Вы находитесь на странице: 1из 118

MAKROEKONOMIJA

1. Glava

1. Makroekonomija kao ekonomska disciplina

Ekonomija je nauka o alternativnom korienju retkih resursa; alternative omoguavaju


izbor privrednim subjektima a retkost namee potrebu izbora.
Makroekonomija (grki macros veliko, agregatno) predstavlja ekonomsku disciplinu koja
prouava pojave na nivou ekonomije u celini, na nacionalnom a i na meunarodnom nivou,
a bavi se inflacijom, nezaposlenou i privrednim rastom, ekonomskim fluktuacijama.
Mikroekonomija je ekonomska disciplina koja prouava pojave na nivou pojedinanih
ekonomskih subjekata pojedinaca kao potroaa i proizvoaa, firmi. Bavi se
proizvodnjom, raspodelom, razmenom, alokacijom resursa.
Otvorena makroekonomija je nacionalna ekonomija koja uvozi i izvozi iz sveta na
naelima slobodne konkurencije i otvorenosti domaeg trita.
Makroekonomska politika je skup mera i akcija koje vlada preuzima radi uspostavljanja
ili odravanja makroekonomske ravnotee (odravanje pune zaposlenosti, optimalne stope
privrednog rasta i nulte inflacije).
Centralni problem savremene makroekonomije jeste kriza nedostajue vizije. Posle
povlaenja kejnzijanizma 70tih godina (u ijem je sreditu bila vizija o dravnoj regulaciji)
nove makroekonomske kole nisu posedovale takvu viziju. Liberalni poredak se
rekonstruisao na naelima:
1) monetaristike deregulacije
2) novoklasiarskih oekivanja
3) novokejnzijanskih trinih rigidnosti
Kriza u makroekonomiji proistie iz neuspeha ekonomista da u svoje teorije integriu stepen
dostignutog znanja. Danas, glavne struje ekonomskih misli na svetskoj ekonomskoj sceni
ine kejnzijanci i monetaristi. Razlike izmeu njih su:
1) Po monetaristima pojedinci poseduju sve raspoloive informacije znanje, a po
kejnzijancima pojedinci ne raspolau dovoljnom koliinom informacija.
2) Po monetaristima, ishod je izvestan, a kejnzijanci smatraju da je ishod neizvestan.
3) Za monetariste racionalnost u uslovima savrenog znanja vodi izvesnosti (maksimalan
stepen racionalnosti, znanja i izvesnosti), a kod kejnzijanaca iracionalnost u uslovima
nesavrenog znanja vodi neizvesnosti (minimalan stepen racionalnosti, znanja i izvesnosti)
4) Kejnzijanci smatraju da su pojedinci pametni, a trite glupo. (pojedinci- 1, trite- 0 ;
raspoloivost znanja 0 efikasnost drave 1) Monetaristi smatraju obrnuto, pojedinci su
glupi, trite pametno. (pojedinci- 0, trite- 1 ; raspoloivost znanja 1 efikasnost drave
0)
Don Nevil Kejns, otac Dona Majnarda Kejnsa, izdvojio je tri osnovna ekonomska toka:
1) Pozitivna ekonomija ekonomska realnost kakva jeste. Opisuje privredu u stanju u kome
se nalazi (nivo inflacije, nivo nezaposlenosti, investicija..). Bavi se objektivnim
objanjavanjem.
2) Normativna ekonomija realnost kakva bi trebalo da bude. Opisuje ekonomiju u skladu
sa usvojenim normama o poeljnom nivou odreenih ekonomskih veliina (inflacije,
nezaposlenosti..). Bavi se vrednosnim sudovima.
3) Vetina ekonomije spaja prve dve na temeljima ekonomske politike, to je vetina koja
miri realnost i eljene ciljeve.
Zadatak ekonomista jasno odreuje nobelovac Robert Solou- Oni ne treba da budu
savreno obrazovani za traganje za nesaznatljivim, ve dovoljno obrazovani za traganje za
saznatljivim
Makroekonomija je meavina nauke i umetnosti, nauke koja analizira i predvia dogaaje
pod odreenim uslovima i umetnosti odnosno vetine analize i zakljuivanja kada nedostaje
vrsta uporina taka. Ona prouava agregatne odnose koji se uspostavljaju izmeu
pojedinaca, firmi i drava.

Poslovni ciklusi su fluktuacije ekonomskih aktivnosti izraene preko najvanijih


ekonomskih pokazatelja (stopa rasta, nezaposlenosti..)
Stopa inflacije procentualna promena opteg nivoa cena u odnosu na prethodni period.
Stopa nezaposlenosti procenat radne snage koji je nezaposlen.
Model je konstrukcija zasnovana na pojednostavljujuim pretpostavkama.
Struktura ekonomske aktivnosti : Y = C + I + G + NX
1) C potronja (dobra i usluge koje kupuju potroai. Najvanija determinanta je YD
(raspoloivi dohodak) tj. rast YD uslovljava rast C. Funkcija potronje C= C(YD). Promena C
za 1 dinar dohotka C= C0 + C1YD gde je C1 sklonost potronji i vai 0 < C1 < 1
2) I investicije (domae i strane)
3) G dravni izdaci (izdaci lokalnih, saveznih, republikih vlada)
4) NX neto izvoz = X (izvoz) M (uvoz) X > M trgovinski suficit, X < M trgovinski deficit

Egzogene varijable su izvan modela i model ih ne objanjava (investicije) Endogene


varijable su one koje zavise od drugih varijabli u modelu.
Postoji 7 najvanijih makroekonomskih kola:
1) kejnzijanska 5) novi kejnzijanci
2) monetaristika 6) novi austrijanci
3) nova klasina makroekonomija br 1 7) postkejnzijanci
4)nova klasina makroekonomija br 2

2.Deset zajednikih elemenata makroekonomije

1) Sve kljune komponente agregatne tranje (potronja, investicije, neto izvoz)


obrnuto su proporcionalne realnoj kamati
2) Agregatna tranja utie na ekonomske aktivnosti na kratak rok, u dugom roku trite
se vraa u stanje ravnotee (ekonomija se vraa na svoju dugoronu putanju rasta)
3) Dugorona stopa rasta odreena je udelom investicija u drutvenom bruto proizvodu, i
stepenom kojim dravna ekonomska politika podstie irenje slobodnih trita i tehnoloke
inovacije.
4) Centralna banka odreuje nominalnu kamatnu stopu, dugorone kamate odreene su
oekivanom stopom inflacije (realna zavisi od stope inflacije)
5) Privredni subjekti imaju oekivanja okrenuta unapred, koja nisu savrena, ali subjekti
neprestano ue i ispravljaju svoje greke
6) Monetarna politika u kratkom periodu moe da utie na realne i nominalne agregate
(cene i koliine), a u dugom periodu samo na nominalne (cene). Ne postoji dugorona
nagodba izmeu nezaposlenosti i inflacije
7) Kratkoroni uticaj monetarne politike ne moe se predvideti precizno, s obzirom na
brojne kanale uticaja novca na autput
8) Nadnice u kratkom roku reaguju sa kanjenjem, a u dugom roku se izjednaavaju sa
marginalnom produktivnou rada
9) Budetski deficit moe biti finansiran iz novca (zaduivanjem kod centralne banke) i
obveznica (emisijom obveznica). Finansiranje iz novca dovodi do inflacije, a iz obveznica do
efekta istiskivanja (to izaziva rast realne kamate). Rast deficita smanjuje dugoronu stopu
privrednog rasta
10) Trite je samouravnoteujui sistem, pojedinci maksimiziraju svoju korisnost u
uslovima rigidnosti, ograniene likvidnosti i netanih oekivanja.

2. Glava
3. Kejnsovi radovi

Don Majnard Kejns roen je 05.06.1883. godine u Velikoj Britaniji u kojoj je progres bio
deo svakodnevnice, a iveo je dovoljno dugo da doivi krah takvog poretka. 1897. odlazi na
kolovanje u Iton, a 1902. na Kings koled u Kembridu. Na tom koledu 1909. postaje
profesor. Radio je u Ministarstvu za Indiju a od 1915. do 1919. je radio u Ministarstvu
finansija. Sa dolaskom Prvog svetskog rata sve se promenilo, i Kejns se od 1914.
usredsreuje na na preureivanje kapitalizma u cilju njegovog spaavanja.
Na kraju Prvog svetskog rata, kao glavni predstavnik Ministarstva finansija Velike Britanije,
na pariskoj mirovnoj konferenciji bezuspeno se zalagao za smanjenje reparacija Nemakoj.
Smatrao je da reparacije treba da budu prilagoene ekonomskim mogunostima Nemake,
da budu plaene samo Velikoj Britaniji i Francuskoj i da Nemaku treba obnoviti kao
centralnu silu. Nakon neuspeha, podnosi ostavku i pie knjigu Ekonomske posledice
mira (1919). Knjiga je postala meunarodni bestseler, a Kejns postaje slavan. Kejns je,
ubeen da su uslovi ratnih reparacija preotri predvideo politiki tok dogaaja i injenicu da
e neko iskoristiti Veliku Depresiju, to je i uradila Nacionalsocijalistika Nemaka partija
rada, to je dovelo do uspona totalitarizma.
Jedan od vanih dogaaja u Kejnsovom ivotu jeste i kritika erilove ideje o povratku na
zlatni standard. Svoju kritiku izloio je u radu Ekonomske posledice gospodina
erila (1925). Ukazao je da e precenjivanje funte dovesti do pada izvoza, pa e
potreba odranja konkurentnosti smanjiti nadnice, to e dovesti do velikih trajkova.
Godinu dana kasnije 1926., njegova predvianja se obistinjuju. U tom duhu napisao je i
knjihu Kraj Lesefera (1926.)
Najznaajnije Kejnsovo delo jeste Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca
(1936), koja predstavlja bibliju kejnzijanizma. Sredinja ideja knjige (sredinja Kejnsova
kategorija) pripada konceptu efektivne tranje (u uslovima zaostajanja tranje za ponudom,
proizvodnja se mora smanjivati da bi se na silaznoj putanji obezbedila ravnotea, samo sada
na nivou ispod pune zaposlenosti)
Pred sam rat, 1939. godine, Kejns je u nizu lanaka i memoranduma razvio Kejnsov plan,
koji je trebalo da poslui kao osnova za svetske finansije. Zalagao se za kreiranje svetske
valute bankor, koja bi zavisila od tekuih zlatnih rezervi. Zemlje bi se zaduivale do visine
svojih rezervi, a u sluaju prekoraenja tog iznosa dobijali bi kredite po relativno fiksnim
kursevima. Na unutranjem planu, ratna inflacija bi se regulisala obaveznom tednjom i
odloenom otplatom imovine. Meutim, prihvaen je ameriki Vajtov plan.
Kejns umire 21.04.1946, posle duge borbe sa boleu.
Jedan je od najveih mislilaca i ekonomista 20. veka, a smatra se ocem i utemeljivaem
makroekonomije kao ekonomske discipline.
Kejnsov biograf R. Skidelski je ocenio njegov doprinos ekonomiji na sledei nain. Kejnsov
fundamentalni doprinos je da ne znamo, niti moemo izraunati, ta e doneti budunost.
Kada tedie postanu pesimisti u pogledu budunosti, odluuju se za gomilanje novca a ne
za investicije. Ne postoji nikakva prirodna tendencija da e svi raspoloivi resursi biti
uposleni.
Tridesetih godina SAD su sprovodile Ruzveltov New deal a u Engleskoj je V. Beverid
svojim radovima Socijalno osiguranje i srodne usluge (1942) i Bela knjiga o
zapoljavanju (1944) institucionalizovao dravu blagostanja. Kejns je poao od
nedovoljne sklonoti potronji kod radnika i investicijama kod preduzetnika, a Beverid od
raspodele dohodaka; reenje kod Kejnsa je bilo upravljanje trnjom a kod Beverida sistem
socijalnog osiguranja koji bi mnoge izdigao iznad linije siromatva.

4. Kejnsova ekonomska filozofija

Tri najvanija Kejnsova doprinosa su:


1) Ustanovljenje makroekonomije kao ekonomske discipline
2) Uvoenje kvantifikacije u makroekonomske dravne ekonomske bilanse
3) Obnovljeno poverenje u trini sistem

Centralne ideje Kejnsovog sistema su:


1) Ekonomske jednakosti usmerene ka efikasnosti
2) Neizvesnost neizvesnost i verovatnoa su ambijent u kome ekonomski subjekti treba
da donose odluke. Svi ishodi su mogui, a eljeni cilj bie mogu zahvaljujui aktivnostima i
preferencijama pojedinaca.
Kejnsov sistem je bio alternativa lese-ferovskom konceptu savrenog trita i
marksistikoj teoriji po kojoj je propast kapitalizma neizbena.
Kejns je dokazivao da ekonomisti verovatno znaju mogue ishode ali to nije dovoljno za
akciju i da svi mogui ishodi ne moraju biti spoznati do kraja, ve su vane akcije i njihovi
ishodi. On nije podravao tradicionalnu odvojenost normativistikog treba i pozitivistikog
jeste, ve je postojee stanje sagledavao kao verovatno stanje i verovatni ideal. Kejnsova
etika je: ideal motivacije preduzetnika u uslovima neizvesnosti. Kejns je prihvatio potrebu
dravne intervencije, tj. meanje drave u trine mehanizme, ujednaavanje dohodaka,
podsticanje tranje, ali sve u okviru postojeeg kapitalizma.

5. Kejnsova ekonomska teorija

Ideje ekonomista, i kada su u pravu, i kada gree, daleko su monije nego to se isli.
Praktini ljudi koji veruju da su potpuno osloboeni intelektualnih uticaja u stvari su robovi
davno umrlih ekonomista. rekao je Kejns
Uticaj Kejnsa na kreatore ekonomske politike nakon II svetskog rata, a i u meuratnom
periodu je bio ogroman. To se objanjava Kejnsovom doprinosu ekonomskoj teoriji,
njegovom uticaju na kreiranje ekonomske politike Velike Britanije i njegovom zanimljivom
ivotu (mecenstvom umetnosti, aktivnostima na berzi koje su mu donele veliki imetak,
uee u kapitalnim politikim dogaajima kao to su ruenje zlatnog standarda, Versajska
mirovna konferencija 1919., bretonvudski sporazumi o osnivanju MMF-a 1944.
Tri sredinje Kejnsove ideje su:
1) Nevoljna nezaposlenost kljuna Kejnsova ideja, pokazuje da kapitalizam nije
samouravnoteujui sistem
2) Nevoljna nezaposlenost nastaje zbog nedostatka agregatne tranje (zbir
individualnih tranji svih potroaa i investitora)
3) Dravna intervencija treba da uvea agregatnu tranju kada je ona nedovoljna
Kejns takoe razvija i Hipotezu o apsolutnom dohotku, koja govori da sa rastom dohotka
potronja apsolutno raste, ali relativno zaostaje. Po toj teoriji, potronja je vea kod
siromanih, a manja kod bogatih a da tokom vremena sa rastom dohotka ona biva relativno
manja. Smatrao je da e problem nedovoljne agregatne tranje postajati sve izraeniji kako
drutvo postaje bogatije, i da nee biti dovoljno investicija, to e dovesti do nezaposlenosti
i krize u drutvu. Ovo su kasnije osporila istraivanja nacionalnog dohotka S. Kuznjeca, D.
Dujzenberijeva hipoteza o znaaju relativnih razlika u dohocima, F. Modiljanijeva teorija o
ivotnom ciklusu potronje i M. Fridmanova hipoteza o permanentnom dohotku ovo su
kasnije osporili.
Kao vaan teorijski doprinos izdvaja se i Kejnsov model, tj. Kejnsova hidraulika. Ona
kae da nivo aktivnosti, kao tenost, je odreen nivoom proizvodnje preduzea koja
isplauju mogue dohotke, a imaoci dohodaka iste troe. To objanjava multiplikatorski
efekt na investicije, i akceleratorski efekt na potronju.
Kejnsova teorija tumai se kao ogranieno naputanje neoklasinog modela utoliko to
poiva na tri makroekonomska agregata koji su utemeljeni na psihologiji pojedinaca kao
preduzetnika i potroaa.
Ponaanje ekonomskih subjekata poiva na psiholokim sklonostima:
1) pojedinci granina sklonost potronji (obim potronje, tranja)
2) preduzetnici marginalna efikasnost kapitala (obim investicija, ponuda)
3) vlasnici kapitala preferencija likvidnosti (egzogeno odreena koliina novca)
Uspon Kejnzijanizma neodvojiv je od stanja svetske privede posle Prvog svetskog rata jer je
upravo tadanja klima u svetu pogodovala povlaenju neoklasike i usponu Kejnzijanizma.
Depresija je bila iznenaenje za neoklasiku koja je pretpostavljala automatsko ienje
trita i apriorno osigurano stanja pune zaposlenosti. Depresija 1929. bila je toliko duga,
sveobuhvatna i duboka. Britanci su bili nesposobni a Amerikanci nespremni da stabilizuju
svetske ekonomske tokove u domenu slobodne trgovine, kretanja kapitala i monetarnih
kretanja.
6. Vani teorijski doprinosi Kejnsa

Kejsnovi vani doprinosi predstavljaju:


1) zaokret od mikro ka makro analizi, od kratkog ka dugom roku, od monetarnih ka
realnim agregatima i od varijacijama cena ka varijacijama koliina.
2) hipoteza o agregatnoj potronji i tednji kao stabilnim funkcijama dohotka
3) razdvojenost investicija i tednje koje se mogu uravnoteiti samo promenama
dohotka
4) objanjenje tranje za novcem pomou spekulativnog i transakcionog motiva
5) determinisanost realnih nadnica obimom zaposlenosti.
Bitan doprinos je i Kejnsova velika jeres koja kae da nivoi dohotka i proizvodnje ne
moraju uvek odgovarati punoj zaposlenosti, ve da je neravnotea verovatnija, jer ne
postoji samouravnoteujui mehanizam trita.
Nobelovac M. Fridman smatra da, i pored velikog uticaja. Kejnsova teorija nije nita vie do
neuspeli eksperiment ije je jedina zasluga u tome to je jedan nedelotvorni orsokak
sada ispitan i tu drugi nee zalutati. Kljuni Kejnsovi elementi da je potronja pasivna
varijabla a investicije kljuna, da novac ima sporednu ulogu, da drava treba da zameni
trite a inovnici graane, pokazala se vrlo tetnom jer je birokratizovala posleratna
drutva, pokrenula inflatornu spiralu i redistributivnom politikom ugrozila konkurentsku
poziciju tih privreda.

7. Kejnsova ekonomska politika odnos kejnzijanaca i


predkejnzijanaca

Razlike izmeu kejnzijaca i njegovih prethodnika su u sledeem:


1) Zavisnost izmeu investicija i tednje:
- predkejnzijanci: Investicije zavise od tednje. Promene u nivou kamatne stope osiguravaju
da se svaka tednja moe investirati, ne postoji samostalna funkcija investicija.
- kejnzijanci: Prednost se daje investicionim odlukama. Investicije odreuju obim
proizvodnje, a obim proizvodnje odreuje nivo tednje
2) Novac:
- predkejnzijanci: Novac jedino utie na apsolutni nivo cena, a ne na relativne cene roba i
usluga. Novac se trai samo zbog transakcija, a poveanje ponude novca utie samo na nivo
cena. Teorija novca i teorija vrednosti su odvojene.
- kejnzijanci: Novac se trai kao imovina, a kamata je odreena ponudom i tranjom za
novcem zbog spekulativnih motiva. Uticaj novca na cene zavisi od toga kako kamate utiu
na odnos potronje i proizvodnje. Teorija novca i teorija vrednosti su povezane.
3) Zaposlenost:
- predkejnzijanci: Trite rada je kao svako drugo trite, ponuda i tranja za radom su u
ravnotei usled promene cene rada (realne nadnice). Postoji voljna nezaposlenost usled
odbijanja radnika da prihvate manju cenu rada.
- kejnzijanci: Postoji nevoljna nezaposlenost.
4) Raspodela profita:
- predkejnzijanci: Raspodela profita je odreena mehanizmom koji osigurava da svaki faktor
proizvodnje dobija nadoknadu jednaku svojoj marginalnoj produktivnosti.
- kejnzijanci: Profit zavisi od investicionih odluka firmi i od sklonosti tednji.

8. Kejnsova ekonomska politika

Kejnzijanska ekonomija je teorija i nain miljenja u ijem sreditu je funkcionisanje


agregatne ekonomije, tj. makroekonomije. Kao izvor svojih ideja, kejnzijanci koriste radove
Dona Majnarda Kejnsa, a posebno njegovu knjigu Opta teorija kamate, zaposlenosti i
novca iz 1936. godine, kao i radove Kejnsovih naslednika Roja Haroda, Riarda Kana,
Doan Robinson i Mihala Kaleckog, koji su proirili Kejnsovu analizu i na privredu u razvoju i
odnose nadnica i profita u funkcionalnoj raspodeli dohodaka.
Makroekonomija nije postojala pre Kejnsa. Dominantna ekonomska politika i teorija svodila
se na shvatanje da se ekonomski sistem uvek pribliava ravnotei na nivou pune
zaposlenosti, zahvaljujui uravnoteujuem mehanizmu cena. Raspodela dobitka uvek je
zavisila od marginalne produktivnosti pojedinih faktora proizvodnje.
Kejns je smatrao da trite nije samouravnoteuju sistem, ve sistem sklon grekama, i da
se zato drava treba umeati u trini mehanizam. Zagovarao je dravni intervencionizam.
Kejnsova teorija se tumai kao naputanje neoklasinog modela. Ona poiva na tri
makroekonomska agregata zasnovana na psihologiji pojedinaca kao preduzetnika i
potroaa. Ponaanje pojedinaca zasnovano je na graninoj sklonosti potronji (obim
potronje, stanje tranje) , preduzetnika na marginalnoj efikasnosti kapitala (obim
investicija, stanje ponude) i vlasnika kapitala na preferencijama likvidnosti (egzogeno
odreena koliina novca).
Kejnzijanci smatraju da je dominantna nepotpuna konkurencija i dokazali su postojanje
kejnzijanske ditohomije (tranja utie na proizvodnju, trokovi na cene). Namesto
klasine ditohomije (ponuda i tranja odreuju relativne cene, a novana masa apsolutne
cene) Kejnzijanci dokazuju da postoji kejnzijanska ditohomija (tranja utie na proizvodnju,
trokovi na cene).
Kejnzijanska kola je kola makroekonomske misli koja se bavi smanjenjem
nezaposlenosti i podsticanjem privrednog rasta.

9. Revolucionarnost Kejnsove teorije

Kejnsovi doprinosi se tumae na razliite naine:


1) revolucija i u ekonomskoj teoriji i u ekonomskoj politici
2) nije revolucija ni u ekonomskoj teoriji a ni politici (jer su osnove Kejnsove teorije
efektivna tranja, neizvesnost, rigidnost, neravnotea poznate od ranije, kao i anticiklina
politika i neravnoteni budet)
3) revolucija je samo u ekonomskoj teoriji (zbog odbacivanja Sejovog zakona trita i
kvantitativne teorije novca)
4) revolucija je samo u ekonomskoj politici (korienje nivoa proizvodnje i analize trita
rada u funkciji proizvodnje a ne kao samostalnog i izolovanog trita)
Revolucija koju je poveo Kejns protiv neoklasine ekonomske teorije, tie se pre svega
mogunosti ravnotee na tritu. Neoklasiari su smatrali da postoji automatsko ienje
trita, prihvatali su Sejov zakon trita i odbacili mogunost hiperprodukcije, i smatrali su
da je stanje pune zaposlenosti osigurano. Meutim usled dogaaja koji su se odigrali 1929.
godine, u toku Velike Depresije, pretpostavke neoklasiara su pobijene.
Stvorena je povoljna klima za dolazak nove ekonomske teorije i filozofije, to je pogodovalo
usponu kejnzijanizma. Kejns je doveo do revolucije svojim stavovima o tritu, o njegovoj
nesavrenosti, rigidnosti cena i maloj ulozi novca. Meutim, i revolucionarnost Kejnsove
ekonomske teorije se takoe osporava, i to:
-ekonomska teorija: nobelovac Franko Modiljani izneo je 1944. godine argumente da
Kejnsova teorija, uprkos njegovim nastojanjima i linom ubeenju, nije opta, ve posebna
u odnosu na neoklasiku
-ekonomska politika: do osporavanja Kejnzijanske ekonomske politike dolo je zbog rasta
inflacije i nezaposlenosti u istom trenutku, to se dogodilo kao odgovor na uveanje dravne
intervencije i moi sindikata.

Revolucionarnost Kejnsa u teoriji i politici je stavljanje trita rada u funkciju agregatnog


nivoa proizvodnje. Njegov revolucionarni doprinos je stavljanje zaposlenosti u funkciju
proizvodnje, to dovodi do vezivanja investicija i cena za dohodak.

Neoklasina sinteza autor je P. Samjuelson (1955.) Odnosi se na sintezu neoklasine


mikroekonomije i Kejnzijanske makroekonomije i u sreditu je uverenje da se trina
privreda vraa u ravnoteu kroz sniavanje cena, osim u sluajevima kejnzijanskih rigidnosti
kada je potrebna dravna intervencija.
10. Kejnzijanizam
3. Glava -od 70tih godina 20. veka, pa do danas to
je vladajua makroekonomska teorija i
-do 70tih godina 20. veka politika
-napad na Kejnzijanizam izvren je zbog -Monetaristika kontrarevolucija tj napad
uzlazne inflacije na Kejnzijanizam usled uzlazne inflacije.
-Sekvenca prilagoavanja Monetaristi su od svog uspona osporavali
efektivna tranja- proizvodnja - vladinu sposobnost da regulie privredu,
zaposlenost dokazivali samoreguliuu prirodu privrede
-rast dohotka pokree zaposlenost i i potrebu striktnih tj. monetarnih pravila
proizvodnju ponaanja
-na dug rok je mogue uveati realne -Sekvenca prilagoavanja
agregate kada se uvea novana masa realne nadnice zaposlenost
-nadnice su fiksirane i najvaniji su izvor proizvodnja
agregatne tranje -na dug rok potronja je stabilna
-osporavali su mogunost uveavanja
Razvoj kejnzijanizma kroz etape: realnih agregata usled uveavanja
1) Hansen- Samjuelsonovo kejnzijanstvo novane mase.
2) Lernerov fiskalizam -nadnice su fleksibilne i trino odreene
3) Hiksov IS-LM model kao i svaka druga cena
4) kejnzijanstvo zasnovano na Filipsovoj
krivulji Osnova monetarizma je kvantitativna
teorija novca, Filipsova kriva upotpunjena
oekivanjima, monetarni pristup platnom
bilansu i protivljenje aktivistikoj politici.

Odreivanje nadnica i kamata


kejnzijanci i monetaristi

AD- agregatna tranja; Y- dohodak; N-


zaposlenost, W- nadnica

11.Monetarizam

Levo, kod kejnzijanaca, polazi se od pretpostavke da je zaposlenost odreena u skladu sa


eljenom efektivnom tranjom. Efektivna tranja zavisi od dohotka. Nadnica je fiksirana, i
zato se smatra da postoji fix price sistem.

Tj. u zavisnosti od promene efektivne agregatne tranje, dolazi do promene dohotka.


Dohodak se preslikava na drugi grafikon (grafikon proizvodne funkcije), i odreuje
zaposlenost.
Desno, kod monetarista, nadnica i zaposlenost se odreuju nezavisno. Na tritu rada, gde
se odreuje nadnica, deluju trini mehanizmi, i nadnica se odreuje u preseku ponude i
tranje za radom. U taki preseka bie odreena ravnotena nadnica i ravnotena
zaposlenost za tu nadnicu.

Zaposlenost preslikavamo na drugi grafikon, koji je takoe grafikon proizvodne funkcije. U


zavisnosti od zaposlenosti, dohodak se prilagoava. Kod monetarista postoji flex price
sistem, jer nadnica nije fiksirana, ve se menja u zavisnosti od ponude i tranje za radom.
Nobelovac Franko Modiljani je 30tih godina 20. veka istakao da Kejnsova teorija nije opta
jer poiva na posebnom sluaju rigidnosti (krutosti) dve vane cene:
1) nadnice u sluaju velike nezaposlenosti ne padaju
2) kamate ostaju niske radi podsticanja efektivne tranje za kapitalom

12. Kejnsova efektivna tranja

Koncept efektivne tranje (Kejnsov model) podrazumeva postojanje odreenih zavisnosti:


1) Dohodak zavisi od zaposlenosti (Y zavisi od N)
2) Odnos dohotka i oekivane potronje zavisi od sklonosti potronji
3) Agregatnu tranju, tj. efektivnu tranju ini zbir dve komponente- oekivana potronja i
oekivane investicije. Oekivana potronja zavisi od granine sklonosti potronji. Oekivane
investicije zavise od kamatne stope.
4) Obim zaposlenosti je odreen efektivnom tranjom i zavisi od sklonosti potronji i
investiranju.
5) Obim zaposlenosti ne zavisi od graninog proizvoda rada (MPL = W/L), ve od granine
sklonosti potronji i investiranju.
Po Kejnsu, tri su kljuna psiholoka zakona na kojima poiva model agregatne tranje:
1) Sklonost potronji (udeo potronje u dohotku)
2) Preferencija likvidnosti (novac je najlikvidniji oblik aktive, a kamata je nagrada za
odricanje novca. to je kamata vea, to se pojedinci lake odriu novca. Sa poveanjem
kamate, preferencija likvidnosti opada)
3) Marginalna efikasnost kapitala (odreuje nivo investicija, jer pokazuje dodatni prinos koji
se oekuje od investicija)
Kejnsove poglede moemo opisati na sledei nain:
1. Za odreene nivoe sklonosti potronji, marginalne efikasnosti kapitala i kamatu,
smanjivanje nominalnih nadnica nee uticati na zaposlenost; ukoliko preduzetnici na
smanjivanje nominalnih nadnica reaguju poveavanjem proizvodnje, uskoro e shvatiti da e
tranja zaostajati za ponudom
2. Smanjivanje nadnica moe uticati na tranju posredstvom sklonosti potronji (promena
raspodele dohodaka), marginalne efikasnosti kapitala (menjanjem odnosa sadanjih
trokova prema buduim prinosima) i kamate (kroz poveanje realne vrednosti novca)

Razlika izmeu neoklasine ekonomije (inovacije Kejnzijanizma)


1) tretiranje zaposlenosti
2) odbacivanje Sejovog zakona trita
3) dravni intervencionizam
4) makroekonomska analiza agregata (nacionalni dohodak, cene, zaposlenost)

13. Kejnsov efekat

Teorija trita kapitala - predkejnzijanci su smatrali da je realna kamata odreena je u


taki jednakosti tednje i investicija. Realna kamata obezbeuje tu jednakost, izmeu
tednje i investicija. tednja i investicije nisu odvojeni, jer ono to se utedi bie
investirano, pa sa rastom tednje pada kamata, to vodi rastu investicija. Prema
predkejnzijancima, tranja za novcem objanjena je iskljuivo transakcionim motivima i
smatra se da je novac sredstvo plaanja i slui samo za obavljanje transakcija.
Teorija kamate Kejns smatra da je kamata monetarni fenomen, odreuje se na tritu
novca i utie na investicije. tednja je prvenstveno funkcija dohotka, a ne kamate. tednja
pojedinaca ne mora biti jednaka investicijama preduzetnika. Kejns u svoju teoriju tranje za
novcem, pored transakcionog motiva, uvodi i spekulativni motiv, jer smatra da je novac i
imovina.
Po Kejnsu potronja i investicije vie zavise od dohotka nego od zaposlenosti, to znai da u
krizi treba obezbeivati dohodak da bi pojedinci mogli da troe. Na njihove odluke da troe
(potroai) i investiraju (preduzetnici) utiu psiholoke sklonosti i oekivanja. Sklonost
potronji potroaa je stabilna funkcija, sporo se menja i zato se rast potronje moe
obezbediti samo ako se uveaju njihovi dohoci. Sklonost investiranju investitora zavisi
mnogo vie od njihovih dugoronih profitonosnih oekivanja a manje od trenutne kamate:
pesimistika oekivanja smanjuju investicije, a optimistika ih uveavaju.

Kejnsova analiza zasniva se na sledeim stavovima:


1) ravnotea je situacija u kojoj je agregatna ponuda jednaka agregatnoj tranji
2) funkcija potronje je stabilna i zavisi od dohotka a funkcija investicija nije stabilna i zavisi
od oekivanja
3) promene investicija imaju multiplikatorske efekte na dohodak, jedan dinar investicija
moe uveati dohodak za vie dinara
4) ekonomska nestabilnost je posledica realnih a ne monetarnih faktora
5) tednja zavisi od dohotka, ali pojedinci biraju da li e je drati u vidu tednje u bankama
koja donosi kamatu ili hartija od vrednosti koje donose prinos (ako se oekuje pad cene
hartija od vrednosti, tranja za novcem se poveava, ako su kamate na novac niske oekuje
se njihov rast u budunosti, stoga se uveava tranja za novcem)

Kejnsove efekat se moe predstaviti pomou tri osnovna makroekonomska modela: IS-LM,
Filips-Okunov i AS-AD.
Kejns se fokusirao na pitanje: Zato uz datu ponuda rada, po trinim nadnicama, postoji
dugotrajan viak ponude rada nad potranjom rada? Davanje svog odgovora na pitanje,
odnosno tumaenje, izgrauje na hipotezi: Agregatna potranja za robama i uslugama
determinie tranju rada, odnosno zaposlenost. Pa prema tome, ova disharmonija izmeu
potranje rada i ponude rada, jeste posledica nemogunosti potranje rada da dostigne
ponudu rada, odnosno to je posledica preniske potranje za robom i uslugama. Dalje, zbog
niske potranje za robama i uslugama prodavci sniavaju cene dobara, a to rezultuje i
smanjenjem nadnica. Smanjenje nadnica dovodi do smanjenja linog dohotka, a to opet
uzrokuje opadanjem agregatne potranje. Ovo je posle nazvano Kejnsov efekat"

14. Kejnzijanska tranja za novcem


(Tranja za novcem u Kejnsovom modelu)

Kejns u svoju teoriju tranje za novcem, pored transakcionog motiva, uvodi i spekulativni
motiv, jer smatra da je novac i imovina.
Kejnsov efekat se predstavlja preko tri osnovna makroekonomska modela: IS-LM,
Filips-Okunov, AS-AD model.

r- kamata, M- novac, Ms- ponuda novca, Md- tranja za novcem


Prema Kejnsu, u tranji za novcem postoji i spekulativni motiv, jer je novac ujedno i
imovina, a ne a ne samo sredstvo plaanja. Kad postoji velika kamatna stopa, novac je tada
skup i koristi se samo za plaanje (vrenje transakcija). Prvi deo grafikona pokazuje
situaciju u kojoj je kamata visoka i ne postoji spekulativna tranja za novcem.

U drugom delu grafikona, kamata se smanjuje i u tranji za novcem raste uee


spekulativnog motiva. Kako kamata postaje manja, spekulativna tranja postaje izraenija.
Spekulativni motiv postaje sve izraeniji, jer ljudi oekuju da e kamata u budunosti rasti.
Sa rastom kamate doi e do pojavljivanja dodatnog prinosa vlasnicima novca, i zato ljudi
vie tede.

15. Kejnsov i Piguov efekat

Predkejnzijanski model prilagoavanja predstavlja Piguov efekat, kod koga imamo sledeu
sekvencu:
Rast nezaposlenosti Pad nadnica Pad tranje i cena Rast
realne ponude novca Rast potronje i dohotka

Kod Piguovog efekta krajnji rezultat je rast potronje i dohotka.

Kejnzijanski model prilagoavanja predstavlja Kejnsov efekat, kod koga postoji sledea
sekvenca:
Rast nezaposlenosti Pad nadnica i cena Rast realne ponude
novca Pad kamata Rast investicija i dohotka

Sa druge strane, kod Kejnsovog efekta krajnji rezultat je rast investicija i dohotka.
Investicije rastu zbog prethodnog pada kamata.
Piguov i Kejnsov efekat pokazuju da je prilagoavanje isto, zakljuno sa rastom realne
ponude novca. Posle toga, efekti se menjaju u zavisnosti od interpretacije istih od strane
ekonomskih kola- Predkejnzijanaca (Pigu dokazivali su da se poveavaju potronja i
dohodak u uslovima fleksibilnih cena i slobodne konkurencije) ili Kejnzijanaca (Kejns
dokazivali su da se prilagoavanje odvija preko pada kamata, rasta investicija i dohotka i u
uslovima rigidnih cena, dravne intervencije i politike jeftinog novca ).

16. Trite rada u Kejnzijanskom modelu

Predkejnzijanska teorija trita rada: ponuda i tranja za radom odreuju realnu


nadnicu, u situaciji ravnotee na tritu rada ne moe postojati nevoljna nezaposlenost, a
nadnice rastu u situaciji vika tranje za radom.
Kejnzijanska teorija trita rada: poslodavci i radnici pregovaraju o nominalnim a ne
realnim nadnicama, jer realne nadnice zavise od drugih cena koje nisu pod kontrolom ni
poslodavaca niti radnika, radnici se opiru smanjivanju nominalnih nadnica a razliito reaguju
na pad realnih nadnica koji je izazvan rastom cena.

Kejnzijanski konsenzus: vea efektivna tranja omoguava veu realizaciju i veu


proizvodnju, pa se zato poveava zaposlenost i pri viim cenama i nadnicama. I kod radnika
kejnzijanski konsenzus deluje, jer im svakako odgovara poveano zapoljavanje i vie
nadnice. Meutim, ove realne promene ne mogu se odrati na dugi rok jer deluje pored
kratkorone novane iluzije i efekat realnog bilansa koji svaku realnu promenu dohotka
prevodi u optu poveanu tranju za novcem i odravanje relativnih odnosa cena, ali na
viem nivou, ili svaku relativnu promenu cena na mikro nivou prati ubrzo i opti rast svih
cena, pa su nominalni odnosi uspostavljeni na viem nivou.

17. Novi kejnzijanci

Novi kejnzijanci istiu rigidnost i nefleksibilnost cena koje jedino dovode do kvantitetskih
reakcija, jer preduzetnici ne mogu prodati sve to su proizveli i maksimizirati dohodak niti
radnici mogu zaposliti svoj rad i dobiti dohodak. Sve veliine ponude i tranje na tritu
potronih, odnosno proizvodnih dobara odstupaju od svojih pojmovnih (eng. notional)
veliina u sistemu pune zaposlenosti i opte ravnotee. Mogue su sledee situacije:
1) ponuda rada ograniena je mogunou da se trae potrona dobra
2) tranja radnika za potronim dobrima ograniena je njihovom ponudom rada
3) ponuda preduzea ograniena je zadovoljenjem tranje za radom
4) tranja za radom ograniena je ponudom dobara
To znai da svaka pojmovna veliina ponude i tranje na tritu potronih ili proizvodnih
dobara ima svoje kvantitativno ogranienje.

Mogue su tri situacije:


1) na tritu rada i dobara postoji viak tranje postoji inflacija
2) postoji viak ponude na tritima rada i dobara postoji kejnzijanska nezaposlenost
3) radnik je ogranien i na tritu rada i na tritu potronih dobara rada postoji klasina
nezaposlenost

Novi kejnzijanci stavili su u centar rigidne cene ali ne kao Kejnzijanci (potpuna rigidnost)
ve ogranienu i zakasnelu fleksibilnost cena i nadnica.

18. Meni trokovi i radni ugovori

Pisci koji su analizirali trokove prilagoavanja cena tj. meni trokove su Gregori Menkju,
Olivijer Blanar, Dord Akerlof.To su trokovi koje firme snose i koji su povezani sa
promenama cena (promene cenovnika, obavetenja potroaa o promenama cena, promene
platnih spiskova..). Firme nastoje da izbegnu ove trokove i zato odravaju postojee cene
to due mogu.

Pisci koji su istraivali radne ugovore koji i kada su indeksirani imaju nominalnu osnovu i
dugoroni su po svom karakteru su Don Grej i Stenli Fier, koji su zakljuili da monetarna
politika moe biti delotvorna ak i u uslovima racionalnih oekivanja subjekata zato to
trajanje radnih ugovora i indeksacija onemoguavaju brzo i potpuno prilagoavanje nadnica
oekivanim efektima politike. Dolazi do pojma kliznih radnih ugovora koji su:
1) dugoroni ali ne istiu u isto vreme
2) radnici ne samo da maksimiziraju sopstvenu nadnicu ve i mogu da se ponaaju
relativistiki, uvajui razliku u platama u odnosu na druge.
19. Efikasne nadnice

Pisci koji su istraivali nezaposlenost kroz efikasne nadnice su Dord Akerlof i Dozef
Stiglic. U sreditu ovog pristupa su tri ideje:
1) intenzitet radnog napora a i marginalni proizvod rastu sa rastom nadnice
2) na radni napor zaposlenog utie i nezaposlenost, tj strah da e biti otputen zbog
neefikasnosti raste zbog male verovatnoe da e pronai jednako dobar posao
3) u interesu firmi je da podstiu radnike viim nadnicama umesto da ih otputaju a zatim
trae druge. To znai da e nadnice biti vie od onih na nivou pune zaposlenosti i rigidne.

Model ne-ienja trita: radnici i firle ne nalaze se neprekidno na svojim funkcijama


ponude i tranje ve se od njih odvajaju zbog sporog i zakasnelog prilagoavanja cena. Novi
kejnzijanci govore o sporom i zakasnelom prilagoavanju cena (sticky prices, sluggish price
adjustment). Cene ne uspevaju da se u dovoljno kratkom roku prilagode i oiste trite,
stoga je vraanje privrede u ravnoteu sporo i nepotpuno.

20. Nominalne rigidnosti

Nominalne rigidnosti spadaju u jedne od rigidnosti (nominalne i realne) kojima novi


kejnzijanci objanjavaju zakasnelo prilagoavanje cena.
U nominalne rigidnosti spadaju:
1) Fiksiranost radnih ugovora
2) Meni trokovi

Fiksiranost radnih ugovora- radnici imaju utvrene (apsolutno fiksne ili prilagoene
kretanju trokova ivota) nadnice odreene njihovim radnim ugovorima. Radni ugovori traju
odreeno vreme, i u okviru tog vremena nadnice retko padaju. Upravo zbog toga, novi
kejnzijanci smatraju da postoji rigidnost nadnica usled fiksiranosti radnih ugovora. Vea
fleksibilnost nadnica bi se mogla postii menjanjem radnih ugovora, koji bi odgovarali
promenama na tritu rada, ali to se u praksi ne deava, jer:
1) donoenje novog radnog ugovora kota i ne isplati se menjati isti u kraim vremenskim
periodima
2) firme ne sputaju nadnice sa svakim padom prodaje, jer radne ugovore ine bar dva
elementa:
- nadnica (eksplicitno)
- privrenost stalnosti zaposlenja (implicitno)

Meni trokovi- za poslodavce moe biti skupo da stalno menjaju cene. Nekad, trokovi
menjanja cena mogu biti vei od same razlike izmeu starih i novih cena. Zato cene ostaju
iste, i smatra se da su cene rigidne.

21.Realne rigidnosti

Realne rigidnosti su druge od postojeih rigidnosti (realnih i nominalnih) kojima novi


kejnzijanci objanjavaju zakasnelo prilagoavanje cena.
U realne rigidnosti ubrajamo:
1) Implicitne radne ugovore
2) Model efikasne nadnice

Implicitni radni ugovori- ugovori ne sadre sve, ali radnici i poslodavci slabo menjaju
ugovore, jer imaju averziju prema riziku. Poslodavci uprkos poveanih trokova preferiraju
stare radnike, a zaposleni uprkos manjih plata preferiraju stalno zaposlenje. (koristi se
termin invisible handshake, analogno Smitovoj invisible hand.
Model efikasne nadnice- obuhvata i tzv. insajder-autsajder model. Nadnice su rigidne jer
poslodavci preferiraju ve zaposlene radnike (insajdere), jer su upoznati sa njihovim
sposobnostima i oni su ve obueni; u odnosu na nove radnike (autsajdere), koji bi moda
imali manje nadnice, ali je troak njihove obuke vei, a poslodavci ne znaju kakve
performanse da oekuju. Stoga poslodavci nee pratiti pravilo da marginalni troak
(nadnica) mora da bude jednak marginalnom prihodu rada.
Nadnice ne slue samo da podstaknu ili privuku ponudu rada, ve i da osiguraju odreeni
radni napor. To znai da one nee moi da osiguraju ienje trita jer treba da ostvare dva
cilja: visoki napor i punu zaposlenost.
Efikasne nadnice, koje ne moraju biti jednake trinim, slue i za regrutovanje i zadravanje
radnika. Poslodavci nude efikasne nadnice jer:
- se tako bre i jeftinije popunjavaju radna mesta
- dovode do vee lojalnosti i radnog napora ve zaposlenih radnika. Kad su nadnice vee od
trinih, oportunitetni troak gubitka posla raste
- dovode do poveanja jaza izmeu autsajdera i insajdera. Insajderi uvaju svoj posao i
brane interese firme.
Kejnzijanci smatraju da je poloaj sindikata sloeniji od poloaja poslodavaca; poslodavci
maksimiziraju profit dok sindikati moraju da balansiraju izmeu maksimizacije nadnica (to
je interes zaposlenih) i zapoljavanja (to je interes nezaposlenih). Vee nadnice
podrazumevaju niu zaposlenost.
Zidanje cena podrazumeva da se cena odreuje mnoenjem prosenih trokova rada i
sirovina sa koeficijentom zidanja koji pokriva trokove kapitala i profita. Model je razradio A.
Okun koji je smatrao da je ovakva praksa:
- pravina jer kupcima prenosi poruku da se cene poveavaju usled rasta trokova
- efikasna jer ustanovljava pravila na osnovu kojih se donose odluke o korigovanju cena

P= (1+Z) x (CW + CM)

P cena , Z koeficijent zidanja, CW trokovi rada, CM trokovi materijala

4. Glava

22. Karakteristike monetarizma

Monetarizam predstavlja kontrarevoluciju protiv institucionalizma u ekonomskoj metodologiji


i kejnzijanske makroekonomije i intervencionizma. Primat u ekonomskoj nauci dobija krajem
70ih godina, iako je prvi put ikaki univerzitet koji je centar monetarizma ugled stekao
30tih godina 20.veka. Njegovi intelektualni predvodnici bili su Frenk Najt u domenu teorije i
metodologije i Henri Simons u domenu ekonomske politike, a u narednoj generaciji Milton
Fridman, Dord Stigler i Geri Beker.
Osnovne karakteristike monetarizma su:
1) metodoloki pozitivizam: validnost teorije ne zavisi od njene optosti i poetnih
pretpostavki, ve od praktine odrivosti (potvrenosti ili odbaenosti)
2) trina reenja: monetaristi se zalau za trinu slobodu. Trina sloboda predstavlja
nuan uslov za razvoj savremenog i slobodnog drutva
3) nepoverenje u diskreciona prava: odbacuje se ad hoc delovanje na privredne
probleme. Treba razviti odreena pravila delovanja koja e se odnositi na celu privredu, a ne
delovati u skladu sa problemom, kad isti nastane. U oblasti monetarne i fiskalne politike
preferiraju se pravila spram pravima.
4) prednost monetarnoj politici naspram fiskalizma
5) fiskalne mere protiv siromatva, ali u isto vreme nepoverenje u efikasnost
redistribucije kao naina uklanjanja siromatva.

Tokom godina, stavovi monetarista su se menjali. Tako je Simons verovao u mogunost


odravanja slobodne konkurencije kroz snanu antimonopolsku i antitrustovsku politiku. a
Fridman i Stigler su smatrali da su monopoli i oligopoli kratkotrajni fenomeni. Simons je
smatrao da monetarna politika treba da bude ekspanzivna kada cene padaju i kontrakciona
kada rastu, a Fridman je zagovarao koncept stalne stope monetarnog rasta. Dva najbolja
rada ikake kole su Simonsova Ekonomska politika u slobodnom drutvu i
Fridmanov Kapitalizam i sloboda.
Monetaristi ulogu novca u privredi odreuju kao
1) kratkorono neneutralnu
2) dugorono neutralnu

23. Istorija monetarizma (3 faze monetarizma)

U razvoju monetarizma izdvajaju se tri faze:


I faza: monetaristi ukazuju na zanemarenu ulogu novca kod kejnzijanaca
II faza: razvoj Filipsove krive upotpunjene oekivanjima
III faza: razvoj modela utemeljenog na ulogama oekivanja

I faza
U prvoj fazi Milton Fridman sredinom 50tih godina u radovima Studije o kvantitativnoj
teoriji novca i Monetarna istorija SAD od 1867-1960 je osporio kejnzijansko vienje
novca. On je smatrao da je novac supstitut za realnu i nominalnu aktivu a ne samo za
dravne obveznice pa se potencijali novca ogledaju u uticaju na iroki portfolio imovinem da
su promene u novcu tesno povezane i da prethode ili kasne za promenom realnih agregata,
a da Velika Depresija nije posledica deficita tranje ve pogrene i neprilagoene monetarne
politike.
Prva faza se odnosi na ulogu novca. Elementi ove faze (koji ine tvrdo jezgro monetarizma)
su:
1) utvrivanje da novac raste ili opada prociklino (u zavisnosti od privrednih ciklusa).
2) ubrzavanje ili usporavanje novca praeno je odgovarajuim ciklinim kretanjem realnog
proizvoda
3) za postojanje inflacije dovoljan je stabilni monetarni rast u odnosu na proizvodnju
4) rast opticaja novca je takoe prociklian

II faza pokree se sredinom 60tih godina i odnosi se na tri postavke:


1) Fiskalna politika nije efikasna i nema pozitivne efekte na ekonomsku aktivnost, ve samo
izaziva inflaciju.
2) Razrauje se Filipsova kriva i upotpunjava oekivanjima. Filipsova kriva podrazumeva
stabilan odnos izmeu stope inflacije i stope nezaposlenosti i samo to omoguava trade-off
izmeu inflacije i nezaposlenosti. Trade-off je mogu samo u kratkom periodu, dok e u
dugom periodu svaki rast novane mase izazvati samo inflaciju, a nezaposlenost se nee
smanjiti
3) Monetaristi istrauju meunarodne aspekte inflacije

III faza se odnosi na ukljuivanje oekivanja i zdruivanje hipoteza o racionalnim


oekivanjima i prirodnoj stopi nezaposlenosti. Monetarizam se razvija na bazi adaptivnih
oekivanja, koja su okrenuta unazad, i smatraju da se vrednost varijable odreuje na bazi
kretanja iste varijable u prolosti.
Ekonomski subjekti prave sistematsku greku u oekivanjima, jer ih drava vara stalnim
poveanjem novane mase. Oni oekuju da e inflacija biti nia nego to jeste.
Pojavljuju se i racionalna oekivanja i koja su okrenuta unapred i prema kojima ekonomski
subjekti kreiraju apsolutno tana racionalna oekivanja o buduim kretanjima svih varijabli.
Kasnije se javlja blaa verzija racionalnih oekivanja, koja kae da ne moraju oekivanja
svih subjekata biti apsolutna tana, ali su ona tana u proseku.

Velika depresija: M. Fridman i A. varc su u Monetarnoj istoriji SAD tvrdili da su


dotadanje krize prouzrokovane padom monetarnog stoka (umanjena realna ponuda novca
usled naraslih cena) a K. Bruner i A. Melcer su tvrdili da su krize prouzrokovane
mehanikim poistoveenjem niskih kamata sa monetarnim poputanjem i visokih kamata sa
monetarnim zatezanjem (npr. kada je kamata padala, Federalna rezerva SAD doputala je i
pad monetarne baze time stvarajui nedovoljnu ponudu novca).
24. Karakteristike monetarizma po D. Laidleru

Po miljenju ekonomiste Dejvida Lajdlera, karakteristike monetarizma su:


1) Vraanje kvantitativne teorije novca
2) Filipsova kriva upotpunjena oekivanjima
3) Monetarni pristup platnom bilansu
4) Protivljenje aktivistikoj ekonomskoj politici
5) Stabilna funkcija tranje za novcem- po monetaristima, tranja za novcem je
stabilna, pa i ponuda novca treba da bude stabilna (nepromenjena)
6) Promena novane mase utie iskljuivo na nominalne, a ne na realne agregate
7) Stabilan privatni sektor, iji subjekti imaju racionalna oekivanja i predvianja

25.Monetaristika ekonomska politika

Monetaristiku politiku moemo podeliti na dve skupine:


1) ok terapija pred koju se kao najvaniji problem postavlja kredibilitet vlade (ekonomisti
atomskog rata)
2) gradualisti koji su za postepeno obaranje inflacije uz dugotrajnu i ilavu inflaciju
(ekonomisti rovovskog rata)

Monetaristi veruju da je novac, i samo novac vaan (za razliku od kejnzijanaca koji smatraju
da novac malo utie na agregatnu tranju i da su jedino vani dravni izdaci). Naputa se
fiskalno regulisanje tranje u korist monetaristikog regulisanja ponude novca, tj oni
smatraju da je ekspanzivna fiskalna politika, koja za cilj ima poveanje agregatne tranje,
neefikasna, ve da se treba regulisati ponuda novca. Odbacuje se intervencionizam i njihova
politika vraa se na trini liberalizam i delovanje trinog sistema. Odbacuje se drava
blagostanja, uz napade iji je cilj da se smanji uloga sindikata na organizovanom tritu
rada. Najamnina kod monetarista je faktor proizvodnje i troka, a ne tranje kao kod
kejnzijanaca.

Pretpostavka monetarizma je da je inflacija monetarni fenomen koji na osnovama


kvantitativne teorije novca pokazuje mogunost izbora izmeu inflacije i nezaposlenosti: sa
rastom novane mase poveava se inflacija, usporava rast drutvenog proizvoda i poveava
nezaposlenost. Monetarizam odbija da postoji dugoroni trade-off izmeu inflacije i
nezaposlenosti, koji pokazuje negativnu korelaciju izmeu ove dve varijable. Za rast
nezaposlenosti ne moe se kriviti restriktivna monetarna politika, ve iskljuivo dravna
regulativa, suspenzija trita i rast monopola i radnikih sindikata.
Glavni krivac za rast inflacije je politika poveanja dravnih rashoda, koji se moraju pokrivati
iz sve veih prihoda i poreskih optereenja.
Primer monetaristike politike je Velika Britanija za vreme administracije Margaret Taer.

26. Obeleja monetarizma

Koreni monetarizma su brojni i daleki, poev od Bodenove i Hjumove kvantitativne teorije


novca i dugotrajnih sporova nominalista i metalista. Noviji razvoj monetarizma smeta
monetarnu teoriju u okvire makroekonomske teorije i suprotstavlja je kejnzijanizmu tako
to od 70tih godina osporava teorijsku utemeljenost fix-price sistema i efikasnost
intervencionistike politike.
Pojam monetarizma prvi je uveo K. Bruner a diskusija o monetarizmu vrhunac je dostigla
70tih godina i usredsredila se oko dva Fridmanova rada: Teorijski okviri monetarne
analize (1970.) i Monetarna teorija nominalnog dohotka (1971.)
Uticaj novca na proizvodnju i zaposlenost:
1) predkejnzijanci poveanje koliine novca poveava apsolutne cene, proizvodnja se ne
menja (poverenje u trinu slobodnu konkurenciju).
2) kejnzijanci promena novane mase i na kratak i na dugi rok utie na proizvodnju
(poverenje u dravnu intervenciju).
3) monetaristi promena novane mase samo na kratak rok utie na proizvodnju
(poverenje u trinu slobodnu konkurenciju na kratak rok tj. onaj vremenski period u kome
su inputi promenljivi)

Osnovna obeleja monetarizma (osnova monetarizma) su:


1) kvantitativna teorija novca
2) Filipsova kriva upotpunjena oekivanjima
3) monetarni pristup platnom bilansu
4) protivljenje aktivistikoj politici

Takoe, monetarizam kao glavni cilj uzima odravanje inflacije na stabilnom nivou.
Objanjenje inflacije poiva na tri hipoteze:
1) Inflacija je monetarni fenomen (Dejms Tobin)
2) Kejnzijanska teorija (prosta Filipsova kriva bez oekivanja) ne objanjava uporedni rast
inflacije i nezaposlenosti
3) Rast i ubrzanje novane mase objanjavaju rast i ubrzanje inflacije

27. Opti stavovi monetarizma

Iako monetarizam nije jedinstvena kola ekonomske misli, mogu se izdvojiti etiri opta
stava:
1) Privatni sektor je stabilan- privredni sistem se automatski vraa u stanje pune
zaposlenosti posle poremeaja, a nezaposlenost na svoj prirodan nivo (oko 5%).
2) Na nivou pune zaposlenosti mogue su razliite stope privrednog rasta, a jedini
ishod je razliita stopa inflacije.
3) Promena stope monetarnog rasta prvo menja stopu realnog ekonomskog rasta i
nezaposlenost, na dugi rok ti efekti nestaju, i jedini rezultat je promena stope inflacije.
4) Odbacuje se aktivistika ekonomska politika upravljanja tranjom, bilo da je ona
monetarna ili fiskalna. Preferiraju se pravila i unapred odreeni ekonomski ciljevi.

28. Razlike izmeu monetarizma i kejnzijanizma

Razlike izmeu ove dve kole su u sledeem:


1) Ponuda kapitala- kejnzijanci su ponudu kapitala regulisali preko kamate, a monetaristi
je reguliu putem ponude novca
2) Tranja- kejnzijanci je reguliu dravnom intervencijom, a monetaristi veruju u slobodnu
konkurenciju i odravaju stabilnost cena putem koliine novca
3) Prioriteti - kod kejnzijanaca to je tranja za investicijama koja treba da uvea
zaposlenost i proizvodnju, a kod monetarista to je veliki budetski deficit, koji je nastao kao
rezultat velikog dravnog intervencionizma, poveava tranju za novcem, ponudu novca, pa
raste tranja na tritu, i zato rastu cene.
4) Tranja za novcem - kod kejnzijanaca ona nije stabilna, jer se menja sa promenom
apsolutnog dohotka. Kod monetarista tranja za novcem je stabilna u dugom roku i zavisi od
permanentnog dohotka. Ne sme se remetiti ponudom novca koja bi prekomerno rasla i
doivljavala nagle oscilacije.
5) Ciljevi - Kejnzijanci su nastojali da obezbede i stabilnost cena i rast zaposlenosti i
proizvodnje. Monetaristi kritikuju njihove ciljeve i zalau se za orijentaciju na jedan cilj
stabilnost cena (inflacije), a u odnosu na njega sve ostalo je podreeno. Bitno je voditi
konzistentnu ekonomsku politiku na dugi rok.
6) Nezaposlenost - Kejnzijanci prihvataju Filipsovu krivu kao mogunost trade-off-a
izmeu inflacije i nezaposlenosti, dok monetaristi istiu prirodnu stopu nezaposlenosti, i
svako sputanje ispod te stope dovodi do rasta inflacije.
29. etiri teoreme monetarizma
(Teoreme na kojima poiva savremeni monetarizam)

etiri teoreme na kojima poiva savremeni monetarizam su:


1) Teorema o akceleraciji- uveanje ili smanjenje novane mase u kratkom periodu
utie i na realne i na nominalne agregate (na koliine i na cene), a u dugom periodu
samo na nominalne agregate (cene).
2) Teorema o privremenosti monetarnih impulsa- u dugom roku, monetarnim
impulsima se ne mogu dugorono izazvati realni efekti
3) Teorema o istiskivanju- ako se dravni budet finansira obveznicama, privredni
subjekti mogu biti istisnuti sa trita kapitala
4) Endogena oekivanja- oekivanja se mogu lako zaboraviti i zato ostavljaju
mogunost greke, pa se novcem na kratak rok moe uticati i na realne agregate, ali
u dugom nikako

Monetaristi zakljuuju:
- inflacija je uvek i svuda monetarni fenomen, odnos novca i cena je jednolinijski, rigidan i
mehaniki
- promenu koliine novane mase kontrolie vlada
- promene dohotka i zaposlenosti su otre u kratkim periodima ali su spore i neznatne na
dui rok
- postoji dugo i zakonomerno kanjenje u promenama cena posle promena novane mase
- promene novca prethode promenama cena
- stabilnost tranje za novcem je obezbeena permanentnim dohotkom

*New deal vladina/dravna intervencija. (1933-1938 Frenklin Delano Ruzvelt)

30. Uticaj novca u makroekonomskim teorijama

U tri velike makroekonomske teorije novac razliito utie na zaposlenost i proizvodnju.


- Kod predkejnzijanaca istie se princip homogenosti- realni i nominalni agregati su
razdvojeni
- Kejnzijanci istiu princip multiplikatora- postoji mogunost dugoronog dinamiziranja
tranje Kejnzijanci smatraju da se preko kamate i tranje za novcem moe uticati na
menjanje realnih agregata (proizvodnje i zaposlenosti). Agregatna tranja se
multiplikatorski prenosi na realne agregate. Smatraju da je brzina opticaja neizvesna.
- Monetaristi istiu princip novane iluzije- u kratkom, prelaznom periodu, monetarne
promene mogu da izazovu promenu realnih agregata, tj. realne promene zaposlenosti i
proizvodnje. Monetaristi istiu da se preko ponude novca jedino menjaju nominalni agregati
(cene i dohoci koji generiu inflaciju). Poveana ponuda novca izaziva poveanje nominalnih
veliina. Smatraju da je brzina opticaja predvidiva i da to uspostavlja stabilnu tranju za
novcem. Na dugi rok realna ponuda i tranja mogu postojati na svim nivoima apsolutnih
cena i jedino zavise od relativnih cena.

Debata kejnzijanizam monetarizam


- Kejnzijanci smatraju da flexprice sistemi vie ne postoje, da monopolistika konkurencija
namee dravnu intervenciju a da ova omoguava da se monetarni- nominalni impulsi
prelivaju u relativne-realne promene zaposlenosti i proizvodnje.
-Monetaristi su privreni predkejnzijanskom flexprice sistemu i veri u samoreguliuu
prirodu slobodne konkurencije, odbacuju dravnu intervenciju na osnovama striktnog
razdvajanja monetarne i realne sfere.

Debata predkejnzijanizam kejnzijanizam


-Predkejnzijanizam polazi od
1) ponuda i tranja za radom su funkcije realnih nadnica
2) na tranju za novcem ne utie kamata
3) tednja je iskljuivo funkcija kamate
-Kejnzijanizam polazi od
1) postoji novana iluzija kojom je mogue obmanuti radnike
2) na tednju ne utie kamata
3) tranja za transakcionim novcem je zanemarljiva i sve odlazi u spekulativni novac
4) ponuda novca je fiksna
5) nominalne nadnice su rigidne

31. Funkcija potronje/ tednje

Potronja, ili lina potronja domainstva, predstavlja najbitniju komponentu agregatne


tranje. Potronja zavisi od razliitih faktora, ali najire gledano, ona prvenstveno zavisi od
dohotka, pa se najoptije moe iskazati kao funkcija dohotka.
C = f(Y)
Za Y= dohodak i C= potronja

Meutim, po pitanju forme ove funkcije postoje razlike u zavisnosti od makroekonomskih


kola. Razvijeno je nekoliko teorija: Kejnsova teorija apsolutnog dohotka (1936),
Fridmenova hipoteza o permanentnom dohotku (1957) i hipoteza o ivotnom
ciklusu Anda i Modiljanija
(1963).
Najjednostavniji oblik potronje po Kejnsu je:

C = a + bY
a- autonomna potronja, b- granina sklonost potronji

Po Kejnsu, potronja predstavlja zbir autonomne potronje i dela dohotka koji se troi.

Po Fridmanu, u skladu sa njegovom hipotezom o permanentnom dohotku, potronja je


funkcija permanetnog dohotka, i njen oblik je:
C = kYp

k- konstanta odnosa permanentne potronje i permanentnog dohotka

Potronja zavisi od permanentnog dohotka, koji je prosek dohodaka koji su pojedinci


primali u prethodnih nekoliko godina.

I po Modiljaniju, potronja ima sledei oblik:


C = aWR + cYL
a- granina sklonost potronji iz bogatstva,
WR- nasleeno realno bogatstvo, c- granina sklonost potronji iz radnog dohotka, YL-
radni dohodak

Modiljani smatra da, poto raspoloivi dohodak ine prihodi po osnovu rada, ali i po
osnovu bogatstva, potronja zavisi i od bogatstva i od radnog dohotka.

Za potroae je najvanije da utvrde i ocene da li je poveanje njihovog dohotka:


1) privremeno: tada e se opredeliti prema Fridmanovom modelu
2) trajno: tada e se opredeljivati po Kejnsovom modelu

32. Apsolutni dohodak

Apsolutni dohodak formulisao je Kejns 1936. godine. Kejns je smatrao da se dohodak


sastoji, u najjednostavnijem obliku, iz dva dela- dela koji se troi (C) i dela koji se tedi (S),
tj. Y = C + S.
Kako je potronja funkcija dohotka, njena formula glasi:
C = a + bY
a- autonomna potronja, b- granina sklonost potronji

Potronja ustvari predstavlja zbir autonomne potronje i dela dohotka koji se


troi. Po teoriji apsolutnog dohotka, funkcija tednje bie:
S = - a + (1-b)Y
a- autonomna potronja, 1-b- granina sklonost tednji

Kejns takoe uvodi multiplikator, koji pokazuje koliko se dohodak uveava usled
promene investicija i potronje. Formula za multiplikator je:
M = _1__
1- b

Kada se multiplikator uvede u funkciju dohotka, dohodak izgleda ovako:


Y = M x (a+I*)
I*- planirane investicije, pod pretpostavkom da su planirane investicije jednake stvarnim

Prema Kejnsu, apsolutni dohodak, tj. iznos tednje i troenja pojedinaca, zavisi od kamatne
stope. Visina realne kamatne stope utie na izbor izmeu trenutne potronje i tednje. Sa
rastom kamatne stope moe doi i do rasta potronje, ali ona ne mora da raste u istoj
koliini kao kamatna stopa. Po ovoj teoriji, pretpostavlja se da e bogati ljudi troiti manji
deo svog dohotka, a da e vei deo troiti siromani.

33. Permanentni dohodak

Teoriju permanentnog dohotka razvio je Milton Fridman, 1957. godine. Glavna pretpostavka
ove teorije jeste da dohodak zavisi pored tekueg dohotka i od permanentnog dohotka.
Fridman permanentni dohodak objanjava kao dohodak koji je prosek dohodaka koji su
primani u prethodnom periodu.
Po ovoj teoriji glavna formula dohotka je:

Ym = Yt + Yp

Ljudi troe prema dohotku Ym koji je zbir dva dela: Yt- tekui dohodak koji su zaista primili
i Yp- permanentnog dohotka. Permanentni dohodak predstavlja ponderisani prosek
dohodaka koji su pojedinci primali u prethodnih nekoliko godina.

Ypt = Ymt + (1-)Yp(t-1)

Ypt- permanentni dohodak u tekuem periodu, - ponder, Ymt- dohodak u tekuem periodu,
Yp(t-1)- permanentni dohodak iz prolih perioda
Prema teoriji o permanentnom dohotku, potronja je funkcija samo permanentnog dohotka:
C = kYp

k- konstanta odnosa permanentne potronje i permanentnog dohotka

Fridmanov multiplikator dohotka je manji od kejnzijanskog multiplikatora i ima sledeu


formulu:
M = _ 1__
1- k

k- konstanta odnosa permanentne potronje i permanentnog dohotka

Samo u taki B je potronja iz tekueg dohotka jednaka potronji na osnovu permanentnog


dohotka. Mogue je da se privremeno, u A i C odstupa od permanentnog dohotka. U A je
potronja iz tekueg vea od potronje na osnovu permanentnog dohotka, a u C je
potronja na osnovu permanentnog vea od potronje na osnovu tekueg dohotka.

34. Modiljanijev ivotni ciklus potronje

ivotni ciklus potronje formulisao je ekonomista Franko Modiljani 1963. godine. Za razliku
od Fridmanove hipoteze o permanentnom dohotku, gde nije napravljena razlika izmeu
radnog dohotka i bogatstva, Modiljani je formulisao funkciju potronje koja upravo pravi tu
razliku.

Novi element koji je uveden u potronju jeste bogatstvo. Ideja je da raspoloivi dohodak
ine prihodi po osnovu rada, ali i po osnovu bogatstva.
ivotni ciklus potronje podrazumeva da pojedinci troe u skladu sa ukupnim resursima
kojima tokom ivota raspolau. U razliitim ivotnim periodima e odnos izmeu visine
dohotka i potronje biti razliit. Meutim, na visinu potronje utiu i drugi faktori, poput
broja godina i broja lanova domainstva.

Modiljanijev ivotni ciklus potronje ima sledei oblik:


C = aWR + cYL

a- granina sklonost potronji iz bogatstva,


WR- nasleeno realno bogatstvo, c- granina sklonost potronji iz radnog dohotka,
YL- radni dohodak

Granina sklonost potronje iz bogatstva se moe izraunati putem sledee formule:


a = __1__
NL- T
NL- godine ivljenja, T- odreeni trenutak u ivotu pojedinca

Takoe, granina sklonost potronji iz radnog dohotka ima sledei oblik:

c = WL- T
NL- T

WL- radni vek, NL- godine ivljenja, T- odreeni trenutak u ivotu pojedinca

Modiljanijev zakljuak o ivotnom ciklusu potronje osporava Kejnsovu hipotezu o


apsolutnom dohotku u sledeem:
1) potronja je konstantna tokom ivotnog veka pojedinca
2) potronja se tokom itavog ivotnog veka finansira iz ivotnog dohotka i poetnog
bogatstva
3) tokom svake godine troi se a-ti deo bogatstva i c-ti deo radnog dohotka

U oblasti izmeu krive ivotne potronje C i krive ivotnog dohotka Y, dohodak je vei od
potronje i tedi se. U oblasti izvan krivih, potronja je vea od tednje tj. tednja se troi.

Ljudi tede za stare dane. Ako pojedinac ivi NL godina, a njegov radni vek je WL godina,
onda tokom ivota mora da utedi za penziju tokom NL-WL godina. Ako pretpostavimo da
nije nasledio bogatstvo WR, njegov ivotni dohodak je YL* WL tj. radni dohodak puta radni
vek.ivotna potronja je C*NL (potronja puta broj godina ivota. ivotni dohodak i ivotna
potronja su jednaki za
C*NL = YL*WL
Ako je C*NL > YL*WL, narednoj generaciji se ostavljaju dugovi.
Ako je C*NL < YL*WL, narednoj generaciji se ostavlja nasledstvo.

35. Monetaristika ekonomska politika odnos prema inflaciji

Monetaristi smatraju da prekomerna uloga drave vodi ka ekspanziji budetskih programa,


to poveava deficit budeta i novanu masu, a to na kraju dovodi do inflacije.
Inflacija predstavlja glavni problem prema monetaristikoj teoriji i ona je isto monetarni
fenomen. Najvaniji uzronik inflacije je irenje drave blagostanja, koja dovodi do rasta
novane mase. Prema tome, Fridman zakljuuje, da se za inflaciju ne moe kriviti
monetarna restrikcija, ve neefikasnost uloge drave u privredi.
Prema Fridmanu, rast nezaposlenosti nije rezultat monetarne restrikcije, ve smanjenja
konkurentske strukture privrede usled dravnih intervencija. Ovo smanjenje konkurentske
strukture vodi monetarnoj restrikciji, a kao nuspojava monetarne restrikcije dolazi do rasta
nezaposlenosti. Iako je u doba vladavine kejnzijanske ekonomske teorije nezaposlenost
imala oscilacije, i u nekim periodima rasla, a u drugim opadala, kada se sagleda trend
kretanja nezaposlenosti, vidi se dugoroan rast. Zasnovano na ovim podacima o
dugoronom rastu nezaposlenosti u vreme kejnzijanizma, Fridman donosi zakljuak da je
glavni krivac za rast nezaposlenosti, a i inflacije, upravo kejnzijanska teorija drave
blagostanja.
Monetarizam predstavlja svojevrsnu kontrarevoluciju u odnosu na kejnzijanizam. Neki autori
smatraju da je monetarizam jednostavno zaobiao problem nezaposlenosti, a usredsredio
svu svoju panju na inflaciju. Monetaristi se zalau za jedan osnovni cilj stabilnost cena,
a najvaniji instrument ekonomske politike za dostizanje ovog cilja jeste upravo ponuda
novca, koja na dugi rok mora biti stabilna.

36. Monetaristiko regulisanje tranje za novcem Md

Monetaristi se zalau za jedan osnovni cilj, a to je stabilnost cena, a najvaniji instrument


ekonomske politike je ponuda novca koja na dug rok mora biti stabilna. U osnovi
monetarizma se nalazi pretpostavka da je ponuda novca egzogena varijabla, da se preko nje
moe uticati na promenu cena i dohotka i da postoji svojevrsno kanjenje, tj. odloeni
efekat na cene i dohodak, s tim da promene koliine novca prethode promenama novanih
dohodaka. Monetarizam pretpostavlja da se putem korigovanja koliine novca utie na
kamatu.

Ovom stavu se protivio britanski ekonomista Nikolas Kaldor, koji je smatrao da je koliina
novca u privredi endogena varijabla i da zavisi od tranje. On je smatrao da uzronost ne
ide od M ka Y ve od Y ka M. On je kritikovao postavke monetarizma:
1) rast ponude novca je osnovna a verovatno i najvanija determinanta rasta cena dobara i
usluga
2) kretanje realne privrede (proizvodnja, zaposlenost, produktivnost su determinisani
trinim kretanjima).

Nikolas Kaldor je, kao kritiku na osnove monetarizma, postavio nekoliko pitanja.
1) Ako u kratkom roku realna privreda ne zavisi od nesavrenosti trita u odnosu na
ponudu novca, zato je eliminacija inflacije uopte ekonomski cilj?
2) Ako cene rastu zbog poveanja ponude novca, a njihov rast je tetan, zato se dozvoljava
bilo kakvo poveanje ponude novca?

Glavne pretpostavke monetarizma su:


1) trite je samoreguliui sistem
2) nema razlike izmeu robnonovane i kreditnonovane privrede
3) kontrola ponude novca dovodi do smanjivanja cena, tj. do obaranja inflacije
M- koliina novca, r- kamata, Md- tranja za novcem

Monetaristi su smatrali da se kamatna stopa r prilagoava ponudi novca.

37. Kejnzijansko regulisanje kamate r

Kejnzijanci su smatrali da se preko kamate i tranje za novcem mogu menjati realni odnosi
(proizvodnja i zaposlenost). Kod njih, agregatna tranja se multiplikatorski prenosi na realne
veliine.
Kejns je formulisao teoriju kamate, i smatrao je da je kamata isto monetarni fenomen, koji
se odreuje na tritu novca. Na investicije utie kamata, ali mnogo vie oekivanja
preduzetnika, dok na tednju utie iskljuivo dohodak, a ne kamata.

r- kamata, M- koliina novca, Md- tranja za novcem


Grafikon pokazuje odnos izmeu kamate i koliine novca. Naime, preko regulisanja kamate,
regulie se i koliina novca.
U Kejnsovom modelu tranja za novcem je zbir transakcione i spekulativne tranje. Kada je
novac skup (tj. kamata visoka), onda se novac koristi samo kao sredstvo plaanja i tu do
izraaja dolazi transakcioni motiv.

Meutim, kako se kamata smanjuje, u tranji za novcem raste uee spekulativnog motiva,
jer se oekuje da e trenutno niska kamatna stopa biti via, pa da e tednja dati dodatni
prinos vlasnicima novca. Po Kejnsu tranja za novcem je nestabilna i menja se u skladu sa
promenama preferencija likvidnosti. Poto su ove promene este, potrebno je esto
prilagoavati i ponudu novca, a to je najbolje uraditi preko kamatne stope, koja se fiksira na
odreenom nivou koji daje potrebne investicije.

*Fierov efekat: uticaj oekivane inflacije na nominalnu kamatu koji realnu kamatu
ostavlja nepromenjenom po principu 1-1. Po jednaini nominalna kamata jednaka je zbiru
realne kamate i oekivane inflacije.
*Kanjenja u ekonomskoj politici:
- unutranja kanjenja vreme koje je potrebno da se problem uoi, razume, nae reenje i
preduzmu akcije.
- spoljanja kanjenja vreme koje je potrebno da bi politika postala delotvorna.
*Kejnzijanski krst: linija 45 stepeni, koja pretpostavlja jednakost dohotka i agregatne
tranje. Ravnoteni dohodak je presek linije agregatne tranje i linije 45 stepeni. Levo od
ravnotee privreda je u stanju inflacije, a desno recesije (blage ekonomske krize). Autor je
Pol Samjuelson.
*Klasina podvojenost (ditohomija) u privredi postoje dva sektora
- realni u kome se odreuju realni agregati kao to su zaposlenost, proizvodnja, relativne
cene i kamate
- monetarni u kom se odreuju nominalne cene i nominalni devizni kurs
Ditohomija ne vai na kratak rok zbog novane iluzije, ali vai na dug rok.
*Monetarni reim skup pravila ponaanja organizacija i institucija koje odreuju ponudu
novca. Mogui su:
1) mentalni standard
2) oslabljeni mentalni stanndard
3) papirni standard
*Pravilo aktivne politike unapred odreeno pravilo sprovoenja politike koje je vezano
za stanje privrede.
*Pravilo pasivne politike unapred odreeno pravilo sprovoenja politike koje je
nevezano za stanje privrede.

5. Glava
38. Nova klasina makroekonomija

Nova klasina makroekonomija nastaje 70ih godina prolog veka, na osnovu


monetarizma.
Nova klasina makroekonomija predstavljala je novu makroekonomsku kolu, koja se
znaajno razlikovala ne samo od kejnzijanske ve i od monetaristike. U negiranju
kejnzijanizma Nova klasina makroekonomija je imala mnogo iru teorijsku komponentu
od monetarizma. Taj razvoj odvijao se u sledeim fazama:
1. hipoteza o racionalnim oekivanjima;
2. stalno ienje trita;
3. hipoteza o agregatnoj ponudi.
Nova klasina makroekonomija je kola racionalnih oekivanja nobelovca R. Lukasa koja
ne polazi, kao monetaristika kola, od adaptivnih oekivanja.
Danas Nova klasina makroekonomija obuhvata dva pravca:
1. Nova klasina makroekonomija br. 1 - teorija monetarnih privrednih ciklusa;
2. Nova klasina makroekonomija br. 2 - teorija realnih poslovnih ciklusa.
Najznaajniji predstavnici Nove klasine makroekonomije su ameriki ekonomisti Robert
Lukas, Tomas Sardent, Robert Baro, Edvard Preskot i Nil Valas, kao i britanski
ekonomista Patrik Minford.
Obelenja Nove klasine makroekonomije:
- hipoteza o racionalnim oekivanjima subjekti imaju sve raspoloive informacije i niko
ih, posebno ne drava, ne moe iznenaditi, niti prevariti
- ienje trita na tritu se trenutno uspostavlja ravnotea
- prirodna stopa zaposlenosti privreda ne moe ni privremeno (na kratak rok) smanjiti
nezaposlenost ispod prirodne stope nezaposlenosti
- vertikalna agregatna ponuda proizvodnja sa datim resursima je fiksirana i ne moe se
poveavati dravnom intervencionistikom politikom

39. Opti stavovi nove klasine makroekonomije

Najvanijistavovi nove klasine makroekonomije su:


1) ponuda i tranja se ne uravnoteuju automatski
2) do ravnotee se jedino moe doi kroz traganje
3) traganje traje sve dok se marginalni troak traganja ne izjednai sa
marginalnim prihodom traganja
4) ravnotea se ne uspostavlja odmah i bez ikakvih trokova

Novi klasiari formuliu koncept novane iluzije. Ako doe do rasta koliine novca, to e
dovesti do rasta nivoa cena i rasta nadnice zaposlenih. Neki od zaposlenih e misliti da se
njihova nadnica zaista poveala, jer nee obratiti panju na realnu nadnicu (koliina
dobara koja se moe kupiti) i prestae da tragaju. Tek kada shvate da su prevareni
usled novane iluzije, oni e nastaviti sa traganjem. Zato se ravnotea ne uspostavlja
odmah.
Kod monetarista, do nagodbe izmeu inflacije i nezaposlenosti, u skladu sa Filipsovom
krivom, moe doi samo u kratkom roku. Meutim, kod novih klasiara, ova nagodba
uopte nije mogua. Novi klasiari su razvili koncept racionalnih oekivanja, i u skladu sa
njima, Filipsova kriva je i u kratkom i u dugom periodu vertikalna.

40. Neefikasnost ekonomske politike Poslovni ciklusi

Jedan od najpoznatijih predstavnika novih klasiara, nobelovac Robert Lukas, uveo je u


ekonomsku teoriju koncept racionalnih oekivanja. Koncept racionalnih oekivanja
podrazumeva da su pojedinci aktivni uesnici u privredi i da imaju apsolutno tane
pretpostavke o buduem kretanju vanih varijabli, npr. inflacije. U skladu sa ovim, model
obmanjivanja i novane iluzije je nemogu.
Poto pojedinci racionalno oekuju oslanjajui se na obilje jeftinih informacija, R. Lukas
iznosi svoju teoriju o neefikasnosti ekonomske politike. On smatra da koristei sve
informacije u svetlu racionalnih oekivanja, svi subjekti mogu da osujete sva iznenaenja
koja mogu da ih obmanu da rade manje ili vie,te vlada ne moe da izazove iznenadne
monetarne okove kroz poveanje ponude novca. Samim tim, novcem se ne moe uticati na
realne varijable (proizvodnju) ni u kratkom roku, ve samo na nominalne varijable
(inflaciju), i svako poveanje ponude novca vodi samo ka poveanju inflacije. Zato,
ekonomska politika nije efikasna. Predvidljive promene monetarne politike ne mogu uticati
na realnu proizvodnju.

Nova klasika razvila je nekoliko teorija o poslovnim ciklusima. To su:


1) monetarni ciklusi nove klasine makroekonomije br. 1
2) realni ciklusi nove klasine makroekonomije br. 2

Teorija monetarnih ciklusa smatra da se do fluktuacija moe doi izazivanjem monetarnih


okova na strani cena ili ponude novca. Ali, ovo je mogue samo ako su predvianja
pogrena, to je rezultat sluajnih i nepredvidivih postupaka vlade.
Sa druge strane, teorija realnih ciklusa smatra da su glavni pokretai ekonomske aktivnosti
realni okovi, tj. tehnoloke inovacije. Ubrzani tehnoloki napredak menja potrebe ljudi,
njihovu ponudu rada, a samim tim izaziva i realne promene u proizvodnji i zaposlenosti.

41. Neefikasnost ekonomske politike

Neefikasnost ekonomske politike je posledica naputanja adaptivnih u korist racionalnih


oekivanja.

Monetaristiki model Miltona Fridmana, polazi od dve pretpostavke:


1) ienje trita
2) Nesavrene informacije
Ovaj model unapredio je nobelovac Robert Lukas objanjavajui kako radnici formiraju
svoja oekivanja o cenama i uvodei svoj koncept racionalnih oekivanja. Umesto
Fridmanovih adaptivnih oekivanja koja su okrenuta unazad (pojedinci formuliu
oekivanja na osnovu kretanja neke pojave u prolosti), Lukas je uveo racionalna
oekivanja okrenuta unapred.

Ova oekivanja se formuliu na osnovu


raspoloivih podataka i predstavljaju najbolje
mogue prognoze. Upravo zbog postojanja
racionalnih oekivanja, model obmanjivanja i
novana iluzija su nemogue, jer u svakom
trenutku radnici aktivno predviaju, umesto
da se pasivno adaptiraju.

RBNP- Realni bruto nacionalni


proizvod (engl. Real Gross
National Product GNP),
N- zaposlenost, PF-
produkciona funkcija,
W/P- realna nadnica,
SN- ponuda rada, DN-
tranja za radom,
W- nadnice, P- cene

Na grafikonima je prikazan uticaj okova na


privredu u prisustvu racionalnih oekivanja.

Na prvom grafikonu, poto nema novane


iluzije ili modela obmanjivanja, loi okovi na
strani ponude (npr. nepogode koje smanjuju
etvu) direktno utiu na smanjenje produkcione funkcije sa PF na PF1. Ovo smanjenje,
prelazak iz take A u taku B, dovodi do smanjenja proizvodnje , realnog bruto
nacionalnog proizvoda i do smanjenja zaposlenosti.

Poto nam je zaposlenost zajednika varijabla i kod proizvodnje i na tritu rada, stanje
moemo da prenesemo na drugi grafikon. Drugi grafikon je grafikon trita rada i
predstavlja smanjenje tranje za radom (koju ine preduzea) usled kriznog oka.
Smanjenje etve dovodi do smanjenja proizvodnje, to dovodi do smanjenja tranje za
radom. Sa smanjenjem tranje, sa DN na DN1, dolazi do smanjenja zaposlenosti i smanjenja
realne nadnice. Realna nadnica (W/P) se smanjuje zbog poveanja cena proizvoda. Poto
je produkciona funkcija opala, manje se proizvodi, pa su proizvodi skuplji. Sa porastom
cene, dolazi do smanjenja realne nadnice, jer nadnica (W) prati rast cena sa kanjenjem.

Fridmanova kriva ponude je pozitivnog nagiba, a Lukasova vertikalnog jer on smatra da


mogu rasti samo cene, ali ne i realni dohodak on moe da raste samo nominalno usled
odstupanja stvarnih od oekivanih cena, a tog odstupanja nema jer su oekivanja
racionalna.
Fridman- Lukasova funkcija ponude : Stvarni proizvod moe odstupati od prirodnog
samo ukoliko stvarne cene odstupaju od oekivanih cena, a stepen odstupanja zavisi od
cenovnog iznenaenja.
Za razliku od njihove krive ponude, u RBC modelu fluktuacije proizvoda iskljuivo su
izazvane fluktuacijama prirodnog proizvoda.

42. Trokovi obaranja inflacije

Stopa rtvovanja predstavlja gubitak proizvodnje i zaposlenosti usled poveanja inflacije.


Kod kejnzijanaca stopa rtvovanja je znaajna i zbog toga se oni okreu odravanju
realnih agregata (zaposlenosti i proizvodnje), a ne monetarnih agregata (inflacije).
Meutim, po miljenju novoklasiara br. 1, najavljene, tj. predviene promene do kojih e
ekonomska politika dovesti nee imati nikakav efekat, pa samim tim, nema ni stope
rtvovanja, kao izraza trgovanja izmeu realnih i monetarnih agregata.
Novoklasiari smatraju da centralna banka inflaciju moe sniziti najavljivanjem
oekivane stope inflacije za koju se veruje da e stabilizovati cene. Da bi do ovog
obaranja inflacije dolo javnost mora verovati da su monetarne vladsti spremne da
sprovedu isto, a za to vlada mora imati:
1) reputaciju- steeno poverenje na osnovu akcija iz prolosti
2) kredibilitet- poverenje da e vlada nastaviti iste akcije i u budunosti.

Ako vladi javnost veruje, tj. ako ima dobru reputaciju i kredibilitet, vlada e biti u stanju da
sprovede najavljene mere. Meutim, ako vladi nedostaju reputacija i kredibilitet, obaranje
inflacije nee biti mogue, pa e drutvo i privreda trpeti velike trokove dezinflacije i pad
proizvodnje i zaposlenosti.

43. Nova klasina makroekonomija


vremenska konzistentnost ekonomske politike

Ako vlada ima reputaciju (steeno poverenje na osnovu akcija iz prolosti) i kredibilitet
(poverenje javnosti da e iste akcije nastaviti u budunosti) ona moe najaviti odreenu
ekonomsku politiku i tako se boriti protiv inflacije. Meutim, u tom sluaju, ekonomska
politika koja je najavljena mora odgovarati onoj koja e biti sprovedena, tj. ekonomska
politika mora imati jasan trend kretanja biti vremenski konzistentna. Model vremenske
konzistentnosti ekonomske politike razvili su ekonomisti Fin Kidland i Edvard Preskot. Ovi
autori su dokazali da nema naina da se teorija optimalne kontrole primeni u uslovima
racionalnog oekivanja, jer se u tim uslovima uvek odvija igra izmeu ekonomskih
subjekata koji gledaju unapred i formiraju racionalna oekivanja i vlade.

Meutim, ovde se moe javiti sledei problem- ukoliko vlada odabere odreenu ekonomsku
politiku i istu najavi, mislei da je ta politika optimalna za dravu u datom momentu,
optimalna ekonomska politika se moe u budunosti promeniti. Tj. zbog niza faktora na
koje vlada ne utie (tehnoloke inovacije, stanje na svetskom tritu itd), u toku
sprovoenja jedne ekonomske politike, druga se moe javiti kao bolja, iako u trenutku
planiranja ta druga ekonomska politika ne bi dala bolje rezultate. U tom sluaju, vlada je
primorana da prevari javnost. Ukoliko vlada poseduje kredibilitet i reputaciju, ova prevara
javnosti e izazvati ok, u skladu sa modelom obmanjivanja i vlada e moi putem
monetarne politike da utie na realne agregate.
Da bi se odredilo postojanje ili nepostojanje konzistentnosti uporeuju se ex ante (izbor
koji postoji) i ex post (izbor koji je uinjen) optimalnosti. Ukoliko su one iste, postoji
jasan trend kretanja ekonomske politike, i ona je konzistentna. Ako postoji razlika
izmeu navedenih optimalnosti, to znai da se politika u nekom trenutku promenila, i ne
postoji vremenska konzistentnost ekonomske politike.
Optimalna politika formirana u vremenu t je vremenski nekonzistentna ako u trenutku
t+n bude promenjena.
44. Nova klasina makroekonomija teorije privrednih ciklusa

Teorija monetarnih ciklusa (nova klasina makroekonomija br. 1) smatra da se do fluktuacija


moe doi izazivanjem monetarnih okova na strani cena ili ponude novca. Ali, ovo je
mogue samo ako su predvianja subjekata pogrena, to je rezultat sluajnih i
nepredvidivih postupaka vlade. U kratkom roku, ovi monetarni okovi e imati uticaj na
realne agregate (zaposlenost, proizvodnju), ali e se posle nekog vremena fluktuacije
realnih agregata smiriti, i uticaj monetarnih okova e izazvati fluktuacije samo nominalnih
agregata, tj. nivoa cena inflacije.
Teorija monetarnih ciklusa bila je dominantna u periodu od 1972.-1982. godine.
Najistaknutiji predstavnici su Baro, Lukas, Volis, Sardent.
Poetkom 80ih godina prolog veka, razvija se tzv. nova klasina makroekonomija
br. 2, koja formulie novu teoriju realnih privrednih ciklusa.
Najistaknutiji predstavnici nove klasine makroekonomije br. 2 su Blanar, Gregori
Menkju, Edmund Felps, Dozef Stiglic, Ben Bernake i drugi.
Kljuna razlika izmeu nove klasine makroekonomije br 1 i 2 je naputanje monetarnog
impulsa (oka) u korist realnog impulsa (oka). Na teoriju realnih privrednih ciklusa prvi
su ukazali Edvard Preskot i Fin Kidland, razvivi tri osnovne hipoteze:
1) velike i sluajne fluktuacije tehnolokog progresa utiu na produkcionu funkciju,
zaposlenost i proizvodnju
2) racionalni pojedinci usled promena cena menjaju svoja predvianja
3) umesto sluajnih oscilacija izazvanih monetarnim okovima, postoje odreeni
ciklusi u privredi koji nastaju zbog tehnolokih promena
Logika realnih privrednih ciklusa objanjena je sledeom funkcijom:

Yt = a + bYt-1 + c
Yt- sadanji proizvod, a i b- konstante, b- prethodni rast, Yt-1- prethodni proizvod c-
realni ok

Za novoklasiare br. 2 vai da uvek mora postojati odreeni proizvod Y=a, da na sadanji
rast utie i prethodni (koeficijent b) i da u sluaju oka, sadanji proizvod odstupa od
prethodnog. Za njih, koeficijent b je permanentan jer je ugraen u akcije pojedinaca.
Teorija realnih ciklusa smatra da su glavni pokretai ekonomske aktivnosti realni okovi,
tj. tehnoloke inovacije. Novoklasiari br.2 su smatrali da ubrzani tehnoloki napredak
menja potrebe ljudi, njihovu ponudu rada, a time izaziva i realne promene u proizvodnji i
zaposlenosti.

Novoklasiari br. 2 su kroz prouavanje podataka o fluktuaciji privrede doli do zakljuka da


bi bilo udno kada privreda ne bi doivljavala znaajne fluktuacije proizvodnje i zaposlenosti.
Ove fluktuacije, izazvane tehnolokim progresom, su prirodne i odgovaraju sposobnostima
privrede da se razvija. Sa druge strane, noviklasiari br.1 smatrali su da su fluktuacije
privremene, izazvane monetarnim impulsima u uslovima iznenaenja.

Sadanje odluke utiu dna reputaciju vlade, njena sklonost varanju neminovno mora biti sve
manja jer se suoava sa vremenskom nagodbom izmeu tekuih dobitaka od varanja
subjekata i buduih trokova. Novoklasiari br. 2 smatraju dravnu politiku neefikasnom i
skupom.

45. Politiki privredni ciklusi


Kada vlada koristi ekonomsku politiku radi realizacije odreenih politikih ciljeva govorimo o
tome da ekonomska politika postaje endogena, ona je instrument radi ostvarivanja
odreenih politikih ciljeva. Endogena ekonomska politika izrasta na AS-AD modelu.

Politiki privredni ciklusi svode se na igru vlade i javnosti. Vlada ima dve opcije da
stimulie ili ne stimulie privredu. Javnost ima dve opcije, da oekuje ili da ne oekuje
stimulaciju.

Jednaka podrka biraa moe se obezbediti razliitim kombinacijama inflacije i


nezaposlenosti. S obzirom na to da nijedna ekonomska politika u potpunosti ne sledi teorije
ili preporuke ekonomista u analizu se moraju ukljuiti i neki drugi elementi koji opredeljuju
izbor odgovarajue politike i njeno sprovoenje od strane institucija.

Ekonomska politika vlade tada:


1) Njen cilj je da uvea podrku biraa
2) Njen instrument je dinamiziranje rasta radi uveavanja dohotka
3) Njeno ogranienje je kratkorona agregatna ponuda (stvarna inflacija e nadmaiti
oekivanu ukoliko joj se rast ubrzava iznad prirodnog)
46. Predizborno dinamiziranje AD krive

Vlada moe koristiti ekonomsku politiku zarad ostvarenja nekih svojih politikih ciljeva. U
tom sluaju, ekonomska politika postaje endogena, tj. instrument za ostvarenje politikih
ciljeva vlade. Vlada zna da e biti ocenjivana i podravana u zavisnosti od svojih
ekonomskih performansi, i zato koristi dohodak kao instrument za realizaciju svog cilja
(podrka biraa), iako to dovodi do suoavanja sa ogranienjem (inflacijom). Da bi dobila
veu podrku biraa, vlada mora da:
1) obezbedi niu inflaciju za
isti nivo dohotka
2) obezbedi vii dohodak za
isti nivo inflacije
Izbor koji vlada donosi se moe
prikazati na grafikonu politike
indeferencije.

- inflacija, Y- dohodak,
LAS- dugorona AS kriva
(od engl. Long run AS
curve),
DAD- dinamizirana AD
kriva,
SAS- kratkorona AS kriva (od engl. Short run AS)
crvene linije predstavljaju krive politike indeferencije

Rast dohotka se uvek mora platiti rastom inflacije. Vlada ima vie razliitih krivih
indeferencije. Ukoliko bi imala nultu inflaciju i mali dohodak (taka A), podrka vlade bi
bila oko 45% biraa (prva crvena linija).

Sa druge strane, zbog poveanja podrke, vlada moe izabrati da povea tranju, sa DAD
na DAD1, tj. da pree iz take A u taku B. U tom sluaju, jeste dolo do poveanja
dohotka, ali takoe je dolo i do poveanja inflacije. Meutim, podrka biraa vladi je sad
50%.
S obzirom da je ekonomska politika instrumentalizovana od strane politike politike,
oekivanja javnosti (ako su naivna i okrenuta ka prolosti) uvek bivaju izneverena. Zato u
predizbornim godinama dolazi do ubrzavanja inflacije proisteklog iz ubrzavanja rasta
usmerenog ka podrci biraa. U postizbornom periodu drava pokuava da obuzda inflaciju
usporavajui rast, jer vie ne mora da brine o podrci biraa, bar do novih izbora.

47. kola ekonomije ponude

kola ekonomija ponude razvila se krajem 70ih- poetkom 80ih godina prolog veka, na
osnovu monetarizma. Glavna obeleja ove kole su:
1) okretanje strani ponude (povratak Adamu Smitu)
2) naputanje kejnzijanizma i strane tranje.
3) preduzetnik tj. velike korporacije a ne drava imaju sredinju ulogu u privredi. Drave
predstavljaju prevelik teret za privredu i treba smanjiti dravne izdatke.
4) U skladu sa monetaristikom teorijom i kola ponude se zalagala za slobodno trite,
bez dravne intervencije
5) poveanje proizvodnje i privredni rast su prioriteti a ne upravljanje tranjom

U sreditu ove kole nalazi se Laferova kriva. Laferovu krivu formulisao je britanski
ekonomista Artur Lafer, po kome je kriva i dobila ime. Ona pokazuje odnos izmeu poreske
stope i poreskih prihoda.
Ideja kole ekonomije ponude je prevelika optereenost privrede dravom. Oni su smatrali
da su porezi preveliki i da se trebaju smanjiti, kao i da se socijalna davanja trebaju ukinuti.
Ideja je bila da se novac, koji bi stanovnitvo utedelo ne dajui na poreze, investira u
privredu i tako pokrene privredni rast, proizvodnja i poraste zaposlenost. To ne bi samo
dovelo do poveanja standarda, ve bi smanjilo i broj socijalno ugroenih stanovnika.
Meutim, ostvareni rezultat nije bio u skladu sa predvienim. Naime, ljudi jesu utedeli od
manjih poreza, ali uteeni novac nije iao u investicije, ve je ostao kod stanovnitva. Tim
potezom, dolo je do produbljivanja deficita drave sa jedne strane i do stagniranja
privrednog rasta sa druge strane.
kola ekonomije ponude odbacuje:
1) monetaristiku restrikciju tranje u situaciji inflacije
2) kejnzijansku ekspanziju tranje u depresiji
3) zalae se za regulisanje ponude ije poveavanje u uslovima istovremene inflacije i
nezaposlenosti treba da otkloni oba ova arita nestabilnosti

48. Laferova kriva


U sreditu kole Ekonomije ponude nalazi se Laferova kriva. Laferovu krivu formulisao je
britanski ekonomista Artur Lafer, po kome je kriva i dobila ime. Ona pokazuje odnos izmeu
poreske stope i poreskih prihoda.
Poreska stopa 0 = Poreski prihod 0
Poreska stopa X = Poreski prihod maksimalan
Poreska stopa 100% = Poreski prihod nulti
U kordinatnom poetku se ne ubira porez i samim tim poreski prihodi, kao ni stopa ne
postoje. Sa rastom poreske stope dolazi i do rasta poreskih prihoda, kao to moemo videti
u taki A. Uzajamni rast poreske stope i prihoda nastavlja sve do take O, gde se nalazi
optimum, tj. najvei mogui prinos od poreza. Posle take O, sa daljim rastom poreske
stope, poreski prihodi poinju da opadaju, kao to moemo videti u taki B. Zato svaka
drava treba teiti ili optimumu, ili poreskoj stopi koja je manja od optimalne. Problem je u
tome to se optimalna poreska stopa veoma retko moe odrediti.

6. Glava
49. Proizvodne mogunosti zemlje
(Kriva proizvodnih mogunosti)

Ekonomija je nauka o alternativnoj upotrebi ogranienih resursa u cilju zadovoljenja


neogranienih potreba. Da bi se razumeo pojam trita, mora se poi od retkosti i
supstitucije (mogunosti zamene dobara) to se ispoljava u dva naela
1) naelo optimizacije: ljudi se opredeljuju za najbolju moguu strukturu potronje koju im
dozvoljava raspoloivi dohodak
2) naelo ravnotee: cene se prilagoavaju sve dotle dok se ne izjednae i ponuda i tranja
Za postojanje ekonomske aktivnosti bitne su sledee vane kategorije:
1) retkost - odreeni nivo raspoloivih dobara koji se ne moe prei u datom trenutku.
2) izbor - svaki pojedinac se suoava sa izborom, odmeravajui korisnost neke odluke i
trokove odnosno gubitak koji izbor te odluke izaziva oportunitetne trokove.
3) oportunitetni troak - troak gubitka jedne stvari da bi se dobila neka druga,
proizilazi iz retkosti i izbora. Moe se predstaviti krivom proizvodnih mogunosti.
4) potrebe - potrebe su neograniene, pa ekonomija mora da rei dilemu izmeu
neogranienih potreba i ogranienih resursa. Problem retkosti za ekonomistu znai da
proizvodnih i potronih dobara za proizvodnju i potronju nema u onim koliinama
koje bi omoguavale neogranieno zadovoljavanje potreba
5) faktori proizvodnje - faktori proizvodnje obuhvataju rad, zemlju, kapital i znanje.
Ovi faktori su ogranieni, pa su i proizvodne mogunosti ograniene
6) proizvodnja- proizvodnja koristi resurse i faktore proizvodnje, a ogranienje
proizvodnje lei u retkosti i faktora i resursa.
7) kriva produkcionih mogunosti- grafikon koji pokazuje produkcione mogunosti
jedne zemlje u uslovima pune zaposlenosti svih resursa, kao i u uslovima nedovoljne
zaposlenosti.
crvena linija predstavlja krivu proizvodne mogunosti

Grafik pokazuje izbor izmeu proizvodnje dva dobra u stanjima pune zaposlenosti i
nedovoljne zaposlenosti. Take A i B predstavljaju proizvodnju u stanju pune zaposlenosti u
privredi. Preduzee moe da izabere da proizvodi vie dobra X, na tetu dobra Y, kao to je
predstavljeno u taki A. Sa druge strane, preduzee takoe moe da proizvodi vie dobra Y,
na tetu dobra X, kao to je predstavljeno u taki B.

Taka C predstavlja proizvodnju u situaciji nedovoljne zaposlenosti u privredi. Kao i kod


situacije u takama A i B, preduzee bira izmeu dva dobra, i proizvodi jedno na tetu
drugog. Meutim, u sluaju nedovoljne zaposlenosti preduzee ne koristi sve svoje
kapacitete i ne proizvodi onoliko koliko bi zaista moglo da su svi faktori i svi resursi
optimalno u upotrebi.
Sve take koje se nalaze ispod crvene linije (krive proizvodnih mogunosti) predstavljaju
proizvodnju u stanju nedovoljne zaposlenosti.
Sve take koje bi se nale izvan krive proizvodne mogunosti predstavljaju proizvodnju koja
je u datom trenutku nemogua, zbog ogranienosti i resursa i faktora.

Ekonomija mora da odgovori na pitanja: ta, kako, za koga i koliko proizvoditi.

Predkejnzijanska ekonomija istie prednosti trita i njegove tri najvanije funkcije:


1) alokativna alociraju se proizvodna dobra na proizvoae i potrona na potroae
2) selektivna vri se selekcija prioriteta proizvodnje i zadovoljavanja potreba potroaa
3) distributivna vri se raspodela dohodaka izmeu faktora proizvodnje i unutar rada izmeu
ljudi

Prema Donu Hiksu razlika izmeu planskih i trinih privreda predstavlja se kao postojanje
fiksprajs i fleksprajs sistema.
50. Kruno kretanje dohotka

Kruno kretanje trinog mehanizma jeste ematski prikaz trinog


mehanizma, koji obuhvata dva aktera: domainstva i privredu, na dva trita:
tritu potroakih dobara (domainstva se pojavljuju na strani tranje a privreda
na strani ponude) i tritu faktora proizvodnje (proizvodnih dobara domainstva
se pojavljuju na strani ponude nudei faktora proizvodnje a privreda se pojavljuje na
strani tranje).

Grafikon krunog kretanja trinog mehanizma predstavlja meuzavisnost trina


potroakih dobara i trita faktora proizvodnje. Na tritima potroakih dobara,
domainstva se javljaju kao kupci, a privreda kao prodavci. Zato, tok novca pokazuje
putanju od domainstava preko potroakih dobara do privrede. Na tritu potroakih
dobara neposredno se zadovoljavaju potrebe domainstava kao potroaa.

Sa druge strane, na tritu faktora proizvodnje, kao prodavci se javljaju domainstva


(jer prodaju svoj rad i znanje), a kao kupac se javlja privreda. Na ovom tritu, posredno
se zadovoljavaju potrebe potroaa, jer se na njemu proizvode faktori proizvodnje, koji
se kasnije koriste u proizvodnji potroakih dobara.

Trite omoguava postizanje optimuma prema Paretovom kriterijumu (stanje trita u


kome niko ne moe poboljati svoj poloaj a da to istovremeno ne znai pogoravanje
poloaja nekog drugog.

51. Trini mehanizam ponuda


(Ponuda)

Ponuda je koliina dobara koju proizvoai spremni da ponude na tritu, po


odreenim cenama. Ponuda je proporcionalna ceni: sa rastom cene, raste i ponuda, i
obrnuto.
P- cene, Q- koliina, S- ponuda

Na grafikonu je prikazan osnovna kriva


ponude. Takoe, prikazan je odnos
izmeu ponude i rasta cena. Sa rastom
cena, raste i koliina proizvoda koju
preduzea nude na tritu.
Ponuda zavisi od cena, i ukoliko su one
vie bie i ponuda vea. To znai da
prema zakonu ponude postoji direktna
proporcija izmeu cene i ponuene
koliine. Za niu cenu ponuda je mala,
za viu vea. Sa rastom cene poveae
se ponuda dobara tako to e ili
postojei proizvoai poveati svoju
raniju ponudu ili e se na tritu pojaviti
novi proizvoai kojima nova via cena
omoguava pokrivanje viih trokova,
to inae ranije nije bilo mogue.

Cena i koliina proizvoda koja se nude i prodaju na tritu zavisi prvenstveno od


preferencija, tj. elja kupaca i prodavaca. elja kupaca jeste da do proizvoda dou po to
niim cenama, a elja prodavaca da svoje proizvode prodaju po viim cenama. Preferencije
kupaca i prodavaca upravo oslikavaju zakone ponude i tranje. Cena i koliina pri kojima se
preferencije uravnoteuju, predstavlja trinu ravnoteu.

52. Promena ponude, razliite elastinosti

Ponuda i cene nalaze se u direktnoj proporciji. Sa rastom cena, raste i koliina proizvoda
koji se nude (tj. raste ponuda), i obrnuto, u sluaju smanjenja cena, smanjuje se i ponuda.
Za koliko e se smanjiti ponuda u odnosu na cene zavisi prvenstveno od elastinosti
ponude. Elastinost pokazuje koliko e se procentualno promeniti ponuena koliina ako se
cena promeni za 1%.
Obrazac za dobijanje elastinosti je sledei:

EP = S/S : P/P
EP- cenovna elastinost ponude, S- promena ponuene koliine, P- promena cene,
S- poetna ponuena koliina, P- poetna cena
Elastinost ponude se moe kretati u intervalima izmeu nula i beskonano. Vezano za
elastinost ponude, moe se javiti nekoliko sluajeva:

P- cene, Q- koliina, S- ponuda

Na prvom grafikonu prikazana je situacija kada je ponuda savreno neelastina, tj. Ep= 0. U
tom sluaju, promena cene nee uticati na ponuenu koliinu. (bez obzira na visinu cene
nudi se uvek ista koliina). Grafik vertikalan.

Na drugom grafikonu prikazana je situacija kada je ponuda savreno elastina, tj. Ep= . U
tom sluaju, bilo kakva promena ponuene koliine nee uticati na cene. U tom sluaju po
istoj ceni nudi se bilo koja koliina. Grafik horizontalan.

Pored ovih sluajeva, javljaju se prelazni sluajevi neelastinosti (0< Ep< 1), elastinosti
(1< Ep< ), kao i sluaj jedinine elastinosti (Ep= 1). Jedinina elastinost predstavlja
situaciju kada sa promenom cene dolazi do proporcionalne promene ponuene koliine u
istom iznosu, za 1% promene cene, poveava se ili smanjuje 1% ponuenih proizvoda.

Promena ponude dovodi do pomeranja krive ponude udesno (prilikom poveanja ponude) ili
ulevo (prilikom smanjenja ponude). Poveanje, tj. smanjenje ponude moe biti izazvano
nizom razliitih faktora, poput tehnikog progresa, trokova izrade samih proizvoda, dravne
politike, prirodnih faktora, itd.
Na ponudu utiu sledei faktori:
1) cena dobra ili usluge
2) trokovi faktora proizvodnje
3) tehniki progres
4) broj preduzea u grani
5) dravna poreska politika, politika subvencija
6) cene drugih proizvoda koje bi preduzee moglo da proizvodi
7) prirodni faktori

Promene ponude mogu biti:


1) po istoj krivoj ponude zavisi od cene
2) prelazak na drugu krivu (pomeranje krive ponude) zavisi od uslova ponude kao to su
promena cene proizvoda u zdruenoj proizvodnji, promena cene inputa, klimatske i ekoloke
promene, vladina ekonomska politika, tehnoloki progres, uvoenje novih sirovina.
Poveanje ponude dovee do pomeranja krive udesno, a smanjivanje ulevo.

53. Trini mehanizam tranja

Tranja predstavlja koliinu dobara koju su potroai spremni da kupe u odreenom


trenutku i po odreenoj ceni.
Kriva tranje moe se dobiti na dva na naina:
1) neposrednim merenjem korisnosti dobra- kriva tranje je opadajua u skladu sa
zakonom opadajue marginalne korisnosti, koji kae da korisnost svake dodatne
jedinice proizvoda pada ako je na dohodak ogranien, pa pojedinci uvek tee
pronalaenju onog proizvoda koji nam obezbeuje maksimalnu korisnost.
2) posrednim merenjem korisnosti dobra- za posredno merenje koristi se kriva
indeferencije i posredno meri korisnost jednog dobra u odnosu na drugo dobro.

P- cene, Q- koliina, D- tranja

Kriva tranje je opadajueg toka i


pokazuje da se vie proizvoda trai
po nioj ceni. Za razliku od ponude,
tranja je obrnuto proporcionalna
ceni. Tj. sa poveanjem cene,
traena koliina e se smanjiti (kao
to je prikazano u situaciji gde
cene rastu sa PA na P2, a koliina
traenih proizvoda se smanjuje sa
QA na Q2).
Isto tako, ako doe do smanjenja
cena, koliina traenih proizvoda e
rasti. (situacija gde cene padaju sa
PA na P1, a koliina traenih
proizvoda raste sa QA na Q1).

54. Promena tranje, razliite elastinosti

Za razliku od ponude, tranja je obrnuto proporcionalna cenama. Sa rastom cena,


traena koliina pada, i obrnuto. Koliko e se promeniti tranja usled promene neke druge
varijable, izraunava se preko elastinosti. Za tranju moe se izraunati:
1) Dohodna elastinost tranje- pokazuje koliko se menja tranja u
zavisnosti od promene dohotka
2) Cenovna elastinost tranje- koliko se menja tranja u zavisnosti od promene
cena
Unakrsna elastinost tranje- koliko se promena tranje za jednim proizvodom utie na
promenu tranje za nekim drugim proizvodom

Dohodna elastinost se dobija na osnovu sledeeg obrasca:


Ey= D/D : Y/Y
Ey- dohodna elastinost tranje, D- promena tranje, Y- promena dohotka,
D- poetna tranja, Y- poetni dohodak

Cenovna elastinost tranje se dobija preko sledeeg obrasca:


EDP= D/D : P/P
EDP- cenovna elastinost tranje, D- promena tranje, P- promena cena,
D- poetna tranja, P- poetna cena

Kao i kod cenovne elastinosti ponude, i kod cenovne elastinosti tranje moe se
javiti nekoliko situacija.

Na prvom grafikonu je prikazana situacija u kojoj je cenovna elastinost ponude savreno


neelastina. U toj situaciji, bez obzira na promenu cena, ista koliina proizvoda e se
traiti.
Na drugom grafikonu je prikazana situacija gde je cenovna elastinost ponude savreno
elastina i gde se za istu cenu mogu traiti razliite koliine proizvoda.

Unakrsna elastinost tranje se izraunava preko sledeeg obrasca:


E= DA/ DB
E- unakrsna elastinost tranje, DA- promena tranje za proizvodom A,
DB- promena tranje za proizvodom B

Faktori koji utiu na elastinost tranje su:


1) supstituti ako postoje supstituti koji zadovoljavaju iste potrebe kao i odreeni proizvod
tada e elastinost tranje biti visoka
2) nivo dohotka potroaa visok dohodak potroae ini manje osetljivim na promene
cena
3) trajnost proizvoda ukoliko je trajnost proizvoda via, ljudi e biti osetljiviji na promene
cena
Velika elastinost: nii nivo dohotka, luksuzni proizvodi, raspoloivi supstituti, uvoenje
novih proizvoda
Promene u tranji mogu biti:
1) kretanje po istoj krivoj tranje usled promene cene
2) prelazak na novu krivu tranje usled promene dohotka potroaa, promene ukusa
potroaa, promene cene supstituta i komplemenata, poveanje broja ljudi koji troe
odreeni proizvod, oekivanja da e se cene promeniti ili da e doi do nestaica.

55. Kriva indiferencije

Kriva indiferencije predstavlja odnos izmeu dva dobra i pokazuje razliite kombinacije
dobara X i Y koje se mogu potroiti. Takoe predstavlja i graninu stopu supstitucije, tj.
koliko je pojedinac spreman da se odrekne jednog proizvoda u korist drugog.

U taki A odriemo se proizvoda B u


korist proizvoda A (vie proizvoda A se
koristi nego proizvoda B), a u taki B
je obrnuta situacija.
Meutim, pri odabiru proizvoda koje e
koristiti, pojedinac ima odreena
ogranienja. Ta ogranienja se nazivaju
budetskim ogranienjima, i
predstavljaju ogranienje u vidu
koliine novca koju pojedinac moe da
potroi.

Kada se budetska linija povee sa


krivom indiferencije, koja predstavlja
funkciju maksimizacije ukupne
korisnosti, dobija se ravnotea
potroaa. Taka ravnotee se nalazi u onoj taki gde kriva indiferencije dodiruje budetsku
liniju.

56. Budetska linija

Budetska linija ukazuje na mogue kombinacije dobara u sluaju da pojedinac u celini


troi svoj dohodak, da troi jedan deo svog dohotka, ili one kombinacije kada je potronja
izvan budetskog ogranienja.

U taki M vei deo dohotka ide na troenje


dobra A nego za dobro B, a u taki N je
obrnuto.

Kada se budetska linija povee sa krivom


indiferencije, koja predstavlja funkciju
maksimizacije ukupne korisnosti, dobija se
ravnotea potroaa. Taka ravnotee se nalazi
u onoj taki gde kriva indiferencije dodiruje
budetsku liniju.
Ako doe do poveanja dohotka, budetska
linija se pomera udesno, a zajedno sa njom se
pomera i kriva indiferencije. Ovo pomeranje
oslikava novu situaciju, kada postoji vie
dohotka za troenje na proizvode X i Y.
57. Ravnotea ponude i tranje

Ponuda predstavlja koliinu proizvoda koja se nudi od strane prodavaca/ proizvoaa na


tritu. Tranja predstavlja onu koliinu proizvoda koju kupci mogu da kupe po odreenim
cenama.
Ravnotea ponude i tranje se nalazi u onom nivou gde se ponuena i traena koliina
izjednaavaju.

U svakoj taki gde je ponuda vea od tranje, postoji pritisak na cene nanie, tj. zahtev od
strane samog trita, da se cene smanje i nae ravnotena cena i koliina. Takoe, ako je
tranja vea od ponude, onda postoji pritisak da se cene poveaju, kako bi se nale
ravnotena koliina i cena na tritu.

P- cene, Q- koliina, S- ponuda, D- tranja

58. Poveanje/ smanjenje ponude i tranje, razliite elastinosti

Kako procentualna promena koliine proizvoda koji se nude ili trae, u zavisnosti od
promene cene kod pojedinanih funkcija ponude i tranje, i promena ravnotee ponude i
tranje zavisi od elastinosti.
P- cene,
Q- koliina,
S- ponuda,
D- tranja
Na levom grafikonu nalazi se situacija gde se
ponuda (S) poveava. Dolazi do poveanja
ponudjene koliine i smanjenja cene. Na
desnom grafikonu nalazi se situacija gde se
ponuda smanjuje. Dolazi do smanjenja
koliine i poveanja cene.

Na levom grafikonu nalazi se situacija gde se tranja (D) poveava. Dolazi do poveanja
traene koliine i poveanja cene. Na desnom grafikonu nalazi se situacija gde se tranja
smanjuje. Dolazi do smanjenja koliine i smanjenja cene.

Na levom grafikonu je situacija kada je ponuda savreno elastina. Svaka promena u tranji
dovodi samo do poveanja ili smanjenja koliine, a ne odraava se na cenu. Na desnom
grafikonu je situacija kad je ponuda savreno neelastina. Svaka promena u tranji dovodi
samo do poveanja ili smanjenja cene, a ne odraava se na koliinu.

Na levom grafikonu je situacija kada tranja savreno elastina. Svaka promena u ponudi (u
ovom sluaju smanjenje ponude) dovodi samo do promene u koliini, ne odraava se na
cene. Na desnom grafikonu je situacija kada je tranja savreno neelastina. Bilo kakvo
poveanje/smanjenje ponude dovodi samo do poveanja/smanjenja cena, a ne odraava se
na koliinu.

*Trite je susretanje ponude i tranje.


*Kriva ponude = agregatna kriva ponude
*Kriva tranje = agregatna kriva tranje
*Cena je koliina novca ili nekog drugog
dobra koju pojedinac mora da plati da bi
obezbedio dobro.
*Input je resurs upotrebljen u proizvodnji
dobara ili usluga
*Konkurentno trite je trite na kom
nijedno preduzee nema moi da utie na
trinu cenu dobra.
*Naelo optimizacije ljudi se opredeljuju za
najbolju moguu strukturu potronje koju im
dozvoljava raspoloivi dohodak.
*Naelo ravnotee cene se prilagoavaju
sve dotle dok se ne izjednae S i D
*Suverenitet potroaa potroai raspolau
novanim glasovima kojim glasaju na tritu i reavaju pitanja ta, kako, za koga, i koliko
proizvoditi.
*Granina stopa supstitucije koliko je pojedinac spreman da se odrekne jednog dobra
radi dodatne koliine drugog

*Bazini ekonomski problem korienje ograniene koliine resursa za proizvodnju


ograniene koliine dobara kojima se zadovoljavaju potrebe ljudi
*Opadajua marginalna korisnost ako se troi vea koliina dobra tada je marginalna
tj. dodatna korisnost svake naredne jedinice sve manja
*Slobodno dobro je dobro u kom ljudi mogu da uivaju neogranieno po nultoj ceni
besplatno
*Ekonomsko dobro je dobro koje je retko, nema ga u neogranienim koliinama, niti po
nultoj ceni
*Varijabla toka ima vremensku dimenziju a varijabla fonda se odnosi na odreeni
trenutak.

7. Glava
59. Makroekonomske veliine

Na ekonomiju kao nauku, i na privredu zemlje postoje dva opta pogleda-


Mikroekonomski pogled odozdo i Makroekonomski pogled odozgo.
Mikroekonomski pogled odozdo mikroskopski posmatra jedan deo ekonomije i
privrede- pojedinca, jedan proizvod, jednu granu privrede, ili region.
Makroekonomski pogled odozgo makroskopski posmatra ekonomiju i privredu u
celini- celokupnu proizvodnju, zaposlenost, novac, inflaciju itd.
Oba pogleda, i mirkoekonomski i makroekonomski, moraju biti objedinjeni da bi ekonomija
i privreda kao celine funkcionisale.
Ekonomija se bavi proizvodnjom, raspodelom, razmenom i potronjom.
Da bi se proizvodnja odvijala privredi su potrebna ulaganja, tj. inputi:
1) rad svi fiziki i intelektualni napori u vezi proizvodnje
2) kapital sva sredstva za proizvodnju
3) zemlja svi prirodni resursi
Makroekonomija se bavi agregatnim aktivnostima, poput proizvodnje, zaposlenosti ili
inflacije. Razlikuju se egzogene i endogene varijable koje utiu na ekonomiju i privredi, i
to one koje su izvan ekonomskog modele (egzogene) i one koje se nalaze unutar
ekonomskog modela (endogene).

U makroekonomiji svi fenomeni se dele na:


1) Fenomene koji utiu na tranju obuhvataju odluke subjekata o potronji, tranji
za nekim proizvodima. Osnovna ideja jeste da drava moe da kontrolie i po
potrebi prigui tranju, zarad prevazilaenja nekih fluktuacija u potronji.
Instrumenti koje drava koristi za takvu akciju mogu biti delovi monetarne (ponuda
novca i kamate) ili fiskalne politike (porezi i izdaci).
2) Fenomene koji utiu na ponudu odnosi se na potencijal privrede i sposobnost
drave da pobolja ukupnu ekonomsku efikasnost, kroz poveanje proizvoda koji
se nude na tritu.

60. Makroekonomske veliine predkejnzijanci i kejnzijanci

Makroekonomija je optereena kroz sukob kejnzijanaca i monetarista i opredeljivanje za


lese-fer ili intervencionizam.
Kejnzijanci (horizontalisti, slana makroekonomija) dve morske obale SAD: Harvard, MIT,
Jejl, Stenford, Berkli + Englezi i Francuzi u Evropi
Monetaristi (vertikalisti, slatkovodna makroekonomija) velika jezera u SAD: ikago,
Roester, Minesota + Nemci i veani u Evropi

U razvoju makroekonomije razlikuju se tri faze razvoja:


1) Predkejzijanski model iz 19. veka
2) Kejnzijanski model iz 20tih godina 20. veka
3) Nova klasina makroekonomija 70ih godina 20. veka

Predkejnzijanci su verovali u stabilnost trita i njegovu mogunost da se samo


uravnoteuje. U potpunosti su prihvatali Sejov zakon trita (zakon koji je formulisao
francuski ekonomista an Batista Sej, koji glasi- proizvodi se razmenjuju za proizvode i
svaka ponuda generie svoju tranju, a tranja stvara ponudu. Svaki kupac je prodavac, a
svaki prodavac je kupac. Nije mogue doi do krize hiperprodukcije (vea ponuda od
tranje) jer sve to se proizvede e biti kupljeno)
Poto je trite samouravnoteuju sistem, privreda uvek tei stanju pune zaposlenosti.
Kao korektivni mehanizam za uspostavljanje ravnotee na tritu, koriene su kamatne
stope i nadnice, koje se odreuju na tritu u zavisnosti od ponude i tranje. (Nadnica se
menja u zavisnosti od ponude i tranje za radom, a kamata u zavisnosti od ponude i tranje
za kapitalom.) Zbog takvog karaktera trita, poto privreda prirodno tei da se nae u
ravnotei, ne preporuuje se dravna intervencija. Kao jedini izuzetak, uzima se
kontrola novca od strane drave, koja je potrebna i poeljna.

Kejnzijanci se protive stavovima klasine kole (predkejnzijanaca) i smatraju da moe doi


do stanja nezaposlenosti i da je nezaposlenost ustvari najvei makroekonomski problem.
Kamate i nadnice nisu dovoljno efikasne za regulisanje trita. Smanjenje kamata nee
dovesti do priliva investicija, kao to ni smanjenje nadnica nee dovesti do pune
zaposlenosti. Kejnzijanci su se zalagali za dravni intervencionizam, i to ne samo u
kontroli novca, ve i u odravanju pune zaposlenosti i dinamiziranju agregatne tranje.
61. est osnovnih makroekonomskih agregata

Makroekonomija se bavi agregatnim aktivnostima, poput proizvodnje, zaposlenosti ili


inflacije. est osnovnih makroekonomskih agregata je:
1) stopa nezaposlenosti (broj ljudi koji aktivno trae posao u odnosu na
ukupan broj radno sposobnih (zaposlenih i nezaposlenih))
2) stopa inflacije (procentualni rast prosenog nivoa cena u privredi)
3) produktivnost (proizvodnja po zaposlenom u jednom satu rada)
4) kamatna stopa (procentualni iznos koji se plaa poveriocima kao
naknada za pozajmljena sredstva ili procentualni iznos koji dunici
plaaju kreditorima)
5) dravni deficit (viak rashoda nad prihodima u dravnom budetu)
6) spoljnotrgovinski deficit (viak uvoza u odnosu na izvoz)

Ovi agregati se objanjavaju i predstavljaju kroz odnos sa najvanijom


makroekonomskom veliinom BDP-om (Bruto Domai Proizvod). BDP predstavlja
vrednost svih proizvoda i usluga proizvedenih u jednom vremenskom periodu. On moe
biti:
- nominalni raunat po tekuim cenama
- realni raunat po stalnim cenama (baznim vrednostima)
Implicitni BDP deflator kao odnos izmeu nominalnog i realnog BDP-a

62. Odnos BDP- inflacija

Izmeu visoke proizvodnje koja prouzrokuje ubrzavanje inflacije i niske proizvodnje koja
prouzrokuje usporavanje inflacije postoji optimalni odnos koji bi trebalo da obezbedi
konstantnu stopu inflacije. Onaj BDP na kome se odrava konstantna stopa inflacije naziva
se prirodni realni BDP. Prirodni realni BDP predstavlja trend kretanja koji bi BDP trebao
da ima, kako bi se odrala konstantna stopa inflacije. Meutim, u praksi se esto deavaju
varijacije BDP-a tokom vremenskih perioda.
Prirodni realni BDP je, kao to je reeno trend kretanja, i kao takav ima svoje cikline
komponente i oslikava tipinu liniju privrednog ciklusa. U najvioj taki nalazi se vrh, u
najnioj dolja. Kada se posmatra period iz take vrha ka taki dolje, u pitanju je recesija.
(kada je zabeleen pad BDP-a)
Trend iz take dolje do take vrha predstavlja ekspanziju (rast BDP).

- inflacija

U delu I moe se videti usporavanje BDP-a


(njegovog rasta), a sa tim i usporavanje
inflacije. U delu II se vidi ubrzavanje rasta
BDP-a i inflacije, da bi se u delu III rast
inflacije i BDP-a opet usporio. Moe se
zakljuiti da se inflacija i BDP kreu u istom
pravcu.
63. Odnos BDP- nezaposlenost

Stvarni BDP i stvarna nezaposlenost imaju proporcionalan trend kretanja. Kada je stvarni
BDP vei od prirodnog BDP-a i stvarna stopa nezaposlenosti bie vea od prirodne stope
nezaposlenosti. Na osnovu podataka iz prakse, ekonomista Artur Okun formulisao je
zakon, koji je po istom dobio i ime. Okunov zakon glasi da e se BDP smanjiti u proseku
za oko 2.5%, u sluaju da se nezaposlenost povea za 1% iznad prirodne stope
nezaposlenosti.
Odnos izmeu BDP-a i nezaposlenosti se na razliite naine gledao kroz razvoj ekonomije.
Kod
predkejnzijanaca se smatralo da su investicije ostaci od tednje i da ne utiu dovoljno na
fluktuacije BDP-a. Kejnzijanci su smatrali da niske investicije izazivaju pad efektivne
tranje pad samog BDP-a. I neo-austrijanci su smatrali da visoke investicije mogu izazvati
krizu, zbog brojnih promaaja. Nastanak krize void ka poveanju nezaposlenosti, a rezultat
je smanjenja BDP-a iz bilo kog razloga.
U teoriji postoji i prirodna stopa nezaposlenosti, kao ona stopa nezaposlenosti gde je
inflacija konstantna i nema tendenciju da se usporava ili ubrzava. Kroz povezivanje
odnosa izmeu
BDP-a i inflacije sa jedne strane, i BDP-a i nezaposlenosti sa druge strane, dolazi se i
do odnosa izmeu nezaposlenosti i inflacije.

u- zaposlenost

Kao i kod odnosa izmeu inflacije i BDP-a,


zaposlenost i BDP se kreu u istom pravcu. U
delu I dolazi do usporavanja rasta i BDP-a i
zaposlenosti, dok se u delu II rast oba
agregata ubrzava. U delu III se deava isto
kao i u delu I, tj. usporavanje rasta i BDP-a i
zaposlenosti.

64. Privredni ciklusi


Privredni ciklusi predstavljaju obnavljajue cikluse kretanja odreenih ekonomskih pojava.
Oni podrazumevaju periode natprosenog rasta (ekspanzija), koji kulminira u vrhu, a
zatim dolazi do natprosenog pada (recesija), koja se zavrava u dnu. U teoriji se
prihvata da ovi ciklusi obino traju 40 do 60 meseci.
Privredni ciklusi se odvijaju upravo oko neke dugorone linije trenda rasta. Postoje
teorije privrednih ciklusa koje nastoje da objasne upravo te cikluse koji se odvijaju oko
odreenog trenda, i teorije rasta koje objanjavaju sam trend kretanja neke pojave.
Neki ekonomisti smatraju da privredni ciklusi nastaju sluajno, dok drugi smatraju da su
to sistematske ekonomske fluktuacije.

65. Dohodak i potronja

Svi ekonomski subjekti (i proizvoai i potroai) svoj dohodak dele na potronju i


tednju. Dohodak se prvenstveno sastoji od raspoloivog dohotka i dela koji se daje
dravi (u vidu poreza). Raspoloivi dohodak (dohodak koji domainstva primaju od
preduzea plus transferi od drave, minus direktni porezi) i on se deli na deo koji se
troi i deo koji se tedi.

U makroekonomiji razvijeno je nekoliko teorija o dohotku i to Kejnsova teorija o


apsolutnom dohotku (1936), Dujzenberijev relativni dohodak (1949), Fridmanov
permanentni dohodak (1957) i Andijev i Modiljanijev ivotni ciklus dohotka (1963).

Funkcija potronje u makroekonomiji razvijala se u nekoliko etapa:


- Kejnsov apsolutni dohodak uveo je Don Majnard Kejns svojom knjigom Opta teorija
zaposlenosti, kamate i novca. Kejns je dokazivao da potronja zavisi od apsolutnog nivoa
dohotka. Pored hipoteze o apsolutnom dohotku, Kejns je takoe dokazao da se privreda
moe nai u nivou ispod pune zaposlenosti, suprotno predkejnzijanskom stavu da trite
samo uravnoteava privredu.
- Relativni dohodak Dejmsa Dujzenberija pretpostavlja da e odnos tednje i potronje
ostati nepromenjen tokom vremena, pod uslovom da raspodela linih dohodaka ostane
nepromenjena.
- Fridmanov permanentni dohodak je pretpostavka da potronja zavisi od permanentnog
dohotka, koji predstavlja ponderisani prosek ranije primljenih dohodaka. Na ovaj
permanentni dohodak utie niz faktora, poput bogatstva, trenutne nadnice, isl.
- ivotni ciklus dohotka je hipoteza koju su formulisali Ando i Modiljani. Podrazumeva da
pojedinci troe u skladu sa ukupnim resursima kojima tokom ivota raspolau. Ona
pretpostavlja da je stopa tednje konstantna ukoliko je stopa rasta stanovnitva i per capita
nepromenjen. U razliitim ivotnim periodima e odnos izmeu visine dohotka i potronje
biti razliit. Modiljani je, za razliku od Fridmana, posebno sagledavao bogatstvo, a posebno
tekua primanja.

66. Paradoks tedljivosti

Kejnzijanci su smatrali da se rast BDP-a moe izazvati ili rastom investicija (injekcija u
privredu) ili smanjivanjem tednje (povlaenje iz privrede). tednja nije smatrana kao
dovoljna i uvek poeljna za privredu, jer moe dovesti do recesije. Na pojedinanom nivou,
tednja danas moe osigurati i veu potronju sutra. Ali na nivou cele privrede vea tednja
dovodi do smanjenja potroakih izdataka, i samim tim do smanjenja dohotka. Ovo se
naziva paradoks tedljivosti- vea tednja u tekuem periodu vodi ka smanjenju tednje
u budunosti.

Deluje kroz sledee faze:


Poetno poveanje tednje Manja potronja Rast zaliha
Smanjenje proizvodnje i zaposlenosti (+ efekat multiplikatora) Smanjenje
dohotka Krajnje smanjenje tednje
67. Raspodela dohotka i bogatstva

Izdvajaju se dve raspodele dohotka i bogatstva:


1) Raspodela na faktore (funkcionalna raspodela dohodaka) bavi se formiranjem
dohodaka za faktore proizvodnje rente, nadnice i profita
2) Raspodela na pojedince (veliinska raspodela dohodaka) to je raspodela bogatstva
na pojedince nezavisno od osnova po kom su stekli dohodak

Raspodela dohotka na pojedince, tj. veliinska raspodela, se predstavlja putem Lorencove


krive.

Grafikon predstavlja Lorencovu krivu. Na prvom grafikonu nalazi se savrena situacija, u


taki A, kada je bogatstvo ravnopravno rasporeeno meu stanovnitvom. Na drugom
grafikonu nalazi se situacija, u taki B, gde je bogatstvo neravnopravno rasporeeno. U
toj situaciji, 70% stanovnitva upravlja sa 30% dohotka. Osenena povrina predstavlja
odstupanje od idealne raspodele, i naziva se Gini koeficijent.
U praksi, Lorencova kriva nije kriva od 45 stepeni, ve je ispupena. Na primer, u SAD-u 1%
stanovnitva (porodica) raspolae sa gotovo 40% ukupnog nacionalnog bogatstva.
68. Ravnoteni nivo dohotka metod potronja plus investicije

Ravnoteni nivo nacionalnog dohotka mogue je odrediti na dva naina:


1) metodom potronja plus investicije (P+I) u ovom sluaju agregatna ponuda ND
treba da bude jednaka agregatnoj tranji (P+I+G)
2) metodom tednja investicije (S-I) polazi se od jednakosti S=I na tritu kapitala

69. Metod potronja plus investicije

Metod potronja plus investicije polazi od zahteva da agregatna tranja bude jednaka
agregatnoj
ponudi u stanju ravnotee, odnosno ravnotea se nalazi u onoj situaciji kada je dohodak
jednak potronji zajedno sa investicijama. Ukupna potronja obuhvata potronje:
1) Stanovnitva (P)
2) Privrede (I)
3) Drave (G)
Metod se moe formularno predstaviti na sledei nain:
1) C= P + I + G
C- ukupna potronja, P- potronja stanovnitva, I- potronja privrede, G- potronja drave
2) Y= C + I
Y- dohodak, C- potronja (ukupna), I- investicije

Nacionalna funkcija potronje predstavlja zbir potronje svih domainstava u


privredi. Funkcija potronje jednog domainstva e se menjati u zavisnosti od
promene dohotka.

C- potronja,
I- investicije,
Y- dohodak

Ravnotea se nalazi u taki A, gde prava


je Y= C+I.

Linija 45 je dohodak.
Neravnotea metod potronja plus investicije
C-potronja, I- investicije, Y-
dohodak, IG- inflacioni gep (jaz),
RG- recesioni gep (jaz)

Mogu se dogoditi dve neravnotee u


C+I modelu. Prva je prikazana u
taki C, kada je agregatna ponuda
vea od agregatne tranje. U tom
sluaju, javlja se recesioni
(depresioni) gep. Kako bi se ova
neravnotea otklonila, potrebno je
poveati C+I, sa C+I krive na
(C+I)2 krivu. Druga neravnotea je
u taki B, gde je agregatna ponuda
manja od agregatne tranje. U tom
sluaju javlja se inflacioni gep. Da
bi se otklonila ova neravnotea,
treba smanjiti C+I sa C+I krive na
(C+I)1 krivu.

70. Metod tednja i investicije

Prema ovom metodu, ravnoteni dohodak je u onoj taki gde se ponuda izjednaava sa
tranjom (potronjom) sektora stanovnitva i privrede, tj. ND= P + I

ND- nacionalni dohodak, P- potronja stanovnitva, I- potronja privrede

S- tednja, I- investicije, Y- dohodak

Ravnotea se nalazi u taki A, gde se tednja izjednaava sa investicijama.


Neravnotea metoda tednja i investicije

U sluaju metoda S+I takoe se mogu javiti dve neravnotee.

S- tednja, I- investicije, Y- dohodak,


IG- inflacioni gep (jaz)

Prva neravnotea javlja se kada su investicije na manjem nivou od ravnotenog. U ovoj


situaciji nivo investicija se nalazi u taki B, dok je ravnotea u taki A. Pri tome se javlja
inflacioni gep. Ova neravnotea se moe otkloniti na dva naina. Prvi nain je da se smanje
investicije, sa krive I na krivu I1.
Drugi nain, koji je preporuljiviji od prvog, jeste da se povea tednja, sa krive S na krivu
S1.

S- tednja, I- investicije, Y- dohodak, RG- recesioni gep (jaz)

Drugi vid neravnotee koji se moe javiti u ovom modelu je situacija u kojoj je tednja vea
od ravnotene, tj. na viem nivou, u taki B. Ova neravnotea se takoe moe otkloniti na
dva naina. Prvi nain jeste smanjenje tednje, sa S na S1, to se ipak ne preporuuje. Bolji
nain za otklanjanje ovog problema svakako je poveanje investicija, sa I na I1. Pri ovom
vidu neravnotee javlja se recesioni gep.

71. Ravnoteni nivo dohotka


zdrueni metod

AD- agregatna tranja, Y- dohodak


Ravnotea se nalazi u taki A, za odreeni nivo agregatne tranje AD i dohotka YO. U toj
taki izjednaavaju se dohodak i sve varijable agregatne tranje, tj. Y= C+I+G+NX.
Y- dohodak, C- potronja, I- investicije, G- dravni izdaci, NX- neto
izvoz

72. Neravnotea zdrueni metod

AD- agregatna tranja, Y- dohodak, IG- inflacioni


gep, RG- recesioni gep
Kao i kod drugih modela, i kod zdruenog modela
moe doi do odreenih odstupanja od ravnotee, tj.
do neravnotenih stanja. Neravnotena stanja se
mogu javiti kao take B i C. U taki B, dohodak je na
niem nivou od ravnotenog. Pri tome se javlja
inflacioni gep. Ova neravnotea se moe otkloniti
smanjenjem agregatne tranje do eljenog nivoa. U
taki C je dohodak na viem nivou od prethodno
ravnotenog nivoa i to dovodi do recesionog gepa.
Ova neravnotea se otklanja poveanjem agregatne
tranje do eljenog nivoa.

73. Multiplikator u zatvorenoj privredi

Bez drave:
Pod zatvorenom privredom podrazumeva se ona u kojoj ne postoji spoljna trgovina, izvoz ili
uvoz. U ovom sluaju, multiplikator se moe izraunati prema formuli:

M= 1/ 1- GSP, tj. 1/ GS

GSP- granina sklonost potronji, GS- granina sklonost tednji

Injekcije su ekonomske veliine koje uveavaju nivo drutvenog proizvoda a povlaenja su


ekonomske veliine koje smanjuju nivo drutvenog proizvoda.

U injekcije se ubrajaju investicije a jedina povlaenja su ona u vidu tednje, pa multiplikator


zavisi od granine sklonosti tednji (promena tednje prouzrokovana promenom dohotka za
1).
GSP je promena potronje prouzrokovana promenom dohotka za 1.
Hipoteze o multiplikatoru i apsolutnom dohotku osporile su predkejnzijansko apsolutizovanje
tednje, koja je trebalo da pokree privredu. Naime, po miljenju klasine kole, tednja se
nalazila na strani ponude kapitala. Sada, u fokus dolazi agregatna tranja, tj. umesto
malobrojnih vlasnika kapitala na strani ponude, na pokretanje privrede i na privredu samu
daleko vei uticaj imaju brojni radnici na strani tranje.
Sa dravom:
Pod zatvorenom privredom podrazumeva se ona u kojoj ne postoji spoljna trgovina, izvoz ili
uvoz. Kada se razmatra model zatvorene privrede sa dravom, u injekcije se ubrajaju ne
samo investicije, ve i budetski izdaci. Sa druge strane, pod povlaenjima se
podrazumevaju ne samo povlaenja u vidu tednje, ve i porezi.
U ovom sluaju, multiplikator se moe izraunati kao:
M= 1/ GS + t
GS- granina sklonost tednji, t- granina stopa oporezivanja

74. Multiplikator u otvorenoj privredi

Injekcije su ekonomske veliine koje uveavaju nivo drutvenog proizvoda a povlaenja su


ekonomske veliine koje smanjuju nivo drutvenog proizvoda.

U otvorenoj privredi, kakva je privreda u svetu danas, model injekcije- povlaenje je sloeniji
i obuhvata:
1) Pojedince (potroae i preduzea)- injekcije su investicije, a povlaenje je
tednja.
2) Dravu- injekcije su budetski izdaci, a povlaenja porezi
3) Inostranstvo- injekcije su izvozi, a povlaenja uvozi

U skladu sa principom da injekcije moraju biti jednake povlaenjima, ravnotea se sad


predstavlja kao
I+G+X=S+T+M
S- tednja, T- porezi, M- uvoz, I- investicije, G- budetski (dravni) izdaci, X- izvoz

Multiplikator se u ovom sluaju dobija putem sledee formule:


M= 1/ GS + t + m
GS- granina sklonost tednji, t- granina stopa oporezivanja, m- granina stopa uvoza

*Anticiklina politika politika kreirana radi otklanjanja fluktuacija u poslovnom ciklusu


*Automatski stabilizator automatske promene poreza i troenja koja se javljaju tokom
poslovnog ciklusa kojima se tei da se fluktuacije realnog BDP-a stabilizuju
*Cikline fluktuacije velike ekspanzije i kontrakcije veine ekonomskih serija koje se
ponavljaju nakon odreenog broja godina
*Dinamini multiplikator iznos za koji se poveava proizvodnja tokom odreenog
vremenskog perioda kao rezultat poveanja potronje za 1 dinar
*Ekonomija obima snienje trokova usled rasta proizvodnje preduzea
*Ekonomske fluktuacije promene realnog BDP-a koje vode devijacijama ekonomije u
svom dugoronom trendu rasta
*Ekspanzija period u ekonomskom ciklusu u kome se privreda kree od minimalnog ka
maksimalnom stepenu aktivnosti
*Recesija period u ekonomskom ciklusu u kome drutveni proizvod opada.

8. Glava
75. Makroekonomski identiteti

Drutveno raunovodstvo meri nivo privredne aktivnosti i ukazuje na faktore koji dovode do
rezultata privreivanja. Makroekonomski identiteti slue za merenje privredne aktivnosti,
meunarodna poreenja, kao i poreenja tokom razliitih vremenskih perioda. Najbolji
pokazatelj zdravlja jedne privrede jeste njen nivo agregatne proizvodnje.Njena osnovna
raunovodstvena mera je BDP.
Proizvodnja je korienje inputa radi autputa. BDP je ukupna trina vrednost finalnih
dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji tokom jedne godine. Dodata vrednost je
razlika vrednosti inputa i autputa, tj. rauna se tako to se od proizvodnje jedne firme
oduzmu trokovi inputa.
Vrednost svih dobara i usluga se mogu posmatrati na tri naina:
1) sabiranjem svih izdataka- koliko krajnji potroai troe na odreeno dobro
2) sabiranjem svih dohodaka- sabiranjem nadnica, kamata i profita
3) sabiranjem svih dodatih vrednosti
Bruto domai proizvod se takoe moe meriti na tri naina:
1) sabiranjem izdataka domaih subjekata- potroai troe svoje dohotke, i samim
tim dohoci moraju biti jednaki izdacima
2) sabiranjem dohodaka domaih subjekata- BDP meri proizvodnu aktivnost
zemlje i kao takva mera moe se dobiti sumom dohodaka svih rezidenata zemlje
3) sabiranjem svih dodatih vrednosti- tokom proizvodnje i prodaje se
ostvaruje odreena dodata vrednost. Suma dodatih vrednosti mora biti
jednaka BDP-u.

Tri osnovna subjekta u ekonomiji su domainstva, drava i privreda.

76. Agregatni metod izdatka

Prema metodu izdataka drutveni proizvod je zbir potronje, investicija, dravnih izdataka i
razlike uvoza i izvoza. ( C+I+G+X-M)
C = izdaci domainstva na tri vrste potronih dobara trajna (traju due od 1 godine),
netrajna (hrana, odea) i usluge (zdravstvo, popravke)
I = izdaci privrede tj. investicije koje mogu biti domae ili inostrane i dele se u 3 grupe (novi
pogoni i oprema, stambena izgradnja, zalihe)
G = izdaci drave na svim nivoima (optina, region, republika) kojima se obezbeuju javna
dobra ili usluge (vojska, administracija)
X-M = spoljnotrgovinski izdaci

77. Agregati metoda dohodaka

Prema metodu dohodaka drutveni proizvod je zbir nadnica, rente, kamate i profita. (W+P+i
+R). Proseno 70% NI su nadnice, 20% profiti i kamate i 10% renta.
Lini dohodak je PI = NI (national income) SS (doprinosi za socijalno i penzijsko osiguranje)
+ Sg (dravne subvencije) + Si (kamate koje je isplatila drava).
Raspoloivi dohodak je PID =PI (lini dohodak) T (porezi)

78. Model injekcija povlaenje (zatvorena privreda, bez drave)

Ako se utroi sve to je proizvedeno, tada ne postoji curenje iz sistema. Povlaenje (ili
curenje) predstavlja bilo koji deo dohotka koji ispada iz krunog toka, dok injekcija
podrazumeva ulazak u kruni tok dohotka koji ne potie iz potronje domainstva. Pod
zatvorenom privredom podrazumeva se ona koja ne nastupa na svetskom tritu, pa nema
uvoz ili izvoz. U modelu zatvorene privrede bez drave jedine injekcije su one u vidu
investicija, a jedina povlaenja ona u vidu tednje.
Kada su injekcije (prihodi) jednake povlaenjima (rashodima), onda se
nacionalni dohodak ne menja i privreda je u ravnotei.
U ovom sluaju, vae sledee jednakosti:
Y= C + I
S= I

Y- dohodak, C- potronja,
I- investicije, S- tednja

79. Model injekcija povlaenje (otvorena privreda)

Za razliku od zatvorene privrede, pod otvorenom privredom se podrazumeva ona privreda


koja nastupa na svetskom tritu. Zbog toga, kao injekcije u takvu privredu se ubrajaju
investicije i izvoz, dok se kao povlaenja javljaju uvoz i tednja.
Injekcije i povlaenja predstavljaju sastavne delova bruto drutvenog proizvoda. BDP se deli
na rashode i prihode. Kada su injekcije (prihodi) jednake povlaenjima (rashodima),
onda se nacionalni dohodak ne menja i privreda je u ravnotei.
U ovom sluaju, vae sledee jednakosti:
Y= C + I + X
S + M= I + X

Y- dohodak, C- potronja,
I- investicije, S- tednja,
X- izvoz, M- uvoz
80. Model injekcija povlaenje (potpun model sa dravom)

Ako se u model ukljui i drava, tada je model injekcija povlaenje potpun. Na strani injekcija
nalaze se investicije, izvoz i sada uvedeni dravni izdaci. Na strani povlaenja se nalaze tednja,
uvoz i novo-uvedeni porezi.
Kada su injekcije (prihodi) jednake povlaenjima (rashodima), onda se nacionalni
dohodak ne menja i privreda je u ravnotei.

U ovom sluaju, vae sledee jednakosti:


Y= C + I + G + X
S + T + M= I + G + X
Y- dohodak, C- potronja, I- investicije, S- tednja, X- izvoz, M- uvoz, G- dravni izdaci, T- porezi

81. Sistem nacionalnih rauna (tokovi i stanja)


(Razlika stanja i tokova)

Nacionalni rauni su model kvantitativnog prikazivanja ekonomskog ivota. Koristi se bilansni


metod, i sve materijalne vrednosti se posmatraju sa stanovita prihoda i rashoda vanih
ekonomskih subjekata (preduzea, stanovnitva, drave, inostranstva).
Svrha sistema nacionalnih rauna je da detaljno opie izabrane ekonomske aktivnosti za
subjekte jedne privrede radi analize
1) makroekonomske politike zemlje
2) medjunarodnih poreenja u skladu sa opteprihvaenim standardima
SNR sve svoje ekonomske aktivnosti prikazuje pomou stanja i tokova:
1) stanja- odnose se na informacije o fondovima u odreenim takama vremena, na
poetku ili kraju obraunskog perioda
2) tokovi- aktivnosti koje se dogaaju u odreenom obraunskom periodu
Sve ekonomske aktivnosti imaju za posledicu ekonomske tokove, koji stvaraju, menjaju,
prenose ili unitavaju ekonomske vrednosti.
Tokovi mogu biti:
1) transakcije- ekonomski tokovi koji nastaju u vezama izmeu institucija i u samim
institucijama
2) ostali tokovi- promene vrednosti u imovini i potraivanjima koje nisu posledice
transakcija, nego nekih elementarnih nepogoda, ratova, i sl.
Stanja su povezana sa tokovima i rezultat su ranijih transakcija i ostalih tokova.

*Razlika BDP i BNP BNP ukljuuje i strane zarade domaih korporacija i dravljana koji rade u
inostranstvu.
*BDP deflator nominalni BDP podeljen realnim BDP-om.
*Nacionalni dohodak dohodak koji je rezultat proizvodnje proizvoda i usluga
*Nominalni drutveni proizvod vrednost drutvenog proizvoda u tekuim cenama
*Domainstvo grupa osoba koje zdruuju svoje dohotke, imaju zajedniku svojinu i zajedno
donose ekonomske odluke
*Firma kupuje faktore proizvodnje od domainstava i koristi ih za proizvodnju dobara i usluga
9. Glava

82. Pretpostavke IS-LM modela

IS-LM model formulisao je britanski ekonomista Don Hiks 1936. godine. Model je formulisan kako
bi se saela i objasnila Kejnsova ideja prezentirana u knjizi Opta teorija kamate, zaposlenosti i
novca i kako bi se propustile neke Kejnsove pretpostavke, da dohodak postaje deo investicione
funkcije, kamata deo funkcije tednje. Formulisan je prvenstveno kako bi objasnio kretanja u
zatvorenoj privredi. Pri ukljuivanju uticaja inostranstva na domau privredu, IS-LM model se
pretvara u M-F (Mandel- Flemingov) model.
Razlike izmeu Kejnsa i klasika su objanjene nagibom krivih IS i LM: Kejns polazi od poetka krive
LM koji je elastian i gde promene IS (ekspanzija investicija) malo poveavaju kamatu a mnogo
dohodak Klasici polaze od njenog kraja.
IS-LM model polazi od nekoliko pretpostavki:
1) IS-LM model spaja dva trita- trite dobara odreeno IS krivom i trite novca
prikazano kroz LM krivu.
2) Na tritu dobara ravnotea se postie pri izjednaavanju investicija i tednje (investicije su
jednake tednji), dok se na tritu novca ravnotea postie kad se izjednae ponuda i tranja
za novcem (ponuda novca je jednaka tranji za novcem). Na tritu dobara dohodak utie na
potronju i obratno. Na tritu novca vii dohodak poveava tranju za novcem i kamatu a
vie kamate smanjuju potronju i dohodak.
3) Presek krivih IS i LM predstavlja istovremenu ravnoteu na oba trita, koje odreuju
ravnotenu kamatu i dohodak u jednoj privredi.
4) Model pretpostavlja da su inflacija i ponuda novca egzogeno odreene.

U IS-LM modelu monetarna politika deluje na trite novca (LM kriva) a fiskalna politika na
trite dobara (IS kriva).

Osnovni makroekonomski identiteti:


Dohodak se upotrebljava na potronju, investicije, dravne izdatke i neto izvoz Y= C+I+G+NX
Primljeni dohodak se oporezuje i ono to ostaje je raspoloivi dohodak Yd (Y=Yd+T)
Raspoloivi dohodak se upotrebljava na potronju i tednju. (Yd = C+S)

83. Jednakost funkcija tednje i investicija dobijanje IS krive

IS kriva predstavlja ravnoteu na tritu dobara. Moe se dobiti na tri naina:


1) Metod jednakosti funkcija investicija i tednje
2) Metod jednakosti tednje i investicija
3) Metod potronja plus investicije i AD za AD=a +bY cr
Y- dohodak, r- kamata, I- investicije, S- tednja

Metod jednakosti funkcija tednje i investicija polazi od njihove ravnotee. U takama preseka, gde
se investicije i tednja izjednaavaju, formiraju se take koje ine IS krivu. Sa padom kamate, sa r1
na r2, dolazi do poveanja dohotka, sa Y1 na Y 2. Skupovi (I, S) i (I1,S1) formiraju IS krivu.

Kada raste kamata r raste i S. Kada raste dohodak Y rastu i I.

84. Jednakost tednje i investicija dobijanje IS krive

IS kriva predstavlja ravnoteu na tritu dobara. Moe se dobiti na tri naina:


1) Metod jednakosti funkcija investicija i tednje
2) Metod jednakosti tednje i investicija
3) Metod potronja plus investicije i AD za AD=a +bY cr

Y- dohodak, r- kamata, I- investicije, S-


tednja

U I delu se nalazi odnos izmeu investicija i


kamatne stope. Funkcija investicija je
opadajua u odnosu na kamatnu stopu. Sa
poveanjem kamatne stope investicije
opadaju, i obrnuto.
U III delu se nalazi odnos izmeu dohotka i
tednje. tednja je rastua u odnosu na
dohodak. Sa rastom dohotka, raste i tednja.
U IV delu kriva od 45 stepeni pokazuje
jednakost izmeu tednje i investicija. Polaskom od bilo koje take, krunim kretanjem formira se
IS kriva u II delu.

85. Metod potronja plus investicije dobijanje IS krive

IS kriva predstavlja ravnoteu na tritu dobara. Moe se dobiti na tri naina:


1) Metod jednakosti funkcija investicija i tednje
2) Metod jednakosti tednje i investicija
3) Metod potronja plus investicije i AD za AD=a +bY cr

Y- dohodak, r- kamata, AD- agregatna tranja

Na prvom grafikonu, odreena je ravnotena taka, za


nivoe kamata i dohodaka na drugom grafikonu- Y1 i r1.
Taka E1 na krivoj AD1 je ravnotea Y1 i r1 sa drugog
grafikona prenesena na prvi grafikon. Kada doe do pada
kamate na drugom grafikonu, sa r1 na r2, to dovodi do
nove ravnotee Y2 i r2. Preneseno na prvi grafik, dobijamo
taku E2 na krivoj AD2 koja pokazuje poveanje agregatne
tranje i potronje za svaki nivo dohotka. Nova ravnotea
se nalazi u novim presecima- Y2 i r2 na oba grafikona.
Stara i nova ravnotea, na drugom grafikonu obrazuju IS
krivu
86. Nagib IS krive

Kada se menja kamata r kreemo se po nepromenjenoj IS krivoj.


Do promene nagiba IS krive dolazi kada se menja granina sklonost potronji (c=c(1-t))

Y- dohodak, r- kamata, AD- agregatna tranja

Na drugom grafikonu, smanjivanje kamate sa r1 na r2


poveava dohodak sa Y1 na Y2 ali se IS kriva ne menja.

Na prvom grafikonu granina sklonost potronji se izraava


kao nagib AD krive. Poetna ravnotea je u taki na krivoj
AD koja odgovara nivou dohotka Y1 (preslikano sa drugog
grafikona, presek krive 45O i AD).
Smanjenje kamate sa r1 na r2 na drugom grafikonu, dovodi
do poveanja dohotka, sa Y1 na Y2. Kada se to preslika na
prvi grafik dobijamo novu ravnoteu koja odgovara taki
preseka krive 45O i krive AD1 koja je paralelna krivoj AD.

Meutim, kada doe do promene granine sklonosti


potronji, menja se nagib krive AD a analogno tome i AD1
tj. one postaju strmije AD postaje AD, AD1 postaje AD1.
Dobijamo nove preseke krivih AD i AD1 i krive 45O i s time
nove nivoe dohotka Y1 i Y2 . Preslikano na drugi grafik,
menja se nagib IS krive jer se za istu kamatu r1, poveava
dohodak, sa Y1 na Y1. Isto je i za odnos izmeu kamate r2 i
dohotka Y2.

to vie GSP raste, to je IS kriva horizontalnija.

87. Pomeranje IS krive

IS kriva se pomera bez promene nagiba usled promene


autonomnih izdataka.

Y- dohodak, r- kamata, AD- agregatna tranja

Poetna ravnotea na prvom grafiku je u preseku krive 45O i


krive AD1 koja odgovara nivou dohotka Y1. Na drugom
grafikonu taj nivo dohotka odgovara kamati r1. Kada se
poveaju autonomni izdaci dolazi do pomeranja krive AD1 na
krivu AD2. Uspostavlja se nova ravnotea koja odgovara nivou
dohotka Y2. Na drugom grafiku, poto ne dolazi do promene
kamate, uz nepromenjenu kamatu r1 dolazi do pomeranja IS
krive udesno sa IS na IS1 i sada imamo novi nivo dohotka Y2.
Mogua je i obrnuta situacija. Da je dolo do smanjenja
autonomnih izdataka, IS kriva bi se pomerila ulevo, i dohodak
bi opao za isti nivo kamate.
88. Neravnotea i IS kriva

Y- dohodak, r- kamata, VTD- viak tranje za dobrima,


VPD- viak ponude dobara,
IG- inflacioni gep, RG- recesioni gep

Take C i D su ravnotee, one se nalaze na IS krivoj.


Kod IS krive mogu se dogoditi dve neravnotene
situacije, prikazane u takama F i F1.

1) Vertikalni razmak take B i Bje recesioni gep. U ovoj


situaciji se na tritu dobara (drugom grafiku) formira
taka F1 u kojoj se trite nalazi i kamata je via nego u
taki ravnotee D. Tada usled recesionog gepa dolazi do
promene na tritu dobara i javlja se VPD viak ponude
dobara.

2) Vertikalni razmak take A i Aje inflacioni gep. U ovoj


situaciji, na tritu dobara (drugom grafiku) formira taka
F u kojoj se trite nalazi i kamata je nia nego u taki
ravnotee C. Tada usled inflacionog gepa dolazi do
promene na tritu dobara i javlja se VTD viak tranje
za dobrima.

Svaka taka desno od IS krive predstavlja viak ponude


dobara, a svaka taka levo predstavlja viak tranje za
dobrima.

89. Dobijanje LM krive

LM kriva predstavlja ravnoteu na tritu novca. Ona je skup ravnotei ponude i tranje za
novcem za date nivoe kamata i dohodaka. Dobija se kao jednakost izmeu ponude i tranje za
novcem. Kejns je podelio tranju za novcem na tranju za transakcionim novcem i tranju
za spekulativnim novcem, zato jer je smatrao da deluju i spekulativni i transakcioni motivi.
(DMs + DMt = Ms)

Y- dohodak, r- kamata, DMt- tranja za


transakcionim novcem,
DMs- tranja za spekulativnim novcem, MS-
ponuda novca

U 1. delu predstavljen je odnos izmeu tranje


za spekulativnim novcem i kamate, gde je
DMs opadajua funkcija kamate. Sa rastom
kamate, pada tranja za spekulativnim
novcem i obrnuto.
U 3. delu nalazi se odnos izmeu dohotka i
tranje za transakcionim novcem. DMt raste,
sa rastom dohotka, tj. DMt je rastua funkcija
dohotka.
U 4. delu je jednakost izmeu DMs i Dmt,
koje, u stanju ravnotee, su jednake ponudi
novca. Odabirom jedne take i krunim
kretanjem formira se LM kriva u drugom
delu.
90. Neravnotea LM krive

LM kriva predstavlja ravnoteu na tritu novca. Meutim, na istom tritu moe doi do
neravnotea, i one se predstavljaju takama koje se nalaze izvan same LM krive.

Y- dohodak, r- kamata, VTN- viak tranje za novcem,


VPN- viak ponude novca

Take A i B na LM krivoj su ravnotee (jednakosti realne


ponude novca i tranje) za odreeni nivo kamate i
dohotka.
Slino poput neravnotee kod IS krive, i kod LM krive
mogue su dve neravnotene situacije. Take izvan krive,
kao to su F i F1, predstavljaju neravnotee.

1) Za dohodak Y2 u taki F1 postoji viak tranje za


novcem u odnosu na ponudu novca jer je kamata r1 nia
od kamate r2 koja za dati dohodak na LM krivoj
predstavlja ravnotenu kamatu.
2) Za dohodak Y1 u taki F postoji viak ponude novca u
odnosu na tranju za novcem jer je kamata r2 via od
kamate r1 koja za dati dohodak na LM krivoj predstavlja
ravnotenu kamatu.

Svaka taka koja se nalazi desno (ispod) od LM krive, poput take F1, jeste nastala usled vika
tranje za novcem. Ako se taka nalazi levo od (iznad) LM krive, poput take F, to predstavlja
viak ponude novca.

91. Ravnotea u IS-LM modelu

LM kriva predstavlja ravnoteu na tritu novca. Sa druge strane, IS kriva predstavlja ravnoteu
na tritu dobara. IS-LM model je koncipiran kao model koji predstavlja ravnoteu na oba trita u
isto vreme.

Y- dohodak, r- kamata
Ravnotea je u taki A.
Poto je I=S a Md=Ms razlikujemo sledee agregate:
1) I = a+ bY -cr
2) S = d+ eY + fr
3) Md= g+ hY lr
4) Ms = k

Gde je
a- autonomna potronja
b- dohodna elastinost investicija (pozitivna ka Y)
c- kamatonosna elastinost investicija (negativna ka r)
d- autonomna tednja
e- dohodna elastinost tednje (pozitivna ka Y)
f- kamatonosna elastinost tednje (pozitivna ka r)
g- autonomna tranja za novcem
h- dohodna elastinost tranje za novcem (pozitivna ka Y)
l- kamatonosna elastinost tranje za novcem (negativna ka r)
k- egzogena ponuda novca

Izvoenje ravnotee kod IS-LM modela.

92. Monetarna politika u IS-LM modelu

Monetarna politika moe biti ekspanzivna i restriktivna. Ona podrazumeva kontrolu koliine novca,
putem monetarnih instrumenata, kako bi se ostvario neki realni ili nominalni efekat. Institucija
koja vri monetarnu politiku jedne drave jeste njena centralna banka.

Y- dohodak, r- kamata

Poetna ravnotea se nalazi u taki A.


Kada doe do monetarne ekspanzije
(ekspanzivna monetarna politika) u IS-LM
modelu, to pomera LM krivu udesno, sa
LM na LM1. Kao to se moe videti, efekat
monetarne politike jeste pad kamate, sa rA
na r1, i rast dohotka, sa YA na Y1. Nova
ravnotea nalazi se u taki B.

Monetarna restrikcija (restriktivna


monetarna politika) bila bi obrnuta. LM
kriva bi se pomerila ulevo, kamata bi rasla,
dok bi dohodak opadao. Tada cene rastu.

93. Fiskalna politika u IS-LM


modelu

Fiskalna politika bavi se pitanjima prikupljanja


novca za dravni budet, i pitanjima troenja tog
budeta, tj. dravnim prihodima i rashodima.
Poput monetarne, ona moe biti restriktivna ili
ekspanzivna.
Y- dohodak, r- kamata

Poetna ravnotea se nalazi u taki A. Kada doe do fiskalne ekspanzije (ekspanzivne fiskalne
politike) u IS-LM modelu, to pomera IS krivu udesno, sa IS na IS1. Efekat ekspanzivne fiskalne
politike u IS-LM modelu jeste zajedniki rast i kamate, sa rA na r1, i dohotka, sa YA na Y1. Nova
ravnotea nalazi se u taki B.

Fiskalna restrikcija (restriktivna fiskalna politika) bila bi obrnuta. IS kriva bi se pomerila ulevo, to
bi dovelo do pada dohotka i pada kamate istovremeno.
Ekspanzija dovodi do rasta budetskih izdataka, a restrikcija do uvoenja poreza.

94. Neravnotea u IS-LM modelu

Poto su sve take na IS krivoj ravnotee na tritu dobara a sve take na LM krivoj ravnotee na
tritu novca, sve ostale take su situacije u kojima se privreda nalazi u neravnotei.
Sve situacije levo od IS krive oznaavaju da je kamata manja od ravnotene i tada e tednja biti
manja od investicija. Tad imamo VIAK TRANJE ZA DOBRIMA. Sve situacije desno od IS krive
oznaavaju da je kamata vea od ravnotene i tada e tednja biti vea od investicija. Tad imamo
VIAK PONUDE DOBARA.
Sve situacije levo od LM krive oznaavaju da je kamata vea od ravnotene i tada e ponuda
novca biti vea od tranje za novcem. Tad imamo VIAK PONUDE NOVCA. Sve situacije desno od
LM krive oznaavaju da je kamata manja od ravnotene i tada e ponuda novca biti manja od
tranje za novcem. Tad imamo VIAK TRANJE ZA NOVCEM.

Y- dohodak, r- kamata,
VTD- viak tranje za dobrima, VPD- viak ponude
dobara,
VTN- viak tranje za novcem, VPN- viak ponude
novca

U smeru kazaljke na satu imamo 4 neravnotena


prostora:
1) VPD i VPN. Tu je I<S i Md<Ms
2) VPD i VTN. Tu je I<S i Md>Ms
3) VTD i VTN. Tu je I>S i Md>Ms
4) VTD i VPN. Tu je I>S i Md<Ms

95. Kejnzijanska politika u IS-LM modelu

Kejnzijanci, koji su poznati i kao horizontalisti zagovarali su nadmo fiskalne politke nad
monetarnom, smanjenje nezaposlenosti i dravnu intervenciju. Njihova ekonomska politika se u
veem delu zasnivala na fiksiranju kamatne stope i fiskalnim ekspanzijama/ restrikcijama zarad
korigovanja dohotka. Smatraju da se realni agregati mogu poveati bez rasta cena.
r- kamata, Y- dohodak

Kejnzijanska ekonomska politika u IS-LM modelu


odlikuje se horizontalnom LM krivom. Kejnzijanci
su verovali da e usled rigidnosti na tritu rada i
kapitala LM kriva uvek biti horizontalna. Takav
nagib LM kriv omoguava uveanje realnih
agregata posredstvom fiskalne politike.

U 1. sluaju prikazana je ekspanzivna


fiskalna politika. IS kriva se pomera iz IS u
IS1, i nova ravnotea postaje B. Kao to se
moe videti, kamata je nepromenjena, a
dolo je do rasta dohotka.
U 2. sluaju prikazana je restriktivna fiskalna
politika. Uticaj je suprotan od onog to je postigla
ekspanzivna fiskalna politika. IS kriva se pomera
iz IS u IS2. Pri tome se smanjuje dohodak, a
kamata ostaje ista.

96. Monetaristika politika u IS-LM modelu

Za razliku od kejnzijanaca, monetaristi, takoe poznati i kao vertikalisti zagovarali su slobodu


trita i njegovu samouravnoteujuu sposobnost. Monetaristi su smatrali da je fiskalna politika
manje efikasna, a da se kao cilj ekonomske politike drave mora uzeti stabilnost cena, tj.
obuzdavanje inflacije. Inflaciju su korigovali putem korigovanja ponude novca.

r- kamata, Y- dohodak

Monetaristi su verovali da u dugom roku LM kriva


ima vertikalni nagib. Ovu pretpostavku su bazirali
na fleksibilnosti trita rada i kapitala. Naime, pri
vertikalnoj LM krivoj, svaka fiskalna politika ima
uticaj samo na nominalne vrednosti (kamatu).

U sluaju 1 prikazana je ekspanzivna fiskalna


politika. Kao to se moe videti, IS kriva se
pomerila iz IS u IS1, pri tome ne menjajui realnu
varijablu (dohodak), a samo menjajui nominalnu
varijablu (kamatu).

U 2. sluaju prikazana je obrnuta, restriktivna


fiskalna politika. Ova politika utie na smanjenje
kamate uz nepromenjenost dohotka.

97. Efekat zupanika

Efekat zupanika u ekonomiji (posebno kod kejnzijanaca) pokazuje da su cene rigidne


nanie, tj. da se cene kreu samo u jednom smeru- one mogu rasti, ali se veoma retko smanjuju.
P- cene, Y- dohodak

Na datom grafikonu prikazan je efekat zupanika. Ukoliko doe do rasta agregatne tranje, to e
pomeriti AD krivu sa AD na AD1. (1) Ova promena dovee i do rasta AS krive, koja se takoe
pomera navie, sa AS na AS1. Nova ravnotea je u taki B, i dolo je do istovremenog poveanja
dohotka i cena.
Meutim, ako se toak okrene unazad, tj. ako se pokua smanjenje agregatne tranje, cene
nee padati nanie. Nova AD kriva e ustvari biti na mestu poetne AD krive, a nova ravnotea
se nalazi u taki C.
(2) Ovde se vidi negativan efekat koji se postie zbog efekta zupanika, a to je veliko smanjenje
dohotka (sa Y1 na Y2), uz istovremen rast cena.

98. Efekat istiskivanja

Efekat istiskivanja su uveli monetaristi, kako bi pokazali da kejnzijanska politika rasta agregatne
tranje, preko rasta dravnih izdataka, izaziva prekomerno zaduenje drave. Naime, monetaristi
smatraju da ova politika dovodi do rasta kamate. Taj rast kamate stanovnitvo i privreda ne
mogu da izdre i zato su istisnuti sa trita kapitala, na kom se jedino zaduuje drava,
raunajui na inflaciju koja e joj ponititi dug ili rast poreza kojim e pokriti dug.

r- kamata, Y- dohodak,
LMk- LM kriva po kejnzijancima,
LMm- LM kriva po monetaristima (u
kratkom roku),
LMnk- Lm kriva po novoklasiarima,
rm- kamata po monetaristima,
rk- kamata po kejnzijancima,
rnk- kamata po novoklasiarima,
Ynk- dohodak po novoklasiarima,
Ym- dohodak po monetaristima,
Yk- dohodak po kejnzijancima

Na ovom grafikonu zajedno je prikazan uticaj


efekta istiskivanja po tri velike ekonomske
kole-kejnzijancima, monetaristima i
novim klasiarima. U sva tri sluaja ogleda
se uticaj ekspanzivne fiskalne politike kroz
prelazak IS krive iz IS u IS1.
Kejnzijanci su verovali da je LM kriva horizontalnog nagiba. Posle ekspanzivne fiskalne
politike, ravnotea se nalazi u taki B. Pri tome povean je dohodak, a kamata je ostala
ista (rk i Yk). Efekat istiskivanja ne postoji.
Monetaristi (u kratkom roku) su smatrali da LM kriva ima kosi nagib. Posle fiskalne ekspanzije,
dolazi do premetanja ravnotee iz take A u taku C. Pri tome raste dohodak, sa originalnog Ynk
na Ym, i kamata takoe sa originalnog rk na rm. Efekat istiskivanja ovde postoji, ali nije potpun.
Jaina tog efekta je razlika izmeu stare kamate i nove kamate (rk i rm).

Novi klasiari predstavljaju radikalnu verziju monetarista, i uzimaju monetaristika razmiljanja


u dugom roku za univerzalna. Prema tome, sve to vai za nove klasiare, vai i za monetariste u
dugom roku i obrnuto. Novi klasiari (i monetaristi u dugom roku) smatraju da je LM vertikalnog
nagiba. Pri fiskalnoj ekspanziji ravnotea je u novoj taki D. Dohodak se ne menja, ve samo
raste kamata (na rnk). Pri tome javlja se potpun efekat istiskivanja, koji se vidi kao razlika izmeu
prethodne i sadanje kamatne stope, tj. rk i rnk.

*IS kriva je negativnog nagiba jer poveanje kamate smanjuje investicije, smanjuje agregatnu
tranju i nivo dohotka.
*Monetaristika ekspanzivna politika poveavanje koliine novca obara kamatu ime se poveava
agregatna tranja i nivo proizvodnje.
*Fiskalna ekspanzivna politika raste dohodak ali biva priguen deliminim rastom kamata.
*Kejnzijanska zamka likvidnosti potpuno elastina LM, nema istiskivanja i dohodak raste bez
rasta kamata.
*Monetaristika novana iluzija potpuno neelastina LM, istiskivanje je potpuno i kamata
raste bez rasta dohotka.

10. Glava
99. Filipsova kriva / Originalna Filipsova kriva

Tri najvanija makroekonomska pokazatelja su stopa inflacije, stopa nezaposlenosti i stopa


privrednog rasta. Dve najznaajnije teorije inflacije su: inflacija tranje i trokovna inflacija

Filipsovu krivu formulisao je britanski ekonomista, Vilijam Filips, po kome je kriva i dobila ime.
Filips je konstruisao pomenutu krivu i izveo svoj zakljuak na osnovu tendencija kretanja
nezaposlenosti i novanih zarada u Velikoj Britaniji, tokom perioda od 1861. do 1957. godine. Na
osnovu empirijskih podataka iz tih perioda, Vilijam Filips je zakljuio da se novane zarade
(nadnice) i nezaposlenost kreu u suprotnom smeru.
Filipsova kriva je razvijena kroz nekoliko faza: odnos rast nadnica-rast nezaposlenosti (Vilijam
Filips), odnos inflacija-nezaposlenost (P. Samjuelson, R. Solou, R. Lipsi), adaptivna oekivanja (M.
Fridman) i racionalna oekivanja (T. Sardent, R. Lukas)
Filipsova kriva bila je formulisana sa osnovnom porukom koja glasi: viom inflacijom otklanja
se nezaposlenost i obrnuto.

Filipsova kriva dugo je bila osnova kejnzijanske politike. Ona je omoguavala trgovinu tj. trade-off
inflacije i nezaposlenosti.
w%- procentualna promena nadnice, u%- procentualna
promena nezaposlenosti

Svaki rast nadnice dovodi do smanjenja nezaposlenosti i


obrnuto.

Dati grafikon ujedno predstavlja i I fazu razvoja Filipsove


krive.

Taj odnos izmeu inflacije i nezaposlenosti naziva se


pogodba, ili na engleskom- trade-off. Kejnzijanci su
smatrali da je Filipsova kriva potpuno tana, i kao osnovni
cilj svoje teorije i politike navodili su nezaposlenost.
Kejnzijancima inflacija nije bila od preteranog znaaja, oni
su je pustili da slobodno divlja, sve zarad poveanja
zaposlenosti kroz razne javne radove i sl. Monetaristi, sa
druge strane, kao svoj osnovni cilj navode upravo
inflaciju.

Milton Fridman formulisao je prirodnu stopu nezaposlenosti (NRU natural rate of


unemployment), govorei da odreena nezaposlenost uvek mora da postoji, kao i odreena
inflacija. Kasnije je ovo dinamizirano i uveden je pojam stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava
inflaciju (NAIRU Non accelerating inflation rate of unemployment) koja za cilj ima da ne
ubrzava inflaciju uz viu nezaposlenost. Nulta inflacija takoe nije dobra, a deflacija je jo gora.
Prihvatljiva inflacija je ona na nivou oko 2%.
Meutim, monetaristi ne priznaju Filipsovu krivu u potpunosti. Oni priznaju da u kratkom periodu
izmeu nezaposlenosti i inflacije moe postojati neka pogodba, tj. trade-off, ali u dugom roku
Filipsova kriva je vertikalna, i svaka mogua akcija drave, i sl., samo vodi poveanju inflacije, dok
se nezaposlenost dri na prirodnom nivou.
Monetaristi podrazumevaju stabilnost privatnog sektora, dugoronu neutralnost novca, prihvatanje
Filipsove krive na kratak rok, odbacivanje aktivistike ekonomske politike.

100. Inflacija tranje

Inflacija tranje je inflacioni rezultat prevelike tranje potroaa. (eng. Demand-pull)


Previe kupaca jednog proizvoda dovee do poveanja cena i tada celokupna privreda za sve
vrste dobara dolazi u situaciju kada postoji inflacija tranje.
Ovaj pojam su koristili Kejnzijanci da opiu ta se deava kada doe do poveanja cena usled
postojanja neravnotee izmeu agregatne ponude i agregatne tranje.
Ekonomisti esto ovaj dogaaj opisuju reenicom Previe novca juri premalo dobara.
Postoje brojni faktori koji utiu na ovaj dogaaj, a najvei meu njima je rast ekonomije i jaanje
privrede, to dovodi do vee potronje, to vodi do vee tranje i posledino do rasta cena.
Jo jedan od razloga inflacije tranje jeste i promena oekivanja vezana za oekivanu stopu
inflacije kao i zbog politike vlade usmerene ka veoj potronji.

LRAS- Dugorona kriva agregatne ponude


SRAS Kratkorona kriva agregatne ponude
AD Kriva agregatne tranje
P opti nivo cena
Y dohodak

AS kriva pokazuje ukupnu koliinu dobara i usluga koje su preduzea spremna da ponude na
tritu za svaki nivo cena. Na niskom stepenu proizvodnje autputa, postoji veliki broj oskudnih
resursa i preduzea lako mogu poveati ponudu kako bi podmirila potrebe kupaca (tranju). Tad je
ponuda relativno elastina.
Kako se privreda pribliava stanju pune zaposlenosti i punom iskorienju kapaciteta, sve je manji
broj raspoloivih resursa (sirovina i radne snage) a samim tim i mogunost za poveanje ponude
postaje sve manja i vodi ka manjoj elastinosti ponude. Tada AS kriva postaje sve neelastinija.
Kada doe do poveanja tranje sa AD3 na AD1 ,privreda je jo uvek na niskom nivou iskorienosti
kapaciteta i tada sa rastom tranje dolazi do neznatnog poveanja cena i do veeg poveanja
dohotka. Y3 raste na Y1 a P3 raste na P1.
Kada se agregatna tranja povea sa AD1 na AD2 privreda se pribliava punom iskorienju
kapaciteta tj. punoj zaposlenosti i tada su preduzea primorana da zbog oskudice resursa i njihove
vie cene (zbog rasta profita) poveanju cenu dobara i usluga znatno vie od poveanja dohotka.
Y1 raste na Y2 , P1 raste na P2 .

101. Trokovna inflacija

Trokovna inflacija je fenomen koji nastaje usled poveanja opteg nivoa cena (inflacije) zbog
poveanja nadnica i cena sirovina. Ova inflacija nastaje zbog poveanja trokova proizvodnje
(cena faktora proizvodnje raste) i kao posledica toga dolazi do pada agregatne ponude.
Zbog manjeg broja ponuenih dobara i usluga i istog nivoa tranje dolazi do poveanja cena.
Pojam trokovne inflacije su uveli Kejnzijanci.
Primer : Naftna kriza tokom 70tih godina.

LRAS- Dugorona kriva agregatne ponude


SRAS Kratkorona kriva agregatne ponude
AD Kriva agregatne tranje
P opti nivo cena
Y dohodak

Trokovna inflacija dovodi do pomeranja kratkorone krive agregatne ponude sa SRAS 1 na SRAS2
to pri istom nivou agregatne tranje dovodi do porasta opteg nivoa cena sa P 1 na P2 i pada
dohotka sa Y1 na Y2.

Ukoliko su cene poljoprivrednih proizvoda i energenata stabilne, do inflacije dolazi samo


tampanjem dodatnog novca.
U okviru trokovne inflacije kapital optuuje rad da su poveane nadnice pokrenule spiralu
trokova, dok sa druge strane, rad optuuje kapital da je inflacija dovela do poveanja profitnih
stopa na raun rada.

102. Filipsova kriva kejnzijanska faza

Filipsova kriva predstavlja kamen temeljac kejnzijanske ekonomske ideologije. Kejns i


njegovi sledbenici u potpunosti su prihvatili Filipsovu krivu, sa malim modifikacijama od
njene originalne faze, i na osnovu nje kreirali svoju ekonomsku teoriju i politiku.
Prema Kejnsu a i samom Filipsu izmeu nezaposlenosti i inflacije postoji negativna
korelacija.
U kejnzijanizmu, glavni cilj je bio poveanje zaposlenosti. Kejnzijanci su ispitivali ta bi se
dogodilo ako se promeni tranja za radom. Oni su otkrili sledee:
1) Ako doe do poveanja tranje za radom, takoe se poveava i nadnica
2) Prema originalnoj Filipsovoj krivoj, sa rastom nadnica dolazi do smanjenja nezaposlenosti
3) Kako se nezaposlenost smanjuje, to poveava dohodak

Kasnije je Pol Samjuelson, zajedno sa Robertom Solouom i Lipsijem, preveo odnos izmeu
nezaposlenosti i nadnice u odnos izmeu inflacije i nezaposlenosti.

Filipsova kriva kod


Kejnzijanaca

w- nadnica, Q- broj zaposlenih, S-


ponuda rada, D- tranja za
radom

Na ovom grafikonu prikazan je


odnos izmeu nadnice i tranje
za radom. Ako se tranja za
radom povea, sa D na D1,
poveava se takoe i nadnica i
koliina radnika.

103. Filipsova kriva monetaristika faza

Nakon pojave stagflacije, rasta i inflacije i nezaposlenosti u isto vreme, tokom 70ih godina
prolog veka, Filipsova kriva se udaljava od koordinatnog poetka. U isto vreme, dolazi do
monetaristike revolucije, odnosno prevlasti monetarizma nad kejnzijanizmom u akademskim
krugovima. Monetaristi rekonstruiu Filipsovu krivu, dajui joj novi nagib.
Naime, monetaristi su smatrali da je prevedena Filipsova kriva (odnos inflacija-nezaposlenost)
mogua samo u kratkom periodu. Ali u dugom periodu, Filipsova kriva ima vertikalan nagib.
Mogua su odreena odstupanja od ovog nagiba, ali e se Filipsova kriva uvek vratiti u vertikalni
poloaj, fiksirana na nivou prirodne stope nezaposlenosti.
inflacija
u nezaposlenost
DFk Dugorona Filipsova kriva
KFk Kratkorona Filipsova kriva

Monetaristi su otkrili da je za nulti viak tranje za radom,


nezaposlenost 5%. Svako poveanje tranje za radom
(poveanje vika) dovodi do smanjenja nezaposlenosti, a
poveanje ponude rada dovodi do rasta nezaposlenosti.

104. Filipsova kriva novoklasiarska faza

Prema predstavnicima novoklasike Filipsova kriva e u svakom roku (i u dugom i kratkom) biti na
nivou od 5% koji se smatra nivoom prirodne stope nezaposlenosti. Nema razlike izmeu dugog i
kratkog roka kao kod monetarista. Filipsova kriva je vertikalna. Svaki pokuaj smanjenja
nezaposlenosti vodie samo rastu inflacije jer je novac neutralan u svakom roku.

%- inflacija, u%- nezaposlenost

105. Okunova kriva i Okunov zakon

Okunovu krivu i Okunov zakon formulisao je ameriki ekonomista Artur Okun. Okunov zakon,
formulisan na osnovu empirijskih podataka, glasi da e sa svakim poveanjem nezaposlenosti
od 1%, BDP jedne zemlje e biti za oko 2% manji od onog kakav bi bio na nivou pune
zaposlenosti.
Poto je ovo empirijsko pravilo, znai varira u odnosu na dravu u kojoj se podaci posmatraju.
Obino je pad BDP-a oko 2%, negde se moe nadi 2,5% ili 2,7%, ali to sve zavisi od posmatrane
drave.
Okunov zakon ilustruje Okunova kriva, koja pokazuje zavisnost izmeu nezaposlenosti i BDP-a
jedne zemlje.

Dobijanje Okunove krive


u- nezaposlenost, Y- dohodak, DL- tranja za
radom

U drugom kvadrantu grafikona nalazi se odnos


izmeu nezaposlenosti i tranje za radom.
Nezaposlenost je opadajua funkcija tranje za
radom, sa poveanjem tranje za radom pada
nezaposlenost i obrnuto.
U treem kvadrantu je prava od 45 stepeni koja
pokazuje jednakost izmeu varijabli na osama.
U etvrtom kvadrantu nalazi se odnos tranje
za radom i dohotka. Tranja za radom je rastua
funkcija dohotka, sa rastom tranje za radom,
rade i dohodak i obrnuto.
Odabirom take, i krunim kretanjem formira se
Okunova kriva u prvom kvadrantu.

106. Filips-Okunova kriva

u- nezaposlenost, Y- dohodak, - inflacija

U drugom kvadrantu prikazana je Filipsova kriva,


koja pokazuje odnos izmeu nezaposlenosti i inflacije.
Ovde je prikazan trade-off izmeu inflacije i
nezaposlenosti- sa rastom nezaposlenosti, pada
inflacija i obrnuto. U treem kvadrantu nalazi se
Okunova kriva, koja pokazuje odnos izmeu
nezaposlenosti i BDP-a, tj. dohotka.
U etvrtom delu je jednakost izmeu dohodaka,
pokazana krivom od 45 stepeni.
Krunim kretanjem uz odabranu taku dolazimo do
Filips-Okunove krive koja se nalazi u prvom
kvadrantu.
Filips-Okunova kriva povezuje istoimene krive i tako
pokazuje odnos izmeu inflacije i dohotka. Ona
pokazuje da je svaki rast dohotka praen rastom inflacije.

107. Ekspanzivna monetarna politika u F-O krivi i IS-LM modelu

Spajajui Okunovu krivu, koja pokazuje kako ubrzavanje rasta dohotka smanjuje
nezaposlenost, i Filipsovu krivu, po kojoj je smanjivanje nezaposlenosti praeno ubrzanjem
inflacije, dobijamo elemente Filips-Okunove krive, po kojoj ubrzavanje rasta dohotka
povlai i ubrzavanje inflacije.
IS-LM model pojavu inflacije objanjava putem ravnotea na tritima dobara i novca, i to na taj
nain da je inflacija izazvana rastom nadnica veim od rasta produktivnosti (rasta dohotka). Zato
se promene ovih determinanti trita mogu predstaviti kroz povezivanje ova dva modela- Filips-
Okunov model i IS-LM model.
r- kamata, Y- dohodak, - inflacija

Ova dva grafikona predstavljaju povezani IS-LM i Filips-Okunov


model. Na prvom grafikonu nalazi se IS-LM model: ravnotea na
tritima dobara i novca. Na drugom grafikonu je Filips-Okunov
model: odnos izmeu inflacije i dohotka.

Kada doe do monetarne ekspanzije, to pomera LM krivu


udesno, sa LM na LM1. Pomeranje dovodi do smanjenja kamata,
sa r1 na r2 i poveanje dohotka, sa Y1 na Y2.

Na Filips-Okunov model se ova promena odraava tako to dolazi


do rasta inflacije, koja je izazvana rastom dohotka. Inflacija raste,
sa 1 na 2, a dohodak sa Y1 na Y2.

108. Ekspanzivna fiskalna politika u F-O i IS-LM modelu

r- kamata, Y- dohodak, - inflacija

Opet je prikazana povezanost izmeu IS-LM i Filips-Okunovog


modela. Na prvom grafikonu nalazi se IS-LM model: ravnotea na
tritima dobara i novca. Na drugom grafikonu je Filips-Okunov
model: odnos izmeu inflacije i dohotka.

Kada doe do fiskalne ekspanzije, to pomera IS krivu udesno, sa


IS na IS1. Pomeranje dovodi do poveanja kamata, sa r na r1 i
poveanje dohotka, sa Y na Y1.

Na Filips-Okunov model se ova promena odraava tako to dolazi do


rasta inflacije, koja je izazvana rastom dohotka. Inflacija raste, sa
na 1, a dohodak sa Y na Y1.
109. Veza AD-AS i Filipsova kriva

Promene agregatne tranje i agregatne ponude mogu uticati na rast inflacije.

P- cene, Y- dohodak

Na ovom grafikonu se vidi uticaj poveanja agregatne tranje.


Agregatna tranja se pomera iz AD u AD1 i tako dovodi do
istovremenog poveanja cena i poveanja dohotka. To
poveanje cena upravo se pripisuje inflaciji- to je inflacija
tranje.

Na ovom grafikonu vidi se smanjenje agregatne ponude, iz AS


na AS1. Ovo smanjenje dovodi do poveanja cena, uz smanjenje
dohotka. Rast cena nastaje kao posledica smanjenja ponude, i
to predstavlja trokovnu inflaciju.

Inflacija povezuje AS-AD model i Filipsovu krivu, zato jer


pomeranja u okviru AS-AD modela stvaraju inflaciju, a Filipsova
kriva pokazuje uticaj koji promene u inflaciji imaju na
nezaposlenost

110. Izbor izmeu inflacije i nezaposlenosti

Uticaj monetarne politike na cene i proizvodnju u realnom svetu bitno je drugaiji od onoga to
teorija zagovara. Postoji odreena asimetrija u efektima monetarne politike:
- u sluaju monetarne restrikcije, proizvodnja se prva smanjuje i daleko se vie
smanjuje nego inflacija.
- sa druge strane, kod monetarne ekspanzije prvo e doi do rasta cena (inflacije), koje
e rasti daleko vie od proizvodnje.

Inflacija predstavlja realan problem, jer ini dobitke neizvesnima, a gubitke daleko
izvesnijima za pojedine aktere. Ona takoe donosi neizvesnost i destimulie dugorone
poduhvate (kao to su kupovine kua, automobila, investiranje, itd). Inflacija ugroava i
individualno blagostanje jer sve uspehe i neuspehe u jednoj privredi sumira pod zbirnu
godinnju stopu inflacije. Ona ima i redistributivne efekte, jer odvaja dohotke i imovinu od
individualnih napora subjekata. I na kraju, inflacija obmanjuje sve aktere, u obliku novane
iluzije i onemoguava im odvajanje realnih efekata od nominalnih.
Tri najvee posledice inflacije su:
1) porezi- inflacija obezvreuje realnu vrednost poreza bogatijih stanovnika, pa se poreski
teret neravnomerno rasporeuje.
2) likvidnost- inflacija poveava problem likvidnosti u uslovima neizvesnosti, jer uzrokuje
zadravanje sredstava kod stanovnitva, dok su ta sredstva mogla biti iskoritena za
tednju.
3) redistribucija dohodaka- fiksni ugovori podleni su posledicama redistribucije
dohodaka usled inflacije, pa se mora uvesti indeksiranje.
*Adaptivna oekivanja pokazuju da pojedinci formiraju svoja budua oekivanja
polazei od prosenih vrednosti posmatrane pojave u prolosti. Okrenuta su unazad
*Akceleracionistika hipoteza pokazuje pogoravanje trade-offa izmeu inflacije i
nezaposlenosti u Filipsovoj krivoj
*Deflacija smanjenje opteg nivoa cena
*Dezinflacija smanjenje stope inflacije
*Gradualizam pristup dezinflaciji koji uvodi postepene korake u obaranju inflacije
*Hiperinflacija ekstremno visoka inflacija
*Stagflacija situacija u kojoj postoje visoka inflacija i visoka nezaposlenost
*Stopa rtvovanja pokazuje koliko je potrebno rtvovati drutvenog proizvoda da bi
se inflacija smanjila za 1%

11. Glava 111. Struktura AS-AD modela

AS-AD model je makroekonomski model koji pokazuje ravnoteu ponude i tranje na nivou
jedne privrede u celini. Naziv je dobio po skraenicama od AD- Aggregate demand (agregatna
tranja) i AS- Aggregate supply (agregatna ponuda).

Ravnotea se nalazi u preseku AS i AD krivih, pri emu se odreuju i ravnoteni nivoi cena i
dohotka.
Po svojoj strukturi AS-AD model se ne razlikuje mnogo od prostog mehanizma ponude i tranje
na mikroekonomskom tritu.

Iako je kreiran imajui na umu Kejnsovu Optu teoriju zaposlenosti, kamate i novca, AS-AD
model je jedan od osnovnih makroekonomskih modela, i kao takvog, koristili su ga razni
ekonomisti- kako kejnzijanci, tako i monetaristi, pa ak i neokejnzijanci, poput Doan Robinson.

112. Dobijanje AD krive

AD kriva je kriva agregatne tranje. Naziv je dobila od engleskog naziva- Aggregate demand. Ona
predstavlja ukupnu tranju na nivou cele privrede.
Moe se dobiti izvoenjem iz modela potronja plus investicije.
AD- agregatna tranja, Y- dohodak, P- cene

Na prvom grafikonu moe se videti model potronja plus investicije. Svako AD= C+I. Razliiti
nivoi agregatne tranje (AD, AD1, AD2), koji su izazvani promenama u potronji i/ili
investicijama, daju razliite nivoe dohotka. Ti dohoci zdruuju se sa razliitim nivoima cena, na
drugom grafikonu, i presek taaka ravnotea predstavlja AD krivu.

113. Agregatna tranja i ravnotea

AD- agregatna tranja, Y- dohodak

Ravnotea se nalazi u taki A. U delu ispod linije AD, agregatna tranja manja je od dohotka i to
je neravnotea (AD<Y). Sve take u delu iznad linije AD predstavljaju neravnoteu, kada je
agregatna tranja vea od dohotka (AD>Y). Ravnotea se uspostavlja u onoj taki gde je
agregatna tranja jednaka dohotku- u taki A (AD=Y).

AD kriva ima iste karakteristike kao i kriva pojedinane tranje na mikroekonomskom nivou.
Jedina razlika je u broju uesnika- obina kriva tranje predstavlja tranju jednog preduzea ili
drugog subjekta na tritu, dok kriva agregatne tranje predstavlja ukupnu tranju na nivou
jedne zemlje.

Svaka druga situacija je neravnotena i menjaju se ranije akumulirane zalihe. Levo od take A
zalihe se smanjuju usled inflatornog pritiska, desno od take A zalihe se poveavaju zbog
depresirane nedovoljne tranje.

114. Monetarna ekspanzija i AD kriva


Uticaj monetarne ekspanzije na krivu agregatne tranje vidi se ukoliko se AD kriva povee sa IS-
LM modelom. Budui da i AD kriva i IS-LM model imaju zajedniku varijablu (dohodak), to je
mogue.

P- cene, Y- dohodak, r- kamata, AD- agregatna tranja

Promena koliine novca, tj. monetarna ekspanzija pomera LM krivu u IS-LM modelu. To dovodi
do poveanja dohotka, uz smanjenje kamate.

U drugom delu, kod AD krive, nema promene. AD kriva se ne menja, ali usled poveanja dohotka
dolazi do obaranja cena.

115. Fiskalna ekspanzija i AD kriva

Kao i kod monetarne ekspanzije, uticaj fiskalne ekspanzije na krivu agregatne tranje vidi se
ukoliko se AD kriva povee sa IS-LM modelom. Budui da i AD kriva i IS-LM model imaju
zajedniku varijablu (dohodak), to je mogue.
P- cene, Y- dohodak, r- kamata, AD- agregatna tranja

Drava moe da izvri fiskalnu ekspanziju koristei neke od svojih instrumenata. Fiskalna
ekspanzija aktivira i pomera IS krive udesno, pri tom dovodei do porasta dohotka, ali to je
plaeno porastom kamatne stope.

U drugom delu, kod AD krive, fiskalna ekspanzija je promenila poloaj AD krive. AD kriva se
pomerila udesno, iz AD u AD1, pri tom ostajui na istom nivou cena, ali uz poveanje dohotka.
116. AS kriva

AS kriva predstavlja krivu agregatne ponude. Ime je dobila od engleskog Aggregate supply. Krivu
ini skup taaka gde svaka pokazuje nivo realnog proizvoda koji e biti proizveden za odreeni
nivo cena u privredi.

P- cene, Y- dohodak,
Y*- nivo dohotka na nivou pune zaposlenosti

AS kriva nije linearna. Ona pokazuje odnos izmeu realnog proizvoda (dohotka) i cena. Na
niem nivou proizvodnje, sa promenom dohotka i realnog proizvoda, cene se ne menjaju istom
brzinom, to znai da se vea proizvodnja moe ostvariti bez veeg rasta cena. Meutim, u
meri u kojoj se privreda pribliava nivou pune zaposlenosti (Y*), dodatnu proizvodnju prati sve
vei rast cena.
Ravnotea se nalazi u onoj taki gde se izjednaavaju agregatna tranja i agregatna ponuda.
U toj ravnotenoj taki odreuju se i ravnotena cena i dohodak.

117.Kejnzijanska, monetaristika i novoklasiarska AS kriva


(zajedniki pregled)

Kao i kod drugih modela, kejnzijanci i monetaristi se nisu slagali u pogledu nagiba AS krive.
Mogu se izdvojiti tri domena AS krive u kojima tri znaajne makroekonomske kole
predstavljaju svoje efekte:
1) Kejnzijanci- AS kriva je potpuno horizontalna
2) Monetaristi (u kratkom roku)- AS kriva je prelaznog domena
3) Novoklasiari (i monetaristi u dugom roku)- AS kriva je potpuno vertikalna
P- cene, Y- dohodak, Yk- dohodak po kejnzijancima, Pk- cene po kejnzijancima,
Ym- dohodak po monetaristima, Pm- cene po monetaristima, Ynk- dohodak po novim
klasiarima, Pnk- cene po novim klasiarima

Na ovom grafikonu vidi se zajedniki pregled tri domena AS krive i uticaja fiskalne ekspanzije
(pomeranje AD krive) na svakom od datih domena.

U prvom delu vidi se domen po kejnzijancima. AS kriva je potpuno horizontalna, pa svaka


promena AD krive dovodi samo do poveanja/ smanjenja dohotka, uz nepromenjenost cena.
U drugom delu predstavljen je domen AS krive po monetaristima u kratkom roku. Naime, u
kratkom roku monetaristi smatrjau da AS kriva ima prelazni domen i svaka promena AD dovodi do
promene dohotka, koji je sa druge strane praen i promenom cena.
I na kraju, u treem delu vidi se domen po novim klasiarima i monetaristima u dugom roku.
Ovde je AS kriva savreno vertikalna, pa svaka fiskalna ekspanzija i poveanje agregatne tranje
dovodi samo do povedanja cena, uz nepromenjenost dohotka.

118. Kejnzijanska politika u AS-AD modelu

Kejnzijansku ekonomsku politiku u AS-AD modelu karakterie horizontalni domen AS krive.


P- cene, Y- dohodak, ASK- AS kriva po kejnzijancima

Na graifkonu predstavljena je horizontalna AS kriva, nazvana ASK. Takoe, predstavljen i efekat


fiskalne ekspanzije. U ovom sluaju, svaka fiskalna ekspanzija dovodi do poveanja agregatne
tranje, tj. do pomeranja AD krive udesno. Kao posledica fiskalne ekspanzije dolazi do poveanja
dohotka uz nepromenjenost cena.

Upravo na ovome su kejnzijanci bazirali svoju politiku javnih radova, jer su smatrali da je fiskalna
ekspanzija najefikasniji vid ekonomske politike.

119. Monetaristika politika (dugi rok) u AS-AD modelu

Sa druge strane, monetaristi imaju drugaije miljenje. Prema njima, AS kriva u dugom roku ima
vertikalni domen.

P- cene, Y- dohodak, ASm- AS kriva po monetaristima


Na graifkonu predstavljena je vertikalna AS kriva, nazvana ASm. Takoe, predstavljen i efekat
fiskalne ekspanzije. U ovom sluaju, svaka fiskalna ekspanzija dovodi do poveanja agregatne
tranje, tj. do pomeranja AD krive udesno. U ovom sluaju, kao posledica fiskalne ekspanzije
javlja se samo poveanje cena, dok dohodak ostaje isti. Prema tome, fiskalna ekspanzija ima
negativne efekte.

Na ovim negativnim efektima su monetaristi bazirali svoju teoriju, kojom su pobijali kejnzijansku
politiku i teoriju. Naime, monetaristi totalno odbacuju fiskalnu ekspanziju kao efikasnu politiku i
okreu se kontrolisanju ponude novca- monetarnoj politici.

120. Ravnotea u AS-AD modelu

P- cene, Y- dohodak

Ravnotea u AS-AD modelu nalazi se u preseku agregatne tranje i agregatne ponude. Na ovom
grafikonu to je taka A. U preseku se takoe odreuju i ravnoteni nivoi cena i dohotka- PO i YO.

121. Domeni efektuiranja ekonomske politike


(Domeni sprovoenja makroekonomske politike)
P- cene, Y- dohodak,
Yk- dohodak po kejnzijancima,
Pk- cene po kejnzijancima,

Ym- dohodak po monetaristima, Pm- cene po monetaristima, Ynk- dohodak po novim


klasiarima,
Pnk- cene po novim klasiarima

U prvom delu vidi se domen po kejnzijancima. AS kriva je potpuno horizontalna, pa svaka


promena AD krive dovodi samo do poveanja/ smanjenja dohotka, uz nepromenjenost cena.
U drugom delu predstavljen je domen AS krive po monetaristima u kratkom roku. Naime, u
kratkom roku monetaristi smatrjau da AS kriva ima prelazni domen i svaka promena AD dovodi do
promene dohotka, koji je sa druge strane praen i promenom cena.
I na kraju, u treem delu vidi se domen po novim klasiarima i monetaristima u dugom roku.
Ovde je AS kriva savreno horizontalna, pa svaka fiskalna ekspanzija i poveanje agregatne
tranje dovodi samo do povedanja cena, uz nepromenjenost dohotka.
122. Novana iluzija u AS-AD modelu

P- cene, Y- dohodak, ASNK- AS kriva po novoklasiarima

AS kriva je elastina, prelaznog karaktera. Ukoliko doe do poveanja agregatne tranje i AD


kriva se pomeri udesno, sa AD na AD1, to dovodi do poveanja i dohotka i cena, a nova
ravnotea je u taki B. Tokom prelaska privrede iz take A u taku B deluje novana iluzija-
ekonomski subjekti veruju da su njihove nadnice realno vie, iako nisu, ve samo nominalno.
Realna nadnica se dobija kad se nominalna nadnica (plata koju radnici primaju) podeli sa cenom
proizvoda.

U prelazu iz take A u taku B, dolo je i do rasta cena, pa se nova nadnica deli novom cenom i
dolazi se do iste nadnice kao i pre, tj. realna nadnica nije porasla. Meutim, ekonomski subjekti
toga nisu svesni i tada traje uticaj novane iluzije, koji navodi subjekte da vie rade i proizvode.
U jednom trenutku e subjekti shvatiti da su se prevarili, pa se privreda vraa unazad, iz take
B u taku C. Po novoklasiarima, to dovodi do jo gore pozicije u privredi- ne samo da je
dohodak nepromenjen, ve su i cene porasle.

123. Kratkorona i dugorona AS kriva

U skladu sa teorijom monetaristike kole makroekonomske misli, AS kriva moe imati razliite
domene, tj. nagibe, u zavisnosti od vremenskog roka.
P- cene, Y- dohodak, LAS- dugorona AS kriva (od Long Run),

SAS- kratkorona AS kriva (od Short Run)

Kratkorona AS kriva (SAS- Short Run Aggregate Supply) pokazuje da za privredu na nivou pune
zaposlenosti stvarna inflacija odgovara oekivanoj.

Sa druge strane, dugorona AS kriva (LAS- Long Run Aggregate Supply) je vertikalna i pokazuje
da se dohodak ne moe uveavati- samo rastu cene.

124. Skup kratkoronih AS krivi

P- cene, Y- dohodak, LAS- dugorona AS kriva (od Long Run),


SAS- kratkorona AS kriva (od Short Run)

U kratkom roku AS kriva ima prelazan nagib. Proizvoai na poveanje tranje (i cena)
odgovaraju poveanjem proizvodnje, to rezultira poveanjem ponude na tritu.
Zbog ovog, ponuda reaguje na promenu cena u kratkom roku- u zavisnosti od promene
pomeramo se navie ili nanie na krivoj kratkorone AS.
Meutim, u dugom roku smatramo da je ponuda nezavisna u odnosu na cene, tj. novac se
smatra neutralnim. Do promene u proizvodnji i ponudi moe doi samo zbog poveanja
produktivnosti ili poveanja raspoloivosti resursa. Zbog toga, dugorona AS kriva se prikazuje
kao vertikalna linija.

Do pomeranja dugorone AS krive, sa LAS1 na LAS 2 dolazi usled poveanja produktivnosti ili
efektivnosti proizvodnje, to poveava autput. Moemo videti na drugom grafikonu da e
poveanje autputa i dugorone AS krive posledino dovesti i do poveanja agregatne tranje.
12. Glava
125. Tranja za novcem

U Kejnsovoj teoriji postoje tri motiva tranje za novcem:


1) transakcioni motiv- novac se trai jer slui kao sredstvo za plaanje
2) motiv predostronosti- novac se koristi za nepredviene dogaaje
3) spekulativni motiv- novac se koristi kao imovina

Transakcioni motiv- osoba mora da izabere izmeu dranja novca kod sebe i stavljanja novca u
banku. Ukoliko osoba dri novac kod sebe, ona gubi kamatu. Sa druge strane, ako stavi novac u
banku, postoji niz neprijatnosti koje su povezane sa posedovanjem nedovoljne koliine novca.

Motiv predostronosti- u sluaju transakcionog motiva podrazumeva se da osobe mogu da


porede korist i troak koji dranje novca stvara. Meutim, u sluajevima neizvesnosti dranje
vedih koliina novca kod sebe smanjuje mogudnost nelikvidnosti i nemogudnosti izmirivanja
obaveza. U ovom sluaju dodatni troak je gubitak kamate, a dodatni dobitak je manja
verovatnoda nelikvidnosti.

Spekulativni motiv- prethodna dva motiva novac tretiraju kao sredstvo razmene. Meutim,
spekulativni motiv novac tretira kao imovinu. Pojedinci svoje bogatstvo dre u razliitim oblicima
aktive i tako formiraju svoj razueni portfolio:
- deo bogatstva dre u obliku koji je rizian, ali moda donosi visok prinos
- osiguravaju se dranjem drugog dela novca u sigurnom obliku, sa manjim prinosom

Tranja za novcem je inverzno korelisana sa kamatom- sa povedanjem kamate, tranja opada i


obrnuto, a tranja za novcem se kree u istom pravcu kao i dohodak- sa rastom dohotka, raste i
tranja za novcem. Tranja za novcem je tranja za realnim bilansom i proporcionalna je nivou
cena. Kod nje ne moe doi do novane iluzije.

126. Ponuda novca

Novana masa obuhvata razne oblike. U Velikoj Britaniji novana masa se definie preko razliitih
veliina, i to:
1) M1- gotovina kod stanovnitva + sterlinki depoziti po vienju privatnog sektora
2) M2- M1 + kamatonosni sterlinki depoziti kod banaka + depoziti i akcije stambenih zadruga
privatnog sektora + depoziti tedionica
2) M3- M1 + oroeni sterlinki depoziti privatnog sektora + sertifikati o depozitima (CD) koje
poseduje privatni sektor
3) M3c- M3 + holding deviznih depozita kod privatnog sektora
4) M4- M3 + holding akcija i depozita stambenih zadruga kod privatnog sektora, kao i
sterlinki CD holding baninih depozita i baninih CD kod stambenih zadruga i gotovina
5) M5- M4 + holding kod privatnog sektora (bez stambenih zadruga) novanih instrumenata,
sertifikati o depozitu poreza i instrumenti nacionalnih tedionica

M1 i M2 predstavljaju alternativne definicije uskog novca i koriste se prvenstveno za transakcione


potrebe. M3, M4 i M5 su mere irokog novca, jer obuhvataju iroki spektar finansijske imovine.

Banke se uvek moraju opredeljivati izmeu maksimalne profitabilnosti i nulte solventnosti (0%
rezerve) i nulte profitabilnosti i maksimalne solventnosti (100% rezerve). S obzirom da rezerve
koje poslovne banke dre kod centralne banke ne donose kamatu, to poskupljuje cenu kapitala
kamatu koju korisnici kredita moraju da plaaju poslovnim bankama.
127. Trite novca, rast ponude, rast tranje

Trite novca deluje kao i svako drugo trite i pretpostavlja promene i na strani tranje za
novcem i na strani ponude novca.

r- kamata, M- koliina novca (novana masa), MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem

Ovde je prikazan rast ponude novca. Sa porastom ponude, sa MS na MS1, dolazi do pada kamate,
sa r na r1 i do porasta novane mase, sa M na M1.
r- kamata, M- koliina novca (novana masa), MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem
Na drugom grafikonu nalazi se porast tranje za novcem. Sa rastom tranje, sa MD na MD1, dolazi
do rasta kamate, sa r na r1. Novana masa se ne menja, jer je ponuda novca uvek vertikalnog
nagiba.
128. Transmisioni mehanizam

Transmisioni mehanizam povezuje monetarne veliine sa realnim veliinama. On pokazuje kako


promene ponude ili tranje za novcem utiu na promene kamata, a tim i realnih tokova-investicija,
agregatnih izdataka i agregatne tranje.

Transmisioni mehanizam povezuje realne i monetarne veliine: promene ponude i tranje za


novcem utiu na promenu kamata, a time i realnih tokova investicija, agregatnih izdataka i
agregatne tranje

r- kamata,
M- novana masa,
MS- ponuda novca,
MD- tranja za novcem,
I- investicije,
Y- dohodak,
DI- investiciona tranja

Transmisioni mehanizam se prikazuje kroz dva odnosa- uticaj kamata na investicije i uticaj
investicija na agregatnu tranju. Prvi odnos prikazan je na prva dva grafikona, a drugi odnos
na II i III grafikonu.

Uticaj kamata na investicije- prikazana je povezanost izmeu trita novca i trita kapitala.
Ako doe do monetarne ekspanzije, ona dovodi do pomeranja MS krive udesno, sa MS na MS1. To
obara kamatu, sa r na r1 i poveava novanu masu, sa M na M1. Ovo smanjenje kamate se
odrava na trite kapitala. Pad kamata dovodi do poveanja investicija, sa I na I1.

Uticaj investicija na agregatnu tranju- prikazana je povezanost izmeu trita kapitala i


ravnotenog dohotka. Preko trita kapitala moe se videti i posredna povezanost izmeu trita
novca i ravnotenog dohotka.
Poveanje investicija, sa I na I1 dovodi do poveanja agregatne tranje, sa AD na AD1. Sa
poveanjem agregatne tranje dolazi i do poveanja dohotka, sa Y na Y1.
129. Transmisioni mehanizam (razliite elastinosti)

Imajui u vidu da transmisioni mehanizam povezuje razliita trita, ta trita su opet sklona
razlikama u zavisnosti od elastinosti ponude i tranje. Tako se efekti transmisionog mehanizma
mogu razlikovati, u zavisnosti od elastinosti tranje za novcem.

1) Neelastina tranja za novcem, kamatonosno elastina investiciona tranja

r- kamata, M- novana masa, MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem, I- investicije, DI-
investiciona tranja

Tranja za novcem (MD) je neelastina, pa monetarna ekspanzija (rast MS) izaziva veliki pad
kamata. Sa druge strane, investiciona tranja je kamatonosno elastina, pa pad kamata izaziva
veliki rast investicija.
2) Elastina tranja za novcem, kamatonosno neelastina investiciona tranja
r- kamata, M- novana masa, MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem, I- investicije, DI-
investiciona tranja

Tranja za novcem (MD) je elastina, pa monetarna ekspanzija (rast MS) izaziva manji pad kamata.
Sa druge strane, investiciona tranja je kamatonosno neelastina, pa pad kamata izaziva mali rast
investicija.

Zakljuak: U zavisnosti od elastinosti krivih, ista promena ponude novca moe imati razliite
efekte na investicije i agregatnu tranju.
Ukoliko je kriva tranje za novcem vertikalnija (manje kamatonosno elastina), promene ponude
novca imae vee efekte na kamatu nego na ponudu novca.
Ukoliko je kriva marginalne efikasnosti investicija horizontalnija (vie kamatonosno elastina)
promene kamate e imati vee efekte na promenu investicionih izdataka i agregatnu tranju.

Kombinacija monetarne politike koja je najdelotvornija je:


1) kamatonosno neelastina tranja za novcem (vertikalna kriva)
2) kamatonosno elastina efikasnost investicija (horizontalna kriva)

130. Monetarna politika (varijable, instrumenti, ciljevi)

Ciljevi centralne banke su varijable ekonomske politike. Varijable koje ona kontrolie direktno za
ostvarivanje tih ciljeva su instrumenti politike, dok varijable koje ne podleu njenoj kontroli, mada
imaju uticaj na ostvarivanje ciljeva su intermedijarni ciljevi.
Varijable se dele na:
1) endogene varijable- koje se nalaze van sistema, ali na njega utiu, ali ih CB ne kontrolie
potpuno
2) egzogene varijable- koje se nalaze u samom sistemu i koje CB kontrolie

Varijable monetarne politike- najvanija varijabla monetarne politike je nominalni nacionalni


dohodak. Najvanije je da u delovanju na cene i dohodak ne moe odvojeno realizovati ciljeve
vezane za odreeni nivo cena i ciljeve vezane za odreeni nivo dohotka.
- za svaku reakciju nivoa cena mora se prihvatiti novi nivo proizvodnje,
- za svaku reakciju realne proizvodnje mora se prihvatiti nivo cena
Instrumenti monetarne politike- da bi centralna banka ostvarila svoje ciljeve, a imajui u vidu da
centralna banka ne moe direktno da utie na realan nivo proizvodnje, ona mora koristiti
instrumente kojima moe direktno da upravlja novcem. Ti instrumenti obuhvataju:
1) Operacije na otvorenom tritu
2) Diskontnu stopu
3) Stopu obaveznih rezervi

Intermedijarni ciljevi- CB koriste intermedijarne ciljeve, kojima se rukovode tokom sprovoenja


monetarne politike na kratak rok. Intermedijarni ciljevi su one varijable koje ne podleu kontroli
centralne banke. Da bi varijable mogle da slue kao intermedijalni ciljevi, moraju se zadovoljiti dva
kriterijuma:
1) sve informacije moraju biti dnevno raspoloive
2) njihovo kretanje mora biti u korelaciji sa kretanjem varijabli

Dva najee koriena intermedijarna cilja su ponuda novca i kamatna stopa.

Mogui su razliiti reimi monetarne politike:


1) Kontrola novane baze:
- Instrumenti politike: operacije na otvorenom tritu, regulisanje obima kupovina/prodaja na
otvorenom tritu
- Cilj politike: na koliinu novca se utie ponudom novca
2) Kontrola kamate
- Instrumenti politike: operacije na otvorenom tritu, regulisanje cene po kojoj se operacije
odvijaju
- Cilj politike: na koliinu novca se utie tranjom za novcem
- Varijable politike: realni nacionalni dohodak i nivo cena ili nominalni nacionalni dohodak

131. Teorije novca


Kada centralna banka potpuno kontrolie ponudu novca tada novac postaje egzogena veliina u
odnosu na privredu, stopa rasta odreuje se nezavisno od potreba ekonomskih subjekata u skladu
sa postavljenim monetarnim ciljem.
Kada centralna banka ne kontrolie potpuno ponudu novca tada ponuda novca reaguje
iskljuivo na tranju (potrebe) za novcem ekonomskih subjekata, novac je endogena veliina.
Endogenost novca ima vane posledice na odnos:
1) novca i kamate- ako je novac egzogen ponuda novca je vertikalna i poveanje tranje za novcem
samo poveava kamatu, ako je novac endogen ponuda novca je horizontalna i poveanje tranje za
novcem samo poveava koliinu novca, ne i kamatu
2) novca i ekonomske aktivnosti- ako je novac egzogen, ponuda novca utie na ekonomsku
aktivnost, ako je endogen ekonomska aktivnost utie na ponudu novca

132. Egzogene teorije novca

Kada CB u potpunosti kontrolie ponudu novca, novac postaje egzogena veliina u odnosu na
privredu. Stopa rasta novca odreuje se nezavisno od potreba ekonomskih subjekata, a u skladu
sa unapred odreenim monetarnim ciljevima centralne banke.

Primer egzogene teorije novca je kvantitativna teorija novca, po kojoj je koliina novca
odreena nezavisno od ekonomske aktivnosti. Po kvantitativnoj teoriji, centralna banka odreuje
koliinu novca u skladu sa ciljem- stabilnou cena.

Formula kvantitaivne teorije novca je sledea:

MxV=PxQ

M- koliina novca, V- brzina opticaja, P- cene, Q- obim proizvodnje

Monetaristi smatraju da su brzina opticaja novca i obim proizvodnje stabilni, pa da postoji


uzronost od M ka P, tj. nivo cena se moe odrediti koliinom novca u opticaju.

133. Endogene teorije novca

Endogene varijable su one koje se nalaze van samog sistema, ali ipak utiu na sistem. Kao takve,
centralna banka nema potpunu kontrolu nad njima. Ove teorije ukazuju na prilagodljivost novane
mase potrebama privredne aktivnosti. Najvaniji faktori su:
1) finansijske inovacije- uvoenje novih vrsta novca ine da kontrola novca izmakne kontroli
centralne banke
2) prilagodljivost CB- u sluaju kad CB vodi defanzivnu monetarnu politiku, tj. prilagoava
se promenama, a ne diktira ih
3) kreacija duga kojem se CB naknadno prilagoava- umesto kontrole novane mase (preko
monetarne multiplikacije) prema unapred zadatim ciljevima, monetarna baza (koliina
novca) prilagoava se postojeem obimu kreditiranja (potrebi za novcem). U ovom sluaju
monetarna baza predstavlja zavisnu, dok ponuda novca predstavlja nezavisnu varijablu.

134. Monetarna multiplikacija (instrumenti monetarne politike)

Samo mali deo novca je ustvari gotovina. Vei deo predstavlja depozite kod banaka. Na osnovu
ovih depozita, banke putem monetarnog multiplikatora kreiraju novac.
Monetarni multiplikator je reciprona vrednost stope obaveznih rezervi. Stopa obaveznih rezervi
predstavlja stopu koju je odredila centralna banka svim poslovnim bankama, kao koliinu novca
koje stalno moraju biti u fizikom posedu poslovnih banaka.
M= 1/R

M- monetarni multiplikator, R- stopa obaveznih rezervi

Pored multiplikatora, u monetarnoj ekonomiji vani su i sledei odnosi- racio brojevi:


1) Racio gotovine- pokazuje deo depozita po vienju koji se dri u gotovini
2) Racio obavezne rezerve- deo depozita koji se mora drati u gotovinskoj rezervi kod
banke

Najvaniji zadatak centralne banke jeste upravo kontrola ponude novca. Da bi tu kontrolu odrala,
a budui da se ponuda novca poveava (posredstvom multiplikatora, a u inflaciji jo brim
tempom) centralna banka ima na raspolaganju niz monetarnih instrumenata:
1) Operacije na otvorenom tritu- CB moe da bira da li da proda ili da kupi obveznice od
stanovnitva. Ako kupi obveznice, centralna banka poveava koliinu novca u opticaju
(monetarnu bazu), dajui novac za te obveznice. Prodajom obveznica, CB smanjuje koliinu
novca, jer uzima novac za prodate obveznice.

2) Promena stope obaveznih rezervi- ovo predstavlja najmoniji instrument centralne


banke, jer ona ovim poveava ili smanjuje sumu novca koju poslovne banke mogu odobriti
kao kredite. Kada stop obaveznih rezervi raste, smanjuje se suma novca koju poslovne
banke mogu odobriti kao kredite.
3) Promena diskontne stope- sve banke imaju pravo da pozajmljuju novac od centralne
banke i za to plaaju kamatu- diskontnu stopu. Centralna banka moe poveanjem ili
smanjenjem novca da navede ili odbije poslovne banke od zaduivanja kod centralne banke.
Kada diskontna stopa raste, smanjuje se monetarna baza, jer banke ne mogu po niskoj ceni
doi do novca i manje su sklone kreditiranju.
13. Glava

135. Porezi, izdaci, budet

Polazimo od nekoliko iskaza:


1. YD= Y T (raspoloivi dohodak dobija se kad se od ukupnog dohotka oduzmu porezi)
YD- raspoloivi dohodak, Y- ukupan dohodak, T- porezi

2. T= tY (neto porezi proporcionalni su dohotku, u zavisnosti od neto poreske stope)


T- neto porezi, Y- ukupan dohodak, t- neto poreska stopa

3. C= cY (potronja je deo dohotka, a koliko ona dohotka zauzima zavisi od sklonosti potronji)
C- potronja, Y- ukupan dohodak, c- sklonost potronji

Kada ova tri iskaza poveemo, dobija se sledee:


C= cYD= c(Y-T)= c(Y-tY)= c(1-t)Y
YD- raspoloivi dohodak, Y- ukupan dohodak, T- porezi, t- neto poreska stopa, C- potronja, c-
sklonost potronji

Moe se troiti onaj deo dohotka koji ostane posle oporezivanja (1-t). A koliki deo e tog
oporezovanog dohotka biti utroen zavisi od sklonosti potronji (c).

136. Potronja bez poreza

Kao to je ve reeno, deo dohotka se troi, tj. odlazi na potronju. Koliki e to deo biti zavisi pre
svega od sklonosti potronji.

Radi boljeg objanjenja date su hipotetike vrednosti:


1. Poto ne postoje porezi, ukupan dohodak i raspoloivi dohodak su isti, tj. Y= YD
2. Pretpostavimo da domainstva troe 70% svog dohotka, tj. sklonost potronji je 70%, c=
0.7Y
3. U tom sluaju, potronja je jednaka sklonosti potronji, jer se dobija po formuli C= cY, tj. u
ovom zadatku C= 0.7Y

C- potronja, Y- dohodak
137. Potronja sa porezima

Kada drava ubira porez, on se ukljuuje u dohodak. U ovom sluaju mora se prvo odrediti
raspoloivi dohodak koji se dobije kad se od ukupnog dohotka oduzme porez, tj. YD= Y- T.
1) Recimo da je c= 0.7Y. Ako uvedemo porez od 20%, onda e T= 0.2Y. To e pomeriti funkciju
potronje nanie, jer se sad iz ukupnog dohotka ne podmiruje samo potronja, ve i porez.
2) Da bismo izraunali novu funkciju potronje, koristimo sledeu formulu: C= c(1-t)Y. U naem
sluaju: C= 0.7(1-0.2)YD; C= 0.7*0.8*YD; C= 0.56YD. Kao to se moe videti, potronja se
smanjila, sa 0.7 na 0.56 od dohotka.

Grafiki prikaz pada potronje usled uvoenja poreza, sa Co na C1.

C- potronja, Y- dohodak, T- porez

138. Uticaj fiskalne politike (preko G i T, razliite kombinacije)

Analiziraju se uticaji fiskalne politike u sledea tri sluaja:


1) Kada postoje samo porezi (T)
2) Kada postoje samo dravni (budetski) izdaci (G)
3) Kada postoje i porezi i budetski izdaci (T+G)

Kao i u prethodna dva pitanja koriste se hipotetike varijable, i to: c= 0.7, t= 0.2, I= 300, G=
200.

c- sklonost potronji, t- poreska stopa, I- investicije, G- dravni izdaci


1. Uticaj fiskalne politike: postoje samo porezi

C- potronja, T- porez, I- investicije, Y- dohodak

Polazimo od formule za dohodak: Y= C+I+G. Poto dravni izdaci (G) ne postoje, formula se
svodi na Y= C + I. Uvodimo cifre koje su nam date prethodno, dok za potronju koristimo
sledeu formulu: C= c(1-t)Y.
Formula za dohodak se svodi na: Y= c(1-t)Y + I. Kada zamenimo brojeve: Y= 0.7(1-0.2)Y +
I; Y= 0.56Y + I. Prebacujemo dohodak na jednu stranu, a investicije na drugu: Y- 0.56Y= I,
0.44Y= 300, samo
Y= 300/0.44, Y= 682.

Sa uvoenjem poreza, raspoloivi dohodak se smanjio, a samim tim smanjila se i potronja.


Ravnoteni dohodak je 682.

2. Uticaj fiskalne politike: postoje samo dravni izdaci

C- potronja, G- dravni izdaci, I- investicije, Y- dohodak

Polazimo od formule za dohodak: Y= C+I+G. Uvodimo cifre koje su nam poznate: Y= 0.7Y+ I+
G. Prebacujemo dohodak na jednu stranu, a I + G na drugu. Y-0.7Y= 300+200; 0.3Y= 500,
Y= 500/0.3;
Y=1666.

Investicije i dravni izdaci pomeraju navie agregatnu tranju, pa se nova ravnotea u taki B,
gde je dolo do poveanja dohotka. Kada bi uveli cifre koje imamo na grafikon, Y1 bi odgovarao
nivou dohotka od 1666, a Yo bi bio nivo pre uvoenja dravnih izdataka (0.3Y= 300, Y= 1000), tj.
nivo dohotka od 1000.

3. Uticaj fiskalne politike: kombinovano (i porezi i dravni izdaci)

C- potronja, G- dravni izdaci, I- investicije, Y- dohodak, T- porez

Dravni izdaci pomeraju agregatnu tranju navie, a porezi je pomeraju nanie, pa konani efekat
zavisi od jaine poreza i dravnih izdataka.

Sa naim ciframa, situacija bi bila: Y= C+I+G, tj. Y= c(1-t)Y+I+G. Kad uvedemo nae cifre:
Y= 0.7(1-0.2)Y+I+G, Y-0.56Y= I+G, 0.44Y= 500, Y= 500/0.44, Y= 1136.

139. Inflatorni porez

Inflatorni porez je vid novane iluzije. On se ne javlja kao drugi vidovi poreza- kao priliv novca
dravi. Meutim, on smanjuje odliv novca od drave. Inflatorni porez nastaje kada inflacija smanji
javni dug i tako smanji deficit u budetu.
- inflacija, P-inflatorni porez

Na nultoj stopi inflacije, inflatorni porez ne postoji. Kako inflacija raste, drava ima sve vei prihod
od inflatornog poreza (npr. u taki A). To se odrava sve do prelomne take, gde inflatorni porez
dostie vrhunac (taka B, P*, *). Dalje ubrzavanje inflacije smanjuje realnu vrednost poreza,
pa se realni budetski deficit uveava bre od uveanja inflatornog poreza. Tada, drava postaje
najvei gubitak usled inflacije
140. Finansiranje budeta
(Finansiranje budetskog deficita)

Budetski deficit moe biti finansiran iz:


1) obveznica
2) novcem
Osnovna razlika jeste efekat koji se postie, da li efekat istiskivanja ili efekat utiskivanja.

1) Finansiranje obveznicama
Pri finansiranju deficita obveznicama dolazi do istiskivanja ekonomskih subjekata sa trita
kapitala, od strane drave koja emituje obveznice. Takoe, dolazi do rasta kamata, i padaju
investicije, pa privreda i stanovnitvo bivaju istisnuti, jer ne mogu da plate rastue kamate koje
drava moe da plati.
Istiskivanje znai da fiskalna ekspanzija poveava kamate, zato jer drava na tritu novca
poveava svoju tranju za kapitalom i zaduuje se pokrivajui deficite, a to istiskuje privatni
sektor koji po veim kamatama ne moe da investira.

2) Finansiranje novcem
Pri finanisranju novcem dolazi do utiskivanja, tj. ubacivanja ekonomskih subjekata na trite
novca, jer drava uveava koliinu novca, a uveana ponuda novca obara kamatu i podstie
investicije.
U kojoj meri e se poveati cene i dohoci razliito interpretiraju kejnzijanci, a razliito monetaristi.
1) Kejnzijanci podravaju aktivnu fiskalnu politiku, koja bi pri horizontalnim domenima LM i AS
krive poveala samo dohodak.
2) Sa druge strane, monetaristi su za pasivnu fiskalnu politiku uravnoteenog budeta i istiu da
e pri vertikalniim domenima AS i LM krive doi samo do poveanja cena.
141. Budetski suficit/ deficit

Budetski suficit je viak dravnih prihoda nad rashodima. Budetski deficit je viak dravnih
rashoda nad prihodima.

Mogua su dva tipa promena budetskog deficita:


1) ciklini deficit- dogaa se automatski kao rezultat privrednog ciklusa (u recesiji budetski
prihodi opadaju, a deficit raste)
2) strukturni deficit- deficit koji ostaje kada se odstrane efekti privrednog ciklusa
Postoje dva osnova izvora promena suficita/ deficita i to su:
1) automatski stabilizatori- deluju kroz promene koliine (Q)
2) diskreciona fiskalna politika- deluje kroz promene dravnih izdataka i poreza (G i T) -
diskerciona politika deluje tako to se u sluaju poveavanja budetskih rashoda budetska
linija pomera nadole, to znai da se za isti realni BDP smanjuje suficit ili uveava deficit u
odnosu na prethodni.
Budetska linija pokazuje nivoe budetskog suficita/deficita, koji odgovara datim nivoima
izdataka i poreza.
Budetski suficit/deficit na nivou prirodnog realnog BDP-a naziva se deficit za prirodnu
zaposlenosti i to je deficit koji se dogaa onda kada je realni BDP jednak prirodnom realnom
BDP-u.
Deficit su dravni izdaci umanjeni za dravne prihode, koji se izraunavaju primenom tekue
poreske stope na prirodni realni BDP, a ne na stvarni realni BDP.

142. Budetska ravnotea

G dravni izdaci, T porez , Y dohodak


G > T deficit , T > G suficit

Ravnotea je u T=G.
14. Glava 143. Osnovni agregati

Zapoljavanje podrazumeva troenje ovekove energije i vremena u procesu proizvodnje. To


predstavlja radni input u proizvodnji.
Zaposlenost je fond i moe se meriti kao broj zaposlenih osoba.
Zapoljavanje je tok i to je minimum ponude rada i tranje za radom, tj. broj radnika koje
poslodavci trae ili broj radnika koji mogu da rade za datu nadnicu.
Ponuda rada predstavlja ukupan broj radnika koji hoe da rade- to je zbir broja zaposlenih radnika
plus onih koji mogu da rade, ali trenutno ne mogu da nau posao.
Postoje razliite vrste zaposlenosti i nezaposlenosti:
1) Puna zaposlenost- postoji kada su svi koju imaju kvalifikacije i ele posao zaposleni.
2) Frikciona nezaposlenost- javlja se u sluaju kada su proizvodne mogunosti drave istroene.
Frikciona nezaposlenost podrazumeva nezaposlenost onih radnika koji prelaze sa jednog posla na
drugi.
3) Strukturna nezaposlenost- uvek postoji gornja granica ponude rada. Kada ponuda rada
probije tu gornju granicu, dolazi do strukturne nezaposlenosti. Strukturna nezaposlenost se moe
otkloniti ili promenama u strukturi ili promenama kvaliteta ponude rada, preko kvalifikacija,
obrazovanja, itd.
4) Nedovoljna zaposlenost- se ne ispoljava uvek u vidu otvorene nezaposlenosti. Nezaposlenost
se na mnogo naina moe prikriti:
- potencijalni radnici mogu biti izvan ponude rada jer su penzionisani, studenti mogu poeti sa
radom ukoliko se tranja za radom povea
- radnici i dohoci mogu biti podeljeni na pojedine radnike i to tako da svako radi manje sati, dana ili
manje intenzivno
- u niskoproduktivnim i inferiornim delatnostima

144. Neoklasino trite rada

l- zaposlenost (od eng. labor), W/P-realna nadnica

Ako doe do smanjenja tranje za radom, sa D na D1, nova ravnotea bi se pomerila nanie, du
krive ponude rada. Meutim, tada raste pritisak na trite rada, pa se ponuda rada poveava, iz S u
S1 i nova ravnotea se formira u taki B.

Krajnji efekat je smanjenje realne nadnice, uz nepromenjivu zaposlenost.


Prema novim klasiarima, ponuda i tranja za radom svode se na dva zahteva:
1) Sa stanovita maksimizacije profita i tranje za radom, realne nadnice jednake su graninom
proizvodu rada.
2) Sa stanovita radnika i ponude rada, realne nadnice jednake su graninom disutilitetu rada.

145. Kejnzijansko trite rada

l- zaposlenost (od eng. labor), W/P-realna nadnica, SP- prelomljena ponuda rada

Kejnzijanci smatraju da su nadnice rigidne nanie, tj. da se retko smanjuju.

Smanjenje tranje za radom, sa D na D1 u normalnim uslovima povlailo bi za sobom premetanje


ravnotee iz take A u taki B i pad nadnica i pad zaposlenosti. Meutim, kriva ponude rada je
prelomljena (SP), oa su nadnice iste. Ali je zato zaposlenost vie smanjenja nego to bi bila u
sluaju da je ponuda rada normalna i da su nadnice fleksibilne (iz l u l2).
146. Strukturalizam

Strukturalizam nezaposlenost objanjava preko strukturnih faktora:


- prepreka fleksibilnosti tritu rada
- institucionalnim rigidnostima
- sklerozi preduzea
- delovanju sindikata
- prekomernom regulacijom i meanjem drave
- regionalnim neravnoteama

Smatra se da je otklanjanje nezaposlenosti mogue samo ubrzavanjem inflacije ili promenom


dravne politike, koja bi otklonila strukturne prepreke.

- inflacija, u- nezaposlenost, un- prirodna stopa nezaposlenosti


Inflacija se pre trenutka T1 usporavala, a zatim i stabilizovala na niem nivou. Stvarna i prirodna
stopa nezaposlenosti zajedno su rasle do trenutka TO, gde su se zatim stabilizovale na viem nivou,
takoe sve do trenutka T1.
Posle toga, strukturalistika hipoteza smatra da e sa smanjivanjem stvarne nezaposlenosti i
njenom stabilizacijom ni niem nivou (trenutak T2) doi do beskonanog uveanja inflacije, dok se
prirodna stopa nezaposlenosti nee menjati.
147. Histerizis

Histerizis smatra da prirodna stopa nezaposlenosti prati stvarnu nezaposlenosti- ako stimulitativna
politika smanji stvarnu nezaposlenost, smanjie se i prirodna stopa nezaposlenosti.

Na tritu rada histerizis podrazumeva da privremeni pad tranje vodi trajno niem nivou
zaposlenosti i proizvodnje i rastu prirodne stope nezaposlenosti.

- inflacija, u- nezaposlenost, un- prirodna stopa nezaposlenosti

Inflacija se pre trenutka T1 usporavala, a zatim i stabilizovala na niem nivou. Stvarna i prirodna
stopa nezaposlenosti zajedno su rasle do trenutka TO, gde su se zatim stabilizovale na viem nivou,
takoe sve do trenutka T1.

Posle toga, histerizis hipoteza smatra da e sa smanjivanjem stvarne nezaposlenosti i njenom


stabilizacijom ni niem nivou (trenutak T2), inflacija neko vreme rasti, a zatim se stabilizovati na
viem nivou. Prirodna stopa nezaposlenosti e pratiti stvarnu nezaposlenost- tj. smanjivae se.

Histerezis je na 4 naina korien za objanjavanje trajne nezaposlenosti u Evropi krajem 80tih


godina 20. veka:
1) sukob insajderi autsajderi Autsajderi su nezaposleni a jedino insajderi uestvuju u
pregovorima o nadnicama. U poetnoj situaciji mnogi insajderi imaju posao i nadnice su niske, sa
recesijom tranja za poslom se smanjuje pa neki insajderi gube posao i postaju autsajderi.
Insajderi koji su ostali zaposleni koriste ovu situaciju i trae vie nadnice, ograniavajui
zapoljavanje ranije otputenih, pa je privreda uhvaena u klopku visoke nadnice i niske
zaposlenosti.
2) obeshrabreni radnici u situaciji recesije smanjenje tranje uveava obim i trajanje
nezaposlenosti, mnogi radnici bivaju obeshrabreni i ne uestvuju vie u ponudi rada.
3) traganje za poslom u normalnoj situaciji firme oglaavaju upranjena radna mesta i nude
dobre plate, u recesiji broj radnih mesta je manji, uslovi su pogorani pa su radnici obeshrabreni da
dugo i energino tragaju za poslom
4) stok kapitala u recesiji firme smanjuju investicije, koriste manje kapitala nego ranije pa je i
marginalna produktivnost radnika koji se kasnije unajmljuju manja, pa se tranja za radom ne
vraa na preanji nivo.

148. Alternativne teorije trita rada

Alternativne teorije trita rada obuhvataju:


1) Konture nadnica - Osim u situaciji krajnje niskih nadnica radnici vode rauna podjednako o
apsolutnim i relativnim nadnicama. Za razumevanje nivoa nadnica potrebno je razumeti strukturu
nadnica- u svakoj firmi postoji kljuno radno mesto/nadnica (na vrhu hijerarhijske lestvice) i sve
ostale nadnice se ravnaju prema njoj.
2) Teoriju efikasne nadnice - Poto nadnice utiu na produktivnost rada, firme bi podsticajima
nadnica mogle poveati produktivnost. One imaju interes da dugorono plaaju nadnice iznad
tekueg trinog nivoa, jer ne samo da se poveavaju produktivnost i proizvodnja, ve se smanjuju
i trokovi obuke kadrova i smanjuje se fluktuacija radne snage.

3) Dualno trite rada - Ako postoji dualna privreda, gde se u centru privrede nalaze tehnoloki
napredna preduzea, a na periferiji su zaostalija preduzea, ona e povui za sobom i segmentaciju
trita rada prema visini nadnice, radnim uslovima, mogunostima napredovanja, itd. Centralna
preduzea za odabir radnika koriste sredstva nadzora, kako bi suzili krug potencijalnih kandidata, i
to putem diskriminacije odreenih grupa radnika i preporuka od strane drugih radnika ili institucija.
4) Vita teoriju - Prema ovoj teoriji, potrebno je izvriti diferenciranje radnika prema njihovim
kvalifikacijama i lokaciji. Vita teorija, kao i teorija dualnog trita rada, pokazuje da se agregatni
podaci moraju dezagregirati pre donoenja odgovarajuih mera.

15. Glava 149. Mandel-Flemingov model

Mandel-Flemingov model predstavljen je 60tih godina, od strane Roberta Mandela i Markusa


Fleminga, pojedinano. M-F model predstavlja nadogradnju postojeeg IS-LM modela, koji se bavi
zatvorenom ekonomijom. Za razliku od IS-LM modela, M-F model ukljuuje i spoljanje uticaje, tj.
vai za otvorenu privredu.
Ravnotea na otvorenom tritu predstavlja se pomou tri krive:
1) LM krive- ravnotea na tritu novca
2) IS krive- ravnotea na tritu dobara
3) LFI kriva (kriva finansijske integracije)- ravnotea na tritu kapitala (rD>rw)

rD- domaa kamata, rW- strana kamata

Naravno, vrlo esto dolazi do neravnotea na otvorenom tritu i one su praenje pomeranjem
kapitala- bilo odlivom ili prilivom kapitala u domau privredu. Mogu postojati dva neravnotena
stanja:
1) Ako je domaa kamata vea od svetske kamate- dolazi do priliva kapitala
2) Ako je svetska kamata vea od domae- dolazi do odliva kapitala
Formulacija Mandel-Fleming modela dovela je kanadskog ekonomistu Roberta Mandela do Nobelove
nagrade.
150. Mandel-Flemingov model- neravnotea (rD>rw)

Jedna od moguih ravnotea u M-F modelu moe se javiti pri sluaju da je kamata na domaem
tritu via od kamate na stranom tritu. U tom sluaju dolazi do priliva kapitala iz inostranstva u
zemlju.
r- kamata, Y- dohodak, rW- svetska kamata,
rD- domaa kamata

Taka A predstavlja poetnu ravnoteu, prema kojoj je odreena kamata na domaem tritu. Pod
pretpostavkom otvorenog trita, ako je kamata na stranom tritu manja, dolazi do priliva kapitala
iz inostranstva. Sa dolaskom stranog kapitala raste tranja za domaom valutom, devizni kurs
domaeg novca raste i izvoz se smanjuje. Prema tome, IS kriva se pomera ulevo, do preseka sa LM
krivom gde se potom formira LFI kriva (LFI je kriva na kojoj je strana kamata jednaka domaoj).

151. Mandel-Flemingov model- neravnotea (rD<rw)

Druga od moguih ravnotea u M-F modelu javlja se ako je kamata na domaem tritu nia od
kamate na stranom tritu. Pod pretpostavkom slobodnog kretanja kapitala, u sluaju ove
neravnotee dolazi do odliva kapitala iz zemlje.
r- kamata, Y- dohodak, rW- svetska kamata, rD- domaa kamata

Taka A predstavlja poetnu ravnoteu, prema kojoj je odreena kamata na domaem tritu. Pod
pretpostavkom otvorenog trita, ako je kamata na stranom tritu vea, dolazi do odliva kapitala u
inostranstvo. Zbog odliva pada tranja za domaom valutom, samim tim devizni kurs domae
valute slabi prema stranoj i izvoz se poveava (jer je sada domaa roba jeftinija strancima).
Poveanje izvoza pomera IS krivu udesno.

152. Mandel-Flemingov model- fiskalna ekspanzija

Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.

1) Fiskalna ekspanzija- fiksni kurs

e- devizni kurs, Y- dohodak


U sluaju fiksnog kursa, drava koristi svoje devizne rezerve kako bi odrala kurs na odreenom
nivou. Ako doe do fiskalne ekspanzije, IS kriva e se pomeriti udesno, sa IS na IS1. Nova
ravnotea bi se sad nalazila u taki B. Meutim, drava eli da odri kurs na odreenom nivou
(crvena linija). Zbog toga centralna banka vri monetarnu ekspanziju, i pomera se LM kriva
udesno, sa LM na LM1. Sada je nova ravnotea u taki C, gde uz nepromenjen kurs imamo vei
dohodak.

2) Fiskalna ekspanzija- fleksibilan kurs

e- devizni kurs, Y- dohodak

Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je fiskalna ekspanzija jednostavno prikazana, kroz
pomeranje IS krive udesno. Poveava se kurs, dok zbog vertikalnog nagiba LM krive, dohodak
ostaje nepromenjen.

Zakljuak: Ekspanzivna fiskalna politika je efikasnija u sluaju fiksnog deviznog kursa, jer ne
dovodi do promene samog kursa, a poveava dohodak.

153. Mandel-Flemingov model- fiskalna restrikcija

Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.

1) Fiskalna restrikcija- fiksni kurs


e- devizni kurs, Y- dohodak

U sluaju fiksnog kursa, drava koristi svoje devizne rezerve kako bi odrala kurs na odreenom
nivou. Ako doe do fiskalne restrikcije, IS kriva e se pomeriti ulevo, sa IS na IS1. Nova ravnotea
bi se sad nalazila u taki B. Meutim, drava eli da odri kurs na odreenom nivou (crvena
linija). Zbog toga centralna banka vri monetarnu restrikciju, i pomera se LM kriva ulevo, sa LM na
LM1. Sada je nova ravnotea u taki C, gde uz nepromenjen kurs imamo manji dohodak.

2) Fiskalna restrikcija - fleksibilan kurs

e- devizni kurs, Y- dohodak

Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je fiskalna restrikcija jednostavno prikazana, kroz
pomeranje IS krive ulevo. Zbog horizontalnog nagiba LM krive, smanjuje se samo kurs, dok se
dohodak ne menja.

154. Mandel-Flemingov model- monetarna ekspanzija

Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.
1) Monetarna ekspanzija- fiksni kurs

e- devizni kurs, Y- dohodak

U sluaju fiksnog kursa, drava koristi svoje devizne rezerve kako bi odrala kurs na odreenom
nivou. Ako doe do monetarne ekspanzije, to pomera LM krivu udesno. (1) Meutim, poto drava
ne eli da dopusti da se nova ravnotea nae u taki B, ona intervenie na meunarodnom tritu,
tako to vri monetarnu restrikciju i vraa LM krivu na poetnu taku ravnotee. (2) Ne dolazi ni do
promene dohotka, ni do promene kursa.

2) Monetarna ekspanzija- fleksibilan kurs

e- devizni kurs, Y- dohodak

Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je monetarna ekspanzija jednostavno prikazana,
kroz pomeranje LM krive udesno. Pri ovome, poveava se dohodak, a smanjuje kurs.

Zakljuak: Ekspanzivna monetarna politika ima bolji efekat u sluaju fleksibilnog kursa, jer
poveava dohodak, uz smanjenje kursa.
155. Mandel-Flemingov model- monetarna restrikcija

Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.

1) Monetarna restrikcija- fiksni kurs

e- devizni kurs, Y- dohodak

U sluaju fiksnog kursa, drava koristi svoje devizne rezerve kako bi odrala kurs na odreenom
nivou. Ako doe do monetarne restrikcije, to pomera LM krivu ulevo. (1) Meutim, poto drava ne
eli da dopusti da se nova ravnotea nae u taki B, ona intervenie na meunarodnom tritu,
tako to vri monetarnu ekspanziju i vraa Lm krivu na poetnu taku ravnotee. (2) Ne dolazi ni
do promene dohotka, ni do promene kursa.

2) Monetarna restrikcija- fleksibilan kurs

e- devizni kurs, Y- dohodak

Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je monetarna ekspanzija jednostavno prikazana,
kroz pomeranje LM krive udesno. Kao posledica monetarne restrikcije dolazi do poveanja kursa uz
smanjenje dohotka.
156. Zavisnost dohotka od deviznog kursa

AD- agregatna tranja, e- devizni kurs, Y- dohodak

Zavisnost dohotka od deviznog kursa pokazuje se povezivanjem kejnzijanskog krsta i M-F modela.
Na prvom grafikonu prikazan je Mandel-Flemingov model, a na drugom kejnzijanski krst.

Ako doe do pada kursa, iz take A u taki B, tj. sa nivoa e na nivo e1, to e dovesti do poveanja
izvoza. Poto se agregatna tranja sastoji iz potronje, investicije, dravni izdaci i izvoz. Kao
to se moe videti, poveanje bilo koje varijable poveava i agregatnu tranju. Tako, sa rastom
izvoza dolazi do porasta agregatne tranje, to je na drugom grafikonu prikazano kao pomeranje iz
AD u AD1. Rast agregatne tranje izaziva i rast dohotka, iz Y u Y1.

Вам также может понравиться