oma3ke je is-
Mctafore sadrZe detiri kljulna elem. enta: dvije destice koje se wporetluj', sadrzaj
puitanje (npr. procesiranje, umjesto proeesuiranje, kada govorimo o pro' .
i sredstvo, i dva nadina na koje su &stice povezane. Sadrzaj j" L-u
votlenju kaznenog postupka); takva ispuitanjaiesto uklju6uju spajanjarijedi -"t"ror", u
sredstvo je ono u terminima iega je sadrZaj opisan. Na prirdlr, u izreci *oglasni
(npr. svaput,umjesto svaki Put). p3lj T.t*d"yce na pejsaZu", sadrZaj je ..oglasui p*b", sredsrvo je .b-rada_
i
Svaka wsta jezidnih omaSki javiti na razliditim hijerarhijskim razina-
moie se vica". Slidnost imedu sadrZaja isredsWa naziva se osnova metafore. a razlike
ma lingvistidke obrade @ell, 1986); to jest, na.akustidkoj raziri fonema (npr. metlunjimanapetostumetafori. Mozemo pretpostaviti dajekljuEna slidnost imedu
"veliEanstvena Zena", umjesto "velidanswena stijena"), na semantidkoj razini oglasnih panoa i bradavica u tome sto su neprivladni. naaieitosti lzmedu ova dva
morfema (npr."prije nego Sto bude prerano", umjesto "prije nego Sto bude preka- pojma ima mnogo,.ukljudujuCi i tu da se oglasni panoi pojavljuju na zgradama,
uz
sno"), pa i naviSim razinama (npr. "zanesi lonac", umjesto "donesi lonac"). Obrasci autopute i na drugim javnin mjestima, dok se bradaviie pojavljuju & razridi'tin
pogre5aka (npr. premetanja, supstitucije) na svakoj hijerarhijskoj razini su paralelni mjes-'na na koZi osobe.
(Dell, 1986). Na primjer, pn fonemskim greikama poEetni suglasnici su u inter- Glavna ftadicionalna stajalidta, medu mnogim predrozenin teorijama koje na-
akciji s podetnim suglasnicima (npr."vratiti trijeme" umjesto "tratiti wijeme")' stde objasniti kako metafore funkcioniraju, naglalavaju ili sliEnosti iiettu
kajnji suglasnici s krajnjim suglasnicima, prefrksi s prefiksima itd. i .t:t*" ili "i*loiu
merlu qiirna. Na primjer, tradicionalno poredbeno stajalilie
-razlike
os{et{javavainostusporedbe,
Takoder pogrelke na svakoj razini lirigvistidke analize daju odredeni uvid u to azanemarujekomparatirme sfidosti i enalogpi-odnos
izrnetlu sadriaja i sredswa (Malgady i Johnson, 1976; G. A. Mlleq 1979] ortony,
kako produciramo govor. Na primjer, kod fonemskih greiaka nagla5ena rijed (na-
1979; usp. takotter R J. Stemberg i Nigro, 1983). prinijenjeno na metaforu,.Zlo,
glaiena govomim ritmom i tonom) vjerojatnije 6e utjecati na druge rijedi od nena-
stavljana djeca su hodajude tempirane bombe", poredbeno bi stajaliste podciienilo
slidnost izmedu e_lemenata: njihov potencijal dieksplodiraju. suprotno torni, sta-
r Primjer ima smisla u mgleskome jeziku, gdje se prenetanje dogodilo u rijcci "mistoioai", na engleskome jalilte o anomaliji ili nepravilnosrimr naglaiava razrcitostiizmeeu sadrzaja
i sred-
"mystery", I vjsojdho je milljmo 'rutcg/' (mjstorcko, mjbolic). (D!p' prw.)
d
tzvoiEi biblijski citrt gtasi: "Easiir for a cuel to go tbrcugh th E[e ol tle rcedle" (l*se * dcva prci krq
:1".("q.:^!"geley, 1962; Bickerton, 1969; H. H. Clmt i Lury, 1975; Gerrig i
He{x..19.8.3; Lyons, W7; Searly, 1979; van Dij! 1975). Stajalifb o *onluiiii
ulio iglc" / nego bogatsi u kraljwstvo ncbsko), e vcleisi Spms ga jc prcmettruo u: 'Esiq for a
@cl to go through the be of oi idoF,laje mogudc prwcsi oqrilike kako jc uciajeno u tebtr Slitra
naglasilo bi mnoge razlike imedu zlostavljane djece i tempiranih bombi. .

primja u hmtskon mlazimo kod Zvodmin Balog8, koji '!onc mrc- zove 'mo6oe oorc- (oap'p*") StajafiSje,g interakcti podrudja integrirapojedine aspekte prethodnih stajali_
-
Sta, upu6ujudi na to daje metafora viie od usporedbe i vi5e odanomalije. prema
 l0.Jezikukontekstu 337
tom stajali5tu, metaforaukljuduje odredenu interakc{iu imedupodrudja(podrudje
znanja, po,plt Zivotinja, strojeva, biljaka) sadrZaja i podrudja sredstva (!lack, 1962;
Iles$e,1966). ' .l
Todari se oblik ove interakcije razlikuje od jedne do druge teorije. Roger Tou-
rangeau i ja (Touangeau i Sternberg, 1981, 1982) smatramo da je metafora udin-
kovitija kada sadriaj i sredstvo dijele mnoge slidne karakteristike (npr. potencijal-
nu eksplozivnost zlostav{iane djece i temSiranih bombi), no podrudja sadrZaja i
sredstva su wlo razlilita (npr. podruEje ljudskih biia i podrudje oruija).
Sam Glucksberg i Boirz Keysar (1990) su pak sugerirali drugo stajalilte o tome
kako razurnijwamo metaforu, a zasnivaju ga na op5imoj analizi metafora navodenih
u drugim istraZivanjima (npr. neka od prije spomenutih ishaZivanja: Black, 1962;
H. H. Clark i Lucy,1975; Ottony, 1979; Searle, 1979; Tourangeau i Sternberg,
1981). Glucksbert i Keyser tvrde da su metafofe u biti nedoslovni oblici izjava o
ukljudivanju dlanova, pri demuje sadrZaj svake metafore dlan klase, karakteri-
ziran srpdstvom date metafore; to jest, metafore razumijevamo ne kao izjave o
usporedbi, 'nego kao izjave. o Elanstvu u katogoriji, pri demu je sredstvo prototi-
pidni dlan kategorije.
Naprimjer, kada,kaZem: '?arhrericamojeg kolege je santa leda" kaZem dapart-
nerica pripada kategoriji stvari koje su obiljeZene nedostatkorh osobne topline, iz-
nimnom kruto5Cu i sposobnoS6u da ohlade $to j e u njihovoj okolini. Da bi metafora
dobro firnkcionirala; ditateli freba pronadi da su istaknuta obiljeZja sredstva (santa
leda),neodekivano relevantna kao obiljeZja sadrZaja (parmerica moga kolege); to
jest, ditatelj treba biti barem umjereno iznenaden da istaknuta obifie{la sredswa
mogu karakterizirati sadrZaj, no nakon razmatranja bitate[i se heba sloZiti da ta
obiljeZja zaistaopizuju sadrZaj. Dapozrajeteparhericumogakolegg slofilibiste se.
Metaforb obogaduju naS jezik na nadin na koji se doslovne redenice ne mogu
podudarati. eini se da nale razumijevanje metafora zahtiieva ne samo neku wstu
usporedbe; nego i interakciju podrudja sredstva i podrudja sadrZaja. eitanje
metafore moZe imijeniti nalu percepciju oba podrudja i stoga nas moZe poduditi
na nadin koji je moZda teZe prenijeti doslovnim govorom.
Metafore mogu obogatiti nai jezik u druStvenom kontekstu. Na primjer, ako
nekome kaZemo !'ti,si prins",.vjerojatno ne mislimo daje osoba zaistaprinc, nego
da ima osobine princa. Kako, opCenito, koristimo jezik da bismo ga uskladili s
dru5tvenim kontekstom?
JEZIK U DRUSTVENOM KONTEKSTU
IshaZivanje drultvenog kontekstajezika relativnoje novo podruEje lingvistidkih
istraZivanja, Sve vile su, riedutim, istraZivadi jezika postali zaintereskari z
pragmatiku, istraZivanje toga kako ljudi koriste jezik, ukljudujudi sociolingvi-
stiku i druge aspekte dru3tvenog kontekstajezika. SliEno, ko.gnitivni psiholozi
postaju sve vi3e zaintercsiani zadruStveni kontekst u kojem ubvajarno i koristi-
mo jezik.
U vedini prilika (suprotni su primjeri prvi *sudat'' ili ""poj naslijepo') mije-
njate svoje kori3tenjejezika-kao odgovorna kontekstuatne nakove, a dapri tome
338 Ko gni tivn a p s ih o I o gij a
Da biste stkli uvid u to kako mijenjate svoje kori- ljmom, e da biste bili siguni da ie prijatelj nati a
|
lteqie jezika ovisno o kontekstu, pretpostavimo da I promjcnuwemmilimjesta?fbtpostavimomedutim
Cetesena6isprijateljemneposrednonakonposla.
ldasejavljadewercgortiinjisinpretpostavljenoga.Sto
Pretpostavimotakoderdajenesto ishslo i da morate I iete todno reii u toj situaciji? Konaino, pretpostavi-
nazvati prijatelja kako biste promijenili wijeme ili mo da se javlja va5 prijatetj. Kako Cete modificirati
I
mjestosureta.Kadanevete.prijateljanaposao,javi lsvojjezikuvakomkontekstu,prmdajevaianmjm
se njegov PretPostavljetri i ponudi da 6e prenijeti Goruku kolu j" u podlozi) u sva tri konrekta jedta-
I
poruku. Sto 6ete todno redi prijateljew pretpostav- | ka?
o tim promjenama ne razmiSljate previ5e. Na slidno nesvjestan nadin mijenjate
svoje jezidne obrasce kako bi odgovarali razliditim kontekstima.
' Napriqier, u razgovoru sa sugovomikom tralite uspostavljanje zajednidkog
temelja, zajednidke osnove za zapodtnjanje razgovora (H. H. Clark i Brennau,
1991). Kada smo s ljudima s kojima dijelimo porijeklo, znanje, motive, ciljeve,
uspostavljanje zajednidkih osnova je lako i jedva zamjetljivo. Mettutim, kada je
malo toga zajedniEko, moZe biti tebko prona6i tu zajednidku osncivu.
Neki sociolingvisti izudavaju naiin na koji lludi koriste nelingvisridke ele-
mente u razgovornom kontekstu. Na primjer, sociolingvisti i psiholingvisti zain-
teresirani za to kako rabitejezik u kontekstu bili bi zainteresirani za to kako kori-
stite geste i vokalne infleksije, kao i za to kako koristite druge oblike neverbalne
komunikacije. Jedan aspekt nevcrbalne komunikacije je osobni prostor - uda-
ljenost izmedu ljudi u razgovoru ili drugim interakcijama koju dlanovi odredene
kulture smatraju odgovarajuiom. Formalni.pojam za istraZivanje interpersonalne
distance (ili njene suprotnosti, proksimalnosti)je proksemija (relativna udaljenost
i pozicioniranje vas i vadeg sugovornika). U Sjedinjenim DrZavama prikladnim se
smatra udaljenost izmedu 45 i 60 cm (Hall, 1966). U Skandinaviji je ta udaljenost
veia, dokje na Bliskom istoku, u JuZnoj Europi, te JuZnoj Americi manja (Som-
mer, 1969; O. M. Watson, 1970).
Kada smo na vlastitom tlu, stajaliSta o osobnom prostoru nade kulture uzi-
mamo zdravo za gotovo; tek kada dotlemo u kontakt u osobama iz drugih kultu-
ra primje6ujemo razlike. Na primjer, kada sam bio u Venezueli, zamijetio sam
da su moja kulturalna odekivanja u sukobu s odekivanjima onih oko mene. Ce-
sto sam se na3ao u komidnom plesu udaljavanja od osobe s kojom sam razgo-
varao, dok se ta osoba nastojala pribliZiti. Unutar dane kulture ve6a blizina
opienito upuduje na to: (l) da se ljudi doZivljavaju bliskima, (2) da ljudi sudje-
luju u druStvenoj situaciji koja dopuita naruSavanje nalnog balona koji dini
osobni prostor, poput plesa u paru, ili (3) da "upadad" u zradni balon dominira
interakcijom.
Govorni akti
Izravni govorni akti
Drugi kljudan aspekt nadina na koji koristitejezik ovisi o tome koju svrhuplanirate
posti6ijezikom. U ranijem primjeru, koristili stejezikkako biste osigurali da vas
 10 o Jezik u kontekstu 339

Ko gnitivna ps
prijatelj sretne na drugom mjestu i u drugo vrijeme. Kada govorite, Sto moZete
posti6i?
Filozof John Searle (1975a) predloZio je teoriju govornih akata koja dotide
pitanje toga 5to moZete posti6i govorom. Prema Searleu, svi govomi akti padaju
unutar pet temeljnih kategorija, zasnovanih na swsi akta. Teorija smafa da u
osnovi ima pet swari koje moZete posti6i govorom - ni viSe, ni manje. Tablica l0-
I upuiuje na te kategorije i daje primjere za svaku.
Govorniakti
@[$[$[
Pet osnovnih kategorija govornih akata obuhvabaju raznolike zadatke koji se mogu postidi govorom
(ili drugim nadinima koriStenja jezika)
GOVORNI AKTI OPIS PRIMJER
qMarkiz de sade je sadist", prenosim svoje uvje
Reprezentativi Govomi aldi kojim osoba Ako karem:
prenosi uvjersje da je renje da je makiz u2ivao gledatl kako drugi pate' Mogu kori-
dila pretpostavka todna stlti rolidite lzvore infomaciia kako bih podupro svoja uvi*
renia, ukliuduju6i dinjenicu dale rjie6 sadist iaedena iz marki-
zom imena. Medutim, izjava nije ni vise nltl manje od iziave o
wjreniu. Sli6no, mogu iziaviti ne5to Sto je mogude izravnije
provjeriti, poput: "Kao Sto moZets vidieti na ovom temometru,
vaniska temperature je 31 stupilj Fahrenheita."
oir"niui Pokusaj govmika daJa mogu svogasina moliti da mi pomogne ocistiti snijeg na
' navede slusatelia da ialldito nadine' od kojih su neki izavniji od drugih, poput:
negto u6ini, npr. da "Mollm te, pomozi ml o6istitl sniieg" lli: "Bilo bi lijepo da mi
odgovori na postavljeno pomognes odistlti snlieg" ili: "Ho6eS mi pomodi ocistit snF
': - - pitmje ieg?" Svi povniinski enoliki oblicl pokugaj su da ga navedem
da mi pomogne. Neki 3u direKivi sffivim neizravni. Ako pitm:
"JB li prestalo ki6iti?", jos uviiek lzEiavam direltiv, u ovom
sludaju lelim Infomaciju, a ne pomo6. zapravo' gotovo sva-
ka reeenica slrotdurirana kao pitsje vierojatno ima direKivnu
funkcliu.
ih o lo gij a
l. P-rvl ka.tegonja govomih akata su reprezentativi. Reprezentativ je govomi
akt kojim osoba prenosi uvjerenje daje data prepostavka todna. Govornik
moZe upotrijebiti iazlidite izvore informaclja da podupre dato uyjerenje,
no
sama izjava nije ni vile niti manje od tzjave o uvjerenju. Moiemo doiati
razlidite kvalifikacije da bismo pokazali svoj stupanj sigurnosti, nojos uvijek
iskazujemo uvjerenje koje moZe i ne mora biti dokazivo.
2. Druga kategorija govomih akata su direktivi koji preclstavljaju pokuiaj
govomika danavede sru$ateda da nesto u6ini. ponekarr su direktir'irurui.
neiaavni. Na primjer, gotovo svaka rebenica sbukturirana kao'pitanje vjero_
jaho ima dire}:tivnu tunkciiu. Svaki pokulaj taienjabilo kakve pomoCi,
ma kako neizravan bio, spada u ovu kategoriju.
3. Tre6a su kategorija komisivi. pri izrdzavanju komisiva govomik se obvd-
zuje na neku budu6u akciju. Obedanja, obvezivaja, ugov6ri,jamswa, uvje_
ravanja i sliino dine koinisive.
4. detvrta k4"eo1:1 qgyo-in akata su ekspresivi, Btoje i{ava u vezi s go_
vomikovim psihololkim stanjem Upravo uZivam raspravljati o govom-im
-
aktima.
5. Peta kategorija govomih qkatS su deklaracije, a radi se o govomom
aktu
kod_kojgga sama izjava proizrrgdi namjeravano novo stanje s&ari. Kada
sve6enik kaZe; ,'Progla5avam vas muZem i Zenom',, taj je govomi akt de_
klarlcijalel je jednom taj govorni akt izveden, obred vjendanja je
-kada
zawlen. Deklaracrje se nazivaju i performativima (H. H. Clark i Ciari.
r977).
Privladnost searlesove taksononijeje u tome sto krasificira gotovo svaku izja-
vu koju je moguie dati. Ona detaljno pokazuje, na barem jednoj razi_ni, Sto
se sve
u govoru moZe postidi. Takoder pokazuje i blizak odnos imedu sgukhx.e.jsrik,
I
funkcijejezika, poput vjerojabxosti da redenica strukturirana kao pitanje ina direk-
tivnu fimkciju. Ne biste li se slolili?

Komisivi ce
obveza govomika da Ako moi sin odgovori: "sada sm zauet, no kAnije cu ti po-
u buducrcsli podueti modi odistiti snijeg", on izratava komisiv, jer obeCava pomod
odtedenu akciju. u buduinosti. Ako tada moia kdi kaze: "Ja 6u ti pomodi", ona
takoder izmlava komisiv, jer pomod obe6ava uda' Obe6mja'
obvezlvanja, ugovorl, imstva, uvjeravanja i slidno 6ine ko-
misive,
Ekspresivi lzjava u vezi s govomi- Ako kAnlje katem sinu: "zaista sam lmjm sto nisi dosao
psihololkim pomodi mi oclstitl sniieg", to bi takoder bio ekspresiv' Ako moj
kovim
stmim. sin kate: "Zao mije sto nism bio ovdje da ti pomognem"'
takodtr iua:ava ekspresiv. Ako moia kdi kate: 'Tata, dmgo
mije da sam mogla pom6i", ona izazava ekspresiv.
je
Dektfficije (takotler Govomi akt kod kojega Pretrcstavlmo da ste po4mi u ured svojega Sefa i da vam
se neiv4u i par- sma izjava prciryodi redeno da ste odgovomi za to
gto
ie vasa tvrtka izgubila
nmjeravilo novo stanie 50 o0o dolar4 te vam tada sef kaie: "otpusteni ste". Govomi
fomatiw)
stvan. aK urokuje da ste vi u novom stmju - to jest nezaposleni'
Tada moZets tedi svoiemu Sefu: "U redu, jer sm vam juder
napisao p'smo u koim kalffi daie novac Egubljen zbog
vase oiite nsposbnotj, a re moie, te sm dao ostavku'.
Time ste takoder lrekli deklaraciiu.
Neizravni govomi afti
Katkada su govomi akti neizravni, Bto radi da svoje ciljeve postiZemo govoreci
na posredan nadin. Jedan. nadin posrednog kom'niciranja je putem neizrarnih
1n_{ev1,!9jima postavljamo zahtjev, ali ne orvoreno (Gordon i Lakoff, l97l;
|:arle, 1975b). Postoje deriri osnovna nadina postavganja indirektnog -,n6"uu,
(1) prtaju6i ili izjavljuju6i nelto o sposobnostima, (2) izjavljujudi Zetiu]1f;
naiav_
ljujudi budu6u akciiu i (4) navode6irazloge.primjeri ottitu ioait"ttoih;hjl*
grikazani su u tablici 10.2., g{e je svrha indirektnog zahtjeva da govomik od
konobarice dobije informaciju gdje se u restoranu nalazi toalet.
K_1d1 s.9 indirektni govomi akti interpretiraju doslovno, a kada
sluiatelj ra_
zumije indirektno znadenje? Istrazivanje Raymonda Gibbsa (1979) upu6uje ia
to
da kada se indirekmi govori akt poput: "Mora5 li otvoriti prozor?"
uputi izolirano,
prvo se obidno interpretira doslovno (kao: "Trebas li otvoriti prozor?").
Kada se
isti govomi akt uputi u kontekstu pri6e koji poja5njava indireitno znaeenje, prva
se redenica interpretira pod vidom indirekmoga znadenja. Na primjeq daje
osoba
u pnci prehlailena i upita: "Moras li otvoriti prozor?", to bi bilo interpretiiano
kao
indirektan zahtjev:'Nemoj otvoriti prozor,'.
 l0 r Jezikukontekstu 341

342 Ko gni tiv na ps iho lo gij a

I[fEE4[fl Neizravni govorni aKi

Jedan od nadina koristenja govora je neizravno, a ne izravno komuniciranie.

EEfE4$fl KonveaacijskiPostulati
Da bi maksimalizirali komunikaciju koja se javlia tuekom konvezacije, govomici opdenito slijede 6etki
VRSTA INDIREKTNOG PRIMJER NEIZRAVIIOG ZAHTJEVA ZA TNFORMACIJOM maksime.
GOVORNOG AI(IA

Sposobnosti Ako konobeici u restomu kazete: ,,Moiete li mi e6i gdje je toalet?" i ona vm POSTULAT MAKSIMA PRIMJER
kalr "Da, nilavno da mogu", sva je prilika da niie shvatila- pitanie o njenoi Maksima kolidire Udinite woi doprinos konvs- Ako vas tko upita o vanisko.l tempenturi i vi odgovorite:
sposobrcsti da vm kaie mjesto gdjs ie toalat bilo je indirektan zahtjev da vm zaoiji inlomativnim koliko je
"Vmi je 31.297868086298 stgpnjeva.,' krSite maksimu
kate gdje se toalet mlai. to potrebno, ne infomativni- kolidine, jer d4ete vise infomacija no se od v6 tE-
2elia "Bio bih vam zahvalan da mi kaiete gdje je toalet". VaSe ahvaUivmje unaprijed iim nego je prikladno. iilo. U sluoi seiii Zvjezdane staze, gospodin Spock,
zapEvo ie na6in da nekoga navedete da udini mo gto Zelite. 'l/ulkil" s kompjutockim mozgom, izalva sliegmje
rmenima kada pri odgovamju na pitanja daje vise in-
Bududa akcija "Biste li mi rekli gdje je toalet?" VaSe pitalje na na6in da podraumiieva budu6u tomacija nego sto je bilo tko odekivao ili Zelio, kao sto je
akciju jos je jeda naein da iskazete indirektan ahtjev. to u prethodnom odgovoru o tempemturi.
Ralozi Ne moEte izgovoriti Eloge, a da bi se podrazumijevalo da postoje dobri razlozi Maksima kvalitete VaS doprinos ragovoru treba Jasno, postoje 6udre okolnosti u kojima nismo sigumi u
da se udovolji ahtjew. Na primjer, konobarici moiete posiaviti ahtiev koji Ce biti isken; od vs so odekuie to koliko se isknosti tEii, kao Sto ie pri odgovamJu
implicirati da imate dobre Ezloge da vam kaie gdje ie tlet goyffidi: .Trebao da kaiete ono a sto vjerujete na pitanje; "Dragi, kako izgledm?" U vedini prjllk4 me
bih smati gdje ie toalet." da ie istinito dutim, komunikacija ovisi o pretpostavci da su obje stm-
ne u komunikaciji iskren.

Maksima odnosa VaS doprinos agovoru lrba Na gotovo svakom velikom sGtanku na kojem sffi pri-
biti relevanttr a svrhu kon- suta lma netko tko nflgava ovu maksimu. Taj netko
ve@cie. redovito skrene u dugu digresiju koja nema nikakve veze
Kasniji rad Gibbsa (1986) pokazao je da indirekrni govomi alti 6esto anricipi- sa svrhom sGtaka i stmak se odDi. Slo me je poo-
raju potenciialne prepreke koje moZe postaviti respondent i izravno se dotidu tih ' sjetilo na pri6u,koju mi'ie.ispri6ao.prijateli o sstanku na
preprekaputem indirektnog govomog akta. Naprirnjer, pitanje: "Mogu li..." do- koiem je on jednom bio i .,..

tide potencijalne prepreke za dopu5tenje; "Bi li vam smetalo..." dotide potenci- Maksima naiina Trebate izbjegavati dudn6 i Fizidtr, nobelovac Blchtrd Feynmm (1985) optsao je
nejsne iz@e, te nmiemo kako ie.jednom ditao:rad pomatoga s@iologa i niie ga

tenc[jalnu prepreku dostupnosti.

Konverzaciiski postulati
Kada razgovaramo jedni s drugima implicitro uspostavljamo odnos suradnje.
Zaistq ako ne suraclujemojedni s drugimakada razgovaramo, desto razgovaramo
usput, a ne jedni s drugima i ne komuniciramo ono lto srno namjeravali. H. P.
Grice (1967)je istahuo da razgovor napreduje na temelju nalela suradnje, pre-
ma kojem nastojimo komunicirati na nadin koji de na5em slulatelju olak5ati da
shvati ono trto mislimo. Prema Griceu, uspje5an razgovor slijedi detiri maksime:
maksimu kvantitete, maksim-u kvalitete, maksimu odnosa i maksimu naiina.
@ri4ieri ovih maksima dani su u tablici 10.3).
Prema maksimi kvantiteteili kolidine, svoj doprinos konvenaciji tebate uEini-
ti onoliko informativnim koliko se to zi\htijeva, ali ne informativnijim nego je
prikladno. Na primjer, pretpostavite da vein netko kaZe "Bok, kako si?", a vi
nastavite s ftosatnim solilokvijem o tome kako va! Livotzapravo iije ono 5to ste
se nadali da Ce biti. Tu naru5avate maksimu kolidine. DmStvena konvencija je
da odgovorite kratko, dak i ako Zelite biti detaljniii. Katkada narusavamo mak-
simu kolidine zbog specifiinog cilja. Ako traZin priliku da prodelniku na5ega
otlsjeka kaZem.o problemima,koje vidim u vezi s naiim obrazovnim progra-
zamu6ivmje onoga 5to ielite mogao uhvatiti ni za glavu ni a
rep. Jedna ie od ree+
redi. nie gt*ih popritici ovakb: " Svaki pojedtmdni elan dru-
. Stvme zajednice 6esto prima inJormaoije preko vidnih,
simbolidkih kilala" (str. 281). Feynman je zakljudio da
je, zapEvo, $ciolog n4!io maksimu nadlna, kada je
Feynmil shvatio da je recenica aaeila: "Ljudi ditaju".
mom, prodelnik preuzima veliki rizik pitajudi me: "Sto je novo?", nadaju6i se
samo kratkom odgovoru.
Prema maksimi kvalitete, vai doprinos razgovonr treba biti iskren. Od vas se
odekuje da kaiete ono 5to smatrate istinitim. Ako ste ikada upitali za pravac u
nepoznatom gradu, pozrajete osjeiaj iznimne frustracije ako ljudi nisu iskreni u
tome da kaZu dazapravo ne znaju gdjeje odredena lokacija. MoZe se diniti da su
ironija, sarkazam i iale iz"zetci od maksime kvalitete, ali nisu: od slu5atelja se
odekuje da prepozna ironiju ili sarkazam i da zakljudi 5to je govomik zapra\o
mislio svojom izjavom. Slid4o tome, lala treba posti6i odredenu svrhu i korisno
pridonbsi razgovoru kadaje t'a svrha svakomejasna.
Prema maksimi odnosa, svoj doprinos razgovoru trebate udiniti relevantnim za
svrhu razgovora. Katkada, naravno, ljudi namjemo narulavaju tu maksimu. Ako
vam romantidni partner kaZe: "Mislim da trebarto razgovarati o na5em odnosu.",
a vi odgovorite: "Vrijeme je tako lijepo danas", naruSavate maksimu da izrayno
 l0 . Jezik u kontekstu 343

344 Kognitivna ps iho lo gij a

kaLete danelelite razgovarati o odnosu. Kada to? Iinite, ne pokazujete spremnost
na suradnju i dok se vas dvoje ne sloZite oko toga kako dete defrnirati razgovor,
usrqferi na drugu, sigumiju temu. Zamje6ujete da kada zaobilazimo postulate,
razgovarat 6ete jedno mimo drugog i imati wlo frustrirajuii razgovor.
time Saljemo wlo jasnu poruku: postulati ostaju wlo vaZni jer je njihova odsut-
Prema maksimi nadina, trebate biti jasni i nastojati izbjegavati neobidne i ne- nost tako zamjetljiva.
jasne rzraze, te namjemo zamudivanje onoga 5to Zelite reii. Griceovim ietirima
maksimama mogli bismo dodati joi jednu (Sacks, Schegloffi Jefferson, 1974):t
odredeno wijeme govori samo jedna osoba. Uzimaju6i u obzir tu maksimu, situ- Spol i iezik
acijski kontekst i relatir.na druStvena pozicija govornika utjedu na izmjenjivanje
govomika (Sacks i sur., I 974). Sociolingvisti su zamijetili brojne nadine na koje Govore li mu5karci i Zene u natsoj kulnrii razliditim jezikom? Nadene su spolne
govomici signaliziraju jedni drugima kada i kako preuzeti rijed; Hawey Sacks i razlike u sadrZaju onoga 3to kaZemo. Mlade 6e djevojke de5Ce traZiti pomo6 od
suradnici su spomenuli razlidite bliske parove - pozive koji odreduju koja 6e oso- mladi6a (Thompson, 1999). Stariji adolescenti i mladi odrasli mu3karci preferira-
ba govoriti ili s-amozvani zahtjev da se zapodne.govoriti. Govornici takoder ko- ju razgovarali o politidkim stajaliStima, izvorima osobnog ponosa i o tome 5to im
riste nekoliko drugih strategija za upravljanje temom razgovora i odredivinjem se sviila kod druge osobe, dok iene te dobi preferiraju govoriti o osjedajima pre-
tko 6e govoriti, poput onih koji privlade patoju, onih koji prekidaju razgovor, ma roditeljima, bliskim prijateljima i Skolskim kolegama, te o svojim strahovima
onih koji owaraju ili zatvanjurazgovor ili neku temu (8. Keller, 1976). (Rubin, Hill, Peplau i Du:rkel-Schetter, 1980). Takoder, opCenito, dini se da iene
vi5e otkrivaju o sebi od muikaraca (T. U. Morton, 1978).
Katkada ijudi zaobilaze konverzacijske postirpke da bi ostavili dojam. Na
pjimjea ako netko k,ite: cMoji su roditelji upravitelji:', ne daje punu informaciju Deborah Tannen (1 986, I 990, 1994) opseZnoje sociolingvistidki istraZila razgo-
(Sto, zapravo, znadi da su roditelji upravitelji?), no dvoznadnostje namjema. Ili vore m-u5karaoa i Zena i njena suje istraZivanja dovela do stajali5ta da konverza-
katkada kada tema razgovora postane prevnr6a, netko mole namjemo promijeniti ciju mulkaraca i Zena onadi kao medukulturalnu komuniftagiju. Tannen je suge-
temu i podeti govoriti o nebitnim stvarima. Iednil swha togajest da se razgovor rirala da djevojkg i mladi6i ude razgovomu komunikac-iju u bitno razdvojenim
kulturalnim okolinama svojih istospolnih prijateljstava. Kao mu5karci i Zene preno-
sino konverzacijske stilove koje smo naudili u djetinjswu u svoje kbnverzacije
koje imamo kao odrasli.
Tannen je sugerirala da se mu5ko-Zenske raziike u konverzacijskom stilu uve-
Zmislite da se vozite u autobuu ili avionu i slulale aakove, U ptal$i to znad.i da va5 prijatelj sluZi kao like kre6u oko razliditog razumijevanja ciljeva konverzacije. Ove kulturalne ra-
qzgovor izfnetlu dvije osobe koje ne poaajete. Neke makkojipomaZe da infomacije iz pamdenja o valem
od stvui koje ti ljudi izgovore bit dc vam saulmo prethodnom razgovoru postanu dostupne.
zlike rezultiraju suprotstavljbnim stilovima komunikacije koji mogu dovesti do
-.smislone: l'Voljela bih da smo ve tano!" Druge Ce U nalim eksperimentima koiistimo lcatke pride da nesporazuma, pa dak i prekida pri pokulaju partnera da donekle peuspjeSno na-
va stvtri ost8viti u maku: 'lSjeCaJ sc 5to sm ti rc- bismo demonstrirali rezonanciju na djelu. Sudionioi stoji razumjeti onoga drugoga: Prema Taruren (19.90, 1994), muikarci vide svijet
kla? Opetje tonapmvila!" Svakiputkaddujeterogo- ditaju tekstove koJi sadrie hi epircde. Pm epizoda kao hijerarhijski drultveni poredak, pri 6emu je svrha komunikacije isposlovati
vor, postanet svjesni kako efikasna upomba jezika uvodi dva lika i dilemu. Na primjer, u jerlnoj pridi bolju poziciju, saduvati nezavisnost i izbleti neuspjeh. Svaki mu5karac nastoji
ovisi o tolnoj procjeni nanja koje dijelite s drugin Jane se Zali svojoj cimerici Gloriji da ne Zeli vederati
nadma5iti drugoga i "pobijediti" u nadecanju. Suprotno iome, lene nastoje us-
ljudima. sa svojom rotlakinjom. U sredi5njoj se epizodi dva
Mnoga istralivanja koja provodimo posvedena su lika rudvajaju. U finalnoj epizodi dva se lika postaviti vezu iznetlu dva sudionilia, dati drugima podrSku i priznanje i postidi
rmijevmju kognitiwih procesa koji su u podlozi ponowo susredu. Ako rezonancUa djelde, odekiva- konsenzus u razgovoru.
Uudske sposobnosti da sekofiste zalednitHm teme- li bismo da pojmovi iz priie blijede i izoStravaju se u Dabi postigle svoje konverzacijske ciljeve, Zene koriste konverzacijske strate-
lTieir - ajednidkim amjem - u nadinu nd koji ko- Citateljew pamienju tijekom priEe. Mjerimo dostup-
, riste jezik Rmotrimo
gije koje minimaliziraju razlike, uspostavljaju jednakost i izbjegavaju izgled bilo
kako je rugovarati nekoliko nost pojmova pitajudi ditatclja da kale 5to je prije
puta s prijatefem o filmu koji Zelite gledati idu6i moguceda li serijed popfi rcttakinJa pojavilaupridi. kakve nadmodi nad drugim sugovomikom. Tene takocter naglaiavaju vaZnost
qedaf- Svaki put kad zapoEnete razgovor, vjerojatno U primjeru pride, pojamrcdakinJa jenestao tijekom odnosa i odanost i rje5avaju razlike u mi5ljenjima na nadin da se postigne konsOn-
imate osjc6aj da molete nastaviti mzgovor na mjeshr sredilnje epizode. Medutim, rodaki nj a postaje zus koji promoviia odnos i osigurava da obje strane imaju barem osjeCaj da su
gdje se zrdnji put stali. fijekom nekoliko proteklih ponovno visoko dostupna kada se Jane wa6a ku6i s njihova miKljenja uzeta u obzir, dak i kada nisu sasvim zadovoljne dogovorenom
godina Gail McKoon i ja (Genig i McKoon, 200 I ; vedere. To je todno dak i onda kada redenica koja
odlukom.
McKoon, Genig i Greene, 1996) proudavali smo ponowo povenje dva lika ne spominje iravno
menblne procese koji pomaiu ljudima daju6i taj o- mtlakinju (npr. "Glorijajejol bila budna kada se Jan Muikarci uZivaju u povezanosti i prijateljstvu, no budu6i da su odgojeni u
sjedaj moguduosti nastavka u odnos na ajeduidki oko ponodi mtila ku6i"). "mu3koj" rodnoj kulturi u kojoj status igra vaZnu ulogu, drugi ciljevi imaju pred-
temeu. Precinue, na-ii su eksperimetrti istraZivali Kada iduii put budete nzgovarali s prijateljem, nost u konverzaciji. Tannenje sugerirala da muSkarci nastoje odrZati svoju neza-
proces pam6enja koji se nuiva raonancija- YaLan pokuiajte zastati na trenutak i rzmisliti kako vasje
visnost od svog razgovomog partnera, Sto jasno upu6uje na njihov nedostatak
aspekt rczonucijejest daje brza i pasivtra: nakovi rwomcija pripmila dazapoinete upmvo tamo gdje
pamdeqla rezoniraju bro hoz dugoroino pamdmje ste zavdili.
popustljivosti na zahtjeve drugih (5to bi upu6ivalo na nedostarak modi). Mu5karci
kako bi udinili dostudnim iirfomsiii vezDe za te takoderpreferiraju informaciju (dime upu6uju na vi5i status autoriteta) od konzul-
tacije (6to upu6uje na niZi status) sa svojim konverzacijskim partnerima. Tako
mu5karac u bliskom odnosu moZe svoju partnericu obavijestiti o njihovim pla-
 l0rJezikukontekstu
346 Ko gnitivna psiho lo gij a

Promislite' o tbme kako vaS. spol ulede na vaS kon-
verzacijslii stil i domislite neke nadine a udinkoviti-
jukommikacijus ljudima suprotnoga spola. Kako se I
vaSi govorni akti i konveracijski postulati wlikuju? |
Ako ste muikarac, koristite li ie56e i preferirate li I
diroktive i deklaacije pred ekspresivima i komisivi- |
ma? Ako ste Zena, koristite li CcI6e i preferinte li eks- |
presive i komisive pred direktivim i deklamcijam? |
Ako je tako, rogovor s ljudima suprotnog spola moZe I
dovesti do hivih interpretacija naEmja, asnovanih I
na mzlikama u stitovima. Na primjer, kada Zelite I
navesti drugu osobu da nesto ueini, mozdaje najbo-
| Ue da koriltite stil koji imwlje odraZa.stil dmge
| osobe - koriltenje direltiva s muikaicima ('Hode! li
otidi u trgovinu?"), a ekspresiva sa Lercna ("Zaista
uZivam i6i u kupovinu"). Takoder se prisjetite da vasr
odgovoritrebajuodgovaratiodekivmjimadrugeoso-
be u vezi s tim koliko Cete pruZiti infomacija,
iskmosti, relevantnosti i imwosti. Umjetnost uein-
kovite kommikacije zaista ukljuduje paZljivo slu5a-
nje druge osobe, opaianje govom tijela i todno inter'
pretimnje ciljeva osbbe. To se moZe posti6i samo s
wemenom, naporom i osjetljivoidu.
Sljededinizredmicauetjeizpriie O.Henrya(Wil- | 4. BillijasmoshvatilidabiseEbenaz,erftstopio?a
limSydneyPorter, 1399-1953)naslovljene"lzbav- | otkupninuoddvijetisudedolm,doposljednjeg
ljenje cwmog Sefa". Zapmvo, sljededi poredak rede- | centa.
nicajenetolm. Nemjudi ista dngo opridi, pokusajte I Pomo6: O. Hmryje bio majstorironije i do krajapriEe
pogoditi todan redoslijedrcdenica. I potilcijalni su otrniEari platili ocu veliku otkupninu
l. Otac je bio ugledan i dwst hipotekami bankar i I da lme sina natrag, kako bi mogli pobjedi od djeda-
mrk, pravedm dovjek koji je imao zaclnju rijed. I fo.
2. Za nalu smo ftvu odabrali jedino dijete istaknu- | Niz koji je upotijebio O. Henry, bivli osutlmik i
tog gradanina imnom E$merer Dorsel I wtan pripovjedad bio je 3, 2, 1, 4. Jesle li i vi ocla-
3. Bili mo tamo na jugu, u Alabmi - Bill Driscoll i I brali taj poredak? Kako ste aali todan niz tib reEeni-
ja - kada nas je zaokupila ta ideja o otrnici. I ca?

novimq dok iena odekxje da ju se konzultira o njihovim planovima. Kad su u
raznospolnoj komunikaciji, ukriiani ciljevi mu5karaca i ilena desto rezultiraju
nesporazumimajerje svaki partner pogresno interpretfuao namjere onoga drugoga.
Tannenje sugerirala da kada mu5lcarci i Zene postanu svjesniji svojih metlukul-
turalnih stilova i tradicija" baremje manje vjerojatno da 6e pogreino interpretirati
konverzacijske interakcije onoga drugoga. Tako 6e za oboje biti vjerojatrije da 6e
posti6i svoje individualne ciljeve, ciljeve odnosa, te ciljeve drugih ljudi i insti-
tucija koje su pod utjecajem njihova odnosa. Takva je svjesnost vaZna ne sarno u
konverzaclji izrnedu mu$karaca i Zena, nego i u razgovoru dlanova obitelji opcenito
(Tannen, 2001). Tannenje moZda u pravu, no za sada su, osim njenoga socio-
lingvistidkog pristupa zasnovanog na sludajevima, potrebna i konvergentna
istraZivanja koja bi udvrstila valjanost i generalnost njenih zanimljivih nalaza.
Diskurs i razumijevanje 6itanja
U prethodnim smo o-djeljcima raspravljali o nekim ocl opdenitijih aspekata soci-
jalne uporabe jezika. Ovaj odjeljak odredenije raspravlja procese uldjudene u ra-
zumijevanje i uporabujezika u druSwenom kontekstu dislarsa. Diskurs ukljuEuje
komunikacijskejedinicejezika koje su veie od pojedinadnih redenica - u razgo-
vorima, predavanjima, novel"-a, esejima, pa i udZbenicima. BaS kao 5to su gra-
matidke reEenice strukhrirane prema sustavnim sintaktidkim pravilima, odjeljci
diskursa su takoder strukturirani sustavtro.
Do odrasle dobi vedina nas dobro iazumije nadin na koji redenidni sliied dini
strukturu diskursa. lzpoztavanja stn knrre diskusa moZemo derivirati mabenja
redenidnih elemenata koja iz nolianih redenica nisu vidljiva. Da biste vidjeli
kako neki od tih o diskursu ovisnih elementa firnkcioniraju, proditajte redenice o
futi i Thomasu u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" o potom odgovo-
rite na pitanja koja slijede.
Kopitivni psiholingvisti koji analiziraju diskurs posebno su zaintereqirani za
to kako moiemo odgovoriti na pitanja postavljena u prethodnom primjeru. Kada
razumijevamo znadenje zamjenica (npr. ona, ona, njega, nju, ono, oni; njima, mi,
nas), kako znamo na koga se (ili na Sto) zaqienice odnose? Kako znamo znadenja
krnjthinaza (npr. "Da, defrnitivno")? Sto kori5tenje odredenog dlana rfre (nasu-
prot neodredenom dlanu a) koji prethodi imenici naznaduje sluSatelju i vezi s tim
je li imenica pretlodno bila spomenuta?? Kako znate na koji se dogadaj odnosi
glagol 6initi? Zna5etje zamjenica, l<:njih inaza, odredenog dlana, oznaditelja
dogadaja i drugih posebnih elemenata u redenici obidno ovisi o strukturi diskursa
unutar kojeg se ti elementijavljaju (Grosz, Pollack i Sidner, 1989).
desto se pri razumijevanju diskursa oslanjamo ne samo na na5e znanje o struk-
turi diskursa, nego i na na5e poznavanje 6ireg fizidkog, druiwenog ili kulturalnog
konteksta u kojem je dislcrrs prezentiran. Na primjer, obratite paZnju na koji je
nadin vaie razumijevanje znadenja ulorrka pod utjecajem vaSeg postojedeg zna-
nja i vaiih odekivanja. Na primjer, ovaj 6ete udZbenik kognitivne psihologije u
prosjeku lak5e ditati ako ste sluiali uvodne psihologijske predmete nego ako ih
niste sluiali. Dok budete ditali sljede6e redenice u okviru "IstraZujemo kop.itivnu
psihologiju" na sfi.347, zastanite izmedu redenica i promislite Xto znate i 5to
odekujete na temelju svoga znanja.
Semantiilko kodiranje: pronalaZenje znaeenja rijeEi u
pam6enju
Semantidko kodiranje je proces'kojim prevodimo osjetne informacije u smislene
reprezentacije koje percipiramo, a zasnovano je na nalem razumijevanju made-
Rita je dala Thomasu knjigu o rjelavmju problema. U dngoj i heCoj redmici tko su Uudi i stvari oaadene
Zahvalio joj je na knjizi. Ona je upilala: "Je li to ta mjenicma on, om i ta? Za5to je imenici knjiga pret-
koju si htio?" Odgovorio je odulevljeno: "Da, defi- hodio u pnoj redcnici neodredeni Elm, a u drugoj
nitiwo". Ritaje upitala: "Ho6ei da ti nabavim i pmte6i redenici odredeui dlan?3 Kako aate Sto Tomasov
primjerak o donolenju odluka?" On je odgovorio: odgovor:'Da, ilefinitivno."aadi. Koja se akcila trali
"Da. molim te." odgovorom: 'Da, molim te."
7
Jedoo odgnmatilkih pravila o koriltcnju odredenog i ncodGdmog Ilma u oglskomjaiku. Odredeni Clm
sq u ostale sludajeve, koristi uz imeoicu i kadeje ona prcthodno ved bi)a spomenuta. Neodredeni Elm
koristimo liada !e opda immica spominje pwi put (nai: prw-)
I "a" i "thc" u i?oniku (oap. prcv.)
 l0rJezikukontekstu
1. Susan jc bivala sve tjeskobnija tijekom priprema koj roini diskursa bilo pod utjecajen postdefeg na-
za ispit iz prirodnih nmosti. (Sto znate o Susan!) nja i oiekjvapja, zasnovanih na valem iskustru mu-
2. Nikada prije nije imala pismeni ispit i nije bila sig- tar odredenog konteksta. Na taj nadin, kao 5to nam
ma u to kako napraviti test koji 6e biti primjeren prethodna odekivanja i iskustva mogu pomodi u lek-
manju studenata. (Sto se u vaiem miSljenju o Su- sidkoj obradi teksta, tako nam mogu pomo6i i u rm-
san promijenilo?) mij evanju teksta smoga. Koji su temeuni procesi ra-
3. Posebno je bila iznewirana time 5to je rawatelj mijewnja proditanoga? Proces mijevmja proii-
uopde haZio od nje taj pismeni ispit. tanoga je tako sloZen da su predmeti i mno-
mogi
4. Od strudne se suradnice ne bi trebalo odekivati da 5wo knjiga posvedeniiskljudivo toj temi, no mi 6emo
preme adatak pisanja testa, iak ni a wijeme se ovdje unjcriti samo na neke procce: semantidko
mstavnidkoga Shajka: (Kako su se vasa odekiva- kodiranje, usvajmje rjednika, mijevmje ideja u
nja mijmjala tijekom ove detiri redenicc?) teksh! stvarmje mentalnih modela teksta i raamije-
U prethodnom primjeru vaie je roijevilje na sva' vanje teksta.?asuovano na kontekstu i stajalistu-
nja rijedi. Pri leksidkom pristupu mi identificiramo rijedi na temelju kombinacije
slovaitako aktiviramo svoje pamCenjeupogledrrijedi. Pri semantidkomkodiranju
poduzimamo sljede6i korak i pristupamo znadenju rijedi pohranjenom u pamde-
nju. Ako ne moZemo semantidki kodirati rijed, jer njeno znadenje ne postoji u
pam6enju, moramo pronaii drugi nadin na koji 6emo derivirati znadenja rijedi,
poput zamjeiivanja konteksta u kojem ih Citamo.
Da bi se angalirao u semantiEkom kodiranju, ditatelj treba z:ati 3to dana rijed
znadi. Pozravanje znaeenja rijedi (vokabulara) je blisko povezano s razumijeva-
njem teksta: 5ua1 toii Aotro zna.lu znadenja rijedi su dobri ditadi i obratno' eini se
daje razlog postojanja te povezanosti u tome da Citateljijednostavno ne mogu
razumjeti tekst dokne poznaju znadenje sastarDihrijedi. Na primjer' u jednom se
istraiivanju dosje6anje semantiEkog sadriaja odlomka razlikovalo za 8olo izmetlu
dvije grupe ispitanika koje su se razlikovale u poanavanju vokabulara relvant-
noga za odlomak zagVo @eck Perfetti i McKeown' 1982).
Earl Hunt (1978) je pretpostavio da ljudi opsehijega rjednika mogu brZe pri'
stupiti teksidkim informacijama nego oni manjega vokabulara. Budu6i da se ver-
balne informacije obidno prezentiraju brzo - bilo sluSaju6i ili ditajudi - pojedinac
koji moZe leksidkim informacijaqa pristupiti brzo moie obraditi vi5e informacija
u jedinici wemena od onoga koji sporo pristupa leksiEkim informacijama.
llsvaianje rjeEnika: deriviranie znadenia rtieEi iz
konteksta
Drugi nadin na koji posjedovaqie ve6ega rjedmka pridonosi razumijevanju teksta
je putem spoznavanja iz konteksta. Kada god ne moZemo semantidki kodirati rijed'
bodndi du o;"oo zna6enje nije ved pohrarijeno u pamdenju, moramo pribjedi nekoj
strategiji deriviianja aadenja iz teksta. Opdenito, moramo ili potraZiti znadenje
iznekog vanjskog izvora (poput rjednika, ili dapitamo uditelja) ili pak formulirati
znadenje na temelju postoje6ih infonnacija pohranjenih u pamCenju i koristeCi pri
tome makove iz konteksta.
Heinz Wemer i Edith KaPlan (1952) su twdili da ljudi ve6inu svoga vokabu-
lara usvajaju indirektno, ne koristeii vanjske izvore, nego pogadajuii matetje
frozeja iz okolnih informacija.
347
348 Kognttivla psihologij a
Naprimjer, akopoku5ate pronadi ije(frozej t 4etniku, netieteje tamo n Ci. Iz
strukture redenice vjerojatno ste pogodili da je frozej imenica, a iz okolnog kon-
teksta ste vjerojatno pogodili da ta imenica ima nek veze s rijedima ili vokabu-
larom. Zapravo,frozej je besmislena rijed koju sam podmetnuo umjesto rijedi
ryeii kako bih pokazao da moZete dobiti prilidno jasnu ideju o nadenju rijedi na
temelju njena konteksta.
Maartje van Daalen-Kapteiins i Marianne Elshout-Mohr (1981; vidi takotler
R. J. Stemberg i Powell, 1983) su ispitivali odrasle sudionike koji su razumijevali
znadenja'rijedi iz konteksti redenica i prona5li da su visoko verbalni i nisko ver-
bahi ispitanici (odnosno ljudi s velikim ili malim vokabularom) razumijevali
znadenja rijedi razlidito. Msoko verbalni sudionici su dublje analizirali moguinosti
za znadeqia novih rijedi od nisko verbalnih sdis1ift2. Visoko verbalni ispitanici
koristili su dobro formulirane stoategije za pogatlanje znaEenja rijedi, dok se dini-
lo da nisko verbalni zudionici nemaju uop6e jasnu strategiju.
Razumijevanje ideja u tekstu: propozicijske
reptezentacije
Walter Kintsch je bio zainteresiran posebno za faktore koji udedu na m5e razumi-
jevanje onoga 5to ditamo, te jerazviomodel razumijevanjatekstanatemelju svojih
opatanja (Kinrsch, 1990; Kintsch i van Dijk, 1978).
Prema Kintschu, tijekom ditanja nastojimo z^drlati koliko god je mogude in-
formacija u,radnom (aktivnom) pamdenju kako bismo razumjeli to Sto ditamo.
Metlutim, ne poku.Savamo.pohraniti todne rijedi koje Eitamo u radnom (aktivnom)
pam6enju. Namjesto tog4 nastojimo izrrudi temeljne ideje iz grupe rijedi i po-
braniti te temeljne ideje u pojednostavljenom reprezentativnom obliku u radnom
pamdenju.
I Reprezentacijski oblik za te temeljne idejeje propozicija. Fropozicije su de-
taljnije defmirane u 7. poglavlju; za sadaje dovoljno re6i daje propozicija naj-
kraia jedinica jezika za koju se nezavisno moZe utwditi je li todna ili pogre5na.
Na primjer, reEenica: '?ingvini su ptice i pingvini mogu letjeti" sadrZi dvije pro-
pozicljejer molete nezavisno verificiratijesu li pingvini ptice i mogu li pingvini
letjeti. Op6enito, propozicije postsvljaju ili radnju (npr. letenje) ili odnos (npr.
dlanswo pingvina u kategoriji ptica).
Prema Kintschu, bududi da radno pam6enj e zadriava propozicije, a ne rijedi,
njene zu granice postavljene velikim brojem propgzicija, ane nekim odredenim
broje4 rije6i (Kintsch i Keenan,1973). Tako kada niz rijedi u tekstu zahtijeva od
nas da zadrZimo veliki broj propozicija u radnom pamdenju, imamo teSkoCu u
razumijevanju teksta. Kada infomracije dulje vrijeme stoje u radnom pamCenju,
bolje ih razumijemo i kasnije ih se bolje dosje6amo. Medutim, zbog ogranidenja
radnog pamdenja, neke informacije moramo maknuti iz njega da bismo napravili
mjesta za nove.
Prema Kintschu, propozicije koje su tematski centralne za razumijevanje tek-
sta os.tat fe u radnom pam6enju dulje od propozicija koje su irelevantne za temu
ulomka teksta. Kintsch tematski kljudne propozicije naziva makropropozicijama,
a prevladavajudu tematsku strukturu ulomka teksta makrostrukturom. U jednom
 10 r Jezikukontekstu 349
eksperimentukojije provjeravao njegovmodel, Kintsch injegov suradnik (Kintsch
i van Dijk, 1978) traZili su od sudionika da proditaju ulomak teksta od 1300 rijedi
i potom sumiraju kljudne liropozibije u ulomku odmah, jedan mjesec i tri mjeseca
nakon ditanja uloriika. eak i nakon ti mjesbca sudionici su se sjefali makropro-
pozicija i.ukupne makr3strukture ulomka otprilike jednako dobro kao i sudionici
koji su ih sumirali neposredno nakon Iitaqia. Mettutim, propozicija koje su davale
netematske detalje o ulomku nisu se mogli dobro prisjetiti nakon mjesec dana, a
joi lo5ije nakon tri mjeseca.
Reprezentiranje teksta u mentalnim modelima
Kada su rijedi jednom semantidki kodirane ili je qlihovo z:naienje derivirano iz
joi urijek mora stvoriti rdentalni model teksta koji dita,
uporabe konteksta, ditatelj
Sto potid dinjenicu da opisujemo svije! a ne da koristimo neku odredenu rijed da
bismo ga bpisali (K. Craih 1943; vidi Johnson-Laird 1989). Mentalni model moZe
se predoditi kao vrsta unutarnjeg radnog modela situaciie koja je opisana u tekstu
kako ga ditatelj razumijeva. Drugim rije6ima, ditatelj sti'ara neku vrstu mentalne
reprezentacije koja sadrZi glavne elemente teksta, za kojeje poZeljno da su organiz-
irani na nadin koji je lako razumjeti ili bar da su,jednostavniji ili konlretniji od
samoga teksta. Na primjer, pretpostavimo da ditate reEenicu: "Glasnije pucanj upla-
Sio Alice". MoZete oblikovati sliku Alice, upla5enu glasnim zvukom ili pristupiti
propoziciji pohranjenoj u pam6enju koja se odnosi na efekte glasnih pucqieva.
PremaPhilipuJohnson-Lairdu (1983), neki ulomakteksta ili Cak neki niz pro-
pozicija (da se watimo na Kintscbov model) moZe odvesti do ViSe od jednog men-
talnog modela. Na primjer, moida iete trebati modificirati svoj mentalni model,
ovisno o tome je li iduda reEenica: '?oku5alaje nastaviti voziti autocestom, a da
ne izgubi kontolu nad vozilom" ili: "Sagnula se kako bi izbjegla daje ustrijele".
U predodavanju glasnoga zwka koji je uplaiio Alice, mogude je vi5e od jednog
mentalnog modela i ako zapotnete modelom,kojije razlidit od onogakoji se zahtije-
va za neki ulomak, va3a sposobnost razumijevaqia teksta ovisi o va5oj sposobno-
sti da oblikujete novi mentalni model.
Obratite paZnju na to da za oblikovanje mentalnih modela morate donijeti ba-
rem provizomi zakljudak (preliminarni zak{iudak iliprosudbu) o tome Sto se mislilo,
ali nije izredeno. U prvom dete sludaju {erojatno prepostaviti daje eksplodirala
guma; u drugom sludaju moZete zakljueiti na netko puca iz pu5ke, premda nijedna
od tih stvari nije izredena eksplicitno. Konstrukcija mentalnih modela ilushira da
osim razumijevanja samih rijedi, takoder moramo razumjeti kako se rije6i kom-
biniraju u smislene integrirane reprezentacije pripovijesti ili ekspozicije. Prema
Johnsonu-Lairdu (1989) ulomci teksta koji jednoznadno vode do pojedinadnog
mentalnog modela lakle se razumijevaju od ulomaka koji mogu voditi viSestrukim
mentalnim modelima.
Zakljudci mogu biti raznoliki. Jedan od najvaZnijih je onaj koji Susan Havi-
land i Herbert Clark (1974) nazivaju zakljudak premoS6ivanja, 5toj9 zakljuEak
kojemu pribjegavaju ditatelj (ili slulatelj) kada se dini da reEenica ne proizlazi
izl:avno iz redenice koja joj prethodi. U biti, novost u drugoj redenici ide korak
iznad onoga Sto je dato u prethodnoj redenici. Razrnotrite, na primjer, dva para
redenica:
350 Kognitivnapsihologija
I . John je uzeo ko5aru iz kamiona. Pivo je bilo toplo.
2. je iwadio pivo iz kamiona. Pivo je bilo toplo.
John
Citateljimaje trebalo oko 180 ms vi5e da proditaju prvi prvi par redenica nego
drugi. Haviland i Clark su zakljudili da je razlog tog duljeg wemena pofiebnog za
obradu u tome Sto se kod prvog para o informaciji treba zakljuditi (kolara je
sadrZavala i pivo), dokje u drugom paru ona iaavno redena.
Premda mnogi istraZivadi naglaSavaju vafirost zakljudivanja pri ditanju r ra-
zumijovairju jezika (npr.tGraeser i,Kreuz, 1993), ne sniatraju to svi. Prema mini-
malistidkoj hipotezi, ditatelji donose zakljudke samo na temelju iaformacija koje
su im lako dostupne i samo onda kada,trelaju donijeti takve zakljudke kako bi im
susjedne,redenice imale smisla (McKoon i Ratcliff, 1992a). Smatram da ve6ina
dokaza u vezi s minimalistidkorn pozicijom upu6uje n: to da je sama suvi5e mi-
nimalis.tidka: ditatelji ipak donose vi5e zakljudaka nego $to to stajalilte sugerira
(Suh i Trabasso, 19t3; Trabasso i Suh, 1993).
Razumiievanje teksta na temelju konteksta i stajaliSta
Ono dega se sjeiamo iz nekog ulomka teksta desto ovisi o nalem stajaliStu. Na
primjer, pretpostavimo d,i ditate ulomak teksta o domu imu6ne obitelji, koji opisuje
mnoga obiljeZja kude (npr. krov koji proki5njava, kamin, merntjiv podrum i nje-
gov sadrZaj (wijednu numizrnatidku zbirku, srebrninu, televizor). Na koji bi se
nadin va$e kodiranje i tuuniijevanje teksta razlikovalo da ga ditate sa stajaliSta
. kupca ku6e ili sa stajaliSta provalnika?.U.istraZivanju u kojem je kori5ten upravo
takav ulomak, ljudi koji su ditali ulomak sa stajali5ta provalnika sjetili su se dale-
ko viIe sWari iz doma, dok su se oni koji su ditali sa stajali5ta kupca sje6ali viSe o
stanju ku6e (R. C. Anderson i Picherl I 978).
Da sumiramo: naSe razumijevanje onoga Sto ditamo ovisi o nekoliko sposob-
nosti: (l) o pristupu znadenju rijedi, bilo iz pam6enja, bilo na temelju konteksta,
(2) o deriviranju zradenja iz kljudnih ideja onoga 5to ditamo, (3) o stvaranju men-
talnih modela koji simuliraju situacije o kojima ditamo i (4) o ekstrahiranju klju-
dnih informacija iz teksta, na temeuu konteksta u kojima ditamo i nadina na koje
namjeravamo koristiti to Sto ditarno.
Do sada smo raspravili druStveni i kognitivni kontekstjezika. Upotrebajezika
je u interakcijis miSljeqjem, no ne odreduje sasvim prirodu miSljenja te druSwene
interakcije utjedu na nadine na koji sejezik koristi i razumije u diskursu i ditanju.
Sada Cemo rasvijetliti neke od uvida koje smo stekli proudavanjem fiziololkog
konteksta jezika. Odretlenije, kako na5 mozak obraduje jezik?
NEUROPS! HOTOGIJA JEZ! KA
Prisjetite se iz 2. poglavlja da se neki od naiih najranijih uvida u mozgovnu lokal-
izaciju odnose na povezanost izmedu specifidnih jezidnih deficita i specifidnih
organskih olteCenja mozga, kako su to prvi otkrili Marc Dax, Paul Broca i Carl
Wemicke. Brokina i Wemickeova afazija posebno su dobro dokumentirane di-
 l0 o Jezik u kontekstu
njenice o tome kako moZdane lezije utjedu najezidne funkcile (vidi 2. poglavlje).
Proudavanjem pacijenata s moZdanim lezijama istraZivadi su puno saznali o odno-
sima izmedu o&etlenih podrudja mozga (podrudja lezije kod proulavanih pacije-
nata) i odredenih jezidnih funkcija (opaZeni deficit kod pacijenata s powedama
mozga).
lstraZivanja lezija i istraZivania potenciiala vezanih uz
dogadai
Na primjer, moZemo Siroko generalizirati da su mnoge jezllne firnkcije lociraue
primarno u podrudjima koje su otkrili Broca i Wemicke, premda se danas smatra
da oSteienje Wemickeova podrudja u straZnjem-korteksu dovodi do mnogo ozbilj-
nijih posljedica za jezidnu funkcijunego oiteienje Brokinapodruija, bliZeg pred-
njem mozgu (Kolb i Whishaw, 1990). Takoder, istraZivanja lezija su pokazala da
su lingvistidke firnkpije upravljane mnogo ve6im podruijem posteriornog kortek-
sta od onoga koje je identificirao Wemicke. Osim.toga, dmga podrudja kore mozga
takoder imaju ulogu, poput drugih asocijativnih podrudja korteksa u lijevoj hemi-
sferi i dijelova lijevog temporalnog korteksa. Stoviie, novija istraZivanja post-
haumatskoga oporavka jezitrnog funkcioniranja metodom slikovnih prikza.mozg
nalaze da se neuroloSko lilgvistidko fi:nkcioniranje preraspodjeljuje na druga
moZdana podrudja, ukljuduju6i analogna podrudja desne hemisfere i neka frontal-
na podrudja. Na taj nadin, olte6enje glavnih podrudja iijeve hemisfere odgovornih
zr jezilno finkcioniranje moie katkada dovesti do jadeg ukljudivanja drugitr po-
drudja tijekom oporavkajezidnog funkcioniranja- kao da prethodno uspavana ili
zasjenjena podrudja preuzmu duinosti koje su ostale upraZnjene (Cappa i sur.,
1997; Weiller i sur., 1996). Konadno, neke subkortikalae strukture (npr. bazalni
gangliji i posteriorni talamus) takoiler su ukljudene u jezidno funkcioniranje (Kolb
i Whishaq 1990).
Geschwind (1970) je predloZio model, poznat katkada kao Geschwind-Wer-
nickeov model, koji govori o tome kako mozak obraduje jezik' Prema tom mode'
lu, govomi zl'ukovi koji predstavljajujezidne signale putuju u unutamje uho. Slu5ni
Zivac potom prenosi ove sipale u primarno slusno podrudje temporalnog refoja.
Odatle signal putuje u asocijativno podrudje mozgai regiju u kojoj se spajaju
temporalrri, okcipitalni i parietalni reZanj. Ovdje razunijevamo ono 5to je bilo
redeno. Drugim rijedima, ovdje se pripisuje znalenje. Odavde obradena infor-
rnacija putuje u Wemickeovo i potom u Brokino podrudje. Premda je model, kako
je izvomo formlliran, lokalizirao ra?rmijevanje jezika u Wemickeovo podruEje'
a produkciju govora u Brokino podrudje, za to se stajali5te sada zna da je pojed-
nostavljeno u tom smislu 5to Wemickeovo podruEje, dini se, sudjeluje i u produkciji
j ezika, a Brokino podrudje u razumijevanju jezika (Zuri| I 990).
Potencijali vezaniuz dogattaj ili ERP (vidi 2. poglavlje) takoder se mogu ko-
za proudavanje obradejezika u mozgu' S jedne strane odredeni ERP nazvan
ristiti
N400 (negativni potencijal 400 milisekundi nakon zadavanja podraZaja) tipiEno
sejavlja kada pojedinci duju iskrivljenu redenicu (Kutas i Hillyard, 1980). Tako,
ako se ljudima prezentiannnormalnih reEenirca, ali i iskivljenih (poput: "Leo-
pardje vrlo dobra salveta"), islrivljene ie,redenice potaknuti N400 potencijal.
351
352 Kognitiv na ps iho lo gij a
$toviSe, Stoje redenica islcivljenija, to je jadi odgovor pokazan u drugom ERp,
P600 (pozitivni potencijal 600 milisekundi nakon zadavanja podraZaja; Kutas i
Van Patten, 1994).
Cini se da muikarci i Zene procesiraju jezik razlidito, barem na fonololkoj
razini (Shaywitz i sur., 1995). U istraiivanju u kojem je koriStena funkcijska mag-
netska rezonancija (fMRI) od sudionika, mulkaraca i Eer4 traLilo se da izvedu
jedan od detiri zadatka:
1. Da kaZu je li par slovajednak.
2. Dakaht imaju li dvije rijedi jednako znadenje.
3. Da kaZu da li se dvije rijedi rimuju.
4. Da usporede duiinu dviju crta (kontrolni zadatak).
Istra.Zivadi su pronaKlidaje i kod muSkaraca i kod Zenapri izvodenju zadataka
prepoznavaqia slova i prepoanavanja anaderlia rijedi aktivan lijevi tempslelni rcianj
mozla. Kada su, medutim, rjeSavali zadatak rimovanja, kod muikaraca je bila
aktivirana samo inferiorna (niZa) frontaLra.regija lijeve hemisfere, dok je kod
iena bila aktivirana inferioma frontalna regija i lijeve i desne hemisfere. Ti rezul-
tati upu6uju na to da mulkarci lokaliziraju svoje fonololko procesiranje vi5e od
lena.
Proudavanjem mulkaraca i Zena s poviedam amozga,Doreen Kimura (1987)
je opazila neke zanimljive spolne razlike u nadinima lokalizacije lingvistidkih
funkcija umozgu. Mu3karci koje je Kimura proudavala pokazivali zu ve6u domi-
naciju lijeve hemisfere za lingvistidke funkcije od, Lena, Zene zu pokazivale vile
bilateralan, simetfidan obra:Zac lingvistidkih fiurkclja. Nadalje, diui se da se ldkacije
mozga povezane s afazijorn iazlilcuju u mulkaraca i Zena: veiina afazidnih Zena
imala je lezije u anteriomom podni8ju, premda su neke afazidne Zene imale lezije
u temporalnom podrudju. Suprotno tome, afaziEni muSkarci imali su vi5e varijaci-
ja u lezijarna, te su kod muikaraca lezije bile de56e u posteriomim nego u anteri-
ornim regijama. Jedna interpretacija Kimurinih nalaza jest da uloga posteriomog
podrudja u lingvistidkim funkcijama moZe biti iazlidita kod mulkaraca i Lena;
druga je interpretacija da buduii da iene pokazaju manju lateralizaciju lingv!
stiEkih funkcija, one mogu bolje kompenzirati bilo koji gubitak funkcija zbog
lezija u lijevoj posteriomoj hemisferi putem funkcionalnog ukljuEivanja desne
posteriome hemisfere. Mogu6nost da moZda postoje i subkortikalne spolne raz-
like u lingvistidkoj flrnkciji dalje komplicira jednostavnost interpretacije Kimurinih
nalaza (prisjetite se takotler ranije raspiave o komunikacijskim razlikama izrnedu
mu5karaca i Zena).
Spolne razlike nisu jedine individualne razlike koje sri zanimale Kimuru.
Proudavala je i hemisferidnu obradu jezika u ljudi koji koriste znakovni, a ne
govomi jezik za komunikaciju (Kimura, 1981). Pronalla je da lokacija lezija za
koje bi se odekivalo da naru5e govor, takoder narulavaju i znakovni jezik. Nada-
lje, hemisferidni obrazaclezljapovezan s deficitima zrakovnog jezika jednak je
obrascu vidljivom pri govornim deficitima; tojest deSnjaci s deficitima znakov-
nog jezika imaju lezije u lijevoj hemisferi, kao i veCina ljevaka, no neki ljevaci sa
znakovnim deficitima imaju lezije u desnoj hemisferi. Ti nalazi podrZavaju staja-
li5te da je moZdano procesiranje i znakovnog jezika i govora slidno u pogledu
 10 r Jezik u kontekstu 353
njihove jezidne funkcije, a odbacuje stajaliSte,da znakovi ukljuduju spaciialno
procesiranje ili neki drugi nelingvistiEki oblik kognitivne obrade.
Fostoje o&edeni dokazi da su moZdani mehanizmi odgovorni za udenjejezika
razliditi od onih odgovomih za uporabu jezika u odraslih (Stiles, Bates, Thal,
Trauner i Reilly, 1998). Op6enito, 6ini se daje lijeva hemisfera bolja u obradi
dobro udeZbanih navika, dok je desna hemisfera bolja u obradi novih podralaja
(Mills, Coffey-Corina i Neville, I 997). MoZda povezan nalaz j e i taj da poj edinci
koji su kasnije u Zivotu nauiilijezik pokazuju veiu ukljudenost desne hemisfere
(Neville, 1995), moZda stoga 3to im jezik ostaje neSto veda novina nego drugima.
Ovaj nalaz nagla5ava da ne moZemo precizno mapirati lingvistidko firnkcionira-
njb, niti druge vrste firnkcioniranja hemisfera na naEin koji bi wijedio za sve ljude.
Mapirarija se donekle ra2likuju od osobe do osobe (Zuri{, 1995).
Unatod brojnim nalazima koji su proiza5li iz istraZivanja pacijenata s oz[iedama
mozga, tri su kljudne telko6e s izvladenjem zakljudaka utemeljenih samo na
istraZivanjima pacijenata s lezijama:
1. Prirodno nastale lezije desto nisu lokalizirane na odredeno podruEjemozga,
bez ikakvih efekata na druga podrudja. Na primjer, kada krvarenje ili
nedovoljni dotok krvi (zbog potebko6a sa zgruSavaujem) uzrokuje leziju,
lezije mogu utjecati i na druga podrudja mozga; tako mnogi pacijenti koji
imaju ko:tikalna olte6enja imaju takoder i odredena oitedenja u subkor-
tikalnim skukturama, koja nalaze o kortikalnim o5teCenjima mogu udiniti
. nejasnima.
2. IshaZivadi mogu proudavati lingvistiEke firnkcije pacijenata samo nakon
Stoje lezijauzrokovalao$te6enje, a daobidno ne mogu dokumentirati lingvis-
tidke funkcije paciienata prije oSte6enja.
'.,
. 3. Budu6i da bi bilo neetidno stvoriti lezije samo da bi se vidjeli njihovi efekti
na paciiente, istraZivadi mogu proudavati udinke lezija samo u onim po-
drudjima gdje su se prirodno dogodile, te zato druga podrudja nisu izuda-
vana.
Druge metode
Premda su istraZivanja lezija wijedna, ishaZivadi su proudavali mozgovnu lokali-
zaciju jenErre funkcije i drugim metodama, poput procjene lingvistitrke funkcije
nakon elektridnog podraZivanja mozga (npr. Ojemann, 1982; Ojemann i Mateer,
1979). Pomodu istraZivanjapodraZivanjem, ishaZivaEi supronaBli dapodraZivanje
odrealenih todaka u mozgu proizvodi ogranidene efekte na odredene lingvistidke
funkcije (poput imenovanja objekata) kroz ponavljane, sukcesivne poku5aje. Na
primjer, kod neke osobe, ponavljano podraZivanje jedne odretiene todke moZe
dovesti do telkoda u prisje6anju imena predmeta u svakom pokuiaju, dok
podraZivanje druge todke moZe dovesti do netodnog imenovanja predmeta. Osim
toga, informacija glede moZdanc lokacije kod jedne osobe ne mora vrijediti za
druge pojedince. Tiako za neku osobu odredena todka podraZivanja moZe utjecati
na samojednu odredenu lingvistidku funkcliu, no kod vile pojedinaca te odre-
iiene lokalizacije funkcije Siroko variraju. Efekti elektriEnog podraZivanja su pro-
lazni i lingvistidka funkcija se vraia u normalno stanje nakon Eto se podraZivanje
354 Kogni tivna p s iho logij a
prekine. Istraiivanja s podraZivanjem mozga pokazuju, takoder, daje mnogo viSe
podruEja korteksa ukljudeno ujezidnu funkciju nego Sto se prije smatralo.
Koristedi tehnike elektridnog podraZivanja, George Ojemann je takoder
proudavao spolne razlike u lingvistidkim firnkcijama i prona5ao pone5to paradok-
salnu interakciju jezika i mozga: premda iene op6enito imaju bolje verbalne sposob-
nosti od mu5karaca, mu5karci imaju proporcibnalno vede (difuzrije ra5ireno) je-
zidno podrudje mozgaodiena. Ojemann je, suproho onome Sto bismo oiekivali,
zakljuiio daje velidinajezidnog podrudja mozga u obmutom odnosu sa sposob-
noSiu koriStenja jezika. Cini se da je ova'interpretacija dodatno ojadana Ojema-
nnovim nalazima s bilingvalnim osobama, koje smo spomenuli ranrje, u vezi s
difuzrom distribucijom nedoninantnogjezika nasuprot koncentrira4ijoj lokali-
zaciji dominantnog jezika.
JoI jedan pravac istraZivaqja ukljuEuje istraZivanja metabolidke aktivnosti
mozga i protoka krvi u mozgu za vrijeme izvorlenja razliditih verbalnih zadataka.
Na primjer, preliminama istraZivanja metaboliana i protoka krvi u mozgu (npr. S.
E. Petersen i sur., 1988) pokazala su da su mnoga podrudja mozga ukljulena si-
multano tijekom lingvistidke obrade. Medutim, vedina istraZivanja potwduje vedu
aktirnost lijwe hemisfere kako su to pokazala istraZivanja s lezijama (vidi Cabe-
za i Nyberg, 1997). Ovakvim vrstama isralivanja istraZivadi mogu prouditi vi$e-
struke simultane moZdane procese koji su ukljudeni u raanolike lingvistiEke za-
datke.
Razlidite metode proudavanja mozga podupiru stajali5te daje kod svih deinja-
kai zave6inu ljevaka lijeva hemisferamozga jasno ukljudenau sintahidke aspek-
te lingvistidkog procesiranja, a nuZnajezagovor inrakovni jezik. Lijevaje hemi-
sfera takoder, iini se, kljudna za sposobnost pisanja. Medutim, izgleda daje desna
hemisfera sasvim dobra u auditomom razumijevanju, posebno u terminima se-
manfidkog procesiranja, te donekle u razumijevanju ditanja i posthalmatskogje-
zidnog oporavka. Desna hemisfera je takoder vaZna u nekoliko finih aspekata
lingvistidkog razumijevanja i izraZavaqia, poputrazum4-evanja i izralavanja vokal-
nih infleksija i gesti i razumijevanja metafora i drugih nedoslovnih aspekatajezi-
ka (npr. Sala i sarkazama; Kolb i Whishaw, 1990).
Konadno, dini se da su i neke subkortikalne strukture, posebno bazalni gangliji
i posteriorni talamus ukljudene u lingvistidke funkcije. Prije vi5e od jednog sto-
ljeia istraZivadi su zamijetili da je talamus ukljuden u lingvistidke firnkcije (npr.
Hughlings-Jaclaon, I 866/1932), posebno pri koordiniranju aktivn65li l66gilstnih
podrudja ukljudenih u govor @enfield i Roberts, 1959). Od wemena tih ranih
opaianja, Ojemann (L975) i drugi povezali su lezije u talamusu sa specifidnim
te5ko6ama govorenja (npr. perseveracija ili o5te6enje brzine, fluentnosti ili ime-
novanja). Talamus takotler moZe imati ulogu u aktiviranju korteksa 2a razumije-
vanje i prisjedanje jezika. Zbog teEko6a proudavanja subkortikalnih struktura,
specifidnaulogatalamusai drugihsubkortikalnih strukturanijejoS dobro definirana
(Kolb i Whoshaw, 1990).
Velik dio ovoga poglavlja otkrio je mnoge nadhe na koje su jezik i miiljenje u
interakciji. Idudeje poglavlje usmjereno na rjeiavanje problema i lcreativnost, no
takotler nadalje otkriva medusobnu povezanost nadina na koji koristimo jezik i
nadina na koji mislimo.

1. Na koji su naCin perceptivni procesi u
interakciji s kognitivnim procesima ii-
tanja? Teiko6e ditanja kod ljudi s dislek-
sijom desto su povezane s problenima u
perceptivnim aspektima ditanja. Citanje
obuhva6a dvije temeljne vrste procesa: ( 1)
leksidke procese, koji ukljuduju sekvence
frksacija odiju i leksidku dostupnost; te (2)
procese razumijevanja.
2. Kako jezik utjede na naiin kako misli-
mo? Prema stajaliStu lingvistidke rela-
tivnosti, kognitivne razlike koje proizlaze
iz koriStenja razliditih jezika uzrokuju da
ljudi koji govore raznolike jezike percipi-
raju svijet razlidito. No, stajaliSte lingvis-
tidkih univerzalija nagla5ava kognitivne
slidnosti izrnedu razliditih korisnika jezi-
ka. Nijedna pojedinadna interprctacija ne
objaSnjava sve dostupne dokaze glede in-
terakcije jezika i rnilljenja.
Ishativonja bilingvalnih osgba pokaz.uju
da i:okolinski faktbri utjed'una intera\cijl
jezika i mi6ljenja- Na primjer, aditivne bi-
lingvalne osobe imaju dobro razvijen pri-
mami jezilr, drugi jezik pridonosi njihovim
lingvistidkim, d moZda dak i kognitivnim
sposobnostima. Suprotno tome, suprak-
tivne'bilingvalne osobe nisu jo5 uvijek
dobro razvile svoj primarni jezik kada su
im dijelovi drugog jezika djelomice zami-
jenili primarni jezik; ta zamjena moZe
dovesti do te(ko6a u verbalnim sposobno-
stima. Teoretidari se razlikujuu svojim sta-
jali$tima da li bilingvalne osobe dva ili vi5e
jezika pohranjuju odvojeno (hipoteza
dvojnog sustava) ili zajedno (hipotezaje-
dinsfvenog sustava). Neki aspekti vi5ejezi-
ka vjerojatno mogu biti pohranjeni
odvojeno, a drugi jedinstveno. Dok keol-
ski jezici i "pidZini" nastaju kada dvije ili
vi5e razliditil lingvistidkih grupa do<lu u
kontakt, dijalekt nastaje kada regionalna
varijantajezika postane razlidita s obzirom
na obiljeZja poput distinktivnog vokabu-
lara, gramatike i izgovora.
l0rJezikukontekstu 355
Govorne oma5ke mogu ukljudivati ne-
hotiine verbalne pogreike u fonemima,
morfemima ili ve6irn jezidnim jedinicama.
Govome oma5ke ukljuduju anticipacije,
perseveracije, obrate (ukljuduju6i spune-
riane), supstitucije, urnetanja i ispultanja.
Altemativna stajali5ta o metafori ukljudu-
ju poredbeno stajali5te, stajaliSte o ano-
maliji, stajaliSte o interakciji podrudja i sta-
jaliSte o ukljudivanju klase.
3. Kako na3 dru5tveni kontekst utjeie na
uporabu jezika? Psiholozi, sociolingvis-
ti i drugi koji proudavaju pragmatike zain-
teresirani su za to kako sejezik koristi unu-
tar dru5wenog konteksta, ukljuduju6i ra-
zlidite aspekte neverbalne komunikacije.
Govbrni akti obuhva6aju reprezentative,
direktive, komisive, ekspresive i de-
klaracije. Neizravni zahtjevi, nadini da ne-
Sto zamolimo ne dinedi to iz-ravno, mogu
se odnositi na sposobnosti, Zelje, budude
aktivnosti i razloge. Konverzacijski pos-
tulati, koji su sredstvo 2a uspostavljarlie
jezika kao suradnidke aktivnosti, obu-
hvadaju nekoliko maksima, ukljuduju6i
maksime kvalitete,'kolidine, odnosa i nadi-
na. Sociolingvisti su opazili da ljudi pri-
bjegavaju razliditin strategljama koje sig-
naliziraju preuzimanje rijeEi u r:tzgovoru.
Sociolingvistidka istraZivanja upuduju na
to da se mu3ko-Zenske razlike u konverza-
cijskom stilu uglavnom svode na Einjeni-
cu da muikarci i Zene razlidito razumijeva-
ju ciljeve konverzacije. Sugerirano je da
mulkarci svijet vide uglavnom kao hije-
rarhijski druStveni poredak, pri demu nji-
hov komunikacijski cilj ukljuduje potrebu
da zadrZe visoki status u druSWenom poret-
ku. Suprotno tome, Zene uglavnom vide
komunikaciju kao sredstvo za uspostav-
ljanje i odrZavanje povezanosti sa svojim
komunikacijskim parherom: da bi to udi-
nile,fiaile nadine kako 6e pokazatijedna-
kost.i podriku i posti6i konsenzualni dogo-
vor.
Kognitiwa psihologija
U razumij evanju diskursa i ditanj a koristi-
mo okotni kontekst da bismo zakliudili na
Eto referiraju zrrrtjenice i nejasne fraze.
Diskursni kontekst takoder moZe utjecati
na semantidkU interpretaciju nepoznatih
rijedi u odlomku i pomoii u stjecanju rio-
vog vokabulara. Prorpozicijske rejrrezen-
tacije info-rmacija u odlomku mogu biti or-
ganizirane u menthlne modele za razumi-
jevanje teksta. Konadno, stajali5te osobe
takoder ut'ede ria ono dega 6emo se do-
sje6ati.
4. Sto o jeziku moiemo saznati istraiujudi
ljudski inozak i Ito nam ti istiaZivanja
otkrivaju? Neur_opsiholozi, kognitiimi psi-
holozi i dmgi isiraZivadi uspjeli su p9-
vezatiniz jezilnih funkcija sd specifidnim
pqglavtrju kakvu .bistg: praktidnu uputu
mgli dati koja bi mogla olak3ati Citanje
nekone tko,s.ditanjem ima te5koda? ,
,
2. Zaltosu istraZivadi zainteresirani za broj
ijedi za boje koje se koriste u railiditim
kulturama?
3. Opisite pet temeljnih.wsta govornih akata
koje je predloZio Searle?
4. Ifuko bi kopitivni psiholozi interpretirhli
dokaze o lingvistidkim univerzalijama s
obzirom na hipotezu o jezidnoj relativno-
sti?
5. USporedite i suprotstavite wste uvida do
kojih je mogu6e dodi istraZivanjem go-
vomih gre5aka nomralnih ljudi i onih do
kojihje mogude do6i israiivaqiem govo-
ra ljudi koji imaju odretlene lezije mozga.
podruCjima ili strukturama u mozgu,
uglavnom registrirajudi Sto se dogada kada
je odretleno podrulje mozga poVrijetleno
ili elektridno podraZivano ili kada se
proudava njegova metaboliEka aktivnost.
Za sada, r azliEite metoda izudavanj a mozga
podupiru stajaliSte daje zave6inuljudi lije-
va hemisfera mozga od vitahog znaEenja
za govor, te da utjede na mnoge sintaktidke
aspekte i neke semantidke aspelcte obrade
jezita. Desna hemisfera kod vedine:ljudi
upravlja ogranidenim:brojem lingvistidkih
funkcija, ukljuduju6i slu5no razumijeva-
nje semantidkih informacija,.kao i razumi-
jevanje i izraiavanje nekihn3doslovnih as-
pekata kori5tenjaje_zika, poputvokalne in-
fleksije, gesti, metafora, sarkama, ironije
i Sala..
e.,w"iijit,iin.i.:eq *gouo;pa;iazinu i pa
kreolskom iznedu dvoje ljudi, usmjemjuii
. sega i4zlike izqetlu nidfura.i $eolskog.
7. gkiqirajte,primjer kratkog dijaloga;imedu
muikarca.i .iene koji mogu pogtelno ra-
zumjeti,jqdno, drugo na temelju njihoyjh
razliditih uvjeregja u ve?i s ciljevirna ko-
munikacijq.
8- Pretpostavimo da ste uditelj engleskog kao
drugog jezika. Sto biste Zeljeli znati o
svojim udenicima kako biste odredili koli-
ki 6ete naglasak u svojgj poduci staviti na
fonologiju, vokabular, sintaksu i pragma-
tike?
9. Navedite primjer humoristidnog naru5a-
vanja jedne od Griceove detiri maksime us-
pjeine konverzacije.
 l0.Jezikukontelstu 357

bilingvalne osobe lingvistidka relativnost

dijalekt lingvistitrke univerzalij e
disleksija metafore
efekt superiomosti rij ebi monolingvalne osobe
govomaomaika nadelo suradnje
govomi akti neizravan zahtjev
hipoteza dvojnog sustava pragmatike
hipoteza j edinswenog sustava poredbe
leksidki pristup procesi razumijevanja
leksilki procesi

web-stranici http://coglab.wadsworth.com

Bialystok, E. i Hakuta, K. (1994). In other Tomasello, M. (1999). The cultural origins of

wotds: The science ofsecond-language ac-
guislfioz. New York Basic Books. Trenut-
no najcjelovitija i najlakle ditljiva knjiga
koja se moie naCi o tome 5to znamo o us-
vajanju drugogjezika.
Tannen, D. (2001). I only say this because
love you: How the waY we talk can make
or break family relationships throughout
our lives. New York: Random House.
Analiza meta-poruka ili skivenih poruka
u nadinima na koje komuniciramo s dla-
novima obitelji i kako te skrivene poruke
mogu pomo6i ili naskoditi obiteljskim
odnosima.
human cognitiozs. Cambridge, MA: Har-
vard University Press. Ova knjiga rasprav-
lja o ulozi kulture u evoluciji ljudske kog-
nicije, s posebnim naglaskom najezik.
Vygotsky, L. S. (1986). Thought and lan'
I guage. Cambidge, MA: MIT Press. Vrlo
zanimljivo, promi5ljeno i posebno tu-
madenje - Vygotskyeva teorija s Podetka
dvadesetog stolje6a o interakciji mi5ljenja
i jezika tijekom razvoja izdvaja se od
drugih. Osigurajte si izdanje iz 1986. go-
dine jer je popunije od ranijih uedenih
izdanja.
RJESAVANJE
PROBLEMA I 1. Koj.i su neki od kljudnih koraka u rje5a-v,4nju problema?

KREATIVNOST Koje su razlike izmetlu problema kod kojih je put do {eSenjajasan i pro-
blema kod kojih to nije sludaj?
J. Koje su neke od prepreka i pornodi u rje5avanju problema?
A
Kako strudnost utjede na q'eSavanje problema?
5. Sto je kreativnost i kako ju je mogu6e poticati?

PROUCAVANJE KOGNITIVNE PSI- KREATIVNOST

Kako rje5avate problqme koji se javljaju u vaSim odnosima s drugim ljudima?
HOLOGIJE . Kreativnost je koliko proizvodite Kako biste rije5ili problem "dvaju konopaca" prikazan na slici 1 1 .1 ? Kako uopde
CIKLUS RJESAVANJA PROBLEMA . Kreativnostje 6to znate bilo tko de5ava bilo koji pioblem? Ovo se poglavlje bavi procesom rje5avanja
VRSTE PROBLEMA . Kreativnostje tko jeste problema, kao i nekim sryetrjama i pomo6i pri rje5avanju problema; diji je cilj
. Dobro strukturirani problemi o Kreativnost je gdje ste
prevladavaffe zapreka koje pr.ijeEe put do rjeienja.@eed, 2000,). U mnogim situa-
. cijama probleme moZe,qo bolje rjeSavati kori5tenjem znanja (ukljuduju6i zranje
LoSe strukturirani problemi i uloga r Kreativnost je sve navedeno kako se ne5to radi, poputvjcltina, i faktografsko znanje) ili koriStenjem kreativnog
uvida
VRSTE KREATIVNIH DOPRINOSA uvida. U ranijiin smo poglavljima ishaZili mnoge uporabe znaqja osim njegove
ZAPREKE I POMOC U RJESAVANJU SAZFTAK primjene u rje5avanju problema. Slidno tbme, lreativnost moZe sluZiti i u diuge
PROBLEMA swhe, a ne samo biti cilj rjeiavanja problema. Na kraju ovog poglavlja raspravlja-
RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJE-
r Mentalni setovi, uwijeZenost ifiksaci- mo o samoj kreativnosti. U ditavom poglavlju raspravljat iemo o tome kako ljudi
NIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I
ja izvode "mentalne skokove" (Holyoak i Thagard, 1995.) koji ih vode od zadane
PRAKTIENA PITANJA
.Negativni i pozitivni transfer skupine uvjeta do rjeSenja problema.
KLJUENIPOJMOVI
.Inkubacija
DODATNA LITERATURA
STRUENOST: ZNANJE I RJESAVANJE
RjeSavanje problema
PROBLEMA
. Organizacija znanja Zamislite da sie vi osoba koja sioji u sredini ove sobe, u kojoj sa stropa vise dva konopca, Vag je cilj
da ih zavezete, no nijedan od niih nije dovoljno dugadak da biste mogli posegnutl i dohvatiti drugi
. Urodeni talenti i stedene vje5tine konopac dok drzite iednog od niih. Na raspolaganju vam ie nekoliko distih detki za bojenja, kantica
bole i te3ka platnena cerada. Kako iete zavazati dva konopca?
 11 . Rje5avanje problema i trreativnost 361

362 Ko gnitiv n a p si hologij a

Iako je ovo poglavlje usmjereno na rje5avanje problemakod pojedinca, vrijed-
no je zapamtiti da grupni rad 6esto olak5ava rje5avanje problerna. Rjeienja do
kojih dode skupina ljudi desto su bolja od onih koja predloZe pojedinci (Williams Ciklus rje5avanja problema
i Stemberg, 1988.). Stoga svoj teret rje5avanjaprbblema moZemo olakiati ne samo
Koraci u cikiusu rjesavanja problema ukljuduju identifikaciiu probtema, definiciju problema, obliko-
pobolj5anjem vlastitih vjestina, ve6 takoder i rade6i s drugima koji 6e svojim vje-
vanje stratsgie, organizaciju informacija, raspodielu resursa, pra6enje i evaluaciju.
Stinama pridonijeti rjeBavanju problema s kojim smo suodeni.

CIKLUS RJESAVANJA PROBLEMA

Rje5avanjem problema bavimo se u situacijama kad morarho savladati prepreke
da bismo odgovorili na pitanje ili postigli cilj. Ako moZemo brzo prona6i odgovor
u pamdenju, nemamo problem. No ako ne moZemo trenutadno pronaii odgovor,
imamo problem koji moramo rije5iti. Ovaj odlomak opisuje korake u ciklusu rje-
Savanja problema, koji ukljuduje identifikaciju problema, definiciju problema,
oblikovanje strategije, organizaciju informacija, raspodjelu resursa, pradenje i
evaluaciju (ciklus rjelavanja problema prika2an je na slici 1 1.2; vidi Bransford i
Stein, 1993.; Hayes, i989.; R. J. Stemberg, 1986.a).
RazmatrajuCi pojedihe korake, upamtite takoder vaZnost fleksibilnosti u
slijedenju pojedinih korakau ciklusu. Uspje3no rjc5avanje problenia moZe uklju-
divati povremenu nesigurnost o tome kako je najbolje nastaviti. Rijetko kad
moZemo rijeEiti problem tako da slijedimo bilo koju od optimalnih sekvenci kora-
ka- StoviSe, moZemo se wadati na pojedine korake, promijeniti njihov poredak ili
dak preskoditi ili dodati neke korake kad se to dini prikladnim.
I. Identifikacija prcblema: Koliko god to dudno anudalo, identificiranje situ-
acije kao problemske ponekadje teZak korak. MoZemo propustiti prepoznati
da imamo cilj (npr. moramo se izmaknuti automobilu koji dolazi, a nismo
ga zamijetili), da je naI put do cilja sprijeden (npr. moramo znaditi vi5e
novca jer nemamo dovoljno da bismo kupili ne3to 5to Zelimo), ili da rje5e-
nje na koje smo radunali ne firnkcionira (npr. posao koji smo odekivali da
6emo ga dobiti viSe nam nije dostupan). Ako se va5 problom sastoji u tome
da morate napisati seminarski rad, prvo morate odrediti temu kojom 6e se
va5 seminal baviti'
2. Definicija i reprezentacija problema; Nakon Sto smo ustanovili da problem
postoji, i dalje ga moramo dovoljno dobro definirati i reprezentirati da bis-
mo razumjeli kako da ga rije5irno. Na pri::{er, pripremajuei se da napisete
svoj seminarski rad, morate dovoljno dobro definirati temu da biste mogli
odrediti koje podatke morate prikupiti i oblikovati op6u strategiju pisanja.
Korak definiranja problemaje kljudanjer ako netodno definirate i reprezen-
tirate problem, manje ste ga sposobni rije5iti (Funke,l991.; Hegarty, 1991.).
Zapravo, u rjelavanju problema prikazanog na slici I l. l, ovaj je korak Hju-
Ean za nalaienje odgovora; tj. jeste li u rje$avanju problema dvaju kono-
paca ogranidili svoj odgovor na nadine koji ogranidavaju vaiu sposobnost
rje5avanja tog problema?
3. Oblikovanje strategije:Nakon5to ste udinkovito definirali problem, sljede6i
korakje planiranje strategije kojom 6ete ga rijeiiti. Strategija moZe uklju-
Eivati analizu - rczbijanle cjeline sloZenog problema u manje dijelove.
Umjesto toga, ili moZda usto, strategija moZe ukljudivati komplementarni
proces sinteze - sastavljanja razliEitih elemenata da biste ih sloZili u nesto
korisno. U pisanju svojeg seminarskog rada morate analizirati komponente
svoje teme, istraZiti razlidite komponente i zatim sintetizirati teme u grubi
nacrt svojeg rada.
Drugi par komplementamih strategija ukljuduje divergentno i konvergent-
no miSljenje. Kod divergentnog mi5ljenja nastojite proizvesti niz razliditih
mogudih rje5enja problema. No nakon Sto ste razmotrili niz mogu6nosti
morate konvergentnim milljenjem suziti vi5estruke mogudnosti da biste
se usmjerili na jedan, najbolji odgovor - ili barem na onaj odgovor za koji
vjerujete daje najvjerojatniji, i koji iete prvi isprobati. Kad ste smilljali
temu svojeg seminara,.pwo ste koristili divergentno miSljenje da biste proi-
zveli niz moguinosti; a zaiim konvergentno misljenje da biste izabrali naj-
prikladniju temu koja vas zanima. U rjeSavanju problema u svakodnevnom
Zivotu mogli biste nebati i anaiizu i sintezu, te divergentno i konvergentno
miSljenje. Ne postoji jedina idealna stategija za rjedavanje svakog proble-
ma, ve6 optimalna strategija ovisi i o problemu i o osobnim preferencijama
osobe koja {e5ava problem.
4. Organiziranje informacija:Nakon 5to ste oblikovali strategiju (barem provi-
zornu), spremni ste za organiziranje dostupnih informacija na nadin koji
vam omoguduje primjenu strategije. Jasno da tijekom ditavog ciklusa 4'e-
Savanja problema stalno organizirate i reorganizirate dostupne informacije.
 1 I' Rje5avanje problema i kreativnost
No u ovom koraku informacije organizirate strate5ki, nalazeti reprezen-
taciju koja vam najbolje omogu6uje primjenu vade strategije. Na primjer,
ako je va5 problem organiziranje informacija za seminarski rad, moZete
izraditi nacrt da biste organizirali svoje ideje. Akoje va5 problem nalaZenje
mjesta, moZda trebate organizirati i reprezentirati dostupne informacije u
obliku mape. Ako se vai problem sastoji u tome da do odredenog datuma
morate zaraditi odredenu svotu novca, moZete reprezentirati dostupne in-
formacije u obliku rasporeda za pojedine ranije datume do kojih morate
zaraditi odredeni dio ukupne svote.
5. Raspodjela resursa: IJz ostale probleme, ve6ina nas se suodava s proble-
mom ogranidenih resurs4 ukljudujudi vrijeme, novac, opremu, prosto!
itd. Neki problemi zahtijevaju mnogo vremena,i drugih resursa, dok je za
druge potrebno malo resursa. Stoviie; moramo znati kada raspodijeliti
koje resurse. IstraZivanja pokazuju da su strudnjaci u rjeSavanju proble-
ma (i botji studenti) skloni posvetiti vi5e svojih mentalnih resursa global-
nom (op6em) planiranju nego 5to to dine oni koji su neiskusni u rjelava-
nju problema. Neiskusni pojedinci skloni su utro5iti vi5e wemena na de-
taljno planiranje nego strudnjaci (npr. Larkin, McDermott, Simon i Si-
mon, 1980.; R. J. Stemberg, 1981.). Na primjer, vjerojatnije je da 6e bolji.
studcnti provesti vile vremena od lo5ijih studenata u podetnoj fazi, od-
luduju6i kako da rijele problem, a manje wemena uistinl ga rjelavajudi
(Bloom i Broder, 1950.). Utro5kom ye6e kolidine Vremena na to da una-
prijed odlude Sto 6e raditi, uiinkoviti 6e studenti teie upasti u zamku
pogreSnog podetka, krivudavog puta i svih drugrh wsta pogreSaka. Kad
osoba utro5i viSe lesulsa za globalno planiranje, moZe uBtedjeti wijeme i
energiju, i sprijediti kasniju frushaciju. Stoga iete, piSuii svoj seminar-
ski rad, vjerojatno potroliti mmgo wemena u provodenju istaZivanja,
organiziranju bilje5ki i planiranju rada.
6. Pratenje: Promi5ljeno troSenje vremena ukljuduje pradenje procesa rjeia-
vanja problema. Udinkoviti rje5avali problema ne lcredu na put do {eIe-
nja te dekaju dok nisu stigli na kraj puta da bi provjerili gdje su (Schoen-
fetd, 1981.), ved provjeravaju kretanje ditavim putem kako bi bili sigumi
da se pribliZavaju cilju. Ako ustanove da se ne pribliZavaju, ponovno pro-
cijene ono ito dine, vjerojatno zakljude da su pogreBno zapodeli' negdje
skrenuli s puta ili da dnrgi smjer obedava vi5e. Ako pi5ete seminarski rad,'
Zeliet&tepatiti woj napredak; Ako qe naprtdljete, Zeljet 6ete ustanovi-
i
ti zaIto.
7 . Evaluacija: Kao Sto morate pratiti problem tijekom procesa njegova rje3a-
valja, morate na kaju procijeniti odnosno evaluirati svoje rjeienje. Dio
evaluacije moZe se dogoditi odmah, a ostatak ne$to kasnije, ili dak mnogo
kasnije. Na primjer, nakon 5to ste napisali prvu verziju svojeg seminarskog
rad4 vjerojatno 6ete procijeniti tekst, revidirati ga i ureilivati viSe puta pri-
je nego 5to ga predattil U procesu e-valuacije desto se dogodi kljudni napre-
dak. Tijekom evaluacije mogu se prepoaati novi problemi, problem se
moZe redefinirati, mogu sejaviti nove stategije, mogu sejaviti novi resursi
ili se postojefi mogu uEinkovitije koristiti. Ciklus je, dakle, zaw5en kad
dovede do novih uvida lpofne ispodetka.
363
364 Kognitivnapsihologija
VRSTE PROBLEMA
Kognitiwii psiholozi su kategorizirali probleme s obzirom na to imaju li jasan put
do rje5enja. Problemi sjasnim putom do q'eienjaponekad se nazivaju dobro struk-
turiranim problemima (drugi naziv je dobro definirani problemi; npr. "Kako
6ete izradunati powSinu paralelograma?"). Ptoblemi koji nemajujasne putove do
rjeienja su loie strukturirani problemi (nazivaju sejo5 i lo5e definiranim pro-
blemima; npr. "Kako 6etezavezati.dva obje5ena konopca, ako nijedan odnjih nije
dovoljno dugadak da biste dri6dl. ga mogli dose6i onaj drugi?"). Naravno, u stvar-
nom svijetu problema ove dvije kategorije rnogle bi prije predstavljati kontinuum
jasno6e {eEavanja problema nego dvije odvojene vrste odijeljene jasnom grani-
com. No kategorije su ipak korisne u razumijevanju nadina na koji ljudi rjesavaju
probleme. Razmotrit 6emo zasebno svaku od navedenih wsta problema.
Dobro strukturirani problemi
U Skolskim testovima nastavnici su od vas haZili da rijeiite bezbroj dobro stnrk-
nriranih problerha iz specifiCnih podrudja (npr. matematike, povijesti, zemljo-
pisa). Ti problemi su imali jasne - iako ne nuZno lagane - putove do rje5enja. U
psiholo5kfun istraZivanjima kognitivni psiholozi mogli bi od vas traZiti da rijesite
dobro strukturirane problemc koji nisu toliko specifidni po sadrZaju. Na primjer,
kognitivni su psiholozi desto proudavali odrei[enu wstu dobro strukturiranih pro-
blema: tzv. probleme poteza, koji su nazvani takojer dolaZenje do rjelenja zahtijeva
niz poteza. MoZda najpoznatiji od problema poteza je onaj koji ukljuduje dvije
suprotstavljene strane, koje iemo u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju"
ndzvati "uubitelji suma" i'?alitelji suma".
Tri palitelja sma i tri ljubitelja luma nalaze se na I nuti. Kao pruo, problem se moze rijesiti u najmanje
obali rijeke momju prijeCi na drugu obalu. Na m-
i I I potea, ukljuduju6i podehro izardno stanje. Drugo,
|
spolaganju imje maleni amac s veslima u koji stane I rjeienje je po svojoj prirodi u osnovi lineamo - po-
tekdvojeUudi.Nopostojiproblem.Akojebrojpalite- lstojismojedmvaljuipotz(povezivanjedvijutoda-
lja lma na bilo kojoj obali veCi od broja ljubitelja I ka) u vedini koraka do rjelenja problema. Na svim
Suma na toj obali, oni 6e uniitifi Sumu na drugoj stra-
| koracima do rjeimja, osim dva, moguie je naliniti
ni rijeke dabi napravili veliko parkirali5te. Kako svih
I smo jcdnu.pogreSku, a da se ne prekrSe pravila pro-
Sestero ljudi moie prije6i na drugu obalu rijeke na I blema pbteza: iCi iaamo unahag u rjesenju. Na dva
nadin koji osigumva da 6e sma ostati netaknuta? | komka postoje dva moguCa poteza unaprijed, i oba
Ovaj problem jc slikovho prikazan na slici I l 3. I vode prema todnom odgovoru. Stogaje, ponovo, nag-
Poku5ajte ga rijeliti prije nego nastavite ditati.
I vlercjatnrjapogebka waianje na mniji konk u fela-
Rjeienje problema prikazanoje na slici I 1.4. RjeSe- | vanju problema.
nje ukljuduje nekoliko svojstava kojaje wijedno istak-
 I1 . Rje$avanje problema i kreativnost
Kognitivna p s iholo gij a
Palitelji Suma i ljubitelji Suma: problem poteza
Ljubitelji Suma i palitelji Suma: Rje5enje
Kako svi mogu prijedi na drugu obalu, a da Suma ostane netaknuta? (Opis problema proditajte u
okviru.) (ObjaSnjenje rjesenja poaaZite u okviru.) Sto moZete nauditi o vlastitim metodama riesavanJa proble-
ma iz nadina na koji ste pristupili ovom odredenom problemu?

PPP

LJLJ

TJ

LJUU
P
I

Druga vrsta pogreSkeje nedopu5teni potez,tj. onq koji nije dopuBten pravili L.'!U
ma postdvljenog problema. Na primjer, potez koji bi doveo do toga da u damcu
budu vi5e od dvije osobe bio bi hedopulten. Prema autorima koji su proudavali LJUI,J
ovaj problem (npr. Greeno, 1974.; Simon i Reed, 1976.; J. C. Thomas, 1974.), PP

glavne wste pogreiaka koje ljudi dine jesu (1) nehotidno kretanje unatrag, (2)
nedopusteni potezi, (3) neshvadanje prirode sljedeieg dopustenog poteza.
Jedna od metoda za proudavanje nadina rjelavanja dobro definiranih problema
jest razvoj radrmalnih simulacija u kojimaje zadatak istraZivada da izrade radu-
nalni program koji moZe rije5iti te probleme. Prema ovom pristupu, razvojem
uputa koje radunalo mora izvr5iti da bi rijeKilo probleme, istraZivaE moZe bolje
shvatiti kako ljudi rje5avaju slidne vrste problema. Na osnovi ranih istraZivanja
radunalnih simulacija rje5avanja problema, Allen Newell i Herbeit Simon (1972.)
razvili su model rjeiavanja problema.
PremaNewell-Simonovu modelu, rje5avatelj problema (koji moZe rabiti ljud-
LJ=Uubltetji luma
S P= palltelJl
-'"f,#"
sku ili umjetnu inteligenciju) mora promatrati podeho stanje (problem) i ciljno
stanje (rjelenje) unutar problemskog prostora - univerzuma svih mogu6ih ak-
tivnosti koje se mogu primijeniti na {e5avanje problema, po5tujudi sva ogranidenja
 11 rRjesavanjeproblemailaeativnost 36'7

368 Kognitivna ps iholo gij a

koja vrijede za rjeSenje tog problema- Prema ovom modelu, temeljna strategija
rje5avanj4problemaje razbijanje problemskog zadatka u niz korakp, koji 6e e-ven-
tualno dovesti do {ebenja zadanog problema. Svaki korak ukljuduje niz pravila za,, trry detiriheuristika
postupke ("operacije") koje se mogu primijeniti. Pravila su organizirana hijerar- Ova se detiri heuristika mogu upotrijebiti u rjesavan.ju problema poteza prikazanog na slici 11 ,3 i 1 1.4
hijski u programe koji sadrZe razlidite r'rnutamje razine potprograma (nazvanih
"rutine" i "subrutine").
PRIMJER.HEURISTIKA
Mriogi od programa niZe razine su algoritrni, slijedovi operacija koje se mogu PRIMIJENJENOG NA
opetovano koristiti (tj. ponavuati vi5e puta uzastopno; Hunt, 1975.) sto, teorijski, SVAKODNEVNI PROBLEM:

osigurava rjesenje problema (Stemberg, 2000.). Op6enito se algoritam uzastopno KAKO PUTOVATI AVIONOM
HEURISTIK DEFINICIJA HEURISTIKA PBIMJER HEURISTIKA OD SVOJE KUdE DO
ponavlja sve dok ne zadovolji uvjet odreilen programom (npr. "ponavljaj ove ko-
PRIMIJENJENoGNA NEKoG oDREDISTA
iuk" ,,r" dok se ne dosegne ciljno stanje" ili "ponavljaj ove korake sve dok ne PROBLEi/I POTEZA KOFISTECI NAJIZMVNTJI
prestanu smanjivati udaljenost izmedu ciljnog stanja i henuta6nog stanja')' Ako 19S8.)
(GREENO I STMON, MOGUcT PUr 6UNT, t994.)
je radunalu zadan dobro definiran problem i odgovaraju6a hijerarhija (program)
Analiza
operacija koje su organizirane u algoritme, radunalo moZe izradunati sve mogude srdstvo-cilj Rjesavad analizlra problem Pokusati na suprotnoj obali Pokusali smanjiti udalinosl
operacije i kombinacije operacija ulutar problemskog prostora i odrediti najbolji tako da vidi kaj - cilj koji treba imati sto viss, a na podetnoj izmodu kude i odredlsta.
mogudi slijed koraka potrebnih za rjelavanje problema. postidi - I zatin pokugava obali sto manj6 ljudi.
smtriitl udaljonost izmedu
No, za razliku od radunala, ljudski um nije specijaliziran za wlo brze izradune trenutadnog poloZaja u i:re
mnogosfrukih mogu6ih kombinacda. Ogranidenja naBeg radnog pamienja onemo- blemskom prostoru i hajnjeg
gu6avajunamistowemeno ramatranje viBeodnekoliko mogu6ihoperacija. Newell cilja u tom prostoru.
i Si-on su uodili ta ogranidenja i zamijetili da ljudi moraju koristiti mentalne Rad unaprijed Rjesavad kiie od podetka i Pafl.iivo procieniti situaciju sa Pronadleogudezadne rute
kralice za{eSavanje problema. Te mentalne kratice nazvane su heuristici - ne- n$toii riiesiti problemod Sestliudi najednoiobali.i kojevodeoQkuiedoodredi-..
iormrlne, intuitivne, spekulativne strategije koje ponekad dovode do udinkovitih poEetka do kaia- zatim ih pokGati korak po dta, i izabrati qnakoje se 6ini

{e5enja, aponekadne (Fischoff, 1999.; Holyoak, 1990.; Ko{ 1999'; Stemberg, ' korak prebaciti na drugu obalu da do odredigtayoda n4itav-

iOOO.j. eto u dugorodno pam6enje pohranimo nekoliko jednostavnih heuristika nurm pur8m.

koje mozemo primijeniti na razlidite probleme, mozemo olaklati teret naSem rad- Rad unatEg Rjesavad poeinje na |faiu i Podeti konadnim stanjem - Nadi mogude zradne\rule koie
nom pam6enju kojejg ogranidenog kapaciteta. pokusava ri.ieSltl problm ra- svi ljubitelji Suma i palitelji vodg do odredista i raditi una-

Newell i Simon su zapazfli da, kad su rjelavadi problema bili suoEeni s pro-
dCi unatrag. Suma su na suprotnoj obali - trag da bi se ustilovilo za kole
i pokusati Editi unatrag do od njih s moze najizfwije od-
blemom za koji nisu odmah vidjeli rjeSenje, udinkoviti rjesavadi su koristili heu- podetnog stanja. redhl da poclnju od k0de.
ristik analize sredstvo-cilj, strategiju u kojoj rjelavad stalno usporeduje trenutadno
stanje s ciljnirn stanjem i poduzima korake koji smanjuju razliku izmetfu tih dvaju
i
Smisli Rjesavad jednostamo smislja Ova metoda je dosta dobE Prcna6i razli6ite mogude alter-
provjeri altemativne nadlne deEavanja, za problem poteza jer u vedini natlvne ruts kojd v/de od. kuCe,
stanja. Razliditi drugi heuristici rjeiavanja problemajes]urad unaprijed,radufia- ne nuino na sustavan na6in, i koraka u prceu rje$avanja zatim vidjeti kojey'e od njlh
tralte smisli tproujeri.Tablica 1l.l ilustrira kako t'ebavad problema moZe primi- zatim za svaki tijek aKivnosti postoji samo jedan dopusteni mogu lskoristiti da bi se stlglo
leniti te heuristike na ranije opisani problem poteza (Greeno i simon,
1988.) i na provjeava hode li funkclo- potoz unapri.jed, a nikadne do odredlgta- lzabrati najizEv-
uobidajenije svakodnevne probleme (Hunt, 1994.). Slika I 1.5 prikazuje temeljni niEti. postoj vise od dviie mogu- nlju rutu. Na ne$66u, s obzirom
dnosti, koie 6e obje na kju na broi mogudih kombinacija
problemski prostor za problem poteza, ilustriraju6i kako moZe postojati mnogo
dovosti do riesenia. ruta m6nog putovanja, ovaj
mogudih strategija njegova rje3avanja. heurislik vjercjatno nede biti
Ulazite u knjiZaru traZedi odretlenu knjigu, "Zaradite milijunu mjeiec dant', naroailo kodstm.

Hortense Hortigan. Niste sigumi gdje biste u knjiZari mogli pronaii tu knjigu'
akoje uop6e ima. Koji bi bio algbritam za rjesavanje ovog problema? A heuris-
tik? odjeljke, itd. No ako upotrijebite heuristike a ne nadete knjigu, ne moZete biti
Jedini algoritam koji osigurava da 6ete otkriti je li knjiga u knjizari jest da sigurni da knjiga nije tanio (npr. mogla bi biti zametnuta ili jo5 nije uvedena u
provjerite svaku knjigu u lnjizari sve dok niste nasli Hortiganidinu knjigu ili popis). No ne gubite vrijeme: takva knjiga ne postoji, a kad bipostojala, moZete
iezuspje5no pretraiili sve naslove. Medutim, postoji mnogo mogu6ih heuristi- biti sigurni da bi tvrdnja bila laZna ili bi se odnosila na milijun nedega, ali si-
ka koji moZete primijeniti: (l) za;tt^iliti pomo6 od prodavada; (2) pregledati gumo ne dolara.
popis knjiga u knjiiari, ako postoji; (3) zapoCeti potragu u vjerojatnijim odjelj-
cima lfinancileili samopomod) i tek nakon toga prije6i na manje vjerojatne
 I I. Rje3avapje problema i kreativnost t69
370 Ko gz,i tiv na p s ih o I o g ij a
Problemski orostor
Problemski prostor sadrzi sve mogu6e strategiie ko,ie vode od podtnog problemskog stanja do rje- lzomorfni problemi
Senja (ciljnog stania). Ovaj problemski prostor, na prim,jer, pokazuje 6etiri heuristika koii se mogu
rabiti u rje5avanju problgma poteza prikazanog na slikama 1 1.3 i | 1.4. Usporedite probleme ilustrirane u igrama (a) "scrabbte', s brojevima, (b) krizi6-kruZi6, i (c) darobni
kvadral Na koji nadin su ovi problemi izomorfni? Kako razliks u prikaz ivaniu utjedu na lakodu reprezen-
tirania i rjesavania tih problema?

| 1 Ili----:----
2ll 3 ll 4ll t-----i
5 ll| 6 ll| 7 ll| I- lltt e
- I
|
(a) 'Ssabble" s brc.ievlma (Nevetl i Simon, 1972J: Niz kmta na kojima su znamenko od 1 do 9 smjesten
js licem prema gore indu dvaju lgra6a. Cilj igrj
is biti prui igrad koii de u ruci imati tri karte sa aamnka-
ma diji is zbroj 15. 0gEd takodar mois driati tednu ili dvii dodatne karte, koje ne ulae u zbroi) lgradi
ndmjtrcs uzimaju po jednu kartu. Ako vise nma kaata, a nijdan igE6 nema niz od triaamenke 6ijij6
zbrci 15, nema pobjednika.

(bl Kriiid-kruii6: Dva igra6a (cl earobni kvadrat: Ako igrate

nainjenco u l0adrate upisuju svoj wi, nastojte sloziti nmenke od
znak, pri 6emu jsdd igGE upisujo 1 do 9 tako da u svim smierovima
kiz6e, a drugl krutido. Pobjednik (tj. vodoravnom, okomitm i dijag-
js prui igrad koii uspije sloziti tri nonalnom) zboi bud6 15. Ako igE-
Izomortni prablemi svojaaaka vodoEvno, okomito ili ju dva ign6a, onl nainjenc up-
dijagonalno. Ako su svi kvadEti isuju mmmke od 1 do 9. Pobjed-
Opisaniproblem ljubiteljanasuprotpaliteljima Sumaprikazanje i na druge nadine: popunjeni, a niisda igmd nije *- nik je prvi igrae koji uspie slotri
kao problem s misionarima i ljudoZderima, u kojem ljudoZderi mogu pojesti mi- tavio niz od tli malc, n6ma pob- vodoravan, okomit ili dijagonala
sionare, te kao problem hobita i orka, u kojem orci pojedu hobite ziko ih ima jednika. niz aamBnki diji ie zbrci 15- Ako
manje. Ovi alternativni nadini prikazivanja dovode nas do drugog pitaaja o pro- su svg mnke upism ( svi kila-
dEti popunjent, anijedil igEe nua
blemima. Ponekad su dva problema izomorfna (rso-, "isti"; -morph, "oblik") - slozio niz 6iji i zbrc.i 1 5, nffia pob-
njihova formalna strukturaje jednaka, a razlikuju se samo po sadrZaju. Ponekad, jednika.
i
kao u sludaju problema s ljubiteljima paliteljima Suma, misionarirna i
ljudoZderima, hobitima i orcima, izomorfrzam je odigledan. Slidno tome, lako
moZete otkriti izomorfizam mnogih igara koje ukljuduju sastavljanje rijedi od
pomije5anih slova. Slika 1 1.6 takoder pokazuje skupinu izmorfoih problema, koji
ilustriraju neka od pitanja vezanih uz izomorfoe probleme. strukhualne slidnosti medu razliditim fizikalnim problemima kad se koriste ra-
zlidite vrste gradiva- Problem prepoznavanja imrnorfima u razlidirim konteksti-
Prema Stephenu Reedu (1987.; Reed, Dempster i Ettinger, 1985.), wlo je teS-
ma ponovno nas wada na teikode u reprezentaciji problema.
ko opaziti temeljni strukturalni izomorfizam problema i modi primijeniti strate-
gije rjeiavanja jednog problema (npr. primjera iz udibenika) na drugi problem
(npr. pitanje u testu). Naroditoje malo vjerojanro da {e rje3avadi problema otkriti Problemi u reprezentaciji problema
izomorfizam kad su dvaproblema slidna, ali ne i strukturalno identidna. Nadalje, Koji je kljuEan razlog zbog kojeg je neke probleme lakie rijeliti od drugih,
kadje razlik4 u sadrZaju povrlinskih svojstava problemaizrazita. o{aivanje izo- qjima izomoifirih problema? Kenneth Kotovsky, John Richard Hayes i Herbert
morfizma strukture problema je teZe. Na primjer, djeci $kolske dobi moZe biti Simon (1985.) opseZno su proudavali zaltoje neke izomorftie oblike lakle rijeSiti
telko vidjeti strukturalnu slidnost izmedu razliditih problema s rijedima koji su od drugih. Narodito zu izudavali razlidite verzije problema poznatog kao Hanojski
umetnuti u razlitrite pride. Slidno tome, studentima fuike moLe biti te5ko vidjeti tomjevi, u kojem {eEava6 mora u nizu koraka premjestiti odretleni broj kolutova
(obidno tri) s prvog od ti Stapi6a na tre6i, u 5to manjem broju poteza (slika 1 1.7).
 I1 . Rjelavanje problema i lneativnost Jtl

Hanojski tomjevi

Tri koluta nejednake velidine smie6tena su na lijevom od tri Stapida, i to tako da je naivedi kolut na
RjeSenle problema dvaju konopaca
dnu, srednii u sredini, a najmanli na vrhu. VaS le zadatak da sva tri koluta preselite na desnl Stapi6,
Mnogi liudi pretpostavljaiu da moraiu pronadi nadin da se primaknu jednom i drugom konopcu te da
koristeii po povebi srednji 5tapi6 za privremeni smjestai kolutova. MoZete pomicati uviiek samo po
ih spoje. oni propuste razmotriti mogu6nost nalazenja nadina da se iedan od konopaca primakne
jedan kolut, i nikad ne smiiete vedi kolut staviti na manji.
njima, poput npr. da nesto.zavezu za iedan konopac, zanjisu ga kao njihalo i dohvate u treirutku.kao
se pribli:i drugom konopcu. Nista u ovom problemu ne sugerira da se mora pokrenLrti osoba, a ne
konopac. No vecina ljudi sveiedno pretpostavi da to ogranidenje postoji. postavljajuci nepotrebno i
neopravdano ogranidenje, ljudi problem u6ine nerjegivim.

U svojem istraZivanju oni su sudionicima prikazali taj isti osnovni problem u vr5e
razliditih izomorfirih varijanti. Iako su mnogi dinitelji utjecali na njihove nalaze,
autori su zakljudili daje glavna odrednica relativne teZine problema bio nadin na
koji je problem predstavljen. Na primjer, u obliku prikazanom na slici 11.7, ra-
zlidita veliEina kolutova olak5avala je mentalnu reprezentacdu ogranidenja po-
stavljanja manjih kolutova na vee, dok ostale varijante problema nisu.
Sjetite se problema dvaju konopaca postavljenog na podetku poglavlja. Rje-
Senje ovog problema prikazanoje na slici 11.8. Kao 5to slika prikazuje, problem
dvaju konopaca mogude je rijesiti, Mettutim, mnogim ljudima je izuzetno teSko
do6i do rjelenja, a mnogi nikad ne uspiju, koliko god se trudili- Ljudi koji pro-
blem smatraju ne{esivim desto grijele u drugom koraku ciklusa rje5avanja pro-
blema, nakon 6ega se nikad ne uspiju wititi na pravi put, tj. definiraju6i problem
kao takav u kojem se moraju primaknuti jednom konopcu dqk drze drugi' oni l Umilljeni Harry i jo$ nekolicina nezaposlenih traZili su posao stolara. Nad-
postave ograniEenje koje problem Cini praktidki nerjelivim. Na nesredu' ve6ina glednik na gradililtu daoje svakom kandidatu dva Stapa (iedan itap dimen-
nasje s vremenanawijerre sklonapogrelnom definiranjuproblem4 kao ito poka- zija2,54x 5,08 x 152,4 cm, a drugi 2,54 x 5,08 x 109,2 cm) i sponu od 5,08
zuje sludaj problema dvaju konopaca. cm (slika 11.9; owor spone dovoljno je Sirok da se u njega umetru oba
Stapa i da ih se udvrsti pritezanjem spone). Nadglednikje svakog od kandi-
data uveo u prostoriju velidine 365 x 407 cm, sa stropom visine 244 cm. Na
LoSe strukturirani problemi i uloga uvida strop su pri6vr56ene dvije grede 30 x 30 cm, koje ga po duljini dijele na
tre6ine. Rekao imje da de zaposliti onoga koji prvi uspije izgraditi rjeiali-
Problem dvaju konopaca primjerje lo!e strukturiranog problema. Zapravo, iako cu za 5e5ire na koju 6e moCi odloZiti svoju kacigu, koristeii samo dva 5tapa
ponekad moZemo pogredno tumaditi dobro strukturirane probleme, znatno je i sponu. Kako moZe zaposliti sarno jednu osobu, preporudio im je da ne
vjerojatnije da 6emo imati teSkoda s reprezentacijom lole strukturiranih proble- pomaZu jedni drugima. Sto Harry ueba udiniti?
ma. Prije nego objasnimo prirodu loSe skukturiranih problema, poku5ajmo rijeSiti 2. lenakojaje Zivjela u malom gradu vjendalaje 20 mu5karaca u tom istom
joS nekoliko takvih problema. Sljedeii problemi ilustriraju neke od teSkoda koje
gradu.t Svi su oni joi uvijek Zivi, a ona se nikad nije razvela ni od jednog.
nastaju reprezentiranjem lole strukturiranih problema (prema R. J' Sternberg' No nlje prekriila nijedan zakon. Kako je to nogla udiniti?
1985.a). Svakako probajte rijeliti sva tri problema prije nego proditate njihova
rjeSenja. Gfrfr-Ut"r t"SLo3e prcvGti na bnatski jer u @glskom jziku glagol .ro D{4y''aaEi i udari se i ozcniti F
i vjmtrati (nap- prcv.)
 I I. Rjeiavanje problema i kreativnost 373
374 Ko gn itiv na p s iho I o gij a

Problem vje5alice za Se5ire

Rje5enje problerna vje5alice za Se5ire
Kako mozete sastaviti vjesalicu za Sesire u ovoj sobi, koristedi samo materiial koji ie prikazan na slici?
Jeste li uspieli izmijeniti svoiu definiciju dostupnog materiiala na na6in koji vam je pomogao rijesiti
oroblem?

2,5ax5,OSx152,4cm @

3. U ladici imate mnogo cmih i smedih darapa, u omjeru od pet cmih na svaku
smettu darapu, Koliko darapa momte uzeti iz ladice da biste bili sigurni da
Da biste raanmjeli neka alternativna glediita o rjelavanju problema uvidom,
imate par iste boje?
moglo bi vam koristiti poznava4je {eSenja prethodno navedenih problema. Sto se
I problem dvaju konopaca i sva tri prethodno navedena problema prir\ieri su tide problema s vje5alicom za SeIire, Harry ga nije uspio rije5iti prije Sally, kojaje
lole strukturiranih problema, za koje ne postoji jasan, odmah dostupan put do wlo brzo sklopila vje5alicu poput one prikazane na slici I l.10. Da bi rijesila pro.
rjesenja. Loie strukturirani problemi po definiciji nemaju dobro definirani pro- blem Sallyje morala redefinirati svoje videnje materijala na 4adin kojijoj je omo-
blernski prostor, tako da rje5avadi problema imaju teSkoda s konstruirar{em priklad- gu6io da sponu zamisli kao drZad za 5eiir.
nih mentalnih reprezentacija za modeliranje tih problema i njihovo rjeiavanje.
Zena kojaje bila ukljuSena u mnoge brakoveje matidarka. Kljudan element za
Glavnina teSkoda kod takvih problema sastoji se u osmiSljavanju plana za uza-
rjelavanje.ovog problema jest shva6anje da se rijed ,.vjepdati"2 moZe upotrijebiti
stopno slijettenje niza koraka koji se postupno pribliiavaju rjelenju. Ova tri odre-
za opis vrienja ceremonije vjendanja, tako daje matidarka vjendala 20 mu3kara-
dena loie strukturirana problema nazivaju se problemima uvida jer, da biste rije-
ca, no nije se udala ni za jednog od njih. Da biste rijeiiti taj problem, morate
-
5ili svaki od njih, morate sagledati problem na novi naEin razli(ito od onoga
redefinirati svoje tumadenje terminafieniati. (Drugi su predloZili jo5 neke dodat-
kako ga vjerojatno vidite na podetku, i rnlidito od onoga kako biste vjerojatno
ne mogudnosti - npr..da je Zena bila glumica i vjendal4 se s mu5karcima samo na
op6enito rje5avali probleme, tj. morate restrukturirati svoju reprezentaciju pro-
pozomici ili da su njezini brakovi ponilteni tako da se nikad tehnidki nije morala
blema da biste ga mogli rijeBiti.
razvesti ni odjednog od njih.)
Uvid je specifrdno i ponekad naizgled 2nenadno razumijevanje problema ili
A 5to se tide darapa, morate rizeti samo tri darape da biste bili sigumi da imate
strategije koja pomaZe u rfegovu rje5avanju. Uvid desto ukljuduje ponovnu kon-
par iste boje. Informacija o omjeru je nevaZna. Kad uzmeteprve dvije darape, bez
ceptualizaciju problema ili strategije za njegovo t'efavanje na potpuno nov nadin,
obzira na to slaZu li se po boji ili ne, treda 6e sigurno odgovarati po bojibarem
te uodavanje i kombiniranje relevantnih starih i novih informacija da bi se dobilo jednoj od prvih dviju.
novo videnje problema ili njegova rjelenja. Iako uvid moZemo do2ivjeti kao
izrenadan, on je obidno rezultat miogo prethodnog razmilljanja i te5kog rada,
bez kojeg se uvid nikad ne bi dogodio. Uvid se mole javin u rje$avanju dobro Ra na g eita It i sti Eka shv-a6 anja
strukturiranih problema, no desieje povezan s neravnim i krivudavim putem do Gestalt psiholozi su nlgla5avali vaZnost cjeline kao viSe od zbroja dijelova. U
rje5enja koji je svojstven lo5e strukturiranim problemima. Ve6 mnogo godina psi- pogledu rje5avanja problema, Gestalt psiholozi su smakali da problemi s uvidom
holozi koje zanima rjelavanje problema nastoje shvatiti pravu prirodu uvida. trale od rjelavada da percipiraju problem kao cjelinu. Gestalt psiholog Max Wer-
theimer pisao je o produktivnom misljenju (Wertheimer, 1945/1959.), koje u-
 ll.Rjeiavanjeproblemaikreatirmost 375
376
kljuduje uvide izvan granica postoje6ih asociiacij'a, i razlikovao gaje od reproduk-
tivnog mi5ljenja, zasnovanog na postojeiim asocijacijama koje ukljuduju ono 5to
je ve6 pdznato. Prema Wertheimeru, produktiwo- mi5ljeqie (mi3ljenje s uvidom)
u osnovi se razlikuje od reproduktivnog niiSljenja. U {e5avanju problema s uvi
dom navedenih u ovom poglavlju, morali ste se odvojiti od svojih postojeiih aso-
cijacija i sagledati svaki problem u potpuno novom s{etlu. Produktivno mi5ljenje
takoder se moZe primijeniti na dobro strukturirane probleme.
Wertheimerov kolega Wolfgang Ki;hler (i927.) proudavao je uvid kod prima-
ta, narodito dimpanze po imenu Sultan. Prema Kdhlerorr: mi5ljenju, dimpanzino
pona5anje upu6ivalo je na uvid. Za Kdhlera i druge ge5taltiste uvid je poseban
proces, koji ukljuduje mi5ljenje koje se razlikuje od normalne, lineame obrade
informacija.
Gestalt psiholozi su opisali.primjere uvida i razmahali nekoliko nadina na koje
bi se poseban proces uvida mogao dogoditi: mogao bi biti posljedica (1) proii-
renih nesvjesnih skokova u miiljenju, (2) znatno ubrzanih meatalnih procesa, ili
(3) neke wste prespajanja normalnih procesa rezoniranja (Perkins, 1981.). Na
nesre6u, rani ge5taltisti nisu pruZili uvjerljive dokaze za bilo koji od ovi,h mehani-
zama, niti su todno specificirali 5to uvid jest. Stoga moramo razmotriti i altema-
tivna gledi5ta.
G/edi5te "niilta posehno"
Prema glediStu "niSta posebno", uvidje samo prolirenje uobidajene percepcije,
prepoznavanja, ridenja i shva6anja. Ovo gledi5te zastupaju David Perkins (1981.),
Robert Weisberg (1986.; 1995.) te Pat Langley, Herbert Simon i njihovi suradnici
Langley, Simon, Bradshaw i Zytkoq 1986.). Oni smatraju da Gestalt psiholozi
nisu uspjeli objasniti uvid zato lto ne postoji poseban proces miiljeqia koji bismo
nazvali "uvidom". Usto, dini se da ponekad ljudi rljeie takozvane probleme uvi-
da, a da pritom ne doZive nikakvo izrenadno mentalno restrukturiranje problema,
dok u drugim sludajevima naizgled pokaZu iznenadno mentalno strukturiranje
takozvanih rutinskih problema (Weisberg, 1995.). Uvidi su samo znadajni proi-
zvodi uobidajenih procesa mi5ljenja.
N e o g e5ta lti st i Eko g I e d i 5te
Janet Metcalfe (1986.; Metcalfe i Wiebe, 1987.) i njezini suradnici ustanovili su
da se rjeiavanje problema uvidom moZe na dva nadina razlikovati od {e5avanja
problema koje se ne temelji na uvidu. Kao prvo, kad im se zadaju rutinski pro-
blemi, {e5avadi iskazuju izuzetnu toEnost u svojoj spbsobnosti da predvide vla-
stiti uspjeh u rjelavanju problema prije nego Sto ga poku5aju rije5iti. Nasuprot
tome, kad su im zadani problemi koji zahtijevaju uvid, rje5avadi loie predvidaju
vlastiti uspjeh prije podetka rje5avanja. Ne samo da su uspjeini rjeSavadi bili
pesimistidni u pogledu svoje sposobnosti da rijeie probleme s uvidom, ve6 su i
neuspjeini rjebavadi desto bili optimistidni u pogledu svoje sposobnosti rjeSa-
vanja.
Usto je Metcalf upotrijebila domi5ljatu metodologiju da bi opaZala proces rje-
Savanja problema dok su sudionici t'eSavali ili rutinske probleme ili probleme
koji zahtijevaju uvid. U ramacima od po 15 sekundi ispitanici bi n zastali
Ko gnitivna ps iho lo gij a
da procijene koliko smatr-aju da su blizu ('ltoplo") ili daleko ("hladno,') od rjele-
nja. Kod rutinskih problema (npr. algebarskih, Hanojskih tomjeva, deduktivnog
mi5ljenja) sudionici su pokazivali postupno jadanje dotivljaja topline s
pribliZavanjem todnom rjeienju. No kod problema koji zahtijevaju uvid sudionici
nisu pokazivali takav postupni porast. Slika 1 1. I I prikazuje usporedbu izjava zu-
dionika o doZivljaju toplog za rje5avanje algebarskih problema nasuprot proble-
mima s uvidom. Pri rjeiavanju problema s uvidom sudionici nisu pokazivaiijadanje
doZivljaja toplog sve do nekoliko trenutaka prije nego 5to bi naglo shvatili rjeie-
nje i todno rijesili problem. dini se da nalazi Jariet Metcalf podrZavaju ge5taltistidko
gledi5te da postoji ne5to posebno u rje5avanju problema uvidom, za razliku od
rutinskog {e5avanja problema koje ne ukljuduje uvid. No specifidnu priiodu i
temeljne mehaniane rje5avanja problema uvidom tek treba istraZiti.
Troprocesno gledi$te
JoSjedno gledi5te o uvidu specifidno je usmjereno na moguCe mehanizme
{e$a-
vanja problema uvidom @avidson i Sternberg, 1984.). Prema gledi5tu koje smo
predloZili Janet Davidson ija, postoje tri wste uvida, koje ukljuduju tri razliEita
procesa: selektivno kodiranje, selektivno usporeilivanje i selektivno kombinira-
nje. Mi se u odretlenoj n{eri slaiemo s teoretidarima "ni5ta posebno" stajalilta, u
tome da se tri procesa za koje smatramo da dine osnovu triju vrsta uvida mogu
takocler rabiti svakodnevno i bez uvida.Zapravo, selektivno kombiniranje dovodi
se u vezu s rje5avanjem rutinskih problema, kao i s rjeSavanjem problema uvidom
(Davidson, 1995.).
Medutim, Davidson i ja se takoder slaZemo s Gestalt psiholozima po tome Sto
smatramo da postoji nelto posebno u uvidu. Kad se tri procesa primijene s uvi-
dom, oni izlaze iz granica konvencionalnog miSljenja i ukljuduju konstrufuanje ili
rekonstruiranje problema na nov nadin. Iako se svaki od procesa moZe koristiti
odvojeno, oni se takoder mogu nadoprinjavati kad se koriste zajednidki.
Uvid putem selelrtivnog kodiranja ukljuduje razlikovanje bitnih od nebitnih
informacija. Prisjetite se iz ranijih poglavlja da kodiranje uklju6uje reprezenrfta-
nje informacija u pamienju. U danalnjem svijetu svima nam je dostupno znatno
viSe informacija nego Sto moZemo obraditi. Stoga moramo izabrati one infor-
macije koje zu valne zandl cilj, anevaftre ilinebitne informacijemoramo filtrira-
ti. Selektivno kodiranje;ie proces kojim se to filrriranje obavlja. Na primjer, kad
na predavanju piSete bilje3ke, morate selektivno kodirati podatke koji su kljudni,
one koji podrZavaju i objalnjavaju redeno, te one koji nisu pbtrebni.
Uvid putem selektivnog usporeilivanja ukljuduje nove percepcije nadina na
koji se nove informacije mogu povezcti sa starima. Kreativna uporaba analogda
je oblik selektivne usporedbe. Kad 4'e5avamo va2ne probleme, gotovo se uvijek
trebamo poznati na svoje postojeCe znanje i usporediti te informacije s novirn
znanjem o trenutaEnom problemu. Uvidi na osnovi selektivne usporedbe osnova
su za takvo povezivanje. Na primjer, pretpostavite da morate savladati ditav popis
novih naziva za predavanje iz kognitivne psihologije. Neke od naziva moZda 6ete
moii usporediti sa sinonimnim rijedima koje ve6 znate. Da biste definirali neke
druge nove nazive, moZda 6ete takoder mo6i pro5iriti i elaborirati rijedi koje vei
zJ.ate.
 1l e Rje5avanje problema i kreativnost 5tt
378
Uvid u posebnom procesu: doZivljaj topline
Kad je Janet Metcalfe sudionicima zadala rutinske probleme i probleme koji zahtijevaiu uvid, pokaza-
la se jasna razlika u nlihovu doZivljaiu topline s pribliZavanjem rie3eniu problema. Ovi histogrami
frekvencija (grafidki prikazi pomodu stupaca u koiimavisina stupca upuduie na frekvenciiu za odrecle-
ni vremenski interval) pokazuju usporedbu dozivljala topline u cetiri intervala od po 15 sekundi prije
rie5avanja problema. Kad su rje5avali problerne koji zahtiievaju uvid, kod sudionika nile bilo postup-
nog pove6anja doZivljaja topline, dok su tijekom rje5avanja rutinskih problema ispitanici pokazivali
jasne postupne poraste doziv|jaia topline, Rutinski problemi uklludivali su algebarske probleme poput
"(3x + 2x + 10) (3x) ='. Problemi koji zahtiievaju uvid uklju6ivali su probleme poput "Zatvorenik je
poku5avao pobjedi iz tornja. U 6eliji je pronaSao konopac koji je bio upola kradi od dufine koja bi mu
omogu6ila da se sigurno spusti na tlo. Podilelio.ie konopac na dva dijela, zavezao ih i pobjegao. Kako
je to uspio udiniti?" (lz Metcalfe i Wiebe, 1957., stt. 242,2451
Algebra
'15 sekundi
Kognitivna psihologija
Uvid putem selelctivnog kombiniranja ukljuduje odabir selektivno kodiranih
iusporedenih djelida relevantrih inforyacija i kombiniranje tih informacija na
nov, produktivannadin. Cesto nam za rjeiavanje problema nije dovoljno da anali-
ti6ki identifrciramo vaZne infonnacije, vei takotler moramo smisliti kako iemo ih
sintetizirati. Na primjer, da biste rije$ili bilo problem vje5alice za Se5ire bilo pro-
blem dvaju konopaca, morato prona6i nadin da sastavite dostupni materijal na
novi nadin. Da biste napisali seminarski rad, morate sintetizirati svoje bilje5ke na
nadin koji je usmjeren na sredi5nji problem va3eg rada.
Dodatni uvidi u uvid
Stephen Smith (1995.) je predloZio drugo viclenje {edavanja rutinskih problema
nasuprot {e5avanju problema s uvidom. On razlikuje iskustvo uvida, kojeje pose-
ban proces koji ukljuduje naglo mentalno restrukturiranje, i uvid koji predstavlja
razumijevanje koje moZe ukljudivati bi[o posebno iskustvo uvida bilo normalne
kognitivne procese koji se dogatlaju postupno, a ne naglo. Stoga rutinski problemi
mogu zahtijevati uvid, no ne moraju zahtijevati iskustvo uvida. No problemi koji
se rjeSavaju uvidom zahtijevaju iskusWo uvida. Stoga, prema Smithu, uvidi ne
moraju biti nagla "aha" iskustva. Oni se mogu odvijati postupno u vremenu, 5to se
desto i dogada.
Na nesre6u, uvidi - poput mnogih drugih aspekata ljudskog mi5ljenja - mogu
biti i zapanjujude briljantni i potpuno pogrelni. Kako upadamo u mentalne zamke
koje nas u.poku3aju da dodemo do {e5enja odvedu pogreSnim putovima?

ZAPREKE I POMOC U RJESAVANJU

o
o - 30 sekundi PROBLE]VIA
e
L

Proudavajqii izomoifueprobleme, KotovskyrHayes i Simon (1985.) su ustanovili

da nekoliko dinitelja ometa rjeSavanje problema: (i) viSe novoiti (npr. novi pred-
meti, nova pravila, nove operacije ili manipulacije, novo znanje), (2) ve6i broj
pravila, (3) veda sloZenost pravila, i (4) vi5e pravila za koja se dini da se protive
45 sskundi
zdravom razirmu ili onome 5to deiavai zna ili zakljuduje. Nadalje, sjetite se da
su ovi istraZivadi ustanovili da nadin na koji ljudi reprezcntiraju problem udede
na lakodu njegova rje5avanja. Probleme koji su apstraktnlji ili postavljaju viSe
te5koia u oblikovanju ili koriBtenju mentalnih reprezentacija bilo je2natno teZe
rijeSiti.
- 60 sekundi

Mentalni setovi, uvriieZenost i fiksacija

Mnoge probleme, a narodito probleme koji zahtijevaju uvid, te5koje rije5itijer su
rjeSavaCi skloni u novi problem unijeti odredeni mentalni set - okvir koji uklju-
duje postoje6i model za reprezentaciju problema, kontekst problema ili postupak
za njegovo rje5avanje.Druginaziv za mentalni set je uwijeZenost. Kad t'e5avadi
problema imaju uvrijeZeni mentalni set, oni se f*siraju na strategiju koja obidno
 ll r Rjeiavanje problema i kreativnost 379

dobro firnkcionira u rjeSavanju mnogih probletna, ali koja nije uspje5na u rjeSa-
380
vanju tog odreilenog problema. Na primjer, u problemu dvaju konopaca moZete
se fiksirati na strategije koje ukljuduju vade pomicanje prema konopcu, uqiesto
pomicanja konopca prema vama.
Mentalni setovi takoder mogu utjecati na rje5avanje prilii.no rutinskih proble-
ma. Na primjer, Abraham Luchins (1942.) je izwsno demonstrirao fenomen men-
talnog seta u problemima kojeje nazvao "problemi vrda za vodu". U tim Luchin-
sovim problemima sudionike su pitali kako bi izmjerili odredenu kolidinu vode
rabe6i hi razlilita vrda, od kojih svaki moZe sadrZavati razliditu kolidinu vode.
Tablica 11.2 prikazuje probleme kojeje Luchins koristio.
Ako ste poput mnogih ljudi koji rjeSavaju ove probleme, pronadi 6ete formulu
koja wijedi za sve preostale probleme: napupite wd B, zatim iz njega izlijete
kolidinu vode koja stane u vrd A, a zatim dvaput izlijete kolidinu koja stane u vrd
C. Formula je, dakle, B - A - 2C. Metlutim, probleme od 7 do l1 mogu6e je
rijeSiti na znatno jednostavniji nadin, koriStenjem samo dvaju wdeva. Npr. pro-
blem 7 moZe se rijeliti s A - C, problem 8 s A+C, itd. Ljudi koji su rje5avali
probleme od I do 6 obidno nastave rabiti formulu B - A - 2C i za probleme 7 do
11. U Luchinsonr eksperimentuje od 64 do 83% sudionika koji su rijeSili prvu
Luchinsovi problemi vrdazavodu
E$ry
Kako 6ete izmjeriti todnu kolidinu vode koristedi vrdev A, B i C? Trebate upotrijebiti do trl vrda da
biste odredili traienu kolidinu vode (izraZenu u Salicama - ameridkoj mjeri za tekudinu: 1 cup - 0,23 I,
nap. prav.) u posljednjem stupcu. Stupci A, B i C pr'lkazuiu zapremninu svakog vria. Prvi problem, na
primjr, zahtUeva od vas da odmjerite 20 galica vode koriste6i samo dva vrda: vre A zapremnine 29
Salica I vrc B, zaprbmnine 3 Salice. Jdnostavno: samo napunite w6 A a zatim iz nlega izvadit I obrazac. Naravno, kad se stereotipi koriste da bi ciljali na odredene Zrtvene jarce
Salica vode, tako da wdem B triput izvadit po tri Salice. Nl drugi problem nije narodho teZak. Napu-
nite vrd B sa 127 Salica, zatim izvadite 21 Salicu koristedi wd A te ios 6 Salica, koristedi vrd C dvaput.
Sad pokusajte sami r||esiti preostale probleme. (Prema Lutchlns, 1942)
VRCEU KoJE MoZETE KORISTITT
Kognitivnapsihologija
skupinuproblemanastavilo {e5avati probleme ovom manjejednostavnom strate-
gljom. Mettutim, samo je I do 5Vo sudionika iz konholne grupe, koja nije {eia-
vala prvu skupinu problema, propustila primijeniti jednostavnije {e3enje na drugu
skupinu: kod njih se nije uspostavio mentalni set koji bi interferirao s viclenjem
situacije na nov i jednostavniji nadin.
Druga vrsta mentalnog seta ukljuduj e fiksaciju na odredenu uporabu (furkciju)
nekog predmeta. Odreilenije, funkcionalna fiksiranost je nemogudnost uvi-
tlanja da se predmet dija nam je odredena funkcija poznata moZe takoder upo-
trijebiti za obavljanje drugih funkcija. Funkcionalna fiksiranost spreCava nas u
rjefavanju novil problema koriStenjem starog oruda na novi nadin. Oslobada-
nje od funhcionalne fiksiranost jest ono Sto je opogu6ilo ljudima da upotrijebe
savinutu vje$alicu da bi udli u zakljudani automobil, te lopovima da owore jed-
nostavne brave pomo6u kreditne kartice. To je takoder ono Sto bi vam moglo
omoguCiti da o udZbeniku iz kognitivne psihologije razmi5ljate kao o izvoru
kriminalnih ideja!
Druga wsta mentalnog seta smatra se aspektom socijahe kognicije: to su ste-
reotipir vjerovanja da postoji sklonost pripadnika socijalne gnrpe da svi manje-
vi5e podjednako imaju odredena svojswa. Cini se da mnoge stereotipe naudimo u
djetinjstvu: na primjer, meclukulturalna istraZivanja djece pokazuju njihovo sve
ve6e zranje i uporabu spoln h stereotipa tijekom djetinjswa (npr. Neto, Williams
i Widner, 1991.). Stereotipi se desto javljaju na isti nadin na koji se razvijaju i
. drugi oblici mentalnih setova: opazimo jedan ili nekoliko sludajeva ofuedenog
obrasca, te na osnovi tih ogranidenih opaianja donosimo pretjerane generaliza-
cije i pretpostavljamo da 6e i svi bududi sludajevi na slidan nadin pokazati taj
u druSwu, za one koji.su ciljevi stereotipa dolazi do teikih dru5tvenih posljedica.
No ti ciljevi nisu jedini koji pate zbog stereotipa. Poput drugih vrsta mentalnih
setova, stereotipi umanjuju sposobnost rjeiavanja problemapojedinaca koji ogra-
nidavaju svoje miSljenje njihovom uporabom.

TRAZENA KOLIEINA
REDNI BROJ PROBLEMA A B c {IZRAZENA BROJEM SALICA) Negativni i pozitivni transfer
1 2930 20
Kad ljudi imaju odredeni mentalni set koji ih potide da se usmjere najedan aspekt
21 127 3 100 problema ili jednu strategiju njegova rje5avanja, iskljuduju6i dmge moZda rele-
'14 163 25 99 vantne aspekte ili strategije, 6esto znanje ili strategije za rjeiavanje jedne wste
problema prenose na drugadiju vrstu problerna. Kognitivni psiholozi rabe naziv
18 4g 1o
transfer da bi opisali Siri fenomen svakog prijenosa manja ili vje5tina iz jedne
9426 problemske situacije u drugu (Detterman i Sternberg, 1993.; Gentile, 2000.),Tran-
b 20594 31 sfer moZe biti i negativan i pozitivan. Negativni transfer se javlja kad je rjela-
vanje odredenog problema oteZano rjedavanjem nekog ranijeg problema. Ponekad
7 2349s 20
raniji problem navede osobu na pogre5an put. Na primjer, policija ngo_Ze imati
8 ls393 td
te5koia u rjeiavanju politidkog zloEtna jer se takav zlodin znatno razlikiije-od
9 25763 25 onih s kojima se uobidajeno susredu. Pozitivni transfer sejavljakad rjeienje ranijeg
10 18484 22 problema olakSava g'e3avanje novog problema, tj. ponekad transfer mentalnog
seta moZe pomodi u rjeiavanju problema.
11 14368 6
Promatrano iz Sire perspektive, moglo bi se re6i da pozitivni transfer ukljuduje
transfer faktografskog znanja ili vjeltina iz jedne situacije u drugu. Na primjer,
 ll . Riesavaqie problema i kreativnost 381

382 Kogtritivna ps iho lo gij a

Zamislite da ste lijednik koji lijeEi pacijenta obolje-
log od maligaog tumora Zeluq. Tmor nije opembi-
lm, no ako ga na neki nadin ne ui5tite, pacUent ie
ltrijeti. Mogli biste upotrijebiti rentgenske zrake
visoke gustode da uistite tumor. Na nesredu, inten-
zitet reutgenskih zmka koji je neophoda da bi se
| wiJtilo tumor takoder 6e unistiti zdravo tkiv6 koz
| koje zake moraju pro6i. Rmtgmske zmke manjeg
I intenziteta po5tedjet de zdmvo tkivo, no ne6e biti
I dovoljno snaine da uniEte tumor. Vai je zadatak da
| smislite postupak koji 6e unistiti tumor, a da pritom
I ne uni5ti zdravo tkivo oko tumora'
Problem rentgenskih zraka
Rje5enJe problema rentgenskih zraka ukljuduje dispeziju ili rasprsivanje. ldeja ie da se iz vi36 todaka
izvan tiiela usmjere slabe rentgenske zrake prema tumoru. Nijedan pojedinadni snop zraka nije dovoli-
no snaian da uni5ti ni zdravo tKvo ni tumor. Medutim, zrake treba usmjeriti tako da sve konverglralu
na j6dno mjesto u tijelu - mjesto na kojem se nalazl tumor. ovo rjesenie se zaista koristi u n-ekim
tretmanima zradeniBm, s tom razlikom da se za rasprSivanje zraka koristi rotirajudi izvor rentgenskih
ztaKa.

svoje op6e znaqie o psihologiji i vje5tine udenja za ispite koje ste stekli tijekom
Zivota moZete primijeniti na problem udenja,za ispit iz kognitivne psihologije. No
uZe gledano, tijekom pozitivnog transfera vi rltinkovito primjenjujete strategiju
ili tip rje5enja kojeje bilo djelotvomo za odretieni problem ili skupinu problema
kad pokuSavate rijeiiti analogni problem. Kako ljudi shvate da su odredeni pro-
blemi analogni te da se mogu rije5iti putem pozitivnog transfera skategija ili dak
rjeSenja?

Transfer analogija
Mary Gick i Keith Holyoak (1980.; 1983.) su osmislili neka elegantna istraiivanja
pozitivnog transfera koji ukljuduje analogije. Da biste mogli procijeniti njihove
rezultate, momte se upoznati s problemgm kcji je prvi upotrijbio Karl D.uncker
(1945.), koji se desto naziva "problem zradenja", a opisanje u okviru "IstraZujemo
kognitivnu psihologiju" na whu stranice.
Kao optimalno rje$enje ovog problema Duncker je zamislio odredeno de5enje
uvidom, kojeje slikovno prikazirno na slici 11.12.
Prije zadavanja Dunckerova problema zradenja, Gick i Holyoak bi sudionici-
maprikazalidrugi,jednostawijiproblem,nazvan'Aojniproblem"(Holyoalq 1984.,
str. 205), opisan u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" na dnu stranice.
Tablica 11.3 prikazuje slidnost imedu problema zradenja i vojnog problema,
koji su vrlo slidni, iako ne u potpunosti. Pita4je je hode li rjeienje konvergencije
grupa kod vojnog problema pomoOi sudionicima da rijele problem aadonja. Ako
je sudionicima zadan vojni problem s rjeSenjem pomo6u konvergencije, a zatim
vergenhorje enjevojnogproblema,aodtihsudionikajenjih41%doilodoparalel-
im je spomenuto da ga na neki nadin primijene na problem naierlrja, oko 75o/o nog rjeienja problema nale1ja, tj. pozitivni transferje bio stabiji kad su sudio-
sudionika todno je rijeiilo problemzraler;ja, u usporedbi s manje od 10% sudio- nici sami doSli do prvobitnog {elenja nego kad su t'elenje prvog problema dobili
nika kojima nije prikazan vojni problem, ve6 su umjesto njega duli nevainu pridu od istraZivada (41% u usporedbi sa75%\.
ili piSta.
' Gick i Holyoak su ustanovili da je korisnost vojnog problema kao analogije
U drugom eksperimentu sudionici nisu dobili konvergentno rjelenje vojnog problemu zradenja ovisila o izazvanom mentalnom setu s kojimje rjelavad pristu-
problema, ve6 su ga morali sami smisliti. Oko 50% sudionika postiglo je kon- pio problemu. Akoje od sudionika zatraZeno da zapamte vojnu pridu pod izlikom
da se radi o eksperimentu dosjedanja pride, te im je nakon toga zadrn problem
zradenja, samoje 30% ispitanika doSlo do konvergentnog rje3enja problema zra6e-
nja. Gick i Holyoak su takoder ustanovili da se pozitivni transfer poboljlao ako su
Geneml Zeli osvojiti tvr<law smje5ienu u sredi5tu fo3u t"eu skupina de detonimti mine. Stoga je ma- ispitanici prije problema zradenja dobili dva analogna problema, a ne samojedan.
I
drlzve. lz tvrttave polazi mnogo cesta koje vode u I sowi izrani napad nemogU6. Sto bi general trebao Holyoak i suradnici su prolirili te nalaze da bi obuhvatili i druge probleme osim
roliiitim pmvcima. Sve ceste su mintane, tako da, I ueiniti? problema zralenja, i ustanovili kako je bilo vjerojatnije da ie sudionici uvidjeti i
iako male grupe ljudi mogu sigurno pro6i cestom, bilo primijeniti analogiju ako su podrudja ili konteksti dvaju problema bili slidniji
(vidi Holyoak, 1990.).
 11 . Rje5avanje problema i kreativnost
wSlidnostizmeluprob|emazraEenjaivojnogproblema.
je je mogude izw6i na
Sto je zaiedni6ko ovim dvama problemima i koja osnovna syategiia koiu
osnovi usporedbe dvaiu problema? (Prema Gick i Holyoak, 1 983.).
VOJNI PROELEM
Po6etno stanie
Cilj: Upoirijebiti vojsku da osvoji tvrilavu
R6suci: Dovoljno velika vojska
Ogranidenje: Nemogu6nost upudivanja 6itave voiske jednom stom
Phn degenjt lslouremeno poslati manie grups na vise cesla
,shod; Voiska je zauela tvrdavu
PROBLEM ZMcENJA
Poaatno stmie
Cilj: Upotrijbiti zrak da bi so unistio tumor
R6suFi: Dovoljno snaine zraka
Ogranidenje: Nemogudnost primjen zaka visokog intenzitta iz samo iednog smiera
Ptan degenia: lstovremno primijeniti zEke niskog Intenziteta iz vise smjsrova
,shodi ZEke su unislile tumor
SHEMA KONVERGENCIJE
PoEetno stuje
Cilj: Upotriebiti silu za svladavanje sredisnis mete
Resurel: Dovoljno velika sila
Ogranidenje: Nmogudnost primiene dltave sile smo iednim smjerom
Plan deiqjd lslov(emeno primi.initi slabije sile iz vise smjercva
,stpd.' Sita j savladaii sredi5nju metu
Slidni obrasci rezultata dobiveni su uporabom razliditih vrsta problema koji se
bave elektricitetom (Gentner i Gentner, 1983.) i u ishaZivanjima matematidkog
uvida (Davidson i Stemberg, 1984.). MoZda najvatniji aspekt ovih istraZivanja
jest da ljudi imaju te5ko6a da zamijete analogiju, ako im eksplicitno niie redeno
da je haZe. U istraiivanjima koja su ukljudivala fizikalne probleme, pozitivni
transfer s rije5enih na nerije5ene primjere bio je vjerojatniji medu studentima koji
su pokulavali shv atrtizalto su odredeni primjeri bili rijeieni tako kako su rije5eni,
u usporedbi sa studentima koji su samo pokuSavali.shvatitika/co se rje5avaju odre-
tfeni problemi (Chi, Bassok, Lewis, Reimann i Glaser, 1989.). Na osnovi ovih
nalaza, moZemo re6i da opCenito moramo traZiti analogije da bismo ih na3li' de-
sto ih neCemo na6i ako ih izridito ne traZimo.
Iako ljudi ponekad ne prepozraju povrlinske slidnosti problema' u drugim ih
sludajevima povriinske slidnosti zbune tako da povjeruju da su dvije tazlilite
vrste problema jednake (Bassock, Wu i Olseth,.1995.; Gentner, 2000-; Gentner i
Markman, 1997.). Ponekad dak i iskusni rjelarladi problema budu navedeni na
stranputicu, vjeruju6i da slidna powiinska struktura upuiuje na usporedive dublje
strukture. Na primjer, rje3avadi mogu upotrijebiti verbalni sadrzaj umjesto mate-
matidkih operacija koje se tra.Ze u matematiEkon problemu da bi ga swstali medu
probleme odredene wste @lessing i Ross, 1996.). Stoga, na neki nadin, ima smis-
383
384 Ko g ni tiv n a p s iho I o gij a
Ja sam profesor kognitivne psihologdc na Kali- | ropsihotoSkimekspedmmtimaspacijentimakojisu
fomijskom sveuiiliStu u r,os Angelesu. Moja su I pretrpjeli mozdano oitecmje, u kojima se pokuiava
istralivanja pridonijela mmijevanju ljudskog re- odrediti kako ljudski mozak podrZavamisljenje. Ovi
|
zonirmja, rjesavmja problema i odludivmja. velik I su ekspaimenti ptrenstveno usmjereninaulogupre-
dio mojeg rada usmjerenje na pitanje kako ljudi rabe
| frontalne moZdane kore, dijela ljudskog mozga koji
malogijedabirije5iliproblemeimmjelinovesitu- | je evolucijski najmlatli. Naposljetku, rabe se i mo-
acije. U mojem laboratdiju trenutadno kombinira- deli radunatne simulacijc da bi ie doilo do detaljnih
|
mo nekoliko roliditih pristupa da bismo iatavali I objarnjenja mcina na koji se niiSljenje obavlja mu-
miSljenje i rezoniranje uporabom meloda kognitiwe I tu ogmnidenja postavljmih naBim ogrmidmim md-
aanosti i kognitine neuoaanosti. I nim pamCmjm.
U nekim kognitimim ishafivanj'ima od studenata se I Sveobuhvahri cilj ndau mojem labomlorijujestkom-
trazidaustmoveukakvomsuodnozuanalognesitu- | biniranje amja prikupljenog tim rzliditim pristu-
acije, te da upotrijebe analogije za donoienje zaklju- pima da bi se do5lo do poemijcg ruijevmjaljud-
|
Eaka. Ova se istralivmja dopujavaju slilnim neu- skog ma i njegova neuralndg supstrata..
|
la ponekad biti i previ5e oprezan i ne zakljuditi odmah da su dva naizgledjednaka
problema uistinu je4"aki (Ben-Zeev, I 996.).
Namjerni transfer: traienje analogija
TraZe6i analogije moramo biti opreani da nas asocijacije izmedu dviju swari koje
su nebitne za analogiju ne bi navele na krivi put. Na primjer, Georgia Nigro i ja
smo proudavali djedja rjeienja analogija u obliku "A je prema B kao C prema X",
u kojimaje djeci ponuden vi5estnrki izbor za X. Ustanovili smo da 6e djeca desto
izabrati odgovor kojije asocijativno blizu, ali analogno netodan. (J predodavarfu
analogija dvotodka floznadava inaz"je prema", a dvostruka dvotodka izraz [::]
"kao".) Na primjer, u analogiji
ODVJETNIK : KIIJENT :: LIJECNIK: (A. MEDICINSKA SESTRA,
b. PACIJENI c. MEDICINA, d. SPECUAIIST), djeca bi mogla izabra-
ti odgovor a. jer je MEDICINSKA SESTRA snaZnije asocirana s
LIJECNIKOM nego todan odgovor PACIJENT (R. J. Stemberg i Nigro,
1980.).
Dedre Gentner (1983.; 2000.) je twdila da analogije izmetlu proble-
ma ukljuduju mapiranje odnosa medu problemima, a da su stvami atributi
sadtZaja problema nevaZni. Drugim rijedima, ono 5to je vaZno kod
analogija nisu slidnosti u sadrZaju, ve6 koliko medusobno slide njihovi
strukturalni sustavi odnosa. BuduCi da smo naviknuti razmahati vaZnost
sadrZaja, tesko namje gurnuti sadrZaj u pozadinu, a staviti oblik (struk-
turalni odnos) u prvi plan. Na primjer, razlidit sadrZaj oteZava prepozna-
Dedre Gontner ie pro-
fesorica psihologije na vanje analogije izmedu vojnog problema i problema natenja i prijedi
Odsjeku za psihologi- pozitivni transfer s jednog problema na drugi.
ju Northwestem sveu-
Suprotni fenomen, u kojem ljudi zbog sliinosti sadriaja vide analogije
cilista. Narodito ie po-
tamo gdje ih nema, Gentnerova naziva transparentnost. Kad stvaramo
znata po svojem radu
na mentalnim modeli- analogije moramo biti sigumi da se usmjeravamo na odnos izrnedu dva-
ma i izudavanju ana- ju pojmova koje usporetlujemo, a ne sarno na njihove powBinske sadrZajne
logija. atribute. Na primj er,kad utite za zavrSne ispite iz dvaju psiholo5kih pred-
meta, moZda 6ete tebati razlliite strategije za udenje ispita koji se sa-
 1l . Rjeiavanje problema i keativnost 385
stoji u pisanju eseja i onog koji se sastoji od pitanja tipa vi5estrukog izbora. Tran-
sparentnost ili sadriaj mogu dovesti d9 negativnog transfera izmedu problema
koji nisu izomorfrri, ako se ne potrirdimo izbje6i takav hansfer.
lnkubacija
Glavna prepreka u rjeiavanju mnogih problema nije potreba za nala/enjem
prikladne strategije za pozitivni transfer, ve6 izbjegavanje.prepreka koje proi
zlaze iz negativnog tansfera. Inkubacija - jednostavno odlaganje problema na
neko wijeme - nudi jedan nadin umanjivaqia negativnog tansfera. Na primje4
ako ustanovite da ne moZete rijeliti problem i nijedna od shategija koje moZete
domisliti n'e vrijedi, pokulajte odloZiti problem na neko wijeme da bi inkubirao.
Tijekom inkubacije ne smijete wjesno razmiSljati o problemu. No postoji mo-
guinost da 6e se problem obraclivati newjesnb. Neki istraZivaEi koji se bave rjeia-
vanjem problema dak tvrde daje inkubacija wlo bitan stadij u procesu t'e5avanja
problema (npr. R. B. Caftell, 1971.; Helmholtz, 1896.). Drugi (npr. Baron, 1988.)
nisu uspjeli na6i eksperimentalnu podr5ku za fenomen inkubacije, iako postoji
opseZna anegdotalna podrSka (npr. Poincar6, 1913.). Neki autori pak sugeriraju
da inkubacija moZe biti narodito korisna u rje5avanju problema koji zahtijevaju
uvid (npr. S. M. Smith, 1995.).
PredloZeno je nekotko moguiih mehanizama za korisne udinke inkubacije,
poput sljede6ih;
1. Kad ne3to vi5e ne drZimo u aktivnom pamienjq rje$avamo se nekih nevaZnih
detalja, a u pam6enju zadrZavamo samo smislenije aspekte. To nam omo-
gu6uje rekonstrukciju na osnovi tih smislenijih aspekata, s manjim brojem
ogranidenja ranijeg mentalnog seta (npr. B. F. Anderson, 1975.).
2. S prolaskom vremena novlja pamdenja postaju bolje integrirana s postoje6im
pamdenjem (npr. J. R. Anderson, 1985.), a tijekom te reintegracije moZe
doii do slabljer{a nekih asocijacija mentalnog seta.
3. novi podraZaji - i unutamji i vanjski - mogu aktivi-
S prolaskom wemena
rati nova vittenja problema, slabedi udinke mentalnog seta (npr. Bastik,
1 982.).
4. Vanjski ili unutamji podraZaj moZe rje5avada navesti da uodi analogiju
izmetlu sadainjeg problema i nekog dnrgogproblema, tako da rjeSavaE moZe
spremno na6i ili usporedivo rjeienje ili moZda dak jednostavno primijeniti
poznato rjeienje (Langley i Jones, 1988.; Seifert, Meyor, Davidson, Pala-
tano i Yaniv, 1995.).
5. Kad je rje5avad u stanju niike kortikalne pobudenosti (npr.
za wijeme tu-
Siranja, ukevetu, u $etnji), povedanje raspona paZnje - a moia dak i kapa-
citeta radnog pamdenja - moze omogu6iti istovromenu percepciju i
zadriavatje u radnom pamCenju udaljenijih podataka. Osoba koja je opu-
Stena moZe se poigravati podacima koje bi u stanju visoke kortikalne
pobudenosti (npr. dok aktivno pokuSava rije5iti problem; Luria, 1973./1984.)
mogla percipirati kao nevahre ili ometajude. Neki od prethodnih mehaniza-
ma takotler mogu biti u interakciii, moLdaktoz proces 3ire6e aktivacije ili
neku vrstu efekta udeSavania.
386 Ko gnitiv na psiholo gij a
Ovi savjeti se mogu imno upohijebiti da vam po- fer glavnih tema u mzlilitim podrudjima - na primjer,
mognu u rjelavmju svakorlncwih problema- Ako ste pituje mdenog nasuprot naudenom Cesto se javUa
dobili neki zadatak koji morate imliti do odredmog u roliiitim psiholo5kim temama. Konadno, temu na
roka, odmah, din ste dobili zadalak, odvojite wijeme neko wijeme ostavitepo strili i dopustite da se gradi-
da biste izradili plan djelovoja. Na primjeq prilikom vo integrira s vaSim postojeiim mmjem i idejma
pisanja seminamkog rada, paZljivo prcditajte literatu- koje se raaijajq pritom moZda prikupljajudi neku
ru F tog predmeta da biste.pronaili o;i6u temu koja relevantnu literatun. Zatim, otprilike 2-3 tjedna pri-
vas zmima. Zatim rumoaite koliko je dostupnih in- je nego
Sto morate predati seminar, polnite mditi na
fomacija o vasoj temi, a da ne morate previSe ulziti prooj veziji, kgju tako<ler moZete ostaviti po srani
l detalje - taj vm postupak moZe pomoCi u suiavanju uekoliko dana prije konadnog dttjerivanja. Sveukup-
izbora. Za kmdi seminar moicla je bolje iabrati temu no 6c tako mspodijeUeno wijeme koje ste utrosili na
koja vam je relatiwo neponata, jq je za po atije seminar biti tek nelto duZe nego da ste sav posao ugu^
teme vjercjatnije da 6ete imati neko uwijeZene ideje rali ii nekoliko dma prije konadnog roka, no kvaliteta
ili fiksacije (a osim toga Cete nauliti nesto novo). vaseg seminarskog rada Ce gotovo sigumo biti bolja.
Metlutim, svakako pokusajte postidi pozitiwi trms-
Craig Kaplan i Janet Davidson (1989.) nadinili su pregled ishaZivanja o inku-
baciji i ustanovili da se pozitir.ni udinci inkubacije mogu pojadati na dva nadina:
(1) podehim ulaganjem dovoljno wemena u prollem, kao moida ishaiivanjem
svib aspekataproblema i nekoliko mogu6ih nadina njegova rjelavanja, i (2) dovolj-
no dugim vremenom inkubacije kako bi se omogu6ilo da donekle oslabe stare
asocijacije koje su posljedica negativnog transfera. LoIa strana inkubacdejest Eto
ona traje. Ako problem morate rije5iti do odredenog vremena, morate ga poEeti
rjeiavati dovoljno rano da biste ga rijelili na wijeme, ukJjuduju6i vrijeme potreb-
no za inkubaciju.
STRUENOST: ZNANJE I RJESAVANJE
PROBLEMA
Cat< i 6ai koji nisu strudnjaci za kognitivnu psihologiju uodavaju da znanje,
narodito strudno znanje, uvelike pobolj5ava rjesavanje problema. Strudnost ili
eksp.ertnost ukljuduje superiorne vjeitine ili postignuda koja odraZavaju dobro
razvijenu i organiziranu osnovu znanja. Ono Sto zanima kognitivne psihologejest
razlog zbog kojeg strudnost poboljlava rjelavanjeproblema. Za5to skudnjaci mogu
uspjelnije od podetnika rijeiiti probleme u svojem podrudju? Znaju li oni viie
algoritama, heuristika i drugib strategija za g'eSavanje problema? Imaju li eksperti
boue shategije ili samo te strategije de56e koriste? Sto to strudnjaci znaju Sto
njihove procese rje5avanja problema dini udinkovitijima od onih kod podetnika u
podrudju? Je li to talent ili samo stedena vje5tina?
Organizacija znanja
william chase i Herbert simon (1973.) su pokubali otlaiti sto to strudnjaci znaju
i dine, tako da utvrde razlike izmedu strudnjaka za Sah i podetnika. U jednom od
 11 . Rjeiavanje problema i kreativnost 387

388 Ko gni tiv na p s iho lo gij a

svojih istraiivanja chase i Simon su Sahovskim majstorima i podemicima nakrat-
ko pokazali sliku Sahovske plode s odrddenim poloZejem figura, te zatim od njih
zatraZili da se prisjete poloZaja figura na plodi. Iskusni Sahisti su opdenito postigli
bolje rezultate od podetnika, no samo u sludaju kad su figure bile u poloZaju koji
je bio smislen na nadin stvarne Sahovske partije (vidi takoder Vicente i De Groot,
1eSO.;. eto su figure bile sludajno rasporedene po plodi, dosjedanje majstora nije
bilo niSta bolje od dosjeianja podetnika (slika 1l .13),
Strudnost u'Sahu
Kad je od majstora i podetnika zatrazeno da se dosjet realistibnih razmjestaia Sahovskih figura, kao
na slici (a), uradak majstora blb je znatno bolji, kao Sto se vidi izpikaza (b). Medutim, faA je oO
majstora i po6etnika zagazeno da se dosjete sludalnih rasporeda figura, kao na slici (c), uradak maj-
stora nije bio ni6ta bolji od uratka podetnika, kao Sto se vidi iz prikaza (d).

Elaboraciia znania M=maistor P=podetnik

Stvami poloiaiitrgum na plo6i
IstraZivanja chasea i Simona, u kombinaciji s ranijim istrazivanjima Adriana
De Groota (1965.), sugeriraju daje ono Sto razlikuje strudnjake od podetnika
kolidina, organizacija i uporaba znanja. Oba Sahovska zadatka - i onaj sa sludaj-
nim i onaj sa smislenim rasporedom figura - zahtijevala su od strudnjaka upo-
rabu heuristika za pohranu i.pronalaZenje informacija o poloZaju figura na
&I
B
lrrIB E
Sahovskoj plodi. Prema navedenim autorima, kljudna razlika bila je u tome Sto
su Hahovski majstori u pam6enju imali pohranjene i organizirane desetke tisu6a
odrectenih poloZaja frgura. Kad bi vidjeli smisleni raspored figura, oni su mogli
{ n 0 trs c
o
o
upotrijebiti zranje koje su imali u pamCenju da im pomogne u pam6enju ra- H
"iiditil,aspoteda
figura kao integriranih, organiziranih blokova informacija.
No za sludajni raspored figura na plodi njihovo strudno znanje nije bilo od ko-
Bt B .E

risti, tako da nisu imali prednost pred podetnicima. Poput podetnika, i oni su
morali poku5ati zapamtiti odredene medusobne odnose izmedu mnogih pojedi-
e Y

nadnih figura i poloZaja.

Relativno noviji niz radova Gobeta i Simona (1996. a' HB 234567
PokuSaji
b, c) potvrduje ranije nalaze Chasea i Simona, pokazuju6i Michelene Chije Pro- Bijeli
fesorica psihologiie na (a)
da procesi pronalaZenja koji ukljuduju prepoznavanje
(b)
Sveu6ili5tu u Pittsbur- Sludajnl poloiaii figun na plodi
rasporeda figura imaju ulogu u uspjehu Sahovskih velemaj-

rnrt
ghu. Najpoznatiia ie Cmi
stora u usporedbi s podetnicima. Cak i kad se velemajstori- po tom6 sto ie poka-
mazada vremensko ograniEenje, tako da su procesi pred- zala da strudnjacima
vidanja skraieni, njihov ogranideni uradak ne razlikuje se njihova organizaciia
bitno od igre koja nije ogranidena. To zaapi daje za uspje5-
nost Sahovskih majstoraorganizirani sustav znanja relativno
znanja u vlastitom po-
drudlu strudnostl o- l* E

I
mogu6uje da to zna-
vaZniji Eak i od procesa koji su ukljudeni u predvidanje
budu6ih dogadaja.
Nakon Chasea i Simona, niz drugih istraZivada (npr.
nie reprezentiraiu te-
meljit'rje od podetnika.
Ona j takoder poka- tB ll d

o
o

Reitman, 1976.) podeo je proudavati brojne strudnjake u

zala da poeetna orga-
nizaci.ia ueenikova
s$nnt '.

u
razliditimpodrudjima (npr. radiologiji -Lesgold i sur., 1988.; znanla moZe biti u os-
'o
fizici - Larkin, McDermott, Simon i Simon" 1980.), i nalazi novi pogresna, tako
da spredava udenika u
su se uvijek ponavljali: ono Stoje razlikovalo strudnjake od
podetnika bile su njihove sheme za rje5avanje problema razumuvaniu pravog
znadenia pojma. Qu&*
unutar vlastitog podrudja strudnosti (Glaser i Chi' 1988').
Sheme strudniaka sadrZavale su velike, medusobno vrlo ft Aijeli
345
PokuSaji

dobro povezanejedinice znanj4 organizirane u skladu s te- (cl (d)

meljnom strukturalnom slidno56u medu jedinicama znanja. Nasuprot tome, sheme
podetnika sadrZe relativno male i nepovezane jedinice aaqia, organizirane prema
iowlinskim slidnostima (npr. Bryson, Bereiter, Scardamalia i Joram, 1991')' To
 I I. Rje5avanje problema i keativnost 389
390
se moZe uoiiti u zapaianjima kako stuEnjaci u risporedbi s podenricima (l) kla-
sificiraju razliEite probleme (Chi, Glaser i Rees, 1982.), (2) opizuju osnovnu pri-
rodu razliEitih problema (Larkin i sur., 1980.) i (3) odreduju i opisuju metodu za
t'elavanje razliditih problema (Chi i sur., 1982.).
Postavllanje ppbtema
Druga razlikzr izmetlu strudnjaka i
podetnika moZe se opaziti ako od rjb3avada
traZimo da glasno 2vjeKtavaju o demu misle dolc pokuiavaju rije3iti razlidite pro-
bleme (Bryson i sur., 1991.; De Groot, 1965.; Lesgold 1988;): OpaZaEi mogu
usporediti izjave {e3avaia ('aerbalne protokole'), vrijeme uto$eno na razlidite
aspekte problema ("latencije") i odnos ianedg,str{.ggija rjeiavanj-a problema i
postignutih rj95enja. Na osnovi takvih ishaZivanja iini se da strudnjaci provode
i--jemo vi5" *emena od podetnika odretlujubi kako da retrirezentiraju problem
(Lesgold, 1988.; Lesgold i sur., 1988.), no znatno manje wemena od podetnika u
:wo-oj n,lmjeni stratelije 7a rjeluudd. , ,.
Razfike izqredu strudnjaka ipodetnika u njiFgYq utrolku vremenlmogu se
prgmp,!4ti s obzirom na Zqilte i smjer njihova {e!ava+i1 problema. eini se da
strudAiaci provode relativng vi5e wemena od podetnik4 smiiljaju6i kako da iufor-
maiije koje suzadare u problemu ('iSto znam o problemu?') usporede s vlastitim
postojefim shemama ("Ikko ta informacija odgov.ara o.nome 5lo ve6 znam na
osnwi svoje skudnosti?"). Kad strudpjaci uspiju prona6i o$govaraju6u informaciju'
oni mogubrzo.prizvatii primijeniti strateg|u rje5av-anja.problema. Dakle, dini se
da strudnjaci mogu raditi prema naprijed od zadane infprmagije ("Sto znam?") da
bi prona5li nepoaatu informaciju ("Sto moram saznati?'r), primjeqjujudi todan
redoslijed koraka, utemeljenih na sfategijama koje su pronaili.u svojim shemama
u dugorodnom pam6enju (Chi i sur. 1982.).
Razmotrite, n4 pri4ier, nadine na koje lijednik strudqjak i neiskusan student
medicine mogu pristupiti pacijentu koji ima odrerteni aiz sfunptqma. Podetnik nije
siguran Sto.bi zakljudio.na osnovi simptoma, te done$e nasumce traii niz du-
gotrajnil' i skupih plstrnga u nadi de s potpunijim nizom simptomatskih infor-
macija mo6i postaviti todnu dijagnozrr No iskusnlii 69 lijednik yjerojatno odmah
prepoznati simptomc kao one koji odgovaraju nekom dijapostiEkom obrascu ili
jednom od nekoliko dijagnostidkih obrazaca'i[aj t'ehjelntkzafraliti samo mali
broj usko usmjerenih pretraga da bi od ogranidenog broja mogu6nosti izabrao
todnu dijagnozu , a zatim zapoCeo lijedenje dijagnosticirane bolesti.
Nasuprot tome, 6ini se da podetnici provedu relativno malo vremena u nasto-
janju da reprezentiraju probleln, te umjgsto toga odabinr rad unatrag od ne-
pozriate informacije ("Sto moram ustanoviti?") prema poznatoj informaciji
("Koje informacije imam i koje strategije znam koje mi mogu pomo6i u
pronalaienju informacija koje mi nedostaju?'). Podetrici desto rabe analizu sred-
stvo-cilj (vidi Hunt, 1994.; prisjetite se da su Newell i Simon opisali ovu strate-
giju kao heuristik za odabir nadina rje5avanja dobro definiranih problema). Dakle,
podetnici desto razmatraju vi5e mogudih strategija od strudnjaka (vidi Holyoak,
1990.). Analiza sredstvo-cilj strudnjacima sluZi samo kao pomodna strategija
kojoj se okredu ako na osnovi svojih postojedih shema ne mogu prona6i odgg-
varaju6u strategiju.
Kogaitivna p s iho lo gij a
Sfudnjaci, dakle, ne samo da imaju vi5e znanja, Vedje ono bolje oiganizirano,
ito im omogu6uje udinkovitiju uporabu vlastitog znanja. Nadalje, sheme stru-
dnjaka ukljuduju ne samo veie deklarativno znanje o podrudju iz kojeg je pro-
blem, ve6 i vi5e proceduralnog znanja o strategijama koje su relevantne za to
podrudje. MoZda zbog boljeg zahva6anja traZenih strategija, strudqjaci todnije od
podetnika predvidaju teiinu rje5avanja probloma (Lesgold i Lajoie, 1991.). Stru-
dnjaci takoder puZljr-j" od podetnika prate svoje strategije rje5avanja proble*a
(Schoenfeld, 198 l.).
Automatski stru6ni procesi
Kroz vjeZbu u primjeni strategija struEnjaci mogu automatizirati razlidite ope-
racije, koje mogu s lako6om pronadi i izrrr5iti dok rade unajirijed (vidi Vanlebn,
1989.). Kroz procese shematizacije (razvoja bogatih, visokoorganiziranih shema)
iautomatizacije ftonsolidacije nizova koraka u rutine koje zahtijevaju malu ili
nikakrru svjesnu kontrolu), strudnjaci mogu teret rje5aVanja problema prebaciti iz
radnog pamdenja bgranidenog kapaciteta u dugorodno pamdenje neogranidenog
kapaciteta, dime pbstaju znatno udinkovitiji i todniji u t'esavanju problema. Oslo-
badanje kapaciteta'njihova radnog pamCenja moZe im omoguditi bolje pra6enje
napretki i todnosti tijikom {e5avanja problema. Nasuprot tome, podetnici moraju
koristiti svoje radno pam6enjeda bi poku5ali zadrLati ViSestruke karakteristike
problema i:razliEite mogude strategije. MoZe se dogoditi da im taj napor ostavi
piemalo radnog pain6enja dostupnog za praienje todnosti i napretka prema rje-
Senju problema.
Dobar primjer khko automatizacija pobolj5ava uradak moie se vidjeti u
istraZivanjima sposobnosti ditanja. Wagner i Stanovich (1996.) raspravljaju pi-
tanje strudnosti u ditanju u pokuSaju da objasne individuahe razlike u sposob-
nosti ditanja. ZaSto su neki ljudi, narodito djeca koja ude ditati, bolji od drugih?
Wagner i Stanovich istidu kako se smatra da ditanje ukljuduje dva razlidita pro-
cesa: (l) proces konverzije iz ortografskog k6da (vezanog uz vidni doZivljaj
slova) u fonoloSki k6d (koji je vezantz jeziEne zvukove) i (2) proces prepozna-
vanja rijedi koji se zasniva na fonologiji. OpseZno izlaganje tekstu moZe po-
boljiati konverziju iz ortografskog u fonolo5ki k6d pove6anjem automatizira-
nosti na toj razini obrade. Stoga se dini daje dio razlika u sposobnosti ditanja
posljedica povedane automatiziranosti pretvaranja ortografskog u fonoloSko
kodiranje rijedi putem intenzivnije vjeZbe ditanja (vidi Samuels, 1999., str. i76-
179; R. J. Sternberg i Wagner, 1982.).
Metlutim, automatiziranost str.udnjaka moZe zapravo ometati {e5avanje pro-
blema kad se strudnjaci susretnu s problemima koji se struknralno razlikuju od
onih kakvima se uobidajeno bave (Frensch i Stemberg, 1989.). Podetnici mogu na
poietku biti uspjelniji od strudnjaka kad problemi izgledaju strukturalno razliditi
oduobiEajenih. No naposljetku uradak strudnjaka obidno dosegne i preteloe uradak
podetrika (Frensch i Stemberg, 1989.; Lesgold, 1988.), moZda zbog bogato ra-
zvijenih shema i poboljlanih vje5tina samomotrenja. (Tablica 11.4 prikazuje ra-
zlidita svojswa strudnog rjeiavanja problema.)
 1l . Rje5avanje problema i kreativnost 391
392 Kognitivnapsihologija
s[$[$| Stoiesvojstvenostrudnosti?
lako mnoge aspekte strudnosti tek treba istraiiti, otkriveno je nekoliko svoistava stru6nog riesavanja Urodeni talenti i stedene vie5tine
oroblema.
Iako je bogato raztad.eni temelj znanja kljudan za strudnost u odretlenorn po-
drudju, i dalje ostaju razlike u uratku koje nije mogude objasniti samo razlidi-
STRUENJACI POEEINICI
tom razinom znanja. Mnogo se raspravlja o tomejesu li razlike izrnedu podetni-
veliku
lmaiu velike, bogat8 sheme koj6 sadrze lmaju relativno siromasne sheme koje sadrze rlativno ka i strudnjaka te izmedu razliditih strudnjaka posljedica uroilenog talenta ili
kolidinu deklarativnog znanja o podrudju. malo deklativnog znanja o podrudju.
kvalitete i kolidine vjeZbe u podrudju, pri demu mnogi prihvadaju stajaliSte
lrimju jadinics rm.ia kois su dobro organizirane i lmaju lo5e organizirds, slabo pov%ne, Ebacane jedi- "vjeZba dovodi do savrBenstva" (vidi Ericsson, 1996,1999.; Ericsson, Krampe
medusobno vrlo dobro oovezme u sheme. nlcs znania. i Tesch-R6mer, 1993.; Ericsson iLehman, 1996.; Sloboda, Davidson, Howe i
Moore, 1996.; Sloboda, 1996.; R. J. Stemberg, 1998.). VjeZba bi hebala biti
Provode proporcionalno vise vremena odlueuju6i Provodg proporcionalrc vise vremena tazedi i itrSava-
namjema ili usnjerena, nagla5avajudi sdecanje novih vje5tina, a ne besmisleno
kako 6e reprezentirati problem nego u tEzenju i judi strategiju za rjbsavanje problemd nego u odludivanju
iarsavanju stEtegiie za rjesavanie problema. kako 6s reprsentlEti problem. ponavljanje onoga 5to strudnjak koji se razvija ved zna.raditi. Me{lutim, neki
zastupaju alternativni pristup koji priznaje vafoost vjeZbe u stvaranju temelja
Raijaju sofisticiran repreentacie problema, koj6 Raijaju relatlvno lose inaivne reprezentacije problema,
znanja i vjeStina, dok pritom umarjuje vaZnost nedega poput talenta. Zaista,
s tsmelje m slruktuElnoi slidnGd medu koje$ temBlje na povr$inskim sli6nostima medu
interakcija izrnedu uro<lenih sposobnosti modificiranih iskustvom Sirokoje pri-
problemima. probtamima.
hvadena u podrudju stjecanja jezika (kao 5to je navedeno u 8. poglavlju) kao i
primi&
Fade unaprijed, od poaatih infomacija, Rado unalrag, od usmjeravanja na neponato, da bi pro- drugim podrudjima; Sigumo je da su neka podruIja vjebtina u velikoj'mjeri
a
niuiu6i strategije nalazenje nepoznatih- nasli statgijea dasavanje kojima 6e iskoristiti poznate ovisnir o iskustvu. Na primjer, mudrost je velikim dijelom utemelj enia na zia:
Inrmacls.
nju, a znanje koj.e pojedinac rabi da bi donosio mudre prosudbe nuZnoje rezul-
Op6enito biEju strategiiu koja se temelji na sloze. Csto koriste analizu srdstvlcili kao stEtegiju arjesa- tat iskusWa @altes i Smith, 1990.).
noj shmi straibgia a riesavilje problemai koriste vanj vdln6 problma; ponokad biEju slEtegiiu koia se Kao Sto sam naglasio (Steniberg, 1996.), mnogi znanstvenici u podrudju
-anallzu sredstvecilj samo kao pomodnu strategiju temelii na Pomvtriu statsgija a
riegavilie. problema
strudnosti vole umanjivati doprinos talenta struinosti, zakljudavaju6i talent u
ia rjasavmje nmblEnih, atlpldnih problem&
kovdeg "laidke" psihologije. Ova tendencija nije iznenaduju6a ako umemb.u
Sh6mo edrls mnogo prmedualnog znanja o Shsme sadrie Glativno malo pmcduElnog maja o obzir Siioku uporabu pojmatalentidtan manstvenezajednice i nedostatakprikladne
strategijama koj6 su rslviltne a podrudie. strategiiama koj su rlsvmtno a
podruije.
defuricije talenta koju bi bilo mogude provjeriti.
Automatizimli su mnoge nizove koml unutar Slabo su, ili uop6 nisu, automaliziEli nizove koEka dini se daje genetsko naslijede vaZno u stjecanju barem nekih wsta strudnosti.
strategija a riegavilie prcblma unutar stmt6giia a rjegavaniB prcblema IstraZivanja nasljednosti npr. poieme6aja ditanja izgleda upuiuju na snainu ulo-
Vdo u6lnkovlto rlesavaju problEms. Kad slr na- Rslativno nudlnkovito dEavaju probleme. Probleme
gu genetskih faktora kod ljudi s poreme6ajima dita:rja (vidi DeFries i Gillis,
mlnuta womenska ognni6enja, probleme ri+ rjeiavaiu sporije od strudniaka. 1993.; Olson, 1999.). Nadalje, Wagner i Stanovich (1996.) predlaZu da bi raz-
Savaju brzs od poEatnlka. like u fonolo5koj osvije5tenosti koje su ukljudene u sposobnost ditanja mogle
barem dijelom biti genetske. Prisjetite se da izloZenost tiskanoj gradi iz9led^
Todno predvidaju terlnu rjegavmja odredenih Ne predvidaju toeno tZnu riedaHia odredenih
pove6ava automatiziranost aspekta ditanja od ortografskog do fonolo5kog
problma prcblema
kodiranja. Suprotno tome, Wagner i Stanovich izvjeltavaju.da povedanje vjeZbe
Pailjivo pEte.vlstite stEtgije i prcse rjesa- LoSi su u pmdenju vlastitih skategiia i procesa riesawnia ne utjede na fonolo5ke sposobnosti, a da su poremeCaji litanja dini se povezani
vanja prcblema. prcblema.
s fonololkim sposobnostima. eini se, dakle, daje neki aspekt komponente di-
Vrlo su todni u pronala:eniu prikladnih rjesnia. znatno su maie todni od struEniaka u.pronalaienju tanja koji se odnosi na fonololku osvijeBtenost najbolji kandidat za onog dinitelja
prildadnlh desenia. ditanja koji predstavlja talent, te barem djelomidno ima genetsku osnow. Opieni-
to, kao Sto naglalava Shiftine (1996.), dak i kad se ustanovi da se vjeZbom
l(ad su suodeni s vrlo neobicnim problemima koji Kad su suodeni s vdo nsblenim problmim koji imaju
moZe objasniti velik dio strudnosti u odredenom podrudju, doprinos genetskih
lmaju atipicna sirulduralna obiliZia, trba im alipicna struktualna obiliazj4 trba im Emjemo manje
Miemo vise vremna nego podetnicima i z vrmena nego slruEnjacima i a reprezentaciiu problema dinitelja preostalom dijelu strudnosti mogao bi biti presudau u svijetu inten-
reprdentaciiu problm i a pronalatenie pdkladnih ia promlaZenie prikladnih strategiia z njgovo zivnog natjecanja.
strategiia za niegovo rjegavmje. riesavaie. Primjena strudnosti na rje5avanje problema op6enito ukljuduje konvergenciju
Kad dobiju nov6 infomacija koje su proturjedne Mmje w sposobni prilagoditi se novim infomacijama na jedino todno {elenje iz iirokog raspona mogu6nosti. Dopunska wijednost
podeinoj reprezntacti problma, polzuiu fleksi- kols su prcturiedne podetnoi rprezentaoiji problema i strudnosti u rje5avanju problema ukljuduje kreativnost, u kojoj pojedinac liri ra-
bilnost u pritagodavsju na prlkladniiu strategiju. strategiji njegova riSavmJa spon mogu6nosti da bi ispitao one koje jo5 nikad nisu istraZene. Zapravo, mnogs
je probleme mogu6e rije5iti samo izumom ili otkrivanjem strategija koje mogu
odgovoriti na sloZeno pitanje.
 I1 . RjeSavaqie problema i kreativnost 3 93

394 Kognitivn a p siho I o gij a

KREATIVNOST
Def in icije kreativnosti
Jedno od najteiih pitanja koje se postavlja kognitivnim psiholozima koje zanima
Ovdie su prikazani neki originalni i vrijedni nadini definiranja kreativnosd. Kako vi definirate kreativnosf?
kreativnost jest sljede6e: Kako uop6e moZemo kreativnost definirati kao jedin- (fonance, 1988., str.50-53). lz knjige E. P. Tonancea Piroda kreativnosti: Swremene psiholoike
. stveni konstrukt koji ujedinjuje rad.Leonarda da Vincija i Marie Curie, Vincenta perspeffiive (Ihe Nature of Creativit)f Contemporary Psychological Perspectives). Tiskano s dopu-
van Gogha i Isaaca Newtona, Toni Morrison i Alberta Einsteina, te Wolfganga Stenjem autora i Sveudilista Cambridge.
Amadeusa Mozarta i Nikole Kopemika? Iako moZe biti onoliko uskih definicija
kreativnosti koliko je ljudi koji razmi5ljaju o keativnosti (slika 11.14), vedina
istraZivada u ovom podrudju Siroko bi definirala kreativnost kao proces protz-
vodnje nedega 5to je istovremeno i originalno i wijedno (Csikszentmihalyi, 1999.,
2000.; Runco, 1997., 2000.; Stemberg i Lubart, 1996.).To neito moZe biti teorija,
ples, kemijski element, proces ili postupak, prida, simfonija ili gotovo bilo Sto KOPATI DUBLJE
drugo.
Stoje potrebno da bi se sworilo neito originalno i vrijed:ro? Kakvi su kreativni
ljudi? Gotovo svi 6e se sloZiti da kreativni pojedinci pokazuju kreativnu produk- POcLEDATI DVAruT
tivnost, proizvode6i izume, pronicava otkri6a, umjetniika djela, revolucioname
paradigme, ili druge proizvode koji su i originalni i wijedni. Op6e je prihva6eno
miSljenje da wlo kreativni pojedinci imaju i lrbativni Zivotni stil, kojem je svojstve- IEMMOdJT.-
na fleksibilnost, ponaSanje koje nije stereotipno i nekonformistidne stavove. Koje
sLUSArr^lrRrsE
osobine kognitivni psiholozi uodavaju kod lcreativnih pojedinaca? Odgovor na ^-m
ovo pitanje ovisi o stajaliKtu psihologa kojeg pitate. Ovaj dio poglavlja opisuje 1l
psihometrijske i kognitivne pristupe, motivacijske pristupe i one utemeljene na
lidnosti, te druiWene i povijesne pristupe razumijevanju kreativnosti. Poglavlje
zavrsava s nekoliko integrativnih pristupa, koji pokulavaju spojiti kljudna obiljeZja
drugih pristupa keativnosti. ri.]d eve*rESLUSATr
*t;E rwrdru

Kreativnost ie koliko proizvodite PREKRT:rrr PooRESKE

Da li kreativni pojedinci jednostavno proizvode vi5e? Iako tek moramo razviti

metodu kojom 6emo na prvi pogled prepoznati visokokreativnu osobu, psiholozi
su ustanovili da visokokreativni pojedinci imaju nekoliko obiljeZja. Psiholozi
Kako moiemo rulikovati osobu koja je visolokreativna od neknga tl@ je rumjerno manje kreativan? Kalo iz'
gtedajuloeativni ljudi? stikepnkzzuju(a)fvitarastephenaHukinga, (b) IemiiarkuMaiecune, i(c) kniEevnicu
Toni Monison.
diji je pristup psihometrijski (- metric, mjerenje), poput J. P. Guilforda (1950.)
naglalavaju uradak na zadacima koji ukljuduju specifidne aspekte kreativnosti,
poput divergentne produkcije, proizvodnje raznolikog asortimana prikladnih
reakcija. Prema tome, keativnost jednostavno odralla sposobnost da se proi-
zvede vi5e.
Na primjer, Paul Torrance (1988.) je ustvrdio da lseativni pojedinci imaju
visoke rezultate na testovima kreativnosti (ukljudujuii njegov Torrance test
kreati'vnog miiljenja, 197 4., 1 984.) koji mjere raanolikost, brojnost i prikladnost
odgovora na otvorena pitanja - kao npr. da smislite sve rnogude naline na koje se
moZe upotrijebiti spajalic4 ili kemijska olovka. Torranceov test takoder procje-
njue kreativne slikovne odgovore. Na primjer, pojedinac dobije list papira koji
prikazuje neke krugove, drlkarije ili linije, a testom se procijeni na kolikoje ra-
zliditih nadina upotrijebio zadane oblike da dow3i crtei. Procjena uratka na Tor-
ranceovu testu narodito uzima u obzir koliko je u dowlavanju crteZa pojedinac
upotrijebio neobidnih ili bogato razradenib detalja.
 ll oRjeiavanjeproblemailreativnost 395
Kreativnost je Sto znate
Drugi istraZivadi u podrudju psihologije (npr. Finke, 1 995.; Langley i Jones, 1 988,;
S. M. Smith, 1995.i Weisberg, 1988., 1995., 1999) usmjerili su se na krearivnost
kao kognitivni proces, proudavanjem deSavanja problema i uvida. Jesu li kreativ-
ni ljudi pametniji od nas? Robert Weisberg (1988., 1995., 1999.) smatra da je ono
ito razlikuje izuzetno kreativne pojedince od manje znamenitih ljudi njihova
strudnost i posve6enostkreativnom stvaranju. Visokokeativni pojedinci rade dugo
i te5ko, proudavajudi rad svojih prethodnika i suvremenika, da bi postali whunski
strudnjaci u svojem podrudju. Zatim nadograduju na svoje znanje i divergiraju od
njega da bi stvorili inovativne pristupe i proizvode. Za Weisberga kreativnost sama
po sebi nije niSta posebno - procese koji su ukljudeni u kreativnost svi mi svako-
dnevno rabimo u rje5avanjuproblema. Ono Sto razlikuje ianzetno odsvakodnevnog
je izvanredan sadrZaj na kojem se ti uobidajeni procesi odvijaju. Ova nas tvrdnja
vra6a na ono 3to je ranije redeno o strudnosti i, zaista, lcreativnost se 6esto smara
povezanom sa stru6no!6u.
No ne slaZu se svi kognitivni psiholozi s Weisbergovim'hiSta posebno" gle-
di5tem o kreatiimom uvidu. Na primjer, za Ronalda Finkea (1995.) "uvid je ono
Sto razlikuje ... inspirativno od umanjujuieg, darobno od osrednjeg" (sE. Z25).
' Finke nastavlja opisivati dvije wste kreativnog miSljenja: (l) kod konvergentnog
uvida pojedinac konvergira na'ujedinjujudi obrazac ili strukturu unutar rasprie-
nog asortimana podataka, a (2) kod divergentnog uvida pojedinac divergira od
odretlenog oblika ili stmkhue da bi istraZio njihove mogu6e uporabe. Finke je u
svojem radu istraZio kako se ideja divergenmog uvida moZe upotrijebiti za razlr-
mijevanje razliditil kreativnih pothvata, poput arhitektonskog dizajira, fizikalnih
ili biolo5kih modela, razvoja proizvoda ili znanstvenih izuma.
Patrick Langley i Randolph Jones (1988.) usmjerili su se na kreativnosr koja
se iskazuje u znanstvenom uvidu. Ovi istraziv.adi prgdlaZu da procesi pam6enja,
poput Sirede aktivacije (vidi 8. poglavlje), i procesi mi5ljenja, poput rezoniranja
po analogiji (vidi 12- poglavlje), objalnjavajuvclikdio znanstvenoguvida. Steven
Smith (1 995.), koji razlikuje znanstveni uvid i iskustvo uvida, sugerira da naglost
iskuswa uvida moZe biti posljedica naglog oslobatlanja od mcntalnog seta (poput
npr. firkcionalne fiksiranosti). Pre{na Smithovu stajaliStu, to naglo oslobadanje
vjerojatnije bi se moglo javiti nakon razdoblja inkubacije u kontekstu koji je
drugad,iji od onog u kojem je pojedinac postao fiksiran na problem
Boden (1999.) i Langley usmjerili su se na radunala kao sredstvo postizanja
kreativnosti. Zaista, postoje neki radunalni programi koji mogu izvoditi rad koji
se moZe smatrati kreativnim, poput skladanja glazbe (Jobnson-Laird, 1988.) ili
ponovnog otkrivanja znanstvenih nadela (Langley, Simon, Bradshaur i Zytgow,
1986.). No pitanje koje si moramo postavitijestjesu Ii njihova postignuda uistinu
usporediva s onima kreativnih ljudi ijesu li procesi koje oni rabe da bi bili kreativni
isti kao oni koje koriste ljudi. Na primjer, program Langleya i suradnika (1986.)
ponovno je otkrio znanstvene ideje, a nije ih otkrio po prvi put. Cak i Duboko
plavetnilo (Deep Blue), radunalni program kojije pobijedio svjetskog Sahovskog
prvaka Garyja Kasparova, to nije uEinio igraju6i Sah kreativnije od Kasparova,
ved zahvaljujudi svojoj golemoj moci brzog radunanja.
396 Kognitivnapsihologija
Kreativnost je tko jeste
Drugi psiholozi su se ohenuli od kogpicije da bi razrnoaili ulogu lidnosti i moti-
vacije u kreativnosti. Postoji li kreati.,'r:a lidnost - ilije imate ilije nomate? Frank
Banon (1988.), na primjer, nagla5ava ulogu stila lidnosti:
"...otvorenost prema novim naEinim4 gledanja, intuicija, budnost za uodava-
nje prilika, naklonost k sloZenosti kao izazovu da se pronatlejednostavnost, neza-
visnost prosutlivanja koja pretpostavke dovodi u pitanje,.spremnost za preuzi-
manje rizika, nekonvencionalnostmi5ljenja koja dopulta swaranje neobidnih veza,
i,iva patnja i poriv da se pronade obrazac i znadenje - sve ovo, zajedno s moti-
vacijom i hrabro5Cu za stvaranje." (str. 95)
Baron takoder spominje ulogu osobne filozofije u kreativnosti, predlaiuii da
. fleksibilna vjerovanjai Siroko prihvatljivi stavovi prema ilrugimkulturama, rasa-
ma i religijama pove6avaju heatiwost.
Teresa Amabile i suradnici (npr. Amabile, 1996.; Collins i Amabile, 1999.;
Hennessey i Amabile, 1988.) usmjerili su se na vainost motivacije u l:reativnoj
prodlktivnosti. Amabile razlikuje intrinzidnu i ekstrinziinu motivaciju. Na
primjer, intrinzidni motivi mogu biti uZivanje u kreativnom procesu ili osobna
motivi mogu biti npr. Zelja za slavom
Zelja da se problem rije5i, dok ekstrinzidni
ili bog4tstvom. Prema Amabile, intrinzidna motivacija je neophodna za
kreativnost, dok ekstrinzidna motivacija moie zapravo prijediti kreativnost u
mnogim, ali ne i svim okpl4ostima. Psiholozi koji se bave individualnim raz-
likama mogli bi dodati i neka druga obiljeZja kao odretluju6a ili barem tipidna
za kreativne pojedince.
Kreativnost je,gdje jeste
Uz ove intrinzidne osobine kreativuih pojedinaca, neki se istraZivadi usmjeruju na
vainost vanjSkih Einitelja koji pridonose keatimosti. Morate Ii biti na pravom
mjestu u pravo wijeme? Prema Mihalyju Csikszentmihalyiju (1988., str. 325), "
ne moZemo proudavati heativnost izolirajudi pojedince i njihov rad od druitvenog
i povijesnog olcruZenja u kojem se odvija njihova djelatnost ... ono 3to nazivamo
kreativnim nikad nije rezultat samo djelovanja pojedinca." U vezi s kontekstom
. za kreativnost, Csikszentmihalyi nas potide da razmotrimo i podrudje (postoje6e
znanje u odredenom podrudju kreativnih nastojanja, poput fzike destica ili slikar-
swa) i okruienje (dm5tveni kontekst, ukljuduju6i i mreZu suradnika u podruIju i
Sire druiwene i javne institucije) u dijem se okrulenju odvija keativno nastoja-
nje.
Dean Simonton (1988., 199., 1997., 1999.) izlazi iz okvira neposrednog
druStvenog, intelektualnog i kulturalnog konteksta da bi ukljudio ditav povijesni
razvoj. U svojem sveobuhvafirom prikazu izuzetnosti Simonton (1994.)je ispitao
vi5estruke unutamje i vanjske dinitelje koji se moraju kombinirati da bi pridonije-
li visokokreativnoj produktivnosti. Iako priznaje ulogu povijesnih pokreta i kul-
turalnih trendova u poticanju odredenih znanstvenih, umjetnidkih ili drugih
kreativnih ranoja, Simonton naglaSava vaZnolt pojedinca swaratelja. Nadalje,
 ll o Rjeiavanje problema i kreativnost 397
iako nam pogled unatrag dopu5ta da vidimo kako su prethodni dogatlaji mogli
dovesti do kreati'rnog rada, keativni doprinosi, gotovo po definiciji, nisu pred-
vidivi jer kr5e norme koje su postavili prethodnici i suwemenici stvaratelja. Medu
mnogim znadajkama kreatiwih pojedinaca koje Simonton navodi jesu i sposob-
nosti dolaZenja do otkida zahvaljujuii srehim okot:rostima i aktivno nastavljanje
rada na tim otkriCima.
U svojem novijem radu Simontonje (1998., vidi takoder Cziko, 1998.) primi-
jenio evolucijsko miEljenje na izudavanje keativnosti. U osnovi takvih modela je
shvaianje da kreativne ideje evoluiraju slidno kao organizmi. Osnovna ideja, koja
se zasniva na modelu koji je prvi predloZio Donald Campbell (1960.), jest da se
kreatirmost javlja kao ishod procesa slijepih varijacija i selektivnog zadrLavanja.
Kod slijepih varijacija stvaratelji prvo generiraju ideju ne znajuii hode li ona biti
uspje5na (izabrana) u svijetu ideja. Rezultat togajest daje najbolji nadin za osig-
uravanje proizvodnje trajnih ideja taj da ih proizvodi u velikim kolidinama. Neke
od tih ideja & ratim biti wednovane u svojem podruiju, tj. bit 6e selektivno
zadri,ane zato 5to su oznadene kao kreativne.
Kreativnost ie sve navedeno
Howard Gardner (1993.a; Policastro i Gardner, 1999.)je pokuiao sintetizirati ra-
zlidite aspekte istraZivanja kreatiwosti i formulirati integrirano shva6anje o
obiljeZjima keativnih pojedinaca. Poput nekih istraZivada koji su radili na studi-
jamasludaja(npr. Gruber, 1974./1981.; GruberiDavis, 1988.), koristio je dubin-
' ske studijenekoliko (sedam) keativnihpojedinaca. Poput Simontona, pokulaoje
te kreativne pojedince dovesti u vezu s povijesnim kontekstom u kojem su se
razvijali i radili, uodavajudi da su veliki stvaraoci izgleda bili na pravom mjestu u
pravb vrijeme za revolucioname promjene u svojem podrudju. Poput Csikszent-
mihalyij4 Gardner je proudavao kako i podrudje (npr. fizika, politika, glazba) i
okruZenje (npr. swadnici, mentori, suparnici) utjedu na nadin na koji keativni
pojedinci iskazuju lreativnost. Usto, kao razvojni psiholog, Gardnerje proudavao
i vrste ranih iskustava koje dovode do heativnih postign.uea te rauvoj keativnosti
tijekom Zivota.
Sto se tide ranih iskustava, Gardoerje ustanovio da postoji tendencija da rani
obiteljski Zivot kreativnih pojedinaca pruZa umjerenu podr5ku, ali da bude dosta
shog i relativno hladan (tj. da mu nedostaje tople priwZenosti i brige). Vedinaje
iskazivala rani interes u svojem odabranompodrudju, no uglavnom se nisu narodito
isticali. Nadalje, iako su opdenito pokazivali rani interes za istraZivanje nepoznatih
teritorija, tek nakon 5to su savladali svoje odabrano podrudje (nakon otprilike
jednog desetlje6a rada) postigli su svoj prvi revolucionarni napredak. dini se daje
ve6ina stvaralaca dobila barem neku emocionalnu i intelektualnu podr5ku u vri-
jeme tog napretka- Medutim, nakon tog podetnog pomaka (a nekad i prije), vi-
sokokreativni pojedinci uglavnom su svu svoju energiju usmjeravali na rad, te su
u odrasloj dobi napuitali, zanemarivali ili iskoriitavali sve bliske odnose. Otpri-
likejedno desetljeCe nakon prvog kreativnog postigruCa vedina stvaralaca kojeje
Gardner proudavao naiinila je drugi bitan pomak, koji je bio obuhvafriji i inte-
grativniji, ali manje revolucionaran. Je li stvaralac nastavio proizvoditi znalajne
398 Kognitivnapsihologija
doprinose ovisilo je o specifidnom podrudju bavljenja, pri Eemu je to bilo manje
vjerojatno za pjesnike i znanstvedke nego za glazbenike i slikare.
Altemativna integrativna teorija kreativnosti, koju sam razvio zajedno s Tod-
dom Lubartom (R. J. Stemberg i Lubart, l99l.b, 1993., 1995., 1996.) sugerira
da je preduvjet pojave kreativnosti konvergencija vi5estrukih individualnih i
okolinskih dinitelja, odnosno ono Sto razlikuje visokokreativnog pojedinca od
tek umjereno kreativnog je zdruZivanje viSestrukih dinitelja, a ne ekstremno
visoka razina bilo kojeg pojedinadnog dinitelja ili dak posjedovanje nekog poseb-
nog obiljeZja. NaSa teorija (R. J. Sternberg i Lubart, 1995., 19;96.) nazvana je
investicijskom teorijom kreativnosti jer je ono 3to ujedinjuje sve te razlidite
dinitelje swaraladki pristup idejama koji bismo mogli nazvati "jeftino kupi i
skupo prodaj". Kodjeftine kupovine stvaralac uodava skriveni potencijal ideja
za koje ostali smatraju da vrijede malo. Kreativna osoba tada uspjerava paZnju
na tu ideju, koju suwemenici ne prepoznaju ili ne cijene dovoljno, ali koja ima
veliki potencijal za kreativni razvoj. On (ili ona) tada razvijaju ideju u smisleni,
znalajni kreativni doprinos, sve dok naposljetku i ostali ne prepoznaju wijed-
nost te ideje. Nakon lto je idejajednom razvijena i njezina vrijednost prepozna-
ta, stvaralacje skupo prodaje, te kre6e u nove projeke i traZi skriveni potencijal
drugih podcijenjenih ideja. Stoga kreativna osoba najvi5e utjede na podrudje
time Sto je uvijek korak ispred ostalih.
Usprkos razliditosti stajaliSta, vedina bi se istraZivada sloZila da je glavnina
navedenih individualnih obiljeZja i okolinskih uvjeta neophodna, te da nijedno
samo po sebi ne bi bilo dovoljno. Zapravo, mogu6e je da je izuzetna laeativna
produktivnost toliko rijetka upravo zato 5to se u jednoj osobi mora sastati tako
mnogo varijabli, u todnim kolidinama. Dodatna komplikacija je u tome Sto mnoge
od tih varijabli ne pokazuju linearan odnos s keativnoSCu, u kojem bi sludaju
porast odreclenog obiljeZja ili uvjeta bio uvijek povezan s pove6anjem kreativno-
sti. Naprotiv - dini se da mnoge pokazuju paradoksalne udinke i druge nelineame
odnose.
VRSTE KREATIVNIH DOPRINOSA
Moji suradnici i ja (Stemberg, 1999.c; Sternberg, Kauanan i Pretz ,2001,2002)
predloZili smo model koji smo nazvali pogonski model vrsta kreativnih dopri-
zosa. Oslovna ideja ovog modelaje da su kreativni doprinosi na neki nadin "pogon-
ska snaga" koja unaprecluje podrudje - oni su rezultat lceativnog vodstva svojih
stvaralaca. Pogonski model je opisna taksonomija osam razliditih wsta keativnih
doprinosa. Iako se tih osam vrsta moZe razlikovati po razmjerima kreativnih dopri-
nosa, ne postoji a priori nadin vrednovanj a koliiine krcativnosti na osnovi yrsfe
kreativnog doprinosa. Odredene vrste kreativnih doprinosa vjerojatno, u prosjeku,
imajutendencijudonijeti vi5enovogaod ostalih. Naprimjer, replikacije uprosjeku
nisu narodito nove. No keiitivnost takoiier ukljuduje i kvalitstu rada, a wsta
kreativnog doprinosa postigrrutog tim radom ne mora nuZno biti prediltorkvalitete
rada.
 11 o Rje3avanje problema i kreativnost
Osam wsta kreativnih doprinosa su sljededi:
1. Replikacija.Kreativni doprinos predstavlja napor da se pokaZe kakoje odre-
Cleno podrudje tamo gdje bi trebalo biti. Motiv djelovanja jest da se po-
druije zadrZi na sadainjem poloZaju, a ne da ga se pomakne.
2. Redefnicija-Kreativnidoprinospredstavljanapordaseredefiniratrenutadni
poloZaj podrudja. Trenutadno stanje u podrulju se, dakle, sagledava
todke gledi5ta.
3. Unapretlenje. Kreativni doprinos predstavlja pokuSaj da se podrudje una-
prijedi u smjeru u kojem se ve6 kre6e, a doprinos dovodi podruEje do todke
koju su i drugi spremni prihvatili kao smjer napredovanja u podrudju.
4. Izrazito unapredenje.Kreatitni doprinos predstavlja pokuiaj da se podrudje
unaprijedi u smjeru u kojem se ve6 kre6e, no doprinos vodi podru6je preko
todke koju su drugi spremni prihvatiti.
5. P reusmj eravanje.Kreativni doprinos predstavlja poku5aj da se podrudje sa
sada5njeg poloiaja pomakne u novom i razliditom smjeru.
6. Rekonstrukcija - preusmjeravanje. Kreativni doprinos predstavlja pokuSaj
da se podrudje pomakne na poloZaj na kojemje bilo ranije (rekonstrukcija
proilosti) tako da bi s te todke moglo krenuti naprijed.
7. Ponovni poielafr. Kreativni doprinos predstavlja poku5aj da se podru je
pomakne na drugu i ranije nedostignutu podetnu toEku, te da se s te todke
pomakne u novom smjeru.
. B. Integracija. Kreativni doprinos predstavlja pokuSaj da se podrudje pomakne
tako da se ujedine aspekti dvaju ili vi5e proSlih vrsta loeativnih doprinosa
koji su ralije smatrani razliditima ili dak suprotnima, no sada se smatraju
sintetiziranima (Stemberg, 1999.a).
. Osam wsta opisanih kreativnih doprinosa smatra se kvalitativno razliditima.
Meilutim, unutar svake vrste mogu postojati kvalitativne razlike. Na primjer, una-
predenje moZe predstavljati relativno mali korak unaprijed ili pak znadajan po-
mak u odredenom podrudju. Ponovni podetak moZe ispodetka pokrenuti ditavo
podrudje ili tek njegov mali dio. StoviSe, odredeni doprinos moZe zahvadati vile
kategorija.
Kad ljudi imaju nove ideje, moraju upotrijebiti svoje vje5tine rezoniranjadabi
anahzirali te ideje te naposljetku odludili jesu li one zaista keativne. Kako se
odvija to rezoniranje i odludivanje? Ova pitanja raspravit 6emo u sljede6empoglav-
lju.
1. Koji su neki od kljudnih koraka u rje- stoje na putu do cilja. Kljudni koraci u rje-
Savanju problema? Savanju problema su identifikacija pro-
Rje5avanje problema ukljuduje mentalni blema, definicija i reprezentacija proble-
rad diji je cilj prevladavanje prepreka koje ma, oblikovanje strategije, organiziranje
399
400 Kognitivna psihologija
infomracija, raspodjela resursa, pra6enje i
e-valuacija. U svakoduevnom isklstvri ovi
se koraci mogu primjenjivati wlo fleksibil-
no, tako da se mnogi od njih mogu pona-
s nove vljati, moZe se imijeniti njihov redoslijed
ili se mogu primijeniti interaltivno.
2, Koje su razlike izmethr problema kod
kojih je put do rJelenja jasan i proble-
ma kod kojih to nije sluiaj?
Iako dobro strukturkani problemi mogu
imatijasan put do rje5enja, slijetlenje tog
puta svejedno moZe biti tesko. Neki dobro
strukturirani problemi mogu se rijeiiti upo-
rabom algoiitama, dija primjena moZe biti
naporna, no koji 6e vjerojatno dovesti do
todnog rjelenja ako su primjenjivi na
zadani problem. Dokje za radunala vjero-
jatro da 6e rabiti algoritamske strategije
rjelavanja problema, ljudi 6e pri de5ava-
nju problema vjerojafrrije rabiti dosta ne-
forrnalne heuristike (npr. analizu sredstvo-
cilj, rad unaprijed, rad.unatrag te smisli i
provjeri). Kad{eiavamo lode suukturirane
probleme, izbor prikladne reprezentacije
problema snaZno utjede na lako6u do-
latcqia do todnog rjeienja- Usto, kod {e-
Savanja lo5e strukturiranih problema lju-
dima moZe zatrebati vi5e od heuristika ili
algoritamske strategije - moZda 6e biti
potreban uvid.
Mnogi loSe struknrirani problemi ne mogu
se rijetsiti bez kori5tenja uvida. Postoji
nekoliko altemativnih glediSta o nadinu na
kojise odvija rjelavaqie problema uvidom:
(l) prema geitaltistidkom i
neoge-
Staltistidkom stajali5hr, f elavanje proble-
ma uvidom je poseban proces koji sadrZi
vi5e odjednostavnog zbroja svojih dijelo-
va i moLe se prepozrati po iznenadnosti
shva6anja rjelenja; (2) prema gledi5tu ..ni-
3ta posebno", {e5avanje problema uvidom
ne razlikuje se od drugih vrsta rje5avanja
problema; a (3) prema troprocesnom gle-
di3tu uvid uklju6uje posebnu uporabu tri-
ju procesa: selektivnog kodiranja, seleti
tivnog kombiniranja i selektivne uspo-
redbe.
3. Koje su neke od prepreka i pomo6i u rje.
Savanju problema?
Mentalni set (koji se jo3 naziva uvri-
jeZenost)je stategija kojaje bila djelowor-
na u pro5losti, no ne wijedi za odredeni
problern koji sada rje5avamo. Posebna w-
sta mentalnog seta je funkcionalna fiksi-
ranost, koja ukljuduje nemogu6nost da uvi-
dimo kako neito za 5to znamo demu sluii
. moZe posh'7iti i u druge swhe. Transfer,
koji mole biti ili pozitivan ili negativan,
odnosi se na prenobenje vjeitina rje5ava-
nja problema s jednog problema ili vrste
problema na drugu. Pozitivni transfer kod
izomorftrih problema rijetko se dogada
spontaro, narodito ako se problemi naiz-
gled razlikuju po sadriaju ili kontekstu.
Inkubacija, koja slijedi razdoblje inten-
zivnog rada na problemu, ukljuduje odla-
ganje problema na neko wijene te zatim
wa6anje problemu, lto omogu6uje nasta-
vak nesvjesnog rada na njegovu.rjeiava-
nju, dok ga svjesno zanemarujemo.
4. Kako shuCnost utjeEe na rjelavanje pro-
blema?
Strudnjaci se razlikuju od podetrika i po
kolitini i po oryanizaciji znanja koje :uno-
se u rjelavanje problema u svom podru-
dju. Mnogi aspelti rjedavanja problema
kod strudnjaka mogu biti vodeni au-
tomatskim procesima. Takva automatiza-
cija obidno poboljSava njihovu sposobnost
rje3avanja problema u odretlenom podrud-
ju struCnosti. No kad problemi sadrZe nove
elemente koji zahtijevaju nove strategije,
automatiziranost pojedinih procesa moZe
zapravo pijediti rje5avanje problema, ba-
rem priwemeno. Stru6nost u odredenom
podruEju promatra se uglarmom sa stajali
sta "vjeZba dovodi do sawsensJva". Metlu-
tim, mnogi istiit da se talent ne smije ig-
norirati i da on vjerojatno znaho pridono-
si razlikama izmedu razliditih snudnjaka.
5. Sto;e kreatirnost i kako ju je rnogude
poticati?
Kreativnost ukljuduje proizvodnju nedcga
Sto je i originalno i wijedno. ObiljeZja koja
 I I . \leiavanje
su svojstvena visokokreativnim pojedinci-
ma jesu (l) izuzetno visoka motivacija da
se bude keativan u odredenoj djelafrrosti
(npr. zbog samog uZitka u keativnom pro-
cesu); (2) nekonforrnnost u kSenju pravi-
la koja bi mogla inhibirati kreativni rad i
posvedenost odrZavanju visokih standar-
da i samodiscipline povezane s kreativnim
radom; (3) duboko vjerovanje u vrijednost
keativnog.rada, kao i spremnost da se on
Opilite korake u ciklusu rjelavanja pro-
blema i navedite pojedan primjer za svaki
korak.
Koje su neke od kljudnih osobina strud-
njaka u {e5avanju problema?
3. Koji su neki od uvida u rjeiavanje proble-
ma do kojih se do5lo proudavanjem radu-
nalnih simulacija rje5avanja problema?
Kako pristup koji se temelji na raEunali-
ma moZe ograniditi mogudnosti razumije-
varfa rjelavanja problema kod fudi?
Usporedite i suprotstavite razlidite pristupe
kreativnosti.
algoritam
analiz
ciklus { eiavanja problema
divergentno milljenje
dobro strukturirani problem
fi:nkcionalna fiksiranost
heuristik
inkubacija
izomorfan
konvergenfiro mi5ljenje
kreativnost
problema i kreativnost 401
402 Kognitivna psihologija
kitizira i popravi; (a) pailjiv izbor pro-
blema ili tema na koje se usmjerava uvid uvid putem selektiwiog kombiniranja
heativna paZnja; (5) misaoni procesi za uvid putem selektivnog kodiranja uvid putem selektivnog usporedivanja
koje je svojswen i uvid i divergentno mi-
Sljenje; (6) preuzimanje rizika; (7) Siroko
znanje o relevantnompodruEju; i (8) dubo-
ka predanost kreativnom nastojanju. Usto,
povijesni kontekst kao i podrudje i okru-
Zenje $eativnih nastojanja takoder utjedu
na izraiav ani e heativno sti.
.na adresi http://coglab.wadsworth.com.
OSmislite problem dije rjelavanje zahtije-
va.uvid,
6. Osmislite kontekst za rjeiavanje problema
Ericsson, K. A. (Ur.) (1996.) . The road to ex- sity Press. Jedan od najobuhvatnijih pre-
koji bi olakiao pronaldZenje rjelenja.
cellence. Mahwah, NJ: Erlbaum. Razlidi- gleda ditavog podrudja keativnosti.
7. S obzirom na ono 5to mamo o zaprekama
ta vi<Ienja stjecanja strudnosti (koja ipak
pri {elavanju problema, kako biste, u rje- Stemberg, R. J. i Davidson, J. E. (Ur.) (1995.).
sva naglaSavaju ulogu namjernog The nature of insight. Cambridge, MA:
Savanju problema s kojima se susreCete, te uvjeZbavanja).
zapreke sveli na najmanju mogucu mjeru? MIT Press. Pregled gotovo svih razliditih
Gardner, H. (1993.). Creating rzjrds. New pristupa razumijevaqju rje5avanja proble-
8. S obzirom na neke idej e o keativnosti pri- York: Basic Books. Zanimljivo vidbnje mauvidom.
kazane u ovom poglavlju, Ito moZete udini- slidnosti u kreatiynom mi5ljenju sedam
ti da biste pove6ali vlastitu laeativnost? najvedih mislilaca dvadesetog stolje6a:
Ward, T. B., Smith, S. M- i Vaid, J. (Ur.)
(1997.). Creative thought: An investigation
Sigmunda Freuda, Alberta Einsteina, pa-
of conceptual structutes and processes.
bla Picassa, Igora Stravinskog, T. S. Elio-
Washington, DC: Anerican Psychological
ta, Marthe Graham i Mahatme Gandhija.
Association. Prikaz raznolikih surremenih
Stemberg, R. J. (Ur.) (1999.). Handbook of kognitivnih pristupa razumijevanju
creativity. New York: Cambridge Univer- kreativnosti.
loie struktuilrani problemi
mentalni set
negativni transfer
pozitivni fansfer
problemski prostor
produktivno miSljenje
rje$avanje problema
sinteza
stereotipi
bansfer
transparenhost
 404 Kognitivna p s iholo gij a
ODLUCIVANJE I
REZONIRANJE l. Koje suneke.od strategija koje vode [udsko odludivanje?
) Koji su neki od oblika deduktivnog rezoniranja koje ljudi mogu koristiti i
koji dinitelji pospje5uju ili prijede deduktivno rezoniranje?
J. Kako ljudi koriste indukivno rezoniranje da bi izvodili zakljudke o uzrodno-
posljedidnim vezama i donosili druge wste zakljudaka?
4. Postoje li altemativna gledi5ta o rezoniranju?

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI- INDUKTIVNO REZONIRANJE

HOLOGIJE
PROSUDIVANJE I ODLUEVANJE
. Klasiena teorija odlueivanja
. Zadovoljenje
. Eliminac'rja po obiljeZjima
o Heuristici i prristranosti
DEDUKT1VNO REZONIRANJE
. Uvjetno rezoniranje
r Silogistidko rezoniranje
. Kauzalno zakljudivanje
. Kategoridko zaHjueitanje
o Rezoniranje po analogtji
ALTERNATIVNO GLEDISTE O
ZONIRANJU
SAZETAK
RAZMISL'ANJE O MISUENJU: dNJE-
NIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I
PRAKNdNA PITANJA
Linda ima 3 lgodinu;aeudanajei otvorena i wlo bis-
RE. tra, Diplomimla je filozofiju Dok je studimla, bila je
wlo rogafirma u pitanjima dislaiminacijc i dnitvene
Favdc tc je takoder sudjelovala u antinukleamim
demonstracijama. (Tvmky i Kahnem, 1983., str.
297)
Na osnovi navedenog opis4 navedite vjercjatnost da
su pbjedine od sljecledih tvrdnji o tindi to6ne:
(a) Liuda je uditeljica u osnonoj lkoli.
(b) Linda mdi u knjiZari i pobatla tedaj joge-
(c) Linda je aktiwa u feministidkom pohetu.
(d) Linda je psihijatrijski socijalni mrlnik.
(c) Linda je Elmica Zemke udruge glasada.
($ Linda je bankoma sluZbeuie. ,
(g) Lindaje zastupnica osigwavajudeg druStva.
(h) Linda je bankoma slulbenica i a*tivna je u fe-
ministi6kom poketu.

. Lineami silogizmi KUUENI POJMOVI

. Ostala pomodna sredstva i zapreke
, u deduktivnom rezoniranju
DODATNA LITERATURA
Ako ste poput 85% ljudi koji su sudjelovali u istraZivanju Tverskog,i Kahnemana,
vjerojabrost twdnje (h) procijenili ste ve6om od vjerojatnosti wrdnje (f). No za-
stanite na trenutak i zamislite veliku dvoranu za sastanke u kojoj se nalazi ditava
populacija bankovnih sluZbenica i raanislite o tome koliko njih bi se nalazilo u
hipotetskom odjeljku za bankovne sluZbenice koje su feministice - podskupu di-
tave populacije bankovnih sluZbenica. Ako se Linda nalazi u odjeljku za ban-
kovne sluibenice koje su feministice, ona mora, po definiciji, biti u dvorani za
sastanke bankowih sluibenioa. Stoga vjerojatnost da se Linda nalazi u odjeljku
(tj. da je bankovna sluibenica koja je feministica) logifuo ne moZe biti ve6a od
vjerojatnosti daje u dvorani za sastanke (tj. daje bankovna sluZbenica). Usprkos
tome, s obzirom na Lindin opis, intuitivno nam se dini vjerojatnijim da 6emo je
nadi.u odjeljku nego u dvorani. Ovaj intutitivni osje6aj je primjer logiike pogre.Ske
u prosutfivanju i rezoniranju.
U ovom 6emo poglavlju razmotriti mnoge nadine na koje donosimo prosudbe
i odluke i koristimo rezoniranje da bismo dolli do zakljudaka. Prvi dio poglavlja
bavi se nadinom na koji biramo i prosudujemo. Cilj prosuttivanja i odluEivrrja
jest da odaberemo izmeilu ponudenih mogu6nosti ili da procijenimo prilike (npr.
da za svotu novca kojom raspolaZemo odaberemo automobil koji nnm se najvile
svida). Drugi dio bavi se razliditim oblicima rezoniranja. Cilj rezoniraqiaje iz-
vudi zakljudke deduktivnim putern iz nadela (npr. primijeniti op6e fizikatre za-
kone da bismo donijeli zakljubke o mehanici odreclenog autornobilskog motora)
te induktiwim putem iz podataka (npr. ditanjem statistidkih izvje5taja za. poto-
Sade da bismo samali kakva je pouzdanost, ekonomidnost i sigurnost razliditih
automobila).
 12 . Odludivaqie i rezoniranje 405
Ko gni tivna ps iho logij a
PROSUDIVANJE I ODLUCIVANJE
U svojem svakodnevnorn Zivotu stalno prosudujemo i odludujemo. Jedna od
najvainijih odluka koje ste donijeli vjerojanroje ona ho6ete li i kamo 6ete i6i na
fakultet. Nakon Sto ste se upisali, morali ste odluditi koje 6ete predmete izabrati,
te kasnije, koje 6ete usmjerenje izabrati. Donosite odluke o prijateljima i partne-
rima, o odnosima sa svojim roditeljima, te o tome kako 6ete potro3iti novac. Kako
donosite te odluke?
Klasidna teorija odlu6ivanja
Najraniji modeli koji su poku5ali objasniti kako ljudi dgnose odluke nazivaju se
l'klasidna teorija odludivanja". Ve6inu tih modela osmislili su ekonomisti, statis-
tidari i filozofi, a ne psiholozi. Stoga, one odraZavaju jake strane ekonomskog
gledi5ta - poput lako6e razvoja i uporabe matematidkih modela ljudskog pona-
Sanja. Medu ranim modelima odludivanja nastalima u dvadesetom stolje6u bio je
model ekonomskog muSkarca i Zene, kojije pretpostavliao da su donositelji odlu-
ka,(l) u potpunosti obavijelte4i o svim mogu6im opcijama za svoje odluke i o
svim mogu6im posljedicama tih opcija, (2) izuzebro osjetljivi na suptilne razlike
izmedu tih opcija, te (3),potpuno racionalni s obzirom na svoj odabir (Edwards,
1954.; vidi i Slovic, 1990.). Pretpostavka o izuzefrroj osjetljivosti znaEi da ljudi
mogu procijeniti razliku izrneilu dvaju ishoda, bez obzira na to koliko suptilne
bile razlike medu opcijama- Pretpostavka o racionahosti znadi da ljudi biraju
tako da maksimaliziraju ne3to wijedno, 3to god to bilo.
K-ao primjer ovog modela, zamislite da donositelj odluke razmatra koju od
dviju ponuda za posao da prihvati, pod pretpostavkom,daje u oba sludaja podetna
pla6a ista. Pretpostavite takotter da zaposleni u Twtki A imaju 507o ianse da 6e u
prvoj godini dobiti povi$icu od 20%, dok zaposleni u ffrtki B imaju 90% Sanse da
Ce u prvoj godini dobiti poviSicu od l0%. Donositelj odluke 6e izraduuati oEeki-
vanu vrijednost za svaku od opcija, koja iznosi vjerojatnost x odgovaraju6a vri-
jednost ftorist), 5to je ovdje poviSica pla6e (0.50 x 0.20 = 0.10; 0.90 x 0.10 =
0.09). Za svaku od moguiih pogodnosti (pribrajanje) i svaki od mogu6ih tro5kova
(oduzfunaqie)r osoba 6e izraditi slidan proraiun i zatimizabratiposao s najve6om
odekivanomwijedno56u- onaj koji nudinajvi5u izradunatu koristi najniZi izradu-
nati trosak. Pod pretpostavkom da su svi drugi uvjetijednaki, trebali bismo iza-
brati Tvrtku A. Velik broj ekonomskih istraZiv4qia proveden je na osnovi ovog
modela.
Altemativni model vi5e uzima u obzir psiholoSke aspekte svakog pojedinog
donositelja odluke. Prema teoriji subjektivne odekivane koristi, cilj ljudske ak-
tivnosti je haZenje ugode i izbjegavanje boli. Prema ovoj teoriji, pri donoBenju
Zadovoljenje
odlukaljudi 6e nastojatimaksimatiziratiugoduftoja senazivapozitivnom wijed-
noiiu) i minimalitirati bol ftoji se naziva negativnom wijednoS6u). No dine6i to,
svatko od nas izradunava i subjektivnu vrijednost (koja se zasniva na osobnom
procijenjenom ponderu wijednosti, a ne na objeltivnim kriterijima) i subjek-
tivnu vjerojatnost (koja se zasniva na osobnim procjenama vjerojatnosti, a ne na
objektivnim statistidkim proradunima).
Razmotrimo primjer funkcioniranja ovog modela. Donoseei odluku o tome
koju od dvije ponude za posao da prihvate, razliditi Ce ljudi svakom obiljetju
pojedine ponude pridodati razlidite subjektivne pozitivne ili negativne wijedno-
sti. Zena koja ima muZa i deWero djece mogla bi dati ve6u pozitivnu wijednost
pogodnostima kao Sto su zdravstveno osiguranje, stomatoloska skrb, trajanje go-
di5njeg odmora, pla6eni praznici, itd., nego 5to bi to udinio samac koji je usmje-
ren prvenstveno na karijeru. Slidno tome, Zena koja ima obitelj mogla bi dati ve6u
negativnu wijednostupozorenju daposao ukljuduje rnnogo putovanja, ito od zapo-
slenika traZi da svakog mjeseca provede vi5e dana u inozemstyu.
Dvde osobe koje traie posao takoder bi razliditim pozitivnim i negativnim
wijednostima mogle pridodati razlidite subjektivne vjerojatnosti. pesimist bi vjero-
jatno odekivao ve6u vjerojatnost negativnih vrijednosti, a manju.vjerojatnostpozi-
tivnih nego'optimist. Dakle, prema teoriji subjektivne odekivane wijednosti, sva-
ka 6e osoba mnoZiti svaku subjeltivnu vjeiojatnost sa svakom zubjektivnom pozi-
tivnom wijedno56u za pojedino ponudeno radno mjesto, od toga odweti izradun
subjektivne vjerojatnosti za svaku subjektivnu negativnu wijednost, te donijeti
odluku na osnovi relativnih odekivanih wijednosti dobivenih ovim proradunima.
Bira se opcija koja ima najve6u o6ekivanu wijednost. Iako teorija subjektivne
wijeilnosti uzi-a u obzir rnoge subjelrivne varijable koje se pojavljuju kad su u
pitanju ljudi, teoretiEari su uskoro uodili daje donoienje odluka kod ljudi znatno
sloZenije nego 5tci to implicira dak i ova modificirana teorija.
Ako uzmemo u obzir da zd ve6inu odluka ne postoji savrbena opcija koju 6e
izabrati svi ljudi, kako moZemo predvidjeti optimalnu odluku za odreclenu osobu?
Prerna teoriji subjektivne odekivane vrijednosti, ako znamo subjeltivne odeki-
vane wijednosti tog pojedinca (zasnovane na subjektivnim procjenama vjerojat-
nosti i subjektivnim ponderima koristi i toikova), moZemo predvidjeti optimalnu
odluku za tu osobu. To se predvitlaqie temelji na vjerovanju da ljudi nastoje doni-
jeti promi5ljene odluke na osnovi (l) razmatranja svim mogu6ih poznatih opcija,
pri demu mogu postojati i nepredvidive opcije, (2) uporabi najve6e mogude kolidine
dostupnih informacija, pri demu neke relevantne informacije mogu biti nedostup-
ne, (3) paZljivoj (iako subjektiwoj) procjeni mogudih trolkova (rizika) i korisri
kod svake,opcije, (4) patljivom (iako subjektivnom) proradunu vjerojatrosti ra-
zliditih ishoda, pri demu izvjesnost ishoda ne moZe biti poznata, te (5) najve6em
mogu6em stupnju zdravogiezoniranj4 na osnovi razrnatranja svih ranije navedenih
dinitelja A sada iskreno odgovorite: kad ste zadnji put primijenili pet navedenih
prethodnih dinitelja optimalnog odludivanja, dak i kad uznete u obzir ogranidenja
svojeg manja i nepredvidive elemente?
Ve6 u 1950-ima neki su psiholozi dovodili u pitanje ideju neogranidene racional-
nosti. Ne samo da su ti psiholozi uodili da ljudi ne donose uvijek idealne odluke te
da obidno u odludivanje ukljuduju subjektivne razloge, ve6 su takoder kazali da
ljudi pri odludivanju nisu potpuno i bezgranidno racionalni. Naroditoje Herbert
Simon (1957.), koji Ce kasnije dobiti Nobelow nagradu za ekonomiju, nagla-
. Savao da ljudi nisu nuzno iracionalni, ve6 cla pokazuju ogranidenu racionalnost
- mijesmo racionalni, ali unutm odretlenih granica.
 12 . Odludivanje i rezoniranje 40'l
Simon smatra da tipidno rabimo shategiju odludivanja koju je nazvao zadovo-
ljenje. Kod zadovoljenja mi ne razmatramo sve mogu6e opcije, pa zatim pailjivo
radunamo koja 6e od ditavog univerzuma opcija maksimalizirati na5 dobitak i
minimalizirati gubitak. Umjesto toga razmatramo opcije jednu po jednu, te zatim
izabiremojednu dim pronademo onu kojaje zadovoljavajuia ilijednostarT ro dovolj-
no dobra da bi zadovoljila na5u najniiu razinu prihvatljivosti. Dakle, mi 6emo nz'
motriti najmanji mogu6i broj opcija da bismo donijeli odluku za koju vjerujemo da
udovoljava nalim minimalnim zahtjevima. Naravno, zadovoljenje je samo jedna od
nekoliko strategija koje su ispod razine optimalnog, a koje ljudi mogu koristiti'
Pretpostavite, na primjer, da traZite polovni automobil. Vjerojatno u va5em
gradu ima mnogo trgovina polovnim automobilima, a vi vjerojatno nemate ni vre-
mena ni volje sve ih obi6i i izabrati automobil koji vam se dini najboljim s obzirom
tra mnoge dimenzije na kojima moZete prosuilivati automobil. Stoga odlazite u
jednu trgovinu i pogledate Sto se nudi. Ako tamo vidite automobil koji smatrate
zadovoljavaju6im s obzirom na svoje glavne kriterije, kupujete ga. Ako ne nadete
automobil kojije dovoljno dobar, odlazite u sljede6u trgovinu. Traiite samo dok
ne nadbte autornobil'koji zadovoljava va5e potrebe' i tada gakupite. Sjedne strane,
vjerojatno niste odabrali optimalni automobil od svihponudenih, no, s druge sffane,
niste potro5ili Eetiri mjeseca obilaze6i sve trgovine u gradu
Zadovoljenje takoder moZete koristiti kad razmatrate
istraZivadke teme za semestralni projekt ili seminar. Od
bezbroj mogu6ih tema vjerojatno razrnatrate dostavelikbroj,
no tada odabirete zadovoljavaju6u ili dak wlo dobnr temu,
a ne nastavljate svoje pretraZivanje unedogled. Usto,
donositelj odluke moZe odluditi da prilagodi minimalnu
razinu koju smatra prikladnom za zadovoljeqie, ako ustanovi
da vrlo rnnogo opcija nije uspjelo dosedi taj podetni mini-
mum prihvatljivosti. Na primjer, ako odludim da teliq kupiti
novi luksuzni automobil s izwsnim kritikamapotro5ada, koji
usto malo tro5i, za manje od 20.000 kuna" moglo bi mi se
dogoditi da moram spustiti svoju minimalnu razinu prihvat-
ljivosti. Pokoini Amos T,ver-
sky bio je Davis-Brack
orofesor bihevioralnih
Eliminacija po obili eZiima znanosti na SveudilF
3tu Stanford. Tverstry
je najpoznatiii po svo-
U 1970-ima Amos Tversky (1972.a,1972.b) je prolirio Si- jim istrazivanjima Uud-
monovu ideju ogranidene racionalnosti i opazio da ponekad skog prosudivania i
rabimo radiditu strategiju kad smo suodeni sa znatno vedim odludivanja, ukliu6u-
brojem opcija od onog za koji nam se dini da ga moZemo judi rad s Danielom
Kahnemanom o heu-
ramotriti u wemenu koje imamo na raspolaganju. Utakvim
risticima i pristranostF
situacijama mi ne poku5avamo mentalno obraditi sve pon- ma kod prosudivanja u
derirane atribute svih dostupnih opcija, ved rabimo proces uvietima nesigumosti.
elirninacije po obiljdjima. Usmjerimo se na jedno obiljeZje Tversly je takoderznat-
(atribut) razliditih opcija i postavims minimxhi krifslij 2a no oridonio istraZiva-
niima slidnosti I psiho.
to obiljeZje. Zatim odbacimo sve opcije koje ne zadovo-
lo5kim mierenjima.
ljavaju taj kriterij. Nakon toga odaberemo sljedede obiljeZje
za koje postavinq minimahi f,Titerij, razmotrimo preostale
Ko gnLtiv n a ps iho Io gij a
opcije s obzirom na to obiljeZje, te opet odbacimo one opcije koje ne zadovolja-
vaju kriterij. Taj uzastopni proces odbacivanja nastavljamo primjenjivati razmatra-
ju6i niz obiljeZja sve dok nam ne preostane samojedna opcija (Dawes, 2000.).
Na primjer, kad biramo automobil koji 6emo kupiti, molemo se usmjeriti na
njegovu cijenu kao prvo obiljeZje, ne obra6aju6i paZnju na dinitelje poput trolko-
va odrZavanja, troikova osiguranja ili druge dinitelje koji bi mogli urjecari na
kolidinu novca koju 6emo morati potroiiti na automobil uz njegow osnovnu cijenu.
Nakon 5to smo odbacili opcije koje ne udovoljayaju naiem kriteriju, izabiremo
drugo obiljeZje, postavljamo kriterij te odbacujemo opcije koje mu ne udovolja-
vaju. Nastavljamo taj proces, postupno odbacuju6i opcije s obzirom na pojedina
obiljeZja, sve dok nam ne preostane samojedna opcija. Cini se da bismo u stvar-
nom Zivotu mogli rabiti neke elemente eliminacije po obiljeZjima ili zadovoljenja
svq dok broj opcija ne svedemo na tek nekolifo, a zatim upohijebiti neku od
potpunijih i paZljivijih strategija (npr. one koje predlaZe teorija subjektivne o6eki-
vane wi.jednosti) za izbor izmedu tih nekoliko preostalih opcija @ayne, l9?6.).
Tversky nije bio zadovoljan samo opaZanjem da desto donosimo odluke na
osnovi strategija koje su lo5ije od optimalnih. Dodajudi sol na ranu, Tversky i
jedan njegov suradnik opazili su da desto rabimo mehtalne predice te dak pristra-
nosli koje ogranidavaju i ponekad islcivljuju naBu sposobnost donoienja racio-
nglnih odluka. Jedan od kljudnih nadina uporabe mentalnih prebica usmjeren je
rihrnale procjene vjerojatnosti. Razmotriti, na primjer, neki ocl strategija koje
statistidari rabe kad radunaju vjerojatnost, prikazane u tablici 12.1.
Pravilavjerojatnosti
W
qtatist!6ari iedovito rabe pravila vjeroiatnosti opisana u ovoj tablici. M6alu1im, ve6ina ljudi koji
nisu
statistieari, prilikom proclene vjerojatnostl odredenih dogadaja lll proc.iene vjerojatnog ishoda od vi6o
ponudenih opcija ne uspijeva pratiti ve6inu ovih pravila.
STO SE ODREOUJE MATEMATTEKI IzRAz
VJEROJATNOSTI
JednGtavna vjorcjatnost Virciainost da is se iaviti odrodeni dogadaj (A) - p (A)
dogadaja (A) tj. koia je vjrciatnct (A)?
vjercjatnosti
Negacija Vjercjatnost da se odredeni dogadaj (4 nade p(A) =r-p(n)
dogadaia (A) iaviti - tj. koia je vjercjatnost neA (zmteno kao
.,4,,1?
Kombinirana vjercjatnost Ako je poiava dogddaja A medusobno iskljuEiva p (4 +p (B)
dvaju mealusobno iskliudivih s pojavom dogadaja B (ti. vjercjatnost da de se
dogadaja javiti oba je 0), koja j6 vjsrojatnosi da Ce ss javiti
bilo koji od njih?
Kombinirana vjerojatnost Ako.ie vjercjatnost dogadaja A noovisna o jav- p (4 xp
(B)
dvaju nezavisnih dogadaja ljanju dogadaia B, koja ia vjerciatnost da Ce so
javiti oba?
 12 r Odludivanje i rezoniranje 409

410 Ko gnitiv na p s iho lo gij a

Modi 6ete lako izradunati jednostavnu vjerojatnost pojavljivanja odredenog
trolka ili koristi (Sto je prikazano u prvom retku tablice), kao ijednostavnu vjero-
donose odluke na osnovi pristranosti i heuristika (predica) nego 5to se to dinilo na
jatnost da do odredenog tro5ka ili koristi neie doii. Medutim, izradunavanje kom-
osnovi ranijih istraiivanja. Te mentalne predice olakiavaju kognitivno optereie-
biniranih vjerojatnosti za pojavljivanje ili nepojavljivanje razliditih trolkova i
nje donodenja odluka, no takoder znaEe i zrafrro ve6e Sanse za pogrelke. Tversky,
koristi moZe biti prilidno nespretno (pogledajte tre6i i detvrti redak u tablici).
Kahneman i njihovi suradnici u podrudju istraZivanja donobenja odluka ispitali su
Druga vjerojatnostje uvjetna vjerojatnost, odnosno vjerojatnost da de sejedan nekoliko heuristika i pristranosti koje desto rabimo kad donosimo odluke i druge
dogactajjaviti, ako sejavi drugi. Na primjer, mogli biste htjeti izraiunati vjerojat- prosudbe. Neki od njih opisani su u sljede6em ulomku.
nost dobivanja odlidne ocjene iz kognitivne psihologije, po uvjetom da dobijete
odlidan na pismenom ispitu. Formula za izradunavanje uvjebrih vjerojatnosti na
osnovi podataka, poznata kao Bayesov teorem, vrlo je sloZena, tako da je ve6ina Reprezentativnost
ljudi ne rabi u svakodnevnim situacijama rezonirania. Usprkos tome, takvi su Prije nego 3to podnete ditati o reprezentativnosti, pokulajte rijeliti sljededi pro-
proraduui neophodni za evaluaciju znanstvenih hipoteza, dono5enje realistiEnih blem Kihnemana i Tverskog (1972.).
medicinskih dijagnoza, analizu demografskih poclataka i obavljanje mnogih drugih
zadataka.(Zawlo ditljivo obja5njeqie.Bay-osovateorema, vidi M. Eysencki Keane,
1990., str. 456.458; za detaljan opis Bayesova teorema s kognitivno psiholo5kog I

stajaliita, vidi Osherson, 1990.)
Heuristici i pristranosti
Amos Tversky i Daniel Kahneman (npr. Kahneman i Tversky, 1972.,1990.;Tver-
sky i Kahneman, 1971., 1993.) promijenili su sliku istaZivanja prosudivanja i
odludivanja svojom sugestijom kako bi moglo biti znatno vjerojafirrje da ljudi
HTPOTETTEKI PRIMJER
|.3 .is j{rdan od 10 visoko rangiranih kandi-
data koji se natjeeu a jednu stipendiju.
Koie su Leieve Sanse da dobiie stipmdiju?
Ako ja Ls jeda od 'l0 visoko mngiranih
kildidata koji s natjdu a iednu stipendiiu,
koje su nigov gans da ne dobije
stipsdiu?
Ls i niegov prijateli su medu 10 visoko
rangimih sludenata koji s natjebu za jednu
stipendiju. Ko.je su Sanse da 6e jedan od njih
dvojice dobiri stipendiiu?
Ls im eetiri paE cipela: plave, biisla, me
i smede, i miioia ih slud{nim rasporedm-
lGje su Sre da Ce jeda od dvoiie pn'ja-
telja dobiti sdpendiju i da Cs Ls tog dma
neitimciple?
U jedlom gradu ispitme su sye obitelji koje imaju Koja je vaia procjena vjercjatnosti brcja obitelji u
toEno Sestero djece. U 72 od tih obitelji todan re- kojina je redoslijed rcdenja bio M Z M M M M?
doslijed rotlmja muSke i Zenske djece bio je L M Z
MMZ.
Ve6ina ljudi koja procjenjuje broj obitelji s redoslijedom rodenja M Z fr4 U V
Mprocjenjujedajetajbroj manjiodT2-Ztpravo,najboljaprocjenabrojaobitelji
s tim redoslijedom rodenja je ?2, jednako kao i za redoslijed Z Vt 2 U U /,.
Odekivani broj za drugi redoslijed jednak je onom za pwi jer je spol djeteta u
svakom porodu nezavisan Cbarem teoretski) od spola u svakom drugorn potodu, a
u svakom poroduje vjerojatnost da ie se roditi djedak (ili djevojdica)jedan od
dva. Stogajeje svaki redoslijed rodenjajednako vjerojatan (1/2) 6;EakiZ,L22
2Ltti:laMMMMM.
Zaito mnogi od nas vjeruju daje neki odrecleni redoslijed rotlenja vjerojatniji
od drugih? Kalneman iTversky smatraju dajeto zato 3to rabimo heuristik reirezgn-
IZFAEUNAVANJE VJEROJATNOSTI
tativnosti, u kojem vjerojatnost nekog nesigumog dogatlaja procjenjujemo s
obzirom na (l)
stupanj odite slidnosti ili reprezentativnosti za populaciju iz koje
je izvuden, i (2) stupanj u kojem odraiava salijentna obiljeija procesa kojim je
Lieva Sansa da dobiie stipendiitt i 0.1.
generiran (poput sludaja) (vidi takotler Fischhotr, 1999.; Job:rson - I aird, 2000.).
Na primjer, ljudi vjeruju da je prvi redoslijed rodenja vjerojahiji jer je, prvo,
reprezentativniji s obzirom na broj mu5karaca i Zena u populaciji, i; drugo, izgle-
1-0.1 =0.9
da viSe sludajan od drugog redsslijeda. No za svaki je redoslijed, naravno, jedna-
lejeva Sans da ne dobiie stipendiju i 0.9.
ko vjerojatno da se pojavi po sludaju.
Slidtro tome, ako od ljudi zatraZimo da procijene vjerojatrost da ce bacanje novdi6a
0.1 +0.1 =0.2 dati niz G P G G P G (G = glava, p:pismo), vedina ljudi tetajniz proglasiti
Sans da 6e jedm od njih dvoiice dobiti vjerojatnijim od niza G G G G P G. Ako odekujete da niz bude sludajan, skloni ste
stipBndiju ie 0.2- vjerojatnijim proglasiti niz koji "izgleda sludajno". Uistinu, ljudi desto komentiraju
da brojevi u tablici sludajnih brojeva "ne izgledaju sludajno" jer podcjenjuju broj
025xO2=0.05 pojavljivanja istog broja koji 6e se javiti potpuno sludajno. eesto rezoniramo
Visoiatnost da de jedm od dvoiico priiatelja razmatraju6i dini li se da neito predstavlja niz sludajnih dogatlaja, umjesto da zapra-
dobiti stipendiju i da 6e [e tog dana nositi crne vo raanotrimo pravu vjerojatnost sludajnogjavljanja tog dogadaja. Ta nas sklonost
cipele iaosi 0.o5. dini podloZnijima rnakinacijama madionidara, Sarlatana i prevaranata, koji
preuvelidavaju svoje predviclanje realistidne vjerojatnosti dogatlaja koji izgleda kao
da nije sludajan. Na primjer, vjerojatnostje 9 prema I da ie dvoje ljudi u grupi od 40
 12 r Odludivanje i rezoniranje 411
412
(npr. u udionici ili publici malog noinog kluba) imati rodendan istog dana (istog
dana i mjeseca, ne nuZno iste godine), a u grupi od 14 ljudije vjerojatnost da 6e
dvoje ljudi imati rotlendan dan za danom veda od 50% (Kmntz, 1992.).
Drugi primjer heuristika reprezentativnosti je kockarova logidka pogre5k4 u
kojoj kockar pogrelno vjeruje da je vjerojatnost odredenog sludajnog dogattaja
(npr. dobitka ili gubitka u igri na sre6u) pod utjecajem ranijih sludajnih dogatlaja.
Na primjer, kockar koji izgubi pet oklada zaredom mogao bi vjerovati daje zbog
toga dobitak u iestoj okladi vjerojatriji. No jasno je da je svaka oklada (ili baca-
nje novdi6a, i sl.) zrpravo nezavisni dogadaj te daje vjerojatnost dobitka i gubitka
jednaka. Nije ni5ta vjerojatnije da de kockar dobiti na Sestoj okladi nego ito je na
prvoj - ili tisudu i prvoj.
Slidna logidka pogreskaje po$e5no vjerovanje "danasje sretne ruke" u koSar-
ci. Cini se da i profesionalni i rekeativni koiarka5i, kao i njihovi navijadi, vjeruju
da su igradeve Szmse da postigne ko5 vede nakon 5to je prethodno dao kod nego
akoje promaiio, iako statistidka vjerojatnost (i swami zapisi o postignutom broju
koleva pojedinih igrada) ne pokazuju takvu tendenciju (Gilovich, Vallone i Tver-
sky, 1985.). Parnetni igradi 6e iskofistiti ovo vjerqvanje i pa4jivo duvati protirTri-
ka neposredno nakon 5to je postigao ko5 jer 6e drugi protivnidki igradi vjerojat-
nije nastojati dodati loptu tom igradu za kojeg se percipira daje "sretne ruke".
Ne bi trebalo biti narodito iznenaduju6e.da se desto oslanjamo na heuristik
reprezentativnostijer gaje lako koristiti i desto djeluje. Na primjer, ako prije izlaska
'iz kuie nismo 6uli wemensku prognozq nefomralno procjenjujemo vjerojahost da
ie padati kiSa na osnovi toga,koliko obiljeZja tog:d63 (npr. 4ieseca u godini i
prisutnosti ili odsutnosti oblaka na nebu) dobro reprezentiraju obiljeZja daaa kad
kiSi. Prema Tverskom i Kahnemanu(1971.); drugirazlog za destuuporabuheuristi-
ka reprezentativnostijest da pogre5no vjerujemo kako mali uzorci (npr. ljudi, dogada
ja, obiljeZja) po svemu slide ditavoj populaciji iz kojeje uzorak odabran. Narodito
smo skloni podcijeniti vjerojatnost da obifie{a malog uzorka populacije (npr. ljudi
koje dobro poznajemo) ne reprezentiraju adekvatno obiljeZja ditave populacije'
Takoder smo skloni EeICe rabiti heuristik reprezentativnosti kad su nam dobro
poznati anegdotalni podaci koji se zasnivaju na vrlo malom uzorku populacije.
Richard Nisbett i Lee Ross (1980.) takvo oslanjanje na anegdotalne podatke na-
zivaju tvrdnjom "dovjek koji". Kad nam se prikaZe statistika, te podatke moZemo
odbaciti na osnovi vlastitih opaZanjapoput: '?oznajem dovjekakoji...". Na primjer'
kad smo suodeni sa statistidkim podacima o srdanim bolestima i prehrani bogatoj
kolesterolom, ne&o bi se mogao suprotstaviti tvrdnjom: "Pozrajem Eovjeka koji
je jeo tu6eno vrhnje z.a dorudak, rudak i veiiru i doZivio 110 godina, kad ga je
potpuno zdravog ustrijelila ljubomoma ljubavnica".
Jedan od razloga zbog kojih ljudi pogre$no rabe heuristik reprezentativnosti
jest taj da ne uspijevaju shvatiti pojam tcmeljnog omjera - zastupljenosti nekog
dogaclaja ili obiljeZja unutar njegove populaoije dogadaja ili obiljeZja. U svako-
dnivnon odludivanju ljudi tresto zanemaruiu informacije o tdmeljnom omjeru,
iako su one vahe za udinkovito prosudivanje i dono5enje odluka. U mnogim
zanimanjima je uporaba informacija o temeljnom omjeru neophodna za dobro
obavljanjeposla. Naprimjer, ako lijedniku kaZete da l0-godi5nji djedakimabolove
u prsnom koSu" znanro je manje vjerojatro da de se lijednik zabrinuti zbog pri-
jete6eg srdanog udara nego kad bismo mu rekli da 5O-godi5nji muikarac ima isti
simptom. Zalto?.Zato 5to je temeljni omjer pojave srdanog udara aatno viEi kod
Kogni tiv na ps iholo gij a
50-godiSnjihmulkaracanegokod l0-godi5njih djedaka. Naravno, ljudi rabe i druge
heuristike, no mogu6e ih je nauditi kako da rabe temeljni omjer da bi pobolj5ali
svoje odludivanje (Gigerenzer, 1996.; Koehler, 1996.).
Dostupnost
Veiina od nas barem powemeno rabi heuristik dostupnosti (Tversky i Kahne-
man, 1973.) u kojem prosudujemo na osnovi lako6e kojom moZemo prizvati one
sludajeve nekog fenomena koje smatramo relevantnima (vidi takotler Fischhoff,
1999.; Stemberg, 2000.). Umimo, na primjeq slovo R. Postoji li u engleskom
jeziku viSe rijedi koje podinju slovom R ili onih u kojimaje R freie slovo? Vedina
sudionikaje odgovorila da ima vi5e rijedi koje podinju slovom R (Tversky i Kah-
neman,1973.). Za3to? Zato ito je lakle smisliti rijedi koje podiqiu slovom R nego
one u kojima je R treCe slbvo. Zapravo, u engleskorn jeziku.ima vi5e rijedi u
kojimaje R tre6e slovo. Isto wijedi i za neka druga slova poput npr. K L, N i V.
Heuristik dostupnosti takotlerje opaien u svakodnevnim situacijama. Michael
Ross i Fiore Sicoly (1979.) su odvojeno ispitali bradne partnere i traiili od njih da
izjave koji od partrera obavlja veii dio svakog od 20 ku6anskih poslova (npr.
kupovina 1ami6ie3, priprema dorudka, itd.): Svaki parher je izjavio da on (ili
ona) de36e obavljaju 16 od 20 poslova. Kad bi i jedni i drugi bili u pmvu, za
obavljarije 100% ku6anskih poslova svaki.'bi morao obaviti 80% rada. Autori su
dobili slidne rezultate kad su ispitali dlanove fakultetske kodarkaSke momdadi i
dlanove skupine koja zajedno radi u laboratoriju. Kod svih sudionikaje veia do-
stupnost vlastitih aktivnosti dirvela do toga da im se dinilo da obavljaju ve6i dio
posla u zajednidkim zadacima.
Iako je jasno da 80%+80%? 100%, moZerno razumjeti za5to bi ljudi upotrije-
bili heuristik dostupnosti kad.im potw<luje njihova vjerovanja o sebi. Mettutim,
ljudi takotler rabe heuristik dostupnbsti kad njegova uporaba dovodi do logidke
pogre$ke koja nije u vezi s njihovim vjerovanjima o sebi. Od dviju grupa sudio-
nika zatraleto je da procijene broj rijedi odredenog oblika za koje odekuju da 6e
se pojavitiu ulonku od2000 rijedi. U jednoj grupi oblikje bio ____ ing (d. rijed
od sedam slova koja zavrlavana-ing), a u drugoj gupi _ _ ___ n _ (tj. rijel od
sedam slova u kojoj je predzadnje slovo z). Jasno je da ne moZe biti vi5e sed-
meroslovnih rijeli koje zaw5avajuna -ingnego sedmeroslovnih rijedi ukojimaje
n predzadnje slovo, no veia dostupnost prvog oblika dovelaje do procjena vjero-
jatnosti koje su bile viSe nego dvostruko ve6e od procjena vjerojatnosti pojavlji-
vanja drugog oblika (Tversky i Kabneman, 1983.). Ovaj primjer ilustrira kako
heuristik dostupnosti moZe dovesti do logiEke pogre5ke podudamosti, pri kojoj
pojedinac daje vi$u procjenu zajedan podskup dogadaja (npr. pojavu -rzg) nego
za ve6i skup dogailaja koji sadrii zadani podskup (npr. pojavu z kao predzadnjeg
slova). Ova je pogreika takoder ilustrirana pridom o Lindi na podetku poglavlja.
Tversky i Kahneman (1983.) su pokazali da jo5 jedan heuristik - heuristik
reprezentativnosti - takoder moZe navesti pojedince na logiEku pogreSku podu-
damosti tijekom zakljudivanja o vjerojatnosti (vidi takoiler Dawes, 2000.). Ovi
autori su studetrtima postavili sljededi zadatak:
Molimo vas daprocijenite sljedede wijednosti: koliki je postotak
ispitanika u zdravswenom istraZivanju imaojedan ili vi5e srdanih
 12 o Odludivanje i rezoniranje 413
napada? Koliki postotak ispitanikaje bio stariji od 55 godina i 414
ujedno imaojedan ili vi5e srdanih napada)? Gtr 308)
Prosjedne procjene su iznosile l8% za prvo pitanj e i30Yo za drugo. Zapravo je
65% sudionika dalo viSe procjene u drugom pitanju (za koje je sasvirnjasno da se
odnosi na podskup skupine iz prvog pitanja).
Medutim, ljudi ne podlijeZu uvijek pogreici podudamosti. Samo je 25% sudi-
onika dalo ve6e procjene za drugo pitanje kad su pitanja bila preformulirana tako
da se odnose na frekvencije (tj. broj ispitanika unutar zadanog uzorka iz popu-
lacije) umjesto na postotke. Usto su autori utvrdili daje pogreika podudamosti
manje vjerojafira
kad su podudarnosti definirane.preklapanjem konkretnih klasa
(npr. wsta predmeta ili pojedinaca poput pasa ili pudlica) nego
kad su definirane kombinacijom obiljeZja (npr. svojstva predme-
ta ili pojedinaca poput koinzervativnosti ili feminizma). Iako su
klase i obiljeZja ekvivalentni s logidkog stajali3t4 oni uzrokuju
razlidite mentalne reprezentacije u kojima su transparentna ra-
zlidita pravila i odnosi. Formalna ekvivalentnost obiljeZja i klasa
odito nije programirana u laidkom mozgu. (Tversky i Kalneman,
1983., sf. 309)
Varijanta pogreSke podudarnostije pogre5ka ukljudenja, u kojoj pojedinac pro-
sutluje kako je vjerojatnost da svaki dlan neke kategorije (npr. odvjetnici) ima
odretleno svojstvo ve6a od vjerojatnosti da svaki dlanpodskupa te kategorije (npr.
sindikalni odrjetrici) ima to svojstvo (Shafir, Osherson i Smitb, 1990.). Na priqier,
sudionici su kao znahr ve6u procijenili vjerojatnost daje "svaki pojedini sdvjsl-
nik' (tj. svaki odvjelnik) kon4ervativan nego vjerojatnost daje svaki pojedini
sindikalni odvjetnik konzervativan. Prema ovim autorima, skloni smo procjeqli-
vati derojatnost da Clanovi odredene klase (npr. odvjetrici) ili podklase (npr.
sindikalni odvjetniqi) imaju odrc<Ieno syojswo (npr. konzervativnost) na osnovi
percipirgne.tipi[nosti (1i. reprezentativnosti) datog svojswa za datu kategoriju,
umjesto da procjenjujemo vjerojatrost na osnovi statistilke vjerojatnosti.
Heuristici poput reprezentativnosti ili dostupnosti ne dovode uvijek do pogre3nih
prosudbi ili lo3ih odluka. Te mentalne kratice zapravo i rabimo zato 5to su tako
desto todne. Na primjer, jedan od dinitelja koji dovode do ve6e dostupnosti nekog
dogadajaje zapravo veCa udestalost tog dogadaja. Medutim, na dostupnost mogu
ut'ecati i nedavnost prezentacrjp (kao kod signaliziranja pri implicitnom pam6e-
nju, spomenutog u 7. poglavlju), neobidnost ili inaLena salijentnost odretlenog
dogailaja ili Cak kategoije zapojedinca. Usprkos tone, kad dostupne informacije
nisu pristrane (Sto mogu postati npr. zbog senzacionalistiEkog pisanja u tisku,
znatnog oglalavanja, novosti neobiCne pojave ili osobnih predrasuda), sludajevi
koji su najdostupnijijesu opdenito oni koji su najuobidajeniji. Buduii da op6enito
donosimo odluke u kojima su najuobidajeniji sludajevi najrelevantniji i najwed-
niji, heuristik dostupnostije desto prikladna preEica koja donosi najmanje hoiko-
va. Medutim, kad se pojedinadnih sludajeva bolje dosje6amo zbog pristranosti
(npr" va5ih glediSta o vlastitom ponalanju, uusporedbi s onima drugih ljudi), heu-
ristik dostupnosti moZe dovesti do odluka koje.nisu optimalne.
Ko gnitiv n a p s i h o I o gij a
Ostali fenomeni prcsudivanja
Heuristik povezan s dostupno5iu je heuristik usidravanja i prilagodbe. Prije nego
nastavite ditati, brzo (u manje od 5 sekundi) napamet izradunajte odgovor na slje-
de6i problem:
8x7x6x5x4x3x2x1
A sad brzo izraEunajte odgovor na sljede6i problem:
lx2x3x4x5x6x7x8
Tversky i Kahnernau (1974.) su od dviju skupina ispitanika zatraZili da pro-
cijene urnnoZakjednog ili drugog od navedenih dvaju nizova od osam brojeva.
Prosjedna (medrjan) procjena sudionika koji su dobili prvi niz brla je 2250, a
sudionika koji su dobili drugi niz 512. (Todan umnoZak je u oba sludaja 40 320.)
Dva umnoika su ista,.kao 5to i moraju biti jer subrojevi potpuno isti (primjenom
zakona komutacije pri rnnoZenju). Usprkos tome ljudi daju ve6u procjenu za prvi
niz nego za drugi jer njihov izradun sidrilta prvih nekoliko medusobno
-
pomnoZenih brojeva - dovodi do viSe procjene na osnovi koje prilagodavanjem
dolaze do konadne procjene.
Drugo pitanje u teoriji odludivanjaje utjecaj efekata okvira, u kojima nadin na
koji su prikazanb razlidite opcije utjdEe na odabir opcije (Tversky i Kahnenan,
1981.). Na primjer, skloni smo odabrati opciju koja pokazuje izbjegavanje rizika,
kad smo suodeni s opcijom koja ukljuduje rrogu6i dobitak, tj. skloni smo izabrati
opciju koja nam nudi mali, ali siguran dobitak prije nego onu koja nudi veCi, ali
nesiguran dobitalg osim ako je riesiguran dobitak ili nei2iirjerno vedi ili tek umje-
reno manje nego siguran. Primjei u okviru "Istrahijemo kognitivnu psihologiju"
tekjeneznatno izmijenjen zadatakkojirsutbotrijebiliTversky i Kahneman (1981.).
hetpostavite da su vam rekli krko postoji rizik da postoji vjercjatnost od :33 da cebpasiti svih 600 lju-
600 ludiume od odretlene bolesti. Cjepivo Amoglo di, no istowemeno ivjercjahost od .66 da 6e svih
bi sproiti Zivote 200 ugroZenih osoba. Za cjepivo B 600 ljudi umijeti: Koje biste cjepivo iabrali?
Metlutim, kad smo suodeni s opcijama koje ukljuduju mogu6e gubitke, skloni
smo izabrati opcije koje pokazuju r:alenje rizika, t'. skloni smo izabrati opcije
koje nude veliki, ali nesiguran gubitak prije nego one u kojimaje gubitak manji,
ali siguran, osim ako je nesiguran gubitak ili izrazito ve6i ili tek umjereno manje
nego siguran. SljedeCi okvir "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" pruZa zanim-
ljiv primjer.
Pretpostavite da Ce od 600 ljudi kojima prijeti odre- | vjercjatnost od .33 da riitko neCe mijeti, i vjercjat-
tlena bolest njih 400 mrijeti ako primijenimo cjepi- | nost od .66 da 6e svih 600 ljudi mijeti. Koje cjepi-
vo C. Medutin, ako primijenimo cjepivo D, postoji ' I vo biste izabrali?
 12 o Odludivanje i rezoniranje 415

4t6 Kognitivna p s iholo gij a

U prethodnim situacijama ve6ina ljudi 6e izabrari cjepivo A i cjepivo D. A
sada usporedite broj ljudi diji 6e iivoti biti izgubljeni ili spaieni primjenom cjepi-
Zbog pretjeranog samopouzd4nja ljudi desto.donose lo5e odluke, na osnovi
va A ili C. Slidno tome, usporedite broj ljudi diji 6e Zivoti biti izgubljeni ili spa-
neprikladnih informacija i neudbkovitih strategija donoienja odluka. Nije jasno
Seni primjenom cjepiva B ili D. Naia sklonost izbjegavanju rizika nazuprot haZenju
zasto smo skloni pretjerano vjerovati u svoje prosudbe
rizika dovodi nas do sasvim r:rzliditih izbora na osnovi okvira u kojem je odluka -jedno odjednostavnih
objainjenja jest da ne volimo razmi5ljati o mogu6nosti da smo pogrijeSili (Fis_
prikazana, dak i kad su swami ishodi izbora identidni.'
cbhoS 1988.)
JoSjedan fenomen u prosutlivanjuje iluzorna korelacija, kod koje smo skloni
Jedna od dosta destih pogre3aka u prosurlivanju je pogre.ifta propalog troika
odredene dogatlaje ili
odretlena obiljeZja i kategorije doZivljavati kao povezane
jer smo predisponirani da to dinimo (Hamilton i Lickel, 2000.). U sludaju dogada'
(Dupuy, 1998., 1999.; Nozick, 1990.), a radi o odluci na nastavimo ulagati u
se
ne5to samo zato 3to smo u to vei. ulagali i nadamo se da 6emo.vratiti svoj ulog. Na
ja, moZemo vidjeti spuriozne uzrodno-posljedidne odnose. [I sludaju obiljeZja,
primjer, zamislite da ste kupili automobil koji ne valja. Ved ste urozili tizuie kuna
moZemo rabiti osobne predrasude da bismo oblikovali i koristili stereotipe (moZda
da biste ga popravili, a sada mu treba joi jedan veliki popravak. .Nemate razloga
kair rezultat uporabe heuristika reprezentativnosti). Na primjer, ako irdekujemo da
vjerovati da 6e taj.popravak biti zadn$i u nizu popravaka. Razmisljate koliko ste
pripadnici neke politidke stranke imaju odrettena intelektualna ili moralna svoj-
novacapotrolili qg popravke i rezonirate daje bolje da platite joljedan popravak
stva, za sludajeve u kojima.ljudi pokazuju ta svojstva vjerojahost da budu do-
nego da kupitg novi,automo-bil, da biste opravdali izms koji ste ve6 potrolili na
stupni u,pam6enju i lakle prizvani bit 6e veda nego za sludajeve koji su u suprot-
popravke. Upravo, ste upali u pogredku propalog tro5ka. problemje da ste zaista
nosti s na5im prisEanim odekivanjima. Drugim rijeEima, mi percipiramo korela-
ciju izmetlu politidke Stranke i odretlenih obilje7ia. izgubili novac na t9 popravlqe. Tro5enje dodatrog.noyqa napopravke nece watiti
onaj-ved poto5eni. Bifo bl najbolje da taj ved potro5epj novac smatrate .,propalim
Loren Chapman i Jean Chapman (1967 .,1969.,1975.) su pokazali da iluzome
troSkom" i hrpite novi automobil. Slidno tome, Tamislite da odete na godiinji
koielacije mogii utjecati dak i na psrhijatrijske dijagnoze zasnovane na projek-
odmor za koji ste planirali da haje dva {edna, No nije vam hjepo i razrriigate o
tiviim testovima poprit Roilchachova testa i Testa nacrtaj dovjeka:. U svojem su tome da se watite ku6i tjedan dana.ranije. Trebate li se vr-atiti ranije? odludite da
istraZivanju predloZili lahuk<irelaciju prema kojoj bi odre-
ne, da biste op_ravdali ono 5to ste ve6 ulolili u odmor. ponovno ste upali u pogre5ku
tleni odgovori bili povezani s odredenim dijapozama. Na
propalog trolka. Umjesto .da novac promatratp jednosfavno kao potro3en na lo5u
primjer, sugerirali su da su pojedinci s dijalnozom para-
otlluku, odluEili ste potratitijos novca bez ikakve nade da 6e vam na goclilnjem
noje skloniji crtanju ljudi s velikim odima nego pojedinci s
odmoru postati ljep5e.
drueim dijagnozama. No pacijenti s par'anojom zapravo nisu
bili nimalo skloniji crtanju velikih odiju od bilo kojih drugih Kod prosudivanjaje takocler vaiho uzeti u obzir toikove prtlilce, Sto su tro5_
pacijenata, Medutim, kad su sudionici odekivali da 6e opaziti koJi koje pla6ate da.biste se okoristili odredenom prilikom. pretpostavite, na
korelaciju iznedu odredenih odgovora i s njima povezanih primjer, da ste dobili sjajnu ponudu za posao u San Francisku, graclu u kojem ste
dijagnoza, bili su skloni vidjeti hrkorelaciju, iako onaz prl' oduvijek Zeljeli zivjeti, te da ste je spremui prihvatiti. No prije nego to urinite
vo uop6e nije postojala. morate se zapitati dega 6ete se sve morati odre6i da biste iskoristili ovu priliku. To
bi npr. mogla bid S?.sa.da sa svojom pla6om iivite u velikom stanu ili iansa da
Jo! jedna uobidajena pogre5ka za koju pouzdano zram Baruch Fischhoff je
je opazio kod.drugih ljqdi (iako nikad kod sebe ili profesor. drugtvenih zivite u gradl u kojem nedete morati brinuti o potresima. svaki put kad iskoristite
da sam
znanosti i znanosti o neku prilik',lavljaju se i tro3kovi teprilikp, koji u nekim sludajevima mogu dovesti
kod vas)jest pretJerano samopouzdanje-pojava da poje-
procesu donoSenja do toga da ono Stoje izgledalo kao dobra prilika, odjednom vi5e uopCe ne djeluje
dinac previsoko procjenjuje vlastite vje5tine, manje ili pro-
odluka, i6 piofeEor tako privladno. u idealnim biste uvjetima morali pokurati nepristrano razmoaiti
suttivanje. Na primjer, Baruch Fischhoff, Paul Slovic i Sa-
inzenierstva i drust- te tro5kove prilike.
rah Lichtenstein (1977.\ dali su sudionicima 200 altema- venog odludivanla na
tivnih twdnji, poput "Apsint je (a) pi6e, (b) dragi kamen." Sveudiligtu Carnegie- Naposljetku, pristranost kojoj smo svi desto podloZni je pristranost pogleda
(Todan odgovorje a) Od sudionikaje zatr^Zeno da izaberu Msllon. lstraiivao ie unafrag, odnosno pristranost u sudenju o dogadajima koji su se zbili u proSlosti.
todan odgovor i da navedu stupanj sigumosti u todnost svojeg psiholoSke procese Odredenije, kad situaciju promatramo retrospektivno, moZemo s lakodom vidjeti
popt rt pristranosti po- sve znakove i dogatlaje koji vode prema odredenom ishodu (Fischhofl 19g2.;
odgovora. Ljudi su bili pretjerano samopouzdani. Na
gleda unatrag, per-
primjer, kad su bili
100% sigpmi u todnost svoiih odgovo- Wasserman, lsmpert i Hastie, 1991.). Na primjer, kad od ljudi traZimo da pred_
cepcije rizika i proc+.
ra, bili Ljudi su op6enito
su u pravu u svega 80% sludajeva. sa vrednovanja. Ta- vide ishod psiholoikog eksperimenta prije nego ito je eksperiment proveden-, nji-
skloni precijeniti todnost svojih prosudbi (Kahneman i Tver- kodler le sudjelovao u hovo predvidanje je rijetko kad bolje od onog po sluEaju. Medutim, kad ljudima
sky, 1996.). To pretjerano samopouzdanje moZe djelomidno dono5enlu smjernica kaiete ishode psihololkih eksperimenata, oni 6esto komentiraiu da su ti ishodi
proizlaziti iz toga Sto ljudi ne shva6aju koliko malo aaju, za dru6tveno suo6a- oditi i da ihje bilo lako unaprijed predvidjeri. Slidno tome, kad postoje problemi
vanjesrizlkomlko.i-
ne shvadaju koliko pretpostavljaju kad sc pozivaju na svoje u intimnim odnosima, ljudi desto ne zamje6uju zrakove te5ko6a sve aok proUtern
Stenjem fizidke oko-
znanje ili ne znaju da njihove informaciie po$edu iz ne- line.
ne dosep.e krizne razqjere, ponekad dovodeii i do raspada veze. No gledajudi
pouzdanih izvora (Carlson, 1995.; Griffin i Tversky, 1992.). retrospektivno, ljudi se udare po delu i pitaju se: ,.Kako nisam vidio da 6e se to
dogoditi? Biloje tako odiglednol Trebao sam uoditi znakove.',
 12 r Odludivanje i rezoniranje
Veiina istaZivaqia prosudivanja i odludivanja usmjerena je na pogrelke koje
dinimo. Istralivanja Tverskog i Kahneman4 kao i Fischhoffa i suradnika, jasno
pokazuju da je ludska racionalnost q$addbnq Ng,. kao tsto je istalsr-uo Jonathan
Cohen (1981.), ljudska iracionalnostje takoder ograniten.a jer u mnogim sludajevi-
mapostupamo racionalno. Osim toga, svatko od nas moZe vjeZbom poboljSati svoje
odludivanje, narodito ako dobivamo specifidne powahe informacije o tome kako
da popravimo svoje skategije odludivar{a Drugi kljudan nadin pobolj5avanja od-
ludivanjajest prikupljanje tod.nih inforrnacijaza izradunavanje vjerojatnosti i priklad-
na uporaba vjerojatnosti u donoSenju odluka. Usto, iako nam je jasno da teorija
subjekivne odekivane vrijcdnosti nudi loi opis swamog donoSenja odluka kod lju-
di; ona pnrZa vrlo dobre preporuke za pobolj3anje udinkovitosti odludivanja kad
smo suodeni s dono5eqjem odluke kojaje dovolino vaZna da bi opravdala potrebno
wijeme i mentalni napor (Slovic, 1990.). Nadalje, moZemo nastdati izbje6i pretje-
ranopolzdavaqjeusvoje intqitfimopogatlaqie optimalnih izbora. Jo5jedanodnadina
da poboljSamo svoje odludivanje jest kori3tenje paZljivog rezoniranja u donoieqiu
zakljud.aka o razliditirn opcijama koje su nam dostupne.
Istraiivanja heuristika i pristranosti upuduju na valnost razlikovanja intelek-
tualne kompetencije i intelektualnog postipuda koje se odituje u svakodnevnom
Zivotu. Cak i struEnjaci za vjerojatnost i statistiku mogu u svakodnevnom Zivotu
upasti u pogrelne obrasce prosudivanja i odludivanja. Ljudi mogu biti inteligentni
u konvencionalnom smislu, zasnovanom na testovima, no pokazivati potpuno iste
pristranosti i pogreike u rezoniranju kao i netko sa znatao.nitim testovnim rezul-
tatom. Ljudi 6esto u svakodnevnom Zivotu re uspiju u potpunosti iskoristiti svoju
intelektualnu kompentenciju. Stoga, alto Zelimo biti inteligentni u vlastitim sva-
kodnevnim Zivotima, a ne samo na testovima, moramo pailjivo primjenjivati svo-
ju inteligenciju na probleme s kojima se stalno suodavamo.
VaZnoje shvatiti da nas heuristici ne vode uvijek u pogrelnom smjeru. Oni su
ponekad zadivljujuie jednostavni nadini donoSenja pravilni.h odluka. Na primjer,
Gerd Gigerenzer i suradnici (Gigerenzer i Goldstein, 1996.; Gigerenzer, Todd i
ABC ishaZivadka skupina) pokazali su dajeclnostavni heuristik, uzmi najbolje,
moZe biti zadivljujude djeloworan u situacijama odluEivanja. Pravilo je jed-
nostavno. Prilikom odluiivanja odaberitejedan, za vas najvainiii kriterii u dono3e-
nju te odluke. Na primjer, kad birate novi automobil, najvafuiji dinitelj mogla bi
biti njegova ekonomidnost, sigumost, izgled ili ne5to drugo. Gegerenzer i surad-
nici su pokazali da ovaj heuristik, koji bi se naizgled mogao diniti neprikladnim,
desto dovodi do vrlo dobrih odluka - u mnogim sludajevima dak i boljih nego
rurogo sloZeniji heuristici. Heuristici se, dakle;.mogu koristiti i za dobro i za loie
odludivanje. Zaista, kad uzmemo u obzir ljudske ciljeve, heuristici su desto
iznenatiujuie udinkoviti (Evans i Over, 1996.).
Prosudivanje i odludivanje ukljuduju procjenu prilika i odabir jedne opcije.
Slidna wsta mi5ljenja, poaata studentima logike, je rezoniranje. Rezoniranje se
odnosi na proces donoienj a zakljudaka na osnovi podataka prema odredenim nade-
lima (Wason i Johnson-Laird , 1972.), polazeti od onoga Sto je poznato da bismo
donijeli novi zakljudak ili procijenili predloZeni.
Rezoniranje se desto dijeli na dvije vrste - deduktivno i induktivno remnha-
qie. Deduktivno rezoniranjeje proces rezoniranja koji polazi odjedne ili viSe
opdenitih tvrdnji o onome Sto je poznato da bi se doilo do logiEki sigumog za-
kljuEka (Johnson-Laird, 2000.; Rips, 1999.; Mlliams,2000.). Ono Eesto ukljuduje
417
4t8 Ko gnitivna psiholo gij a
Koji'grad ima vi5e staiovnika, San Diego ili Sm prepomavaqia- sustavno, a ne sludajno rasporedeno,
Antonio? Dvije tredine sildmata SveudiliSta u Chi- tj. tadje u snaZnoj korelaciji s kritbrijem. Eksperi-
cagu odgovorilojc toEno: Sm Diego. Zatim smo isto mentalna ishaiivmja pokmju da se 90% ili viSc
pitanje postavili njemadkin studentima koji zu zrali sudionika oslauja na heuistik prepoaavanja u situ-
ulomalo o SmDiegu, amnogi odnjihnisu nikad ni acijma kad je ekoloiki racionalm-
Culi a Sm Antonio (Goldstein i Gigereuer,2002.). U Crntru a adaptino ponaiaqje i kogniciju (ABC,
Sto mislite, koliki je postotik njemaEkih studenata odengl. Adsptive Behavior and Cognition) na Mu
koji su toCno odgovorili? 100%. Kakoje mogude da Planck institutu za ljudski raioj, proudavamo ne
ljudi koji o temi znaju maqie daju vise tocnih odgo- samo ovaj lreuistik ,vel Eitaw adaptivnu hliju ola-
il
von? Obja5njmjeje da njmadki studenti upotri: ta hcuislikb (engl. a daptive toolbox), Rad u labom-
jebili heurislik prepomavanja. Za navedeni sludaj toriju je zilimljiv dijelom zbog interdiscipliname
ovaj hruiirik glasi: priro$e ABC skupine. Psiholozi swailuju, izmedu
Akojejedan od dva objekta prcpoznat, a drugi nije, ostali\ s ckonomistima, mtmatidilima, racunalnim
zrkljuii da prcpoaati objekt ima ve6u wijednost s nahstvmicima i evoluiijskhi biolozima, KoriSte-
obzirom na krituij. njemviSestrokih metoda pokulavmo oworiti adap-
Uodavate da mqidki studcnti nisu mogli upotrije- tint kutiju alula:
biti heuistik prepoaavaqia jer su duli a oba gmda. Adaptivna kutila alataje, u dva aspelcta" dryinovska
Onj su se.morali osloniti na dosjedmje -"nja (tj. metafom a donolenje odluka. Kao pno, woluija nc
lidenica), Heuistik pre-
a ne na prcpozuavanje. slijedi neki velidamtveni plm, ve6 dovodi do kolaia
poznavanja mogu koristiti.smo ljudi koji imaju rjelmja z specifiCne problme. Isto rijedi za kutiju
dovoljm stupmj nemanja, tj. oni koji preponaju alata: njezinihruistici nisu opdi, ved specifihi apo-
smo neke, ali ne i sve objekte. U takvim slutrajevi- drudje. Kao drugo, heuristici u adaptivnoj kutiji alata
ma moZe dodi do efekta "mmje je viEe", tj. manje nisu samipo sebi dobri ili lo!i, mcionalni ili ircional-
aanja moZe dovesti do toEnUih prosudbi- Slidni ni. ved su takvi smo u odnoru m odredmu okolinu
inenaitujudi realtati dobiveni su prilikom predvi- kao lto n i prilagodbe v6zue u kontekt. U ova dva
tlmja ishoda utaknicd britanskih nogometnih klubo- ogranidmja nalui e njihov potincijal: hruistici mogu
va (npr. Mmchesterunited protiv SkewburryTow- funkcionirdti zapmjuju6e dobro kad se nbe u odgo
m) u Dnglcskoj i Tirskoj. Heuistik prepomavanja vmjudoj okolini. Rrcionalnost adaptinc kutije alara
mbi se i prilikom kupovine u velikim trgovadkim nije logilka, ve6 plije ekololka.
centrima kad kupac mora izabrati jedan medu Cilj ABC prognma je pruluje osnonih elmenata
mogim slidtrim proizvodima - prcferirat 6c onaj ili, ako vm se to vise svi<la, abecede kognitimih
prcinod Cije je ime luo. Owj se heuristik koristi u heuistika a izbor, kategoizaciju, zatljudivmje,
rcklmma, poput onih Bmnettonovih, koje ne daju procjenjivanjc, pre fmnciju i dmge adatke. Ovi heu-
nikakve infomacije o proinodu, ved jednostawo ristici.su bzi ju zahlijevaju malo promdua, skrom-
nastoje poboliSati prepomavaje imena. Konadno, ni jer ahtijevaju malo infomcij4 te rcbuni ja je
heuistik preponavanja bio je uspjelan i ua butzi, vjerojatno da 6e se zbog svoje jeclnostanosti modi
gdje je u odabiru investicija uspio nadmaliti glawe udinkovito generalizimti na nove okoline. Herbert
ajedniEke fondove i Dow @orges i sur., 1999.). Simon je jednom uveo metaforu Sksia da bi mglcio
No hewistik prcponavmja se ne mole uvliek pri- ono 5to zovemo ekololkom racionalnoSdu. Jedna
mijeniti, niti moZe uviekdovesti do toanih zakljula- oltrica Skara predstavlja um, a druga okolinu. Da
ka. Uiinkovitost naizgled pretjemno pojednostav- bismo razumjeli kogrriciju, proudavamo slaganje
ljenog hewistika ovisi o njegovoj ekoloikoj racio- izmedu struktue kognitinih beuistika i okoline-
nalnosti: njegovoj sposobnosti da iskoristi strultm houdavanje samojedne o5trice, kao Ito to danas Eini
informacija u prirodnim okuZmjima. Haristik je velik dio kognitimih manosti, nce nam otkriti z-
upje5an kad je neaanje - odredenije, nedostalak 5to i kako kognicija finkcionira.
rezoniranje od jeclne ili viSe op6enitih twdnji o onome Sto je poznato prema speci-
fidnoj primjeni opce twdnje. Nasuprot tome, induktirno rezoniranje je proces
rezoniranja od specifldnih 6injenica ili opaZanja prema donolenju vjerojatrog za-
kljudka koji bi mogao objasniti te dinjenice, a taj se vjerojatni zakliudak zatim moZe
upokijebiti za poku5aj predvitlanja budu6ih specifiEnih sludajeva (Johnson-Laird,
2000.). Kljudno obiljelje koje radikuje induktivno od deduktivnog rezoniranjajest
 12 . Odludivanje i rezoniranje 419

Ko gnit iv n a p s i h o lo gij a
da kod induktivnog rezoniranja nikad ne moZemo dodi do logidki sigumog zaklju-
dka - moiemc doseii samo narodito dobro utemeljen ili vjerojatan zakljudak.
EEEEEEI ,,l^1,[,[ilffifnje:
deduktivno valjane konkluzije ideduk-

Dvije vrste hipoteti6kih sudova vode do valjanih kolkluzijg, a drugo dvije da logiEkih pogres,rka.
DEDU KTIVNO REZONI RANJE .

VRSTAZAKUU.KA WJETNI PosToJEGI WJET KoNKLUZIJA

Deduktivno rezoniranje osniva se na logidkim sudovima- Sud je u osnovi twdnja (HTPOTEIIEKD SUD
koja moZe biti toina ili netodna - na primjer: "Studenti kognitivne psihologije su p+q
sjajni", "studenti kognitivne psihologije nose cipele" ili: "Studenti kognitivne Modus pon# Ako ste majka, onda Majka ste. Drkla im.ra diiar6
psihologije vole maslac od kikirikija". U logidkom zakljudivanju se sudovi o koji- imate dljate.
.. ma se zakljuduje zovu premise. Kogririvne psihologe posebno zanimaju sudovi Deduldivno valjane

koji bi mogli biti povezani na nadine koji od ljudi traL,e da donose valjane za- konkluzije

kljudke. Drugim rijelima, ono 5to deduktivno rezoniranje dini zanimljivim i ko-
. p+q
tolleB Ako ste majl, onda
Modus - q Nemat diete. .- p Dakle, niste
riinim jest to da ljudi povezuju razlidite sudove da bi donosili zakljudke. Kogni- imate dijete.
,'
. majka.
tivni psiholozi iele znati kako ljudi povezuju sudove da bi donosili zakljuike, od
p+q ap .-.rq
kojih s1 neki valjani, a neki nisu. Negacija Ako ste mjka, onda Niste majka Dakl6, nmate dijete.
mtcdms imatB d[ete-
Deduktimo pogresk
Uvjetno rezoniranje p+q q
Afimaclja Ako ste majka, onda tmate diete. Dakle, jste majka.
Jedna od glavnih rrsta deduktirmog rezoniranja je uvjetno rezonir"niel, kod konzekvens imatodijete.
kojeg se konkluzija (zakljudak) mora donijeti na osnovi hipotetidkih zudova ako-
onda. Hipotetidki ako-onda sud twdi da 6e, ako je zadovoljen prethodni uvjetp'
uslijediti posljedidni dogatlaj q. Na primjer: "Ako studenti marljivo ude, dolit 6e iz hipotetidkog suda, pbd uvjetom da je drugi,zud razlidit: ,.Ako p, cinda q. Nije q.
visoke ocjene na ispitima.l' Pod odredenim uvjetima 6ete, ako ste postavili hipo- Daklb, nije p". Ovaj zakljudakjotakoder dbduktivao valjan; a.ovaj odrerlani skup
tetidki sud; mo6i izvesti valjanu konkluziju. Uobidajeni hipotetidki sud na osnovi sudova i konkluzi.ie'tiazfua:se ibdus tollens,za[jthk;ukojern onaj,koji zaklju-
kojeg moZete doaijeti v.aljanu konkluziju je "ako p; onda q. p' Dakle, q. "Ova duje negirakoirzektens: riAko steriupiug, oiida ste oZenjeni. Harrisonnije oZenjen.
konkluzija ilustrira deduktivnu valjanost po tome Sto logidki slijedi iz sudova na Dakle, on nije supnig." Kratki oblik modus:tollens zakljudka je ..p -+ q.
-q. ,.
kojima se osniva. To vrijedi i za s.$edede: "Ako studenti jedu pizzu, dobit 6e vi- -P,"
soke ocjene ng ispitima. Studenti jedu pizzu. Da$e, dobit 6e visoke ocjene na Tfllga 12.2 prik4zuje ne samo dva uvjeta y kojima se moZe donijeti valjana
ispitima." Kao Sto ste mogli pretpostaviti, deduktivna valjanost nije isto ito i isti- konkluzija; ve_f i{va uvjbta u kojima se ne moZe doii do takvelkonkluzije. Kao
na. MoZete donijeti deduktiqo valjane konkluzije koje su potpuno neistinite u 5to primjeri ilqshilaju, neld zakljudci doneseni na osnovi hipotetidkog rezonira-
odnosu na swarni svijet. Je li konkluzija istinita, ovisi o istinitosti premisa, Zapra- nj1 su ggerrcSk_e..' oni dovode do kgnkluzija koje nisu deduktivno valjane. Kad
vo, vjerojahrije je da 6e ljudi pogreino prihvatiti nelogidni argument kao logidan rabimo hipcitetidke sudove, nb moZemo do6ido dpduktivrio valjane konkluzije ni
ako je konkluzija dinienidno istinita. No zasad 6emo zanemariti pitanje istinitosti na osnovi negaciie antecedensa, niti na.osnovi ahrmacije korzekvensa. Vratimo
i usmjeriti se samo na opravdanost - deduktivnu valjanost - rezoniranja. se sudu: "Ako ste suprug, onda ste oZenjeni". Mi ne moZemo ni powrditi ni odba-
Jedan oblik sudova i njihovih konkluzija je zakljudak "&o p, onda q- p. Da- citi sud koji se temelji na negaciji antecedensa: "Joan nije suprug. Dakle, ona nije
kle, q.", i taj se obliknazivamodus ponens zakljudak. U modus ponens zakljudku udata." Cak i kad uwrdimo da Joan nrje suprug, ne moZbmo zakljuditi da ona nije
afinniramo (potwdujemo) altecedens. Uzmimo, na primjer, zakljudak; "Ako ste udata. Slidno tome, ne moZemo donijeti valjani zakljudak na osn'6vi afirmacije
suprug, onda ste oZenjeni. Harrisonje suprug. Dakle, onje oZenjen." Kratak oblik konz. ekvenS4: "Joan je udata. Dhkle, ona je zuprug." dak i at<o je Joan udata,
zapisaza "ako p, irnda q" je "p -+ q." Iftatki oblik za"dakJe" je".'." Kratki oblik svoJemJe panneru ona supruga, a ne suprug.
modus ponens zakljuika je " p -+ Q rp. .'. r<1."
Peter Vy'ason (1968., 1969., 1983.; Wason i Johnson-Laird, 1970.,1972.) je
Sidoviza modus ponens zakJjn(ak prikazani su u tablici 12.2. Kao Sto se vidi proudavao uvjetro rezoniianje u laboratorijskim uvjetima, uporabom zadatka k;ji
iz tablice, osim modus ponens z'ahjtdka, moZete izw6i i drugi valjani zakljudak je naanao"zadatak selekcije". Svaki sudionik dobije tetiri dvostrane karte. Svaka
karta na jednoj skani ima broj, a na drugoj slovo. Prema gore su okrenuta dva
Ovaj obtikakljudivoja u logici se wiva hipotcti{ko*ategoridki silogia (prcma Gajo Petrovid [2002.]' slova (samoglasnik i suglasnik) i dva broja fiedan paran i jedan neparan). Na
'
lngik4Tagleb: Elwmt. Sva Iogidkt temimlogija u ovom pogtavlju pleueta jc iz Mvedmog udlbeoika' primjer, sudionicima se moZe pokazati ovaj nizkarata:
nap. prcv)

S3A2
 12 . Odludivanje i rezoniranje 421

422 Kogni tiv na p s iholo gij a

Uvjetno zakljudivanje: Wasonov zadatak selekcije
di spontano uvida potrebu za rezoniranjem putem rnodus tollera z*Jjudk4 i mno-
U svojem zadatku selekcije Peter Wason je sudionicima dao po detiri karte pomodu koiih su morali
provieriti valianost odredenog suda. Tablica ilustrira kako bi sudionik mogad provjeriti hipoteti6ki sud gi ljudi ne prepoznaju logidke pogre5ke negacije antecedensa ili afirmacije
(p ? g): "Ako karta s iedne strane ima suglasnik (p), .gnda s druge strane ima parni broj (q)" konzekvensa, barem u sludaju kad su te pogreske primijenjene na apstraktne pro-
bleme rezoniranja (Braine i O'Brien, 1991.; fups, 1988., 1994.; Rumfi, Connell
SUDOVI NAOSNOVI ONOGA PROVJERA i Braine, 1983.), Zapravo, neki nalazi sugeriraju da dak i ljudi koji su u Skoli
Sto se vrot NA KARTAMA sluSali logiku ne uspijevaju deduktivno rezonirati u razliditim situacijama (Cheng,
p Holyoak, Nisbett i Oliver, 1986.). Medutim, veiina ljudi uspijeva uvjetno rezoni-
Karta s jedne stHe ima suglmnik rati u uvjetima koji minimaliziraju mogu6e jezidne dvosmislenosti ili koji aktivi-
(npr. S, F, V ili P) lma li karta s druge strae pami Modus ponffi raju sheme (mentalne okvire za organiziranje informacija o svijetu, na osnovi
brcj?
Deduldivno
ranijih iskustava) koje pruZaju smisleni kontekst zarczoniranje.
valjani Na primjer, Barbara Rumain, Jeffrey Connell i Martin Braine (1983.) su
-q ...rp zakljueci ustanovili da i djeca i odrasli mogu udiniti pogrelku afirmacije konzekvensa ili
lGrta s iedne strane nema pami Nema li karta s druge strane Modus tollere
negacije antecedensajer ih na to navedu zakljuEci koji slijede iz razumijevanja
brcj. To jest, karta s jedne strane suglasnik? To let, ima li karta s
pogodbenih redenica u uobidajenom diskursu. Na primjer, pretpostavite da moj
ima nepami brc, (npr.3i 5, 7 ili 9) druge strane smoglasnik?
izdavad objavi oglas: "Ako kupite ovaj udZbenik, dobit 6ete popust od $5". U
rp
svakodnevnoj situaciji vjerojatxo dete todno zakljuditi da, ako ne kupite udZbenik,
Karta s jedne strae nema su- Nema li karta s druge stEne Negacija
glasnik. To jest, lrta s jadno pffii brci? To.iestr imall li lcrta s mTtreqens ne6ete dobiti popust od $5, iako bi formalno deduktiwo rezoniraqle ovu negaciju
stane ima samoglasnik (npr. A druge stmne nepami brcj? antecedensa smatralo pogre5nom. Slidno tome, moZete zakljuditi da mora da ste
E, riil o) DeduKivne logidke kupili udZbenik (afirmacija konzekvensa), ako ste dobili g5 popusta od izdavada.
Pogreske Obje konkluzije su, prema formalnom deduktivnom rezoniranju, pogreine, no obje
su posve razrunni zakljubci u svakodnevnim situacijama. Kadje formulacija hipo.
lGrta s iedno strane ima parni lma li karta s druge stffe Afimacija
koflekv6ns tetidkih problema takva da ni eksplicitno ni implicitno ne navodi na takve za-
broj (npr. a 4,6 ili 8). suglasnik?
kljuke, i odrasli i djeca su manje skloni udiniti navedene logidke pogre5ke.
Demonstracijauvjetrogrezoniranjaje takocterpod utjecajem prisutnosti kontek-
Svakom sudioniku se zatim kaZe hipotetidki sud, poput: "Ako karta najednoj stualnih informacija koje problem iz podrudja apstrakbrog deduktivnog rezoniranja
strani ima suglasnik, onda je s druge strane par4n broj." Zadatak sudionifta je prenose u podrudje svakodnevnog Zivota. Na primjer, Richard Griggs i James
odrediti je li hipotetidki sud istinit ili laZan, na osnovi oketanja todnog broja Cox (1982.) dali su sudionicima i Wasonov zadatak selekcije i modificiranu ver-
karatakojije nuian zaprovjeru hipotetiikog suda. Dakle, sudionicine smiju okre- zljutogzadatka. U modificiranoj verziji od sudionika se traZilo daprepostave da
nuti nijednu kartu koja nije valjana provjera suda, ali moraju okrenuti sve karte su policajci koji poku5avaju primijeniti zakon koji brani todenje alkohola malo-
koje jesu valjana provjera hipotetidkog suda. ljetnicima- Pravilo koje je trebalo primijeniti bilo je: "Ako osoba pije pivo, onda
Tablica 12. 3 ilustira detiri moguie provjere koje sudionici mogu udiniti. Dvije je osoba starija od 19 godina". Svaki sudionikje dobio detiri karte: (1) "pije pivo",
provjere (afirmacija antecedensa i negacija konzekvensa) su obje neophodne i (2) "piie kolu", (3) "16 godina' i (4) "22 godine". Sudionik je zatim dobio slje-
dovoljne za provjeru hipotetidkog suda, {. da bi evaluirao dedukciju sudionik de6u uputu: "Odaberite kartu ili karte koje svakako morate preokenuti da biste
mora preokrenuti kartu koja prikazuje suglasnik, da bi vidioje li s druge srane ustanovili kr5e li ljudi pravilo ili ne" (str. 4 14). Iako nijedan od Griggsovih i Cox-
parni broj, dime afirmira antecedens (zakJjulak modus ponens). Usto mora pre- ovih sudionika nije todno odgovorio na apstraktnu verziju Wasonova 2adatka selek-
okrenuti karhr s nepamim brojem (tj. ne s pamim brojem) da bi vidio ima li s cije, impresivnih 72o/o je todno odgovorilo na modificiranu verziju zada&a.
druge strane samoglasnik (tj. ne suglasnik), dime negira kbnzekvens (zak{iu6ak Novija modifikacija ovog zadatkapokazalaje da vjerovanja o plauzibilnosti
modus tollens). Druge dvije mogude provjere (negacija antecedensa i afirmaciia (vjerojahosti) utjedu na to ho6e Ii ljudi izabrati modus tollens zakljudak (d. ne-
konzekvensa) jesu iielevantne, tj. sudionik ne treba preokenuti karnr koja poka- gaciju konzekvensa provjeravanjem ne pije li pivo osoba koja nije starija od 19
zuje samoglasnik (tj. ne suglasnik, da bi negirao antecedens) ni karm koja prika- godina). Odredenije, ljudi su znatno skloniji pokuiati negirati konzekvens kad se
zuje parni broj (da bi afirmirao konzekvens). Wasonje ustanovio da vedina sudi- provjera sastoji u tome da se provjeri pije li I 8-godi5njak pivo nego da se provjeri
onika zna prwjeriti modus ponens zakljtdak. Medutim, mnogi sudionici nisu us-
pije li 4-godi5njak pivo, iakoje logidki zakljudak isti u oba sludaja (Kirby,1994.).
pjeli provjeriti modus tollens zakJjulak, a neki od njih su, da bi provjerili hipo-
PatriciaChengiKeithHolyoak (1985.) sutakoderistraZivalikako ljudi rabe deduk-
tetidki sud, umjesto toga pokulali negirati antecedens.
tivno rezoniranje u realistiinim situacijama. Ovi su istraZivadi predloZili da, umjesto
Cini se da vedina ljudi svih dobi (barem od podetka osnovne $kole) nema mnogo uporabe foimalnih pravila zakljudivanja, ljudi radije rabe sheme pragmatidnog
te3koda u prepoznavanju i primjeni zakljudka nrodus ponens. Medutim, malo du- rezoniranja. Sheme pragmatiCnog rezoniranja su opCa organizirajuda nadela -
 12 r Odludivanje i rezoniranje 423
pravila*povezana s odredenim lrstama ciljeva, poput dopu5tenja, obveza ili uzro-
ka. Ponekad se te sheme nazivaju i pragmatidnim pravilima. Pragmatidna pravila
nisu tako apstraktna kao pravila formalne logike, no dovoljno su op6a i Siroka da
bi se mogla primijeniti na iiroki raspon specifidnih situacija.
Nadalje, uradak sudionika moZe ovisiti i o "efektima perspektive" - odnosno
sagledava li on problem iz perspektive policajca ili osobe koja pije alkohol (Al-
mor i Sloman, 1996.; Staller, Sloman i Ben-Zeev, 2000.). Dakle, ne moraju biti
vaZna dopu5tenja sama po sebi, ve6 stajaliite koje osoba zatzima kad rjeiava
takav problem.
Stoga se u situacijama u kojima nam naie ranije iskustvo i1i postojeie znanje
ne mogu re6i sve 5to Zelimo znati, moZemo osloniti na sheme pragmatidnog re-
zoniianja da bi nam pomogle deducirati ono 3to bi moglo biti istinito. Odredene
situacije ili konteksti aktiviraju odretlene sheme. Na primje! pretpostavite da ho-
date gradom i vidite nekoga tko izglecla vrlo mlado kako otkljudava automobil,
ulazi i odvozi se. Ovo opaZanje bi aktiviralo va5u shemu dopu5tenja za voinju:
"Ako snlijete voziti, morate imale najmanje 18 godina". Na osnovi toga mogli
biste deduktivno zakljuditi da osoba koju ste vidjeli ima barem 18 godina. Ujed-
nom od svojih eksperimenata, Cheng i Holyoak (1985.) su ustanovili da 62%
sudionikatodno odabkemodus ponensimodus tollens zakljudke, bez dviju logidkih
pogreiaka, kadje zadatak hipotetidkog rezoniranja prikazan u kontekstu sudova o
dopuitenjima, no samo njih 11% je to uspjelo kad je zadatak bio prikazan u kon-
tekstu proizvoljnih tvrdnji:koje nisu bile povezane sa shemama pragmatidnog re-
zoniranja.
U novije su vrijeme Griggs i Cox (1993.) proveli obuhvatnu analizu koja us-
poreduje standardni apshaktni Wasonov zadatak selekcije ("Ako karta s jedne
strane ima A, s druge strane mora imati 4").s apstraktnim oblikom problema do-
pu5tenja (npr. "Ako netko Zeli udiniti A, prvo mora zadovoljiti uvjet P"). Ovi
autori su ustanovili da je uradak u apstraktnom probleml dopuitenja i dalje bolji
(49% tolnrh. odgovora) od watka u standardnom apstraktnom zadatku (samo 9%
todnih odgovora), dak i kad su autori standardnom zadatku dodali twdnju koja ga
je stavila u kontekst pfovjeravanja (npr. "Zamislite da ste predstavnik vlasti koji
provjerava poltuju li se odredena pravila"), tvdnju koja pojaSnjava pravilo (npr.
"Drugim rijedima, da bi na jednoj skani karta imala A, na drugoj strani mora
imati 4") ili elaplicitru negaciju (npr. 'NE A" i "NE 4" umjesto implicitrih ne-
gacija za A i 4 - odnosno, B i 7). U raspravi o svojim rezultatima autori su se
sloZili s drugim istraZivadima (Manktelow i Over, 1990., 1992.) u zakljudku da
iako i standardni zadatak selekcij e i zadatakvezatuz dopu3tenje ukljuduju deduk-
tivno rezoniranj e, ta dva zadatka zapravo postavljaju razlidite probleme.
Usprkos svojoj eksplanatomoj snazi za neke oblike hipotetidkog rezoniranja
koji se odnose na dopu5tenja i obveze, sheme pragmatidnog rezoniranja ne obja-
Snjavaju u potpunosti sve aspekte hipotetidkog rczontanja (Braine i O'Brien,
1991.). Te sheme ne uspijevaju objasniti ni zbunjuju6e uspjehe u odsutnosti priklad-
nog konteksta vezanog tz dopuitenja ni neuspjehe u prisutnosti prikladnog kon-
teksta (Braine i O'Brien, 1991.). Neki teoretidari (npr. Braine, 1978.; Braine, Rei-
ser i Rumain, 1984.; Rips, 1983., 1988., 1994.) predloZili su da, iako ljudi ne
pokazuju formalno logidko rezoniranje, gni pokazuju pdrodnu logiku, kojaje neka
424 Kognitivnapsihologija
vrstamentalne sintakse zarezoniranje. Pailjiva analizarazliditih empirijskih studija
rezoniranja (E. E. Smith, Langsto .n i Nisbetl 1992.) podrialaje ideju da ljudi
desto primjer{uju sljedeia pravila rezoniranja: zakljudak modus ponens, ugovor-
na pravila (npr. dopu5tenja i obveze), uzrodna pravila te statistidki zakon velikih
brojeva. @rema zakonu velikih brojeva, Sto je vedi uzorak, to je vjerojatnije da
efekt odredene velidine nije posljedica sludajnih varijacija.) Istowemeno druga
istraiivanja, poput onih Johnson-Lairda i Savaryja (1999.) te Garcia-Madruge,
Morena, Carrieda i Gutierreza (2000.), dovode u pitanje objalnjenja ljudskog re-
zonhanja koja se temelje na pravilima. Bududi da renltati nisu jednoznadni,
istraZivadi stalno traZe altemativne pristupe.
Fotpwio drugadijipristup hipotetidkom rezoniranjupredloZilaje Leda Cosmides
(l 989.; Cosmides i Tooby, 1996.). Prema Cosmidesovoj, kognitivni bi psiholozi
' trebali kognicijupromatrati s evcihiciiskog stajaliSta i razmotriti koje bi wste vje-
Stina mi5ljenja ljudima prutile prirodnu selekcijsku prednost u prilagodbi na
okolinu tijekom evolucije. Da bismo dobili uvid u ljudsku kogniciju, moramo
pokuiati vidjeti koje bi wste prilagodbi bile najkorisnije ljudima koji su livjeli u
lovadko-sakupljadkim zajeclnicama tijekom milijuna godlna evolucijskog razvoja
kojeje prethodilo rdlativno nedavnom razvoju poljopriwede:i, wlo nedavnom ra-
zvoju industrlializiranih drultava.-
, Kakoje evolucija utjecala na ljudsku kogniciju? Kao ito je Noam Chomsky
predloZio da ljudi posjeduju urotleni ruedhj za usvajanje jezika, koji olakSava
naiu sposobnost da brzo naudimo strukfuru svojeg materinjegjezika (vidi 9. poglav-
lje), Cosmicles predlalg:da ljudi posjeduju ne5to poput uredaja za stjecanje she-
m4,5to pospje5uje na5u.,sposobnost da iz svojeg iskusWa brzo izwdemo vaZne
. informacije i o.rga4izi1amo ih u smislene okvire. Cosmidesova smatra da su te
.. ,shemp vrlo, fleksibilne, no ujedno i specijalizirane za odabir i organizaciju infor-
. macrj4 koje ie nan najudinkovitlje pqmodi u prilagodbi na situacije s kojima se
. quodqv4qo..Prema Cosmidesovoj, jedna od poqebnih prilagodbi ljudskih lovaca i
sakupljada dogodila seu podrudju drulwene razmjene. Dakle, evolucijski razvoj
ljpdpke kognicije nebao bi pospjeEiti stjecanje shema koje su povezane s drugtve-
nom razmjenom.
Prema Cosmidesovoj, dva od zakljirdaka kojq pospjeFuju sheme dru5wene
razmjene su zakljudci vezaniuz odnose dobitak-tro3ak i zakljudoi koji ljudima
pomaZu u otkrivanju d,a netko yara u odredenoj druitvenoj razryrjeni. U nizu od
devet eksperimenata Cosmidesova je usporedila uradak. sudionika u zadacima
deduktivnog rezoniranja koji sq temelje na teoriji socijalne razmjene s uratkom na
standardnom Wasonow zadatku selekcije i uratkom u zadacima koji zahtijevaju
uporabu shema dopultenja. U devet eksperimenata sudionici su pokazali deduk-
tivno rezoniranje koje je potwdito predvidanja teorije drultvene lezmjene, a ne
predvidanja na osnovi shema povezanih s dopu5tenjima ili nadelima apstrakhog
deduktivnog rezoniranja.
Silogistidko rezoniranje
Osim uvjetnog rezoniranja, postoji jo5 jedan kljudni oblik deduktivnog rozonird-
nja, a to je silogistidko rezoniranje, koje se temelji na uporabi silogizama. Silo-
gizmi su deduktivni zakljudci koji ukljuduju dono3enje konkluzije na osnovi dvi-
 12 r Odludivanje i rezoniranje 425
426 Kognitivna p silo lo gij a

Vi ste pametniji.od svojeg mjboljig prijateUa. Kako ljudi rjeBavaju lineame silogizrne? PredloZenoje nekoliko razliditih teo-
Vats najboljiprijatelj je pametniji od va5eg kolege. r!ja. Neki istraiivaii (npr. DeSoto, London i Handel, 1965.; Huttenlocher, 1968.)
Koji od vasjc najpametniji? smatraju da se linearni silogizmi rjeiavaju prostorno, putem mentalnih reprezen-
tacija linearnih kontinuuma. Osnovna idejaje da ljudi zamisle predodibu slaZu6i
pojmove na lineami kontinuum. Na primjer, premisa: "Vi ste pametniji od svojeg
ju premisa (Rips, 1994., 1999.). Svi silogizmi uklju6uju ve6u premisu, manju kolege" rnogla bi biti mentalno reprozenfirana kao predodZba okomitog kontinuu-
premisu i konkluziju, (Nanesre6u, konkluzijaje ponekad danaosnovi dviju zadanih ma na kojem je vaie ime iznad imena va5eg kolege. Linearni kontinuum se obidno
premisanije rnogu6e donijetikonkluziju.) Dvije glavne vrste silogizama- linear- zami$lja kao vertikalan, iako se moZe zamisliti i kao horizontalan. Prilikom odgo-
ni silogizmi i kategoridki silogizmi - detaljno su opisani u ovom poglavlju, no u varanja na pitanja ljudi konzultiraju kontinuum i odabiru pojam koji se nalazi na
deduktivnom rezoniranju rabe se i druge vrste silogizama. todnom mjestu na kontinuumu.
Drugi istraZivadi (npr. H. H. Clark, 1969.) smatraju da ljudi rjelavaju lineame
Lineami silogizmi silogizme uporabom semantidkog modela koji'ukljuduje propozicijske reprezen-
taciie. Na primjer, premisa: "Vi ste pamehiji od svojeg kolege'r mogla bi se
Svaka od dViju preririsa u silogizmu opisuje odredeni odnos imedu dvaju pojmo-
reprezentirati kao [pametniji (vi, va5 kolega)]. Prema ovom stajali5tu, ljudi uop6e
va, a beirem jedan od pojmova je zajednidki objema premisama. Pojrnovi mogu
ne koriste predodibe, vei kombiniraju semantidke propozicije.
biti predmeti, kategorije, atributi ili gotovo bilo 5to dnrgo Bto se moZe s nedim
dovesti u vezu. Logidari prvi pojam ve6e prenise oznadavaju kao subjekt, zajed- Tre6e stajali5te (npr. R. J. Sternberg, 1980.)jest da ljudi pri rje5avanju silogi-
nidki pojam kao srednji pojam (on se pojavljuje u obje premise), a drugi pojam zanl,a rabe kombinaciju prostomih i propozicijskih reprezentacija. Na podetku
manje premise kao predikat. ljudi rabe propozicije da bi reprezentirali svaku od premisa, a zatim oblikuju
predodZbe koje se temeue na sa&Zaju tih propozicija. Provjera modela i5laje u
U lineamom silogizmu je odnos mettu pojmovima linearan, ukljuduju6i kvan-
titativnu ili kvalitativnu usporedbu, u kojoj svaki pojam pokazuje vi5e ili manje prilog kombiniranom (ili mijeianom) modelu;-vitse nego iskljudivo propozicijskim
odredenog atributa ili kvalitete. Pretpostavimo, na primje.r, dd vam je prikazan ili iskljudivo prostomim reprezentacijama (R. J. Sternberg, 1980.).
problem iz okvira "IstraZujemo kognitivnu psihologiju". No zasad se dini da nijedan od tri modela nije u potpunosti todan jer svi
Svaka od dviju premisa opisuje linearni odnos izmedu dvaju pojmova. Tablica predstavljaju prosjedan uradak mnogih sudionika. No dini se da postoje indivi-
I 2.4 pokazuje pojmove i odnose medu pojmovima u svakoj premisi. Zadatak deduk-
dualne razlike u shategijama (R. J. Stemberg i Weil, 1980.), pri.dernu su neki
tivnog rezoniranja u lineamom silogizmu jest odrediti odnos izmettu dvaju poj- ljudi skloni rabiti viSe predodZbene, a drugi viSe,propozicijske strategije. Re-
mova koji se ne pojavljuju unutar iste premise. U navedenom linearnom silo- zultat upuduje na vaZno ogranidenje mnogih psiholo3kih nalaza: ako ne razmo-
gizmu rjelavad mora zakljuditi da ste vi pametniji od svojeg kolege, da bi shvatio trimo svakog pojedinca zasebno, riskiramo donoienje zakljudaka na osnovi grup-
da ste vi ndjpamebiji od sve trojice. nih prosjeka koji ne moraju nuZno biti primjenjivi individualno na svaku osobu
(vidi Siegler, 1988.a). Iako bi ve6ina ljudi mogla rabiti kombiniranu strategiju,
Kadje lineami silogizam deduktivno valjan, njegova konkluzija logidki slijedi
ne rabeje svi, ijedini nadin da saznamo koja osoba to dini, a koja ne,jest da
iz'premisa, i mi s potpunom sigumoS6u moZemo todno deducirati. da ste vi naj-
ispitamo svakog pojedinca.
pametniii od sve trojice. Meclutim, vai kolega ili vai najbolji prijatelj mogu upo-
zoriti na slabu todku vaie konkluziie. Cak i konkluzija kojaje deduktivno valjana
ne mora biti objektivno todn4 iako u ovom primjeru ona to, naravno,jest. KategoriEki silogizmi
Vjerojatro najpoznatija vrsta silogizama su kategoridki silogizmi. Poput drugih
vrsta silogizama, kategoridki silogizmi sadrZe dvije premise i konkluziju. U sludaju
kategoridkih silogizarha premise tvrde neSto o pripadnosti pojmova odredenim
Linearni silogizam kategorijama. Zapravo, svaki pojam predstavlja sve, nijednog ili neke dlanove
odredene klase ili kategorije. Kao i kod drugih silogizama, svaka premisa sadrZi
Koji logidki zaklju6ak moZete donijeti na osnovi premisa u ovom lineamom silogizmu? Je li deduKiv-
na valjanost isto sto i istina? dva pojma, od kojih jedan morabiti srednji pojam, zajednidki objema premisama.
Prvi i drugi pojam u svakoj premisi su povezani kategorijalnom pripadnoS6u poj-
PRVI POJAM LINEARNI ODNOS DRUGI POJAM mova - tj. jedan pojam je dlan klase na koju upuduje drugi pojam. Kako god
Premis A M st pametniri od svojeg najboljeg priiailja. premise bile izreEene,oneanlavaju da neki (ili svi ili nijedan) dlanovi kategorije
Premis B Vas najbolji priiatelj je pametnijiod vaSeg kolege. prvog pojma jesu (ili nisu) dlanovi kategorije drugog pojma. Da bismo odredili
js
Konkl@ija: Tko jelste naipamehiji od
slijedi li konkluzija logidno iz premisa, moramo oclrediti kategorijalnu pripadnost
naipametniii? sve trojie- pojma. Prirnjer kategorijalnog silogizma bio bi sljede6i:
 12 . Odludivanje i rezoniranje 427

428 Ko gnitiv n a p s ih o I o gij a

Svi kognitivni psiholozi su pijanisti.
Svi pijanisti su sportaii.
Dakle, svi kognitivni psiholozi su sportbii.
I,ogidari 6esto rabe kruine dijagrame da bi ilustrirali pripadnost klasi i da bi se
moglo lakBe odreditije li odredena konkluzija logidki valjaqa. Konkluzija za ovaj
silogizam logidki slijedi iz premisa, kao Sto se vidi iz lauZnog dijagrama na slici
12.1. Medutim, konkluzijajg netodnajer su premise netodne. U navedenom kate-
goridkom silogizmu subjektje "kognitivni psiholozi", srednji pojamje "prjani-
sti", a predikatje "sportaii". U obje premise uswrdili smo da su svi pripadnici
kategorije prvog pojma pripadnici kategorije drugog pojma.
Twdnje oblika "Svi A su B" ponekad se nazivaju univerzalno-afirmativni su-
dovi jer izridu poZitivnu (afrrmativnu) trdnju d'svim dlanovima klase (univerzal-
no), Osim rijih postoje jo5 tri vrste moguiih sudova u kategoridkom silogizrnu:
univerzalno-riegativni (npr. !'Nijedan kognitivni psiholog nije flautist"), partiku-
larno-afi rmativni (npr.'Neki kognitivni psiholozi su ljevaci") i partikulamo-nega-
tivni (npr. 'Neki kognitivni psiholozi nisu fizidari"). Ovi oblici premisa prikazani
su u tablici 12.5-
U svim wstarna silogizama neke kombinacije premisa vode do zakljudaka koji
nisu logidki valjani. Kod kategoridkih silogizama ne moZemo donijeti logidki va-
ljane zakljudke iz silogizama s dvije partikulame premise ili s dvije negativne
premise. Na primjer: 'Neki kognitivni psiholozi su ljevaci". Neki ljevaci su pa-
metni.'l Na osnovi ovih premisa ne moZete zakljuditi da su neki kogrritivni psi-
holozi pametni (iako, jasno, mi znamo da jesu) jer ljevaci koji su pametni ne
moraju biti oni isti ljevaci koji su kognitivni psiholozi. To jednostavno ne znamo.
Uzmimo negativni primjer -'Nijedan student nije glup. Nijedan glup dovjek ne
jede pizzu". Na osnovi ovih dvijupremisane moiemo zakljuditi niSta o tome jedu
li studenti pizzu. Kao 5to ste mogli pretpostaviti, dini se da ljudi imaju vi$e teSkoia
(rade polaganije i imaju viSe greSaka) kad pokulavaju deducirati konkluzije na
osnovi jedne li vi5e partikularnih ili negatimih premisa.
PredloZene su razlidite teorije koje nastoje objasniti kako ljudi rjebavaju ka-
tegoridke silogizme. Jedna od najranijih je bila teorija o "pristranosti zbog at-

KruZni dijagram silogizma

Kruini dijagrami mogu se rabiti za reprezentiranje kategoridkih silogizama poput ovog: "Svi pijanisti [$s[$[! Kdegoridki silogizmi: vrste premisa
su sportasi. Svi kogntivni psiholozi su pijanisti. Dakle, svi kognitivni psiholozi su sportasi." Premise u kategoridkom silogizmu mogu biti univerzalno-afirmativne, univezalno-negativne, partlku-
larno-af irmativne i partikulamo-negativne-

VRSTA OBLIK OPIS PRIMJERI

PREMISE PREMTSE

Univezalne Svi Asu B. Premis pozitivno (atir- Svi muSkarci Svi prlpadnlcl mugkog roda su
afimtivna rotivno) tvrdi da su svi su muSkog muskarci. *
dlmovi prve kategorij roda. lrcvszibilno.
. (univmlno) Clanovi Svi A su B.
druge kategsie. Svi B su A.

Univomlne Nijedan A niie B- Premisa tvrdi damug- nijGdan Niiede Nijedan muskanc nija ienskog
nagalivna Svl
(Altgmaiivaa kate- kaac niie ien-
od dlaova prue rcda =
A nisu B.) gori.le niie dan drug6 skog roda. Nljedna prlpadnie tonskog roda
katsgorlie. iti niis muskac.
Svimuskarcl eRevaEibilnG
nisu Znskog Nijedm A nlia B. =
roda. Nijedm B nije A.
NekiAsuB. Premisatvrdidasu Nekspripad-
Partikulame NekepripadniceZenskogroda
afimativna smo neki dlilovi prus nic6 tenskog su Zene. *
kategoriie uiedno ela- roda su Zm6. Nk6:n su ienskog rcda
novi drugs'katgorijB. lrcvszibilno,
Nkl A su g. r
Neki B su A.

Partikulamo- N6ki A nisu B. Pramisa tvrdi da n6ki Neke Zens nlsu Nek pripadnico Zenskog roda
negativna dlmovl prve katggorije :Bmkog roda. nisu Zn. I
nisu 6lanovi druge ka- lrevenlbllno.
tegorije Neki A nisu B. *
Neki B nisu A.

'U {otmalrcj logici /ijed nokl znati "neki, a f,ozdai svi"- No

u svakodnovnom govoru, kao i u kognitivnoj pGihologiji. neki aadi
"neki, a ne svi". Stogabiu {ormalmi logicipartikulamo-afirmtlvnisud bio rweuibilan, noa nasu wrhu nijo.
 12 o Odludivanje i rezoniranje 429

430 Ko gni tiv n a p s i h o I o gij a

mosfere", koju su prvo predloiili Robert Woodworth i
Saul Sells (1935.), a
kasnije razradili Ian Begg i J. Denny (1969.). Osnovne su ideje ove teorije da 6e
ljudi, ako je jedna od premisa negativna, biti skloni negativnom rje5enju, a ako Mentalni modeli silogizama
je jedna premisa partikulama, partikulamom rje3enju. Na primjer, ako je jedna
Philip Johnson-Laird i Mark Stesdman su postavili hipotezu da ljudi rabe razlieite mentalne modele
od premisa: "Nijedan pilot nije dijete", ljudi ie radije birati rjeSenje koje u sebi da bianalogno repr'ezentirali poimove u silogizmu. Neki mentalni modeli su udinkovitiji od drugih, te je
sadrZi negaciju. No postoji velik broj odgovora koje ova teorrja ne moZe dobro mogu6e da nam za postizanje valjane dsduktivne konkluzije moZe biti potrebno vi5e od jednog mo-
objasniti. dela, kao Sto se vidi na slici. (Objasnjenje potrazite u tekstu.)

U kasnim su 19?0-ima Philip Johnson-Laird i Mark Steedman (t 978.) predloZili

wlo obuhvahru teoriju silogistidkog rezonirar{a, koja moZe objasniti veliku pro-
porciju odgovora. Njihova se teorija temelji na ideji da ljudi rje3avaju silogizme
uporabom semantiEkog (na mi$ljenju zasnovanog) procesa
koji se temelji na mentalnim modelima (Johnson-Laird,
1997.; Johnson-Laird, Byme i Schaeken, 1992.; Johnson- Philip Johnson-Laird
444
A A @
(a)
Labd,Legretlzi, Giroto, Legrenzi i Cavemi, 1999.; Johnson- je profesor psihologiie
Laird i Savary 1999.). Jobnson-Lairdovo shvadanje o re-
zoniranju koje ukljuduje sernantidke procese utemeuene na
na SvzudiliStu Prince-
ton. Na,poznatijije po
svojem radu u podru-
ftji:l"ij l(AtKjx
mentaldm modelima moZe se usporediti s procesima koji 6ju mentalnih modela,
r t/
se temelje na pravilima ("sintaktidkim procesima'), poput -v- t1
444
deduKivnog rezonira-
onih u formalnoj logici. Mentalni model je unutamja nla i kreativnosti. Nje-
reprezentacija informacija koje analogno odgovaraju onome govaie narodita zaslu-
ga sto je pokazao ka-
5to je reprezentirano (vidi Job:rson-Laird, 1983.). Za neke

ffi ffi A
ko se pojam mentalnih
mentalne modele je vjerojatrije da 6e dovesti do deduk- modela moZe primi-
tivno valjane konkluzije llrego za druge, a neki mentalni jeniti na razumiieva-
modeli mogu biti narodito neudinkoviti u odbacivanju kon- nje broinih raznotikih
kluzija koje nisu valjane. psiholoskih proce_sa.

Na primjer, u Johnson-Lairdovu istraiivanju od sudio-

nikaje traZeno da opitsu svoje konkluz{ie i svoje mentalne
modele za silogizam: "Svi umjetnici su pdelari. Neki od pdelara su pametni."
Iedan od sudionika je rekao: "Raai$fao sam o nmogo malih....umjetnika u sobi
i zamislio kako svi oni imaju pdelarske Se5ire" (Johnson-Laird i Steedman, 1978.,
str. 77). Slika 12.2 prl'fiazd;je dva razliEita mentalna modela za ovaj silogizam.
Kao ito se vidi na slici, izbor mentalnog modela moZe u$ecati na sposobnost
rjeSavada da dqnese valjanu deduktivnu konkluziiu. Buduii da su neki modeli
bolji od drugih za rje5avanje odredenih silogizama, vjerojatntje je da 6e osoba
doii do deduktivno valjane konkluzije ako rabi vi5e odjednog mentatrog modela.
Mentalnimodel koji je na slici prikazan pod (a) moZe dovesti do zakljudka da
.u nski rrmjernici pametni, koji nije deduktivno valjan. Opahnjem altemativnog
modela (b) moZemo vidjeti altemativno videnje silogizn:a, koje pokazuje da samo
na osnovi navedenih inforrnacija ne moZemo dedukcijom do6i do konkluzije da
su neki umjetrici pametni. Odredenije, moguie je da pdelari koji su pametni nizu
isti oni pEelari koji su umjetnici.
Logidari desto rabe dvije wste rcprezettacija silogizama. Kao Sto smo ranije
spomenuli, kruZni dijagrami se Eesto koriste za reprezentaciju kategoridkih silo-
gizama. Kod krutr;h dijagrama moZete rabiti laugove koji se preklapaju, koji su
koncentridni ili koji se ne preklapaju da biste prikazali ilanove razliditih katego-
rija (slike l2.l i 12.2). Altemativna reprezentacija koju logidari desto rabe je isti-
nosna tablica (ili tablica istinosnih wijednosti), kojom moZemo predstaviti isti-
{bG)ru}d
nosnu vrijednost radiditih kombinacija sudova, na osnovi istinosne wijednosti
svakog od komponentnih sudova.
Prema Johnson-l,airdu i suradnicima (Johnson-Laird, Byme i Schaeken ,1gg2.),
teZina mnogih problenia deduktivnog rezoniranja povezanaje s brojem mentalnih
modela koji su potrebni za adekvatiu reprezentaciju premisa deduktivnog zaklju-
dka. Zakljudci koji ukljuduju samo jedan mentalni model mogu se rijeliti brzo i
todno.'Medutim, aatno je teZe dodi do todnih konkluzija u zakljudcima koji se
temelje na sudovima koje je mogu6e predstaviti viSestrukim altemativnim mode-
lima jer to postavlja velike zahtjeve na radno pamienje. U tim sludajevima poje-
dinac mora u radnom pamdenju drZati svaki odiazliditih modela da bi dbiao do
konkluzije ili da bi evaluirao konkluziju. Dakle, Johnson Lairdovo stajaliSte sugeri-
ra da u osnovi barem nekih pogre3aka koje opaZamo u ljudskom deduktivnom
rezoniranju mogu biti ogranidenja radnog pamienja (Jobnson-Laird, Byrne i
Schaeken, 1992.).
Drugi dinitelji takoder mogu pridonijeti lako6i oblikovanja odgovarajuCih
mentalnih modela. Catherine Clement i Rachel Fatrnagne (1986.) su ustanovile
 12 . Odludivanje i rezoniranje 431

432 Ko gni tiv n a p s i ho I o gij a

kako se diri da sudionici todnije i lak5e rje5avaju logidke probleme kad pojmovi
imaju visoku predodZbenu wijednost- Sto vjerojatno olakSava njihovu reprezen-
taciju. Sli[no tome, autorice su ustanovile da su sudionici mogli lakle i todnije
rijeiiti probleme i procijeniti todnost rjeienja u sludajevima kad premise poka-
zuju visoku povezanost u smislu mentalnih slika (npr. kad je jedna premisa o
madkama, a druga o psima, a ne jedna o psima, a druga o stolovima). Na prirnjer,
bilo bi lakSe rijesiti silogizam kojemje svojstvena visoka predo6ljivost i visoka
povezanost premisa, poput: 'Neki umjetnici su slikari. Neki slikari rabe cmu
boju", nego silogizam niske predodljivosti i niske povezanosti premisa, poput:
'Neki tekstovi su proza. Neka proza je dobro napisana". Prema Clement i Fal-
magne, visoka predodZbena wijednost i visoka povezanost premisa olakiavaju
Cak i bez vjalba molete pobolj5ari vlastito deduk-
tiwo rczoniranje raojem strategija za izbjegavanje
pogresaka. Provjerite koristite li ispmnu strategiju
kodrjeiavaja silogima - sjerite se da obrati wijede
samo kod mivezalno-negatiwih sudova. Ponekad
vam moZe pomodi prevoilenje apstrakrnih pojmova u
k@ketne (trpr. slovo K u lcave). Nadalje, osiguajte
dovoljno wemem za mzmatranje suprohih primjem
i nadinite yiSe mentalnih modelia. Sto vi;e mmtalnih
modela upohijebite zazadileprcmise, to moiete biti
sigmiji da dte, ako vai zakljulaknijewlm, to uoEiti
i odbaciti ga Dakle, upomba vi5estrukih mentalnih
modela povedava vjercjahost izbjegavuja trrcgreIa-
ka. Uporaba vi5estrukifr mentalnih modela takoder
vam pomale da izbjegnete sklonost pristranosti
potrafivilja. Kruini dijagrami takoder mogu bili
korisni u rje5avmju problema deduktiwog rezonim-
nia-

pronalaZenje suprotnih primjera koji otkrivaju da zakljudak nije deduktivno

valjan.
Neki problemi deduktiwogrezoniranjasadrZe vi5e oddvijupremisa. Naprimjer'
problemi tranzitivnog zakljudivanja, u kojima rjeSava6i moraju poredati vi5e poj-
mova, mogu sadrZavati bilo koji broj premisa koje povezuju velik broj pojmova.
Matematidki i logidki dokazi su po svojoj prirodi deduktivni i takoder se mogu
sastojati od mnogo koraka.
Ostala pomocna sredsWa izapreke u deduktivnom
rezoniraniu
Prilikom deduktivnog rezoniranja, kao i u mnogim drugim kognitivnim proce-
sima, koristimo brojne heuristidke prebice, 5to ponekad dovodi do netodnih za-
kljudaka. Osim ovih predica, desto na nas utjedu pristranosti koje iskrivljuju
ishode na5eg rezoniranja. Heuristici u silogistidkom rezoniranju ukljuduju
pogrefke pretjeranog pro5irivanja, u kojima uporatu strategija koje su djelotvorne
kod nekih silogizama pro$irimo na silogizme u kojima nas te strategije iznevjere.
Na primjeq iako obrat dobro funkcionira kbd univerzalno-negativnih premisa,
on ne vrijedi za dnge vrste premisa. Nadalje, moie do6i i do udinaka iskljudi-
vanja, kad propustimo razrnotriti sve mogudnosti prije donolenja konkluzije.
Na primjer, moZemo propustiti razrnisliti o suprotnim primjerimakad donosimo-
konkluziju na osnovi partikulamih ili negativnih premisa' Usto, udiriak formu-
lacije premise (npr. redoslijed pojmova, uporaba odredenih atributa ili negativ-
ni oblik redenice) mogu utjecati na nale deduktivno rezoniranje, na nadin da
6emo na brzinu donijeti zakljudak, a da nismo adekvatno razmislili o deduk-
tivnoj va[janosti silogizma.
Pristranosti koje utjedu na deduktivno rezoniranje opdenito su u vezi sa
sadrZajem premisa i uvjerljivoS6u zakljudka, kao i sklono36u pristranosti potvrtli
vanja - tj. prema haZenju potwdivanja prije negoli nepotvrdivanja nedega u Sto
ved vjerujemo- Kad sadrZaj premisa i konkluzije izgleda istinit, skloni smo vjero-
vati u valjanost zakljudka, Eak i kadje logika pogreina (Evans, Barston i Pollard
1983.). U manjoj mjeri ljudi takotterpokazuju sxprotnu sklonost odbacivanju va-
ljanosti konkluzlje u sludajevima kad je konkluzija ili sadrZaj premisa u zuprot-
nosti snjihovimpostoje6imvjerovanjima@vans i sur., 1983.; Janis iFrick' 1943-)-
To ne araii da ljudi pri deduktivnom rezoniranju ne uzimaju u obzir logidka nade-
la. Analiziraju6i verba'he protokole rjesavada (opise vlastitih procesa koje poje_
dinci daju tijekom kognicije), ishaiivadi su ustanovili da ie eksplicitra usmje-
renost painje na premise vjerojatrlje dovesti do valjanih zakliudaka, dbk de eks_
pliciua usmjerenost na irelevantre inforrnacije desie dovesti do zakljudaka koji
se temelje na randim vjerovanjima u vezi s uvjerljivo56u konkluzije (Evans i sur.,
1983.).
Da bismo pobolj5ali svoje deduktivno rezoniranje moZemo pokulati ne samo
izbjegavati heuristike i pristranosti koji iskrivljuju na5e rezoniranje, ved tako6er
vjeZbati ono 5to pospjeSuje rezoniranje, kao npr. produljivanje wemena 2a donole-
nje ili evaluaciju zakljudaka. Ljudi koji uspjelno rezoniraju takoder raznatraju
vi5e razliditih konkluzija nego 5to to iine'oni koji su neuspjesiri (Galofti, Baron i
Sabini, 1986). Nadalje, dini se da vjeZba pove6ava uradak u zadacima rezonira-
nja, iako je korist od uvjeZbavanja izgleda ve6a kad se ono odnosi na sheme prag_
matidnog rezoniianja (Cheng, Holyoak,'Nisbett i Oliver, 1986.) ili ou podroe;n
kao Sto su pravo i medicina @ehman, Lempert i Nisbett, 1987.) nego na apstrak_
tna logidka pravila (vidi Holland, HulyouL, Nisbett i Thagard, 19g6.; Holyoak i
Nisbet[ 1988.).
,
INDUKTIVNO REZONIRANJE
Usprkos procrjepu izmedu teorije i prakse deduktivnog rezoniranja, kod deduk-
tivnog rezoniranjajb postizanje logidki sigurnih- deduktivno valjinih zakljuda-
-
ka barem teoretski moguie. Kod induktivnog rezoniranja, koje se temelji na naiim
opaZanjima, nije mogude donoie4ie nikakvih logidki sigurnih zakljudaka. Najviie
demu mozemo tefiti je samo 5nazan ili visokovjerojatan zakljudak (Johnson-Laird,
2000.; Thagard, 1999.).
Na primjer, pretpostavite da ste zamijetili kako su svi studenti koji su upisali
kolegij kognitivne psihologije na dekanovoj listi najboljih studenata- Na osnovi
ovog opaZanja mogli biste induktivno zakljuditi da su wi studenti koji upisuju
kognitivnu psihologiju izrnsni studenti (ili barem i-aju ocjene koje na to upu6u-
ju). Metlutim, osim ako ne moZete opaZati prosjedne ocjene svih studenata koji zu
ikad upisali ili 6e upisati kopitivnu psihologiju, ne6ete modi dokazati svoj za-
kljudak. Nadalje, samo jedan loi student koji je upisao kogpitivnu psihologiju
 12 o Odludivanje i rezoniranje 433
osporit 6e vas zakljudak. No ipak, nakon tisu6a opaiaqia, mogli biste zakljuditi da
ste prikupili doroljan broj opaZanja da biste mogli induktivno rezonirati'
U ovoj situaciji, kao i u mnogim drugim situacijama koje zahtijevaju rezoniranje,
nemate jasno izredene premise ili odite, sigume odnose izmedu elemenata, $to bi
vam omogu6ilo dedukciju sigurnog zakljudka. U takvim situacijama uop6e ne
moZete dedukcijom doii do logiEki valjanog zakljudka, ved je potrebna druga
vrsta rezoniranja: induktivno rezoniranje. Induktivno rezoniranje je rezoniranje
kod kojeg ne postoji logidki siguran zakljudak. ono desto "kljuduje rezoniranje
ocl specifidnih dinjenica ili opazanja k op6em zakljudku koji bi mogao objasniti te
dinjenice.
Kljutno obiljeije indulcivnog rezoniranja, koje oblikuje osnovu empirijske
metode,jest da ne moZemo udiniti logidki skok s wrdnje: "Svi do sada opaZeni X
su Y" na tvidnju: 'Dakle, svi X su Y". Uvijek je moguie da sljedeii opaZeni X ne
bude Y. Nadalje,bez obzia na broj opaZanja ili valjanost rezoniranja, nijedan
induktivno doneseni zakljuEak ne moze se powrditi. Tbkve zakljuEke je moguce
samo, u ve6oj ili manjoj mjeri, podrZati dostupnim podacima' Dakle, ponovno
moramo razmotriti vjerojatnost. Kod induktivnog rezoniranja moramo svaki za-
klju6ak o hipotezi izraziti u terminima vjerojatnosti, poput: l'Postoji 9$o/" ian:i da
ie sutra padati kiia" ili: "Vjerojatnostje samo .5 daje nul-hipoteza to6na, tj' da su
ovi nalazi posljedica sludajnih varijacija."
Kognitivni psiholozi se vjerojatno slaZu oko baremjednog od razloga zbog
kojih.ljudi koriste induktivno rezoniranje: $ bi mogli bolje shvatiti golemu razno-
likost u svojoj okolini ,i da bi predvitlali dogatlaje u okolini, smanjuju6i time nji-
hovu nesigurnost. Dakle, kognitivni psiholozi viSe nastoje razumj etikal<o wgoli
zo.iro induktivno rezoniramo. Iako moZemo (ili ne moramo) imati neki urodeni
uredaj za stjecanje shema, sigumo se nismo rodili sa svim zakljudcima do kojih
uspijevamodo6i indukcijom.ve6 smo spomenuli da indul:tivno rezoniranje desto
uttlufqe procese stvaxanja i provjere,hipoteza' Zalrlifike donosimo fu I y
rpt"infnin sludajeva generaliziramo neko opce pravilo. S opaZanjem dalj-
"i"u
njih pojedinaenih sludajeva moZemo prosiriti naSe pravilo, ili zakljuditi o iz"ve'
cima op6eg pravila. Na primjer, nakon Sto smo opaZali ve6i broj ptica' moZemo
zakljuditi daptice moguletjeti, no nakon sto smo opaialipingvine i nojeve, svojem
op6em znanju moZemo dodati izuzetke ptica koje ne lete.
Tijekom generalizacije mi opazamo da odredena svojstva zajednicki variraju u
razlilitim sludajevima pojma ili cla otlretfeni.postupci kovariraju u razliditim
dogartajima, te iz tih kovarijacija induciramo n6ka op6a.nadela. Velika zagonetka
induktivnog rezoniranjajest kako mi obidni smrtnici uspijevamo zakljuditi o ko-
risnim op6im naleliba na osnovi tisuda opaZanja kovarijacija kojima smo stalno
izlozeni. Ljudi ne pristupaju indukciji sa zapaqiujucim sposobnostima kakve ima-
ju radunala, da izradunaju svaku mogucu kovarijaciju i donesu zakljudke samo na
osnovi najEesiih ili najplauzibilnijih kovarijacija- Umjesto toga, dini se da ovom
zadathtpristupamo kao 5to pristupamo mnogim drugim kognitivnim zadacima:
traZimo pre6ice. Kocl induktivnog rezoniranja, kao i kod drugog probabilistidkog
rezoniranja, rabimo heuristike poput reprezentativnosti" dostupnosti, zakonave-
likih brojeva te heurisrik neuobidajenostl Kad rabimo heuristik neuobiiajenostg
posebnu paznju obra6amo na neuobidajene dogttaje, i kad se dva neuobiEajena
434 Kognitivnapsihologija
dogadajajave zajedno ili sejave blizujedan drugome, skloni smo pretpostaviti da
su ta dva dogactajana neki naiin poyez^na (kao npr. kad zakljudimo daje prvi
neuobidajeni dogadaj'lr;uzvao drugi; Holyoak i Nisbeft, 1988.).
Kauzalno zakliu6ivanje
Jedan pristup u proudavanju induktivnog rezonir"nja je ispitivanje kauzalnog
zaktjudivanja (otkrivanja uaodno-posljedidnih veza mectu pojavama) - tj. ispiti-
yanje nadina na koji ljudi donose zakljudke o tome da li neSto uzrokuje nelto
drugo (Cheng, 1997., 1999.; Cheng i Holyoak, 1995.; Koslowski, 1996.; Spell-
man, 1997.). Jedan od prvih ishaZivada koji su predloiili teoriju o tome kako ljudi
kauzalno zakljuduju bioje John Stuart Mill (1887.), kojije predloZio niz metoda
- Siroko prihva6enih heuristidkih nadela na kojima ljudi mogu temeljiti svoje pro-
sudbe. Na primjer, jedna od Millovih induktivnih metoda - "metoda slaganja" -
ukljudivalaje izradu odvojenih popisa mogudih uzroka koji su prisutni i koji su
odsutri kad dode do odredenog ishoda. Ako je od svih mogu6ih uzroka samo
jedan prisutan u svim sluEajevima odredenog ishoda, opaZad moZe induktivno
zakljuditi daje uzrok koji je prisutan u svim sludajevirna pravi u:rok, tj. usprkos
svim razlikama izrnedu moguiih uzroka, postoji slaganje'u smislujednog uzroka
i jedne posljedice.
Na pririjer, ako niz ljudi u odredenoj zajednici.oboli od hepatitisa, lokalna
zdravsWena slu.Zba nastojat 6e ustanoviti razliEite mogude nadine na koji se svaki
od oboljelih mogao zaraziti. Ako se pokaZe da Zive u razliditim dijelovima grada,
kupuju u razliditim trgovinama ZiveZnih namimica, imaju razlidite lijednike i
zubare, te op6enito,vode vrlo razliEite Zivote, no da su svi iste v.ederijeli u istom
restoranu, zdravswene sluibe 6e vjerojatno,indu}1iv.no.zakljuditi da su se zarazili
hepatitisom'ka(l sujeli u tom restoranu.
Druga Millova metoda je "metoda razltke", u kojoj opaZate da su sludaju u
kojemu se odreelena pojava dogatla isludaju u kojemu se pojava ne dogatla zajed-
nidke sve okolnosti osim jedne. Na primjer, pretpostavite da odredena skupina
studenata Zivi u istom domrl jede istu hranu u istoj blagovaonici, spava po istom
rasporedu i ide na ista predavanja - osim Sto neki s.hrdenti pohaclajujedan semi-
nar, a ostali studenti drugi seminar. Studenti koji pohatlaju seminar A svi dobivaju
ocjenu odlidan, a studenti koji pohactaju seminar B, ocjenu dobar. Mogli bismo
induktivno zakljuditi da se na seminarima dogada ne5to 5to dovodi do te razlike.
Cini li vhm se ta metoda poznatom? Kad bi opaZad manipulirab razliditim aspek-
tima ove metode, mogli bismo je nazvati eksperimentom: sve varijable osimjedne
drZali biste konstantnima, a tu jednu varijablu biste mijenjali da provjerite je Ii
ona povezana s razliditim ishodima. Zapravo, Jerome Bruner (J. S. Bruner, Good-
now i Austin, i956.)je davno izjavio da se induktivno rezoniranje moZe smatrati
provjerom hipoteza.
Miriam Schustack i ja (Schustack i Stemberg, 1981.) ishaZivali smo kauzalno
zakljudivanje dajuii ljudima scenarije poput onog prikazanog u tablici 12.6. Za-
datak sudionikaje bio da upotrijebe informacije koje opisuju posljedice po svaku
tvrtku da bi otkrili ho6e li vrijednost dionica wrtke pasti ako se za njezin glavni
proizvod posumnja daje kancerogen. Ustanovili smo da su sudionici za kauzalno
zakljudivanje koristili detiri dijela informacije. Odredenije, bili su skloni potwdi-
 l2 . Odludivanje i rezoniranje 435

436 Kognitiv n a p s iho logij a

OpaZanja analitidara trZi5ta o proizvodladima kozmetidkih
proizvoda ti daje neki dogadaj sludajan na osnovi ili zajednidke prisuhrosti mogudeg uzodnog
Kako biste na osnovi ovdje prikazanih informaciia odredili uzroino-posljedidne veze? dogatlaja i ishoda ili zajedniike odsutnosti mogudeg uzrodnog dogailaja i ishoda.
Bili su skloni odbaciti uzrodnost odredenog prethode6eg dogaelaja na osnovi ili
Tvrtka 'l Slulbenici tvrtke organizirali su se i pridruZili se Doslo je do iazitog pada vri.iednosti dionica prisutnosti moguieg uzrodnog dogatlaja, ali odsutnosti ishoda, ili odzutnosti mo-
sindikatu. Glavni proiaod tvrtke bio je pod sum- tvrtke. gu6eg uzrodnog dogadaja, ali prisutnosti ishoda. Na taj nadin ljudi mogu biti pri-
njom da je kanercgen.
lidno racionalni u dono5enju uzrodno-posljedidnih zakljudaka" razumno koriste6i
Tvrtka 2 Slu:benici tvrtke nisu se organizirali i pridruUili Do5lo je do izaiiog pada vri.iednosti dionica dostupne podatke.
sindikatu. Glavni proiaod tvrtke bio j6 pod tvrtke.
sumnjom da je kancercgenl
Metlutim, desto potpadamo pod utjecaj razliditih uobidajenih pogreiaka in-
duktivnog rezoniranja. Jedna uobidajena pogredka indukciie vezana je uz zakon
Tvrtka 3 Ustanovljnoje da su delnici tvrtkB ilegalno po- Nije bilo izaitog pada vruednosii dionica
velikih brojeva. Pod nekim uvjetima prepoznajemo da veii broj opaZanja pove6a-
magali predizbomu kampanju. Glavni proiaod tvrtk.
va vjerojatnost nadih zakljudaka. No u drusim prilikama ne uzimamo u obzir
tvrtke nlje blo pod sumnjom da je kancercgen.
velidinu uzorka koji smo opaZali kad procjenjujemo snagu ili vjerojatnost odre-
denog zakljudka. Usto, vedina nas je sklona zanemariti informaciju o temeljnom
omjeru, te se umjesto toga usredotodujemo na neobidne varijacije ili salijentne
anegdotalne primjere. Ako smo svjesni tih pogre5aka, to nam moZe pomo6i da

slsf$fl detiri osnove za zakljueivanje o kauzalnosti pobolj5amo svoje dono5enje odluka.

Moida najveda naia pogreSkajest ona koja zahvala psihologe, druge znan-
Cak I liudi koii nlsu logi6ari mogu udinkovito upotrijebiti dostupne informacije kad procjenjuju uzro6no-
posljedi6ne odnose. stvenike i nemnnsgysaile: pokazujemo pristranost potwdivanja" koja nas moie
dovesti do pogrelaka poput iluzornih korelacija, koje su uodili Chapman i Chap-
KAUZALNI OSNOVAZA OBJASNJENJE PRIMJER man (1957., 1969.; 1975.). Nadalje, desto gri;ie5imo kad samo na osnovi korelaci-
ZAKLJUEAK ZAKIJU6AK ja nastojimo odrediti uzrodno-posljedidne veze. Kao Sto je rnnogo puta redeno,
podaci o korelaciji ne mogu upudivati na smjer uzrodno,posljedidne povezanosti.
Potvrdivanje Zajednidka prisutnost Ako posloji tndgncua Ked bi neka druga tvrtka Imala glavni pro-
mogud Eodn6 pG da se neka pojava I idod kojl je pod sumnjom da.je kancere Kad postoji korelaciia izmeclu varijable A i varijable B, moguCe je da varijabla A
jave iishoda neki ishod dogadaiu gn, i kad bl vrijednost njezinih dionim pala, uzrokuje varijablu B, da varijabla B uzrokuje varijablu d ili da neka tre6a varija-
. zatedno, ljudl su sklo- io uparlvmis dinjsnica povecalo bi viercva- bla C uzrokuje da se A i B javljaju zajedno. S time povezana pogrelka javlja se
niil vjerovatl da la nje ljudi da proglasavanje glavnog proizvoda kad propustimo uvidjeti da mnogi fenomeni imaju vi5estruke uzroke. Na primjer,
pojava uzokuje ishod. kancerogenim spusta vrijdnost dionica. prometnu nesre6u 6esto uzrokuje nekoliko uzroka, poput nepalnje nekoliko voza-
Potvrdivanl Zalsdnidka odsdnost Ako ss ishod ne javlja Ako wijednost dionica drugih tvrtki nije pala da, a ne samojedan rurok. Nakon 5to smo ustanovilijedan od mogu6ih uzroka
mogucs uzroans poja- u odsutnostl mogude kad su njihovi proi4odi proglaseni lnce odretlene pojave, moZemo prestati traZiti altemativno obja5njenje ili druge dinitelje
ve i ishoda urodn pojavs, liudi rogenima, tadajs odsutnost kancsrogna koji toj pojavi pridonose, dine6i time pogrelku zanemarivanja, odnosno neuzi-
su skloniji v.ierovati da medu proiilodima i pada vrljdnosti dionie
manja u obzir drugih mogu6nosti.
ta pojava uzrolrujs brem u sldadu s idejom da bi'proglasavan
ishod. is proiiloda kancercganim moglo dovsti Pristranost potwdivanja moZe imati velikog udecaja na nalu svakodnevnicu.
do pada vrijsdnostl dionl. Na primjer, molemo upoznati nekoga o6ekujudi da nam se ne6e svidjeti. Posljedi-
Odbacivanje Prisutnost mogu6e Ako je moguda uzro- Ako su glavni prokvodi drugih h/rtki progla-
ca toga moZe biti da demo se prema njemu ponalati na nadin koji je radidit od
uro6n6 pojave, ali dna pojava prisutna, s6ni kancarognima, ali vriiednct niihovih nadina na koji bismo se prema njemu pona5ali kad bismo odekivali da 6e nam se
odsulnost ishoda ali ishod niie, ljudi su dionica nije pala, ljudi 6e vjercjatniie akliu- svidjeti. On tada moZe odgovoriti na nesimpatidniji naEin, "powrduju6i" nale
manje skloQi vjrovati Citl da proglasenje glawog proiaoda kan- podetno vjerovanje da nije simpatiEan. Pristranost potwdivanja stoga moZe imati
dovodi
da ta pojava cerogenlrir ns dovodi do pada vrijednosti veliku ulogu u ikolovanju. Nastavnici desto malo odekuju od studenata kad ih
ishoda. do dlonioa.
smatraju neposobnima. Studenti tadapruZaju malo, Sto "powrtluje" nastavnikova
Odbacivanje Odsutnost mogude Ako se ishod javi u Ako le vrl.iednost dionica drugih tvrlki pala, a podetna vjerovanja (R. J. Stemberg , 1997.).
uzloin pojave, ali odsutnostl mogude da nisu imals proiryode koii su proglasni
Neka istraZivanja Woo-kyoung Ahna i suradnika (Ahn i Bailenson, 1996.; A-hn,
prisutnost ishoda Eodne pojave, ljudi karogenima, ljudl de biti manjs skloni za-
su manje sklonl vje kljuditi da proglagavanjo proiryoda kancro-
Kalish, Medin i Gelrnan, 1995.) ispituju odnos izmedu kovarijacije (korelacije)
rovati da je pojaw genlm dovodl do pada vrijednosti dionica. informacija i kauzalnih zakljudaka. Da bi neka informacija pridonijela kauzalnom
dovsla do ishoda - zakljudku, ona nuino mora biti u korelaciji s dogactajem, no ta informacija o ko-
(Ovo je jedna od Mi- varijaciji nije dovoljna da bismo preqrostavili uzrodno-posljedidni odnos. Ahn i
llovlh mtoda induk- suradnici predlaZu da informacija o kovarijaciji takoder mora pruiiti podatak o
cri6.)
mogu6em uzrodnom mehanizmu putem kojeg informacija pridonosi kauzalnom
zakljuEku. Da upotrijebimo njihov primjer: u pokuiaju da odredimo uzrok Ia-
 12. Odlulivanje i rezoniranje 437
neine sino6nje prometne nesre6e, mogli bismo upotrijebiti samo informaciju o
kovarijaciji poput: "Za Jane j vjerojatnije nego za druge ljude da 6e doZwjeti
prometnu nesreiu" ili: "Sino6 je vjerojataost prometne nesrede bila ve6a". Me-
. clutim, Ahn i suradnici su pokazali da ljudi preferiraju informacije koje se speci-
fidno odnose na uzrodne mehanizme, poput: "Jane sinod nije nosila naodale" ili:
"Cestaje bila zaledena", kad pridbdajuuzrodno 2nadenje informac{jama koje samo
kovariraju s prometnorir nesre6om. Obje navedene informacije o Janeinoj nesre6i
mogu se smatrati informacijama o kovarijaciji, no opisi pruiaju dodatne infor-
mhcije o uzrodnim mehanizmima. Chengov (1997.) dlanak nadograduje ideju o
ruzroEnim mehanizmima nastojedi objasniti kako [iudi odabiru odredene kovari-
jate kao moguie uzrodne dinitelje, s obzirom na to da nikad ne moZemo izravno
opaZati kauzalaost. Dethlji modela su izvan dosega ovog teksta, no Cheng opdeni-
to predlaie da ljudi djeluju kao naivni znanstvenici u postavljanju teorijskih
uzrodnika koje nije mogu6e opaZati da bi objasnili kovarijacije koje moZemo
opaZati. Dakle, ljudi su donekle racionalni u dono5enju uzrodnih atribucija na
osnovi pravih wsta informacija o kovarliaciji.
Kategori6ko zaklju6ivanje
Na kojoj osnovi ljirdi donose zakljuEke? Prema Keithu Holyoaku i Richardu
Nisbettu (1988.), ljudi u tu svrhu rabe i strategije odozdo prema gore (na osnovi
inforrnacija iz svojih osjetnih iskustava) i strategije odozogo-prema-dolje (na
osnovi onoga ito vei znaju ili su ranije zakljudili). Strategije odozdo-prema-
gore temelje se na opaZanju razliditih sludajeva i razmatranju stupnja varijabi-
liteta medu tim sludajevima. Iz tih opaZanja mi izvladimo prototip (vidi poglav-
lja 6 i 9), kategoriju koja sadrZi pravila ili klastere pravila, ili kategoriji slidnu
mreZu povezanih obiljeZja koja kovariraju. Nakon 5to je indukcijom doiao do
kategorije, pojedinac moZe rabiti usmjereno biranje primjera da bi dodao nove
dlanove kategoriji, uglavnom se usmjerujuCi na svojstva koja su u proSlosti
omogudila korisno razlikovanje. Strategije odozgo-prema-dolje ukljuduju selek-
tivno haZenje konstanti imedu tisudu varijacija i selektivno kombiniranje po-
stojedih pojmova i kategorija.
Daniel osherson i njegovi suradnici (Osherson, Smith, Wilkie, Lopez i Shafir,
1990.) predloZili su hipotezu koja se odnosi na vjerojatnost da 6e ljudi indukci-
jom izrru6i zakljnEak iz zadane premise (twdnje koji se odnosi na opaZanje) ili
skupine premisa. Prema njihovoj hipotezi slidnosti, dva dinitelja povedavaju
vjerojatnost da de ljudi indukcijom dodi do zakljudka o kategoriji: (1) visoki
stupanj slidnosti izmedu kategorija u premisama (Npr. "vrapci jedu lcukce" i
"guskejedu kukce") i kategorije zakljudka (npr. "sokolovijedu kukce") i (2)
visokog stupnja slidnosti izrnedu kategorije premisa i dlanova inkluzivne kate-
gorije najniZe razine (tj. kategorije koja je najniia u hijerarhiji, a ukljuduje i
premise i konkluzrju). Kao primjer drugog dinitelja, za iste dvije premise ('vrapci
jedu kukce" i "guskejedu kukce"), osoba koja induktivno rezonira vjerojatrije
ie indukcijom do6i do konkluzije "pticejedu kukce" nego konkluzije"iivotinje
jedu kukce" jer su dlanovi inkluzivne kategorije najniie xazine za ptice (tj. ra-
zlidite wste ptica) slidniji kategoriji premisa (tj. pticama) nego dlanovi inkluzivne
kategorije najn%e razine za iivotinje (npr. razliEite vrste sisavaca, gmazova i
vodozemaca, kao i ptica).
438 Kogttitivnapsihologija
Rezoniranje, po analogiji
lndukivno rezoniranje moie se primijeniti na siri raspon situacija nego sto su one
koje zahtijevaju kauzalno ili kategoridko rezoniranje. Na primjer, induktivno re-
zoniranje se moZe primijeniti na rezoniranje po analogiji, kao u analogiji: ,.Vatra
je prema azbestu kao voda prema (a) vinilu, (b) zraku, (c) pamuku, (d) slavini',. U
rezoniranju po analogiji moramo opaZati prvi par destica (u ovom p.i*;.* to .u
"vatra" i "aztest") i indukcrjom iz tih desrica doii do jednog ili vi5e odnosa (u
ovom sluiaju to je povr5inska otpomost buduii da su powline pokrivene azbes-
tom otpome na vatru). Zatim moramo taj odnos primijeniti na drugi dio analogije.
,.vinil', jer
U navedenom pnmjqru izabirano su powsine pokrivene vi_
"je5enje
nilom otporne na vodu.
Neki su istraZivadi koristili metodu vremena reakcije da bi otkrili kako ljurli
{eiavaju induktivne probleme. Na primjer, uporabom matematidkog modelira_
nja, ja sam uspio razdijeliti na komponente kolidinu vremena koje sudionici hole
na razlidite procese rezoniranja po analogiji. Ustanovio sam da se ve6ina wemena
potrebnog za rjelavanje jednostavnih verbalnih analogila tro5i na kodipnje poj_
mova i odgovaranje (R. J. Stemberg , 1977.). Samo mali dio vremena se iapiavo
troli na operacije rezoniranja na tim kodiranim pojmovima.
Kodiranje moZe postati dak i teZe u razliditim zbunjuju6im analogijama. Na
primjer, u analogiji RIS : SIR :: KRI : (a. MLIJEKO, b. SISAVAC. c. TRK. d.
REP)' teskoca je u' kodiranju analogije kao one koja ukljuduje obrnuti redoslijed
slova, a ne semantidki sadrZaj. U problematidnoj analogiji poput SMION : PLAS_
LJIV:: UBLMITI: (a, EKSpLORIRATI, b. EGZACERBIRATI. c. KONTESTT_
RATI, d. EVISCERIRATI), te5ko6aje u prepoznavanju znadenja rijedi. Ako oso-
ba koja rezonira zna ntalenja rijedi, vjerojatno 6e joj biti relativno lako uvidjeti
da su rijedi antonimi, tj. da je odnos medu njima suprotnost. (Ie li ovaj primjer
smiono egzacerbirao va5e te5kode u rje5avanju problema koji lkljuduju analogije?)
ALTERNATIVNO GLEDISTE O
REZONIRANJU
Do sada ste razumno zakljudili da se kopitivni psiholozi desto ne slazu- ponekad
dosta Zestoko - o tome kako i za5to ljudi rezoniraju onako kako to dine. Predloieno
. je altemativno gledi5te o rezoniraqiu, koje ie zasigumo pokrenuti poticajnu raspra-
vu i daljnja istraiivanja. Steven Sloman (1996.)je proudio empirijske podatke o
tome kako ljudi rezoniraju i zakljudio da je mogude razlikovati dva komplemen-
tama sustava rezoniranja: (1) asocijativni sustav, koji ukljuduje mentalne ope-
racije na osnovi opaZenih slidnosti i wemenskog dodira (tj. tendencije da se stvari
dogatlaju blisko u wemenu), i (2) sustav koji se temelji na pravilima, koji uklju-
duje manipulacije na osnovi odnosa medu simbolima.
Asocijatir.ni sustav moze dovesti do. brzih odgovora koji su visokoosjetljivi na
obrasce i op6e tendencije. Putem ovog sustava otkrivamo slidnosti imedu opaienih
. obrazacai obrazacapohranjenihu pamienju. Moiemo obratiti vilepahqie ou iulileot-
naobiljeZja (f . onakoja su wlo tipidna ili wlo atipidna) nego na definial:u6aobiljeija
 12 . Odludivanje i rezoniranje 439

obrasca. Ovaj sustav postavlja prilidno labava ogranidenja koja bi mogla inhibirati 440 Kogni tivna psiho logij a
odabir obrazaca koji se lolije slaiu s opaienim obrascem, u koristupam6enih obrazaca
koji se bolje slaZu s opaienim obrascem. Dokazi o asocijativnom rezoniranju u-
tome, ono Etoje zajednidko i Sto ujedinjuje sve empirijske podatke i teorijejest
kljuduju uporabu heuristika reprezentativnosti, efekata prishanosti S obzirom na njihova usqjerenost na to kako odrasli misle, rezonirajq odluduju i zakljuduju -
vjerovanja (kad se viSe sla-Zemo sa silogizmima koji potwduju na5a vjerovanja, bez i njihovo zanemarivanje nadina na.koji.to drne djeca. Do. sada smo rekli malo o
obzira na to jesu li logidki valjani), efekte plauzibilnosti u hipotetidkom rezoniranju tome razmi5ljaju li djeca drugadiie od odraslih i kako? Sljede6e poglavlje bavi se
i pojadanje hipotetidkog rezoniranja u praktidnim kontekstima. pitanjem razvoja kognicije tijekom Zivota-
Primjer djelovanja asocijatinog sustava mogao bi biti efekt lainog konsen-
zusa, kod kojeg ljudi vjeruju da su njihovo pona5anje i prosudbe uobidajeniji i
prikladniji nego oni drugih ljudi (Ross, Greene i House, 1977.). Na primjer, ako
ljudi imaju stav o nekom pitanju, oni vjeruju da 6e, zato 5to je to njihov stav, i
drugi ljudi misliti tako i smatrati taj stav ispravnim. Nararmo, postgji odrqdena 1. Koje su nekb od strategiia koje vode i njezin ishod je poaat, moZemo potpasti
dijagnostidka valjanost vlastitih mi5ljenja, u smislu daje posve rnogu6e da i drugi ljudsko odluEivanje? pod utjecaj pristranosti pogleda unatrag,
ljudi zaista vjeruju u ono 5to pojedinac vjeruje (Dawes i Mulford, 1996.; Krueger, Rane teorije su bile usmjerene na obliko- iskivltjujudi svoju percepciju ranijih poda-
1998.). No, sve u svemu, povezivanje tuctihmiSljenja s vlastitima samo zato 5to su vanje pralitidnih matematidkih modelb bd- taka s ob2tom na konadni ishod. No moZda
nalaje upitna prirksa. ludivanja i pretpostavljale su da su dono- je od svih nalih mentalnih pristranosti naj-
Sustav koji se temelji na pravilima obidno zahtijeva vi5e namjeme te ponekad sitelji odluka popuno informirani, izlrzet- ozbiljnije pretjerano samopouzdanje, koje
napome postupke za donolenje zakljuEaka. Kroz ovaj sustav paZljivo analiziramo no osjetijivi na informacije i potpimo racio' je izgleda nevjerojatno otporno na dokaze
relevantna svojstva (npr. definirajuda svojstva) dostupnih podataka, na osnovi nalni.'Daljnje teorije zu podele uzimati u o vlastitim pogre5kama.
pravila pohranjenih u pamdenju. Ovaj sustav postavlja Clrsta ogranidenja koja obzir dinjenicu da ljudi Cesto rabe subjek- 2, Koji su nelii od obllka dedutttivnog re.
iskljuduju mogu6nosti koje kr3e pravila. Dokazi o rezoniranju na temelju pravila tivne kriterije pri donoSenju otllukq,da ele- zoniranja koje ljudi mogu koristiti i koji
ukljuduju sljede6e: (1) moZemo prihvatiti logilke zakljudke kad nam budu obja- menti sludaja desto utjedu na ishode odlu- Cinitelji pospjeSuju ili prijeCe deduk-
Injeni, (2) moZgmo prepoznati potrebu za kategorizac{om na osnovi definira- ka, da ljudi desto rabe subjektivne procjene tivrio rezoniranje?
ju6ih svojstava usprkos slidnostima u tipidnim svojswima (npr. prihvatiti da novdid u ra2mafianju ishoda te da pri odludivrmju Dediktivno rezonirarje dkljriduje donoSe-
promjera 8 cm koji izgleda todno poput I kune mora biti kivotvoren), (3) molemo nisu bezgranidno racionalni. Cini se dalju. nje z4kljudaka na osnovi niza uvjetnih ili
odbaciti ono Sto je nemogu6e (npr. da maCka omaci StnaQ i (4) moZerro,pre- di desto rabe strategije zadovoljenja, prista- hipotetidkih.sudova ili na osnovi dviju
poznati mnoge stvari koje nisu vjerojatne (tpr..da 6e Sabor. donijeti zakon po ju6i na prvu minimalno zadovoljavirju6u prenrisa u silogizmu. Metfu radiditim vrsta-
kojem 6e redoviti studenti dobivati punu godi5nju pladu). Prema Slonanu, po- opcrju, te strategije koje ukljuduju proces ma silogizama zu'lineami silogizmi i kate-
trebna su nam oba komFlementama sustava. Moramo brzo i s lakodom odgovarati eliminacije po obiljeZjima da bi smanjili goridki silogizrri. Dedultivno rezoniraqie
na svakodnevne situacije, na osnovi opaZenih nzlkai vremenskog dodira, no prevelik broj opcija. usto moZe ukljudivati i sloiene probleme
takoder nam je potrebno i sredstvo za promiSljenu evaluaciiu vlastitih odgovora. Iedan od najuobidajenijih heuristika koji tranzitiwog zakljudivanja ili matematidke
Slomanje predloZio da se ova dva sustavamogukonceptualiziratiunutarkonek- veiina nas koristi je heuristik reprezenta- ili logidke dokaze koji ukljuduju velik broj
cionistidkog shvadanja. Asocijativni sustav se moZe s lakodom reprezentirati pod tivnosti. Padamo u zamkupogre5nog vjero- pojmova. Dedukivno rezoniranje takoder
' moZe ukljulivati uporabu shema prag-
vidom obrazaca aktivacije i inhibicije, koji se uklapa u konekcionistidki model. vanja d2r mali uzorci iz populacije po svim
Sustav koji se temelji na pravilima moZe se reprezentirati kao sustav proizvodnih obiljeZjima sli6e Eitavoj populaciji. NaIe matidnog rezoninnja u praktidnim, svako-
pravila (vidi 1 1. poglavlje). nerazumijevanje temeljnog omjera i drugih dnevnim situacijama.
aspekata vjerojatrosti desto nas vqdi i do Prilikom dono5enja zakljudaka na osnovi
Altemativno konekcionistidko glediSte predlaZe da se deduktivno rezoniibnje
drugih mentaftih prelica, poput onih kod hipotetidkih sudova, ljudi spremno primje-
moZejaviti kad odredeni obrazac aktivacije ujednoj skupini dvorova (npr. onima
koji su povezani s odredenom premisom ili nizom premisa) proizvede odredeni Fo8rpdke podudamosti i pogre5ke ukljude- njuju zakljudak m o dus p on ens, nar otito kod
nja. JoI jedan uobiEajeni heuristik je heu- univerzalno-afirmativnih sudova- No ve6i-
obrazac aktivacije u drugoj skupini dvorova (fups, 199a.). Slidno tome, konek-
ristik dostupnosti, kod kojeg donosimo pro- na nas ima viSe te3ko6a s uporabom modus
cionistiEki model induktivnog rczonftanj,a moZe ukljudivati ponovljenu akfivhci-
ju niza slidnih obraz:'ca u razliditim pojedinadnim sludajevima. Ova ponavljana sudbe na osnovi informacija koje su nam tollens zd,JjrEka i izbjegavanjem logiikih
aktivacija moZe zatirn ojadati veze izmedu aktiviranih Evorova, dovodedi do ge-
odmah dostupne u pamdenju, a da se ne po- pogre(aka poput afinnacije konzekvensa ili
trudimo potraZiti manje dostupne infor- negacije antecedensa, narodito kad smo
neralizacije i apsftakcije tog obrasca za niz razlilitih sludajeva.
macije. Uporaba heuristika poput usidravan- suodeni s tvrdnjama koje uHjuduju partiku-
Konekcionistidki model rezoniranj a i ra2lltiti drugi pristupi opisani u ovom ja i prilagodbe, iluzome korelacije i efeka- lame ili negativne sudove. Kod rje5avanja
poglavlju nude razlidita videnja dostupnih podataka o tome kako rezoniramo i ta okvira takotler Cesto umanjuje na5u silogizama imamo slidnih te5koia s partiku-
prosudujemo. Za sada ni jedan teorijski model ne obja3njava dobro sve podatke, sposobnost donoienja udinikovitih odluka. lamim i negativnim premisama i pojmovi-
iako svaki model zadovoljavaju6e obja5njava barem neke od podataka- Usprkos Nakon 5to smo donijeli odluku (ili jo5 bo- ma koji nisu prikazani uobiiajenim re-
lje, nakon Stoje netko drugi donio odluku) doslijedom. Kad pokulavamo donijeti za-

kljudak, Eesto neopravdano generaliziramo
strategiju iz situacije u kojoj ona dovodi do
deduktivno valjanog zakljudka na situaciju
u kojoj dovodi do logidke pogre5ke. Tako-
der moZemo prihvatiti odredeni zakljudak
prije nego Sto smo razrnotrili ditav raspon
mogu6noSti koje na njega mogu utjecati.
Ove mentalne preEice mogu se pojadati u
situacijama u kojima dolazimo pod utjecaj
pristranosti potvrclivanja (sklonosti da
potvrdiriro vlastita vj erova4j a).
Svoju sposobnost dono5e4ia ispravnih za-
kljudaka moZemo pove6ati na mnogo nadi-
na, kao npr. da utro5imo dovoljno vremena
na paZdivu evaluaciju premisa ili sudova te
oblikujemo vi$estruke mentalne mgdele
premisa i njihovih odnosa- Thkoder moZemo
imati koristi od uvjeZbavanja uiinkovitog
deduktivnog rezoniranja. Vjerojatnost da
6emo doii do dobro promi(ljenih zakljuda-
kaje veda kad ti zakljudci izgledaju plauzi.
bilni i korisni u praktidnom kontekstu" kao
npr. u dru5tvenim kontaktima
3. Kako ljudi koriste induktivno re-
zoniranje da bi izvodili zakljudke o
uzroino-posliediCnim vezams i donosili
druge vrste zakljuEaka?
i*6 ioa"tti*ln rezoniranjem ne mozemo
do6i do logiEH Sigtimih zakljudaka, pa-
Zljivim rezoniranjen moZemo dpii do ba-
1. OpiSite neke od heuri,stikai pril$auosti,koje
ljudi rabe pri p;ozudivaqju i'odluEivanjir.
2. Koja su dva logidka zakljudka i dvije 1o-
giEke pogre3ke koji se vezuju uz hipoteti-
dko rezoniranje poput onog u Wasonovu
zadatlo selekcije?
3. Koji od razliditih pristupa hipotetidkom
(uvjetnom) rezonfuanju najbolje objadnja-
va postojeie nalaze? Obrazloiite svoj
odgovor.
4. Neki kognitivnih psiholozi dovode u pi-
tanje korist od proudavanja formalne
logike, poput lineamih ili kategoridkih si-
12 r Odludivanje i rezoniranje 441
rem vrlo vjerojatnih zakljudaka. John Stu-
art Mill je prije vi5e od jednog stolje6a
preporudio uporabu razliditih strategiia za
dono5enje induktivnih zakljuEaka. Kod
donolenja kategoridkih zakljudaka ljudi su
slloni koristiti i strategije odozgo-prema-
dolje i strategije odozdo-prema-gore. Pro-
cesi induktivnog rezoniranja op6enito dine
osnove znanstvenih istradvaaja i testira-
nja hipoteza kao naiina dono5enja kau-
zalnih'zakljudaka. Usto, kod rezoniranja
po analogiji ljudi desto trole vi6e wemena
na kodira:rje pojmova u problemu negoli
na provodenje samog induktivnog rezon!
ranja. eini se da ljudiponekad mogu rabi-
ti rezoniranje koje se zasnivd na sustavi-
ma formalnih pravila, poput primjene
pravila formalne logike, a ponekad rabe
rezoniranje koje se zasniva na asogijacija-
ma, poput uodavanja slidnosti i wemen-
skog dodira-
4. Postoje li alternativna glediSta o re-
zoniranJu?
Steven Sloman je sugerirao da ljudi imaju
dva odvojena sustava rezoniranja: asoci-
jativni sustav kojije osjetljiv na opaZene
slidnosti i wemenski dodir te sustav koji
se temelji na pravilima i ukljuduje inani-
pulacije koje se zasnivaju na odnosima
medu simbolima-
logizama- Sto vi mislitE,sto moZemo,ilobiti
pioud4yanjem nadinb na.koji ljudi re-
zoniraju prilikom rj eSavanj a sil o Eiz.ama?
5. Na osnovi informacija iz ovog poglavlja,
osmislite nadin na koji biste studentima
mogli pomodi da udinkovitije primijene
dedullivno rezoniranje na probleme s koji-
ma se suodavaju
6. Osmislitepitanje, poputonih iz istraZivanja
Kahnemana i Tverskog, koje od ljudi traZi
da proclj ene subj ektivnu vjeroj atro st dvaju
razliditih dogadaja. Upozorite na pogre5ke
za koje moZete odekivati da utjedu na
442 Kognitivnapsihologija
procjene, ili recite zaito mislite da 6e ljudi
dati realistidne procjene vjerojatnosti.
7. Pretpostavite da morate unajmiti stan. Ka-
ko biste postupili da pronadete onaj koji
najbolje zadovoljava vale potrebe i Zelje?
Koliko va5a metoda slidi metodama ooi-
deduktivno rezoniranj e
deduktivna valjanost
eliminacija po obiljeZjima
heuristik dostupnosti
induktivno rezoniranje
iluzoma korelacija
kategorilki silogizrni
kauzalno zakljudiva4ie
lineami silogizmi
logidkapogreSka
mentalni model
ogranidena racio:ralnost
prenusa
uf adresi http:i/coglab.wadsworth.com,
Dawes, R. (1994.).House ofcards. NewYork:
Free Press. Pronicavo i koritroverzno raz-
matranje nadina na koji pogreike u rezo-
niranju mogri proZeti prosutlivanje, dak i
psihologa.
Gigerenzer, G., Todd, P. M. i ABC israiivadka
grupa (1999.). Simple heurtsfics that make
us smarL New York: Oxford University
Press. Pogled.na nadin na koji wlo jedno-
stal'ni heuristici - poput donolenja sloZenih
odluka na osnovi sarnojednog raznatanja
- desto funkcioniraju ianenaduju6e dobro
te dak bolje od sloZenijih heuristika.
sanima u teoriji subjektivne vrijednosti,
zadovoljenju ili eliminaciji po obiljezjina?
8. Navedite dva primjera koji pokazuju kako
u svakodnevnom Zivotu koristite rezonira-
nje utemeljeno na pravilima i asocijativno
rezoniranie.
pretj erano samopouzdarje
pristranost pogleda unatrag
prosutlivanje i odludivanj e
reprezentativnost
rezoniranje
sheme pragmatidnog rezoniranja
silogizam
subjektiwa {erojatnost
subj ektivna. wij ednost
sud
uvjetno rezoniranje
zadovoljenje
Plous, S. (1993.). The psycholog ofi udgment
and decision making. Philadelphia: Tem-
ple University Press. Izvrstan pregled li-
terature o odludivanju koji pokriva sve
glavne heuristike i prisfanosti.
Stemberg, R. J. i Ben-Zeev, R. (2001.). Con-
plex cognition: The psychologt ofhuman
thought. New York: Oxford University
Press. Pregled tema iz podrudja sloZene
kognicije, ukljuduju6i odludivanje i re-
zoniranje.
KOGNITIVNI
RAZVOJ
PROUEAVANJE KOGNTTIVNE PSI-
HOLOGIJE
GLAVNI PRISTUPI TUMAEENJU KOG-
NITIVNOG RAZVOJA
o Temelina nadela kognitivnog razvo-
ja
. Sazrijevanje procesa mi5uenja
. Sociokulturalni utjecaji na misaone
procese
RAZVOJ SPOSOBNOSTI OBRADE IN-
FORMACIJA
. Metakognitivne sposobnosti i razvoj
pam6enja
. Kvantitativne sposobnosti
:' . Vidnoprostome sposobnosti
. Induktivno rezoniranje
Kognititna psiholo gij a
NEUROFIZIOLOSKE PROMJENE U RA.
ZVOJU
. Porast neuronske slozenosti
. Sazrijevanje struktura sredisnjeg
Zivianog sustava
KOGNITIVNI RAZVOJ U ODRASLOJ
DOBI
. Obrasci rasta i opadania
. Mudrost i starenje
SAZETAK
RAZMISLJANJA O MISL'ENJU: EINJE-
NIENA, ANALmEKA, KREATIVNA I
PRAKNENA PITANJA
KLJUENI POJMOVI
DODATNA LITERATUM
t, Koje su neke od glavnih teorijskih perspektiva u vezi s kognitivnim ra-
zvojem?
2. Sto su istraZivadi pronaSli istraZujudi razvoj sposobnosti obrade informaci-
ju?
3. Kakve se promjene dogattaju tijekom razvoja mozga?
4. Koje su neke od razvojnih promjena u kogniciji koje sejavljaju tijekom
odrasle dobi?
Nikada ih ne grlite i ne ljubite, nemojte im nikada dopustiti da
vam sjede u krilu. A-ko morate, poljubite ihjednom u Eelo za laku
no6. Rukujte se s njima ujutro. Pogladite ih po Eelu ako su iaim-
no dobro obavili wlo teZak zadatak. Probajte. Zatjedan dana vi-
djet 6ete kako je lako biti savrieno objektivan prema svom dje-
tetu i u isto vrijeme ljubazan. Bit 6ete duboko posramljeni osjet-
Ijivim, sentimentalnim nadinom na koji ste postupali.
John Watson, PsiholoiH odgoj dojenieta i djeteta
Jasnoje da se nadin na koji psiholozi doZivljavaju djecu drarnatidno promijenio
od 1928. kadaje John Watson objavio ovaj proglas. Priznajemo i da su djeca
slidna odraslima u svojoj potrebi za toplinom i ljubavlju i da se djeca razlikuju od
odraslih po mnogo Cemu, posebno u nadinu na koji misle. Psiholozi koji nastoje
razumjeti kako se mi5ljenje mijenja tijekom iivota proudavaju kognitivni ra-
zvoj, ishaZivanje toga kako se mentalne sposobnosti grade i mijenjaju s pordstom
fiziololke zrelosti (sazrijevaqia ili maturacije) i iskustva (udenja). Kopitivno-
razvojni psiholozi proudavaju razlike i slidnosti izmedu tjudi razliEitih dobi, na-
stoje6i otkriti kako i za5to ljudi misle i pona5aju se razlidito u razlidito wijeme
svojega Zivota. Te razlike i slidnosti rezultat su gena, okoline i posebno njihove
interakcije @lomin, 1999; Plomin i Ruttea 1998).
Kognitivni razvoj ukljuduje kvalitativne promjene u miSljenju, kao i kvantita-
tivne promjene, poput ve6ega znanja i sposobnosti. Ve6ina se kognitivnih psi-
hologa slaZe da razvojne promjene nastaju kao rezultat interakcije maturacije
(naslijeda) i udenja (okoline). Metlutim, neki kognitivni psiholozi stavljaju znat-
no ve6i naglasakna maturaciju, koja se odnosi na svaku relativno stalnu promjenu
u mi5ljenju ili pona5anju do koje dolazijednostavno zbog starenja, bez obzkana
neko posebno iskuswo. Drugi, medutim, podvlade vaZnost udenja, koje se odnosi
na svaku relativno stalnu promjenu u mi5ljenju koja nastaje kao rezultat iskustva.
Imajte na umu tu interakciju naslijetla i okoline tijekom ditanja o razliditim teo-
rijskim perspektivama kognitivnog razvoja.
Interaktivan u{ecaj naslijetla i okoline zapodinje u dojenadkoj dobi @om-
stein, 1999). Sasvim mala djeca su urodeno predisponirana da obra6aju paZnju na
podraZaje koji su umjereno novi - tojest, ni tako poznati da su podraZaji nezanim-
ljivi, niti toliko novi da djeci nisu smisleni (McCall, Kennedy i Appelbaum, 19?7).
Okolina koja djecipruZaumjereno novepodralaje pomo6i 6e im darazvijuveiinu
svojih urotlenih preferencija. Neki su istraZivadi sugerirali da djedja preferenclja
 r Kognitivnirazvoj 445
. 13
umjerene novosti objalnjava to kako djeca ude o stvarima onda kada su na to
spremna. Djeca ne gube vrijeme bave6i se sasvim poaatim stvarima ili stvarima
koje su preplavljujude nove. Neki su ishaZivadi (npr. Bomstein i Sigpan, 1986;
Leviis i Brooks-Gunn, 1981) sugerirali da su djeca koja u ve6oj mjeri preferiraju
odrealeni stupanj novosti inteligentnija od djece koja manje preferiraju novost.
Neki nalazi (npr. Bomstein, 1989; Fagan, 1984, 1985; Fagan i Montie, 1988) up-
u6uju na to da je vjerojatrije da ie mala djeca s jakim preferenciiama novosti
imati vi5e rezultate na testovima inteligencije u dobi od dvije do sedam godina, no
drugi bi istraZivadi (npr. L. G. Humphreys i Davey, 1988; Kagan, 1989; McCall,
1989) savjetovali da ovdje ne brzamo sa zakliudcima.
Premda obidno mislimo kako su djeca pod utjecajen svoje okoline, vaino je
prisjetiti se da djeca utjedu na okolinu (Goodnow, 1999), posebno u okrulenju
svoje obitelji i prijatelja- U odredenom stupnju prilike na koje nailaze upravo se
one koje ona stvaraju tim utjecajen na okolinu. Na primjer, dijete moZe dobiti
poduku iz glazbe ili uqjetnosti ne zato $to su roditelji za njih tako odludili, nego
stoga Sto su sama iruistirala na tome. Na taj nadin djetetov glazbeni, uqietnidki ili
neti drugi rawoj proalazi iz djetetova u{ecaja na okolinu u kojoj ono Livi. Za-
nimljivoje d4 dini se, na kogrritivni razvoj najvi5e utjedejedinstvena, a ne zajed-
nidkaokolinaunutarobitelji (Harris, 1995; Plomin, 1999; Plomin, Fulker, Corley
i DeFries, 1997). Drugim rijedima, kada brada i sestre odrastaju u istoj obitelii,
dini se da ono Stoje najvaZnije za njihov razvoj nisu oni aspekti okoline koje oni
dljele, nego oni aspekti okoline koji su jedinstveni za svako dijete, poput idio-
sinkratidkih nalinana koji roditelji postupaju sa svakim djetetom te odretleni pri-
jatelji izvan obitelji koje svako dijete stjeEe. Na taj nadin, izeleda" hdividualne
razlike meclu djecom nastaju djelomice zbog razlika u okolini unutar iste obite[i
porljekla @jorkluird, 2000).
U ovom du poglavdiu najprije raspraviti neke teorijske pristupe kognitivnom
raz.toju, potom 6u ramotriti kognitivni razvoj u specifidnim podruijima, poput
pamieqia i perceptivnih sposobnosti, te neurofiziolo5kog sazrijevanja. Konadno,
kratko du razrnotiti kogniciju odraslih - precizrije, vaZne kopitivne pro4jene
koje nastaju nakon adolescencije. Premda Ce naglasak u poglavlju biti na kopi-
ciji pojedinca, vaZno je imati na umu da je veliki dio kognicije kolaborativan, pri
demrr se ljudsko udenjejavlja kao rezultat grupnog nastojanja da se naudi i razu-
mije (Rogoff, 1998).
GLAVNI PRISTUPI TUMACENJU
KOGNITIVNOG RAZVOJA
Teorije kognitivnog raztoja su raznovrsne. Premda ovo poglavlje ne moZe obu-
hvatiti sve te teorije, raspravit 6emo neke od najutjecajniiih teorija u ovom po-
drudju. Kako budete ditali o procesima koji zu ukljudeni u kopitivni razvoj,razmi-
Sljajte o tome koji vam se od njih dine najsmislenijima- T,amijent bete da moZete
pronaCi prednosti i nedostatke u svakoj od teorija i da nijedna pojedinaEna teorija
nijejo! objasnila sve aspekte kognitivnog razvoja. Pristupi koji su ovdje ukljude-
446 Kognitivna psihologija
ni predstavljaju najbolje poku5aje teoretidara psihologa da objasne ljudski kogni-
tivni razvoj. Ovo 6e poglavlje raspraviti kognitivno-razvojni pristup Jeana Piage-
ta i teoretidara neopiagetovske tradicije, pristup Leva Vigotskog, te teoretidara
pristupa obrade informacija- Nakon proudavanja kognitivno.razvojnih fenomena
u djetinjstvu, razmatram i dodatro stajaliSte o kognitivnom razvoju, zasnovano na
neurofrziolo5kim istraZivanjima. (Za kratki pregled toga kako svaka od teorija
opisuje karakteristidan napredak kognitivnog razvoja pogledajte tablicu 13.l).
Temeljna na6ela kognitivno g razvoia
Neovisno o odredenom teorijskom pristupu - piagetovskom, vigotskijanskom ili
pristupu obrade informacija - pitanje je koja se to temeljna nadela isprdpliCu u
istraZivanjima kogritivnog razvoja i povezuju ih? Pregled istraiivanja upu6uje na
neke mogude odgovore (R. J. Stemberg i Powell, 1983). Prvo, tijekom razvoja,
dini se da ljudi stjedu sve sofisticiraniji nadzor nad vlastitim mi3ljenjem i ude-
njem. Kako ljudi stare, tako ptistaju sve vje5tiji u sloZenoj interakciji miSljenja i
pona$anja. Drugo, s dobi ljudi postaju sve temeljitiji u obradi informacija. Starija
djeca kodiraju vi5e informacija iz problema od mlade djece i stoga je vjerojatnije
da de probleme rije5iti todno. dak i tijekom qtkasle dobi ljudi nastavljaju do lcaja
Zivota kumulirati znaqie. Tre6e, ljudi tijekoq razvoja postaju sve vi5e u stanju
razumijevati sve sloZenije odnose. Konadno, s vremenom ljudi razvijaju sve ve6u
fleksibilnost u koristenju strategija i drugih informacija. Kako ljudi stare, postaju
ma.4evezanizakoriStenje informacijau samo jcdnom kontekstu i udeprimijeniti
ih u ve6oj raznolikosti konteksta. tjudi.mogu,posti6i'dak,i veCu,,mudrost-'uvidu
same sebe i svijet oko njih. Kako budete ditali o razliditim fenomenima kogni-
tivnog razvoja, razmiSljajte o tome kako se:mijenja kopitivna komlleksnost u
wakom od proudavanih podrudja.
Sazrijevanje ili maturaciia procesa mi5ljenja
Prenaglasiti vainost Svicarskog psihologa Jeana Piageta (1896-1980) u razvojnim
istraZivanjima bilo bi zaista te5ko. Njegova se teorija op6enito smatra najcjelo-
vitijom teorijom kognitivnog nz'toja. Premda su neki aspekti Piagetove teorije
dovedeni u pitanje, a u nekim sludajevima i opowgnuti, teorija je jo3 iznimno
utjecajna. Zaista, doprinos njegove teorije, kao i drugih, viSe se vidi po utjecaju
koji je imala na druge teorije i istraZivanja nego u njenoj krajnjoj todnosti.
Piagetje na poseban nadin revolucioniiao istraZivanja razvoja pojmova i in-
teligencije kod djece uswrdivii da isnaZivadi jednako mogu nauditi o djedjem
intelektualnom razvoju istraZujuCi njihove netodne odgovore na zadatke, kao i na
temelju njihovih todnih odgovora. Putem ponavljanog opaZanja djece, ukljudu-
ju6i i njegovu vlastitu, i posebno istraZujudi poge5ke u njihovu rezoniranju, Pia-
get je zaHjudio da su u pbdlozi djedjeg mi5ljenja koherentni logidki sustavi. Ti
sustavi, smatraoje, razlikuju se od logidkih sustava koje koriste odrasli. Ako Zeli-
mo razumjeti razvoj, moramo identificirati distinktivna obiljeZja tih sustava. U
ovom odjeljku prvo ramratramo neke od Piagetovih opiih nadela razvoja, a po-
tom raspravljamo pijagetovske faze kognitivnog rantojg'.
 13 r Kognitivni razvoj 447

448 Kognitiwa psihologija

Karakteristi6ni napredakkognitivnog razvqa
@!f$[
Razlidite teorije kognitivnog razvoja nude nadopuniuiude informacije o napredovaniu kognltivnog ra-
zvoja od rodtenia do adoloscencije

TEORETIEAR m1. 1.DOZ zoo+ 4.rc5- eDo& &m10, to, N 1z 12mla

GOD. GOO, GOD. GOO. ooo. GO. GOD. GOD.

PhgBt SeMomotoridka: PrcdopEcimalna:obi- Konkrotnih operacija: Fomalnih opemdid

obiljIena je nadogradi- UeZeJtanmimim ks- oblljetona wo sofisti- apstraKno misljdie i

vffjm na roflksne ak- primsti@jem na fizi- cimnijim mentalnim logidko r@onimje

c|lo I ponaSdjem u-
sml@nim na zadrra-
vanje ili ponavljmje a-
nimljivih podEzaja (gla-
vno postignu6o: staF
Nt objekata)
6kim dbjektlma, uldiu- mslpulacijffiaunu-
dujudi svo intEivniis tarnjih repr@enlacija
promiSlj60plsiEnj i konkelnlh ob.iekata;
unutamje reprsentaoi je mote d@ntriEti, u-
fizil$h qbidta; ima te zed u obzlr vlSB od je
SkoCa udecnfriEnju, dre k@ldeisllke od-
ujnioju u obzir vi$o od ledrcin Glavno posti-
iedie kaakteristike od- gnud6: konzeRaciJa

idnom Glamo posti- koli6ine)

gnuc: ll6ni i pojmov-
ni ra3voj)

T@rotidai pste Seuomotod6ka(vidl PrcdopEcionalna Kokretnih opeEciia Fom?lnihoPorcija Jeal Pizgetie mnogo nauiio o djeijem mi{Aeilju opsiqju:ii vlutitu djecu i posvetujuti mnogo painje onome lto se
fus Piagt) (vldl Piaget) (vidi Piagg (vidi PiagF0' Cinilo kto da w pogreJke u njihow woniranju.
Cse swomotoridka (vidi Relacijske struKur: Omeuijgke struKutg: Apstmktn struldur:
Piagst) obi|Jetna svo vedim E- obiljs:ena sve vedlm apstraktnl poimovi mogu
zumljwaniem odnos @mijo@jmProd- so @mjoti odvoino od
iaedu prodmeta i poi- meta i poimova pod konkretnih p|edmeta
mva vldom nllhovih direr Piagetje vjerovao da se razvoj javlja u fazama koje se razvijaju putem ekvili-
4^ bracije, pri demu djeca naZe ravnoteZu (ekvilibri) imedu onoga $to susre6u u
fi$hq SEomotoidka (vldl Reprezntacijska ApstEklna svojoj okolini i kopitivnih procesa i struktura koje unose u okolinu, te izmetlu
Piagt) sarnih kopitivnih sposobnosti. Ekvilibracija ukljuduje tri procesa. U nekim su
MSor8ty Sve veda Intemliaclja I svs vode sposobncti unutal zone prckalmalnog r4oja situacijama djedji postoje6i nadin mi5ljenja i postoje6e sheme (mentalni okviri)
Tryetdati Svo sofsticitrljg kodlriljg, kwbiniaje, stlcanj mj4 $momott9ni6, poiEtna vea I suslavi primjereni za suodavanje i prilagodbu naizazove okoline; takoje dijete u stanju
obEde ff omodifi ciEiud prcdukcij: ekvilibrija. Na primjer, prepostavimo da dvogodi3nji Jimmy koristi rijed "peso",
Infomcila Sve v6a mogudnost @llkowja paivida od stvanosti, ws ve6a vrbalna flutrtrcsl | @umljevdie,
koja obuhvada sva ietveronoZna krznena sworenja koja su poput njegova psa; sve
re boue |@mij6vsje konClne:
Sv vd6 zmje, te kontrola I kap@itet psdenJa, sve v6a mentalna spoebn6t mffipulimia dok su sva detveronoZna sworenja koje Jimmy susreCe poput pasa koje je ve6
oblkata u prostoru: vidio, Jirnmy ostaje u stanju ekvilibrija.
Svo ve6a kontrola nad stratlima rleSavdja ffoblema;
Sv veda Eposbnost deduktlvrcg, lndiildivnog i ualognog r*oni6ja
U drugoj je prilici, metlutim, dijete izloZeno informaciji koja se ne uklapa u
|8ofa fuo fomalnlh opdaclla. O f@, u neklm t6djffi, ,a njegove postoje6e sheme, te raste kognitivna neravnoteZa; to jest do neravnoteZe
.Tsstidad Fto teo predtozlll 6u fazu kognftihog koja slljedl nakon Jd

Ngtfofislrcg mlsloJa, dvoeCnosti dolazi kada su djetetove postojede sheme neprimj erenezanovejz:uove kojimaje
izloLeno. Dijete posljedidno nastoji uspostaviti ravnoteZu pomodu asLnilacije
-
uklapanja nove infomlacije u djetetove postojede sheme. Na primjet protpostavi-
mo da je Jimmyev pas velika doga i da Jimmy ide u park i vidi pudlicu, koker
Piagetje vjerovao daje funkcija inteligencije pomodi u prilagodbi na okolinu'
Prema njegovu mi5ljenju (1972), sredstva prilagodbe dine kontinuum koji ide
, $panijela i aljaskog malamuta. Jimmy mora asimilirati now informaciju u po-
stojede sheme za "peru" - to nije velik problem.
od relativno neinteligentnih, poput navika i refleksa, do relativno inteligentnih'
poput onih koji zahtijevaju uvid, sloZene mentalne reprezentacije i mentalnu Pretpostavimo, medutim, da Jimmy ide u zooloiki vrt i vidi wka, medvjeda,
manipulaciju simbolima. Sukladno svojoj usmjerenosti naprilagodbu, vjerovao lava, zebru i devu. Pri pogledu na svaku now Zivotinju, Jimmyje zbunjen i pita
je da uz kognitivni razvoj dolazi do sve sloZenijih reakcija na okolinu (Piaget' mamu '?esu?" Svaki puta mama kaZe: '11e, ta Zivotinja nije pas. To je
_
1972).Piagetjedalje uswrdio da s porastom udenja i sazrijevanja i inteligencija (imenuje Zivotinju)." Jimmy ne moZe asimilirati ta raznolika stvorenja u postojeiu
i njene manifestacije postaju diferencirane sve specijaliziranije u l'az|l.Eitim - shemu za pese; mora nekako modifieirati shemu koja bi dopustila nove infor-
podrudjima. macije, moZda stvarajudi nadredenu shemu za Zivotinje, u koju 6e uklopiti po-
stojeiu shemu za pse. Piaget bi rekao da Jimny modificira postojeCe sheme putem
 13'Kognitivnirazvoj 449

450 Kognitiwn psihologija

akomodacije-mijenjanjapostojedih shernakako bi odgovarale relevantnimnovim
informaciiama o okolioi. Zui"doo, procesi asimilacije i akomodacije rezultir-aju u
sloZeniioj razini miSljenja od one ko.la je bila mogu6aranije' Osim toga, ti procesi
reruttiruju u pooovnom uspostavljanju ekvilibrija, omogudujudi pojedincu-poput
Jimmya- viie razine prilagodbe:
Prena Piagetu, ekvilibrijski procesi asimilacije i akoqodacije objasnjavaju
sve promjene koje su pou."uo. s kognitivnim razvojem' Premaliagstolu
mi-
Sljenju, dlsekvifitrii ee se vjerojatnijejaviti tijekorn razdoblja prijelaza faza; to
je Piaget ustvrdio da se ekvilibriiski.proeesi nastavlj4ju tij-gk:m
;est iremda
ii"tioirwu tnko se djeca kontinuirano prilagodavaju na svoju okolinu t{lder
je smatrao da razvoj ukljuduje odijeljene, diskontinuiranr faze. Preciznije, Piaget
koje su ovdje
\t}ey ir9lZ13e podiletio kognitivni razvoj uEetiri glavne fazeopeiacija i faza
sumirane: senzomotoridka, predoperacijska, fiza konkretnih Dojaie reagira na demoutraciju s,alnosti objekata, pri iemu se objekt sskriie in zulona. Doiaie odvraea
formalnih operacija. pogled iim je objekr n6!ao iz vida-

Senzomotoribka faza
Prva faza razvoja, senzomotoriika faza, ukljudr4ie porast u broju i slolenosti
osjetrih lulaznin) i motoridkih (izlaznii) sposobnosti tijekom dojenadke dobi -
usmjerenosti na sebe i prebacuju interes na druge; to jest, kako djeca odrastaju,
opritit",'oa rodenja pa do dobi od dvije godine. Prema Piagetu, djedje su naj- postaju ma4je egocentriina ili.manje usmjerena na same sebe. Egocentrizam,
ranije prilagoclbe ieflikso". Postupno, djeca stjedu svjesnu, namjem.-r1 kontrolu
kako ga razumijeva Piaget, kognitivna je karakteristika, a ne crta lidnosti. Na
naA snoiirn rnotoridkim ponaSanjima. Isprva ona to dine da bi zailrZala ili
ponovila
aktivno istrazuju svoj fizidki svijet i primjer, najranije prilagodbe koje se javljaju tijekom dojenadke dobi sve se
zanimlj-ive podrazaje. Kasnije, medutim, ona
zadiLavajri ta djetetovu vlastitom tijelu (npr.. refleks sisanja moZe biti prila-
trale nove i zanimljive podraZaje.
goden tako da ukljuduje sisanje palca ili noZnog prsta)' Kasnije prilagodbe'
Tijekom podetaka senzomotoddkog kognitivnog nzvoja, djeija se kognicija' medutim, ukljuduju i objekte u okoliai izvan djetetova tijela. Slidno, rane men-
cini se, usmj'erava na ono lto djeca mogu neposredno percipirati svojim osjetili- talne reprezentacije ukljuduju samo dijete, lo kasnije ukljuduju i druge objekte.
ma. Djeca ne poimaju niSta Ito im nije nepdsredno opazivo' Prema Piagetu' Piagetje smatrao taj rani trend indikativnim za 6iri trend prisutan u djece svih
dojendad nema ideju stalnosti objekta, ideju da objekti nastavljaju postojati
dak
dobi da postaju sve svjesnija vanjskoga svijeta i toga kako drugi mogu percipi-
,i aiio nisu djeci vidljivi. Na prin{er, prije dobi od oko 9 mjeseci djeca koja pro- rati taj svijet.
matraju neki objekrkoji im se poton sakrije, vi$e ga neie fiafiti' Kada bi vas
ju nakon
ceweroqiesedna beba promatrala kako sakivate zvedku ispod deke, ona
P re dope racion al n a f aza
toga ne bi nastojala potraZiti ispod dekice, dok bi devetomjesedna beba to udinila'
U predoperacionatnoj fazi, od druge do Seste ili sedme godine, dijete podinje
frimda su kasnlja iitraZivanja dovela u pitanje neke od Piagetovih interpretacija
u vezi sa stalnos6u objekata, djeca, izgleda, nenaju istu ideju o stalnosti objekata aktivno razvijati unutra5nje mentalne reprezentacije koje podinju pri kraju senzo-
kao odrasli. motoridke faze. Prema Piagetq nastanak reprezentacijskog furedodZbenog) mi-
Sljenja tijekom predoperacionalne faze utire put za kasniji razvoj logidkog miSlje-
Ideja stalnosti objekata zahtijeva neke unutarnje, mentalne reprezentacije ob-
nja tijekom faze konkretnih operacija. S predodZbenim miSljenjem dolazi verbal-
jekta iat i kada se ne vidi, ne duje ili ne percipira na koji drugi nadin. Reakcije
na komunikacija (vidi 9. poglavlje za rasplavu o usvajanju jezika)' Meclutim, ko-
maloga djeteta ne zahtijevaju koncepciju stalnosti objekata ili bilo koje druge
mi5ljeqie usrnjereno je samo munikacija je uvelike egocentridna. MoZe se diniti da konverzacija uop6e nije
-"ot"lo"i"pt""*ocije objekata ili akcija. Djetetovo (dob koherentna. Djeca kaZu ono 5to im je na umu' uglavnom nevezano za ono Ito je
na osjetru percepciju i motoriEka ponasanja. Do kraja senzomotoriEke faze
netko dnrgi rekao. Kako se djeca raanijaj"t, tako sve viSe uzimaju u obzir 3to su
8-24 mjeseca) djeca podinju pokazivati znakove reprezentacijskog miSljenja - drugi rekli kada daju vlastite komentare i odgovore.
unutasnji.h reprezentacija vanjskih podrazaja. u ovom prijelazu k predoperacio-
Sposobnost manipulacije verbalnim simbolima za objekte i akcije - dak i ego-
nalnoj fazi dijl-ete podinje biti u stanju misliti o ljudima i objektima koji nisu u
centridna - prati sposobnost manipulacije pojmovima i predoperacionalna fazaje
datom trenutku nuZno oPazivi.
obiljeZena intenziwim konceptualnim razvojem. Ipak, djetetova sposobnost ma-
piagetje vjerovao da se obrazac rasta sposobnosti oblikovanja unutrasnjih
nipulacije pojmovirna je tijekom predoperacionalne faze job uvijek ogranifsaa.
mentutibrepieznntacija nastavlja tijekom djetinjswa. Drugi karakteristi6an Na primjer, tijekom ove faze djeca pokazuju centraciju -tendenciju da se usmje-
obrazac kognitivnog razvoja ukljuduje Einjenicu da se djeca sve viSe odmidu
od
ravaju na samo jedan posebno zamjetljiv aspek sloZenog predmeta ili situacije.
 13 r Kognitivni razvoj
Piaget (1946) je proveo seriju eksperimenata koji su pokazali djedju centraciju.
On je djeci pokazao dva modela vlaka na dva razlidita paralelra kolosijeka, kako
je pokazano na slici 13.1. Koristio je razlidito vrijeme poketanja i zaustavljanja
za svaki vlak i svakije vlak vozio svojim kolosijekom razliditom brzinom. Tadaje
postavljao pitanja, poput koji je vlak putovao duZe ili brie. Prona5ao je da su
djeca u dobi detiri do pet godina bila usmjerenija najednu dimenziju, obidno na
todku na kojoj je vlak stao. Ta bi djeca rekla da je vlak koji se odvezao dalje duZ
kolosijeka putovao brZe i duZe, neovisno o tome kada je vlak kenuo ili stao.
Dakle, djeca se u predoperacionalnoj fazi usmjeravaju na jednu specifidnu di-
menziju problema - kao 5to je konadna pozicija vlakova - ignorirajudi druge as-
pekte situacije, Cak i kada su oni relevantni.
Mnoge se razvojne promjene dogatlaju tijekom predoperacionalne faze. Djedje
aktivno i namjemo eksperinentiranje jezikom i objektiina u njihovoj okolini re-
zultira nevjerojatno intenzivnim pojmovnim i jezidnim razvojem. Ovaj razvoj
pomaZe utrti put daljnjem kognitivnom razvoju tijekom faze konkretnih operaci-
ja.
Djeca tijekom predoperacionalae faze usvajaju zanimljive oblike mentalnih
reprezeniacija. Judy Deloache i suradnici pokazali su kako mentalne reprezen-
tacije djece u ovoj fazi mogu biti dobro podeiene (Deloache, 1987; 1991; De-
Loache, Kolstad i Snderson, 1991). Mato je dijete promatralo kako je minijatur-
na igradka psi6a skrivena na posebno mjesto u maketi sobe. Maketaje odgo-
varala stvarnoj sobi. Nakon togaje djetetu pokazana stvama soba. Hoie li dijete
moCi pronaii gdje je veda igradka psi6a skrivena u stvamoj sobi? U dobi od
dvije i pol godine vrlo malo djece bilo je u stanju obaviti zadatak. Medutim, u
dobi do tri godine ve6ina djece moZe udovoljiti zadatku. IstraZivanje pokazuje
da rnlacfa djeca razumiju model sobe, ali ne i to u kakvom je on odnosu prema
stvarnoj sobi dijaje on maketa. Starija su djeca otkrila tu podudamost. Drugim
Centracija: Vlak miSljenja
Premda je Jean Piaget pokazao djeci da vlakovi kedu u razli6ito vrilame i putuju razliditom bzinom,
djeca nisu uzela u obzir te variiable ier se nisu mogla decentrirati od iedne dimenzile da je jedan vlak
oti5ao dalie od drugoga.
451
Ko gn i tiv n a p s i ho I o gij a
rijedima, mlacla djeca ne mogu istowemeno misliti o manjoj sobi kao o maloj
sobi i kao o maketi vede sobe. Starija djbca mogu misliti o njoj na oba nadina
(Deloache, 1987).
Faza konkretnih operacija
U fazi konkretnih operacija, u dobi od oko 7 ili 8 godina, pa do ll ili 12, djeca
postaju sposobna mentalno manipulirati unutrainjim reprezentacijama koje su swo-
rila tijekom predoperacionalne faze. Drugim rijedima, ona sada ne samo da irnaju
ideju objekata i da ih pamte, nego s tim mislima i sjedaujima mogu izvoditi men-
talne operacije. Medutim, ona to mogu diniti samo u vezi s konkretnim objektima
(npr. misli i sjedaqia na aute, branu, igradke i druge opipljive stvari) otuda i ime
-
"konkretne operacije".
Moida najdrarnatidniji dokaz promjene od predoperacionalnog miSljenja do
reprezentacijskog miKljenja u fazi konkretrih operacija vidljiv je u Piagetovim
klasidnin eksperimentima (1952, 1954,1969). s konzervacijom kolidine. Kod
konzervacije, dijete je mentalno u stanju konzervirati (zadrtau u mislima) datu
kolidinu, unatoi opaZenim promjenama u izgledu predmeta ili tvari. Ovi su eks-
perimenti ispitivali djedje odgovore na to je li kolidina nedega (npr. broj Zetona,
duljina Stapa ili volumen tijesta) ostala konzervirana, unatod promjenama u iz-
gledu (tablica 13.2). U podetku se djeca oslanjaju na svoje neposredne percepcije
stvari kakvima se dine; postupno ona podinju fonnulirati unutlaSnja pravila u vezi
s tim kako svijet flmkcionira i na kraju koriste ta unutamja pravila koja vode
njihovo rezoniranje, namjesto toga da koriste samo izgled.
MoZdaje najpoznatiji Piagetov.eksperirnentkonzervacije onaj&oji demonstri-
ra razvojne proqiene u konzervaclii kolidine,tekuCine. Eksperimentator pokazuje
djetetu dvije niske dale s tekudinom u njima. Eksperimentator poziva dijete da
potwdi da se u daSama nalazi ista kolidina tekudine. Potom, dok dijete promatra,
eksperimentator izlijeva teku6inu iz jedne da5e u tre6u, koja je. vi5a i tanja od
druge dvije. U novoj da5i, tekudina se u uZem volumenu penje do viSe razine od
one kojaje u drugoj niZoj i Siroj da5i.
Upitano je li kolidina teku6ine u dvije pune dale ista.ili razlidita, dijete u
predoperacionalnoj fazi kaie da je sada vi5e tekudine u viSoj tanjoj da5i, jer je
teku6ina u toj dali dosegla perceptivno vilu razinu. Preoperacionalno dijete je
vidjelo eksperimentatora da izlijeva svu teku6inu izjedne u drugu, bez ikakva
dodavanja, no dijete ne razumije daje kolidina konzervirana, unatod promjena-
ma izgleda. Dijete u fazi konkretnih operacija, medltim, kaZe'da da5e sadrZe
istu kolidinu teku6ine, na temelju djetetove unutra5nje sheme u vezi s konzer-
vacijom tvari.
Sto dijete u fazi konkretnih operacija moZe Sto dijete u predoperacionalnoj
fazi ne moZe? Dijete u faz i konkretnih operacija moZe manipulirati unutrainjim
reprezentacijama konkretnih objekata i tvari, mentalno konzervirajudi ideju
kolidine i zakljudujudi daje, unatod razliditom fiztCkom izgledu, kolidina ista. S
jedne strane, dijete u fazi konkretnih operacija moZe decentriratijednu dimen-
ziju visine teku6ine u daii kako bi uzelo u obzir i Kirinu da!e. Stovi5e, mi5ljenje
u konkretnim operacijama je reverzibilno: dijete u fazi konkretnih operacija
moZe procijeniti da su kolidine jednake, jer razumije da se potencijalno tekuii-
 13 o Kognitivni razvoj 453
454 Ko gnit iv na p s i h o lo gij a

[fisf$fl Konzervacijakolicine
njekom predoperacionalne faze djeca imaiu te5ko6a u konzeruiranju kolidine kada dolazi do prgep- ![[s[$[| Konzervacija kolidine - nastavak
tivnih promjena. Kada promatraju eksperimentatora kako izlijeva teku6inu iz Siroke, plitke da5e u
visoku, uZu, predoperacionalno dijete tvrdi da le u visokoj 6a5i vi5e teku6ine nego u Sirokoj. lGda vRsTA DJETETU SEpoKAZE EKSPERIMEi{TAToR: DTJETE oDGovAF,A:
prornatraju eksporimentatorada mijenia oblikgrumenagline, predoperaclonalno dijete je sklono tvrditi
da ima viSe gline tamo gdie se po volumenu 6ini da ie gline vi5e (npr. u obliku dugaCke zmiie). Kada
promatra eksperimentatora kako mijenja raspored zetona iz guSCeg rasporeda u razmaknutiji, pred-
operacionalno dijete je sklono tvrditi da vi5e Zetona ima u razmaknutilem msporedu nsgo kada su
poredani gu5de. Kada promatra kako eksperimentator mijenia relativnu pozic[u Stapova, predopera-
dviie plods sa Sst drvsih Esiri plo6e m jednoj plo6i i ""'pFdopeEcionalno
donalno diiete je sklorio wrditi da su 3tapovi dulji kada se 6ini da se protezu daue u lednom smjeru direte: kocke
koka I dijsto se slot da ko- pita ima tl na koloi ploei vise na plo6l B auzimaiu visa prcsto
nego kada ne. Kada promatra eksperimentatora kako preslaguje drvene kocke, predoperacionalno
dijeteje sklono tvrditi da rasp6eniji raspored pokrivave6u povrsinu. Kada promatra eksperimentato- cke na obie plod auzimaju auetoga prGtoB ili obje r Dijets u f4i konketnlh opffi-
ra kako rnijenja oblik grumena gline koji zamjenjuje teku6inu u daSi, predoperacionalno dijete je sklo- Jednak prostor imaiu jsdnak cla: auimaju istu kotidnu pc
no tvrdili da ie vi5e gline u obliku diji volumen izgleda vedi (npr. "paladinka" od gline prma glinenoi
. stoE
lopg.

VRSTA q'ETETUSEPOKAZE: EKSPERIMENTATOR: DIJETE.ODGOVARIg

Tekudina
glins ss stave u dvlis splosti iednu loptu i pita ho6s
dviJe lopto li
pdopEclonalrir distE: voda u
daie iednako lspun eno vodm @ina vode biti idnaka u obi6 6a.Si a splostenlm komadom neds
i kaze ss da is Ejna u obio je- dage biu tako Msoko kao voda u dnjgei
dnaka 6ati. Dijete u I'azi kmkstnlh ope.
. dvile ldnake nlsk,Slroke idijva vodu iz nisks, iltok Predopec'Dndrc dlioto: viska Eclla ntsta 56 nije pmjjnllo, @i
da
Cd!6 vode I diiete s stoti dale u visoku, tanku i upita dAa sdrti vit. Dijete u fazi kon- E 6e btfl iodmka u obie CaAe.
.:- *drZe jednaku kolldlnu sdrzi li jdna 6a5a vode visa kctnih opeEclja: obie sadrZs i6-
vode od drugE ilij u oblema dnsku koli6inu.
jednaka kolieha

Y @W @* na moZe ponovo uliti u izvornu daiu (niZi pehar), na taj nadin ..vraiaju6i" rad-
nju. Kada dijetejednom shvati moguinost reverzibilnosti radnje i 6sltalno moZe
izvesti tu konkretnu operaciju, ono moZe pojmiti logidku implikaciju da se kolidi-
di- iednu loptu prewori u kobaC- PdopeEcionalno dijte; duga6ki
dv|lelednaks lopls gline i na nije promijenila. Zamrjetit iete, medutim, da je operacija konkretna to jest,
jeto ss sloZi da su igdnake. d i plta ima ll u koloJ viss gti- oblik ima viss gline. D[te u fEzl -
kognitivne operacije izvode se na kognitiwim reprezentacijama stvarnih fizi-
ne ill oba obllka sadrze kmkctnih opeBcira: oba oblil
tednako. *drie lednaku koliSnu.

BrcI @ @ @ @ @ @ @ @
@ @ @ @ @ @ @ @
dE nlzaltong I dljt se ragiri druglEd I plta lma li koii Predoperacionalno diit6: dulji
slot da oba nia sadrie isti rcd vls ltona illls u oba . red ima viSe Zet@a- Dijsts u ldd
bol. iedmld boj konkretnih opsEciia: broi Ztom
. u svakom cdu niie ss prcmlnlb.

DuZim

dva Stapa i dlito $ sloz da pomakns donji Stap i pita isu PEdopercioElno dlets: donii
su oba iednake duzn li ioi uujk iedmk dutne Stap i duA. Dl.let u fazi kon-
ktnih opciia: lst s duiine.

Ova diooiiica sudjeluie u Huiinom piagetovskom zadatku n kojem istraiivaii mjerejednakt kolitinu teh6ine u
dvije identiine iaie, a potom izlievaiu lekueiru izjedne u viiu 6alu. Joi uvijek u predoperacionalnojfui, djoojii-
cq ne moie koremirati koliiinu lekuiine, tako da ne moie prepoznati da je koliiina komeruirana,
unalot povrinim
promienama u izgledu koliCine- Na zadnjoj fotografii djevojiica.drZi visoku iaiu ntdeii da sadrii viie tekutine od
niske- Kada dj*ojiica dosegnefazu konkretnih operacija, spremno 6e lonzenirati kaliiinu tetartine
 13 o Kognitivni razvoj 455
456
dkih dogaclaja- Konadna faza kognitivnog razvoja, prema Piagetu, ukljuduje pre-
tih konkretnih operacija i primjenu istih nadela na apshaktne poj-
*:|;:*j.
Faza formalnih operacija
Faza formalnih operacija, od oko 1 I . ili 12. godine pa nadalje, ukljuduje men-
talne operacije na apstrakcijama i simbolima koji ne moraju imati fizidke, konlcretne
oblike. Stovi3e, djeca podinju razumijevati neke stvari koje nisu sama izravno
doZivjela(InhelderiPiaget, 1958).Tijekomfazekor*retnihoperacij4djecapodi-
nju razumijevati perspektiw drugoga ako je altematirmom perspektivom mogude
konkretno manipulirati. Na primjer, ona mogu pogoditi kako neko drugo dijete
moZe vidjeti prizor (npr. prizor sela) kada djeca Sjede na suprotnim stranama stola
na kojem je prizor pokazan. Tijekom faze formalnih operacija, medutim, djeca su
konadno sasvim u stanju preuzeti perspekivu dmgih koja j e razlllita od njihove,
dak i kada ne rade s konkretnim objektima. Nadalje, ljudi u fazi forrnalnih ope-
racija namjemo nastoje stvoriti sustavne mentalne reprezentacije situacija s koji-
ma se susre6u.
Piagetje koristio nekoliko zadataka kako bi demonstrirao ulazak u fazu for-
malnih operacija. Razmotrite, na primjer, nadin na koji zami3ljamo permutacije
(varijacije u kombinacijama). Zastanite na tren i poku5ajte odgovoriti na pitanja u
okviru "lstraZujemo kognitivnu psihologiju".
Ukratko, Piagetova teorija kognitivnog razvoja ukljutruje faze. Za Piagetafaze
sejavljaju u otprilike istoj doti u razlidite djece i svaka se faza nastavlja na pret-
hodnu Faze se javljaju u stalnom redu i ireverzibilne su: kadaje dijete jednom
uilo u novu fazu, ono misli na naCin koji je karakteristiEan za tu fazur neovisno o
podrudju zadatka, specifidnom zadatku; pa dak i o kontekstu u kojem je zadatak
zadan. Ono nikada ne misli na nadin kojije karakferistidan za raniju fazu kogni-
tivnog razvoja. Drugi teoretidari (npr. Beilin, 1971; R. Gelman, 1969), ukljudu-
judi i neke neopiagetovce (npr. Case, 1992; Fischer, 1980) ne bi se slofili s tim
stajali5tem, sugeriraju6i da je moguda yeda fleksibilmst kognitivno-razvojnog
napredovanja krozrazlidite zadatke i podrudja zadataka od onoga Stoje sugerira-
no Piagetovom teorijom. Drugi teoretidari takoder imaju drugatrija stajaliSta o
pojmovnom razvoju Naprimjer,jedno neopiagetovsk! stajaliStejest daje razvoj
pojmova mnogo lokalniji, a ne globalan proces, kako je smatrao Piaget, ali da je
waka lokalnavrstakonceptualnog razvoja (npr. uodnosuna slovq rijedi ili brojeve)
Koje su sve mogude pmutacije slova A, B, C, D?. m: ABCD. , DCBA ACBD, DABC i tafto dalje. lvlnogi
Kako ste pristupili ovomproblemu? Osoba u fazi for- w drugi ropekti deduhiwog i indulliwog rczmimnja
malnih opmcija roislit e sustav, moZda pwo vui- takoda mijaju tijckom mzdoblja fomalnih ope-
mju6i mjesto posljednjeg slov4 nakon toga predad- mcija. Sposobnost koriStenja fomalno-logidkog i
njega i tako a"lje. Lista osobe u fazi fmalnih ope
natcmatidkog reanimja takodtr 6te tijekom toga
ruijamoZcpodcti: ABCD,ABDC,ADBC, DABC... rodoblja- Osin tog4 sve veia sloZmost pojmome i
Osoba u fzi konlretnih opmcija e vjaojahije re- lingvistidke obrade takodtr mstavlja nsti.
dati kombimcijc sludajno, bez nekog sustanog pla-
Kognitiwa psihologija
limitirana opdim ogranidenjima ili pravilima koja su primjenjiva na sva lokalna
podrudja (Case, 1999).
Evaluacija Piagetove teorije sazrijevanja misaonih
procesa
Piagetova metodologija bila je umnogome klinidka (Thomas, 2000), a kori5tenje
klinidke metodologije katkada moZe ograniditi valjanost zakljudaka do kojihje
Piaget doiao. Jedna kritika izravno dovodi u pitanje Piagetow tvrdnju da se
promjene u djedjoj kogniciji javljaju ponajprije kao ishod maturacijskih procesa.
Premdaje Piaget opazio da razvojni procesi proizlaze iz djetetovih prilagodbi na
okolinu, smatraoje da unuhaidji maturacijski procesi, a ne okolinski konteksti ili
dogadaji, odreduju slijed kognitivno-razvojnog napretka. Dokazi o okolinskim
utjecajima na djedju izvedbu piagetovskih zadatalia proturjebe toj premisi. Tako
se piagetovskoj teoriji suprotstavljaju dokazi (npr. Fischer i Bidell, l99l; R Gel-
man, 1972; Gottfried, 1984) da odredena iskustva, vjeZba i drugi okolinski utjeca-
ji mogu promijeniti izvedbu piagetovskih zadataka.
Javlja se i druga kritika bududi da mnogi teoretidari razvoja dovode u pitanje
Piagetow temeljnu pretpostavku da se kognitivni razvoj javlja u nepromjenjivom
nizu diskontinuiranih ubrzanja u rmolikim podruEjima zadataka, wstama zada-
taka i konteksta. U pogtedu razvojnog diskontinuiteta mnogi teoretiEari (npr.
Brainerd, 1978) vjeruju daje kognitivni razvoj kontinirirani proces, ne diskon-
tinuirani ntzfazanzvoja. Osim toga, prikupljeni dokazi (npr. Beilin, 1971; vidi
takocler Bidell i.Fischer, 1992; Case, I992).pronrjede pretpostavci da unutar neke
. faze razvoja.djeca pokazuju.samo,onerrazihe.izvotleqia'koje supriHadne za tu
.fazu;..Sada se Cini'da mnsgi'sspskti:,djetetove fizidke isocijalne okoline, djetetovo
ranije iskustvo sa zadatkom i testovnim materijalom, pa dak i nadin na koji eks-
perimentator prezentira zadatak, mogu dovesti do odite nejednakosti u kognitiv-
nom razvoju.
Tre6e, teoretidari i isfaZivadi doveli su u pitanje Piagetove interpretacUe u
vezi s tim uzrokuje te5kode kod djece u odredenom.piagetovskom zadatku.
Stci
Piagetova teorija naglasilaje razvoj deduktivnog i iriduktivnog rezoniranja i Pia-
getje smafrao dadjedja tigranidenja u sposobnosti rezoniranja uzrokuju njihove
te5ko6e u rjelavanju odredenih kognitivnih zadataka. Drugi su teoretidari sugeri-
rali da druge vrste ograniEenja mogu barem djelomidno utjbcati na djedju izvedbu
piagetovskih zadataka. Ta ogranidenja ukljuEuju djedju motoridku koordinaciju
(J. M. Mandler, 1990), kapacitet radne memorije (npr. Bryant i Trabasso, l97l;
Kail, 1984; Kail i Park, 1994), strategije pamdeqia (Chen i Siegler,2000, Siegler,
1991) ili verbaliro razumijevanje pitanja (npr. R. J, Stemberg, 1985p), Naprimjea
neki su ishaZivadi sugerirali da je mogu6e da djeca desto moZda nisu razumjela
Piagetova pitanja, tako da su ti eksperimenti moZda propustili potaknuti djeije
cjelokupne sposobnosti (slika 13.2). Op6enito, dini se daje Piaget u svojoj teoriji
podcijenio vaZnostjezika i njegova razvoja.
dewrto, mnogi su teoretidari doveli u pitanje todnost Piagetovih procjena dobi
u kojoj ljudi pokazuju vjeEtinu na piagetovskirh zadacima. Piagetje i sam nagla-
sio vaZnost zamjeiivanja sekvence nz'toj4 a ne procijenjene dobi u kojoj se taj
razvoj javlja. Op6enito, trend je bio takav da je pokazao da djeca mogu neke
 13 r Kognitivni razvoj
stvari udiniti u mladoj dobi nego 5to je Piaget mislio da je to moguce (vidi npr.
Baillargeon, 1987; Brainerd, 1973; R. Gelman, 1969; R. Gelman i Baillargeon,
1983). Piagetove procjene dobi moZda su iskrivljene fime Stoje koristio poneito
"Siroke" metode istraZivanja.
Dokaz koji se navodi protiv faza obiino se odnosi na djedju nedosljednu sposob-
nost da dobro izvedu zadatke za koje se smatra da su iznad njihove faze razvoja.
Medutim, Thelen i Smith (1994) predstavljaju novi pristup razvoju koji uzima u
obzir mnoge od tih oditih problema za Piagetovu teoriju. Thelen-Smithov dinamidki
sistemski prish.rp u kojem se diskontinuitet javlja kao dio prirodne interakcije
nelineamih dinamidkih sustava (sustava s wlo sloZenim fizidkim obiljeZjima - u
ovom sludaju djece i njihovb okoline), predvida upravo proturjeinosti izvedbe
koja se moZc vidjetiu djece na rubuprljelazaizfaz-etfan.Zaista,Thelen i Smith
naglaSavdju da je nestabilnost nulna, e da bi se razvile nove sposobnost - sustav
mora sadrZavati varijabilitet u svome ponalanju kako bi se selekcionirala nova
pona5anja. Prema Thelenu i Smithu, djeca se kredu od ekvilibrija u razini sposob-
nosti do toErika nestabilnosti u izvedbi, pri Eemu u nekim kontekstima variraju u
izvedbi zadataka koji su iznad qiihove trenutne faze. Nadalje, taje neravnoteZa
dio prirodne interakcije nelineamih dinamidkih sustava ukljudenih u djedju inter-
akciju s njihovon okolinom. Tako razvojni pristup dinamiEkih sustava ukljuduje
suprotne dokaze u novi okvir - djeca zaista napreduju koz faze, ali ne iskljudivo
kroz sazrijevanje. Diskontinuirane faze kojeje predloZio Piaget i oditi konflikti u
djeEjoj izvedbi napijelazrfazaproizlaze iz prirodne interakcije i.metlu djece i
njihove okoline.
Inkluzija klase
U jednom piagetovskom zadatku Jean Plaget ie trazio da djeca promatraiu skup Spekula poput ovih
koie su ovdjs prlkazane. Gamlslite da su svijetlo osjen6ane Spekule plave, a cmo osjendane Spekule
zelene boje.) Tadd Je djecl postavio pitanle o inkluziji klase: !e li ovdle vise plavih Spekula ill Speku-
la?' Djeca u prdopracionalno, fazi desto su odgovarala: 'Vise ie plavih 5pekula." Neki su istraZivadi
upozorili da djeca nisu zapravo razumjela to prili6no dudno pitanle. Mogu6e ie da su djeca mislila da
ie Piaget trazio da usporede plave i zelene Spekule D to Jest dva podskupa klase, a ne podskup klase
s klasom koja ukfuduje podskup. (Prisjetfte se iz rasprave o reprezentativnosti heuristika koji se ko-
riste u donosenju odluka da odrasli.ima.iu teskoda s inkluzijom klase kada razmatraju vjerojatnosti)
@@
o @ o Nekoliko je teoretidara sugeriralo da logidko rezoniranje izvan piagetovskih
@o @
@ w
457
458 Ko gnitivn q p ;,i h.g I o gtj a
Na drugoj strani spekEa, dak ni adolgscenti niti odrasli pod mnogim okolno-
stima ne pokazuju mi5ljenje u forrnalnirn oper,acijana (Dasen i Heroi, lg8l; Nei
ma*, 1975). Cini se da oni desro misle aiocijativno, ane logidno (Sloman, 1996).
Goiline 1972. Piaget je modificirao'svoju teoriju prihvativii da faza formalnih
operacija moZe biti vi5e proizvod ekspertnosti pojedinca u odretlenom podrudju,
zpsnoyanoj naiskustvu, nego mahracijskih procesa kognitivnog iazvoja.
Ko4adno, yarijaciia u dobi u kojoj se stiede vleltina u adredelllln kognitivnim
zadacima pokazuje da vedinp nap imq girok raspon izvedbi tako da se ono Ito
bismo optimalno bili sposobni izvesti mole razlikovati od onoga 5to ve6inu we-
mena ugfaynom iinimo. Kontqkqt u kojem tipidlro demonstilamg lr,qgnitivnu iz-
vedbu ne mora biti swami pokazatelj onoga 5to smg optimalno u dtanju posti6i -
i obrah:o. Jedan naEin glqdanfu na te oEiie kontradikcije jest opisati Piagetovu
teoriju kao primama teoriju komnretpncije - teorjju o tome ito su ijudi odredene
dobi maksirmalno u stanju udin-i!!,Drugi teoretilari prefgrirhju razmatrati kogni-
tivni razvoj u termini$a teoriie izvcdbe - teorije o tgme_,ltg ljudi razlidite dobi
prirodno Eine u svakodnevnom Zivotiu (vidi Davidson i Sternberg, !985).
t,
Neopiagetouski teoretiEari: alternativna stajaliilta o
sazriieva nj u m isaon i h.pnocesa:
Neopiagetovski (neo - novi) teoretidari nastavljaju u Sireni smislu'Piagetovu teo-
riju kognitivnog razvoja. Premda se neopiagetovci methtsdbno razlikuju, ve6ina
neopiagetovaca (a) prihvaca Piagetow opiu ideju o razvojnim fa2aap kognitivnog
razvoj4 @) usmjerava se na ananstvene ili logidke aspekte kognitivnog razvoja
(Eesto promatiajuCi djecu u mniigima od zadatata.kojb je korisgg'fi4get)li (c)
zadrlavaodredene veze s idejom da se kognitivni iazvoj doga<la lcoz.kViiibiacr:-
ju. Od mnogih neopiagetovskih teorija ovdje razmatrarn samo neke: P. rvo, lcatko
Cu opisati nekoliko teorija kojd postavljaju petu fazu kognitivnog razvoja, popur
teorija Patricije Arlin i drugih.
TeoretiEari pete faze ne postavljaju sasvim drugadiju teoriju kognitivnog raz-
vcija; namjesto toga ohi se nadovezuju na Piagetove detiri,fiurb suge'rifajudi petu
fazu nakon formalnih operacija. Patricia Arlin (1975)kade daje feta faza kogpi-
tiwog razvoja pronalaienje problerira.'U toj petoj fazi poje<iinci postaju vjelti u
zadacima otkrivanja toga s kakvim se problemima todno susredu i odluEivanja o
tome koji su problemi najvainiji i zasluZuju ulaganje napora za rje5avanje. Na
primjer, odabiranje teme za seminalski radje primjer pronalaienja problema; stvar-
no pisanje serninaraje primjer rje3avaqia problema.
fonnalnih operacija moZe prijeCi u petu fazu dijalektidkog mi5ljurja (vidi 1 . poglav-
- lje). Dijalektidko mi5ljenje podrazumijeva da u Zivotu uglavnom nb postoji jedan
konadan, todan odgovor, nego razvoj uvjerenja, pri demu prvo predlaZemo neku
vrstu teze, nakon toga uvidarno njenu antitezu, ito konadno rezultira nekom vrs-
tom sinteze njih dviju, koja potom sluZi kao nova tezazanastavaktazvoja mislje-
nja. Na primjer, odrasli koriste dijalektidko mi5ljenje kada razmatraju jedno ek-
stremno stajaliste, potom drugo i potom ukljuduju samo najbolje elemente svakog
ekshema.
 13 . Kognitivni razvoj 459

460 Kognittuna psihologija

Psiholozi poput Deirdre Kramer (1990), Gisele Labouvie-Vief(1980, 1990),
Juana Pascual-Leone (1984, 1990) i Klausa fuegela (1973) tvrde da nakon faze
su u podlozi (kompetencije), a koji nisu izravno oditi (slika I 3.3). Kada
formalnih operacija dostiZemo fazu postformalnog mi5ljenja u kojoj podrazumi-
jevamo neprestano razvijanje i napredak miiljenja poput dijalektike kojuje izvor-
opaZamo djecu, ono lto tipidno opaiamoje sposobnost koju zu razvila
kroz interakciju naslijetla i okoline. Medutim, mi smo u velikoj mjeri
no formulirao filozof Georg Hegel. Postformalno milljenje dopu5ta odraslima da
zuntereshani za ono lto dijete zaista moZe udiniti - kakvi bi bili njihovi
mentalno manipuliraju kapricima i nedosljednostima u svakodnevnim situacija-
potencijali da su oslobodeni stega okoline koja uistinu nikada nije opti-
ma u kojima su jednostavni i jednoznadni odgovori rijetko moguii. Putem post-
malna- Prije negoje Vigotski predloZio svoju teoriju ljudi nisu bili sigur-
formalnog mi5ljenja rnoZemo razmotriti i odabrati altemative, razumijevajudi da
ni kako mjeriti taj latentni kapacitet.
druge alternative mogu donijeti prednosti koje nisu mogu6e na temelju izabtane
altemative. TakodermoZemo uzeti u obzir i sociokulturalni kontekstu kojem dono- Vigotski je tvrdio da moramo preispitati ne samo to Sto mislimo o
simo svoje odluke. djedjim kognitivnim sposobnostima, nego i o tome kako ih mjerimo. Tipi-
6no djecu testiramo u statidnoj okolini za procjenu u kojoj ispitivad
postavlja pitanja i odekuje od djeteta da na njih odgovori. Neovisno o
Sociokulturaln i utiecaj i na procese miSlienia Mnoge od ideia o to-
me kako djeca misle
tome odgovara li dijete todno ili netodno, ispitivad prelazi na drugo pi-
tanje ili zadatak u testu. Poput Piageta, Vigotski je bio zainteresiran ne
koje je postavio teo-
Kognitivno-razvojni teoretidar Lav Vigotski (1896-1934) umroje od tuberkuloze reti6ar kognitivog ra- samo za djedje todne odgovore, nego i za njihove netodne odgovore na
u 38. godini. Unatod ranoj smrti, Vigotski se smaha drugim, nakon Piageta, u zvoja Lavvlgotskl va- pitanja.
pogledu vaZnosti za podrudje kognitivnog ranoja. StoviSe, utjecaj tog ruskog Zne su ne samo psi- Tako je Vigotski preporudio da se prebacimo sa statidne okoline za
psihologa je tijekom posljeclnjih godina naxastao. Dok je Piaget dominirao raz- holozima nego i peda-
gozima. Jean Piagetje
procjenu na dlnamiEku okolinu za procJenu, pri demu interakcija dje-
vojnom psihologijom tijekom 1960-ih i 1970-ih, Vrgotskijevje rad ponovno ot- teta i ispitivada ne piestaje kada dijete odgovori, pogotovo ne ako di-
zapodeo studirajuCi
kriven kasnih 1970-ih i 1980-ih, teje i danas u$ecajan. Premdaje Vigotski imao zoologiju; tako njego- jete odgovori netodno. U statidkom testiranju kada dijete da netodan
.rnnogo plodonosnih ideja, dvije su posebno vaine da ih ovdje razmotrimo: inter- ve teor|l imaju prim- odgovor, ispitivad prelazi na idudi problem. U dinamidkoj procjeni kada
nalizacija i zona proksimalnog razvoja. letljivu blolo3ku notu.. dijete da netodan odgovor, ispitivad daje djetetu stupnjevanu sekvencu
Suprotnolomu, Mgot-
U Piagetovoj teoriji, kopitivni se razvoj uglavnom dogada "iznutra prema ski je studirao druge vodenih nagovje5taja kako bi pospjelio t'elavanje problema. Drugim
van" procesom maturacije. Okolina moZe ubxzati ili sprijediti razvoj, no Piagetje druStvene znanosti do rijedima, ispitivad sluZi i kao uditelj i kao onaj koji testira. Ispitivad
nagla.Savao biolo5ke i na taj nadin maturacijske aspekG razvoja. Vigotskiiva teori- 28. godine, kada se omogu6uje djeci potporanj ili skele s kojih mogu krenuti od bilo kojeg
ja (1934/1962, I 978) zauzirna savim drugadiji pristup'u nagla5avanju uloge oko- niegova painia usmje- mjesta u rjelavanju problema na kojem se nalaze do idu6ega koraka
rila na psihologiju. Ti-
line na djedji htelektualni razvoj. Vgotski je sugerirao da se kopitivni razvoj iznad onoga na kojem se nalaze. Op6enito, ulenje napreduje mnogo
.iekom idudih 10 godF
dogaifa u velikoj mjeri izvana prema unutra putem intefnalizacije - apsorpciie na Vlgotski ie razvio 6i-
udbkovitije kada se omogu6i potporanj koji osigurava da djeca imaju
nanjaiz kontelsta. Na taj su nadin socijalni, a ne bioloSki utjecaji kljudni u Vi- tavu teoriiu.kognitiv- nuZne preduvjete za napredovanje iznad razine njihova trenutnog ra-
gotskijevoj teoriji kognitivnog razvoja Tako se, prema Vigotskom, djeEje udeqie nog razvoia, prou6a- zumijevanja.
vao odnos izmedu ie-
runnogome odvija laoz interakciju djeteta s okolinom, Sto uvelike odreduje ono
zika i misljenia, te bio Sposobnost upotrebe nagovjeltaja je osnova za mjerenje ZPR-a,
Sto dijete internalizira. mentorAlexanderu Lu- bududi da ta sposobnostupu6uje na opseg u kojem dijete moZe i6i iznad
Zamislite, na primjer, malu djevojdiou u tnrckaju6em vlaku. Premda vlak po- riji (vidi poglav[a 7. I svojih sposobnosti opazivih u wijeme testiranja. Dvoje djece moZe
8.). Piaget, roden iste odgovoriti na zadani problem netodno. Medutim, dijete koje moZe profi-
skakuje; ona i hoda prolazom. Pretpostavimo da njena mamajednostavno
se ustaje
godine kao i Vigotski,
autoritativno kaZe "Sjedi", bez objainjenja. Mogu6nost za udenje je izgubljena. Zivio je 46 godina na-
tirati od uputa potencijalno moZe iii
dalje, dok je za dijete koje ne
Dijete de moZdapropustiti zakljuditi o razlogu kojije bio u podlozi majtnazahtle- kon njegov6 smrti i na- moZe nalo vjerojaho da.stekne vjestine nuZne za rje5avanje ne samo
va. Medutim, pretpostavimb da majka kaZe: "Sjedi, jer vlak moZe tznuti ili se stavio ie objavljivati zadatka koji se trenutro ispituje, nego i s njim povezanih z.adataka.
naglo zanjihati i moZe$ pasti". Dijete sada ima priliku ne samo izmijeniti svoje temeljne radove de- Nekoliko je testova konstruiran o za mjercnle ZPR-a (npr. A. L. Brown
ponaianje, nego i nauditi kako te izmjene moZe koristiti u drugim prikladnim setlje6ima nakon Vi- i French, l979; Campione, 1989; Campione iBrown, 1990), od kojih
gotskijeve smrti. Mo- je najpoznatiji onaj Reuvena Feuersteina (1979): "sredstvo za procjenu
situacijama. Tako roditelj ili drugi u djetetovoj okolini mogu proliriti djetetovo Zemo samo zamisljati
znanje i pospjesiti djetetovo udenje kroz interakciju s njim. Stoje Vigotski sve mo- potencijala za udenje".
gao posti6i da je 2ivio ZPR je jedan od najuzbudljivijih pojmova u kognitivnoj razvojnoj
Interaktivni oblik udenjapovezanje s Vrgotskijevim (1934/1962,1978) drugim
tako dugo kao Piaget. psihologiji jer nam omoguiuje da isku5avanro sposobnosti iznad dje-
glavnim doprinosom edukacijskoj i razvojnoj psihologiji - konstruhom zone
proksimalnog razvoia (ZPR), koja se katkada naziva i zona potencijalnog ra- tetove opazive izvedbe. Stovi5e, kombinacija testiranja i podudavanja
nroja- Zo:rla proksimalnog ranroja je raspon potencijala imedu opazive razine privladnaje mnogim psiholozima i pedagozima. Pedagozi, psiholozi i
djetetovih ostvarenih sposobnosti (izvedbe) i djetetovih'latentnih kapaciteta koji drugi istraZivadi bili su zaokupljeni Vigotskijevom idejom da moZemo pro5iriti i
pospjeiiti djedji razvoj kognitivnih sposobnosti.
 13 . Kognitivni razvoj 461
Zona proksimalnog razvoja (ZPR)
ZPR ie raspon sposobnosti u kojem diiete moze svladavati granice svoje izvedbe kako bi se todnije
aproksimirala nlegova potenciialna kompetenciia.
I Piaget iVigotski - za koje se twdi da su daju$ecajniji razvojni psiholozi do
danas - pozivaju nas da ne budemo zadovoljni time da registriramo jesu li dedji
odgovori na piq{a i zadatke toEni. Snaga ova dva razvojna psihologa leZi u nji-
hovu interesu da ispituju 3to je ispod powSine kako bi razumjeli zaito se djeca
pona5aju i reagiraju na nad.in na koji to dine. I kao 5to je istina za gotovo bilo koji
znanstveni doprinos, tako se i ideje Vigotskoga i Piageta mjere viie po tome koli-
ko su nas navele da pro5irimo svoje znanje nego po tome predstavljaju li savrle-
oo, potpuno i konadno tumadenje razvoja ljudskoga nma. MoZda je najvile 5to
moZemo raZiti od teorije to da je vrijedna dalj4jeg istraZivanja. Sada 6emo raz-
motriti kognitivni razvoj kako je proudavan s obzirom na sposobnost obrade in-
formacija,
RAZVOJ SPOSOBNOSTI OBRADE
INFORMACIJA
TeoretiEari obrade inforrnacija nastoje razumjeti kogrritivni ramq s obzirom
na to kako ljudi razlidite dobi obratluju informacije ($. Irako ih dekodiraju, kodiraju,
462 Kogtritivna psihologija
toansferirajq kombiniraju, pohranjuju i dozivaju), posebno onda kada {e5avaju
izaz.ovne mentalne probleme. Na podetku treba reii da tipidni teoretiear obrade
informacije ne tvrdi da daje cjelovito i posve integrirano objaSnjenje kognitivnog
razvoja kao ito je to dinio Piaget, pa i Vigotski. Metlutim, teoretiiari obrade infor-
macija, uzevli u cjelini, razmbtraju ditav raspon kognitivnih procesa manipulacije
informacijama u ljudi svih dobi (Klahr i MacWhinney, 1998). (Prisjetite se ras-
prava o teorijama obrade informacija u vezi s reprezentacijom znanja, pam6e-
njem, obradom teksta i drugog lingvistidkog materijala, t'eiavanjem problema i
uvidom i u drugrm kognitivnim podrudjirna.; Svaka mentalna aktivnost koja u-
kljuduje zamje6ivanje, ulaz, mentalnu manipulaciju, pohranjivanje, kombiniran-
je, dozivanje ili pona5anje na temelju informacija spada u domenu pristupa obrade
informacija: kako se na5i procesi, strategije ili nadini reprezentiranja ili organi-
ziranjainformacijamijenjajus vremenom, ako seuop6emijenjaju? Akopromjene
postoje, Sto ih uzrokuje?
Teoretidari obrade informacija zanzimajujedan od dva temeljna pristupa
proudavanju oblade informacija: pristup opdeg podrudja ili pristup specifidnog
podruEja. Teoretilari pristupa opdeg portrudja nastoje, u op6im terrninima, opi-
sati kako mentalno obradujeno informacije. Oni nastoje pokazati kako se op6a
nadela obrade informacijaprimjenjuju i koristeu raznolikimkognitivnirn funkci-
jama, od perceptivnih prosudbi do razumijevaqia pisanoga teksta, ditanja karata
i rjeiavanja radunskih problema. Mnoge od tih teorija nagla5avaju razvojne
promjene u kodiranju, samomotrenju i koriStenju povratnih informacija. Teo-
retidari specifidnog podrudja nagla5avaju ulogu razvoja kompetencija i znanja u
specifidnim podrudjima, tvrde6i daje glavnina razvoja specifidna u odnosu na
podru6je.
U pogledu kodiranj4 djeca odrastaju6i mogu mnogo potpunije kodirati obiljeija
svoje okoline i kodiranje mogu organizirati mnogo udinkovitije (npr. Siegle4 I 984;
1996; Siegler i Chen, 1998; R. J. Stemberg, 1982a, 1984b). Tijekom djetinjstva
djeca sve bolje mogu integrirati i kombinirati kodirane inforinacija na sloZenije
naEine, stvaraju6i sve razra<tenrje veze s onim 5to ve6 znaju. Osim toga, starija
djecajednostavno anaju vile od mlade i mogu se oslanjati na sve vi3e zapamdenih
informacija.
Metakognitivne sposobnosti i razvoj pam6enra
Neki su istraZivadi takoder sugerirali da starija djeca moZda imaju ve6e resurse za
obradu (Kail i Bisanz, 1992), poput painjei radne memorije, Sto moie biti u
podlozi njihove ukupne ve6e brzine kognitivne obrade. Prema tom stajali3tu, ra-
zlog zbog kojeg starija djeca, dini se, mogu brZe obradivati informacije od mlade
djece moZe biti u tome Sto starija djeca mogu zadrZati vi5e informacija za altivnu
obradu. Tako, osim Sto su u stanju organizirati informacije u sve ve6e i sloZenije
jedinice, starija djeca mo gt. i za&Lati viSe jedinica informacija u radnoj memo-
tiji.
Cini se da djeca razvijaju i sve vi5e koriste sposobnosti meta-memorije i raao-
like druge vrste metakognitivnih sposobnosti (ukljuduju6i razumijevanje i kon-
trolu kognitivnih procesa), poput praienja i modificiranja vlastitih kognitivnih
 13 . Kognitivnirazvoj 463
464 Kognitivna psiholo gij a
kognitivnll L'.Brown' 1978; Flavell i
procesa za wijeme rada na ?ditTi(A' za nim strategijama,poputpgnavljanja- Maladjecaozbiljno precjqrfujusvoje sposob-
il.[-*, Mnogi su isf,azivadi obrade informacija bili zainteresirani
l
197-0).
Primjer su istraZivan-ja ra- nosti dosje6anja informacija i rijetko spontanrc koriste strategije ponavljanja kada
sDecifidne metakognitivne sposobnosti starije djece'
se zatraZi da ih se dosjete; to jest, dini se da mala djeca ne znaju rirnoge strategije
ffi;""*j;; f.k"" j. 5to naizgled i zapiavo' Na primjer' detverogodi3njaci-
spuZve koja je iz- koje poboljSavaju pam6enj e.
*" I p.togoai*jacima su pok--! imitacije predmeta.poput su dopustili
gi.aui" #* u" kamen (Flavell, Flavell i-Green, 1gg3). Istrazivadi Osim toga, dak i kada znaju za te strategije, ne koriste ih uvijek. Na primjer,
tako da su se jasno mogla uvjeriti da objekti nisu dak i kada ih se uvjeibava da koriste strategije ponavljanja ujednom zadatktt,
:."i a" se igraju imitacijom,
s njima temeljito upoznati' Nakon toga
su vedina ne transferira koristenje te strategije, ve6 na'stavlja udenje od zadatka do
o'oo Sto j. Zg-f"ialo da jesu i da se mogu
na pitanja o tome ito objektijesu' Nakon toga se od tljece zadatka (Flavell i Wellman, 1977). Tako mala djeca ne samo da ne znaju strate-
A:"ru o"U"fu'oagovoril
je izmijenio per- gije, nego ih i ne nastoje koristiti dak i kada znaju da postoje. Starija djeca
iJito au promu=tralu pr"d-ete icroz plavi komad plastike' koji djece se traZilo i da
;;iranu toiu otlelata i da kaZu koje su boje objekti' Od razumiju da je zazadd,,ava ieijedi u kratkorodnom pamienju nuZno ponavljati
su bila sa-
;;;ij"t".o"tel* dok su predmete promatrala kroz povedalo' Djeca ih; mala djeca to ne znaju. Uftratko, mala djeca nemaju metamorijske sposob-
pomagala' nosti.
svimiu.le.nu da objekte promatraju kroz ta posredna
su dvije. temeljne To da Ii djeca ponavljaju nije samo swar dobi. Ann Brown i suradnici (A. L.
Djedje su pogreske pokazale zanimljiv obrazac'.Postojale (o pred-
vrste greBaka. S jedne strane, kada su Lebali dati iskaze o swaflosti Brown, CamFiote, Bray i Wilcox, 1973) pronaili suda je kodmentalno retardftane
zaista), djeca su katkada izvjeitavala o tome kako se dinilo da djece marlie vjerojatno da 6e spontano ponavljati nego kod djece normalne in-
metima kakvi su
plastiku ili kroz pove6a- teligencije. No ako setal:'ru djecuuvjeZbavauponavljanju, njihov seudinakmoZe
ot:"f,*i Zgf"aoju (onako kako su izgledali kroz plaw
"naizgled"' djeca su katkada znadajno poboljiati (Bplmont i Butterfield, 1971; Butterfield, Wambold i Bel-
bi. i;*;" .t u*, kud" ih se pitaio o izgledu
rijedima'
predmeti zaista izgledali' Drugim mont, 1973). Medutim, mentalno retardirana djeca nede uv.ijek spontano trans-
ir't:Xt"""f" o tome kako su
detverogodi$njaci i petogodiinjacinisu
jasno percipirali razliku izmedu onoga ferirati u6enje na drugi ?ailatak. Na primjer, ako se djecu uEilo ponavljanje s li-
stvamosti' stom brojeva, a potom irn se prezentira lista Zivotinja, mogu6e je da 6e ih se mora-
lto se dini i
da mala djeca desto ne ti inovb u6iti ponavljanju s novom listom destica, kao i sa starom.
Zapravo,mnogi bi se piagetovci sloZili s opYTJtT
twi-osti; neuspjesnostukonzewiranjukolidine Kultur.a" iskuswo i 6[6linski zahtjevi takoder utjedu na stratsgije pobolj5ava-
,u"ffi o o* 5to r" fioi oO njihova
na promjene u izgledu' a ne na nja pamdCnja, Na primjer, djeca na Zapadu, koja op6enito imaju vile formalnog
takodei se moZe pripisati njihovoj usmjerenosti
stabilnost kolidine. Djeca ,u" viSe ptofttitaju od
powalih informacija i na kraju . Skolovanja od nezapadnjaEke djece vi6e vjeibaju&ori3tenje'strategijaponavlja-
iognitivnih o4po* promjene u kodiranju' nja za prisje6anje izoliralt jedinica informacija. Suprobo tome, gvatemalska
ih i traZe u vezi s ishodima svojih
i
3 povratne infor- djeca i djeca australskih aboridZina opdenito imaju viSe mogutnosti da postanu
kori5tenju
I'g-."Or Ja-erniu i pon *iiua"i"l ryt"ry+iciji u mnogim specifiEnim-po- vjeiti u koriSle4iu shategija zapobolj5avanjepamdenja koje se oslanjajuna lokaciju
razvoj
-iaii" ti"i t" da utj"eu na ajefii kognitivni
promjene specifidne u prostoru i raspored objekata (Kearins, 1981; Rogoff, 1986).
d*Ejit"". Osim toga, 6ini se a^ tu "eti tognitivno-razvojne
razvoj sposbbnosti pam6enja' Drugi aspekt metam:norijske sposobnosti ukljuduje kognttivno motrenje,
," poO*fj". Satla 6emo raspra-i'iti
i mnogih drugih strate- pri demu pojedipac stijedi i, ako je potrebno, prilagodava poslojgii slijed misli.
Kori3tenje vanjske pomo6i kod pam6enja, P-glavljanja
prirodnim' toliko prirodnin da moZemo Kognitivno rrotrenje moZe,se sastojati od nekoliko povezalih sposobnosti (A.
gii" p^*i"il" Citi n"- *t kno odraslima
smo to oduvijek riniti; no nismo' Lynne Appel i njeni L. irown, 1978; viei tako.ler A. L. Brown i Deloache, 1978). Na primjer, uvid-
uzeti zdravo zL Eotovotta
ate "ono Sto znate i ono Sto ne znate;'(A. L. Brown, 1978, str. 82). Udite biti
,*"a"i"i tf SZZiosmislili su eksperiment -ria bi otkrili u kojoj mjeri T31o. djegt
.dj""1
svjesni vlastih misli i stupnja vlastitog razumijevanja (Ilolt, 1964). Novija
;;";;; i;t"tij"jt . powari tu obojene slike uobidajenih nredmeta 1 .tn
prea*otcima, dje"l u prvom razr-edui djeci u petom'razrrcdu'
Dje- istraZivanja razvoja koglitivog motrenja predlaiu razlikovanje samomotrenja i
dobne skupine:
imena 15
"proiatraju" slika ili da "upamte" imena za samoregulacijskih strategija (T. O. Nelson i Naren, 1994). Samomotrenje je
." a"tif" upoto iti da
"" proces odozgo-prema-gore, pri iemu se prati trenutro razumijevanje, ukljudu-
kasniji test. ju6i poboljiavanje sposobnosti predvidanja rirogu6nosti pam6enja- Samoregu-
slike' gotovo nijedno dijete
Kada su djeca clobila uputu da samo promatraju lacijaje proces odozgo-prema-dolje, pri demu postoji sredilnja izrn5na kontrola
su neka mala djeca ponavljala- Cini
oij. poo"utjuio. U uvjetima pam6enjat 1190 nad planiranjerr i evaluacijom. Djeca imaju koristi od uvjeZbavanja tih kogni-
-r. ti tito dobro ponavljati ako ie kasnije-biti
ai *Ai U-.i pr"d5kol""o
^u
aa
tivnih procesa pra6enja, kako bi poboljlala upotrebu prikladnih strategija (vidi
predSkolaca nije bio bolji u
;;;; se dosjete informacija' Stovi5e, udinak Schneider i Bjorklund, 1998).
uvjetima zapam6ivanja nego u uvjetima promatranJa'
Prisjetite se takotler da fizioloSko sazrijevanje mozga i sve vedi sadriaj znanja
i drugih podatata' Joha Fla-
Starija su djeca imala bolji udinak' Na osnovitih mogu djelomice objasniti zalto odrasli i starija djeca imaju opdenito bolji udinak
vell i H. M. Wellman (197i) zakljuEili su da glavne y$".i"*td" l"--:-"ii" na testovima pam6enja od mlaile djece. Te fziolo5ke promjene i promjene zasno-
tisuuteme{inimmehanizrnima' nego u nauEe-
J"a"i t"i.ii.tt tt"" r "ot'*fml vane na iskuswu uvefavaju promjene u procesima pamdenj4 poput sve ve6eg

Teorijri razvoja pojmova
2apoiinje objaliijbnjem
cilja raaoja - stanjmu
kojemzuodrasli. Mon-
mo specificirati 5to ob-
ja5njavamo. Moja su
istmzivanja u radiciji
."teorij e tedje" pojmo-
va. Prema teoriji tedje,
rclatiwo mali bmj okvimih teorija (intuitim biologi-
ja, intuitima teorija uma, intuitivna mehmilo itd.)
line na5a kaualna obja5njenja razmijewnja wije-
ta i sve prirodne vnte.pojmova su stukturime tim
okvimim teorijma Zadatak teorije pojmomog ro-
voja je objasniti porijeklo i stjemje tih okvimih teo-
rija. ditav se moj rad ortnosi na kmktsizaciju i us-
vajmje intuitiwih tedij4 odnose intuitivnih reorija
- dijete mrija intuitimu teuiju biololkih fenomma.
prcma intuitivnoj matematici, ulogu intuitivnih teo-
rija u menalnom Zivotr i na odnose ianedu inrui-
tivnih teorija i mzvijmih amstvenih teuija. Ovdjc
mrtavan novi pmvac istraZiviuja - pitanje medukul-
htralnih varijacua u intuitivnim teorijma svijeta.
S.tvuaju li mzliCitc kulttue okvimc teorijc, poput in-
tuitiwc biololke tborije - koje su mdikalno drugadije
jedna od diuge? Irnaju'li pripadnici roliEitih kultura
radikalno ruliditc konccpie?
Kao uvod u oVo pitarije, razmotite sljedci razgo-
vorianedu djevojdice preiilkolske dobi i njene maj-
.te,*oji je uet iz dnbwika vodenog u istraZivaju
pitaja "zaito'kod male djece (Callanan i Oakes,
1992);
D V eE : Za(to tat4 I arnes (stuiji bmt) i ja imamo plave
odi, a ti imas zelae?
Mana: (KaLe joj da om ima odi na tatu. Tada joj je
poZeljela laku nod i napustila sobu).
Dijete: (Zove mmu pet minuta kasnije.) Ja volim
Pee Wee Hemuna i imam plave odi Tsta voli Pee
Wee Hennana i ima plave odi, Iames voli Pee Wee
Hemma i im plave odi. Da ti voliS Pee Wee Her-
mm4 i ti bi mogla imati plave odi.
Mczc.' (Rekla sam da je za to da ja imarn plave odi
potsebno vise od toga da volim Pcc Wce Hemm.
Vidjela sm da me niie raarmjel4 pa sam joj obja-
snila da mi jc Bog dao tu boju oCiju i da se to ne
moz promijeniti.)
Djaojiica: MoZeS li poku5ati avoljeti Pee Wee
Hemma, pa da vidimo ho6e li ti oIi postati plave?
Zariljefit eeirc prvo da se ovo dijete uputilo u ap-
shaktno teorijsko rezonimnje, iak elqlicitno poka-
njudi induktimo zkljudivanje, lto je suprotno Piag-
etow opisu "predopemcionalne fze". Drugo, iz ove
anegdote mozemo zaHjuditi da dijetc ne mmije
vaian dio inhritime biologije-biololkiposredovmo
msljedivmje individualnih tjelesnih kmkteristika.
I zcista, opseZna sustavna cksperimentalna is-
13 o Kognitivni razvoj 465
466 Ifugni tiv n a p s i h o I o gij a
tr.aiivanja pohrilujU dir uheriika djeca normalno-g
maoja to ne rmiju do dobi od 6 ili 7 godina.
wlo aadajan dogadaj bududi da se ni jedno od njih stvorio, koje de osobine nalikovati roditelju koji ga
Springer i Keil (1989) su pok&ali da djeca do te dobi a
ne uimaju o obzir da su roditelji dobili neke kmk-
ruije nija vozilo u autu, niti bilo u glawom gmdu. je odgojio), odrrli iz ovih kultura doslovno se ne
Zenaje bila u mnom stadiju trudnoCe, 5to Bloch nije mogu rulikovati od odraslih u na{oj kultui. Djeca
ieristikc tako Sto su s njina rorlmi ili zbog neke ne-
aao. Sada kada se mtio n selo, nekoliko mu je lju- se, medutim, aatno rolikuju. Umjesto da konstrui-
sreCe kada procjenjuju hoCe li njihovo dijete imti te
di ubudeno govorilo kako Ce biti iaenatlm kada reju ow teoriju u dobi od oko Sest ili sedm godina,
kamktoistike. Solomon, Johnson, Zaitchik i Caey
vidi dijete,jer ono izgleda i hoda toeno poput Djega, djcca to ne iine do adolescencije. Nadalje, rezultati
(1996) pokazali s da do te dobi djem ne mzlikuju
a nr n iinjeuicu pripisali volnji diipom. (Oni defi- olceCu naglavce prihvaienu etnografsku priiu An-
adoptivno i biololko roditljsteo, te ueetrje kao me-
nitiwo nisu aludirali na to da Bloch ima i3ta s bio- tiesencijlnlizm o ljudskoj wsti Vezoa i Zafiminuija
hanizam kojirir se uspostavlja slidnost uvjaenja u
IoSkim nmtankom toga djteta i dijeteje apmvo bilo ovisi o teoriji biolo5kog naslje<livanja, a ne da iznje
obitelji od bioloikog nasljedivaqia kao mehmima
mo kao i njegovi roditelji, ne bijelo poput Blocha, prcizlzi. Djeca ne rmmiju kulturalnu pridu o tome
kojim se uspostavlja obiteljska sliinost u" recim,
pmda su mu ljudi govorili daje d{ete "bijelo"poput Kto Vezoa dini Vezoom ili Karanija Karmijem, i kul-
boji odiju Nadalje, Solomon i Johroon (2000) su
njega) truaho specifiIno rmmijevanje ljudske wste mo-
pokzali da je uiinak na Springuow i Keilow a-
Sto moZmo akljuditi iz ove vrste etnografskih po- guCe je smo na temelju dinjenice da postoje dife-
datku" te na zadatku'solomona i sumduika visoko
dqt^k* Zil Zafmimi i Vezoi zaista nemaiu bio- rmcimni biolobki mehmizmi nasljedivmja odvoje-
povezao, kako to ahtijew stajaliSte prcma kojm
lolku teoriju nasljedivilja? Cak i akoje imaju, kada ni od mehanizma uEenja kojima se udwsCuju vjero-
i kakoje djeca konsnuimjrl uevli u obzir aadajnu vilja.
Mnogi me{tusobno povezmi fenomeni, ukljuduju6i
koliiinu infomrclju koju primju u vezi s neesmci- U buduCim 6mo istnizivujima istraziti detaljniie
rctlenj e, rep rcdukciju i bioloiko mditeljstvq moraju jalistiikim konstrukcijama o pojedincima i ljudskoj odnosc izmedu konceptualnib struktura koje su u
seusvojiti zajedno,jer se njihove definicije isprcpliru.
vrsti. Ova su pitanja od srediSnjeg interesa u smd- podlozi oditih metlukulturalnih rolika naglalenih u
Bar u na$oj kulturi usvajanje ovih pojmova dogada
nidkom radu Mauricea Blocha i Rite Astuti (an- ettrograftkim studijma, s jedne, i kultualno zjed-
se rwojno dosta mo, premda nije dio onoga 5to
topologa), te Grcgga Solomona i mcne (mzvojnih nidkih (i u Madagaskm i u Sjedinjenim Havaro)
smo naslijedili- Ti pojmovi u naloj kulturi dine te-
psihologa). Naii preliminmi tearltati koji su prezen- intuitimih teorija, s druge straue. Takotler ielimo
meu esenctalistidkog rmijevmja lrsta i ljudskog
tirani u Astuti (2001) i Bloch i w. (2001) iznemrtu- razumjeti kako djcca koja ne idu u Skolu konstruira-
rcda: Mi raamijemo da je neki pas pas zbog neiega ju i atopologe i ncke mojne psihologe. Kada smo ju uobidajenu nuodnu bioloiku teoriju, uimajudi u
Itojeduboko u njemu, zbog slcrivenebiti naslije.tlene isprobavali zadatke koje psibolozi koriste da bi obzir aatne infomacije koje primaju u vezi s kul-
od njegovih rcditelja, ito gkoder odrealuje i neke od ufitrdili teorijsko ruijevuje (sutawe promjene
turalno specifidnim vjcrovmjima i etnografski
njegovih individualnih osobina- m upimicima o porijeklu, pr! iemu se pita koje oso-
nemjedjive infomacije koje primaju u vezi s uo-
No,Itoje s drugim kulhtrma? Antropolozi nam kaZu bine djeteta dc nalikovati onina roditelja koji ga je bidajmim nuoclnim tumadmjima biologije.
da ovaj dio intuitiwe biologije nije mbdukultwlno
univenslan, Ne konstruiraju sve kulnre roditeljstvo
kao primmo biololki odnos. Na primjer, u pleme-
nima Vso i Zafiminari m Madagukuu sv odrasle
Zene u selu nazivaju se "majkom"; ne postoji pojam
koji bi izdvojio biololku majku. I te su kultue od-
poztravanja i sklonosti da se koriste metamemorijske strategije. Cilj takvih strate-
ludno auti-esencijalistidke u odnosu na individualna
obiljelja i ljudsku vrstu, ukljudrijudi spcl, chidki ili gija je mo6i na kraju po volji dozvati pohanjene informacije.
rasni identitet (vidi Bloch, Solomon i Carey, 2991 i VaZan metakogmtivni raz-voj je usvajanje teorije uma
Astuti, 2001 za literatm u tom podrulju). Osobaje
- to jesq razumijevarje
kako um firnkcionira (Keil, 1999; Perner, 1998; 1999). Kako djeca postaju starija,
u procesu pronjene ili postajmja tritav Zivog uglav-
njihova teorija uma postaje sve sloZenija. Raanotrite primjer @emer, ]SSS, itr.
nom hoz okolimke utjecaje. Osoba postaje Vezo
udedi biti iaistan ribar i utredi sudjelovanje u Vezo 207): "Maxi stavlja svoju dokoladu u kuhinjski ormar. Odlazi se van igrati. Za to
dtualnom ZivotL Osoba postaje Kmni (lokalni pro- wijeme ne moZe vidjeti da dolazi majka i premjeita njegovu dokoladu u ladicu
davadi pakiqtanskog ponjeklp) uEefi sudjelowti u stola. Ona je nakon toga otilla u posjet prijateljima. Kada se Maxi vrati ku6i cla
trZnoj okonomiji i usvojiv3i Kumi rcligijske obida- uzme dokoladu, gdje 6eje prvo pohaiiti?" Djeca ispod tri godine tipidno daju
je. Ribaretri tijelo Vezoa poprim odredene kmkte-
pogre5an odgovor, vjeruju6i da 6e Maxj traZiti dokoladu u ladici, gdjc ona zaista
ristike ukljufujufi boju koie, aspekte oblik4 oZiljke
jest. U dobi od tri godine djeca podinju razumijevati problem. U dobi od detiri
i slidno. Drugo su tjelesne kraktsistike.odre<lme
time s kime se majka svatlala dok stc bili u utrobi, u godine, vedina djece de5ava problem todno, premda neki petogodi5njaci i Sesto-
Eijoj kudi Zivirc i tako dalje. godi5njaci jo! uvijek dine greike (Ruftnan, Pemer, Naito, parkin i Clements, l99g).
Kao primjer etnografskih podataka na koje se Autistidna djeca nemaju ili imaju znadajno narulenu teoriju uma @aron-Cohen,
mrropolozi poziwju u kmllaizciji takvih vjero-
Leslie i Frith, 1985; Perner, 1999).
vanja Mauie Bloch nudi megdotu s tereffkog bo-
nVka meiluZafimimijirna Dvije godinemo{evcio
je u svom dZipu mladi trd u glawi gra4 Ito je bio
 13 . Kognitivni razvoj 467
468
Kvantitativne sposobnosti
Jedan pristup razumijevanju kvantitativnih sposobnosti odnosi se nh sposobnost
Vidnoprostorne sposobnosti
:
radunanja. Razmotrimo, na primjer, zadalak zbtajatja"2 + 3 ?". PredloZeno je
nekoliko modela obrade informacija koje tumade kako djeca rjeiavaju probleme
ove wst (npr. Groen i Parkrnan, 1972; Suppes i Groen, 1975; probleme oduzi-
manja proudavhli su i Woods, Resnick i Groen, 1975,te Siegler i Siegler, 1984;
vidi takoder i Resnick, 1980). Raniji modeli opisali su neku vistu men&ihog bro-
jada koji zapodinje na nekoj wijednosti (odretlenoj Zadatkom zbrajanja) i tada
dodaje dodatak kojije potreban (takoder odreden zadatkom
zbrajanja). Prije svakog dodatka (tj. pribrajanja odredene
jedinice) mentalni test brojije li dijete ve6 dodalo potreban
Robert S, Siegler
broj dodataka. Ako je, proces dodavanja prestaje, i dijeteje Je
Theresa Heinz profe-
doslo do odgovora. Akq uje, dijete dodaje dodatkejedan sor naSveudill6tu Car-
pojedan, sve dok se potrebni dodaci (u ovom sludaju tri) ne negie-Mellon. Dao Je
pribroje. v6lik doprinos u ra-
zumilevaniu d.ie6leg
Model Roberta Sieglera (1991; Siegler i Shrager, 1984)
miSljenja temeljenog
poboljiava ranije modele dodaju6i drugu glavnu kompo-
na pravilima i razvio
nentu procesrl Kada su dj ecajednom kodirala problem, prvo metodo za procienu
poku5avajri prona6i todan odgovor u pam6enju. Ako odgo- pravila, strategija i
vor koji su prona5li nadmaiuje njihovu raniju razinu si- selekcije strategiia
gumosti g toEnost odgovor4 navode odgovor koji su pro- koje djeca koriste u
riesavanlu problema.
na5li. Ako ne, ponovo poku3avaju pronadi todan odgovor u
pam6enju. Oni ponavljaju ovaj proces dok ili ne pronadu
odgovaraju6i odgovor koji nadilazi njihow razinu sigumosti
ili dok ne premade prethodnb utvrdeni broj poku5aja pronalaZenja ili dosjedanja-
Ako prijedu ranije utwdeni broj pokuSaja dosjedanja, okredu se pomodnoj strate-
giji (wemenski zahtjevnijem no pouzdanijem nadinu postizanja odgovora, koji se
primjenjuje kada se brZim metodama ne mogu posti6i zadovoljavajudi rezultati).
Za problem zbrajanja ta je dodatna strategija brojad dodataka koji je spomenut u
drugim modelima. Siegler je takoder primijenio i model odabira strategije
(dosjedanje-pomod) na druge djd6je matematidke radune, poput mnoZenja (Sie-
gler, 1988b).
U pregledu literature koja se odnosi na razvoj matematidkih sposobnosti Gins-
burg (1996)je predloZio raznolike temeljne principe matematidkog udenja. Ovdje
raspravljam o nekoliko kljutrnih ideja o razvoju kvantitativnih sposobnosti. Prvo,
dak i dojendad imd neke temeljne ideje o kolidini unutar dosega manjih brojeva.
Cak i djeca u prelingvistidkom razdoblju, Eini se, razumiju da dodavanje dovodi
do vedih kolidina, a da oduzimanJe rezultira manjim kolidinama. Stovi5e, dini se
da mala djeca nadogradujri na to temeljno znanje kako bi ih primijenila na ap-
straktrije matematidke koncepte u radunanju i rezoniranju o zbrajanju i oduzi-
manju. Ne samo da djeca koriste strategije brojenja i pamdenja koje su ranije
raspravljene, nego djeca takoiter deriviraju apstraktna pravila iz iskustva s odre-
denom vrstom brojdanog niza. Na primjer, udenje pravila kombiniranog s
vjeZbanjem brojenja po pet omoguduje djeci da lakle usvoje nadela mnoZenja
@aroody, 1995). KonaEno, kontekstualni efekti poput formuliranjaproblemarijedi-
ma do kulturalrrih utjecaja znaiajno utjeCu na matematidko udenje preko formu-
liranja neformalnih strategija.
Kognitiwa psihologija
l
Pravila aritmetidkog zbrajanja kolidina (sposobnosti koja dovodi do razumijeva-
nja algebre) nisu,jedine matematidke sposobnosti koje se razvijaju.tijekoir ra-
noga djetinjstva. Mala djeca razvijaju i temeljno razum{iewanje prostora koje dini
temelj za geometriju. Iedno je takvo bazidno shva6anje prostomavizualizicija-
sposobnost da se orijentiramo u okolini i da mentalno manipuliramo slikama ob-
jekata (vidi poglavlja 4 i 7). premda se npnogg istrazivalo prostom-u
vizualizaciju
u djece (npr;.Huttenlocher, Hedges:i Dunkan, 1991; Huttenlocher i presson, l9Z3;
i979; Kail, 1991, 1997; Mamro6 t975,t97.7), ovdje je dan samo jedan tipidan
primjer takvih istraZivanja (Kail, Fellegrino i Carter,, I 9g0).
sudionici u 3., 4. i 6. razredu te na fakurtetu procjenjivari sujesu li parovi
podraiajajednaki ili su zrcalne slikejedni dnrgih (prisjbtite se nekih od zadataka
mentalne rotacije koje je koristio Roger Shepard, opisanih u 7. pogl.). Jedan je
podrazaj u svakom paru prikazan u uspravnom poloiaju, a drugijl bio rotiran za
0, 30, 60, 90' 120 ili 150 stupnjeva iz standardne okomite pozicije. parovi podrazaja
' bili su ili alfan'meridki (slova i/ili brojevi) simboli
f
- poput q, S, i d _ iti o"-
poznati apstraktni geometrijski oblici (slika 13.4). Robert Kail i suradnici (19g0)
naili su da se brzina mentalne rotacije povetava s dobi i sa stupnjem poznatosti
objekata. Tako su stariji sudionici mogli mentalno rotirati brze, a svisudionici
mogli su rotirati poznate objekte brze nego ito su mogli rotirati nepoznate ob-
jekte.
Nalazi su potaknuli nekoriko pitanja, no dva su posebno zainteresirala
istraZivade. Prvo, zalto se brzina mentalne rotacije moZe pobolj5ati s dobi?
IstraZivadi su sugerirali da mala djeca moraju rotiraii ciieli poarazaj, dok starija
djeca mogu podraZaje rotirati vile analitidki, tako da svaku ft6mpOnentu mogu
rotirati odvojeno i mozda ftebaju rotirati samo dio podrazaja. Na taj nadin promjena
u kognitivnom razvoju mozda ukliuduje vi5e od jednostavne promjene u brzini
obrade- Dnrgo je pitanje zaito su sudionici kodirali i rotirali neobidne geometrii-.
ske oblike sporije odpoznatih, alfanuineridkih. Razlikaje mozda u aktivaciii vec
postojedeg, lako dostupnogobrascaupam6enju zapoanate objeLte, nasuprotzahlie_
vu da sudionici oblikuju novupredodZbu ia nepoznate objekte.
Kail (Kail i Par( 1990)ie takoderpronalao da djeca i mlatti odrasli imaju brze
wijeme reakcije na zadacima mentalne rotacije kada i- se da mogudnost za
uvjezbavanje (slika 13.4). Nedavno (1991) ie Kail zamijetio da se udinak djece
Skolske dobi, te mlatfih odraslih na zadacima mentalne rotacije nije pogoriao u
fimkciji njihova angalmaa4 o" ,lorultanom zadatku kojije uklj;div;o doiieeanie.
Kail je interpretirao ove nalaze tako da upucuju na to da je mentaha rotacija
mozda automatski pioces kod djece Ekolske dobi i mladih oclraslih. Imaju6i u vidu
da poznatost objekata i vjeZba s mentalnom rotacijom, dini se, poboljla-va wlieme
- reakcije, qiegovo istrazivanje.koje upu6uje na to daje mentalna rotacija moZda
autornatski proces dopuita nam zakljuiak daje poboljsavanje wemena reagiranja
moida rez'ltat povedane automatizaciie (vidi 3. pogl-) zadatka u djetinjstvu i ado-
lescenciji. Nadalje, takvi automatski procesi mogu biti znak efikasnijih vizualno-
spacijalnih qie5tin4 jer je veca brzina povezana s ve6om todnos6u prostornog
pam6eqia (Kail, 1997).
 13 r Kognitivni razvoj 469
Na drugom dobnom kaju Itiel Dror i Stephen Kosslyn (1994) istraZivali su
ut'edu li brzina obrade i drugi faktori na s dobi povezane promjne u mentalnoj
rotaciji odraslih. Dror i Kosslyn su prona$li da su stariji sudionici (55-Tl.godinu;
prosjedna dob 65 go<lina) odgovarali sporiie i manje todno od mlatlih ispitanika
(18-23 godine; prosjednadob 20 godina) nazadacimamentahe rotacije. Meetutim,
prona5li su da su stariji i mladi ispitanici imali komparabilna vremena reakcije i
omjere gre5aka na zadacima koji su ukljudivali skeniranje predodZbi (vidi 5. poglav-
lje za detalje o zadacima skeniranja predodZbi). Na temelju tih i drugih nalaza ovi
su autori zakljudili da starenje ufede na neke aspekte vizualnog predodavanja
vi5e nego na druge.
Autori su takoder analizirali svoje podatke mentahe rotircije, skeniranja
predodZbi, i dva druga zadatka s predodibama (stvaranje ili zadrZavanje mentahe
slike unutar vidnog podrudja, te odgovor na pitanje ho6e li slika prekriti test
podraZaj unutar tog podrudja). Autori su zakljudili da op6i efekti starenja mogu
dovesti do skadivanja vremena reakcije na svim zadacima. Medutim, zakliudili
su da dobne razlike u omjeru pogrelaka moZda nastaju zbog specifidnih efekata
starenja, koji selektivno mogu utjecati na odredene aspekte mentalnog predoia-
vanja. Autori su takoder prefpostavili da ako bi se sudionike upozorilo da mini-
maliziraju svoj omjer pogre6aka, rnoZda bi stariji ispitanici imali dak i sponje
vrijeme reakbije kako bi osigurali manji broj pogresaka. Metlutim, druga
istraZivanja (Hertzog, Vemon i Rypma, 1993) koja su izravno testirala ovu pret-
postavku iisuje potvrdila. Drugi su istraZivatri sugerirali darfaltor koji pridonosi
za zadatak specifidnim razlikarna u padu'mentalnog predodafanja d9 kojeg dolazi
s dobi jest: zahtljevali zadatak vi5estruke simultane transformacije ili vi5estruke
sekvencijske transformacije (Mayr i Kliegl, 1993).
Mentalna rotacija alfanumeridkih parova
Robert lGil i6 pronasao da se brzina rotacije povedava i s ve6om poznatoScu oblika i s dobi sudio-
nlka.
no eN
EEES
470 Kognitivnapsihologija
Induktivno rezoniranie
Prisjetite se iz 12. poglavlja da induktivno rezoniranje ne dovodi do jednoga,
logidki sigumoga t'elenja problema, nego samo do moguinosti koje imaju ra-
zlidite razine plauzibilnosti. Pri induktivnom rezoniranju, osoba stvara opia nade-
la zasnovana na temelju specifidnih opaZanja. Susan Careyje oplimo proudavala
induktivno rezoniraaje kod djece i uodila odretlene razvojne trendove.
Na primjer, dini se da deverogodiSnjaci ne stvaraju generalizirana bioloika
nadela o Zivotirjama kada im se da specifidna informacija o jedinki (Carey,
1985). Do dobi od 10 godina djeca to podinju diniti. Na primjer, ako se detvero-
godilnjacima kaie da psi i pdele imaju odredeni delesni organ, oni joi uvijek
pretpostavljaju da samo Zivotiqje slidne ili psima ili pdelama imaju taj organ, a
druge Zivotinje ne. Suprorno od njih, desetogodi3njaci bi zakljudili da ako Zivo-
tinje koje su toliko razlidite poput pasa i pdela imaju taj organ, vjerojatno ga
imaju i mnoge druge Zivotinje. Takoder, desetogodi5njaci Ce mnogo vjerojatnije
od detverogodi5njaka stvoriti biolo5ka nadela koja povezuju ljude i druge Zivo-
tinje. Slidno, kada petogodiSnjaci nauEe nove infomracije o specifilnim vrsta-
ma Zivotinja, oni ih dodaju svojim postoje6im shernama za odredenu vrstu Zivo-
tinja, ali ne modificiraju cijelu shemu za Zivotinje niti shemu biologije u cjelini
(vidi Kail, 1989, 1999). Medutim, djeca u prvom i drugom razredu pokazuju
sposob4ost izbora, te dak spontano stvaraju prikladne provjere za prikupljanje
indirekmih dokaaa koji de powrditi ili nefe powrditi altemativne hipoteze (So-
dian" Zeitchik i Carey, 1991).
Susan Gelman (198411985; S. A. Gelman i Markman, 198?) je zamijetila da
dak i tako mala djeca kao Sto su trogodi5njaci stvarajuneka op6a nadela iz speci-
fiEnih opaianja, posebno ona naCela koja se odnose na taksonomske kategorije
za Livo'nie. Na primjer, predikolci su bili u stanju uvesti nadela koja todno
pripisuju uzroke fenomenima (poput rasta) prirodnim procesima, a ne ljudskoj
intervenciji (S. A. Gehnan i Kremer, 1991; Hickling i Getman, 1995). U jednom
istraiivanju povezartory. s ovim, pred5kolska su djeca todno rezonirala dh 6e,se
kosovi prije pona5ati kao flamingo nego kao Si!mi5, bucluCi da su i kos i flamin-
go ptice (S. A. Gelman i Markrrian, 1987). Zamjetujete naovom primjeru da ju
predikolci i5li protiv svoje percepcije o ve6oj slidnosti kosa i ii5mila nego kosa
i flaminga, zasnivaju6i svoje prosudbe na dinjenici da su oboje ptice (premda
valja priznati daje efekt bio najjadi kadaje pojam "ptica" upotrijebljeni, za
flamiga i za kosa).
. Premda je swharijeii uglavnom da prenesu aaEe4ie - na primjer da se oaadi
psa upotrebom rijedi "pas" ili flaminga upotrebom rijedi ..flamiugo"
- postoje
dokazi da proces nije u potprmosti jednosmjeran. Katkada djeca koriste rijedi tije
znaEenje ne razumiju i tek postupno usvajaju todno znadenje nakon 5to su veC
podela upotrebljavati rijedi (Kessler i Shaw, 1999). Nelson (1999) naziva ovaj
fenomen "upotreba bez maEeqa".
Druga ishaZivanja Gelmana (S. A. Gelman i Markman, 1986) podupiru staja-
liSte da predikolci mogu donijeti odluke na temelju stv6lsnih spiih nadela a ne na
temelju perceptivne slidnosti - na primjer oni mogu stvoriti taksonomske katego-
 13 . Kognitivni razvoj 47L
rije na temelju funkcija (poput toga da nesto sluZi za disanje), prije nego percep-
tivne slidnosti (poput slidne teZine). Kada su im dane inforrnacije o unutralnjim
dijelovima objekata u jednoj kategoriji, predikolci generaliziraju da ie drugi ob-
jekti u istoj kategoriji vjerojatno imati iste unuha5nje dijelove (S. A. Gelman i O'
Reilly, 1988; vidi takotler S. A. Gelman i Wellman, 1991). Medutim, kada stvara-
ju nadela od pojedinadnih informacija, pred5kolci 6e de56e nego starija djeca na-
gla5avati vanjske, pow5ne karakteristike iivotiqla nego 3to ie davati teZinu unu-
ha5njim struktualnim ili funkcionalnim obiljeZjima. Takoder, kada im se da ista
specifidna informacija, starija djeca swaraju bogatije zakljudke u pogledu bio-
loikih obiljeZja od mlade djece (S. A. Gelman, 1989).
U novijem pregledu Wellrnan i Gehnan (1998) naglalavaju vaZnost zadrtavanja
oba oblika zna4ja - i onoga zasnovanog na izgfedu i onoga nadelnoga - za flek-
sibilnu upotrebu u raznolikim situacijama i podrudjima. Znanje o dubokim unu-
traSnjim firnkcionalnim odnosima je vaLno za uvotlenje obiljeija objekata, no
slidnost u izgledu je takoder vaZna pod drugim okolnostima. Wellman i Gelman
twde da se usvajalje znanjarazvijakroz upotrebu okvimih teorija ili modela za
izvladenje zakljudaka o okolini u raznolikim podrudjima (poput fizike, psihologije
i biologije). Welhnan i Getnan navode brojna istraZivanja koja pokazuju djedje
rano i brzo stjecanje eksperftrbsti u razumijevanju fizikalnih objekata i kauzalnil
odnosa izmedu dogatiaja, psiholo5kih pojava i uzro6nog tumadenja, te bioloSkih
pojava i sila Promjene u rezoniranju o faktorima u tim podrudjima pokazuju sve
vede razumijevanje odnosa izmedu izgleda i dubljih firnkcionalnih nadela. Na taj
nadin djeca koriste temeljno znanje unutar razliditih podrudja kako bi izgradila
okvimo razumij evanje svijeta.
Ukratko, 6ini se da su razvojni psiholozi joi jednom podcijeniJi kognitivne
sposobnosti male djece. Osim toga, suportivni kontekst za indukciju moie umno-
'gome poboljlati djedju sposobnost indukcije prikladnih nadela (Keil, 1989). Me-
dutim, 6ini se da postoji razvojni trend prgma sve ve6oj sloZenosti u indukciji
op6ih nadela iz specifiCnih infonnacija i prema sve vedem oslanjanju na fmija
obiljeZja iirformacija na kojima se takve indukcije zasnivaju. Nadalje, to sofistici-
rano znanje moZe biti organizirano u opde okvire za razumijevanje rmutar vaZnih
podrudja fizike, psihologije i biologije.
U prethodnom sam poglavlju pokuiao dati kratalg ali ramolik pregled bogatih
ishaZivanja o kognitivnom razvoju pod vidom teorija obrade informacija. Ove
teorije umnogome elaboriraju teoretiziranje Piageta-dajudi deta!e o izvedbikoju
Piaget nije speciflcirao - i pokazuju6i daje Piagetov model vi5e primjenjiv na
idealne kompetencije nego na svakodnevnu izvedbu. To Siroko podruCje
ishaZivanja obuhva6a daleko vi$e od onoga Sto se moie ukljuditi u ovaj uvodni
tekst o kopitivnom razvoju, no materijal dat ovdje pruZa dobru osnoyu za daunje
istraiivanje. Razrolike kognitivno-razvojne perspektive nisu medusobno iskljudive;
neke su stvorene istodobno, neke su se razvile kao reakcija na druge, a neke su
izdanci drugih. Tablica 13. 3 sumira nadine na koji se te teorije mogu uspore-
divati, suprotstaviti i metlusobno povezati. Sve ove teorije kognitivnogranroja
pridonose neprekidnom procesu razumijevanja toga kako i zaito mi, ljudska bi6a,
mislimo na nadin na koji to dinimo. JoS jedno stajaliSte o kognitivnom razvoju
renatxafrirolo5ki razvoj nozga i fivdanog sustava.
472 Kegnitivna psihologija
NEUROFIZIOLOSKE PROMJENE U
RAZVOJU
Pove6ana neuronska sloZenost
Slika 13.5 ilustriralsls 6d yairihpromjenanamikrorazini uneuralnim mreZama
mozga do kojih dolazi tijekomprva dva tjedna nakon rodenja. U tom ranom razdob-
lju brzog neuralnog rasta, rast do kojega dolazije primamo u obliku rasta dendrita
i aksona postojeiih stanica. Ovdje je jasno primjenjivo nadelo "koristi ili 6eI
izgubiti" * stanice koje nisu potrebne i koje ne stvore veze s drugim stanicama
zapravo umiru. Slidno tome, sinaptidke veze izmedu neurona koje se ne koriste
bit 6e nadjadane vezama koje se koriste. Medutim, nakon prvih nekoliko godi-
. na, brzina neuralnog rasta i razvoja dramatidno opada. Zapravo, 90% neuralnog
rastaje zavrleno do Seste godine. Prisjetite se da se dokazi za kritidno razdoblje
za stjecanje jezika podudaraju s tim razdobljem. MoZda sloZenost usvajanja
jezika (zajedno s drugim sposobnostima koje se usvajaju rano) zahtijeva po-
ve6anu plastidnost i fleksibilnost mladog Zivdanog sustava koji se razvija.
Promjene u strukturi i na miko- i na makrorazini pokazuju porast komplek-
snosti tijekom nzvoja.
Sazrijevanje struktura sredi5njeg iivdanog sustava
Drugo poglavlje (vidi sliku 2.10) ilustrira fzioloBkepromjene makrorazineu struk-
turi mozga koje se javljaju tijekom prenatalnog razvoja. Po ro<lenju moZdano de-
blo (koje obuhvaCa straZnji mozak, srednji mozak i dio prednjeg mozga)je gotovo
sasvim razvijeno. Mettutim, rnzvoj nekih zubkortikalnih stnrkura nastavlja utje-
cati na kognitivni razvoj nakon rodenja. Na primjer, bolje prepoznavanje upam-
6enog dini se da korespondira sa sazrijevanjem hipokampusa @iamond, 1990). U
usporedbi sa subkortikalnim strukhuama, metlutim, kora mozga je uvelike nezre-
la.
Podrudja mozga koja se razvijaju najbrZe nakon roclenjajesu ona u motori-
dkom i senzornom korteksu; nakon toga asocilativna podrudja povezana s rjeia-
vanjem problema, rezoniranjem, pamdenjem i razvojem jezika. Prethodni odje-
ljak ovoga poglavlja veije sugerirao da fizioloiki materijal pomo6u kojega misli-
mo mora postati sve sloZeniji i da senzomotoriEki razvoj prethodi sloZenijim kog-
nitivnim procesima.
Slidno, fiziololke promjene u frontalnom reZnju prate kognitivne promjene.
Kod dojendadi sazrijevanje frontalnog relnja, dini se, prati znadajan kognitivni
razvoj toga rczdoblja koji je zamijetio Piaget (Diamond, 1993; vidi tako<fer i
Goldman-Rakic, 1993). IstraZivanja potencijala vezanih uz dogatlaj @RP) koja
su istraZivala elektridne valove mozgapokazala su daje kasnije u razvoju sazri-
jevanje frontalnogrcLnjapovezano s vje3tinom 6itanja, tako daje za udinkovito
ditanje nuZna odredena liminalna razina maturacije. Iznad te liminalne razine
maturacije, metlutim, razlike u vjeStini ditanja bile su povezane s razlikama u
 13 r Kognitivni razvoj 473
474 Ko gnitivna ps thologij a
sazetakkognitivno-razvoinihteorija
s!sf$[| Neuralne mre2e ljudskoga mozga koji se r.azvija
Kako teoriie koie su iznesene u ovom poglav[u objainjavaju pitania poput dileme nasliiede ili okolina,
kontinuitet nasuprot diskontinuitetu, opcenitost nasuprot specifiinosti podrud.ia te razvo,ne procese? Zamjedujete sve vedu slozenost neuralnih veza od (a) roclenja, (b) u dobi od 3 mjeseca, (c) u dobi od
6 mjeseci i (d) u dobi od 24 mjeseca.
R. V. Kail, J. W. Pellegrino i P. Carter (1980), "Developmental Changes in Mental Rotation", Joumal of
rEoRlJA tLt
NASLTJEDE KotlrlNUlRANo lll oPdEluzA PRocEs KoJIM Experimental Psychology, vol. 29, str. 102-1 1 6. Pretiskano s dopustenjem Academic Press.
oKoLrNA? DISKoNTINUIHANo PobRUdJE Dotizt Do
FAiZq? SPECIFICNO? RAZVOJA?
piagt Biotoska matuEcija ie Postoie eetiri diskontinu- Do @oja uglavnm Ekvilibmciiski pr@sl
kljuana; okolina igm lme faze' dolei simultilo u svim asimilacije i akomo-
sekundamu, ali vainu podrudjimi prmda su dacije.
utogu. u nekim Podrudjlma
promisg mogude malo
ispcd drugih.
Nsoptagetovcl Naglagavajir ulogu Neh dodaju petu fazu; Kao I Piagt (tj, do E- t(ao i Piaget $. elryilibB-
okoline nesto viseod dovod u pitani dob a
dola uglavnom dolei cijski pffil Gimilacii i
Piassta. HlgTff.:*tn iliffi:#lff- akomodaciie).

pp- nkim podruelima

migre mgue malo
isprd drugih).

Mgotski DruStvena i fzi6l Kontinuim Zona pEkslmdrcg ru- lntemaliaciia koia prol-
okolim imaiu tdjucnu 4oia mo2 8s primile- zlul lz inteEkciF lzmedu
ulogu; maturcijska nitl m mrcga podruqa, poiedinca i okoline, a ,a-
sprmnost dej 6i no okolina mo:e dati v|la se unutar poiedln-
pmmstre (zom prc- dovolino podriko a B- ewe zono proksimglnog
ksimslnog |Boi4 aoi u smo odrdenim ffiola.
Dodatna istraZivanja razvoja moLdane grade i EEG, obrazaca pronalaze
unuta.:koiih sljalna podrudlma, uqeaudi na
' qkolins dstemlnin n- taj naoln m Ezvq. naizmjenidnost u rastu sinaptidkih veza lijeve i desne hemisfere - razvoj ujednoj
40D. hemisferi napreduje puno brZe nego u drugoj u odredeno vrrjeme, a potom se
Toorils obnde Prloda daie fizioloSke Kontinuim Nki su trytiaati blll Unut-asnle promiere u obrazac prebacuje na dominantnost druge hemisfere. Takva ntiizmjenidna asi-
rlnfomacija suuktuF t funkciie aintEsimi a pme kognltlml obBdi lao metridnost u razvoju hemisfera moZda moZe biti u podlozi hemisfemih razlika u
' (npr. kapacitet pm- e koii $ g6mEliziEiu |gftat fdologke matu-
uge- na sE podrudie, drugl Eciie, dogadala u oko- sposobnostima u o&asloj dobi - jezidna dominantnost lijeve hemisfere u odraslih
dnla), a okolinskl
call prula.iu okollreku $ usmisili svoia istra- linl, ali I potsdlneevo vla' rnoZda odraiava stjecanje tih vjeltina tijekom wemena dqminantnog rasta lijeve
podrsku koja poiedin- :iwla I t@die na spe' sdto obnkovill kognl-
hemisfere. Slidno tome, mogude je da su povezane i individualne razlike u rela-
ru mluduje da iz- clfldna podrud.la' tivnlh pr@s
. war mMS od post} tivnom pristizanju razdoblja usvajanja vjeltina i razdoblja hemisferne dominacije.
. iedih struktuE i Stovi5e, anteriorni dijelovi ftontalaog reZnj a, kroz veze s posteriomim podrudji-
funkclja mq.reguliraju, dini se, sinaptidku reorganizaciju posteriomih podrudja. Na taj
nadin, ne samo dapostoje razvojne promjene lijevo-desno, nego postoje i proqiene
na dimenziji naprijed-otraga (Thatcher, 1991,1992,1994). U razmananju tih ra-
zliditih promjena vahro je razumjeti da, kao Sto mozak moZe utjecati na kogni-
hemisfernoj specijalizaciji zaiezilur vje5tinu (Segalowitz, Wagner i Menna, tivno funkcioniranje, kogritivno funkcioniranje takoder moZe utjecati na mozak.
1992). Mozak je u odredenom stupnju preoblikovan iskustvom koje imamo i time kako
Posebno intrigantni nalazi o hemisfernoj specijalizaciii takoder mogu pruZiti ga interpretiramo (Johnson, 1999).
uvid u ponavljano pitanje u istraZivanjima kognitivnog razvoja. Neka istraZivanja Osim dobrih vijesti povezanih s naiim poveianim kognitivnim sposobnosti-
Roberta Thatchera i suradnika elektroencefalografskoC @EG) obrasca 577 ljudi ma, jedan razvojni fiend naBe fiziologije donosi lo5e vijesti: izmedu whunca neu-
u dobi od dva mjeseca do rane odrasle dobi pokazuju razlidite razvojne obrasce u ralnog rasta (u ranoj odrasloj dobi) i do dobi od oko 80 godina, gubimo oko 5%
desnoj i lijevoj moZdanoj hemisferi (Ttratcher, Walker i Guidice, 198?). Cini se na5e moZdane teiine. Meflutim, promjene u neuralnim vezama pomaZu kompen-
da se u desnoj hemisferijavljaju kontinuirane, postupne promjene u EEG obrascu zirati gubitak stanica (Coleman i Flood, 1986); to jest, tijekom Zivotamozak poka-
povezane s dobi. U lijevoj hemisferi, meilutim, dini se da se javljaju nagli obrati u zuje kontinuirani porast specifidnosti neuralnih veza (sve dok smo mentalno ak-
EEG obrascu, barem do rane odrasle dobi (slika 13. Q. tivni i ako nemamo patoloSke abnonnalnosti). To 5to te fiziololke promjene mogu
 13 . Kognitivni razvoj 475

476 Ko gnitiv n a p s i ho I o gij a

Ftazvojne promiene u moZdanim valovima

Grafidki prikaz promjena EEG-a pokazuje pojadanu elektridnu aktivnost u obje moZdane hemisfere.
u prosjeku viSa kod mladih odraslih ncgo kod starijih (Horn i Cattell, 1966). U
Zamjecujete, medutim, da dok ie piavac razvoja u lijevoi hemisferi diskontinuiran, pokazuju6i sko- studentskoj dobi i fluidna i kristalizirana inteligenclja rastu. U kasnijem iivotir,
kove i platoe, pravac razvoja u desnoj hemisferi ie kontinuiran. (Prema Thatcher, Walker i Giudice, medutim, slika se desto mijenja. Na primjea dini se da je izvedba starijih ispitan-
1 987) ika na mnogim zadacima obrade informacija sporija, posebno na sloZenimzadaci-
ma (Bashore, Osman i Hefley, 1989; Cerella, 1990, 1991; Poon, 1987; Schaie,
1989). Op6enito, dini se da kristalizirane kogpitivne sposobnosti rastu tijekom
6 cijelog Zivota, dok fluiclne kognitivne sposobnosti rastu do dvadesetih, tridesetih
F
E 1oo
ili moZda detrdesetih i nakon togapolako opadaju. Oduvanje kristaliziranih sposob-
-9 so nosti upu6uje na to da su dugorodno pamdenje i struktua i organizacija reprezen-
tacije znanja oduvane tijekom Zivota (Saltlouse, 1992,1996). StoviSe, mnogi odra-
! sli pronalaze nadine da kompenziraju kasnije de-ficite u vje5tinama tako da njihov
swami udinak ostaje reoEteicn. Na primjer, stariji tipkadi mogu tipkati manje
Snn
o-- b-o, no pri tipkanju gledaju vi5e uuaprijed kako bi kompenzirali gubitak u brzini
6 obrade (Salthouse, 1996). Ili, ako su zaboravni, de3de si pi$u biljeSke nego Sto su
8so to dinili kada su bili mlaiti.
Premda se psihometrijska isfaZivanja ne slaZu oko dobi u kojoj fluidna in-
teligencija podinje opadati, mnogi se istraZivaEi slaZu da, u prosjeku, na kraju
Dob (godine)
zaista dolazi do odredenog pada. Brzina i stupanj opadanja znatro variraju od
dovjeka do dovjeka. U prosjeku, neke kognitivne sposobnosti takoder, dini se,
opadaju pod oaheatedm okolnostima, no druge ne. Na primjer, udinkovitost iz-
vedbe na nekim zadacima t'elavanja problema, dini se, pokazuje pad povezan s
dobi (Denny 1980), premda se dini da i katko uvjeZbavanje poboljlava rezultate
znaditi s obzfuom na kognitivni razvoj tijekom odrasle dobi tema je sljede6eg na zadacima {eSavanja problema kod starijih odraslih (Rosenzweig i Bennett,
odjeljka. 1996; Willis, 1985).
Medutim, ne opadaju sve kognitivne sposobnosti. Na primjer, novija knjiga
(Cerella, Rybash, Hoyer i Commons) u 20 poglavlja opisuje istraiivanja koja poka-
zuju malo ili nimalo intelektual.og pada u razliditim podrudjima kognicije, uklju-
KOGNITIVNI RAZVOJ U ODRASLOJ DOBI duju6i percepciju objekata i rijedi, razumijevanje jezika i rje5avanje problema.
Neki su isfativadi (npr. Schaie i Willis, 1985) naSli da su neke wste sposobnosti
Do sada se ovo poglavlje usmjerilo primamo na kognidvni razvoj djece..Me- udenja porasle, a drugi (Graf, 1990; Labouvie-Viefi Schell, 1982; M. Perlmutter,
itutim, kognitivni razvoj ne prestaje u adolescenciji. Mnogi kognitirmi psiholozi 1983) da sposobnost udenja i dosjedanja smislenih vje$tina i infonnacija poka-
proudavaju'promjene u sposobnostima do kojih dolazi tijekom Zivota. Prije nego zuje mali pad. Takoder, dak i ujetlnom podrutju poput pamdenja opadanje ujed-
zakljudim ovo poglavlje, objalr{avam kognitivni razvoj odraslih. noj vrsti izvedbe ne mora znaEiti i pad u drugoj. Na priqier, premda uEinak u
kratkorodnom pamCeqiu, dini se, opada (Hultsch i Dixon, I 990; West, I 986), dugo-
r<idno pam6enje @ahrick, Bahrick i Wittlinger, 1975) i prepoznavanje (Schon-
''.
Obrasci rasta iopadanja field i Robertson, l96Q ostaju sasvim dobri.
Neki istraZivaEi (npr. Schaie, 1974,1996) dak dovode u pitanje mnoge od
Prestaje li ikada kognitivni razvoj? Rastu li
rcnitart na testovima kognitivnih dokaza za opadanje intelektualnih sposobnosti. S jedne strane, nala stajali3ta o
sposobnosti unedogled? Dostupni podaci upuduju na to da to nije tako @erg, pamdnju i
starenju mogu biti zamudena podacima o patoloSkim promjenama
2000). Kognitivni psiholozi desto razlikuju fluidnu inteligenciju -
sposobnosti koje sejavljaju kod nekih starijih odraslih. Takve promjene ne proizlazeizopteg
kognitivne obrade koje nam omogu6uju manipuliranje apstraktnim simbolima, intelektualnog opadanja, nego iz specifidnih neuropsiholo5kih poremedanja.
kao u matematici - te kristaliziranu inteligenciju - na3e pobranjeno znanje, koje Takvi neurofrziolo$ki poremedeji, poput Alzheimerove bolesti, prilidno su neu-
je unnogome deklarativno, poput rjednika" no moZe biti i proceduralno, poput obidajeni dak i medu najstarijima. Preventivna sredstva za otkrivanje Alzhei-
eksperbrosti Sahovskog majstora. Pokazuje se da, premdaje kistalizirana inteligen- merove bolesti, koja maksimalizfiaju razlike u tipidnim sposobnostima starijih
cija u prosjeku viia kod starijih negokod mladih odraslih, fluidna inteligencijaje odraslih trenutno sd istraluju s mje5ovitim uspjebom (Mirmiran, von Someren i
Swaab, 1996).
 13 r Kognitivnirazvoj 477
Drugi prigovor nalazima o padu u starijoj dobi je koriStenje fransverzalnih
istraZivaEkih nacrta, koji ukljudlju testiranje razliiitih kohorti (generacija) poje-
dinaca u isto wijeme. Takvi nacrti precjer{uju stupanj propadanja kognitivnih
sposobnostijer iznepoznatihnzloga novije generacije pokazuju vi3e kognitivne
sposobnosti, barem one mjerene kvocijentom inteligencije (Flynn, 1984; 1987),
nego prija$nje generacije. PosljediEno, niZi IQ starijih pojedinaca moZe biti ge-
neracijski efek, a ne efekt dobi. Zaista, longitudinalni istraiivadki nacrti kod kojih
se isti pojedinci ponavljano testiraju kroz dulje vrijeme, rrpuduju na manji pad
mentalnih sposobnosti s dobi. Ta istraiivanja, metlrttim, mogu podcijeniti stupanj
pada koji rezultira 2 selektivnog otpada ispitrmika. Maqie sposobni sudionici ot-
padaju iz istraZivanja tijekom godina moZda stoga $to smatraju da je testiranje
kognitivnih sposobnosti obeshrabruju6e ili dak poniZavajude.
Premda se rasprava o padu intelektualnih sposobnosti s dobi nastavlja, pozicije
ipak donekle kowergiraju: Na primjer, postoji opdi konsensus (npr Cerelln 1990;
1991; Kliegl, Mayr i Krampe, 1994; Salthouse,1994,1996) da do odredenog
usporavanja brzine kognitivne obrade dolazi tijekom odrasle dobi, a dokazi o us-
poravanju ostaju dak i kada eksperimentalna metodologija i analize odbace nepro-
porcionalnu reprezentaciju dementnih odraslih mettu starijima (npr. Salthouse,
Kausler i Saulis, 1990). Od op6ih faktora za koje se smatra da pridonose s dobi
povezanom usporavanju komitivne obradejest opCi pad u firnkcioniranju sredi5-
njeg iivdamg sustava (Cerella, l99l), pad u kapacitetu radne memorije (Salt-
house, 1993) i pad u resursima p#nje (vidi tlom i Hofer, 1992).
Salthouseje nastojao objasniti zaito usporena obrada moZe dovesti do kogni-
tivnih deficita istiduii dva pitanja kognitivnog.funkcioniranja povezana s brzi-
nom - ogranideno vriieme i simlltanosL Usporeno procesiranje noZe sprijediti
izvo<Ienje odredenih operacij4"jer se takve operacije moZda trebaju obavljati unu-
tar ogranidene koliCine wemena i operaciie se moZda preklapaju zbog ogranide-
nja pohranjivanja. Na primjer, kod slulnog pamdeda dolazi do naglog gubitka,
5to vodi do nuinosti brze klasifikacije slulnih signala. Usporavanje obrade na
viSim razinama moZe dovesti do nepotpune ili netodnr obrade slu5nih signala.
lnajiril ou u-.r polu-paralelnu prirodu velikog dijela kognitivnih proces4 kao i
prirodu sinaptiEkog prijenosa, nije iznenadenje daje brzina valna- takvaje obra-
da jako ovisna o wemenu.
Osim ovih opdih faktora, mnogi su kognitivno-razvojni psiholozi sugerirali da
specifidni faktori takotler utjedu na promjene u kognitivnoj obradi povezane s
dobi i razliditi specifidni fahori razlidito mogu u{ecati na raznolike kognitivne
zadatke- Na primjer, specifiCni faktori tkljuduju vede usporava4ie kognitivnih
procesa viieg reda nego senzomotoridkih procesa (Cerella, 1985), diferencirano
usporavanje nazadacimavisoke nasuprotniskoj sloZenosti (Kliegl, Mayr i Iftampg
1994), vede usporavanjerazrdacima koji zahtijevaju koordiniranu kompleksnost
(zihtijevaju simultano procesiranje vi5eshukih podraiaja), od onih koji zahtijevaju
sekvencijalnu kompleksnost (zahtijevaju sekvencijalnu obradu vi5estrukih
podraiaja;Mayr i Kliegl, 1993), te ve6i s dobi povezani pad u procesima doziva-
nja informacija nego u procesima kodiraoja (vidi Salthouse, 1992). Osim toga,
kod efekata udelavatja(engl primtng,nap. prev.) i zadatakakojizahtijevaju im-
plicitno pam6enLje, dini se, dolazi do malenog pada ili u njima uop6e ne dolazi do
478 Ko gnitiv n a p s i ho lo gij a
pada, no do pada povezanog s dobi dolazi u zadacima koji uktjuduju eksplicitno
pamdenje (vidi Salthouse, 1992).
Na temelju postojedih istraZivanja, sugerirana su tri temeljna na6ela kogni-
tivnog razvoja u odrasloj dobi (Dixon i Baltes, I 986). Prvo, premda fluidne sposob-
nosti i drugi aspekti obrade informacija mogu opadati u kasnijoj odrasloj dobi, taj
je pad uravnoteZen stabiliziranjem ili dak i nipretkom dobro uvjeZbanih i prag-
matidkih aspekata mentalnog funkcioniranja (kristalizirane sposobrlosti). Drugo,
unatod s dobi povezanim.propadanjem obrade informacije, dovoljan rezervni ka-
pacitet dopu5ta barem priwem"ni porast udinka, posebno ako je stariji odrasli
motiviran za dobar uEinak. TreCe, kada odrasli gube ne5to od brzine i fuioloSki
uaokovane efikasnosti obrade informacija, to na nekom zadatku desto kompen-
ziraju s drugim vjeltinama obrade informacija koje sb zasnivaju tru znunlu i
strudnosti (Saltholse, 1991, 1996; viditakoderi Salhouse i Somberg, 1982). Drusim
riledima, stariji odrasli razVijaju praktiene strategije kako bi odrZali relativno vi-
soku razinu fimkcioniranja @erg, Meegan i Deviney, 1998; Berg, Strough, Cal-
derone, Sansone i Weir, 1998; Stemberg, Grigorenko i Oh, 2001). Oni takotfer
'mogu koristiti praktidna znanja koja mlacfi ljudi moZda
nemaju (Berg, 2000; Co-
lonia-Willner, 1998; Torffi Stemberg, 2001).
Premda su dokazi u vezi s dobi povezanim razlikama u selekciji kognitivnih
strategija mjesoviti, dini se da ne postoje s dobi povezane razlike u samomotrenju
kognitivnih procesa (vidi Salthouse, I 992), tako da stariji odrasli mogu udinkovi-
to koristiti infonnacije o tome kako pobolj5ati.svojir kognitivnu izvedbu. Takoder
kada se u izvedbi zadatka vi5e raZi todnost nego brzina, stariji ispitanici mogu
barem djelomidno kompenzirati deficit brzine s ve6om paZljivo3du i upomo5du
(vidi Hom i Hofer, 1992). Nadalje, tijekom cijeloga Zivota postoji anatna pla-
stilnost- promjenjivost- sposobnosti (Baltes, 1997; Baltes i Mllis, 1979; Mirmi-
ran i sut:, 1996; Rosenzweig i Berurett, 1996). Nitko od nas nije zaustavljen na
oclretlenoj razint lzvedbe. Svatko moZe poboljiati udinak.
h[nogi su istraZivadi podeli vjerovati da kopicija odraslih ne samo da ne opa-
da, nego se nastavlja razvijati i pobolj5avati. Prisjetite se, na primjer, karakteristi-
ka postformalnog mi5ljenja opisanih kod nekih pospiagetovskih teoretidara pete
faze. Oni koji podupiru ideju o postformalnom mi5ljenju navode neke nadine na
Ako Citate ow knjigu, po svoj prilici niste iskusili kognitime vjeltine odriali ugodenima. Citanje je
I
ove s dobi povczane'promjenc svojih mentalnih I jedmodnadinadasenslayiteizlagatiroliditimide-
sposobnosti, no nije premno da se pripremite za I jama i buduii da iitanje podrmijeva mnoge bne
bududnost. Dobre jczapotreti sa swamjem navika I kognitivne opemcde, ova yrsta aktiwosti moZe po-
koje vam mogu pomodi da izbjegnete gubitak svoje I moii i da se odgodi usporavmje kognitinih operaci-
kognitiweoltrine-Naprimjer,iitmjcjejednavabta I ja.Dapade,joljeboljaidejadasenasravireaktimo
itrtlektualna aktimost koju moitte smanjiti ili dak
I obroovati cijeloga Zivota upisujuii neke teEajeve ili
stati s njom kada napustite Ekolu i posvetile se ka- | intenziwo proudavajuCi teme koje vas zaninaju. Ako
rijeri (osim ako va5a karijera ne podraannijeva dita- | koristite svoje mentalne sposobnosti tijekom cijeloga
nje).Dobrojedanastaviteditanjesffarikojenisuve- | Zivot4mnogojemmjevjerojatnodadereizgubitire
zdre smo s vaiim poslom ili da se upustite u bilo I sposobnosti.
kakve mentalno izazome altiwosti kako bi svoie
 13 rKognitivnirazvoj 479

koje stariji odrasli mogu pokazivati wstu mi5ljenja koja je kvalitativno razlidiui 480 Kognitivna psihologija
od mi5ljenja adolescenata i moZda i mladih odraslih (Moshman, 1998). Premtla
je vidljivo i u drugim aspektima kogni- p4m6enja povezan sa spontanim kori5te-
stariji odrasli nemaju'op6enito istu brzihu obrade informacija koju imaju mlaili
tivnog razvoja. Nadalje, kako djeca rastu, njem strategija ponavljanja. Konadno, ra-
odrasli, oni mogu biti u prednosti koriste6i vrijeme da bi razmotrili altemative i
postaju manje egocentridna - to jes! ma- zvoj drugih sposobnosti, poput kvantita-
proSla iskuswa prije nego donesu odluku - 5to je vjeitina koju se desto naziva
nje usmjerena na sebe i sposobnija vidjeti tivnih, vidnoprostomih i sposobnosti re-
mudroS6u.
stvari iz perspektive drugih. Neki su teo- zoniranja, dini se, ukljuduje sposobnost ko-
retidari predloiili i pehr fazu nakon Piage- ri5tenja procesa temeljenih na pravilima
tove izvorne detiri. Takva postformalna kao i suptilnijih strateglia.
Mudrost i starenje faza ukljuduje pronalaZenje problema (a ne 3. Kakve se promJene dogadaju s razvojem
Posljednjih godina razvojni su psiholozi postali posebno zainteresirani za razvoj
rjelavanje problema) ili sklonost dijalek- mozga? OpCenito, neurofiziololki razvoj
tidkom mi5ljenju.
mudrosti u odrasloj dobi (vidi R. J. Stemberg, 1990). Ve6inaje teoretidara tvrdila podrazumijeva sve ve6u sloZenost neuron-
da mudrost raste s godinama, premdapostoje iznimke (Meacham, 1990). Psiho- Teorija kognitivnog razvoja Lava Vi. skih veza, ali ismanjivanje stvamog broja
lo3ke definicije mudrosti su raznolike. Neke (Baltes i Smith, 1990; Baltes, gotskog snaZnije naglaiava vrinost soci- newonamozgakoji se koriste. Sazrijevanje
jaltrog konteksta, a ne fiziolo5kog sazrije. strukhua sredi5njeg Zivdanog sustava ta-
Staudinger, Mdercker i Snith, 1995) definiraju mudrost kao izniman uvid u ljud-
vanja, kao odrednice kognitivnog,nz.toja. kocfer pokazuje sve vedu sloZenost struk-
ski razvoj i pitanja Zivota, ukljuduju6i iznirirno dobre prosudbe, savjete i komen-
tare o teskim Zivotnim problemima. Nadalje, mudrost se moZe promritrati i kao
Njegova teorija naglalava vahost inter- tura, a neka istraiivanja pokazuju ciklidki
nalizacije i zone proksimatnog razvoja. obrazac diskontinuiranog razvoja hemi-
odraz poZitiVnih dobitaka u kulturalno utemeljnim kogaitivnim pragmatikama
Opdenito, razvoj se moie promatrati kao sfera.
(smislenom koriStenju kognitivnih vje5tina) unatod vi3e fizioloEki kontroliranim
interakcija biololkih i okolinskih faktora 4. Kojd su to neke od razvojnih promjena
gubicima kognitivne mehanike (Baltes, 1993). Druga istraZivanja (R. J. Stem-
koja vodi sve ve6oj kognitivnoj komplek- u kogniciji do kojih dolazi tijekom
berg, 1985b) su prona3la Sest faktora na temelju kojih ljudi konceptualiziraju
snosti i fl eksibilnosti.
mudrost: sposobnost rezoniranja, ostroumnost (pronicavost), usvajanje ideja i odrasle dobi? Cini se da fluidne sposob-
udenje iz okolhe, prosudivanje, ekspeditivno kori5teqie inforrnacija i sposobnost
2.Sto su istraiivaEi prona5li istraiujudi nosti- ukljudene u brzu kognitivnu obradu
razvoj sposobnosfi obrad.e informacija? kao reakciju.na nove kognitivne zada&e -
uvida (posebno o3tra svjesnost, percepcija i uvid). Kod mudrosti j e vatno nnti i
Teoretidari obrade informacija nastoje ra- prvo rastu, a potom poEinju opadati na
ono Sto ne znate (Meacham, 1983; 1990). Kakva god bila definicija, istraZivanje
mudrosti predstavlja uzbudljiv novi smjer za otkrivanje koje se sposobnosti mogu
zumjeti kognitiwi razvoj s obziromna to . nekoj.todki.kasnije u Zivotu, dok laistali-
kako djeca u razliditoj dobi obra<luju in- zirane sposobnosti - reprezentirane aku-
razviti fijekom kasnije odrasle dobi, u isto vrijeme kada fluidne sposobnosti ili
formacije, posebno u odnosu na rje5ava- muliranim znanjem - rastu.tijekom cije-
mehanidki aspelli obrade informacija mogu slabjeti. Ova su istraiivanja usko
nje problema. Neki zu teoretidari formu- log Zivota ili se barem postupno stabili-
povozana s istraZivanjima inteligencije, teme sljededeg i posljednjeg poglavlja
lirali op6e teorije o funkcioniranju obrade ziraju u kasnijoj odrasloj dobi. Osim toga,
ove knjige. informacija, dok dmgi proulavaju obradu mudrost (Siroko definirana kao izniman
informacija ruutax specifidnog podrudja- uvid istaknuta wjesnost i imimno prosudi-
Opdenito, razvoj mnogih spbsobnosti mofu vanje) opdenito raste s dobi, premda po-
se povezati s promjenama u metakogpi- stoje iznimke. Idude poglavlje ponovo pro-
tivnim sposobnostima - posebno u poata- pituje neka od tih sloZenih pitanja u raz-
vanju razlike imedu onoga Sto se dini i voju oclraslih.
stvanxosti. Nadalje, dini se da je razvoj

1. Koje su neke od glavnih teorijskih per-
spektiva o tome kako dolazi do kogni-
tivnog razvoja? Jean Paigetje kazao da
se kognitivni razvoj usmjerava na sve
sloZenije adaptacije na okolinu, temoljene'
primamo na promjenama koje proizlaze iz
fiziololkog sazrijevanja. Odredenije, do
kognitivnog razvoja dolazi uglavnom
putem dva procesa ekvilibracije: asimi-
lacije i akomodacije.
Piagetje naveo detiri faze kognitivnog raz-
voja: senzomotoridku fazq predoperacio-
nalnu fazq fazu konkretrih operacija i fazt
formrJnih operacija. Pri kaju senzomotori-
dke:faze djeca polinju razvijati reprezen-
tacijsko miSljenje, ukljudujudi reprezen- l. Prenia Piagetu, koje su glavne faze kognr- 4. Kako neki od nalaza unutar teorije obrade
tacije ljudi i
objekata koje ne mogu tre- tivnog razvoja? informacij a nadopunjuju nalaze zasnovane
Dutno vidjeti, duti ili percipirati na kakav
2. Krcje su neke od kljudnih fiziolo5kih pro- na Piagetovoj teoriji?
drugi nadin - ono je isprva jasno vidljivo
mjena koje prate kognitivni razvoj? 5. Odaberite podrudje kogrricije koje vas za-
u usvojenosti stalnosti objekata no kasnije
3. Usporedite i suprotstavite Piagetovu i Vi- nima i osmislite eksperiment koji bi kori-
gotskijevu teoriju. stio pristup obrade informacija u prouda-

vanju razvojnih hendova u tom podrudju
kognicije.
6. Osmislite zadatak koji se moie upotrijebi-
ti u dinamidkoj okolini za procjenu. U-
Hjulite niz postupnih nagovje5taja koji bi
se mogli dati testiranoj osobi.
?. Prema Piagetu, egocentrizam je karakte-
ristika kopicije. Na koje nadine opaZate
tu karakteristiku u vlastitom miljenju i mi-
iljenju osoba koje poznajete?
akomodacija
asimilacija
centracija'
dinamidka okolina za procjenu
egocentridno mi5lj enje
ekvilibracija
faza forinalnih operacij a
intemaliZacija
kopitivni razvoj
konkrehe operacije
konzervacija
mudrost
Bennett, M. @d .) (1999), Developmental psy-
chology: Achievements and prospects.
Philadelphia, PA: Psychology Press. Dobar
pregled novijih teorija i nalaza o kogitiv-
nom razvoju, kao i drugih podruEja ra-
zvojne psihologije.
Damon, W. (Series Ed.), & Kuhn' P', & Sie-
gler, R. S. (Vol. Fds.). (1998). Handbook
ofchildpsycholog: Vol. 2. Cognition, per-
ception and langucge. New York Wiley.
13 . Koguitivni razvoj 481
8. Pretpostavite da se votla radne grupe koja
se sastoji od dvije grupe dobrovoljaca:
srednjo5kolaca koji 6e dobiti dodbtne
bodove za dobrovoljni rad i umirovljenih
radnika koji Zele dobrovoljno raditi za svo-
ju zajeclnicu. Pretpostavljajudi da su tren-
dovi u vezi s fluidnom i kristaliziranom
inteligencijom primjenjivi na te pojedince,
kakve biste vrste zadataka dodijelili
mlarlim i starijim radnicima kako biste
iskoristili sve prednosti njihovih sposob-
nosti?
plastidnost
predoperacionalna faza
reprezentacijsko miBljenj e
reverzibilnost
senzomotoridka faza
stalnost objekata
statidna okolina za procjenu
teoretidari pristupa obrade informacija
teorija izvedbe
teorija kompetencija
zona prolcimalnog razvoja (ZPR)
Cjelovito, nesto naprednije tumadenje ko-
gnitivnog razvoja.
Siegler, R. S. (1996). Emerging mrzds. New
York: Oxford University Press. Cjeloviti
pregled Sieglerovih pionirskih istraZivanja
kognitivnog razvoja.
Stemberg R J. & Berg, C. A. (Eds.). (1992).
Intelectual development. New York: Cam-
bridgeUniversity hess. hegled gotovo wih
modemih teorija inteleknralnog razvoja.
 484
LJUDSKA I UMJETNA .. Kognitivna psihologija

INTELIGENCIJA 1. Koja zu kljudna pitanja u mjerenjtr

mjerenju inteligencije? Kako razliditi istalivadi
i teoretiEari pristupaju tim pitanjima?
2. Koji su neki od pristupa inteligenciji koji se temelje na obradi informacija?
3. Koja su neka od altemativnih gledilta o inteligenciji?
4. Kako zu istraiivadi pokuiali simulirati inteligenciju uporabom strojeva poput
radunala?
5. MoIe li se poboljSati inteligencija, i ako da, kako?
PROUCAVANJE KOGNITIVNE PSI- UMJETNA INTELIGENCIJA: RAEUNAL-
HOLOGIJE NE SIMUTACIJE
MJERE I STRUKTUBA INTELIGENCIJE . MoZe li radunalni program biti "in-
. Povijest testiranja i mjerenja in- teligentan"?
teligencije . Pitanja o inteligencUi inteligentnih
. Skale inteligencije programa Prijenego sto prcditate kako kognitiuii psiholozi !hva- 3 Pwe tri Eesticc worc jedm iriz, Douiite ualogni
.
r Faktorska analiza inteligenc'rje POBOLJSAVANJE INTELIGENCIJE: daju inteligaciju, pokuiajte rijeliti nekoliko.zadata- drugi niz koji podinjc dehtrtom eestiaom.
ka koji od vas traZe.da upotrijebito vlistitu inteliga- 4. Nazabavi steudru5truislrenihilaZljivaci Iskeni
UEINKoVITE, NEUEINKOVITE I UPIT.
OBRADA INFORMACIJA I INTELIGENCI. ciju: uiijek govorc istinu, a latljivci uvijek lalu Upe
NE STRATEGIJE l.
JA Svijedaje prema loju kao automobilska guma pre- nali ste nekog novog. On vm kaZe kakoje upra-
. Teorije baine obrade SAZETAK m (a) automobilu, ft) okuglom, (c) kauduku, (d) vo duo wgrivor u kojem je djevojka rckla da je
informac'rja Supljem. laZljivica. Je li osoba koju ste upomali iskrena ili
. Radno pamienje
RAZMISUANJE O MBLJENJU: EINJE- 2. Dopunite niz: lO0%, 0.7 5, l/2; (a) cljelo, (b) jed- laZliivac?
NIENA, ANALmEKA, KREATIVNA I na osmina, (c) jedna Cetvrtina.
o Komponentna teorija i rjesavanje PRAKTIENA PITANJA
sloZenih problema
KLJUENIPOJMOVI
. Bioloske osnove inteligencije
ALTERNATIVNI PRISTUPI INTELIGEN.
ctJl
r Kulturalni kontekst i inteligencija
.
DODATNA LITEMTUBA

or'Eo'gn"An
o n I n l.r--r o.---___l
Gardner: Vi5estruke inteligencije
. Sternberg: Trijarhijska teorija
31\ E/\:L__l At___l
(a) (d)

Vjerqie se daje za svaki od prethodnih zadatka (to vjeruju barem neki kognitivni
psiholozi) potreban odredeni stupanj inteligencije. (Odgovori se nalaze na kaju
ovog ulomka.) Inteligenciju moZemo smahati pojmom koji povezuje ditavu kog-
nitivnu psihologiju. No Stoje zapravo inteligencija? Kad su 1921. urednici daso-
pisa Journal of Educational Psychologt Eetrnaestorici poznatih psihologa posta-
vili to pitanje, odgovori su se razlikovali, no op6enito su sadrZavali dva aspekta:
inteligencija ukljuduje (1) sposobnost udenja na osnovi. iskusfva i (2) sposobnost
prilagodbe okolini. Sezdeset i pet godina kasnije R. J. Sternberg i Detterman (l 986.)
postavili su to isto pitanje dvadeseideworici kognitivnih psihologa, strudnjaka za
istraZivanje inteligencije. I oni su naglasili vaZnost udenja iz iskustva i prilagodbu
okolini. Takotler su pro5irili defrniciju inteligencije da bi naglasili vaZnost meta-
 14 . Ljudska i umjetra inteligenclia 485
kopicije *
fiudskog razumijevanja i konfrole vlastitih misaonih procesa. Suwe-
meni strudnjaci takoder viSe naglaSavaju ulogu kulture, istidudi da se ono 5to se u
jednoj kulturi smatra inteligentirim, u drugoj kulturi moZe smatrati glupim (Ser-
pell, 2000.). Da salmemo: inteligencija je sposobnost udenja iz iskustva, upora'
bom metakognitivnih procesa da bi se poboljialo udenje, te sposobnost prilagodbe
okolini, Sto moZezahtijevatirazlidite prilagodbe unutarradiditih druSwenih i kul-
turalnih konteksta.
Prema Oxford English Dictionary, rijed inteligencija u5la je u engleski jezik
otprilike u 12. stolje6u. Danas moZemo potraZiti rijed inteligencija u brojnim
rjednicim4 no veCina nas i dalje ima svoje implicitne ideje o tome 5to znadi biti
pametan, tj. irnamo viastite implicitne teorije inteligencije. Svoje implicitne teori-
je rabimo u brojnim druStvenim situacijama, kao npr. kad upoznajemo ljude ili
opisujemo ljude koje poznajemo kao vrlo pamefite ili ne ba5 pametne.
Unutar svojih implicitnih teorija inteligencije takotler prepoznajemo da in-
teligencija ima razlidito znadenje u razliditim kontekstima. Pametan trgovac moZe
pokazivati drugadiju vrstu inteligencije od pametnog neurokirurga ili parnetnog
radunovode, a.svi oni pak mogu pokazivati drugadiju wstu inteligencije nego pa-
metni koreograf, kompozitor, sportaS ili kipar. eesto rabino svoje implicitne i o
kontekstu ovisne definicije inteligencije da bismo procjenjivali inteligenciju. Je li
vai mehanidar dovoljno pametan da ustanovi gdjeje kvar na vaiem automobilu i
popravi ga? Je li vai lijednik dovoljno pametan da dijagnosticira i lijedi va5
zdravstveni problem? Je li ova privladna osoba dovoljno pametna da zadrZi va5
interes u razgovoru?
Implicitne teorije inteligencije mogu se razlikovati od kulture do kulture. Na
primjer, postoje podaci koji pokazuju da Kinezi u Tajvanu u svoju zamisap in-
teligencije uk[juiuju interpersonalne (metluljudske) i intrapersonalne (razumije-
vanje samog sebe) vje5tine (Yang i Sternberg, 1999.). Pojam inteligenciie u seoskim
podrudjima Kenije ukljuduje i moral i kognitil'ne vje$tine (Grigorenko i siu.' 2001 ).
Stoga bi se ono Sto smahamo obuhvatnom procjenom inteligencije moglo razli-
kovati od kulture do kulture (Sternberg i Kaufinan, 1998.).
dak su i u Sjedinjenim DrZavama mnogi ljudi u novije wijeme podeli sinatrati
vaZlima ne samo kogqitivne aspekte inteligencile ved i njezine emocionalne as-
pelte. Mayer, Salovey i Caruso (2000.) definirali su emocionalnu inteligenciju
kao "sposobnost percepcije i izraLavanja emocija, asimilacije emocda u mist1-e-
qie, razumijevaqia irezoniranja s emocijamai regulacije emocijakod sebe i drugih"
(str. 396). Postoje dokali u prilog postojanju neke wste emocionalne inteligencije
(Ciarrochi, Forgas i Mayer, 2001.; Mayer i Sirlovey, 1992; Salovey i Sluyter'
1997.),iako podaci nisujednoznadni (Davies, Stankov i Roberts, 1998.). Pojam
emocionalne inteligencije takotlerje zadnjih godina bio vrlo populariziran (Gole-
man, 1995., 1998.). S njim je povezan pojam socijalne inteligencije, koja pred-
stavljd sposobnost razumijevanja i interakcije s drugim ljudima (Kihlstrom i Can-
tor, 2000.). Istraiivanja takotler pokazuju da su varijable lidnosti povezatre s in-
teligencijom (Ackerman, 1996.). . /
Eksplicitre definicije inteligencije takoder su de\to usmjereie na procjenu.
Zapravo, neki supsiholozi, poput EdwinaBoringa (1921.),bltzadovoljni definira-
njem inteligencije kao onoga Sto mjere testovi inteligencije. No taje definicija, na
nesre6u, cirkulama jer je prema njoj priroda inteligencije ono Sto se testira, ali
486 Kognitivna psihologija
ono Sto se testira mora nuzno biti odredeno prirodom inteligencije. stovile, ono
5to razliditi testovi inteligencije ispituju nije uvijek isto. Razliditi testovi mjere
donekle razlilite konstrukte (Daniel, 1991.,2000.; Kauftnan,2000.; Kauftnan i
Lichtenberger, 1998.), tako da nije mogu6e definirati inteligenciju kao ono 5to
testovi mjere, kao da svi oni mjere istu stvar. Iako veiina kognitivnih psihologa ne
' ide u takve ekstreme, tradicija pokuiaja razumijevanja inteligencije mjerenjem
njezinih razliditih aspekata ima dugu povijest.
. Usput redeno, odgovori na pitanja s podetka poglavlja su sljede6i:
1. Svije6e se desto rade od loja, kao 5to se automobilske gume Eesto rade od
(c) kauduka.
2. l00o/o,.75 i " su kolidine koje se uzastopno smanjuju za IJ, tako da je todan
odgovor koji dopunjava niz (c) jedna detvrtina, koja predstavlja daljnje
smirnjenje za f,.
3. Prvi nizje sadrZavao krug i kvadrat, zatim dva kvadrata i lcug, zatim tri
kruga i kvadrat. Sljede6i niz podinje s tri trokuta i kvadratom,,nakon kojih
slijede (b) detiri kvadrata i trokut.
4. Osoba koju ste upoznali je lailjivac. Kad bi djevojka o kojoj ta osoba go-
vori bila islaena, rekla bi daje iskrena. Kad bi bila lailjivica, lagala bi, i
rekla da je.iskena. Dakle, bez obztra na to je li djevojka islaena ili laZe,
rekla bi daje iskrena. Buduii daje dovjek kojeg ste upoznali rekao kakoje
djevojka rekla da je laZljivica, on sigurno ne govori istinu te je, dakle,
laZljivac.
MJERE I STRUKTURA INTELIGENCIJE
Povijest testiranja i mjerenja inteligencije
ZaEetke suvremenih mjera inteligencije obidno moZemo nadi u jednoj od dvije
vrlo razlidite povijesne hadicije. Jednaje tradicija bila usmjerena na sposobnosti
nil.e razine, psihofizidke sposobnosti (poput osjetre oltrine, tjelesne snage i mo-
toridke koordinacije), dok je druga bila usmjerena na sposobnosti viie razine,
sposobnosti prosudivanja (koji tradicionalno opizujemo kao one koje su pove-
zane s miSljenjem). Zastanite na trenutak da biste razmislili o sebi i nekim bliskim
osobama. Kako biste procijenili svoju inteligenciju i inteligenciju tih osoba? Cini
li vam se da su u tom procjenjivanju vaZnije psihofizidke sposobnosti ili sposob-
nosti prosu<livanja?
Francis Galton (1822-lgll)je vjerovao da je inteligencija funkcija psihofi-
zidkih sposobnosti, i nekoliko je godina odrZavao dobro opremljeni laboratorij u
kojem su posjetitelji mogli biti izmjereni na ditavom nizu psihofizidkih testova.
Ti su testovi mjerili Siroki raspon psihofizidkih vjeitina i osjetljivosti, poput raz-
likovanja teZine (sposobnosti da se uode male razlike u teZini predmeta), osjetlji-
vosti na visinu tona (sposobnosti da se duju male razlike izmeilu tonova) i tjelesne
snage (Galton, 1883.). Jedan od brojnih odulevljenih Galtonovih sljedbenika, Clark
Wissler (1901.), pokuSao je ustanoviti veze medu razliditim testovima, koje bi
 14 . Ljudska i umjenra inteligencija 487

ujedinile razlidite dimenzije inteligencije s psihofizidkom osnovom. No na Wissle-
rovu veliku Zalost, nije bilo mogude otlciti nikakve ujedinjavajuce veze. StoyiSe,
na osnovi psihofizidkih testova nije bilo mogu6e predvidjeti uspjeh u studijd. gto-
gaje psihofiziiki pristup procjeni intetgencije ubrzo gotovo fotpuno pao u zabo-
.rav, iako 6e se ponovojaviti mnogo godina kasnije.
Altematiw psihofizidkom pristupu razvio je Alfred Binet (1857-1911). On je
sa svojim suradnikom, Theodoreom Simonom, takotler pokulao procijeniti in-
teligenciju, no njihovje cilj bio aratno vi5e praktidan negoli posve znansweni. Od
Bineta su zattaLili da osmisli postupak za razlikov-anie norrnalnih od mentalno
relardiranih udenika @inet i Simon, 1916). Stoga su Binet i Simon zapodeli mjeri-
'ti inleligenciju kao funkciju sposobnosti udenja u akademskom okruienju. Prema
Biiretovir shvaCanju, za inteligenciju,je klju6no prosudivanje, a ne psihofizidka
oStrina, slaga ilivje$tina. , ,i-1 ,
' Prema Binetu (Binet i Simon, t916), inteligenbra misao (mentalna prosudba)
ukljudujetri razlidita elementa: usmjerenost, prilagodbu i kritidnost. Rairnislite o
tome kako vi sami ovog trenutka inteligentno koristile te elemente: usmjerenost
ukljuduje znanje o tome lto treba udiniti i kako to udiniti, prilagodba se odnosi na
prilagotlavanje strategte za izrnBavanje zadatka i zatim pra6enje te strategije
tijekom njezine pri4iene, a kritidnostje va5a sposobnost kritidkog vrednovanja
vlastitih misli i altivnosti. VaZnost usmrjerenosti i prilagodbe zasigumo se uklapa
u suwemen4 glediSta inteligencije, a Binetova ideja o lritiEnosti zapavo izgleda
vidovitom, ako uzmemo u obzir suwemeno uvaZavanje metakopitivnih procesa
kao kljudnih aspekata inteligencije.
U podetku, dok su Biaet i Simon tek razvijali qvoje testove inteligencije, za-
nimalo ihje da prona(fu neki nadin za usporedbu inteligencije odredenog djeteta s
inteligencijom druge djece iste konolo5ke dobi. U tu svihu odludili su odrediti
mentalnu dob svakog djeteta- prosjelnu razinu inteligencije za bsribu odredene
dobi. Dekle, mentahra dob od 7 godina odnosi se na razinu mi5ljenja kojuje dose-
gao prosjedni sedmogodi5njak. Mentalna dobje bila dobarpokazate{i za uSpored-
bu bdredenog sedmogodi5njaka s drugim sedmogodiSnjacima, no uporaba men-
t'lne 6o6i oteZala je'usporedbu relativne inteligencije djece razlidite konoloSke
dobi.
William Stem (1912)je predloZio da umjesto toga pSocjenjujemo inteligenci-
ju ljudi uporabom kvocijenta inteligencije (IQ): omjera mentalne dobi (MD) i
lcronolo3ke dobi (KD)pomnoZenim sa 100 (slika 14.1). Ovaj omjer se moZe mate-
matidki izraziti na sljededi nadin IQ = GrV{DIKD) 100. Stoga, ako Joanina mental-
na dob od 5 go{ina odgovara njezinoj laonoloikoj dobi od 5 godin4 njezin 6e
kvocijent inteligencije biti prosjelan i iznosit 6e 100, buduci daje (5/5) I00 =
100. Kad je mentalna dob vii.a od konololke dobi, omjer 6e dovesti do IQ-a
ve6eg od 100, a kadje laonoloika dob vi3a od mentalne, omjer 6e dovesti do IQ-
a manjeg od 100. Kvocijenti inteligencije koji su izraZeni kao omjer mentalne i
kronolo$ke dobi nazivaju se klasidni kvocijenti inteligencije.
Klasidni kvocijenti inteligenci*je takoder su se, iz razliditih razloga, pokazali
nepriHadnima. Na primje4 povecanje mentalne dobi usporava se otprilike u dobi
od 16 godina. OsmogodiFnjak s mentalnom dobi od 12 godina vrlo je bistar, me-
tlutin" jeste li sigurni da je 40-godi5njak s mentalnom dobi od 60 podjednako
inteligentan, iakoje IQ omjerjednak ked obojice? Sto znaii mentalna dob od 60?
488 Kognitiwa psihologija
Normalna distribucija devijacijskih lwocijenata inteligencije
Ova sllka prlkazuJe normalnu dlstrfbuciju primljanjenu na lQ, ukuucujudl ld6ntlflcir4u66 oznake kole
se ponekad rabe za opis razlldltlh razlna lQ-a. Vaznoje da to oznake n6 shvatita pruozbiljnojsr su ons
samo pribliZni, a ne znanstvonl oplsi uratka.
PrblBnlpctotak
poJdlm6 u poldlnh
dlelovlma nmdm
krlw[e
Siandsdno
dovl.ladlo
lO @uhd
PiFtotak
25e10 25 17fi 63 75 84 et960A
Danas psiholozi rijetko rabe kvociiente inteligencije koji se zasni-r,aju na mental-
noj dobi. Umjesto toga, istraZivadi su se usmjerili.na usporedbe n{era koje se
osnivaju na pretpostavljenim normalnim distribucijama testovnih rezultata u ve-
likim populaciiama. Rezultati koji se zasnivaju na odstupanjima (devijacijama)
od prosjednog rezultalia u normalnoj distribuciji testovnih rezrrltata na testu in-
teligencije nazivaju se devijacijski kvocijenti inteligencije. IVkrogi kognitivni teo-
retidari vjeruju da kvociienti inteligencije pruZaju samo nepotpuou mjeru inteligen-
cije, kao 5to demo raspraviti kasnije.
Skale inteligencije
Lewis Terman sa SveudiliSta Stanford oslonio se na rad Bineta i Simona u Europi,
te konstruirao najraniju verziju onoga 5to 6e postati poznato kao Stanford-Bine-
tove skale iuteligencije (Temran i Merrill, 1937., 1973.; R. L. Thomdike, Hagen i
Sattler, 1986.; tablica 14.l). Godinamaje Stanford-Binet test predstavljao stan-
dard za testove inteligencije i jo! uvijek se Siroko primjenjuje. No vjerojatno se
joS vile primjenjuju konkurentske Wechslerove skale, nazvane po svom autoru
Davidu Wechsleru.
Postoje tri razine Wechslerovih skala inteligencije, ukljudujuCi tre6e izdanje
Wechslerove skale inteligencije za odrasle (WAIS-ru , Wechsler Adult Intelli-
gence Scale), trede izdanje Wechslerove skale inteligencije za djecri (WISC-U,
Wechsler Intelligence Scale for Children) i Wechslerove skale inteligencije za
djecu pred$kolske i rane Skolske dobi (WPPSI, WechSler Preschool and Primary
Scale oflntclligenoe). Wechslerovc skale daju tri rentlttta: verbalni rezultat, ne-
 14.Ljudskaiumjcbainteligencija 489

490 Kogttitivna psihologija

p[![[$[ Stanford-Binetovaskalainteligencije
Primjeri pitanja koj.rabimo kroz dltavo ovo poglavlje nisu stvama pltania iz bilo koi od skala, ved je
njihova svfia samo da ilustrir4u vrste pitanja kola bi se mogla javiti u svakom od glavnih sadrZainlh sfisff,fl Wechslerova skala inteligencije za odrasle (WAIS)
podru|ia testa. Kako blste vl odgovoriti na ta pitanja?,Sto vaSi odgovori govore o vasoj Intellgenciji. Po 6emu sa, na osnovi ovdj prikazanih podrudjasadrzaja i vrsta pitanja, Wechslarova skala razlikuje
od Stantord-Binetove?

PODRUE'E OBJASNJENJE PRIMJER MOGUcEG PODRUEJE OBJASNJENJE PRIMJER MOGUCEG

SADFZAJA ZADATAKA/PITANJA ZADATKA/PITANJA SADRZAJA ZADATAKA/PITANJA ZADATKA/PITANJA
Verbalm slala
VetbalNvoninnie
Rjecnik Dotlnlratl zna6eni6.ij66i. Sto znaol rijs6 marliiv?
Shva6anjs Odgovodtl na pitania iz podru6ja Sto haei ld ljudi kazu: "Bolj6 sprijeiiti nego tiie
Shvadsnlo Pokazatl razumlovanie aSto se n6to
ZaSto {udi ponekad posuduiu novac? zdravorzumskog i pEktidnog re- 6iti"? ZaSto osudenl ziodinci idu u avol?
zoniranja.
doga(h tako kako 3o dogada.
Apsurdl Pronadl apsurdno ili n@bieno obiljszJo (Uooiti da hokoiagi ne klEu naiezaru u
Rjdflik DetiniEti maeenjo riiadi. Sto aadi rij6'upomn"? Sto znadi rijse "arhs-
ologl.ia"?
slika. kolo lstowmilo skadu pllvaGl u kuPs-
Obavijestenost PruZiti opdpo:nate informacijo. Kako ss zove supruga prdsjednlka dr:avs? Koja
dlm kostknkna)
predmeta su tri najveda gEda u Hrvatskoj?
Vortahi odnosi Rsdl po 6emu su dva ili td (tJoClti da et,abuka, banana i naranca 0nformacije)
Sli6nosti Oblasniti po domu su dva prcdmet Po 6mu su slieni noj i pingvin? Po 6mu su slidni
mdusobno sll6na, a razllcita od lsstlvE, sli Salica nij6.)
lll poima sli6ni. svjetiljka i grijali?
Csh/dog ptsdmota.
Ra&maniB Rijegiti jdnostavne vrbalno iza- Ako Pul ima 14.40 kuna i lspi dva sgndvlda, od
Ktnntl&,tlwto rwtitull iang radunske prcbleme. koiih svaki kogta 5.25 kuna, koliko ds mu novaca
ostati? Ako putujste brzinom od 60 kr/h, ra
Nizovl brolova Dopunltl nlz brojava. Ako s niz sastoil od brcleva 1, 3, 5, 7, I,
koliko C6te sati prije6i 1200 km?
koJi d Uol biu slid661 u nlzu?
Rspon pm6enja Slulatl nlz aamenki (brojeva), a Ponovit6 ove brcjilo unatEg: "9, 1, 8, 3, 6."
Ra&fianJo RiJe6itl ,dnoEtavno vrbalno izralona Ako Madla lma 6 labuka, a leli ih pravt
aammK atim ih ponovitl lli unapriled ili
problem. Ponovite ove broieve.istim redom koiim du ih ja
ralunske dno pod[elltl lzmdu sebo I dvliu svollh
unatag ili ijedno i drugo- redi: "6,9,3. 2.8".
prliatUlaa, kollko C iabuka datl Evakol
.pr|lalsljlcl? Neverbalna sle,la

Sllrpvnolapsaakfr7p @nlE,nle Sa6tavlianie Sastaviti dij6lov6 slagalica tako da Sastavite ove dielovs olagalics tako da nelto.

't'l.dlaot[.zs ktol potbno prdmEta prilczuj odrcdeni uobi6aj6ni prikauje.

Rljsgitl olagalicu u lo Sestavito ove dilslov tako da oblikuiu
kombinlratl diloloro goome,triisklh llkova (g@mat|lsld lll0.
prdmet,
X X
I stavttl lh igko da oblikuiu odldonl
Slagania kocki Upotruebiti dvobojns k@ke a Slolite kocke s lljeva strfls tako da odgovaEju
slagaje Eorka koji j id6nti6an prodlosku s dsne siEn.
goorn&ijsld lik
predlosku,
aztzvt
f\//.8fl{or.od7p

Pamdenle
pananle
.e6nlca Saslugdl rscanicu I ponovitl le tocno Ponovlt 3UdECu rsCanicu: 'Harlsn Jo
IITI
Dopunjav;inje sllka Redi gto nedostaie na svakoi slici. Sto nsdostaje na ovoi slici?
onako kEkolu le lopitlvac prodl{ao,
M
kasno otisao spavati, asfidgd8g se iutra
larc probudio."
Parndnie aamonki Saeh6ad nlz amenki (bro,iova), a zatlm Pmovhe w6 brcjsvs unahag: '9, 1, 3, \t/
lh pono/hilllnavedenlm redosliiedom lll 6.' Slagaje slika (strip) Poredaii sliko nallk stripu krcnole Poredaito ove sliks tako da prikaju pri6u, a
unatrag lll i unaprijsd i unatrag. Skim redom, tako da prikaju kG zatim rmit sto s dogada u toj priel.

PamCenle predmeta Glsdatl lGko lspttivaE pol@uJe nlz
prcdmota na slici, a zqtim pol@zatl to
prsdmst btlm rodocliidom lco 6to jg
to isPiti\raC u6lnlo.
(Pol(alite mrftvu, zatlm motlku, zatlm
herentnu pri6u.
cvilt, zatim stasilo, zatim loptu.)
Sifrimle iliamlmli- Na osnovi kljuCa po koj6m sakom
vanja znakova simbolu odgovara odredsni broj,
otisnutim simbolima pridodati
bpjeve.
?
-'F .6
Pa.:ljivo pogledaita kljue a Sifdranjs, koil
pokazuje kojm simbolu odgova koji brci. U
prona polja ispod svakog simbola upi$ite
odgovaiu6i broj-

verbebi. rezultat i ukupni rezultat. Verbalni rezultat zasniva se na subtestovima

po'put rjednika i sliEnosti, u kojima ispitanik teba redi po demu su dvije stvari
sliEne. Nevertalni rezultat se zasniva tra testovima poput dopuf,javatja slika, koji
zahtijevaja identifikaciju dijela koji nedostaje m slici nekog predmeta, te slaga'
nja slika (snip), u kojm se od ispitanika traZi da poreda izmije ane crteZe nalik
 14 . Ljudska i umjetra inteligencija 491

492 Kognitivna psiholo gij a

onima iz stripa tako da daju koherentnu pridu. Ukupni rezultat je kombinacija
verbalnih i neverbahih rezultata. Tablica 14.2 prikazuje vrste destica,i? svakog od
Wechslerovih subtbstova za odrasle, koje iete moZda ieljeti usporediti s onima u
Stanford-Binetovim skalama.
Wechslerova koncepcija inteligencije je, poput Binetove, nadilazila ono Sto
mjere njegovi testovi. Iakoje Wdchsler odito vjerovao u wijednost pokuSaja mjers-
nja inteligencije, svoju koncepciju inteligencije nije ogranidavao na testovne te-
zultate. Wechslerje vjerovao daje inteligencija srediSnja u na5em svakodnevnom
Zivotu: Inteligenciju ne predstavljaju ni samo testovni rezultati niti dak nai uspjeh
u skoli. svoju inteligenciju ne rabimo sarno za rjesavanje testova i pisanje doma6ih
Usporedbe medu nekima od strukturalnih pristupa inteligen-
cul
lako su Spearman, Thurstone, Guilford i Vemon svi koristili faktorsku analizu da bi odredili faktore koji
su u osnovi inteligencije, svaki od njih dosao le do drugacijih zaktiucaka o struKuri inteligencije. Koji
model naijednostavnije, a ipak najobuhvatnijs opisuie strukturu inteligencije onako kako je vi shva-
6at? Kako pojedini modeli oblikuiu nage shvadanie inteligencije?
Sp*ifidne
"oo3$io",,
sposobnosti

zadada, vei takoderu svojim odnosima s drugim ljudima, udinkovitom obavljanju

svojeg,posla i opdenito u upravljanju svojim Zivotom.
ffi
Usmjerenost na mierenje inteligencijeje samo jedanod nekoliko pristupa teoriji
i istraZivanju inteligencije. U ranijim poglavljima ove ftrrjige, vezano uz druge
teme kognitivne psihologije, pojavila su se barem dva od kljudni! pitanja pristupa
ffiwm
K
w
E
"@@
istraZivanju inteligencije. Kognitivni psiholozi narodito desto pitaju (l) hebamo
li se usmjeriti na mjerenje inteligencije ili na intelektualne proceso? (2) 3to je u
, osnovi inteligencije: genetsko naslijede pojedinca, njegova stedena obiljeZja ili
neka wsta-interakcije ovih dinitelja? I
- I I I I I
Verbalm Verbalna Broievi PGtor Pam6nie Induldivno PBrceptima
@umij6vanie fluentnost rsonlranle DUtna
(b)
Faktorska analiza inteligenciie OpoEcljo
Kogniclja
Psiholozi koje zanima struktura inteligencije oslanjali su sp na faktorsku analizu Pan#enle
Dlvqgsh produkclja
kao neophodno sredswo za svoja istraZivanja. Falrtorska analiza je statis{dka Konvdgblna prcdukcla
Ewluaclja
metoda za podjelu konstrukta - u ovom sludaju inteligencije - na viXe hipotetskih Grupnl faktod
faktora ili sposobnosti za koje ishaZivadi vjeruju da trine osnovu individualnih P,oduko
visag r6da

razlika u uratku na testu, Dobiveni spe-olfidni faktori, naravno, i dalje ovise o Jedlnl@ Grupni

specifidnim postavljenim pitanjima i zadacima: 1- r- Kage

Odnosi
fakiorl nEeg
bd6
Sustavl Sp*ili6nl
Faktorska analiza zasniva se na proudavanju korelacija. Osnovnaje.ideja da Tnns{@lj6 laktorl
il ilil il 1il tl ilil ililil il il ililil ilil t
lmplikaciio
Sto su dva testa u viBoj korelaciji, to je vjerojahrije da mjere istu stvar: U (o
istraiivanjima inteligencije faktorska analiza moie,sadrZavati sljede6e korake:
Sad'Irll
(1) na velikom broju sudionika primijeni se nekoliko testova sposobnosti, (2) Simboll6kl

izradunaju se korelacije meclu tim testovima, i (3) te se korelacije statistidki 56mntlaki

analiziraju da bi se svele na relativno mali broj faktora koji sum.iraju uradak
sudionika na testovima. IstraZivadi u ovom podrudju uglavnom se slaZu oko
ovog postupka i primjenjuju ga, no dobivene faktorske strukture inteligencije
ipak su razlidite kod raznih teoretidara. Medu mnogim konkurentskim faktor-
skim teorijama vjerojatno su najvaZnije Spearmanova, Thurstoneova, Guilfor-
dova, Cattellova, Vemonova i Carrollova. Slika 14.2 suprotstavua detiri od
navedenih teorija.
Spearman: og" faktor
Charlesu. Spearmanu (1863-1945) obidno se pripisuju zasiuge za izum faktorske
analize (Spearmano 1927.). Koriste6i faktorsko-analitidka istraZivanja Spearman
je zakljubio da kod inteligencije moZeno radikovati jedan generalni (op6i) fak-
PoGga.lr{
Slusnl
Mdni -
tor, koji sudjeluje u uratku na svim testovima mentalnih sposobnosti, te niz speci-
fidnih faktora, od kojih svaki sudjeluje u uratku na samojednoj vrsti testova men-
talnih sposobnosti (npr. aritrnetidkim zadacima). Prema Spearmanovu gledi5tu,
specifidni su faktori manje zanimljivi zbog svoje uske primjenjivosti. Za Spear-
manaje generatd faktor, kojije nazvao "g", onaj kojije kljutan za razumijevanje
inteligencije. Spearman je smafiao da "g" odraZava "mentalnu energiju". Mnogi
psiholozi i danas vjeruju daje Speannanova teorija u osnovi todna (npr. Jensen,
1998.; vidi eseje u Stemberg i Grigorenko,2002.).
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija 493

rstone: Primarne mentalne sposobtosti

494 Kognitivna psihologija
Th u
Nasuprot Spearmanu, Louis Thurstone (1887-1955)je zakljudio da srZ inteligen- Vemon (1971.), kojije nadinio opdu podjelu na praktidno-mehanidke i verbalno-
cije ne dini samo jedan, ve6 sedam faktora, koje je nazvao primarnim mentalnim obrazovne sposobnosti.
sposobnostima (Thurstone, 1938.). Prema Thurstoneu, primarne mentalne sposob- U novije je vrijeme John B. Canoll (1993.) predloZio hijerarhijski model in-
nosti su sljede6e: teligencije koji se temelji na njegovoj analizi viBe od 460 nizova poclataka priku-
1. Verbalno razumijevanje: mjeri se testovirna rjednika pljenih izmeclu 1927 . i 1987 . godine. Njegova analiza obuhvada vi5e od 130.000
2- Verbalna fluentnost: rnjeri se vremenski ogranidenim testovima u kojima ljudi iz razliditih slojeva te dak i razliditih zemalja (iako su zemlje izvan engleskog
govomog podrudja slabo zastupljene). Model kojije Carroll predloZio na osnoyi
se od sudionika fraZi da smisli ito je moguCe vi5e rijedi koje podinju odre-
denim slovom ovog monumentalnog pothvata je hijerarhija koja sadrZi ai sloja: I.sloj, koji u-
k$uduje brojne uske, specifidne sposobnosti (npr. sposobnost sricanja, brzinu re-
3. Induktivno rezoniranje: mjeri se testovima kao Sto su analogije i dopunja- zonira4ia); II. sloj, koji ukljuduje razliEite Siroke sposobnosti (npr. fluidnu in-
vanje nizova brojeva teligenciju, kristdliziranu inteligenciju) i ltr. sloj, koji predstavlja opdu inteligen-
4. Prostoma vizualizacija: mjeri se testovima koji zahtijevaju mentalnu ro- ciju, slidnu Spearmanort g. Najzanimljiviji od ti_h slojeva je srednji sloj, koji nije
taciju slika predmeta ni preuzak ni pretjerano obuhvatan.
5. Numeridka sposobnost: mjeri se testovima radunanja i rjelavanja jed- Osim fluidne i kristalizirane inteligencije, Canol u srednji sloj ukljuduje ude-
nostalrrih matematidkih problema nje i procese pam6enja, vidnu percepciju, sluSnu percepciju, lakodu produkcije
6. Pam6enje: mjeri se testovima dosjeianja rijedi i slika ideja (slidnu verbalnoj fluentnosti) i brzinu (koja ukljuduje i op6u bzinu odgo-
varanja i brzinu davanja todnih odgovora). Iako Carroll ne donosi nilta bitro novo,
7. Perceptivna brzina: mjeri se testovima koji od sudionika zahtijevaju da pre-
buduii da su mnoge sposobnosti iz njegova modela ve6 spomenute u drugim teo-
pozna male razlike u slikama ili da prekriZi slova as u nizovima razliditih
rijama, on majstorski integrira Siroku i raznoliku faktorsko-analitiiku literaturu,
slova
dajuii time svojem modelu veliku teZinu. Dok je faktorsko-analitidki pristup na-
gla5avao strukturu inteligencije, informacijski pristup nagladava procese.
G u i lfo rd : Stru ktu ra i ntel ekta
Ekstremna suprotnost Spearmanow modelu g-faktoraje J. P. Guilfordov (1967.,
1982., 1988.) model struldure intelekta (SOI model, od engl. structure-of-inte-
Ilect), koji, u jednoj verziji teorije, sadrli i do 150 faktora. Prema Guilfordu" in-
PROCESI OBRADE INFORMACIJA I
teligenciju moZemo shvatiti kao kocku koja predstavlja presjeke triju dimenzija
(slika 14.2): razliEitih, operacija, sadrZaja i produkata. Guilford operacije smatra
INTELIGENCIJA
jednostavnim mentalnim procesima, poput pamdeqia i evaluacije (procjenjivanja
i prosudivaqja, poput odredivanjaje li odredenatwdnja dinjenica ili stav). SadrZaji Kao 5to smo vidjeli u pretlodnim poglavljima, teoretidare obrade informacija
su vrste termina koji se javljaju u probleriru, poput semantidkih (rijedi) i vidnih
zanima kako ljudi mentalno manipuliraju onim Sto ude i znaju o svijetu. Nadini na
(slike) sadrZaja. Produtti su wste traZenih reakciia, poputjedinica (pojedinih rijedi, koje razliditi istraZivafi procesa obrade informaciia proudavaju inteligenciju prven-
stveno se razlikuju s o$zirom na sloZenost procesa koji se proudavaju. Ovaj pri-
brojeva ili slika), Hasa (hijerarhija) i implikacija (slika 14.2).
stup zastupaju, izmeClu ostalih, Ted Nettelbeck, Arthur Jensen, Earl Hunt, Herbert
Ako smatrate da je viSe od 100 faktora previ5e, niste jedini. S vama se slaZe Simon ija. Svi navedeni istraZivadi smatraju da su brzina i todnost obrade infor-
povelik broj psihologa (npr. H. J. Eysenc! 1967.; Hom i lfuapp, 1973.). MoZda macija vaZni d.initelji inteligencije. Uz brzinu i todnost obrade, Hunt je r"matrao
najwedniji Guilfordov doprinos jest sugestija da u svojem shva6anju i procjeni i verbalnu nasuprot prostomoj sposobnosti, kao i sposobnost palnje.l Simon ija
inteligencije moramo uzeti.u obiv razlidite wste msatulnih operacija, sadrZaja i razmatrali smo inteligentnu obrddu relativno sloienih kognitivnih zadatka, poput
produkata. onih povezanih s rjeSavanjem problema. No razmotrimo najprije brzinu.

Cattell, Vernon i Canoll: Hijerarhijski modeli

Stedljiviji nadin baratanja nizom faktoraje hijerarhijski model inteligencije. Pre-
Teorije brzine obrade informacija
ma jednom od takvih modela, koji je razvio Raymond Cattell (1971.), op6a in-
teligencija sadrZi dva glavna subfaktora, koji su opisani u 13. poglavlju: fluidnu Vrijeme inspekcije
inteligenciy-u (brzinu i toEnost apstraktnog rezoniranja, narodito kod novih proble- Ted Nettelbeck i suradnici (npr. 1987.; Nenelbeck iLally,1976.; Neuelbeck i
ma) i kristaliziranu inteligenciju (akumulirauo znanje i rjednik). Ti glavni subfak- Rabbitt, 1992.; vidi takoder Deary, 2000.; Deary i Stough, 1996.) predloiili su
tori obuhvadaju druge, specifiEnlje faltore. Slidno gledi5te predloZioje i Philip E. pokazatelj inteligencije povezan s brzihom, koji ukljdduje kodiranje vidnih infor-
maclja za laatku pobranu u radnom pamienju. Kad bists primjenjivali Nenel-

Zalto su neki ljudi bistri-
ji od drugih? To pitanje
mudi mislioce joS od an-
tidkil wemna, a odgo-
vor je u velikoj mjeri i
daljc nepoznat. Poku5a-
vajuii odgovoriti na ovo
pitanje, oni medu nma
koji se bave podrudjem
individualnih rulika za-
pravo postavljaju aqtno specifiinije pitanje: kojeje
porijeklo vmijance psihometrijskih testova inteli-
gcncije. IstraZivalki nalazi su ramoliki (vidi Deary,
2O00.a za kritiSki pregled). ldeja koja potiEe istra-
Zivmjajest da bi mogao postojati odretleni skup ele-
menJamtih psiholoSlcih ili bioloSkih procesa u koji-
ma postoje individualne rolike, kojc su onda u ko-
relaciji 5 realtatima na testovima kognitiwih sposob-
nosti. Te elemmtame procese traZimo u kognitiwoj
arhitektud, u psihofiziEkim adacims te u nia mih
fizioloikih i anatomskih mjera. Ovdje 6emo romo-
triti samojedan od tih procesa: wijeme inspekcije.
Da bisterffijeli Sto je uijeme inspekcije i kako se
procjenjujc, pogledajte sliku. Ona prikmje tipidan
signal,.podraZaj i mku, kakvi se nbe u postupku
odredivanja vremena impekcije. Signal upozonva
sudionika da de ulijediti podraZaj. Podraiaj (edna
pd prikuaih opcija) prikazuje se u tr4anju koje
moZe va'rirati od nekoliko milisekundi do nekoliko
stotinir niiliselandi. Muka amjcnjuje podrhZaj ne-
posredno.nakon njegova zauBetka. Sudionik odgo-
vam koji je od draju podrqiaja bio prikuan tako da
kaie na kojoj je strani bila dulja linija. Buina odgo-
vora nije vaina - ne mjeri rc wijeme reakcijp i sudi-
onici.odgovmju bzinom koja ini odgovara. Jedino
5to se biljelijest todnost njihovih odgovom za svaki
podnZaj: Tijgkom zdatka sudioniku se prikaZe na
stotine podmlaja s roliiitim trajmjiaa, od laganih
do te5kih- Ukupm realtat sudionika na uemenu
inspekcije je mjua koja pokaje koliko dobro on
moZe ixrliti vidnu diskririinaoiju pod uvjetima o-
grmidenog trajmja podmZaja. Ponekad sc kaZe da
su pojedinci s dobrim realtatima na wemenu im-
pekcije '"bolji u rmoj vidnoj obmdi", a ponekad se
Aate tek da imaju'leliku bzinu obrade infomaci
la
-U
usporedbi s kognitiwom obradom kocl odgolm-
nja na pitalja u testovima inteligcncije, wijeme ins-
pekcije jc wlo jednostawo; to jesg 6ini se da ono
mjeri anaho jdnostavniju sposobnost koja ukljuddje
udinkovitost prijenosa infomacija od receptom do
prcesa odluke. Stogaje iznenatlujudi nalaz da po-
14 . Ljudska i umjetna inteligencija
n[_l
Vdjemo inspskcije
tt-tt
tr
tltt
il
Signal
Podftlaj
Vil6re
stoji tendencija da ljudi koji su bolji u zdatku ue-
mena inspekcije postiZu vile realtate na psihomel-
rijskim testovima inte'ligencije. To su pri ustanovili
Ted Nttelbeck i Martin Lally 1976. godine, a otada
je repticirmo imogo puta (vidi pregled u Deary i
Stough, 1996.). Korelacija imedu uemena inspek-
cUe i rezultata na testovima kbgnitivnih sposobnosti
je oko 0.4- ne visoka, ali dovoljna dabije bilo roi-
mljivo i wijedno istaZiti.
U istraZivrojima su se pokuiali naii mci korcla-
ciie imedu uemena inspekcije i psihometrijske in-
teligetrcije. Jedm pravac istraiivanja umjerenje na
olhivanje.moZdanih procesa koji su prisutni i kod
izvottda adatka wemena inspekcije i kod rje5a-
vanja zdataka u kognitimim testovima- Na primjcr,
aamo da 6b, ako mozak deprivimo glukoze, do6i
do 6padojamnogih kognitiwih fimkoija vi5eg reda,
a takoiler i do pogorimja uemna inspekcije (Stra-
chm i sur.,,2001.)' A-sa{a imamo podatke da s neka
od mot@nih podrutja koja su altivna tijekon za-
datka uemma iaspekcije ujcdno ona koja su ahiv-
na prilikom rjelavmja znthbka koji su pokaatelji
opie'inteligencije @eary i su., u tisku).
Opi$ju6i realtate istrativanja wemem impekcije
inteligf,cije provodenih- tijekom nekoliko godim,
nastojao sam istaknuti sljededih nekoliko todaks. (l)
dinjenica da postoji korelacija imetlu wemena ins-
pekcije i psihometrijske inteligencije je iznnadujuea
i animljiva. (2) Kotelacija sama po sebi ne otlniva
ni5ta o mehanizrnima rzlika u ljudskoj inteligenciji,
ved prije pruia mjera daljnja istaZivmja. (3)Novi-
ja istraZivanja u podrudju genetike, psihofama-
kologije i slikowih prikm mozga ispituju osnove
a povczanost imetlu wemena inspekcije i inteligen-
cije i komk po korakunapreduje nale nmijwanje
wloga zbog kojih su neki ljudi bishiji od drugih
u posljedica povedane brzine sredi$njeg neuralnog prijenosa, no to obja5nje4ie za_
495
496 K ognitiv na p s iho lo gij a
beckow tehniku za mjerenje wemena inspekcije, udinili biste sljedeie: za svaki u
nizu podraiaja na radunalnom zaslonu prvo se prikaze fiksacijska todka (todka na
mjestu na kojem 6e sejaviti ciljni podraiaj) u frajanju od 500 milisekundi, nakon
toga slijedi pauza od 360 milisehrndi, zatim prezentacija ciljnog podra iaja o&e_
tlenog hajanja, te naposljetku vidna maska (podraZaj koji brile nag u ikonidkom
pamdenju).
Ciljni podraiaj sadrZi dvije okomite linije nejednake duljine (npr. 25 mn i 35
mm), koje su na vrhu poravnate vodoravnom poprednom linijom. Kra6a liniia
moZe biti smje3tena na lijevoj ili na desnoj strani podraZaja. Vidna se maska sa_
stoji od para linija koje zu deblje i dulje od Iinija ciljnog podrifiaja. Zadatak je
sudionika dapregleda ciljni podrazaj i odgovori na kojoj je strani bila ka6a linija,
tako da pritisne lijevu ili desnu tipku prekidada povezanog s radunalom koje biljezi
odgovore.
Kljudna varijablaje trajanje prikazivanja ciljnog podtaiaja., a ne bniria odgo-
vorapritiskom na tipku- Nettelbeck je operacionalno definirao wijeme inspkciie
kao duljinuwemenaprikazivanja ciljnogpodrazaja nakon koje sudionikjoiuvijik
pokazuje stranu na kojoj je bila lsa6a linija s todnoidu od najmanje 90%. Netiel-
beck (1987.) je ustanovio da Su kra6a vremena inspekcije u korelaciji s vi5im
rezultarima na testovima inteligencije (tj. razliditim subtestovima wAis-a) u ra-
zliditim populacijama sudionika. Drugi istraZivadi potwdili su ovaj nalaz (npr.
Deary i Stough, 1996.).
Vrijeme izbome reakciie
Aithur Jensen (1979., 1998.) naglasava drugi aspekt brzine obrade informacija.
odreilenije, on je sugerirao da se inteligencija moze tumaditi u smislu brzine neu-
ralmg prijenosa. Drugim rijedima, pametna osoba je ona Ciji neuralni krugovi
brzo preaose informacije. Kadje Jensen izlozio ovu idej., nije bilo moguce izavno
mjeriti brzinu neuralnog prijenosa, tako da je on prvenstveno izudavao najblizu
lamjgnu za mjerenje brzine neuraftre obrade: vrijeme izbome reakcije (wijeme
'
koje je potrebno da od nekoliko mogu6nosti i2abiremo jedan odgovor). '
Na pri4ier, pretposravite da ste jedan od sudionika u Jensenovu pokusu. Sjedite
ispredplode nakojojje niz svjetala (slika 14.3). Kad sejedno od njih upali, od vas
i se odekuje da ga ugasite Stoje brZe mogude pritiskom na odgovarajuiu tipku koja
se nalazi ispod njega. Eksperimentator 6e tada i-zmjeriti vasu brzinu u izvotlenju
ovog zadatka.
Jensen (1982.) je ustanovio da su sudionici s vi5im kvocijentom inteligencije
(a vi biste, naravno, bili jedan od njih) inali laa6e wijeme reakcije (VR) od zudi-
onika s niZim kvocijentom inteligencije, pri Cemu je VR wijeme od trenutka kad
se upali svjetlo do trenutka kad se prst pomakne sa sredilnje tipke. U nekim
istrazivanjima su sudionici s vi5im kvocijentom inteligencije takoiler imali krade
vrijeme pokreta (d. wijeme izmedu trenutka kad se prst makne sa sredilnje tipke
i pritisne tipku ispod wjetla). Na osnovi takvih zadataka su T. E. Reed iJensen
(1991., 1993.) predloZili objainjenje prema kojern bi njihovi nalazi mogli biti
sadoskje spekulativno.
U novije wijeme istraZivadi su predloZili da bi na razhtite nalaze u vezi s
wemenom izbome reakcije mogao utjecati broj opcija za odgovaranje i zahtjevi
 14 r Ljudska i umjetna inteligencija
Jensenova aparatura
Za mjerenje'vremena izborne reakcije Jensen je koristio aparaturu poput ove prikazane na slici.
l.zboma tipka
za vidno pretraZivanje koje postavlja Jensenova aparatura, a ne sama brzina reakcije
(Bors, Macleod i Forrin, 1993.). Bors i suradnici su ustanovili da promjene broja
svjetala i velidine vidnog kuta na aparatu mogu smanjiti korelaciju izmetlu kvo-
cijenta inteligencije i vremena.reakcije. Stoga veza izmedu vremena reakcije i
inteligencije ostaje nejasna.
Brzina leksiikog pristupa i brzina slmultane ohrade
Poput Jensena, Earl Hunt (1978.) je predloZio mjerenje in-
teligencije s obzirom na brzinu. Medutim, Hunta je poseb-
no zanimala verbalna inteligencija, tako da se usmjerio na
bninu lel<siikog pristupa -brzinu kojom moZemo prona6i
informacije o rijedima (npr. imena slova) pohraqjene una$em
dugorodnom pam6enju. Za.mjerenie te brzine Hunt je
predloZio uporabu mjerenja wemena reakcije u zadatku us-
poredivanja slova (Posner i Mitchell, 1967.).
Zamislite, na primjer, da sud;ielujete u Huntovu
istraZivanju. Pokazali bi vam parove slova poput'A A", 'A
a" ili 'A b". Za svaki par morali biste odrediti jesu li slova
koja ga dine istog imena (npr. "A a" su slova abecede koja
imaju isto ime, dok 'A b" nisu). Takoiler biste {eSavali r
jednostavniji zadatak u kojem biste morali odrediti jesu li
slova fizidki identidna (npr. 'A A" su fizidki identidna slo-
va, dok "A a" nisu). Hunta bi narodito zafiifiala razlika u
brzini iznedu prvog niza zadataka, koji sadrZi usporedbu
po imenu, i dr',tgognza zadataka, koji sadrZi usporedbu po
fizidkim obiljeZjima. Huntbi razmotrio razliku u valim we-
menima reakcije za svaki od zadataka da bi dobio qieru
va5e brzine leksidkog pristupa. Dakle, on bi iz svoje
497
498
Earl Hunt je profesor
psihologile i pridruZeni
profesor radunalstva
na Sveudili5tu Wash-
ingrton. Proveo ie ma-
dajna istraZvanja mo-
dela radunalne simu-
Radno pamcenje
lacije induktivnog re.
zonirania, prirode in-
teligencije te promiena
pamdenja i rezonira-
nja izaaranih li*otina-
Kognitivnapsihologija
jednadibe oduzeo wijeme za usporedbu po fizidkim svojswima. Za Hunta je wi-
jeme reakcije kod odludivanja da su "A A'fizidki identidni nevaZno. Ono Sto ga
zanima js sloZenije vrijeme reakcije - ono za prepoanavanje imena slova. Hunt i
suradnici ustanovili su daje studentima s niZim verbalnim sposobn6stina potreb-
no dulje wijene za postizanje pristupa lelsidkim infomracijams nsgo studentima
s vi5im verbalnim sposobnostima.
Earl Hunt i Marcy Lansman (1 982,) su takoder proudavali sposobnost ljudi da
podijele svoju paZnju kao firnkciju inteligegcije. Na primjer. zamislite da od vas
traze da g'e5avate matematidke probleme i istovremeno pdtisnete tipku svaki put
kad dujete odretleni ton. MoZerno odekivati,da biste udfukovito riieSili matema-
tidke probleme i ujedno brzo odgovarali svaki put kad dujete ton. Frema Huntu i
Lansmanu, hteligentniji ljudi mogu bolje dijeliti wijeme izmedu dvaju zadataka
i udinkovito obavljati oba.
ZakljuEno, teorije brzine obrade infor-macija poku5avaju razlike u iateligenciji
objasniti razlikama u brzini razliditih oblika obrade informacija - vremenu ins-
pekcije, izbomom wemenu reakcije i vremenu leksidkog pristupa, za koje je sve
ustanovljeno da su u korelaciji s mjerama inteligencije. ovi nalazi sugeriraju da
bi viia inteligencija moglabiti povezana s brzinom razliditih sposobqosti obrade
informacija, ukljudujudi: (1) brZe kodiranje informacije u radno pamCenje,.(2)
brZe pronalaienje informacija u radnom pamdenju i (3) brZe odgovaranje. Zaito
bi brze kodiranje, pronalaienje i odgovaranje bili povezani s vidim rez,pltatima na
testovima inteligencije - da Ii oni koji brZe obraduju informacije ude vi5e?
Novija istraZivanja udenja kod starijih ljudi proudavala su postoji li veza iznedu
s dobi povezanim usporavanjem obrade informacija i (1) podetnin kodiranjem i
pronalaZenjem informacija i (2) dugorodnim zadrZavanjem (Nettelbeck, Rabbin,
Wilson i Batt, 1995.; vidi takotler Bors i Forrin, 1995.). Nalazi zugeriraju da veza
izrredu wemena inspekcije i inteligencije.mozda nije povezana s udenjem. Narodito
suNettelbecki suradnici ustanovili dapostoji razlika ianetlupodetnogpronalaZenja
i stvamog dugorodnog uCenja - dokje uradak u poeetnom pronalaZenju posredo-
van brzinom obrade (stariji, sporiji sudionici pokazali su deficite), dugorodno
zadrtavanje novih informacija (saduvano kod starijih sudionika) nije posredo-
vano brzinom obrade, vei drugim kognitivnim procesima, ukljuduju'6i strategije
ponavljanja. Stoga brzina obrade inforrnacija moie utjecati na podetni uradak u
zadacima dosjedanja i wemena inspekcije, no brzina nije povezana s dugorodnim
uienjem. MoidabrLa obrada informacija pomaZe sudionicima u onim aspektima
zadatzka u testovima inteligencije koji su vezani uz samo rjeiavaqie, a ne pri-
donosi stvamom udenju i inteligenciji. Jasno je da je u ovom podrudju potrebno
joS istrazivanja da bi se odredilo u kakvoj je vezi brzina obrade s inteligencijom.
Novija ishaZivanja sugeriraju da bi kritidka komponenta inteligencije moglo biti
radno pamienje. StoviSe, Kyllonen i Christal (1990.) su fwdili da bi inteligencija
mogla biti tek ne5to vi5e od radnog parnienja. Daneman i Carpenrer (1933.) su
traZili od sudionika da proditaju nizove ulomaka teksta, ta da se, nakon Sto su
qroditali ulomke, nastoje sjetiti posljednje rijedi svakog ulomka. Tumer i Engle
(1989.) su od sudionika traZili daizvrlenizzadataka radnog pamdenja. Ujednom
 14 . Ljudska i umjetnainteligenciia 499

zadatku, na primjer, sudionicimaje pokazan nizjednostavnih aritmetidkih proble-
ma, a nakon svakog od njih slijedilaje rijed ili broj. Primjertakvog zada&a bio bi
"Je li (3 x 5) - 6:7? STOL". Sudionici bi dobili nizove od dva do Sest takvih
problema i sve ih rije5ili. Nakon rjeiavanja problema u nizd pokuiavali su se
sjetiti rijedi koje su pratile problem. Broj rijeii kojih su se dosjetili bio je u vi-
sokoj korelaciji s iznjerenom inteligencljom. Stoga se dini da bi sposobnostpo-
hrane i baratanja informacijama u radnom pamdeoju mogla biti vaian aspekt in-
teligencije, iako vjerojatro nije sve ito Eini inteligenciju.
Ko gni tiv na p s iho lo gij a
Komponentna analiza programa za problem analogfie
Prilikom rieiavanja problama anatogiie, rlesavad prvo mora kodlrati problem A je prama B kao C
prema D- Zatim mora zakljuditi u kakvom su odnosu A i B. s[deci korak
Jo mapiranjo tog odnosa
izmedu A i B na odnos izmedu c i svakog.od mogu6ih riesehja analog{e. Naposljetku rpsavad mora
primijeniti odnos da bl lzabrao koje od mogudih deBonia piedstavlja to6no rJesenje problema.

Komponentna teorija i rje5avanie sloZenih problema

U svojim ranim istraZivanjima inteligencije zapodeo sam rabiti kognitivne pri-
stupe za proudavanje obrade informacija u sloienijim zadacima, poput analogija,
problema nizova (npr. dopunjavanja brojianih ili slikovnil nizova) i silogizama
(R J. Stemberg,1977.,1983.,1984.a; virli 12. poglavlje). Moj je cilj bio ustano-
viti 5to je to 5to neke ljudi dini inteligentnijim procesorima informacija od drugih.
Idejaje bila da uzmemo vrste zadataka koji se rabe u konvencionalnim testovina
inteligencije te da izdvojimo lomponente inteligencije - mentalne procese koji
se koriste u obavljanju tih zadatka, poput prevodenja osjeurog ulaza u mentalnu
reprezentaciju, pretvaranjajeclne pojmovne reprezentacije u drugu i prevodenja
pojmovne reprezentacije u motoridki izlaz (R. J. Stemberg, 1982.b). Otada su
mnogi autori razradili i pro3irili ovaj osnovni pristup (Lohman, 2000.).
nijim sudionicima trebalo je vitrc vremena za globalno planlranje - kodiranje
Komponentna anallza razbija wijeme reakcije i postotak pogre5aka u za- problema i formulaciju opde strategije za pristup tom problemu (ili nizu proble-
dacima s obzirom na procbse koji dine zadatak. Ova vrsta analize otkrila je da bi ma) - no manje wemena za lokalno planlianJe - oblikovanje i primjenu sffategi-
ljudi analogije i slidne zadatke uporabom nekoliko komponentnih ja za detzlje z,ada&a (R. J. Stemberg, 1981.).
'nogli {e5avati
procesa, medu kojima su (1) kodiranje pojmova u problemu, (2) zakljudivanje o Prednost vedg utolka wemena na globalno planiranje jest povedana vjero-
odnosima iznedu barem nekih od pojmova, (3) mapiranje tih odnosa na druge jatnost da de op'6a strategija biti todna. Stogq kad trosenje wemena donosi pred-
pojmove za koje se pretpostavlja dapokazuju slidneodnose, i (4) primjena odnosa nost, pametnijim ljudima de trebati dulje wljeme da nelto u6ine nego onima koji
o kojimaje ranije donesen zakljudak na nove situacije. su manje pametni. Na prinjer, pametnija osoba Ce utro5iti vi3e wemcna na
Razmotrite analogiju oDVJETNIK: KLIJENT :: LIJECNIK: (a. PACIJENT istralivanje i,planiranje potrebno zapisanje seminarskog rada, ali manje wemena
b. MEDICINA). Da biste rije5ili ovu analogiju, trebate kodirati svaki pojam u na samo pisanje. Ista takva razlika u raspodjeli vremena pokazanaje i u drugim
problemu, Sto ukljuduje percipiranje pojma te priziv informacija o tom pojmu iz zadacima (npr. kod rje5avanja fizikatnih problem4 Larkin, McDermott, Simon i
pamtenja.Zatimzakljutujeteo odnosupojmova odvjetnik i klijent-daprvipruZa Simon, 1980.; vidi R J. Stemberg, 1979., 1985.a). Drugim rijeEima, Cini se da
strudne usluge dru gom. Zalin mapirate odnos izpwe polovice analogije na drugu
pamehiji ljudi utro5e viie vremena na planiranje i kodiranje problema s kojima
su suodeni, ali manje wemena na bavljenje drugim komponentama inodenjaza-
polovicu analogije, pazeti da ukljuduje isti odnos. Naposljetkuprrzriienite tzi
datka. To bi moglo biti u vezi s ranije spomenutim mctakog4itivnim obiljeZjima
odnos da biste dobili zavrini pojam u analogiji, Sto dovodi do todnog odgovora
koja mnogi autori ukljuduju u svoje shvadanje inteligercije.
PACIJENT. (Slika 14.4. prikazuje kako bismo primijenili komponenbru analizu
na problem analogije A je prema B kao C prema D, pri 6emu je D rje5enje.) U slidnom kognitivnom pristupu Herbert Simon je prouEavao hteligentnu
Proudavanje ovih komponenata procesa obrade informacija otkiva vi5e od sa- obradu informacija kod ljudi u situacijama rjesavanja sloZenih problema, poput
mog mjerenja mentalne brzine.
igranja laha i izrade logidkih izvocla (Newell i Simon, 1972.; Simon, 1976.). Na
primjer,jedrrostavan, kratki zadatak mogao bi od sudionika zahtijevati da pogledaju
Mjereii samo brzinq dobio sem znaEajne korelacije imredu brzine izrrriava-
brojdani ili geometijski niz, zakljuie kojeje pravilo u njegovoj osnovi, te pogode
nja tih procesa i uratka u drugim, tradicionalnijin testovima inteligencije. Me- koji bi broj ili geomerijska figura m6gli biti sljedeii u uzu. SloLeniji zanaci
tlutim, znatno zaaimljivije je bilo otlcide cla sudlonici koji na fadicionalnim te- mogli bi ukljulivati neke od onih spomenutih u I l. poglavlju (npr. probleme w6e-
stovima inteligencije postiZu vi$e rezultatc trebaju dulje wijeme za kodiranje poj- va za vodu; vidi Estes, 1982.).
mova u problemu nego manje inteligentni sudioniol no to nadoknaduju to5enjem
U Simonovim istraiivanjima s Allenom Newellom i suradnicima izradene su
manje wemena na izvodenje preostalih kompone'nti zaclatka- Opienito, inteligent-
radunalne simulacije koji bi rjelavale ovakve sloZeneprobleme. Njihovaje zamisao
bila da se inteligencija shvati kroz rjelavanje vrlo sloZenih problema u kojima se
 14 e Ljudska i umjetra inteligencija 501
502
wijeme rjelavanja mjeri minutama, a ne sekundama, Simona su natolito zanima-
la ogranidenja koja postavlja radno pamdenje i nadini na koje inteligentnlii ljudi
organiziraju i rasporeduju procese kojima rjelavaju probleme' Upravo kao 3to
umjetno inteligentr[ii radunalni programi mogu biti izvedeni tako da udinkovitije
obavljaju razlidite postupke, inteligentniji bi ljudi trebali modi uEinkovitije koor-
dinirati baratanjementalnim postupcima. Jedan od nadina 2a prou6avanje mental-
ne udinkovitosti jest pomoCu bioloike analize;
Bioloike osnove inteligenciie
Iakojejasno daje ljudski mozak organ kojije odgovoran za ljudsku inteligenclju'
rana istraZivanja (npr. ona Karla Lashleya) koja su nastojala nadi biolo5ke poka'
zatelje inteligencije i drugih aspekata mentalnih procesa bila su potpuni proma5a'
ji, usprkos velikim naporima. No s razvojem sofisticiramjih mctoda prouEavanja
mozga podinjemo uvidati mogudnosti nalaZenja fiziololkih indikatora inteligen-
cijo. Neki istraZivaEi (npr. Matarazzo, 1992.) vjeruju da 6emo vrlo rano u ovom
tisudljedu imati klinidki korisne psihofizioloSke pokazatelje inteligencije, iako d.e
ztrantoj Siroko primjenjivih pokazatelja trebati jo5 dosta wemena U mirduwe-
menu, biolo5ka istraZivanja kojima danas raspolalemo uglavnom su korelacijska,
pokazujudi statistiEku povezanost izmetlu biololkih i psihometrijskih ili drugih
mjera inteligencije. IstraZivanja ne utvrduju uzrodno'posljedilne odnose.
Jedan pravac ishativanja ispituje odnos veliEine mozga i inteligencije (vidi
Jerison,2000.; Vernon, Wickett, Bazana i Stelmack, 2000.). Nalazi sugeriraju da
kod ljudi postoji skomna, ali znalajna statistidka povezanost izmetlu velidine
mozga i inteligencije. Medutim, te$ko je znati Ito ta veza n:,adi bududi da vedi
mozak moZe uzrokovati vi3u inteligenciju, vila inteligencija moZe uzrokovati ve6i
mozak, ili ijedno i drugo moZe ovisiti o nekom treCem dinite$u. Stovi5e, vjerojat-
no je valnije koliko se udinkovito mozak upotrebljava nego kolika je njegova
velidina. Na primjer, mu5karci u prosjeku imaju veCe mozgove od Zena, no kod
Zena su dvije mo2dane hemisfere bolje medusobno povezane vlaknima corpus
callosuma. Stoga nijejasno koji bi spol, u prosjelu, bio u prednosti - a vjerojatno
ne bi bio nijedan. VaIno je uofiti da odnos ianedu velitrine mozga i inteligencije
ne vrijedi za sve vrste (Jerison, 2000.), ved se Cini da vile vrijedi odnos izmedu
inteligencije i velidine mozga, relativno u odnosu na opdu velilinu organizma.
Zasad neka suwemena ishaZivanja nude privlaEle moguCnosti. Na primjer,
dini se da sloleni obrasci elektridne moZdane 4f,tivnosti, kojaje izazvana speci-
fi0nim podraZajima, koreliraju s rezultatima na IQ testovima (Barrett i Eysenck,
1992.). Nekoliko jc istraZivanja (npr. McGarry-Roberts, Stelmack i Campbell'
1992.;P. A. Vernon i Moi,1992.) u poEetku sugeriralo da bi brzina provotlenja
ZivCanog uzbutlenja mogla biti u korelaciji s intoligencijom qierenom IQ testovi-
ma- No u nastavku isnaZivanja Mckett i Vemon, 1994.) nije pronadena snaha
veza izrrtedt brzine neuralnog prijenosa (kbja je operacionalizirana kao brzina
neuralnog prijenosa u glavnom Zivcu ruke) i inrcligencije (4ierene Multidimen-
zionalnom bateriiom sposobnosti) .Iznerrafttiftn jeda je brzina neuralnog prije'nosa
izgteda bolji prediktor IQ rc itat^ zs mnbkarce nego za Zene, tako da bi se neke
od razlika u podacima mogle objasniti spolnim razlikama Mckett i Vemon' I 994-).
Potrebna su dodatnaishaZivanja i na mu$karcima i na lnnama
Ko gnitivna ps iho Io gij a
.
Altemativni pristup izudavanju mozga sugerira da bi neuralna udinkovitost
mogla biti povezana s inteligencijom. Takav se pristup temelji na ishaZivanjima
nadina na koji mozak metabolizira glukozu (iednostavni Seier neophodan za
moZdanu aktivnost) tijekom mentalnih aktiwosti (vidi2.poglavljezaopis pozitron-
ske emisijske tomografije i drugih tehnika slikovnih prikaza mozga). Richard Haier
i suradnici (Haier, Siegel, Tang, Abel i Buchsbaum, 1992.) citiraju nekoliko drugih
istraZivada koji podrZavaju njihove nalaze daje vi3a inteligencija u korelaciji sa
sniZenom razinom metaboliTma glukoze tijekom zadataka rje5avanja problema-
tj. pametniji mozgovi tro5e manje Sedera (i stoga ulaZu manji napor) nego manje
pametni mozgovi prilikom t'e3avanja istog zadatka. Nadalje, Haier i suradnici su
ustanovili da se moidana ud.inkovitost pove6ava kao rezultat udenja na relativno
sloZeuom zadatku koji ukljuduje vidnoprostome manipulacije (npr. raduaalna igra
Tetris). Kao rezultat vjeZbe, inteligentniji sudionici pokazuju ne samo niZi ukupni
moZdani metabolizam glukoze, ved takoiler specifidnu lokalizaciju metabolizma
glukoze. U vedini podrudja mozga je metabolizam glukoze kod pametrijih sudi-
onika bio niii, no u odredenim podrudjima (za koje se vjeruje da sl vaha za
rjelavanje tog zadatka) oni su imali viSe razine metabolima glukoze. Stoga se
dini da su inteligennriji sudionici mogli nauditi kako da udinkovitije koriste svoje
mozgove da bi usmjerili misaone procese na zadatak koji moraju rijeSiti.
Metlutim, novija istraZivanja Haiera i suradnika sugeriraju da bi odnos izmedu
metabolima glukoze i inteligencije mogao biti sloZeniji (Haier i sur., 1995.; Lar-
son, Haier, LaCasse i Hazen, 1995.). Dok Haier, Chuehi suradnici (1995.)potwtluju
rante nalaze pove6anog metabolizma glukoze kod manje pametnih sudionika (u
ovom sludaju blago retardiranih), u istraZivanjima Larsona i suradnika (1995.),
suprotno ranijim nalazima, ustanovljeno je da pametniji sudionici imaju povedani
metabolizam glukoze u usporedbi s prosjednom komparabilnom skupinom.
Jedan od problema s ranijim istraZivanjima jest da kori5teni zadaci nisu bili
prilagotteni po teZini grupama p'metdh i prosjednih pojedinaca. Larson i surad-
nici su koristili zadatke koji su bili prilagocteni razini sposobnosti pametnijih i
prosjednih sudionika i ustanovili zu da pametriji tro5e vi$e glukoze. StoviSe, me-
tabolizam glukoze bioje najviSi u desnoj hemisferi inteligentnijih sudionika koji
su rje5avali te5ki zadatak - Sto ponovo upuduje na selektivnost moidanih podru-
dja. Sto bi moglo biti uzrokom povedanja metabolizma glukoze? Trenutro se dini
da bi kljuEni dinitelj mogla bifi subjbltivna tebrnazadatka., sto bi zmadilo da su
pametnijim sudionicima iz ranijih istra,iivanja zadaci jednostavno bili prelagani.
Cini se da prilagodavanje teiine zadatka sposobnos''ma sudionika pokazuje da
pa4etniji sudionici pove6avaju metabolizam glukoze onda kad zadatakto taii.
Preliminarne nalaze u ovom podrudju treba dodatno istraZiti prije nego Sto
doneseno bilo kakve konadne zakljudke.
Neka neuropsiholoSka isnaZivanja (npr. Dempster, 1991.) zugeriraju da uradak
na testovima inteligencije moZda ne upuduje na kljuEni aspekt inteligencije: sposob-
nost postavljanja ciljeva, planiranja kako da se postignu i izrniavanja tih plaoova.
Odreclenije, ljudi s ozljedama deonih reZnjeva desto sasvim dobro {e5avaju stan-
darizirane IQ testove, koji zahtijevaju odgovore u visokostrukturiranoj situaciji,
ali ne zahtijevaju narodito postavljanje ciljeva ili planiranje. Ako inteligencija
ukljuduje sposobnost ulenja iz iskustva i prilagodbe okolini, ne smijemo zane-
mariti sposobnost postavljanja ciljeva i provodenja planova, Osnorrri aspell po-
 14 r Ljudska i umjetna inteligencija 503
stavuanja cilja i planiranja jest sposobnost prikladnog usmjeravanja na relevant-
ne podraZaje i zanemarivanja ili odbacivanja irelevanfirih-
Sto neke reakcije dini prikladnima ili neprikladnima i neke podraZaje relevant-
nima ili irelevantnima? Kljudan je kontekst u kojem se javljaju. Odre<lenije, ne
moZemo realistidno proudavati mozak ili njegove sadrZaje i procese ako ih prouda-
vamo izolirano, a da pritom ne uzmemo u obzir ditavo ljudsko bi6e, ukljuduju6i
interakcije tog ljudskog bi6a s ditavim okolinskim kontekstom unutar kojeg osoba
inteligentno djeluje. Stoga nas mnogi istraZivadi i teoretidari potidu da zauzmemo
viSe konteksnralno gledi5te o inteligenciji. Nadalje, neka altemativna shvaianja
inteligencije pokuiavaju pro5iriti definiciju inteligencije tako da u nju budu viie
ukljudene razlidite liudske sposobnosti.
, Pripadnici plemena Kpelle vjerojafrro nisu jedini koji bi mogli dovesti u pita-
ALTERNATIVNI PRISTUPI INTELIGENCIJI
Prema kontekstualistima, inteligenciju ne moZemo razumjeti izvan qiezina kon-
teksta stvamog svijeta. Kontekst inteligencije moZemo promatrati na svakoj razi-
ni analize, u.Zoj, kao u sludaju obiteljskog okru;enja, ili Siroj, kao u sludaju ditave
kulture. Na primjer, dak su i razlike ianedu zajednica korelirane s razlikama u
uratku na testovima inteligencije. Takve razlike koje su vezane uz kontekst u-
kljuduju one izmedu gradskih i seoskih zajednica, niske nasuprot visokoj propor-
. clji adolescenatau odnosuna odrasle unutar zajednice, te niski nasuprotvisokom
, socioekonorrskom statusu zajednice (vidi Coon, Carey i Fulker, 1992.). Kontek-
stualiste su narodito zainteresirali utjecaji kulturalnog konteksta na inteligenciju.
Zapravo, kontekstualisti inteligenciju smatraju tako nerazdvojivo povezanom
s kulturom da je promahaju kao neito Sto kultura stvara da bi definirala prirodu
prilagodbe u toj kulturi i objasnila zalto su neki ljudi uspje5niji od drugih u za-
dacima koje kultura cijeni (R. J. Stemberg, 1985.a). Teoretidari koji podrZavaju
ovaj model prou6avaju u kakvom je inteligencija odnosu s vanjskim svijetom u
kojem se model primjenjuje i evaluira. Op6enito, defrnicije i teorije inteligencije
udinkovitije 6e obuhvatiti kulturalnu razliditost ako pro5ire svoj vidokrug. Prije
nego 5to istraZimo neke od kontekstualnih teorija inteligencije, pogledat iemo Sto
je navelo psihologe na pomisao da bi kultura mogla imati ulogu u nadinu na koji
definiramo i procjenjujemo inteligenciju.
Kulturalni kontekst i inteligenciia
Ljudi iz razliditih kulnxa mogu imati sasvim razlidite ideje o tome Sto znadi biti
pametan. Na primjer, Michael Cole i suradnici (Cole, Gay, Glick i Sharp, 1971')
proveli su jedno od zanimljivijih medukulturalnih istraZivanja inteligencije. Ovi
istraZivadi su od odraslih pripadnika aftidkog plemena Kpelle zat;aLili da nz-
wskiju nazive koji predstavljaju pojmove. Kad u zapadnoj Inrlturi odrasli ljudi u
testu inteligencije dobiju zadatak raanstavanja, inteligentniji ljudi 6e tipidno raz-
vrstavati hijerarhijski. Na primjer, zajedno 6e svrstati imena :mzlTtitih vrsta riba i
staviti iznad njih rijed "ribe", rijed "Zivotinje" stavit 6e iznad "ribe" i "ptice", i
tako redom. Za manje inteligenthe ljude je tipidno da razvrstavaju funkcionalno'
504 Ko gni tivna ps iho lo gij a
Na primjer, "riba" bi mogli svrstati s'Jesti", zato 5to ribe jedemo, ili "odjeia" s
"obudi", zato 5to odjedu obladimo. Pripadnici plemena Kpelle su rijedi razvrstavali
funkcionalno, Eak i nakon 5to su ih isuaZivaEi bezuspje5no poku5avali navesti na
to da spontano razvrstavaju hijerarhijski.
Konadno je, na rubu odaja, jedan od ishaZivada (Glick) zatraiio od jednog
Kpellea da razrnsta rijedi onako kako bi to udinio glupan. Na to je Kpelle brzo i s
. lako6oin rijedi razvrstao hijerarhijski. Kpelle su Citavo vrijeme anali razrrrstavati
rijedi na taj nadin, ali to nisu dinilijer su to smafiali glupim- i r{erojatro su isfiaZivade
smatrali prilidno neinteligentima zbog postavljanja tako glupih pitaqia.
nje zapadnjadko shvaianje inteligencije. Na primjer, u kulturi Puluwat na Tihom
oceanu pomorci plovedi prelaze nevjerojatno velike udaljenosti, ne koristedi pri-
tom nijedno od navigaciiskih pomagala koja bi momarima iz tehnololki napred-
nijih zemalja bila neophodna za plovidbu odjednog mjesta do drugog (Gladwin,
1970.). Kad bi Puluwat pomorci smislili testove inteligencije za nas, vjorojaho se
ne bismo pokazali narodito inteligenhima. Slidno tome, wlo vje5ti Puluwat po-
morci vjerojatro ne bi bili uspje6ni na zapadnjadkim testovima inteligencije. Ova
i druga opaZanja potaknula su veCi broj teoretidara na prepoznavanje vainosti
razmatranja kulturalnog konteksta kod procjene inteligencije.
Isfraiivanje Seymoura Sarasona i Johna Dorisa (1979.) pruZaneito bliZi primjer
utjecaja kulnralnih razlika na testove inteligencije. Ovi su ishaZivadi ispitali kvo-
cijente inteligencije jedne populacije useljenika: Amerikanaca taldanskog pori-
jekla. Prije manje odjednog stolje6a, kod djece prve generacije ltaloamerikanaca
medirjan kvocijenata inteligencije iznosioje 87 (niZi prosjek; raspon 76-100), dak
i kad su kori5tene neverbalne mjere i kad zu uzeti u obzh stavovi tzy. mainst .eam
(engl. srediinje, vetinske,nap. prev) ameridke struje. Neki tada5nji druStveni ko-
mentatori i istraiivadi inteligencije isticali su naslijede i druge neokotinske dinitelje
kao osnow za niske kvocijente inteligencije - slidno kad Sto i danas dine za druge
manjinske skupine.
Na primjer, tada vodeii istraZivad, Henry Goddard, proglasio je 79Yo tahjan-
skih useljenika "slaboumnima" (a takotler je uswrdio da je oko 80% useljenika
Zidova, Matlara, i Rusa slilno nenadareno; H. J. Eysenck i Kamin, 1981.). Go-
ddard (1917.)je takoder twdio daje s tim deficitom inteligencije povezana i mo-
ralna dekadencija i predloZio je da se testovi inteligencije koje op rabi primiiene
na sve useljenike, te da se onima za koje on ustanovi da ne zadovoljavaju stan-
darde ne dopusti ulazu SjedinjeneDfiave. Stephen Ceci (1991.) uodava da novije
generacije ameridkih studenata talijanskog porijeka danas postiZu ne5to iznad-
prosjedne kvocijente inteligencije, a i druge skupine uieljenika kojeje Goddard
ocmio takotler pokazuju takav "zadivljujudi" porast. dak i najgorljiviji zagovor-
nici uloge naslijeda vjerpjatno nc bi takav izvanredni porast u samo nekoliko gene-
racija pripisali naslijedu. Kultuma asimilacija, ukljuduju6i integriralo obrazo-
vanje, predstavlja matno plauzibilnije obj a5njenje.
Prethodni argumenti mogliti razjasniti zaltoje tako te3ko osmisliti test koji bi
svi smatrali kulturalno nepristranirn -jetlnako prikladnim i pravednim za pri-
padnike svih kultura. Ako pripadnici radiditih kuttura imaju razlidite ideje o tome
Ito znadi biti inteligentan, to znadi da se pona5anja koja se u jednoj kultud mogu
smatrati inteligentrima.u drugoj kulturi mogu smatrati neinteligentnima. Uzmi
mo, na prinjer, pojam mentalne brzine. U ameridkoi mainstreamktlturi brzina se
obidno povezuje s inteligencijom. Redi da je netko "brz" znadi da je ta osoba

ffiil
14
' Ljudska i umjetna inteligenciia
ffi@
Marckanski ttgovci sagovima znatno su lalde pamtili slotene worke na lim ssgovima od zapadniaka. Supmtno
tome, npadnjaci su lakie pantili infornacije koje su mamkarckim trgovcima bile nE oznate..
inteligentna i, zaistz, vedina grupnih testova inteligenc[ie primjenjuje se s we-
menskim ogranidenjem, a Iak i kod individualnih testova inteligencije ispitivad
mjeri wijeme za neke odgovore ispitanika Mnogi teoretidari obrade informacija
te dak psihofizioloSki teoretidari usmjereni su na proudavanje inteligencije kao
fi rnkcij e mentalne brzine.
Medutim, u mnogim zemljama svijeta brzina se ne smatra predno56u. U tim bi
kulturama ljudi mogli smatrati da inteligentdji pojedinci ne Zure. Cak vas i u
naSoj kulturi nitko nece smatrati brilj antnim ako donesete odluku o bradnom part-
neru, poslu ili mjestu u kojem cete Zivjeti u 20 do 30 sekundi koje zu vam obiEno
potrebne za rjelavanje jednog problerna u testu hteligencije. Dakle, budu6j !a'
barem zasad, ne postoji sawSeni kulturalno nepristrani test inteligencije, kako
bismo pri procjeni i razumijevanju inteligencije trebali uzimati u obzir kontekst?
Nekoliko iqtraZivada predlaZe mogudnost konstrukcije kulturalno relevant-
nih testova (npr. Baltes, Ditrnann-Kohli i Dixon, 1984.; Jenkins, 1979-; Keating'
1984.), tj. testovakoji ukljudujuvjeStine izranjapovezana skulhralnimiskuswom
u odredenoj sredini. Baltes i suradnici su, na primjer, konstruirali test koji mjeri
vjeStinu svladavanja praktidnih aspekata svakodnevnog Zivota' Osmi5ljavanje
kulnralno relevantnih testova zahtijeva kreativnost i trud, no vjerojatno nije ne-
moguee. Na primjer, u israZivanju Daniela Wagnera (1978.) ispitane su sposob-
trosti pam6snja -jedaa od aspekata inteligencije kako je definira naia kultura - u
naSoj nasuprot marokanskoj kulturi Waperje ustanovio rlaje stupanj dosjedanja
ovisio o sadrZaju kojije trebalo pamtiti, pri Cemu se kulturalno relevantan sadrZaj
pamtio uEinkovitijc od sa<lrZaja koji nlje bio relevantan (npr. marokanski trgovci
sagovima bolje su se od zapatlnjaka dosjedali sloZenih uzoraka na cmo-bijelim
-l
505
506 Kognitivna psihologija
fotografijama orijentalnih sagova). Wagnerje, nadalje, predloZio da bi, kod testo-
va koji nisu konstruirani tako da smanje ulinke kulturalnih razlika, kljud kulnual-
no specifidnih razlika u pamdeqiu moglo biti aanje i uporaba metamemorijskih
strategija, priie nego stvame stmkturalne razlike u pamdenju (npr. raspon pam-
t en1a i bnna zaboravlj anj a).
IstraZivanje u Keniji je pokazalo da kenijski udenici iz seoskih sredina znaju
mnogo o prirodnim biljnim lijekovima za koje vjeruju da spredavaju infekcije,
dok zapadnjadka djeca, naravno, ne bi mogla prepoznati nijedan od tih lijekova
(Stemeberg i sur., 2001.; Stembergi Grigorenko, 1997.). Ukratko, izgleda da udiniti
test kulturalno relevantnim ukljuduje mnogo vi5e od pukog uklanjanja specifidnih
jezidnih barijera koje prijede razumijevanjE.
Stephen Ceci (Ceci i Roazzi, 1 994.) je na5ao slidan utjecaj konteksta kod urat-
ka djece i odraslihnarazliditim zadacima, Ceci smatrb da na uradak utjede i druStve-
ni kontekst (npr. smatra li se zadatak muikim ili Zenskim), mentalni kontekst (npr.
ukljuduje Ii vidnoprostomi zadatak kupovinu kude ili provaljivanje u ku6u) i fi-
zi6ki kontekst (npr. je li zadatak zadan na plaZi ili u Iaboratoriju). Npr. 14-godiSnji
djedaci su lo5e {elavali zadatak kadje bio prikazan kao zadatak pedenja koladiia,
ali su ga uspje5no {elavali kadje bib prikazan kao zadatak punjenja baterija (Ceci
i Bronfenbienner, 1985.). Brazilske slu5kinje nisu imale telko6a s rezoniraqiem u
postocima kad su hipotetski kupovale hranu, no imale su velikih teiko6a s istim
zadatkom kad su hipotetski kupovale ljekovito bilje (Schliemann i Magalh{ies,
i990.). Brazilska djeca koju je siroma5tvo prisililo da postanu uliEni prodavadi
nisu imala te5koCa u izvoclenju sloZenih arihnetidkih operacija prilikom prodaje,
no imala su velikih te5ko6a sa slidnim aritmetidkim zadacimaatazredu (Canaher,
Carraher i Scbliemann, 1985.). Dakle, na uradak u testu moie utjecati kontekst u
kojem su zadaci prikazani. U ovom su istrafivanju autori ispitali interakciju kog-
nicije i konteksta. Nekoliko istraZivada je predloZilo teorije koje eksplicitno
zahtljevaju ispitivanje ove interakcije urutar integriranog modela mnogih aspc-
kata inteligencije. Takve teorije inteligenciju vide kao sloieni sustav, a razmotrit
iemo ih u sljede6a dva ulomka.
Gardner: Vi5estruke inteli gencije
Howard Gardner (1983., 1993. b) je predloZio teoriju vi5estrukih inteligencija,
prema kojoj inteligencija nije samo jedan, jedinsweni konstrukt. Medutim, umjesto
o vi3estrukim sposobnostima koje zajedno dine inteligenciju (npr. Thurstone,
1938.), Gardner (199.) govori o osam razliEitih inteligencija koje su relativno
nezavisnejedna od druge (tablica 14.3). Svaka od njihje odvojeni sustav funk-
cioniranja, iako ti sustavi mogu stupiti u interakciju da bi proizveli ono Sto opaZamo
kao inteligentno djelovanje. ditaiuei Gardnerov popis inreligencija mogli biste
poZeljeti procijeniti vlastitu inteligenciju, moZda rangiraju6i svoje jake strane.
U nekim svojim aspektima Gardnerova teorija izgleda kao faktorska teorijajer
navodi postojanje nekoliko sposobnosti za koje se pretpostavlja da odraZavaju
inteligenciju odredene wste. Medutim, Gardner svaku sposobnost smatra poseb-
nom inteligencijom, a ne samo dijelom jedne cjeline. StoviSe, kljudna razlika
izmedu Gardnerove teorije i faktorskih teorijaje u izvorimapodatakakojeje Gard-
ner koristio za utvrdivarfe osam inteligencija. Gardnerje koristio konvergentno
 14 . Ljudska i umjetoa inteligencija

508 Kognitivnapsihologija
Gardnerovih osam inteligencija
U kojoj su od osam inteligencija Howarda Gardnera va5e sposobnosti najvede? U kojim kontekstima
5. SpecifiEna evolucijska povijest, u kojoj se pove6anja inteligencije mogu
molete naju6inkovitije koristiti svoje inteligencije? (Prema Gardner, 1999.) plauzibilno dovesti u vezu s poboljSanom prilagodbom okolini
6. PodrSka nalaza iz kognitivno-eksperimentalnih istraZivanja, poput razlika
u uratku u razliditim vrstama inteligencije koje zu specifidne za zadatak
(npr. vidnoprostomi zadaci nasuprot verbalnim zadacima), pra6enih slidno-
Lingvisti6ka intel igencija Korlsti ss kod ditanja knjige; pisanja 6lanka, romana ili pjesme; raumijevanja
izgovorenih rije6i s'ima u utatku u zadacima unutar pojedinih wsta inteligencij e (npr. mental-
Logicko-matemati6ka Koristi se kod riegavilja matemailekjh problBma, vodonia tekudeg Eduna,
na rotacija vidnoprostornih predodZbi i dosje6anje vidnoprostornih
inteligencija iaodenja matematidkih dokaza, u logidkom reoniEniu predodZbi).
Spaciialna (prostoma) Koristi se kod dolaienia s jednog mjesta na drugo, snalatenja na karti, te u 7. Sukladni podaci iz psihometrijskih testova koji upuduju na razlidite inteligen-
inteligencija slaganju kovdeqa u prtlja.:nik automobila tako da svi stanu u ogEnideni cije (npr. razlike u uratku na testovima vidnoprostornih sposobnosti i testo-
proslor vima jezidnih sposobnosti).
Glubena inteligencija Koristi se kod pjvania, skladmja, sviraja nekog instrumanta ili 6ak procje 8. Mogudnost kodiranja u sustaw simbola (npr. jezi( matematika, note) ili u
njivanja strukture glabenog dj6la
kulturaho smiSljenoj areni (npr. ples, atletika, kazali5te, inZenjersWo ili kinu-
'Ielesno-kinsteii6ka Koristi se kod plsa, igranja ko!trke, trdanja ili bacaja koplja gija, kao kulturalno osmi5ljeni izrazi tjelesno-kinestetiike inteligencije).
intelignciia
Dakle, iako Gardner ne odbacuje u potpunosti uporabu psihomctrijskih testo-
Interpereonalna inteligencija Koristi se u odnosima s drugim ljudima, poput situacija u kojima nastojimo
Eumjeti pmaganje, motive lll emocijo drugo osobe va, osnovni podaci koje on rabi ne oslanjaju se samo na faltorsku analizu ra-
zliditih psihometrijskih testova. Kad razrniSljate o vlastitim inteligenciiama, koli-
IntrapeFonalna inteligencija Koristi se pri razumiievilju ffiih
sbo - to ie osnova za raumijevanio tko
sho, sto ns pokcs, te lko so mozmo prmijenitl s obzlrom na posto- ko smafiate da su one integrirane? Koliko svaku wstu inteligencije percipirate
j66a ograni66nja u na.Slm sposobnclima i nas6 intarso kao ovisnu o bilo kojoj drugoj wsti?
Prirodosloma inteligencija Koristl se kod razumiievania obraam u prirodi Gardnerovo shvadanje psihidkog je modulamo. Teoretidari modulamosti vjeruju
daje razlidite sposobnosti - poput GardneroVih inteligencija - mogude izolirati s
otzirom na njihov nastanak u razliditim dijelovima ili modulima u mozgu. Stoga
bi glavni zadatak sada5njih i buduiih istraiivanja inteligencije bio utwtlivanje
dijblova mozgl lsji su odgovomi za.svaku od inteligencija. Gardner je spekulirao
djelovanje, prikupljajuii podatke iz viSestrukih izvora i vrsta
o.barem nekima od tih podrudja, no dw-ste dokaze o postojanju tih odvojenih
podataka.
inteligenciia tek beba pronadi. Nadalje, Nettelbeck i Young (1996.) dovode u pi-
Gardner (1983., str. 63-67) posetno upuduje na osam tanje strogu modulamost Gardnerove teorije. Odredenije, fenbmen saduvanog
"znakova" kojeje koristio kao kriterije za otkrivanjeposebne specifidnog kogrritivnog firnkcioniranja kod autistidnih sovant-^ (ljudi s telkim
vrste inteligencije:
sociialnim i kognitivnim deficitima, no s odgovarajude visokom sposobnosdu u
1. Mogude izdvajanje odredene inteligenci,ie kod oz- nekom uskom podruEju) kao dokaz modularne ihtcligencije moZda n{ie opravdan.
. ljede mozga, u smislu da olte6enje ili oduvanost odre-
Prema Nettelbecku i Yourigu, usko dugorodno pamdenje i specifidne sposobnosti
c[enog moZdanog podrudja (npr. podrudja povezanih sdvattt-a nisu zaista inteligenbi. Dakle, ima nzlogr za dovodenje u pitanje in-
s afazijom) moZe uniStiti ili po5tedjeti odredenu vrstu teligencije nefl eksibilnih modula.
inteligentrog pona5anj a. Howard Gardnor je
2. Postojanje izuzetnih pojedinaca (npr. glazbeno ili profesor obrazovnih
znanosti i pridruZeni
matematidki nadarenih) koji pokazuju izvanrednu
profdsor pSihologile Sternberg: Trijarhijska teorija
sposobnost (ili deficit) u odredenoj wsti intbligent- na Sveudili5tu Har-
nog ponaianja vard. Naipoznatti je po Dok Gardner naglalava odvojenostrazliditih aspekata inteligencije,ja sam, u svojoj
3. Jedna ili nekoliko srZnih operacija koje je mogu6e svoiot teoriji viSe- trijarhijskoj teoriji ljudskeinteligencije ( R. J. Stemberg, 1985.a, 1988.c, 1996.,
identificirati (npr. ustanovljavanje vezamedu glazbe- strukih inteligencija i 1999.), sklon nagla5avati p'mjcr u kojem one djeluju zajednidki. Prema trijar-
primieni teorije u hijskoj teoriji, inteligencija sadrZi tri aspekta, koji se bave odnosom inteligencije
nim tonovina), a koje su Hjudne z,a izvodenje odre-
obrazovnom okruze- (l) s unutamjim svijetonr pojedinc4 (2) s iskustvom i (3) s vanjskin svijetom.
dene vrste inteligentnog pona5anja. niu. Vazan je i njegov
4. Specifidna razvojna povijest koja vodi od podetnika rad u podru6ju neu- Slika 14.5 ilustrira dijelove teorije i njihove medusobne odnose.
do strudnjaka, zajedno s nejednakim razinama ropsihologije kao i psi-
strudnog izvotlenja (npr. razliditim stupnj evima hologije kreativnosti.
Kakav je odnos inteligencije i unutarnjeg svijeta
inaiav anja ov e wste inteligencij e).
Ovaj dio teorije nagla$ava procese obrade informacija, koji se nogu promatrati u
smislu triju razliditih vrsta komponenata. To su (1) metakomponente: izvrSni pro-
 14 . Ljudska i umjetra inteligencija 509
510
Stembergova trijarhijska teor'tja inteligencije
Prema Robertu Sternbergu, inteligencija sadrzi analitidke, pralddne i kreativne sposobnosti' Kod
analitidkog mi5ljenja poku6avamo riie5iti poznate probleme uporabom strategiia kojo barataiu ele-
mentima problema ili odnosima izmedlu elemenata (npr. usporedivanie, analiza). Kod kreativnog razmi-
SljanJa nastojimo riie5iti nove wste problema koji od nas zahtiievaiu da na novi na6in razmi5ljamo o
problemu injegovim elementima (npr. izumi, dizajn). Kod praKi6nog miSljenja nastojimo rijesiti pro-
bleme u kojima ono Sto znamo primjenjuiemo na svakodnevni kontekst (npr. primjena, uporaba).
cesi (npr. metakogrricija) koji se rabe za planiranje, pradeqie i evaluaciju rjela-
vauja problema; (2) komponente izvodenja: procesi niZeg reda koji se rabe za
izrnlavanje naredbi metakomponenata; i (3) kompcinente stjecanja aanja: proce-
si koji se rabe za udenje nadina rje5avanja problema. Komponente su wlo meiluza-
visne.
Pretpostavimo da morate napisati seminarski rad. Upotrijebit 6ete metakompo-
nente da biste izabrali temu, isplanirali rad, pratili pisanje i procijenili koliko je
va5 zavr5ni proizvod uspio dostiCi ciljeve koje ste postavili. Komponente s$eca-
fia znanja upotrijebili bilte za prikupljanje podataka i udenje o temi. Kompo-
nente izvodenja upotijebili biste za samo pisanje. Te hi wste komponenata u
praksi ne djeluju izolirano. Prije nego Sto napiSete rad prvo morate odluditi o
kojoj 6ete temi pisati, a zatim prikupiti podatke. Slidno tome, vaii se planovi za
pisanje rada mogu promijgniti kad prikupite nove infomracije. Moglo bi se poka-
zati da nema dovo[ino podataka o odredenim aspektima odabrane teme, 5to bi vas
natjeralo da naglasak stavite na ne$to drugo. Vaii bi se planovi takotler mogli
promijeniti ako se neki aspekti pisanja pokaZu lak5ima od drugih.
Kakav je odnos inteligeneije i iskustva
Teorija takoder razmatra kako ranije iskustvo moZe stupiti u interakciju sa sve tri
vrste komponenata obrirde informacija. Svi se mi suodavamo sa zadacima i situ-
acijam4 s kojima imamo razlidite razine iskustva, u rasponu od potpuno novih
zadataka, s kbjima nemamo ranijeg iskustva, pa sve do potpuno poznatih zadata-
ka, s kojima imamo veliko, obuhvatino iskuswo. Kad zadatak postaje sve poznatiji,
mnogi njegovi aspekti mogu postati dil toinatski, zabtijevajudi malo wjesnog napora
Kognitivna ps iho logij a
dabismo odredili koji je sljede6i trorak i kako gaprimijeniti. Novi zadatakpostav-
lja pred inteligenciju razlidite zahtjeve od onih koje postavlja zadatak za koji su
razvijeni automatski postupci.
Prema trijarhrjskoj teoriji, relativno novi zadaci - poput posjeta stranoj zemlji,
svladavanja novog predmeta ili udenja stranogjezika - zahtijevaju vi5e inteligen-
cije pojedinca. Potpuno nepoanati zadatakmohe od pojedinca zahtijevati toliko
mnogo da ga shrva. Naprimjer, kad biste otputovali u shanu zemlju, vjerojatno ne
biste imali nikakve koristi od tedaja o nepoznatoj apstraktnoj temi najeziku koji
ne razumijete. Intelektualno najpoticajniji zadaci su oni koji su izazovni i zahtjev-
ni, ali ne pretjerano.
Kakav je odnos inteligenciie i vanjskog svijeta
Trijarhijska teorija takoder smatra da se razlidite komponente inteligencije primje-
njuju na iskustvo da bi posluZile trima funkcdama u kontekstu stvamog Zivota:
(l) prilagodbi pojedinca na svojupoqtojedu okolinu; (2) oblikovanje vlastite po-
stojede okoline sa swhom stvaranja nove okoline, i (3) izbor novih okolina. prila-
godbu rabite kad se upoznajete s novom okcilinom i nastojite smisliti kako da u
njoj uspijete. Na primjer, kad se tek upi5ete na fakultet, vjerojamo nastojite shva-
titi eksplicitna i implicitna pravila studentskog Zivota i nadin na koji moZete upo-
trijebiti ta pravila da biste uspjeli u novoj okolini. Vi takorler oblikujete svoju
okolinu., kao npr. kad odabirete koje 6ete predmete upisati i kojim se aktivnostima
baviti. Cak moZete pokuiati oblikovati ponalanje ljudi koji vas okruZuju. Konadno,
ako ne moZete ni prilagoditi sebe niti oblikovati okolinu tako da vam odgovara,
moZete razrrisliti o odabiru druge okoline - npr. o prijelazu na drugi fakultet.
Prema trijarhijskoj teoriji, ljudi mogu primjenjivati svoju inteligenciju na mnoge
razlidite wste problema. Na primjer, neki ljudi mogu biti inteligentniji kad su
suodeni s apstraktrin, akademskim problenima, dok drugi mogu biti inteligent-
niji u t'elavanju konkretnih, praktidnih problema. Teorija ne definira inteligentnu
osobu kao nekoga tkoje nulno ianrstan u svim aspektima inteligencije. Inteligent-
ni ljudi araju svojejake i slabe strane i nalaze nadina da iskoriste ono u demu su
dobri te da ili kompenziraju ili ispravc ono u Eemrr su lo5i. Na primjer, osoba koja
je uspje5na u psihologiji, ali neuspjesna u fizici mogla bi za praktidni rad iz fizike
izabrati konshikciju skale stavova prema fizici (Sto sam ja udinio kad san slu5ao
fiziku). Swhaje da maksimalno iskoristite svojejake strane i da pronadete nadine
dapopravite svoje slabe strane, ili da barem iiaudite rnirno Zivjeti s njima.
U sveobuhvatnom istraZivanju kojimje provjeravana valjanost trijarhijske teori-
je i njezina korisnost u poboljSanju uspjbha, predvidjeli smo da 6e prilagodavanje
poudavanja i procjenjivanja studenata njihovim Sposobirostima dovesti do po-
bolj5anja uratka (R.J. Stemberg, Ferrari, Clinkenbeard i Grigorenko, 1996.; Stern-
berg, Grigorenko, Fenari i Clinkenbeard,,l999:). Studenti su izabrani premajed-
, .noq od,pet obnzaca sposobnosti: visoki sapo u analitidkoj sposobnosti, visoki
samo u kreativnoj sposobnosti, visoki samo u.praktidnpj sposobnosti, visoki u sve
tri sposobnosti, ili nisu visoki ni najednoj od tri sposobnosti. Zatim su shrdenti po
sludaju rasporetlgni ujednl od detiri skupine, u kojima. se u nastavj nagla3avalo
udenje kojeje bilo ili zasnovano na plqdelju" ili analitidko, ili kreativno, ili prak-
tidno. NhFon togaje procije4jeno postignu6e sri'ih udenika, i to ono koje se temelji
na pam6enju, arialitidko, kreatiimo i pniltidrio. Ustin-ovili smo da su studenti koji
zu bili smjelteni u skupinu u kojoj je nastava bila prilagodena njihovim jakim
 14 r Ljudska i unjetna inteligencija 5lt
Koji je va3 dominmtan,kognitimi stil? Dcfiniroje I vam najvile pomogla? Analitiika pitanja taZila su
valcgprefuimognaEinaintenkcijesokolinommoZe lodvasdausporedite,analizimteiliprmijmiteideje,
vmpommidapostaneteuspjesnijiuskoliilinaposlu. llceatiwapitanjaodvassutraliladaneitoosmislite
Ulmak "misljanje o mi5ljenju' na kaju svakog I ili sworite, a pnktidna pitmja da primijenite infor-
poglavljauovomudZbenikuosmiSljmjetakodabude lmacijenadrugesihucije.Poku5ajtesvojenujepri-
privladan razliditim kognitiwim stilovima kako bi se I mijeniti na sva tri nadina da biste ga upohijebili na
infomacije izpojedinog poglavlja smisleuije integri- | najudinkovitiji i najfleksibilnlii nadin.
nle u cjelinu. Koja su vam se pitanja viie svitlala ili
snagama u smislu obrasca sposobnosti (npr. visokoanalitidan student kojije bio u
skupini u kojoj se u nastavi naglalavalo analitidko mi$ljenje) postigli bolji uspjeh
od studenata koji su bili "pogre5no" smjefteni (npr. visokoanalitidan snrdent u
skupini u kojoj se u nastavi nagla5avalo praktidno mi5ljeqie). Dakle, pretpostavke
od kojih se krenulo u eksperiment su potwdene.
Podudavanje svih studenata da u potpunosti koriste sve svoje analitidke,
kreativne i praktidne sposobnosti dovelo je do poboljSanog akademskog uspjeha
svih studenata, bez obzia na njihov obrazac sposobnosti (Grigorenko, Jarvin i
Stemberg, u tisku; R. J. Stemberg, Torffi Grigorenko, 1998.). Ono 5to svakako
treba uzeti u obzir u svjetlu ovakvih nalazajst potr"eba za promjenama u procjeni
inteligencije (R J. Stemberg i Kaufinan, 1996.). Postojeie mjere inteligencije su
donekle jednostrane jer mjere prvenstveno analitidke sposobnosti, a tek malo ili
nilta keativne i praktidne aspekte inteligencije (Stemberg i sur., 2000.; Wagner,
2000.). Ztoknlenija procjena i sustav podudavanja mogli bi dovesti do vedih
obrazovnih koristi za raznolikije studente - Sto i jest nominalni cilj obrazovanja.
Dosad smo opisali razlidite modele ljudske inteligencije, spominjuii samo
nakratko da su ljudi nastojali programirati radunala tako da simuliraju razlidite
aspekte inteligencije. Prije nego Sto zakljudimo ovu raspravu o inteligenciji, raz-
motrit 6emo umjetnu inteligenciju. Kao 5to ste vidjeli iz ovog poglavlja, kognitiv-
ni su psiholozi mnogo naueili o ljudskoj inteligenciji poku5avajudi shvatiti te dak
stvoriti umjetnu inteligenciju.
UMJETNA INTELIGENGIJA: RACUNALNE
SIMULACIJE
Ve6ina ranih istra,Zivanja procesa obrade informacija bila je usmjerena na radu-
nalne simulacije ljudske inteligenclje kao i radunalne sustave koji rabe optimalne
metode dabi rije$ilizadatke. Prognmi obiju vrsta mogu se klasificirati kao primjeri
umjetne inteligencije (AI - od erlg. artificial intelligence), ili inteligenciie u su-
stavima procesa obrade simbola, poput ra6unala (vidi Schank i Towle, 2000.).
Radunala ne mogu uistinu misliti - morajt so progamirati da bi se pona3ala kao
da misle, tj . moraju se programirati cla simuliraju kop.itivne procese. Na taj nadin
ona nam pruZaju uvid u detalje nadina na koji ljudi kopitivno obraduju iafor-
macije. U osnovi radunala su samo dlielovi hardwarea -
fizidkih komponenti
512 Kognitivnapsihologija
opreme - koji reagiraju na upute. Na primjer, ako znate kako dati upute, video-
rekorder 6e re:igirati na vale upute i udiniti ono Sto ste mu reHi da udini.
Ono 5to radunala dini toliko zanimljivima istraZivadima jest da se njima mogu
dati vrlo sloZene upute, poznate kao radunatni programi ili, uobidajenije, kao soft-
ware, koji kaZu radunalu kako da reagira na nove informacije. Nove informacije
mogu doCi iz r azliEitih iz:v on:-
l. Iz okoline (npr. ako dobije uputu: "Kad temperatura naraste imad 24 "C,
ukljudi sustav za hladenje", program 6e izwsiti naredbu kad dobije infor-
maciju iz okoline da je tenperatura pre3la 24 oC.
2. Od nekoga tko je u interakciji s radunalom (npr. ako dobije naredbu da
pnqljeni niz uputa, "ukljudi program za provjeru pravopisa", program 6e
to udiniri).
3. Iz vlastitih procesa (npr. kod izrnsavanja upute u programu popul ,.pona-
vljaj ovaj korak sve dok ne postigne5 10 iteracija, a zatim proslijedi na
sljededi korak'),
. Prije nego Ito razmotrimo inteligentne programe, moramo ozbiljno razmotriti
pianje Sto 6e nas, ako i5ta, navesti da radunalni program opiSemo kao ..inteligen-
tan".
MoZe li radunalni program biti "inteligentan"?
Turtngovtest
Vjerojatro prvi ozbiljan poku5aj {e5avanja pitanja moZe li radunalni program biti
inteligentan bio je onaj Alana Turinga (1963.), koji se temeljio na idejama koje je
Tiring prvi put iznio 1950. Turingje osmislio test kojim dovjek moie procijoniti
inteligenciju onoga koji odgovara (vidi 1. pogt.). Glavna ideja u osnovi Turingova
testajest moZe li opaZad razlikovati uradak radunala od uratka dovjeka za kojeg bi
se svi sloZili daje inteligentan, barem u odredlenom stupnju. U specifidnom ob-
liku koji je Turing predloZio, test se provodi s radunalom, jednim sudionikom i
ispitivadem. Ispitival vodi dva razlidita,"mzgovora'' s interaktivnim radunalnim
progmmom. IspitivaEev cilj je otkriti koji je od dva sugovomika osoba koja ko-
municta putem radunala, a koji je s6mo radunalo. Ispitiva6 moZe zugovornicima
postavljati bilo kakva pi'anja. No ra6unalo 6e poku5ati prevariti ispitivada tako da
ga uvjeri daje iovjek, dok 6e dovjek nastojati pokazati istraZivadu daje on/ona
uistinu dovjek. Radunalo zadovoljava Turingov test ako ispitivad ne moZe razli-
kovati radunalo od dovjeka.
Test mogudnosti razlikovanja radunala od dovjbka desto se rabi u procjeni in-
teligencije radunalnog programa. Test se obidno ne provodiri potpunosti na nadin
koji je predloZio Turing. Na primjer, rjeienja odredene wste koje je radunalo
proizvelo mogu se pregledavati i procjetrjivati s obzirom na njihovu usporedivost
s ljudskim uratkom. U nekim se slu6ajevima podaci dobiveni naljudimatzadaci-
ma rje5avanja problema usporetluju s radunalno generiranim podacima, i procje-
njuje se stupanj njihove povezanosti. Na primjer, ako radunalo rijeii problem niza
brojeva poput 1, 4, 9, 16,.., (u kojem se radi o uzlaznom nizu kvadriranih brojeva),
wemen& reakcije i obrasci pogrelaka radunala mogu se usporediti s onima Uud-
skih sudionika koji su rije5ili iste probleme (npr. Kotovsky i Sinon, 1973.; Simon
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija
Dijagram toka
u razvoju GPS-a, AIen Newell, clifford shaw i Herbert simon predlo2ili su diiagram toka za primjenu
analize sredsvo-cilj za postizanie cil|a.
Cili: prutvod objekt A u objekt B
ffi*W:.,l"awrrn\,.,"p1"6
fruemanzrrre |r,rr:ousoero f",r*dao
i Kotovslcy, 1963.). Naravno, wemena reakcije radunala tipilno su znatno laada
nego vremena reakcije ljudi, no ishaZivade ne zanimaju toliko ukupna vremena
reakcije, koliko obrasci vremena reakciie. Drugim rijedima, nije vaino treba li
ratrunalima vi$e ili manje wemena za rje5avanje pojedinog problema nego ljudi-
m4 vedjesu li problemi za koje radunalu heba vi5e vremena za rje5avanje isti oni
za koje i ljudima treba vi5e vremena za rje5avanje.
Ponekad cilj radunalnog modela nije postizanje uratka koji je identiEan ljud-
skom, nego boljeg. U ovom sludaju cilj programa je najve6a moguda umjetra
inteligencija, a ne simulacija ljudske inteligencije. Kriterij jednakosti uratkaradu-
nalnog programa i dovjeka vi5e nije relevaltatl. Umjesto toga, kriterij koji nas
zanima je koliko dobro radunalo moZe izvoditi zadatak koji smo mu zadali. Npr'
radunalni programi koji igraju 5ah tipidno igraju na nadin koji naglalava "golu
silu", pri demu programi procjenjuju ekstremno velik broj mogudih poteza, za
mnoge od kojih ljudima nikad ne bi palo na pamet da ih procje4iuju (npr. Berliner
1969.; Bemstein, 1958.). Uporabom gole sile i IBM programa "Duboko plavetni-
lo" (Deep Blue)t, rahnalo je 1997. pobijedilo svjetskog prvaka u Sahu Garyja
Kasparova. Ista metoda gole sile rabi se u programima koji igraju damu (npr. A.
L. Samuel, 1963.). Takve se programe opdenito procjenjuje.s obzirom na to koli-
ko uspjesno mogu pobijeditijedan drugog ill jo5 vaZnije, pobijediti ljude koji su
im protivnici u igri.
Nakon 5to smo razmotrili neka pitanja vezaora\E problem 5to raCunalni pro-
gram Cini inteligentnim, usmjerit iemo se na neke od stvamih prograrna. Raspra-
va o tim programima dat de vam ideju o tome kako su se razvijala istraZivanja
umjetne inteligencije, kao i o naiinu na koji su modeli umjetne inteligenciie u{iecali
na rad kopitivnih psihologa. Kao Sto ste vidjeli iz ranijih primjera, mnogi rani
programi umjetne inteligencije bili su usmjereni na rje5avanje problema.
Rani prcgrami
Jedan od prvi inteligentnih programa formulirali su Allen Newell, Clifford Shaw
i Herbert Simon (1957.b);. Ovaj program, tngidki teoretidar (LT- Logic Theorist),
osmiSljen je za otkrivanje dokaza teorema u elementarnoj simbolidkoj logici- '
513
514 Kognitiv n a p siho lo gij a
SHRDLU svijet
Bobot Terryja Winograda bio je programiran da radi unutar trodimenzionalnog svijeta kocaka koji
sadrzi etemente poput ovih prikazanih na slici.
Newell, Shaw i Simon (1957.a) osmislili su i nasljednika LT-a, koji je nazvan
RjeSavatelj opdih problema (GPS -.od Genaral problem.Solver): Taj je program
rabiometodurjelavanjaproblemanazvanu analizasredstvo-cilj,kojaukljuduje
rjelavanje problema postupnim smanjivanjem razlike imetlu henutadnog stanja
(onoga gdje ste sada) i ciljnog stqnja (onoga gdje Zelire biri; vidi ll. pogl.). Slika
14.6 prikazuje shematski dijagram toka (model puta za postizanje cilja ili rjela-
vanjeproblema) iz kojeg vidimo kako GPS moZejedan objekt (ilijedno problem-
sko stanje) preworiti u drugi, uporabom analize sredstvo-cilj.
Analiza sredstvo-cilj moZe se primijeniti na Siroki raspon problema (npr. pro-
bleme poteza opisane u 11. poglavlju, u kojima su palitelji i ljubitelji Sumimorali
prijedi rijeku koristedi Eamac u koji stanu samo dvije osobe). GpS, kakavje for-
muliran 1950-ih i 1960-ih, mogao bi primijeniti heuristike na probleme poput
dokazivanja logidkih teorema ili ne neke druge probleme opisane u l l. poglavlju.
GPS i Lf programi bili su tipiEni za rana istraiivanja provorlena na SveuEiliitu
Camegie-Mellon, no Newell-Simonova grupa na Camegiju nije bila jedina koja
je nastojala izraditi inteligentxe programe- Na MIT-u je skupina koju je predvo-
dio Marvin Minsky takotler bila zainteresirana za izradu programa umjetne in-
teligencije. MIT programi su se razlikovali od Camcgie programa po ve6em na-
gla5avanju pronalaZe4ia semantidkih informacija, tj. uporabe smislenih verbalnih
infomacija (Minsky, 1968.). Na primjer, do ranih 1970-ih je isrraZivad s MIT-a,
Terry Winograd (1972.), razvio SHRDLU, program koji je naretlivao robotskoj
ruci da premjeita razlidite kocke u "svijeru kocaka,'. (Slika 1a.7. prikazuje primjere
vrsta elemenata koji stanuju u SHRDLU svijetu kocaka.)
 14 r Ljudska i umjetna inteligencija 515

516 Ko gnitivna p s ihologij a

@Programikojisimu|irajusustavevjerovanja:ELlzAiPARRY Dok SHRDLU obrattuje informacije urutar svijeta kocaka, drugi programi dje-
EUZAJosophaWeizenbauma razviienaiesa swhom simulacije nedirektivnog psihoterapeuta,S P.4|RY luju u vrlo razliditim wjetovima. Neki od zanimljivijih su oni koji predsravljaju
Kennetha colbyja sa svrhom simulacije paranoidnog paciienta. sto bi se moglo dogoditi kad bi PAR-
psihoterapeuta, odnosno pacijenta
RY zatraiio psihoterapusko vodstvo od ELIzA-e? (Prilagodeno prema weizenbaum, 1966. i Colby,
1963.) Dva programa koji djeluju u svijetu psihoterapije jestELIZA i pARRy, pri
demu prvi preuzima ulogu nedirektivnog psihoterapeuta, a drugi ulogu paranoid-
ELIZA PARRY nog pacijenta. Cilj nedirektivnog psihoterapeutajest da pobudi pacijentove osje-
Svi su muskatci isti. Zaito si u bolnici? 6aje, da te osjeiaje reflektira natrag prema pacijentu, te da mu pomogne razumjeti
U KOJEM SMISLU? NE BIH TREBAO BM OVDJE. i odluditi 5to da udini s tirir osjedajima. Razrnotrimo, na primjer, ulomak jedne
Uvijek rc zbog nedeg gniave. Tko te doveo? interakcije ELZA-e i njezina pacijenta, prikazan u tablici 14.4. U ovom ulomku
Mo2ES LI MI NAVESTI NEKI PRIMJER? POLICIJA. se dini kao da ELIZA pokazuje kliniEki uvid u stanje svojeg pacijenta. No ona nije
Pa, moj me de6ko naljerao da dodem ovamo. Kakvih si nevolja imao s policiiom? tako pamehra kao Sto ovdje izgleda. Ona rabi kljudne rijedi i fraze iz pacijentovih
TVOJ TE DECKO NATJEMO DA DOEES OVAMO. POLICAJCI NE RADE SVOJ POSAO primjedbi da bi izabrala svoje primjedbe, bez pravog razumijevanja onoga Sto
On kaze da sm gotovo stalno deprsivna. A Sto Ede umisto toga? pacijent govori. I zaist4 Joseph Weizenbaum (1965.) s MIT-a, autor ELVA-e,
ZAo Mt JE curt DA st DEPRES|VNA. POLICTJCI HAPSE POGRESNE TJUDE. izabrao je podrudje nedirektivne psihoterapije upravo zato lto je vjerovao da 6e
To js istina. Nesretna sam. Ponekad uhapse i one koie lrobaju. simuliranje odgovora nedirektivnog psihoterapeuta biti relativno lako u uspored-
MISUS LI DA CE TI DOLAZAK OVAMO POMOCI DA ZAKON BI TREBAO DOSTICI ONE TALIJANSKE bi sa simulacijom ljudi iz drugih zanimanja koji u interakciji s drugima znafiro
NE BUDES NESRFTNA? LOPOVE. direkivnije pokazuju svoje ananje i strudnost.
Treba mi pomod, to js sigumo. Jesi li ti Talijan?
Akoje mogude simulirati terapeuta, zaltone bibilo mogu6e simulirati pacijente?
STo BI n ZNACILO DA DOBIJES POMOC? BRITANSKOG SAM PORIJEKI.A, NO RODEN SAM
PsihijatarKenneth Colby (1963.) izradioje simulacljuparanoidnog pacijenta kojeg
Mo;da bih mogla nau6iti kako da se bolie slazem s U OVOJ ZEML'I,
narodito brine da ga proganja mafija, kao 5to se vidi iz dijaloga u tablici 14.4.
.majkom. Poznajs li neke lalljanske lopovs?
NASTOJIM IZBJEGAVA'fl PODZEMUE.
Colbyjeva simulacija paranoitlnog pacijenta nije samo niz odgovora koji ..anuEe
RECI MI USE O SVOJOJ OBITELJI.
paranoidno". Prvenstvena namjera paranoikajest da otkrije namjere druge osobe.
,\4oja.mqjka se brine a
mene. Bojis li se podzemUa?
U MAFTJISU NA'GORI KRIMINALCI.
Poruke koje dobiva od sugovomika se pregledavaju da bi pomogle u tom otkri-
TKO SE JOS U TVOJOJ OBITEL'I BRINE ZA TEBE?
lmas li veze s maiijom?
vanju. Poruke se svrstavaju kao zlonamjeme, dobronarnjerne ili neuhalne. Tu-
Mol otac.
ZNATE, ONI ME POZNAJU.
madenje zlonamjemosti, kojem.je paranoidna osoba narodito podloina, moZe proi-
TVOJ OTAC?
'Vi'na nki na6in slidite mojem ocu. Kako to mislis da t oni pomaju?
zlaziti iz uvjerenja da druga osoba Zeli nanijeti bilo tjelesnu bilo psihidku bol
paranoidnoj osobi.
.PO cEMU SUctMO? SPUUNIRA^JU ME.
Vi bas niste agrsivnl, ali mislim da ne lelite da ja to Zasto to 6ine? Colby je proveo ne5to formalniju evaluaciju svojeg programa nego Sto je uo-
opazlm. ZELE pRrKuprfl LA2NE DoKAzE DA Ml sMJEsrE. bidajeno. Zata}ro je od 33 psihijatra da proditaju zapise "razgovora" s pARRy-
ZASTO MISUS DA JA BAS NISAM AGRESIVNA? Sto imaju brotiv tebe? jem i razgovora 5a stvamim paranoidnim pacijentima. Nijednom od psihljatara
Ne svadato se sa mnom. HOdE ME SE RUESTfl. nije redeno da je ukljuEen i ra6unalni program. Oprilike polovica njih procijenila
STo MISLIS, ZASTO SE NE SVAOAM S TOBOM? ZaSto? je model paranoidnijim nego swarne pacijente.
Vl ss mno bojit. IMAM DOKAZE PROTIV NJIH. Colbyjev program se razlikuje od mnogih drugih po tome lto simulira ne samo
JE LI TI DRAGO STO SE JA TEBE BOJIM? Jsi li slguEn u to Sto govoris? apstfaktne kognitivne procese ve6 i sustav vjerovanja. Noviji Colbyjev program
Moi otac se boji svakoga. VI MI NE VJERUJETET koristi kognitivnu terapiju za lijedenje blage depresije, uporabom i tekstovnog i
STo n IoS pION IIA PAMET KAD MISLIS O Trudim se. dijaloSkog oblika interakcije s osobom (Colby, 1995.).
SVOJEM OCU? ("PACTJENT'suTl)
zlostavlja6i. (Psihijatar 3ut0
IMA U TO IKA'O/E VEZE S CINJENICOM DA TE ZAR MI NE MO'ETE POSTAVM NIKAKr'O NOR.
Programi koji simuliraju sfrudnost
TVOJ DECKO NATJEMO DA DODES OVAMO? MALNO PITANJE? Zarazlik::u od ishaZivanja s Istodne obale, na Yaleu, Mft-u i Carnegie-Mellonu,
Ponaias s6 nepriiatliski prema meni. istraZivanja umjetne inteligencije naZapadnoj obali, naroEito Stanfordu, nagla-
NEKE OD VASIH PRIMJEOBI ME UZRUJAVAJU. Savala su ekspertne sustav: radrrnatre programe koji rade onako kako to dini
2ao mlle. studnjak (ekspert) u relativno specifidnom podrudju. Nije bilo poku5aja da se
ZABOMVTTE ISPRIKE, SVI STE VI ISII. globalnije modelira lju<lska inteligencija ni da se proSfue o&edeni eksperhi su-
stavi, dak ni teorijski. Istraiivadi zu viSe nastojali simulirati djelovanje u samo
jednom podrudju, desto uskom, no na razini srrudnosti koja prelazi ono Sto bi bilo
mogu6e za program kojije relativno op6,i.
Na primjer, razvijeno je nekoliko programa za dijagnosticiranje razliditih wsta
medicinskih porcmedaja. Odito je da su takvi programi od golemog potencijalnog
 14 e Ljudska i umjetna inteligencija
Program koji simulira strudnost: MYCIN
Na Stanfordu ie istraZivanje umietne inteligencije usmjereno na razvoj ekspertnih sustava, poput ovog
6iji je dio prikazan u tablici.
Ako: (1) GEmffzorganizma ie grmnegativan (ti. nijs odretteni tip mikoorganima)
(2) Morfolo5ki is organim 5tapl6,
. (3) Orgaliam jo anaeroban
Onda: lma dokaza (.6) da js orgeizam baKediski.
znadenja, s obzirom na wlo visoku cijenu (financijsku i osobnu) pogreinih dijag-
noza. Vjgrojatnb najpoznatiji i svakako najstaiiji od tih progamb je MYCIN
(Buchanan ishortliffe, 1984.; Shortliffe,'1976.). MYCIN se moZe rabiti za otkri-
vanje te moZda Cak i lijedenje odredenih bakterijskih infekcija. (Tablica 14.5 prika-
zuje dio sustava twdnji koje MYCIN koristi, prevedenih da bi ih ljudi mogli prodi-
tati.) Uodavate da program navodi stupanj syoje sigumosti (.6) u vezi s prepozna-
vanjem Eikroorganizrna kao baktelijskog. Navedenih .6 ne predstavljaju" u strogom
smislu, vjerojahost, no nalaze se na ljeswici na kojoj 0 ozradava potpunu odsut-
nost sigumosti u todnost (tj. potpunu ndsigumost), a I potpunu sigurnost. MYCIN
sadr1i otprilike 500 pravila (ako-onda twdqii) i mqZe razlikovati oko 100 wsta
baktqij skih infekcija.
, Provjer4vgna je valjanost MYCIN-a u ppstavljanju dijagnoza i predlaganju
, terapije. Udinak MYCIN-a bio jesliiag ulbku nastavnika Medicinskog fakulteta
Sanfor4 a Mycin je bio bolji od Studenata i specijalizanata istog fakulteta (Yu i
. sr, 1984.). Ranije se pokazalo da je vrlo udinkovit u propisivaqiu l[lekova za
meningitis. Stoga je, unutar svojeg relativnr uskog podrudja struEnosti, MYCIN
odito wlo impresivan ekspertni sustav
Drugi ekspertni sustavi takoder su oblikovani u swhu postav{ianja medicin-
skih dijagnoza. Na primjer, INTERNIST (R. A. Millea Pople i Myers, 1982-)
dijaposticira Siri raspon bolesti od MYCIN-a, iako se, unutar njegova Sireg po-
drudja, njegova dijapostidla uspjelnost ne moZe mjeriti s onom iskusnog inter-
nista. Ovaj program ilustrira ono Ito se ponekad naziva problemom pouzdanosti s
obzirom na Sirinu pojasa (engl. bsndwidth-Jideli4,, nap. prev.). Sto je Siri pojas
frekvencija na radio-aparatu ili nekomdrugom prijamniku' to je slab{ja njegova
pouzdauost. Slidno tome, Stoje Siri raspon problema na kojeje usmjeren program
ur4jetre inteligencije, toje ve6a vjerojahost d4 Ce biti manje pouzdan u {e5ava-
nju bilo koje od tih vrsta problema.
Drugi elspertni sustavi {e5avaju druge vrste problema" ukljudujudi neke od
problema koje su pronaili znansntenici. Na primjer, DENDRAL, drugi od ranih
eksperbrih sustavarazvijenih naStqqfordq pomaZe znanstvenicima da identificiraju
molekulamu strukhrrunovootk'ivenih organskih spojeva (Buchanan i sur., 1976')-
Pitanja o inteligenciji inteligentnih programa
Umjetro inteligentni programi, poput onih koje smo opisali, dobili su i odredene
kritike. Razmotrimo glavneprimjedbe naneke od spomenutihProgrzima Strudnjaci
517
518 Kognitivn a psih ol o gij a
se razlikuju po tome koliku teiinu daju pojedinima od tih primjedbi, tako da il,
naposljetku, svatko od nas mora sam evaluirati.
Neke od primjedbi na umjetnu inteligenciju odnose se na ogranidenja pos-
toje6ih hardverskih i softverskih {e5enja. Za podetak, ljudski mozak moZe simul-
tano obradivati rnnoge izvore informacija. Meelutim, zbog arhitektonske strukture
radunalnog hardwarea, vedina radunala (gotovo sva rana radunala, te dak i veiina
suvremenih) moZe u odredenom trenltku obradivati samo jednu uputu. Stoga su
se modeli utemeljeni na radunalnim simulacijama obidno oslanjali na serijsku
obradu (korak po korak) informacija. Medutim, povezivanjem razliditih radunala
u neuralne mreZe radunala, danasje moguia simulacija paralelne obrade (istovre-
meoog izvoalenja viSestrukih koraka). Stoga se ogranidenja vezana nz serijsku
obradu vi5e ne odnose na sve modele umjetne inteligencije koji se temelje na
radunalima.
Odsutnost intuicije
Joijedno ogranidenje umjetne inteligencije povezanoje s drugim obiljeZjem ljud-
ske inteligencije: intuicijom. Hubert Dreyfus i Stuart Dreyfus (1990.) su wrdili da
radlnalima, iako mogu dobro i kompetentno baratati simbolima u skladu s unapri-
jed zadanirn algoritrnima, nedostajc intuicija. Ovi autori smatraju da intuiciju nala-
zimo u onoj vrsti slutnji i ideja koje razlikuju stvame struinjake od onih koji
imaju samo knji5ko znanje, ali im nedostaje strudnost koja ie im u telkim situaci-
jama omoguditi da maksimalno iskoriste svoje znanje. Dreyfusi u osnovi wrde da
su radunala izwsna u matematidkim i deduktivnim aspektima mi5ljenja, ali ne u
intuitivnom aspekru.
Na primjer, DC-10 kompanije United Airlines jednom je dospio u nevolju kad
su sva tri njegova hidraulidna sustava bila oSte6ena otpalim dijelovima motora
koji se otkinuo u zraku i pogodio rep aviona, na kojem su hidraulidni sustavi bili
medusobno povezani. Pilot DC-10 je radio-vezom zatraLio savjet od tehnidke
sluZbe, odekuju6i upute za sludaj kvara svih hidraulidnih sustava. Tehnidki strud-
njaci nisu mu mogli pomodi jer se nikad ranije nisu susreli s takvom situacijom i
nisu imali nikakvih uputa koje bi bilo moguie siijediti. No posada je ipak, intui-
tivno, uspjela barem djelomidno upravljati avionom mijenjaju6i potisak motora.
Mediji su destitali pilotu i posadi na njihovoj intuiciji i idejama Sro daudine suodeni
s problemom za koji nije bilo ni uputa ni napisanih radunalnil programa. Zahva-
ljujudi njihow intuitivnom djelovanju otprilike dvije tre6ine putnika su preZivjele
prisilno spuitanje u Sioux Ciryju u lowi.
No postoje i autori koji osporavaju twdnju da raEunala ne mogu pokazati in-
tuitivnu inteligenciju. Nekoliko istraZivada koje zanima rjeSavanje problema kod
ljudi (vidi 11. pogl.) prou6avalo je radunalne simulacije rjeSavanja problema i
njihova su ih istraZivanja navela na zakljudak daje barem neka obiljeZja intuicije
mogu6e modelirati na radunalima. Na primjer, Pat Langley, Herbert Simon, Gary
Bradshaw i Jan Zytkov (1987.) su napisali niz programa ("Bacon" programe) koji
simuliraju procese ukljudene u razll(ita valna manstvena otkriia u pro5losti. Oni
twde da 4iihovi programi pokazuju intuiciju i, Stovi5e, da u intuiciji nema ni6eg
tajanstvenog. Prema ovim istraZivadima, intuiciju moZemo shvatiti u kategoriji
istih mehanizama obrade informacija koji se primjenjuju u uobidajenim oblicima
' rjeiavanja problema.
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija 519
Slidno tome, John Holland, Keith Holyoak, Richard Nisbett i Paul Thagard
(1986.) simulirali su velike dijelove teorije o tome kako induktivno rezoniramo
izlazeliiz okvira informacija koje su zadane problemom, da bismo dolli do rje-
Senja koje nije deduktivno odredeno elementima problema. MoZe se s lako6om
wrditi daje takav program intuitivan, barem u odretlenom smislu, po tome Sto ne
koristi samo zadane informacije. Drugi programi takotler donose zakljudke koji
znatno prelaze granice jednostavnih dinjenica pohranjenih u njihovim bazama
podataka.
Inteligencija nasuprot prividnoi inteligenciii
MoZda vaZniji izazov umjetnoj inteligenciji potjede od jednog filozofa, a ne od
kognitinnog psihologa. John Searle (1980)je prigovorio osnovnoj ideji da se radu-
nala mogu smatrati uistinu inteligentnima. Za postavljanje ovog prigovora on ko-
risti tzv. "problem kineske sobe". Zamislite daje Searle zakljudan u sobi i dobio
je snop kineskih tekstova koje mora prevesti. On uopde ne aa kineski. No pret-
postavite da je osim kineskih tekstova koje mora prevesti dobio jo5 jedan snop
kineskih tekstova koji sadrZe niz pravila za prevodenje s kineskog na engleski.
Nakon toga Searle dobiva tre6i snop, u kojem su napisana pravila za formuliranje
odgovora na pitanja koja su postavljena u prvom snopu tekstova. Searle nakon
toga odgovara na prvi snop tekstova, i to smislenim odgovorima na savrlenom
kineskom. Pretpostavimo da bi s vtemenom Searle mogao postati tako uspje5an u
manipuiiranju pravilima dabi njegovi odgovori bilijednako dobri kao i odgovori
rodenog Kineza koji todno razumije 5to ga se pita..Medutim, Searle i dalje uop6e
ne zna kineski. Onjednostavno prati niz pravila.
Frema Searleu, programi za koje se dini da razurniju tazlTlTte wste ulaza, te
zatim odgovaraju na inteligentan nadin (poput Winogradova SHRDLU-a), jesu
poput Searlea u kineskoj sobi. Radunala ne razumiju podatke koje dobivaju ni-
Stabolje nego 5to Searle razumije kineski. Onijednostavno djeluju u skladu s
nizom prethodno programiranih pravila. Searleova postavkaje da radunala zapra-
vo ne razumiju odnose izmedu ulazaiizlaza, ved rabe prethodno uspostavljene
veze koje, powsno gledano, dine da izgledaju inteligentna. Za Searlea ti pro-
grami ne demonstriraju umjetnu inteligenciju, ve6 oni samo prividno pokazuju
inteligenciju.
Kao sto se moglo pretpostaviti, istraZivadi umjebre inteligencije nisu se bas
prehgli u nastojanju da prihvate Searleove tvrdnje i priznaju ludost svojih poku5aja
modeliranjaumjetne inteligencije. Niz isnaiivadaje odgovorio na Searleove tvrdnje
da radunalo ni izbliza nije onq 5to se dini. Na primjer, Robert Abelson (1980.)
twdi daje Searleova uporaba sustava pravila u drugom i tre6em snopu spisa zapravo
inteligenfi:a. Abelson nadalje tvrdi da djeca koja ude jezik takoder u podetku go-
tovo slijepo primjenjuju pravila, a tek ih kasnije podnu razumijevati. Drugi tvrde
da sustav kao cjelina (ukljuduju6i i Searlea i niz pravila) zaista pokazuje shva6a-
nje. Usto, neki radunalni programi su dak pokazali sposobnost simrrliranja barem
,,mjerenog stupnja razvoja vjestina i stjecanja znanja, iako se postojedi radunalni
programi nimalo ne pribliiavaju na5oj ljudskoj sposobnosti poveianja vlastite
inteligencije.
520 Kognitivnapsihologija
POBOLJSAVANJ E I NTELIGENCIJ E:
udIruroVITE, NEUCINKoVITE I UPITNE
STRATEGIJE
Iako su autori umjetne inteligencije matno napredovali u stvaranju programa koji
simuliraju stjecanje zqanja i vje5tina, nijedan od postojeiih programa se ne
pribliZava sposobnosti ljudskog mozga da poveda vlastitu inteligenciju. Ljudska
inteligencija je vrlo prilagodljiva mole se oblikovati i Eak pove6ati razliditim
-
vrstama intervncija (Dettenhan i Stemberg, 1982.; Grotzei i Perkins, 2000.; Per-
kins i Grotzer, 1997.; R. L stemberg, Fenari, Clinkenbeard'i Grigorenko, 1996.;
R. J. Stemberg, Powell, McGrane i McGregor, 1997.). StoviSe, mogu6nost mije-
njanja inteligencije nije povezana s razmjerom u kojem inteligencija ima genet-
sku osnovu (Stemberg, 1997.). Odredeno svojstvo (poput visine) moZe biti djelo-
midno ili dak preteZno genetski determinirano, a da se ipak moZe mijerjati pod
utjecajem okoline.
U 1960-im godinama zapod et je Head Start program, sa swhom da se pred-
Skolcima na neki nadin izo5tre intelektualne sposobnosti i postignuia kad krenu u
Skolu. Dugotrajno pradenjeje pokazalo da su do sredine adolescencije ta djeca
bila za viSe odjeclnog razreda ispred komparabilne skupine djece koja nisu su-
djelovala u programu (Lazar i Darlington, 1982.;Zigler i Bemran, 1983.). Djeca
koja su sudjelovala u programu takoder su postizala vi5e rezultate na razliEitim
Skolskim testovima, rjede su trebala dopunsku nastavu i t'etle pokazivala pro-
blerne u pona5anju. Iako ove mjere nisu prave mjere inteligencije, one su snaZno
pozitivno korelirane s rezultatima na testovima inteligencije.
Altemativa intelektualnom oboga6ivanju izvan kude moZe biti oboga6eno obi-
teljsko okruZenje. Narodito je uspje$an bio lDec edarian projekt, koji je pokazao
da se paZljivo planirdnim i provedenim intewencijama mogu pove6ati kognitivne
vje5tine i postignuia djece nEeg socioekonomskog statusa (Ramey i Ramey, 2000,).
Potpora va.Znosti obiteljskog okruZenja dolaziiz istraiivanja koje su proveli
Robert Bradley i Bettye Caldwell (1984.), o razvoju inteligencije kod male djece.
Ustanovili su da je nekoliko dinitelja u ranom (pred5kolskom) obiteljskom
Niz programa poduEavmja i uvjelbavanja takotterje dobi vjeltimma logilkog miiljaja. Pokualo sc da
pokazao odrcdcne uspjehe. Jedan takav progmm, odreilcni aspckti programa Intelligence Applled
Reuven Feuenteinov (1980.) Instmnental Enrich- (Stemberg, 1986.a; Stembug i Grigorenko, 2002.)
uert program, ukljuduje uvjeZbavanjc razliiitih vje- za poduEavmje intelektualnih vjeltina, poboljlavaju
ltina apstrakhog rezoniranja i iini se daje narolito i vjestine uvida (Davidion i Stemberg, 1984.) i
djelotvorau u pobou5mju vje5tina retardimnih oso- sposobnost ulenja znadenja rijedi iz konteksta, Stoje
ba. Drugi progm, Odisej (vidi Adams, 1986.), poka- primamo sredstvo a stjecmje novih rijeii @. J. Stem-
zao se djelotvomim u povedanju intelektualnog berg, 1987.a). Takoderje mogude podudavati pmk-
postignu6a vneaelanske djece mlade Skolske dobi. tiEnu inteligenciju (Gardncr, Knlchevsky, Stemberg,
Program Philosophy for Children (Lipmn, Sharp i Okagaki i su., 1994.; R. J. Stemberg, Okagaki i Jack-
Oscanyan, 1980.) podudava djecu osnovnobkolske son, 1990.),
 14 . Ljudska i umjetna inteligencija 521

okruZenju u korelaciji s visokim IQ rezultatima: emocionalna i verbalna 522 Kognitiv na psiho logij a

"ngaZiranost osobe koja

primarno vodi brigu o djetetu, izbjegavanje ogranidenja i
kaZnjavanja, organizacija fizidke okoline i rasporeda aktivnosti, pruZanje priklad- viti neku wstu gornje granice inteligencije koju osoba moZe dostiii. Me<lutim,
danas znamo da za svako svojstvo koje je djelomifuo genetski uvjetovano, po-
nih materijala za igru, te prilike za razliditu svakodnevnu stimulaciju. Nadalje,
Bradley i Caldwell su ustanovili da ti dinitelji udinkovitije predvitlaju IQ rezultate stoji raspon reakcija - tj. to se svojstvo mole ia:azitt na razlidite nadine unutar
Sirokih granica mogu6nosti. Stoga se inteligencija svake osobe moZe dalje razviti
nego Sto to dine varijable socioekonomskog statusa ili obiteljske strDkhue. No
unutar tog Sirokog raspona potencijalne inteligencije (Grigorenko, 2000.). Nema-
valja uoditi da je Bradley-Caldwell istraZivanje korelacijsko te se stoga ne moZe
mo razloga vjerovati da ljudi danas doseZu svoje goryje granice u razvoju intele-
interpretirati kao da upu6uje na uzrodno-posljedidne odnose. Nadalje, njihovoje
ftilalnih vjeltina. Suproho tome, podaci pokazuju da moZemo dosta udiniti da
istraZivanje bilo usmjereno na pred5kolsku djecu, a na osnovi djedjeg IQ-a IQ u
bismo ljudima pomogli da postanu inteligentniji (za daljnju raspravu o ovim pi-
odrasloj dobi se moZe predvidati tek u dobi od 4 godine i viSe. Stoviie, prije dobi
tanjima vidi Mayer, 2000.; Stemberg, 1995.; vidi takoder Neisser i sur:, 1996.).
od 7 godina rezultati nisu narodito stabilni (Bloom, 1964.). Novija istraZivanja
(npr. Pianta i Egeland, 1994.) sugeriraju da bi dinitelji poput majdine socijalne Naposljetku, ono 5to dinimo da bismo ljudima pomogli da postanu inteligent-
podr5ke i interaktivnog ponaSanja mogli imati,kljudnu ulogu u nestabilnosti re- nijijest da im pomognemo da bolje percipiraju, ude, pamte, reprezentiraju infor-
zultata na testovima intelektualnih sposobnosti u rasponu dobi od 2 do 8 godina. macije, rezoniraju, odluduju i {e5avaju probleme. Drugim rijedima, pomaZemo
im da poprave kognitivne frrnkcije o kojima smo govorili u ovoj knjizi, Poveza-
Podatke Bradleya i Caldwellove ne bi trebalo tumaEiti kao pokazatelj da de-
nost izmedu poboljSanja inteligencije i poboljBanja kognicije nije sludajna. Ba5
mografske varijable malo utjedu na IQ rezultate. Suprotno tome, krozpovijestje
suprotno, ljudska kognicija dini srZ ljudske inteligencije, teje inteligencija stoga
u razliditim kulturama mnogim grupama ljudi pripisan status manje vrijednih dla-
konstrukt koji nam pomaZe ujediniti sve razlidite aspekte kognicije. Iako kultu-
nova druItva. U razliditim su kulturama te zapostavljene grupe (npr. rodeni Maori
ralni i drugi kontekstualni dinitelji mogu utjecati nainalavanjena5e inteligencije
naspram euopskih |rfevs2glan6ana) pokazivale razlike u testovima inteligencije i
(npr. ponalanje koje se u jednoj kulturi smatra inteligentnim, u drugoj se kulturi
sposobnosti (Steele, 1990.; Zeidner, 1990.). Toje bio i sludaj Burakumin Stavila-
moZe smatrati neinteligentnim), kognitiwi procesi koji su u osnovi pona.Sanja su
ca u Japanu, koji su 1871. oslobodeni od ropstva, ali nisu u potpunosti primljeni u
isti: u svim kulturama ljudi trebaju uditi, rezonirati, rjeSavati probleme, itd. Stoga,
japansko drultvo. Usprkos njihovu loSem poloZaju u Japanq oni koji su emigrira-
kad proudavamo kognitivnu psihologiju, udimo o srZi ljudske inteligencije koja
li u Ameriku - i bili tretirani poput drugih japanskih useljenika - na testovima ljudima u ditavom svijetu pomaZe da se prilagode okolnostima u svojoj okolini,
inteligencije i u Skolskom uspjehu postiZu rezultate sliEne onima drugih Ameri- bez obzira na to koliko se te okolnosti medusobno razlikovale. Stoga nije dudo da
kauaca japanskog porijekla (Ogbu, 1986.). je proudavanje kognitivne psihologije tako temeljno i za samu psihologiju i za
Slidni pozitivni uEinci integracije pokazani su i na drugoj strani svijeta. U razumijevanje ljudskog ponalanja opCenito.
Izraelu djeca europskih Zidova posdZu zratro bolje rezultate na testovima in-
teligenciie od djece arapskih Zidova - osim u sludaju kad su odgajani u kibucima
u kojima djecu, bez obzira na porijeklo, odgajaju posebno obrazovani odgajatelji,
a stanuju odvojeno od svojih roditelja. Kad djeca na taj nadin odrastaju u istom
okruZenju" nema razlike u kvocijentu inteligencjje izinedu one koja su europskog
i one koja su arapskog porijekla (Smilansky, 1974.).
Op6enito, danas postoji niz dokaza da okolina (npr. Ceci, Nightingale i Baker, 1. Koja su kljuEna pitanja u mjerenju in- konteksta (okoline) nasuprot naslijedu u
1992.;T.8. Reed, 1993.; R. I. Stemberg i Wagner, 1994.), motivaclia (npr. Colli- teligencije? Kako razliditi istraffvadl i odre<livanju inteligencije. Razliditi se is-
er, 1994.; R. J. Stemberg iRuzgis, 1994.) i obrazovanje (npr. Feuerstein, 1980.; R. teoretiCari pristupaju tim pitanjima? traZivadi nadalje ne slaZu u tome treba li
J. Stemberg, 1987.c) mogu snaZno utjecati na intelektualne vjeltine. Stoga zu Iedno od ranih pitanja u istraZivanju in- se usmjeriti na proudavanje struktura in-
konkoverzne tvrdnje o besmislenosti intervencijskih programa, koje Hermstein i teligencije bilo je usmjereno na pitanje teligencije (npr. Spearman, Thurstone, Cat-
Munay (1994.) navode u svojoj kqiizi "Zvonolika kivulja" (The Bell Curtte), . njezina mjerenja. Francis Galton i sljed- tell) ili procesa inteligencije (npr. Hunt,
neutemeljene ako uznemo u obzir dokaze u prilog riogu6nosti pobolj5anja kog- benici naglalavali zu psihofizidku osjeflji- Jensen, Simon). Neki istraZivadi (npr.
nitivnih vje5tina. Slidno tome, Herrnsteinovo i Murrayevo pozivanje na "genetski vost, dok su Binet i njegovi sljedbenici Gardner, Stemberg) usmjerili su se na po-
dinitelj u kognitivnim etnidkirn raalikann" (Hermstein i Munay,1994., str.270) naglaiavali pmsuttivanje. Dvije zajednidke ku$aj integracije razliditih pristupa in-
neodrZivo je s obziromna dokaze protivtakvihgenetskih razlika (vidi R. J. Stem- linije koje se provlade kroz definicije in- teligenciji u obuhvatne .sustavne modele
teligencije kakve predlaZu brojni sfrudnja- inteligencije. Jedan od pristupa inteligen-
berg, 1996.) i u potpunosti proizlaziiznenzrwrljevanja heritabilnosti crta op6eni-
ci jesu sposobnost udenja iz iskustva i ciji jest pokuiaj da se shvati u terminima
sposobnost prilagodbe okolini. Usto istra- faktorske analize, statistidke tehdke koja
Naslijetle svakako ima ulogu u individualnim razlikarna u inteligenciji (Loeh-
Zivadi i teoretidari inteligencije sve viSe nastoji otkriti latsrtne izvore individualnih
lin, Hom i Willerman, 1997 .: Plomin, 1997 .), kao 5to ima i okolina (Stemberg i
prepoznaju vahrost metakognicije i kultu- razlika u uratku na testovima. Neki od
Grigorenko, 1999.; Wahlsten i Gottlieb, 1997.). Genetsko naslijeite moie posta- glavnih faktorsko-anaiiriEkih modela jesu
ralnog konteksta. No psiholozi se ipak de-
sto ne slaiu u pitanju relativne vaZnosti Spearmanov model g-faktora, Thurstone-

ov model primamih mentalnih sposobno-
sti, Guilfordov model strukture intelekta
(SOI) te hijerarhijski modeli Cattella, Ver-
nona i Canolla.
2. Koji su neki od pristupa ihteligenciji
' koji se temelje na obradi informacija?
Altemativni pristup je poku5aj razumije-
vanja inteligencije u terminima procesa
obrade informacija. Teoretidari obrade in-
formacija pokuSali su tumaditi inteligen-
ciju uporabom konstrukata kao 3to su vri-
jeme inspekcije, izborno wijeme reakcije,
brzina leksidkog pristupa, sposobnost us-
pjeine raspodjele paZnje, komponente re-
zoniranja i {e5avanja problema te rje5a-
vanja sloZenih problerna koje je mogu6e
simulirati pomo6u radunala. Slidan pristup
jebiolo6ki model koji koristi sve sofistici-
ranija sredstva slikovnih prikaza mozga
tijekom izvodenja inteligentnih ponaia-
nja. Preliminarni nalazi sugeriraju da bi
brzila neuralnog prijenosa mogla imati
ulogu u inteligenciji. Narodito su zanirn-
ljivi nalazi koji pokazuju da bi neuralna
udinkovitost i specijalizacijd moZdanih
funkcija mogle utjecati na procese in-
teligentne ko gnitivne obrade.
3. Koja su neka od alternativnih gledi5ta
o inteligenciji?
Drugi glavni pristup razumijevanju in-
teligencije (koji temelji na antropoloSk-
se
om modelu) je kontekstuahi pristup, koji
inteligenciju smatra u potpurosti ili djelo-
midno odredenom kulturaLdm vrijedno-
stima. Kontekstualni teoretidari se radiku-
ju s obzirom na to u kolikoj mjeri inteligen-
ciju smatraju razliditom u razliditim kul-
turama. Ono 5to se smatra inteligentnim
ponaSanjem u odreclenoj je mjeri kultural-
no relativno: ponaSanje koje se u jednoj
kulturi smatra inteligentnim, u drugoj se
kulturi moZe smatrati neinteligentnim. Te-
Sko je, a moZda i nemogu6e, konstruirati
test inteligencije koji je kulnualno nepri-
stran - tj. ravnopravan za pripadnike ra-
zliditih kultura - jer pripatlnici razliditih
kultura imaju razliEite pojmove o tome Sto
pona5anje dini inteligentrim.
14 r Ljudska i umjetna inteligencija 523
Sustavni modeli inteligencije nastoje izadi
izvan granica kulturalnog sadrZaja. Prema
Gardnerovoj teoriji multiplih inteligenci
ja, inteligencija nije jedinstveni konstrukt,
ve6 postoji vi3e inteligencija, pri demu je
svaka relativno nezavisna od drugih. Stem-
bergova trijarhijska teorija ljudske inte-
ligencije shva6a inteligenciju u terminima
komponenata procesa obrade informacija
koje se primjenjuju na iskustvo, sa svrhom
prilagodbe okolini, oblikovanja okoline i
odabira novih okolina.
4. K4ko.qu istraffvaii pokulali simulirati
, inteligenciju uporabom stroiera poput
raCunala?
IstraZivanje umjetne inteligencije provodi
se pod pretpostavkom daje i mogude i vri-
jedno stvoriti strojeve koji mogu simuli-
rati inteligenciju. Turingov testje osmi5-
ljen za evaluaciju razmjera u kojem su
odredeni programi umjetne inteligencije
uspjesni u simuliranju inteligencije nalik
ljudskoj. Medutim, kritidari umjetre in-
teligencije dovode u pitanjc i mogqdnost i
vrijednost pokuSaja da se strojeve navede
da simuliraju ljudsku inteligenciju, po-
nekadkoristedi problem "kineske sobe" da
bi ilustrirali razliku izmedu simulirane in-
teligencije i stvamog razumijevanji. Po-
stoje argumenti u prilog i jednom i dmgom
gledi5tu. Od mnogih danas klasidnih pro-
grama umjetne inteligencije treba spo-
menuti Logidnog teoretidara (LT),jedan od
najranijih programa, koji dokazuje teoreme
simbolidke logike, te $eiavatelja opCih
problema (GPS), koji rjelavarazlidite vnte
problema uporabom analize sredswo-cilj.
Noviji program je SHRDLU, koji simu-
lira robota koji izvodi razlidite operacije u
svijetu kocaka, poput slaganjajedne kocke
na drugu ili stavljanja kocke u kutiju. Pro-
grami koji modeliraju sustave vjerovanja
ukljuduju ELZA-u, program osmiSljen za
simulaciju nedirektivnog psihoterapeuta, te
PARRY, koji simulira mi5ljenje paranoid-
nog psihijatrijskog pacijenta. Ekspertni
sustavi, programi namijenjeni iskazivanju
stnrdnosti ili ekspertnosti, ukljuduju MY-
I
524 Kognitivna psihologija
CIN, koji dijaposticira odredene bakte- prilagodljiva. Iako se istraZivadi uglav-
rijske bolesti analizom rezultata lovnih nom slaZu da su moguia neka poboljia-
testova, te DENDRAL, koji analizira struk- nja, ne slaZu se o tome u kojem je stupnju
firu organskih spojeva. mogu6e posti6i ta pobolj5anja niti o tome
5. MoZe li se poboljiati inteligencija, i ako kako to treba diniti.
da, kako?
Moguie je poudavati intelektualne vje-
3tine. Dakle, inteligencija nije fiksna, ve6
l. Ukratko opiSite osnovn6 smjerove is- 5. Kako biste osmislili program za pobolj5a-
tralivanjaumjetre inteligencije i imenujte nje inteligencije (u skladu s va3om dbfinici-
po jedan primjer programa u svakom od jom tog pojma)?
smjerova. 6. Izradite plan eksperimenta koji bi povezao
2. Koji su neki od glavnih razloga zbog kojih fiziolo5ki i kopitivni pristup inteligenciji.
su konstuirani i koriiteni testovi inteligen-
7. Kako bi bilo koji od stmkturalnih pristupa
cije? inteligenciji mogao dovesti do praktidnih
3. Po demu se teorija viiestrukih inteligenci- primjena?
ja razlikuje od faktorsko-analitidkih teori-
8. Kontekstualisti naglalavaju vaiaost pro-
ja inteligencije? matranja inteligencije u odredenom kon-
4. Koje su neke od prednosti i ograniEenja tekstu. Koji su neki od aspekata vaieg
pristupa inteligenciji koji se temelji na pro- dru5tvenog, mentalnog ili fizidkog kontek-
cesima obrade informacija? sta koje smatrate vaZnima za izraz,avanje
vlastite inteligencije?
emocionalna inteligencija kulturalno nepdstrano
ekspertni sustavi kulturalno relevantno
faktorska analiza lokalno planiranje
globalno planiranje struktura intelekta
inteligencija teorija viSestrukih inteligencija
komponente trijarhijska teorija ljudske inteligencije
komponentna analiza umjetna inteligencija
konteksfualisti

Ceci, S. J. (1996.). On intelligence. Cam-
bridge, MA: Harvard University Press.
Rasprava u kojoj se tvrdi daje za razumi-
jevanje inteligencrje potrebno kombinira-
ti bioloSke i ekolobke pristupe.
Gardner, H. (1999.). Reframing intelligence.
New York: Basic Books. Prikaz gledi5ta
Howarda Gardnera o njegovoj teoriji vi5e-
strukih inteligencij a.
Stemberg, R.L (Ur.) (1994.). Encyclopedia of
human intelligence. New York Macmill-
an. Nedete imati vremenadaproiitate di-
tavu k4iigu u dva toma, no u njoj Cete na6i
14 . Ljudska i umjeha inteligencija 525
lako ditljive dlanke o gotovo svakom po-
drudju istraZivanja inteligencije koje vas
zanima.
Stemberg, R. J. (Ur.) (2000.). Handbook of
intelligence. New York: Cambridge Uni-
versity Press. Vjerojatno najsuvremeniji i
najobuhvatniji prikaz svega Sto znamo o
ljudskoj inteligencij i.
Stemberg, R. J. (1997.). Successful intellt-
gence. New York: Plume. Neformalni pri-
kaz Sternbergove trijarhijske teorije in-
teligencije.