Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
1. Glava
2. Glava
3. Kejnsovi radovi
Don Majnard Kejns roen je 05.06.1883. godine u Velikoj Britaniji u kojoj je progres bio
deo svakodnevnice, a iveo je dovoljno dugo da doivi krah takvog poretka. 1897. odlazi na
kolovanje u Iton, a 1902. na Kings koled u Kembridu. Na tom koledu 1909. postaje
profesor. Radio je u Ministarstvu za Indiju a od 1915. do 1919. je radio u Ministarstvu
finansija. Sa dolaskom Prvog svetskog rata sve se promenilo, i Kejns se od 1914.
usredsreuje na na preureivanje kapitalizma u cilju njegovog spaavanja.
Na kraju Prvog svetskog rata, kao glavni predstavnik Ministarstva finansija Velike Britanije,
na pariskoj mirovnoj konferenciji bezuspeno se zalagao za smanjenje reparacija Nemakoj.
Smatrao je da reparacije treba da budu prilagoene ekonomskim mogunostima Nemake,
da budu plaene samo Velikoj Britaniji i Francuskoj i da Nemaku treba obnoviti kao
centralnu silu. Nakon neuspeha, podnosi ostavku i pie knjigu Ekonomske posledice
mira (1919). Knjiga je postala meunarodni bestseler, a Kejns postaje slavan. Kejns je,
ubeen da su uslovi ratnih reparacija preotri predvideo politiki tok dogaaja i injenicu da
e neko iskoristiti Veliku Depresiju, to je i uradila Nacionalsocijalistika Nemaka partija
rada, to je dovelo do uspona totalitarizma.
Jedan od vanih dogaaja u Kejnsovom ivotu jeste i kritika erilove ideje o povratku na
zlatni standard. Svoju kritiku izloio je u radu Ekonomske posledice gospodina
erila (1925). Ukazao je da e precenjivanje funte dovesti do pada izvoza, pa e
potreba odranja konkurentnosti smanjiti nadnice, to e dovesti do velikih trajkova.
Godinu dana kasnije 1926., njegova predvianja se obistinjuju. U tom duhu napisao je i
knjihu Kraj Lesefera (1926.)
Najznaajnije Kejnsovo delo jeste Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca
(1936), koja predstavlja bibliju kejnzijanizma. Sredinja ideja knjige (sredinja Kejnsova
kategorija) pripada konceptu efektivne tranje (u uslovima zaostajanja tranje za ponudom,
proizvodnja se mora smanjivati da bi se na silaznoj putanji obezbedila ravnotea, samo sada
na nivou ispod pune zaposlenosti)
Pred sam rat, 1939. godine, Kejns je u nizu lanaka i memoranduma razvio Kejnsov plan,
koji je trebalo da poslui kao osnova za svetske finansije. Zalagao se za kreiranje svetske
valute bankor, koja bi zavisila od tekuih zlatnih rezervi. Zemlje bi se zaduivale do visine
svojih rezervi, a u sluaju prekoraenja tog iznosa dobijali bi kredite po relativno fiksnim
kursevima. Na unutranjem planu, ratna inflacija bi se regulisala obaveznom tednjom i
odloenom otplatom imovine. Meutim, prihvaen je ameriki Vajtov plan.
Kejns umire 21.04.1946, posle duge borbe sa boleu.
Jedan je od najveih mislilaca i ekonomista 20. veka, a smatra se ocem i utemeljivaem
makroekonomije kao ekonomske discipline.
Kejnsov biograf R. Skidelski je ocenio njegov doprinos ekonomiji na sledei nain. Kejnsov
fundamentalni doprinos je da ne znamo, niti moemo izraunati, ta e doneti budunost.
Kada tedie postanu pesimisti u pogledu budunosti, odluuju se za gomilanje novca a ne
za investicije. Ne postoji nikakva prirodna tendencija da e svi raspoloivi resursi biti
uposleni.
Tridesetih godina SAD su sprovodile Ruzveltov New deal a u Engleskoj je V. Beverid
svojim radovima Socijalno osiguranje i srodne usluge (1942) i Bela knjiga o
zapoljavanju (1944) institucionalizovao dravu blagostanja. Kejns je poao od
nedovoljne sklonoti potronji kod radnika i investicijama kod preduzetnika, a Beverid od
raspodele dohodaka; reenje kod Kejnsa je bilo upravljanje trnjom a kod Beverida sistem
socijalnog osiguranja koji bi mnoge izdigao iznad linije siromatva.
Ideje ekonomista, i kada su u pravu, i kada gree, daleko su monije nego to se isli.
Praktini ljudi koji veruju da su potpuno osloboeni intelektualnih uticaja u stvari su robovi
davno umrlih ekonomista. rekao je Kejns
Uticaj Kejnsa na kreatore ekonomske politike nakon II svetskog rata, a i u meuratnom
periodu je bio ogroman. To se objanjava Kejnsovom doprinosu ekonomskoj teoriji,
njegovom uticaju na kreiranje ekonomske politike Velike Britanije i njegovom zanimljivom
ivotu (mecenstvom umetnosti, aktivnostima na berzi koje su mu donele veliki imetak,
uee u kapitalnim politikim dogaajima kao to su ruenje zlatnog standarda, Versajska
mirovna konferencija 1919., bretonvudski sporazumi o osnivanju MMF-a 1944.
Tri sredinje Kejnsove ideje su:
1) Nevoljna nezaposlenost kljuna Kejnsova ideja, pokazuje da kapitalizam nije
samouravnoteujui sistem
2) Nevoljna nezaposlenost nastaje zbog nedostatka agregatne tranje (zbir
individualnih tranji svih potroaa i investitora)
3) Dravna intervencija treba da uvea agregatnu tranju kada je ona nedovoljna
Kejns takoe razvija i Hipotezu o apsolutnom dohotku, koja govori da sa rastom dohotka
potronja apsolutno raste, ali relativno zaostaje. Po toj teoriji, potronja je vea kod
siromanih, a manja kod bogatih a da tokom vremena sa rastom dohotka ona biva relativno
manja. Smatrao je da e problem nedovoljne agregatne tranje postajati sve izraeniji kako
drutvo postaje bogatije, i da nee biti dovoljno investicija, to e dovesti do nezaposlenosti
i krize u drutvu. Ovo su kasnije osporila istraivanja nacionalnog dohotka S. Kuznjeca, D.
Dujzenberijeva hipoteza o znaaju relativnih razlika u dohocima, F. Modiljanijeva teorija o
ivotnom ciklusu potronje i M. Fridmanova hipoteza o permanentnom dohotku ovo su
kasnije osporili.
Kao vaan teorijski doprinos izdvaja se i Kejnsov model, tj. Kejnsova hidraulika. Ona
kae da nivo aktivnosti, kao tenost, je odreen nivoom proizvodnje preduzea koja
isplauju mogue dohotke, a imaoci dohodaka iste troe. To objanjava multiplikatorski
efekt na investicije, i akceleratorski efekt na potronju.
Kejnsova teorija tumai se kao ogranieno naputanje neoklasinog modela utoliko to
poiva na tri makroekonomska agregata koji su utemeljeni na psihologiji pojedinaca kao
preduzetnika i potroaa.
Ponaanje ekonomskih subjekata poiva na psiholokim sklonostima:
1) pojedinci granina sklonost potronji (obim potronje, tranja)
2) preduzetnici marginalna efikasnost kapitala (obim investicija, ponuda)
3) vlasnici kapitala preferencija likvidnosti (egzogeno odreena koliina novca)
Uspon Kejnzijanizma neodvojiv je od stanja svetske privede posle Prvog svetskog rata jer je
upravo tadanja klima u svetu pogodovala povlaenju neoklasike i usponu Kejnzijanizma.
Depresija je bila iznenaenje za neoklasiku koja je pretpostavljala automatsko ienje
trita i apriorno osigurano stanja pune zaposlenosti. Depresija 1929. bila je toliko duga,
sveobuhvatna i duboka. Britanci su bili nesposobni a Amerikanci nespremni da stabilizuju
svetske ekonomske tokove u domenu slobodne trgovine, kretanja kapitala i monetarnih
kretanja.
6. Vani teorijski doprinosi Kejnsa
11.Monetarizam
Kejnsove efekat se moe predstaviti pomou tri osnovna makroekonomska modela: IS-LM,
Filips-Okunov i AS-AD.
Kejns se fokusirao na pitanje: Zato uz datu ponuda rada, po trinim nadnicama, postoji
dugotrajan viak ponude rada nad potranjom rada? Davanje svog odgovora na pitanje,
odnosno tumaenje, izgrauje na hipotezi: Agregatna potranja za robama i uslugama
determinie tranju rada, odnosno zaposlenost. Pa prema tome, ova disharmonija izmeu
potranje rada i ponude rada, jeste posledica nemogunosti potranje rada da dostigne
ponudu rada, odnosno to je posledica preniske potranje za robom i uslugama. Dalje, zbog
niske potranje za robama i uslugama prodavci sniavaju cene dobara, a to rezultuje i
smanjenjem nadnica. Smanjenje nadnica dovodi do smanjenja linog dohotka, a to opet
uzrokuje opadanjem agregatne potranje. Ovo je posle nazvano Kejnsov efekat"
Kejns u svoju teoriju tranje za novcem, pored transakcionog motiva, uvodi i spekulativni
motiv, jer smatra da je novac i imovina.
Kejnsov efekat se predstavlja preko tri osnovna makroekonomska modela: IS-LM,
Filips-Okunov, AS-AD model.
Predkejnzijanski model prilagoavanja predstavlja Piguov efekat, kod koga imamo sledeu
sekvencu:
Rast nezaposlenosti Pad nadnica Pad tranje i cena Rast
realne ponude novca Rast potronje i dohotka
Kejnzijanski model prilagoavanja predstavlja Kejnsov efekat, kod koga postoji sledea
sekvenca:
Rast nezaposlenosti Pad nadnica i cena Rast realne ponude
novca Pad kamata Rast investicija i dohotka
Sa druge strane, kod Kejnsovog efekta krajnji rezultat je rast investicija i dohotka.
Investicije rastu zbog prethodnog pada kamata.
Piguov i Kejnsov efekat pokazuju da je prilagoavanje isto, zakljuno sa rastom realne
ponude novca. Posle toga, efekti se menjaju u zavisnosti od interpretacije istih od strane
ekonomskih kola- Predkejnzijanaca (Pigu dokazivali su da se poveavaju potronja i
dohodak u uslovima fleksibilnih cena i slobodne konkurencije) ili Kejnzijanaca (Kejns
dokazivali su da se prilagoavanje odvija preko pada kamata, rasta investicija i dohotka i u
uslovima rigidnih cena, dravne intervencije i politike jeftinog novca ).
Novi kejnzijanci istiu rigidnost i nefleksibilnost cena koje jedino dovode do kvantitetskih
reakcija, jer preduzetnici ne mogu prodati sve to su proizveli i maksimizirati dohodak niti
radnici mogu zaposliti svoj rad i dobiti dohodak. Sve veliine ponude i tranje na tritu
potronih, odnosno proizvodnih dobara odstupaju od svojih pojmovnih (eng. notional)
veliina u sistemu pune zaposlenosti i opte ravnotee. Mogue su sledee situacije:
1) ponuda rada ograniena je mogunou da se trae potrona dobra
2) tranja radnika za potronim dobrima ograniena je njihovom ponudom rada
3) ponuda preduzea ograniena je zadovoljenjem tranje za radom
4) tranja za radom ograniena je ponudom dobara
To znai da svaka pojmovna veliina ponude i tranje na tritu potronih ili proizvodnih
dobara ima svoje kvantitativno ogranienje.
Novi kejnzijanci stavili su u centar rigidne cene ali ne kao Kejnzijanci (potpuna rigidnost)
ve ogranienu i zakasnelu fleksibilnost cena i nadnica.
Pisci koji su analizirali trokove prilagoavanja cena tj. meni trokove su Gregori Menkju,
Olivijer Blanar, Dord Akerlof.To su trokovi koje firme snose i koji su povezani sa
promenama cena (promene cenovnika, obavetenja potroaa o promenama cena, promene
platnih spiskova..). Firme nastoje da izbegnu ove trokove i zato odravaju postojee cene
to due mogu.
Pisci koji su istraivali radne ugovore koji i kada su indeksirani imaju nominalnu osnovu i
dugoroni su po svom karakteru su Don Grej i Stenli Fier, koji su zakljuili da monetarna
politika moe biti delotvorna ak i u uslovima racionalnih oekivanja subjekata zato to
trajanje radnih ugovora i indeksacija onemoguavaju brzo i potpuno prilagoavanje nadnica
oekivanim efektima politike. Dolazi do pojma kliznih radnih ugovora koji su:
1) dugoroni ali ne istiu u isto vreme
2) radnici ne samo da maksimiziraju sopstvenu nadnicu ve i mogu da se ponaaju
relativistiki, uvajui razliku u platama u odnosu na druge.
19. Efikasne nadnice
Pisci koji su istraivali nezaposlenost kroz efikasne nadnice su Dord Akerlof i Dozef
Stiglic. U sreditu ovog pristupa su tri ideje:
1) intenzitet radnog napora a i marginalni proizvod rastu sa rastom nadnice
2) na radni napor zaposlenog utie i nezaposlenost, tj strah da e biti otputen zbog
neefikasnosti raste zbog male verovatnoe da e pronai jednako dobar posao
3) u interesu firmi je da podstiu radnike viim nadnicama umesto da ih otputaju a zatim
trae druge. To znai da e nadnice biti vie od onih na nivou pune zaposlenosti i rigidne.
Fiksiranost radnih ugovora- radnici imaju utvrene (apsolutno fiksne ili prilagoene
kretanju trokova ivota) nadnice odreene njihovim radnim ugovorima. Radni ugovori traju
odreeno vreme, i u okviru tog vremena nadnice retko padaju. Upravo zbog toga, novi
kejnzijanci smatraju da postoji rigidnost nadnica usled fiksiranosti radnih ugovora. Vea
fleksibilnost nadnica bi se mogla postii menjanjem radnih ugovora, koji bi odgovarali
promenama na tritu rada, ali to se u praksi ne deava, jer:
1) donoenje novog radnog ugovora kota i ne isplati se menjati isti u kraim vremenskim
periodima
2) firme ne sputaju nadnice sa svakim padom prodaje, jer radne ugovore ine bar dva
elementa:
- nadnica (eksplicitno)
- privrenost stalnosti zaposlenja (implicitno)
Meni trokovi- za poslodavce moe biti skupo da stalno menjaju cene. Nekad, trokovi
menjanja cena mogu biti vei od same razlike izmeu starih i novih cena. Zato cene ostaju
iste, i smatra se da su cene rigidne.
21.Realne rigidnosti
Implicitni radni ugovori- ugovori ne sadre sve, ali radnici i poslodavci slabo menjaju
ugovore, jer imaju averziju prema riziku. Poslodavci uprkos poveanih trokova preferiraju
stare radnike, a zaposleni uprkos manjih plata preferiraju stalno zaposlenje. (koristi se
termin invisible handshake, analogno Smitovoj invisible hand.
Model efikasne nadnice- obuhvata i tzv. insajder-autsajder model. Nadnice su rigidne jer
poslodavci preferiraju ve zaposlene radnike (insajdere), jer su upoznati sa njihovim
sposobnostima i oni su ve obueni; u odnosu na nove radnike (autsajdere), koji bi moda
imali manje nadnice, ali je troak njihove obuke vei, a poslodavci ne znaju kakve
performanse da oekuju. Stoga poslodavci nee pratiti pravilo da marginalni troak
(nadnica) mora da bude jednak marginalnom prihodu rada.
Nadnice ne slue samo da podstaknu ili privuku ponudu rada, ve i da osiguraju odreeni
radni napor. To znai da one nee moi da osiguraju ienje trita jer treba da ostvare dva
cilja: visoki napor i punu zaposlenost.
Efikasne nadnice, koje ne moraju biti jednake trinim, slue i za regrutovanje i zadravanje
radnika. Poslodavci nude efikasne nadnice jer:
- se tako bre i jeftinije popunjavaju radna mesta
- dovode do vee lojalnosti i radnog napora ve zaposlenih radnika. Kad su nadnice vee od
trinih, oportunitetni troak gubitka posla raste
- dovode do poveanja jaza izmeu autsajdera i insajdera. Insajderi uvaju svoj posao i
brane interese firme.
Kejnzijanci smatraju da je poloaj sindikata sloeniji od poloaja poslodavaca; poslodavci
maksimiziraju profit dok sindikati moraju da balansiraju izmeu maksimizacije nadnica (to
je interes zaposlenih) i zapoljavanja (to je interes nezaposlenih). Vee nadnice
podrazumevaju niu zaposlenost.
Zidanje cena podrazumeva da se cena odreuje mnoenjem prosenih trokova rada i
sirovina sa koeficijentom zidanja koji pokriva trokove kapitala i profita. Model je razradio A.
Okun koji je smatrao da je ovakva praksa:
- pravina jer kupcima prenosi poruku da se cene poveavaju usled rasta trokova
- efikasna jer ustanovljava pravila na osnovu kojih se donose odluke o korigovanju cena
4. Glava
I faza
U prvoj fazi Milton Fridman sredinom 50tih godina u radovima Studije o kvantitativnoj
teoriji novca i Monetarna istorija SAD od 1867-1960 je osporio kejnzijansko vienje
novca. On je smatrao da je novac supstitut za realnu i nominalnu aktivu a ne samo za
dravne obveznice pa se potencijali novca ogledaju u uticaju na iroki portfolio imovinem da
su promene u novcu tesno povezane i da prethode ili kasne za promenom realnih agregata,
a da Velika Depresija nije posledica deficita tranje ve pogrene i neprilagoene monetarne
politike.
Prva faza se odnosi na ulogu novca. Elementi ove faze (koji ine tvrdo jezgro monetarizma)
su:
1) utvrivanje da novac raste ili opada prociklino (u zavisnosti od privrednih ciklusa).
2) ubrzavanje ili usporavanje novca praeno je odgovarajuim ciklinim kretanjem realnog
proizvoda
3) za postojanje inflacije dovoljan je stabilni monetarni rast u odnosu na proizvodnju
4) rast opticaja novca je takoe prociklian
Monetaristi veruju da je novac, i samo novac vaan (za razliku od kejnzijanaca koji smatraju
da novac malo utie na agregatnu tranju i da su jedino vani dravni izdaci). Naputa se
fiskalno regulisanje tranje u korist monetaristikog regulisanja ponude novca, tj oni
smatraju da je ekspanzivna fiskalna politika, koja za cilj ima poveanje agregatne tranje,
neefikasna, ve da se treba regulisati ponuda novca. Odbacuje se intervencionizam i njihova
politika vraa se na trini liberalizam i delovanje trinog sistema. Odbacuje se drava
blagostanja, uz napade iji je cilj da se smanji uloga sindikata na organizovanom tritu
rada. Najamnina kod monetarista je faktor proizvodnje i troka, a ne tranje kao kod
kejnzijanaca.
Takoe, monetarizam kao glavni cilj uzima odravanje inflacije na stabilnom nivou.
Objanjenje inflacije poiva na tri hipoteze:
1) Inflacija je monetarni fenomen (Dejms Tobin)
2) Kejnzijanska teorija (prosta Filipsova kriva bez oekivanja) ne objanjava uporedni rast
inflacije i nezaposlenosti
3) Rast i ubrzanje novane mase objanjavaju rast i ubrzanje inflacije
Iako monetarizam nije jedinstvena kola ekonomske misli, mogu se izdvojiti etiri opta
stava:
1) Privatni sektor je stabilan- privredni sistem se automatski vraa u stanje pune
zaposlenosti posle poremeaja, a nezaposlenost na svoj prirodan nivo (oko 5%).
2) Na nivou pune zaposlenosti mogue su razliite stope privrednog rasta, a jedini
ishod je razliita stopa inflacije.
3) Promena stope monetarnog rasta prvo menja stopu realnog ekonomskog rasta i
nezaposlenost, na dugi rok ti efekti nestaju, i jedini rezultat je promena stope inflacije.
4) Odbacuje se aktivistika ekonomska politika upravljanja tranjom, bilo da je ona
monetarna ili fiskalna. Preferiraju se pravila i unapred odreeni ekonomski ciljevi.
Monetaristi zakljuuju:
- inflacija je uvek i svuda monetarni fenomen, odnos novca i cena je jednolinijski, rigidan i
mehaniki
- promenu koliine novane mase kontrolie vlada
- promene dohotka i zaposlenosti su otre u kratkim periodima ali su spore i neznatne na
dui rok
- postoji dugo i zakonomerno kanjenje u promenama cena posle promena novane mase
- promene novca prethode promenama cena
- stabilnost tranje za novcem je obezbeena permanentnim dohotkom
C = a + bY
a- autonomna potronja, b- granina sklonost potronji
Po Kejnsu, potronja predstavlja zbir autonomne potronje i dela dohotka koji se troi.
Modiljani smatra da, poto raspoloivi dohodak ine prihodi po osnovu rada, ali i po
osnovu bogatstva, potronja zavisi i od bogatstva i od radnog dohotka.
Kejns takoe uvodi multiplikator, koji pokazuje koliko se dohodak uveava usled
promene investicija i potronje. Formula za multiplikator je:
M = _1__
1- b
Prema Kejnsu, apsolutni dohodak, tj. iznos tednje i troenja pojedinaca, zavisi od kamatne
stope. Visina realne kamatne stope utie na izbor izmeu trenutne potronje i tednje. Sa
rastom kamatne stope moe doi i do rasta potronje, ali ona ne mora da raste u istoj
koliini kao kamatna stopa. Po ovoj teoriji, pretpostavlja se da e bogati ljudi troiti manji
deo svog dohotka, a da e vei deo troiti siromani.
Teoriju permanentnog dohotka razvio je Milton Fridman, 1957. godine. Glavna pretpostavka
ove teorije jeste da dohodak zavisi pored tekueg dohotka i od permanentnog dohotka.
Fridman permanentni dohodak objanjava kao dohodak koji je prosek dohodaka koji su
primani u prethodnom periodu.
Po ovoj teoriji glavna formula dohotka je:
Ym = Yt + Yp
Ljudi troe prema dohotku Ym koji je zbir dva dela: Yt- tekui dohodak koji su zaista primili
i Yp- permanentnog dohotka. Permanentni dohodak predstavlja ponderisani prosek
dohodaka koji su pojedinci primali u prethodnih nekoliko godina.
Ypt- permanentni dohodak u tekuem periodu, - ponder, Ymt- dohodak u tekuem periodu,
Yp(t-1)- permanentni dohodak iz prolih perioda
Prema teoriji o permanentnom dohotku, potronja je funkcija samo permanentnog dohotka:
C = kYp
ivotni ciklus potronje formulisao je ekonomista Franko Modiljani 1963. godine. Za razliku
od Fridmanove hipoteze o permanentnom dohotku, gde nije napravljena razlika izmeu
radnog dohotka i bogatstva, Modiljani je formulisao funkciju potronje koja upravo pravi tu
razliku.
Novi element koji je uveden u potronju jeste bogatstvo. Ideja je da raspoloivi dohodak
ine prihodi po osnovu rada, ali i po osnovu bogatstva.
ivotni ciklus potronje podrazumeva da pojedinci troe u skladu sa ukupnim resursima
kojima tokom ivota raspolau. U razliitim ivotnim periodima e odnos izmeu visine
dohotka i potronje biti razliit. Meutim, na visinu potronje utiu i drugi faktori, poput
broja godina i broja lanova domainstva.
c = WL- T
NL- T
WL- radni vek, NL- godine ivljenja, T- odreeni trenutak u ivotu pojedinca
U oblasti izmeu krive ivotne potronje C i krive ivotnog dohotka Y, dohodak je vei od
potronje i tedi se. U oblasti izvan krivih, potronja je vea od tednje tj. tednja se troi.
Ljudi tede za stare dane. Ako pojedinac ivi NL godina, a njegov radni vek je WL godina,
onda tokom ivota mora da utedi za penziju tokom NL-WL godina. Ako pretpostavimo da
nije nasledio bogatstvo WR, njegov ivotni dohodak je YL* WL tj. radni dohodak puta radni
vek.ivotna potronja je C*NL (potronja puta broj godina ivota. ivotni dohodak i ivotna
potronja su jednaki za
C*NL = YL*WL
Ako je C*NL > YL*WL, narednoj generaciji se ostavljaju dugovi.
Ako je C*NL < YL*WL, narednoj generaciji se ostavlja nasledstvo.
Ovom stavu se protivio britanski ekonomista Nikolas Kaldor, koji je smatrao da je koliina
novca u privredi endogena varijabla i da zavisi od tranje. On je smatrao da uzronost ne
ide od M ka Y ve od Y ka M. On je kritikovao postavke monetarizma:
1) rast ponude novca je osnovna a verovatno i najvanija determinanta rasta cena dobara i
usluga
2) kretanje realne privrede (proizvodnja, zaposlenost, produktivnost su determinisani
trinim kretanjima).
Nikolas Kaldor je, kao kritiku na osnove monetarizma, postavio nekoliko pitanja.
1) Ako u kratkom roku realna privreda ne zavisi od nesavrenosti trita u odnosu na
ponudu novca, zato je eliminacija inflacije uopte ekonomski cilj?
2) Ako cene rastu zbog poveanja ponude novca, a njihov rast je tetan, zato se dozvoljava
bilo kakvo poveanje ponude novca?
Kejnzijanci su smatrali da se preko kamate i tranje za novcem mogu menjati realni odnosi
(proizvodnja i zaposlenost). Kod njih, agregatna tranja se multiplikatorski prenosi na realne
veliine.
Kejns je formulisao teoriju kamate, i smatrao je da je kamata isto monetarni fenomen, koji
se odreuje na tritu novca. Na investicije utie kamata, ali mnogo vie oekivanja
preduzetnika, dok na tednju utie iskljuivo dohodak, a ne kamata.
Meutim, kako se kamata smanjuje, u tranji za novcem raste uee spekulativnog motiva,
jer se oekuje da e trenutno niska kamatna stopa biti via, pa da e tednja dati dodatni
prinos vlasnicima novca. Po Kejnsu tranja za novcem je nestabilna i menja se u skladu sa
promenama preferencija likvidnosti. Poto su ove promene este, potrebno je esto
prilagoavati i ponudu novca, a to je najbolje uraditi preko kamatne stope, koja se fiksira na
odreenom nivou koji daje potrebne investicije.
*Fierov efekat: uticaj oekivane inflacije na nominalnu kamatu koji realnu kamatu
ostavlja nepromenjenom po principu 1-1. Po jednaini nominalna kamata jednaka je zbiru
realne kamate i oekivane inflacije.
*Kanjenja u ekonomskoj politici:
- unutranja kanjenja vreme koje je potrebno da se problem uoi, razume, nae reenje i
preduzmu akcije.
- spoljanja kanjenja vreme koje je potrebno da bi politika postala delotvorna.
*Kejnzijanski krst: linija 45 stepeni, koja pretpostavlja jednakost dohotka i agregatne
tranje. Ravnoteni dohodak je presek linije agregatne tranje i linije 45 stepeni. Levo od
ravnotee privreda je u stanju inflacije, a desno recesije (blage ekonomske krize). Autor je
Pol Samjuelson.
*Klasina podvojenost (ditohomija) u privredi postoje dva sektora
- realni u kome se odreuju realni agregati kao to su zaposlenost, proizvodnja, relativne
cene i kamate
- monetarni u kom se odreuju nominalne cene i nominalni devizni kurs
Ditohomija ne vai na kratak rok zbog novane iluzije, ali vai na dug rok.
*Monetarni reim skup pravila ponaanja organizacija i institucija koje odreuju ponudu
novca. Mogui su:
1) mentalni standard
2) oslabljeni mentalni stanndard
3) papirni standard
*Pravilo aktivne politike unapred odreeno pravilo sprovoenja politike koje je vezano
za stanje privrede.
*Pravilo pasivne politike unapred odreeno pravilo sprovoenja politike koje je
nevezano za stanje privrede.
5. Glava
38. Nova klasina makroekonomija
Novi klasiari formuliu koncept novane iluzije. Ako doe do rasta koliine novca, to e
dovesti do rasta nivoa cena i rasta nadnice zaposlenih. Neki od zaposlenih e misliti da se
njihova nadnica zaista poveala, jer nee obratiti panju na realnu nadnicu (koliina
dobara koja se moe kupiti) i prestae da tragaju. Tek kada shvate da su prevareni
usled novane iluzije, oni e nastaviti sa traganjem. Zato se ravnotea ne uspostavlja
odmah.
Kod monetarista, do nagodbe izmeu inflacije i nezaposlenosti, u skladu sa Filipsovom
krivom, moe doi samo u kratkom roku. Meutim, kod novih klasiara, ova nagodba
uopte nije mogua. Novi klasiari su razvili koncept racionalnih oekivanja, i u skladu sa
njima, Filipsova kriva je i u kratkom i u dugom periodu vertikalna.
Poto nam je zaposlenost zajednika varijabla i kod proizvodnje i na tritu rada, stanje
moemo da prenesemo na drugi grafikon. Drugi grafikon je grafikon trita rada i
predstavlja smanjenje tranje za radom (koju ine preduzea) usled kriznog oka.
Smanjenje etve dovodi do smanjenja proizvodnje, to dovodi do smanjenja tranje za
radom. Sa smanjenjem tranje, sa DN na DN1, dolazi do smanjenja zaposlenosti i smanjenja
realne nadnice. Realna nadnica (W/P) se smanjuje zbog poveanja cena proizvoda. Poto
je produkciona funkcija opala, manje se proizvodi, pa su proizvodi skuplji. Sa porastom
cene, dolazi do smanjenja realne nadnice, jer nadnica (W) prati rast cena sa kanjenjem.
Ako vladi javnost veruje, tj. ako ima dobru reputaciju i kredibilitet, vlada e biti u stanju da
sprovede najavljene mere. Meutim, ako vladi nedostaju reputacija i kredibilitet, obaranje
inflacije nee biti mogue, pa e drutvo i privreda trpeti velike trokove dezinflacije i pad
proizvodnje i zaposlenosti.
Ako vlada ima reputaciju (steeno poverenje na osnovu akcija iz prolosti) i kredibilitet
(poverenje javnosti da e iste akcije nastaviti u budunosti) ona moe najaviti odreenu
ekonomsku politiku i tako se boriti protiv inflacije. Meutim, u tom sluaju, ekonomska
politika koja je najavljena mora odgovarati onoj koja e biti sprovedena, tj. ekonomska
politika mora imati jasan trend kretanja biti vremenski konzistentna. Model vremenske
konzistentnosti ekonomske politike razvili su ekonomisti Fin Kidland i Edvard Preskot. Ovi
autori su dokazali da nema naina da se teorija optimalne kontrole primeni u uslovima
racionalnog oekivanja, jer se u tim uslovima uvek odvija igra izmeu ekonomskih
subjekata koji gledaju unapred i formiraju racionalna oekivanja i vlade.
Meutim, ovde se moe javiti sledei problem- ukoliko vlada odabere odreenu ekonomsku
politiku i istu najavi, mislei da je ta politika optimalna za dravu u datom momentu,
optimalna ekonomska politika se moe u budunosti promeniti. Tj. zbog niza faktora na
koje vlada ne utie (tehnoloke inovacije, stanje na svetskom tritu itd), u toku
sprovoenja jedne ekonomske politike, druga se moe javiti kao bolja, iako u trenutku
planiranja ta druga ekonomska politika ne bi dala bolje rezultate. U tom sluaju, vlada je
primorana da prevari javnost. Ukoliko vlada poseduje kredibilitet i reputaciju, ova prevara
javnosti e izazvati ok, u skladu sa modelom obmanjivanja i vlada e moi putem
monetarne politike da utie na realne agregate.
Da bi se odredilo postojanje ili nepostojanje konzistentnosti uporeuju se ex ante (izbor
koji postoji) i ex post (izbor koji je uinjen) optimalnosti. Ukoliko su one iste, postoji
jasan trend kretanja ekonomske politike, i ona je konzistentna. Ako postoji razlika
izmeu navedenih optimalnosti, to znai da se politika u nekom trenutku promenila, i ne
postoji vremenska konzistentnost ekonomske politike.
Optimalna politika formirana u vremenu t je vremenski nekonzistentna ako u trenutku
t+n bude promenjena.
44. Nova klasina makroekonomija teorije privrednih ciklusa
Yt = a + bYt-1 + c
Yt- sadanji proizvod, a i b- konstante, b- prethodni rast, Yt-1- prethodni proizvod c-
realni ok
Za novoklasiare br. 2 vai da uvek mora postojati odreeni proizvod Y=a, da na sadanji
rast utie i prethodni (koeficijent b) i da u sluaju oka, sadanji proizvod odstupa od
prethodnog. Za njih, koeficijent b je permanentan jer je ugraen u akcije pojedinaca.
Teorija realnih ciklusa smatra da su glavni pokretai ekonomske aktivnosti realni okovi,
tj. tehnoloke inovacije. Novoklasiari br.2 su smatrali da ubrzani tehnoloki napredak
menja potrebe ljudi, njihovu ponudu rada, a time izaziva i realne promene u proizvodnji i
zaposlenosti.
Sadanje odluke utiu dna reputaciju vlade, njena sklonost varanju neminovno mora biti sve
manja jer se suoava sa vremenskom nagodbom izmeu tekuih dobitaka od varanja
subjekata i buduih trokova. Novoklasiari br. 2 smatraju dravnu politiku neefikasnom i
skupom.
Politiki privredni ciklusi svode se na igru vlade i javnosti. Vlada ima dve opcije da
stimulie ili ne stimulie privredu. Javnost ima dve opcije, da oekuje ili da ne oekuje
stimulaciju.
Vlada moe koristiti ekonomsku politiku zarad ostvarenja nekih svojih politikih ciljeva. U
tom sluaju, ekonomska politika postaje endogena, tj. instrument za ostvarenje politikih
ciljeva vlade. Vlada zna da e biti ocenjivana i podravana u zavisnosti od svojih
ekonomskih performansi, i zato koristi dohodak kao instrument za realizaciju svog cilja
(podrka biraa), iako to dovodi do suoavanja sa ogranienjem (inflacijom). Da bi dobila
veu podrku biraa, vlada mora da:
1) obezbedi niu inflaciju za
isti nivo dohotka
2) obezbedi vii dohodak za
isti nivo inflacije
Izbor koji vlada donosi se moe
prikazati na grafikonu politike
indeferencije.
- inflacija, Y- dohodak,
LAS- dugorona AS kriva
(od engl. Long run AS
curve),
DAD- dinamizirana AD
kriva,
SAS- kratkorona AS kriva (od engl. Short run AS)
crvene linije predstavljaju krive politike indeferencije
Rast dohotka se uvek mora platiti rastom inflacije. Vlada ima vie razliitih krivih
indeferencije. Ukoliko bi imala nultu inflaciju i mali dohodak (taka A), podrka vlade bi
bila oko 45% biraa (prva crvena linija).
Sa druge strane, zbog poveanja podrke, vlada moe izabrati da povea tranju, sa DAD
na DAD1, tj. da pree iz take A u taku B. U tom sluaju, jeste dolo do poveanja
dohotka, ali takoe je dolo i do poveanja inflacije. Meutim, podrka biraa vladi je sad
50%.
S obzirom da je ekonomska politika instrumentalizovana od strane politike politike,
oekivanja javnosti (ako su naivna i okrenuta ka prolosti) uvek bivaju izneverena. Zato u
predizbornim godinama dolazi do ubrzavanja inflacije proisteklog iz ubrzavanja rasta
usmerenog ka podrci biraa. U postizbornom periodu drava pokuava da obuzda inflaciju
usporavajui rast, jer vie ne mora da brine o podrci biraa, bar do novih izbora.
kola ekonomija ponude razvila se krajem 70ih- poetkom 80ih godina prolog veka, na
osnovu monetarizma. Glavna obeleja ove kole su:
1) okretanje strani ponude (povratak Adamu Smitu)
2) naputanje kejnzijanizma i strane tranje.
3) preduzetnik tj. velike korporacije a ne drava imaju sredinju ulogu u privredi. Drave
predstavljaju prevelik teret za privredu i treba smanjiti dravne izdatke.
4) U skladu sa monetaristikom teorijom i kola ponude se zalagala za slobodno trite,
bez dravne intervencije
5) poveanje proizvodnje i privredni rast su prioriteti a ne upravljanje tranjom
U sreditu ove kole nalazi se Laferova kriva. Laferovu krivu formulisao je britanski
ekonomista Artur Lafer, po kome je kriva i dobila ime. Ona pokazuje odnos izmeu poreske
stope i poreskih prihoda.
Ideja kole ekonomije ponude je prevelika optereenost privrede dravom. Oni su smatrali
da su porezi preveliki i da se trebaju smanjiti, kao i da se socijalna davanja trebaju ukinuti.
Ideja je bila da se novac, koji bi stanovnitvo utedelo ne dajui na poreze, investira u
privredu i tako pokrene privredni rast, proizvodnja i poraste zaposlenost. To ne bi samo
dovelo do poveanja standarda, ve bi smanjilo i broj socijalno ugroenih stanovnika.
Meutim, ostvareni rezultat nije bio u skladu sa predvienim. Naime, ljudi jesu utedeli od
manjih poreza, ali uteeni novac nije iao u investicije, ve je ostao kod stanovnitva. Tim
potezom, dolo je do produbljivanja deficita drave sa jedne strane i do stagniranja
privrednog rasta sa druge strane.
kola ekonomije ponude odbacuje:
1) monetaristiku restrikciju tranje u situaciji inflacije
2) kejnzijansku ekspanziju tranje u depresiji
3) zalae se za regulisanje ponude ije poveavanje u uslovima istovremene inflacije i
nezaposlenosti treba da otkloni oba ova arita nestabilnosti
6. Glava
49. Proizvodne mogunosti zemlje
(Kriva proizvodnih mogunosti)
Grafik pokazuje izbor izmeu proizvodnje dva dobra u stanjima pune zaposlenosti i
nedovoljne zaposlenosti. Take A i B predstavljaju proizvodnju u stanju pune zaposlenosti u
privredi. Preduzee moe da izabere da proizvodi vie dobra X, na tetu dobra Y, kao to je
predstavljeno u taki A. Sa druge strane, preduzee takoe moe da proizvodi vie dobra Y,
na tetu dobra X, kao to je predstavljeno u taki B.
Prema Donu Hiksu razlika izmeu planskih i trinih privreda predstavlja se kao postojanje
fiksprajs i fleksprajs sistema.
50. Kruno kretanje dohotka
Ponuda i cene nalaze se u direktnoj proporciji. Sa rastom cena, raste i koliina proizvoda
koji se nude (tj. raste ponuda), i obrnuto, u sluaju smanjenja cena, smanjuje se i ponuda.
Za koliko e se smanjiti ponuda u odnosu na cene zavisi prvenstveno od elastinosti
ponude. Elastinost pokazuje koliko e se procentualno promeniti ponuena koliina ako se
cena promeni za 1%.
Obrazac za dobijanje elastinosti je sledei:
EP = S/S : P/P
EP- cenovna elastinost ponude, S- promena ponuene koliine, P- promena cene,
S- poetna ponuena koliina, P- poetna cena
Elastinost ponude se moe kretati u intervalima izmeu nula i beskonano. Vezano za
elastinost ponude, moe se javiti nekoliko sluajeva:
Na prvom grafikonu prikazana je situacija kada je ponuda savreno neelastina, tj. Ep= 0. U
tom sluaju, promena cene nee uticati na ponuenu koliinu. (bez obzira na visinu cene
nudi se uvek ista koliina). Grafik vertikalan.
Na drugom grafikonu prikazana je situacija kada je ponuda savreno elastina, tj. Ep= . U
tom sluaju, bilo kakva promena ponuene koliine nee uticati na cene. U tom sluaju po
istoj ceni nudi se bilo koja koliina. Grafik horizontalan.
Pored ovih sluajeva, javljaju se prelazni sluajevi neelastinosti (0< Ep< 1), elastinosti
(1< Ep< ), kao i sluaj jedinine elastinosti (Ep= 1). Jedinina elastinost predstavlja
situaciju kada sa promenom cene dolazi do proporcionalne promene ponuene koliine u
istom iznosu, za 1% promene cene, poveava se ili smanjuje 1% ponuenih proizvoda.
Promena ponude dovodi do pomeranja krive ponude udesno (prilikom poveanja ponude) ili
ulevo (prilikom smanjenja ponude). Poveanje, tj. smanjenje ponude moe biti izazvano
nizom razliitih faktora, poput tehnikog progresa, trokova izrade samih proizvoda, dravne
politike, prirodnih faktora, itd.
Na ponudu utiu sledei faktori:
1) cena dobra ili usluge
2) trokovi faktora proizvodnje
3) tehniki progres
4) broj preduzea u grani
5) dravna poreska politika, politika subvencija
6) cene drugih proizvoda koje bi preduzee moglo da proizvodi
7) prirodni faktori
Kao i kod cenovne elastinosti ponude, i kod cenovne elastinosti tranje moe se
javiti nekoliko situacija.
Kriva indiferencije predstavlja odnos izmeu dva dobra i pokazuje razliite kombinacije
dobara X i Y koje se mogu potroiti. Takoe predstavlja i graninu stopu supstitucije, tj.
koliko je pojedinac spreman da se odrekne jednog proizvoda u korist drugog.
U svakoj taki gde je ponuda vea od tranje, postoji pritisak na cene nanie, tj. zahtev od
strane samog trita, da se cene smanje i nae ravnotena cena i koliina. Takoe, ako je
tranja vea od ponude, onda postoji pritisak da se cene poveaju, kako bi se nale
ravnotena koliina i cena na tritu.
Kako procentualna promena koliine proizvoda koji se nude ili trae, u zavisnosti od
promene cene kod pojedinanih funkcija ponude i tranje, i promena ravnotee ponude i
tranje zavisi od elastinosti.
P- cene,
Q- koliina,
S- ponuda,
D- tranja
Na levom grafikonu nalazi se situacija gde se
ponuda (S) poveava. Dolazi do poveanja
ponudjene koliine i smanjenja cene. Na
desnom grafikonu nalazi se situacija gde se
ponuda smanjuje. Dolazi do smanjenja
koliine i poveanja cene.
Na levom grafikonu nalazi se situacija gde se tranja (D) poveava. Dolazi do poveanja
traene koliine i poveanja cene. Na desnom grafikonu nalazi se situacija gde se tranja
smanjuje. Dolazi do smanjenja koliine i smanjenja cene.
Na levom grafikonu je situacija kada je ponuda savreno elastina. Svaka promena u tranji
dovodi samo do poveanja ili smanjenja koliine, a ne odraava se na cenu. Na desnom
grafikonu je situacija kad je ponuda savreno neelastina. Svaka promena u tranji dovodi
samo do poveanja ili smanjenja cene, a ne odraava se na koliinu.
Na levom grafikonu je situacija kada tranja savreno elastina. Svaka promena u ponudi (u
ovom sluaju smanjenje ponude) dovodi samo do promene u koliini, ne odraava se na
cene. Na desnom grafikonu je situacija kada je tranja savreno neelastina. Bilo kakvo
poveanje/smanjenje ponude dovodi samo do poveanja/smanjenja cena, a ne odraava se
na koliinu.
7. Glava
59. Makroekonomske veliine
Izmeu visoke proizvodnje koja prouzrokuje ubrzavanje inflacije i niske proizvodnje koja
prouzrokuje usporavanje inflacije postoji optimalni odnos koji bi trebalo da obezbedi
konstantnu stopu inflacije. Onaj BDP na kome se odrava konstantna stopa inflacije naziva
se prirodni realni BDP. Prirodni realni BDP predstavlja trend kretanja koji bi BDP trebao
da ima, kako bi se odrala konstantna stopa inflacije. Meutim, u praksi se esto deavaju
varijacije BDP-a tokom vremenskih perioda.
Prirodni realni BDP je, kao to je reeno trend kretanja, i kao takav ima svoje cikline
komponente i oslikava tipinu liniju privrednog ciklusa. U najvioj taki nalazi se vrh, u
najnioj dolja. Kada se posmatra period iz take vrha ka taki dolje, u pitanju je recesija.
(kada je zabeleen pad BDP-a)
Trend iz take dolje do take vrha predstavlja ekspanziju (rast BDP).
- inflacija
Stvarni BDP i stvarna nezaposlenost imaju proporcionalan trend kretanja. Kada je stvarni
BDP vei od prirodnog BDP-a i stvarna stopa nezaposlenosti bie vea od prirodne stope
nezaposlenosti. Na osnovu podataka iz prakse, ekonomista Artur Okun formulisao je
zakon, koji je po istom dobio i ime. Okunov zakon glasi da e se BDP smanjiti u proseku
za oko 2.5%, u sluaju da se nezaposlenost povea za 1% iznad prirodne stope
nezaposlenosti.
Odnos izmeu BDP-a i nezaposlenosti se na razliite naine gledao kroz razvoj ekonomije.
Kod
predkejnzijanaca se smatralo da su investicije ostaci od tednje i da ne utiu dovoljno na
fluktuacije BDP-a. Kejnzijanci su smatrali da niske investicije izazivaju pad efektivne
tranje pad samog BDP-a. I neo-austrijanci su smatrali da visoke investicije mogu izazvati
krizu, zbog brojnih promaaja. Nastanak krize void ka poveanju nezaposlenosti, a rezultat
je smanjenja BDP-a iz bilo kog razloga.
U teoriji postoji i prirodna stopa nezaposlenosti, kao ona stopa nezaposlenosti gde je
inflacija konstantna i nema tendenciju da se usporava ili ubrzava. Kroz povezivanje
odnosa izmeu
BDP-a i inflacije sa jedne strane, i BDP-a i nezaposlenosti sa druge strane, dolazi se i
do odnosa izmeu nezaposlenosti i inflacije.
u- zaposlenost
Kejnzijanci su smatrali da se rast BDP-a moe izazvati ili rastom investicija (injekcija u
privredu) ili smanjivanjem tednje (povlaenje iz privrede). tednja nije smatrana kao
dovoljna i uvek poeljna za privredu, jer moe dovesti do recesije. Na pojedinanom nivou,
tednja danas moe osigurati i veu potronju sutra. Ali na nivou cele privrede vea tednja
dovodi do smanjenja potroakih izdataka, i samim tim do smanjenja dohotka. Ovo se
naziva paradoks tedljivosti- vea tednja u tekuem periodu vodi ka smanjenju tednje
u budunosti.
Metod potronja plus investicije polazi od zahteva da agregatna tranja bude jednaka
agregatnoj
ponudi u stanju ravnotee, odnosno ravnotea se nalazi u onoj situaciji kada je dohodak
jednak potronji zajedno sa investicijama. Ukupna potronja obuhvata potronje:
1) Stanovnitva (P)
2) Privrede (I)
3) Drave (G)
Metod se moe formularno predstaviti na sledei nain:
1) C= P + I + G
C- ukupna potronja, P- potronja stanovnitva, I- potronja privrede, G- potronja drave
2) Y= C + I
Y- dohodak, C- potronja (ukupna), I- investicije
C- potronja,
I- investicije,
Y- dohodak
Linija 45 je dohodak.
Neravnotea metod potronja plus investicije
C-potronja, I- investicije, Y-
dohodak, IG- inflacioni gep (jaz),
RG- recesioni gep (jaz)
Prema ovom metodu, ravnoteni dohodak je u onoj taki gde se ponuda izjednaava sa
tranjom (potronjom) sektora stanovnitva i privrede, tj. ND= P + I
Drugi vid neravnotee koji se moe javiti u ovom modelu je situacija u kojoj je tednja vea
od ravnotene, tj. na viem nivou, u taki B. Ova neravnotea se takoe moe otkloniti na
dva naina. Prvi nain jeste smanjenje tednje, sa S na S1, to se ipak ne preporuuje. Bolji
nain za otklanjanje ovog problema svakako je poveanje investicija, sa I na I1. Pri ovom
vidu neravnotee javlja se recesioni gep.
Bez drave:
Pod zatvorenom privredom podrazumeva se ona u kojoj ne postoji spoljna trgovina, izvoz ili
uvoz. U ovom sluaju, multiplikator se moe izraunati prema formuli:
M= 1/ 1- GSP, tj. 1/ GS
U otvorenoj privredi, kakva je privreda u svetu danas, model injekcije- povlaenje je sloeniji
i obuhvata:
1) Pojedince (potroae i preduzea)- injekcije su investicije, a povlaenje je
tednja.
2) Dravu- injekcije su budetski izdaci, a povlaenja porezi
3) Inostranstvo- injekcije su izvozi, a povlaenja uvozi
8. Glava
75. Makroekonomski identiteti
Drutveno raunovodstvo meri nivo privredne aktivnosti i ukazuje na faktore koji dovode do
rezultata privreivanja. Makroekonomski identiteti slue za merenje privredne aktivnosti,
meunarodna poreenja, kao i poreenja tokom razliitih vremenskih perioda. Najbolji
pokazatelj zdravlja jedne privrede jeste njen nivo agregatne proizvodnje.Njena osnovna
raunovodstvena mera je BDP.
Proizvodnja je korienje inputa radi autputa. BDP je ukupna trina vrednost finalnih
dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji tokom jedne godine. Dodata vrednost je
razlika vrednosti inputa i autputa, tj. rauna se tako to se od proizvodnje jedne firme
oduzmu trokovi inputa.
Vrednost svih dobara i usluga se mogu posmatrati na tri naina:
1) sabiranjem svih izdataka- koliko krajnji potroai troe na odreeno dobro
2) sabiranjem svih dohodaka- sabiranjem nadnica, kamata i profita
3) sabiranjem svih dodatih vrednosti
Bruto domai proizvod se takoe moe meriti na tri naina:
1) sabiranjem izdataka domaih subjekata- potroai troe svoje dohotke, i samim
tim dohoci moraju biti jednaki izdacima
2) sabiranjem dohodaka domaih subjekata- BDP meri proizvodnu aktivnost
zemlje i kao takva mera moe se dobiti sumom dohodaka svih rezidenata zemlje
3) sabiranjem svih dodatih vrednosti- tokom proizvodnje i prodaje se
ostvaruje odreena dodata vrednost. Suma dodatih vrednosti mora biti
jednaka BDP-u.
Prema metodu izdataka drutveni proizvod je zbir potronje, investicija, dravnih izdataka i
razlike uvoza i izvoza. ( C+I+G+X-M)
C = izdaci domainstva na tri vrste potronih dobara trajna (traju due od 1 godine),
netrajna (hrana, odea) i usluge (zdravstvo, popravke)
I = izdaci privrede tj. investicije koje mogu biti domae ili inostrane i dele se u 3 grupe (novi
pogoni i oprema, stambena izgradnja, zalihe)
G = izdaci drave na svim nivoima (optina, region, republika) kojima se obezbeuju javna
dobra ili usluge (vojska, administracija)
X-M = spoljnotrgovinski izdaci
Prema metodu dohodaka drutveni proizvod je zbir nadnica, rente, kamate i profita. (W+P+i
+R). Proseno 70% NI su nadnice, 20% profiti i kamate i 10% renta.
Lini dohodak je PI = NI (national income) SS (doprinosi za socijalno i penzijsko osiguranje)
+ Sg (dravne subvencije) + Si (kamate koje je isplatila drava).
Raspoloivi dohodak je PID =PI (lini dohodak) T (porezi)
Ako se utroi sve to je proizvedeno, tada ne postoji curenje iz sistema. Povlaenje (ili
curenje) predstavlja bilo koji deo dohotka koji ispada iz krunog toka, dok injekcija
podrazumeva ulazak u kruni tok dohotka koji ne potie iz potronje domainstva. Pod
zatvorenom privredom podrazumeva se ona koja ne nastupa na svetskom tritu, pa nema
uvoz ili izvoz. U modelu zatvorene privrede bez drave jedine injekcije su one u vidu
investicija, a jedina povlaenja ona u vidu tednje.
Kada su injekcije (prihodi) jednake povlaenjima (rashodima), onda se
nacionalni dohodak ne menja i privreda je u ravnotei.
U ovom sluaju, vae sledee jednakosti:
Y= C + I
S= I
Y- dohodak, C- potronja,
I- investicije, S- tednja
Y- dohodak, C- potronja,
I- investicije, S- tednja,
X- izvoz, M- uvoz
80. Model injekcija povlaenje (potpun model sa dravom)
Ako se u model ukljui i drava, tada je model injekcija povlaenje potpun. Na strani injekcija
nalaze se investicije, izvoz i sada uvedeni dravni izdaci. Na strani povlaenja se nalaze tednja,
uvoz i novo-uvedeni porezi.
Kada su injekcije (prihodi) jednake povlaenjima (rashodima), onda se nacionalni
dohodak ne menja i privreda je u ravnotei.
*Razlika BDP i BNP BNP ukljuuje i strane zarade domaih korporacija i dravljana koji rade u
inostranstvu.
*BDP deflator nominalni BDP podeljen realnim BDP-om.
*Nacionalni dohodak dohodak koji je rezultat proizvodnje proizvoda i usluga
*Nominalni drutveni proizvod vrednost drutvenog proizvoda u tekuim cenama
*Domainstvo grupa osoba koje zdruuju svoje dohotke, imaju zajedniku svojinu i zajedno
donose ekonomske odluke
*Firma kupuje faktore proizvodnje od domainstava i koristi ih za proizvodnju dobara i usluga
9. Glava
IS-LM model formulisao je britanski ekonomista Don Hiks 1936. godine. Model je formulisan kako
bi se saela i objasnila Kejnsova ideja prezentirana u knjizi Opta teorija kamate, zaposlenosti i
novca i kako bi se propustile neke Kejnsove pretpostavke, da dohodak postaje deo investicione
funkcije, kamata deo funkcije tednje. Formulisan je prvenstveno kako bi objasnio kretanja u
zatvorenoj privredi. Pri ukljuivanju uticaja inostranstva na domau privredu, IS-LM model se
pretvara u M-F (Mandel- Flemingov) model.
Razlike izmeu Kejnsa i klasika su objanjene nagibom krivih IS i LM: Kejns polazi od poetka krive
LM koji je elastian i gde promene IS (ekspanzija investicija) malo poveavaju kamatu a mnogo
dohodak Klasici polaze od njenog kraja.
IS-LM model polazi od nekoliko pretpostavki:
1) IS-LM model spaja dva trita- trite dobara odreeno IS krivom i trite novca
prikazano kroz LM krivu.
2) Na tritu dobara ravnotea se postie pri izjednaavanju investicija i tednje (investicije su
jednake tednji), dok se na tritu novca ravnotea postie kad se izjednae ponuda i tranja
za novcem (ponuda novca je jednaka tranji za novcem). Na tritu dobara dohodak utie na
potronju i obratno. Na tritu novca vii dohodak poveava tranju za novcem i kamatu a
vie kamate smanjuju potronju i dohodak.
3) Presek krivih IS i LM predstavlja istovremenu ravnoteu na oba trita, koje odreuju
ravnotenu kamatu i dohodak u jednoj privredi.
4) Model pretpostavlja da su inflacija i ponuda novca egzogeno odreene.
U IS-LM modelu monetarna politika deluje na trite novca (LM kriva) a fiskalna politika na
trite dobara (IS kriva).
Metod jednakosti funkcija tednje i investicija polazi od njihove ravnotee. U takama preseka, gde
se investicije i tednja izjednaavaju, formiraju se take koje ine IS krivu. Sa padom kamate, sa r1
na r2, dolazi do poveanja dohotka, sa Y1 na Y 2. Skupovi (I, S) i (I1,S1) formiraju IS krivu.
LM kriva predstavlja ravnoteu na tritu novca. Ona je skup ravnotei ponude i tranje za
novcem za date nivoe kamata i dohodaka. Dobija se kao jednakost izmeu ponude i tranje za
novcem. Kejns je podelio tranju za novcem na tranju za transakcionim novcem i tranju
za spekulativnim novcem, zato jer je smatrao da deluju i spekulativni i transakcioni motivi.
(DMs + DMt = Ms)
LM kriva predstavlja ravnoteu na tritu novca. Meutim, na istom tritu moe doi do
neravnotea, i one se predstavljaju takama koje se nalaze izvan same LM krive.
Svaka taka koja se nalazi desno (ispod) od LM krive, poput take F1, jeste nastala usled vika
tranje za novcem. Ako se taka nalazi levo od (iznad) LM krive, poput take F, to predstavlja
viak ponude novca.
LM kriva predstavlja ravnoteu na tritu novca. Sa druge strane, IS kriva predstavlja ravnoteu
na tritu dobara. IS-LM model je koncipiran kao model koji predstavlja ravnoteu na oba trita u
isto vreme.
Y- dohodak, r- kamata
Ravnotea je u taki A.
Poto je I=S a Md=Ms razlikujemo sledee agregate:
1) I = a+ bY -cr
2) S = d+ eY + fr
3) Md= g+ hY lr
4) Ms = k
Gde je
a- autonomna potronja
b- dohodna elastinost investicija (pozitivna ka Y)
c- kamatonosna elastinost investicija (negativna ka r)
d- autonomna tednja
e- dohodna elastinost tednje (pozitivna ka Y)
f- kamatonosna elastinost tednje (pozitivna ka r)
g- autonomna tranja za novcem
h- dohodna elastinost tranje za novcem (pozitivna ka Y)
l- kamatonosna elastinost tranje za novcem (negativna ka r)
k- egzogena ponuda novca
Monetarna politika moe biti ekspanzivna i restriktivna. Ona podrazumeva kontrolu koliine novca,
putem monetarnih instrumenata, kako bi se ostvario neki realni ili nominalni efekat. Institucija
koja vri monetarnu politiku jedne drave jeste njena centralna banka.
Y- dohodak, r- kamata
Poetna ravnotea se nalazi u taki A. Kada doe do fiskalne ekspanzije (ekspanzivne fiskalne
politike) u IS-LM modelu, to pomera IS krivu udesno, sa IS na IS1. Efekat ekspanzivne fiskalne
politike u IS-LM modelu jeste zajedniki rast i kamate, sa rA na r1, i dohotka, sa YA na Y1. Nova
ravnotea nalazi se u taki B.
Fiskalna restrikcija (restriktivna fiskalna politika) bila bi obrnuta. IS kriva bi se pomerila ulevo, to
bi dovelo do pada dohotka i pada kamate istovremeno.
Ekspanzija dovodi do rasta budetskih izdataka, a restrikcija do uvoenja poreza.
Poto su sve take na IS krivoj ravnotee na tritu dobara a sve take na LM krivoj ravnotee na
tritu novca, sve ostale take su situacije u kojima se privreda nalazi u neravnotei.
Sve situacije levo od IS krive oznaavaju da je kamata manja od ravnotene i tada e tednja biti
manja od investicija. Tad imamo VIAK TRANJE ZA DOBRIMA. Sve situacije desno od IS krive
oznaavaju da je kamata vea od ravnotene i tada e tednja biti vea od investicija. Tad imamo
VIAK PONUDE DOBARA.
Sve situacije levo od LM krive oznaavaju da je kamata vea od ravnotene i tada e ponuda
novca biti vea od tranje za novcem. Tad imamo VIAK PONUDE NOVCA. Sve situacije desno od
LM krive oznaavaju da je kamata manja od ravnotene i tada e ponuda novca biti manja od
tranje za novcem. Tad imamo VIAK TRANJE ZA NOVCEM.
Y- dohodak, r- kamata,
VTD- viak tranje za dobrima, VPD- viak ponude
dobara,
VTN- viak tranje za novcem, VPN- viak ponude
novca
Kejnzijanci, koji su poznati i kao horizontalisti zagovarali su nadmo fiskalne politke nad
monetarnom, smanjenje nezaposlenosti i dravnu intervenciju. Njihova ekonomska politika se u
veem delu zasnivala na fiksiranju kamatne stope i fiskalnim ekspanzijama/ restrikcijama zarad
korigovanja dohotka. Smatraju da se realni agregati mogu poveati bez rasta cena.
r- kamata, Y- dohodak
r- kamata, Y- dohodak
Na datom grafikonu prikazan je efekat zupanika. Ukoliko doe do rasta agregatne tranje, to e
pomeriti AD krivu sa AD na AD1. (1) Ova promena dovee i do rasta AS krive, koja se takoe
pomera navie, sa AS na AS1. Nova ravnotea je u taki B, i dolo je do istovremenog poveanja
dohotka i cena.
Meutim, ako se toak okrene unazad, tj. ako se pokua smanjenje agregatne tranje, cene
nee padati nanie. Nova AD kriva e ustvari biti na mestu poetne AD krive, a nova ravnotea
se nalazi u taki C.
(2) Ovde se vidi negativan efekat koji se postie zbog efekta zupanika, a to je veliko smanjenje
dohotka (sa Y1 na Y2), uz istovremen rast cena.
Efekat istiskivanja su uveli monetaristi, kako bi pokazali da kejnzijanska politika rasta agregatne
tranje, preko rasta dravnih izdataka, izaziva prekomerno zaduenje drave. Naime, monetaristi
smatraju da ova politika dovodi do rasta kamate. Taj rast kamate stanovnitvo i privreda ne
mogu da izdre i zato su istisnuti sa trita kapitala, na kom se jedino zaduuje drava,
raunajui na inflaciju koja e joj ponititi dug ili rast poreza kojim e pokriti dug.
r- kamata, Y- dohodak,
LMk- LM kriva po kejnzijancima,
LMm- LM kriva po monetaristima (u
kratkom roku),
LMnk- Lm kriva po novoklasiarima,
rm- kamata po monetaristima,
rk- kamata po kejnzijancima,
rnk- kamata po novoklasiarima,
Ynk- dohodak po novoklasiarima,
Ym- dohodak po monetaristima,
Yk- dohodak po kejnzijancima
*IS kriva je negativnog nagiba jer poveanje kamate smanjuje investicije, smanjuje agregatnu
tranju i nivo dohotka.
*Monetaristika ekspanzivna politika poveavanje koliine novca obara kamatu ime se poveava
agregatna tranja i nivo proizvodnje.
*Fiskalna ekspanzivna politika raste dohodak ali biva priguen deliminim rastom kamata.
*Kejnzijanska zamka likvidnosti potpuno elastina LM, nema istiskivanja i dohodak raste bez
rasta kamata.
*Monetaristika novana iluzija potpuno neelastina LM, istiskivanje je potpuno i kamata
raste bez rasta dohotka.
10. Glava
99. Filipsova kriva / Originalna Filipsova kriva
Filipsovu krivu formulisao je britanski ekonomista, Vilijam Filips, po kome je kriva i dobila ime.
Filips je konstruisao pomenutu krivu i izveo svoj zakljuak na osnovu tendencija kretanja
nezaposlenosti i novanih zarada u Velikoj Britaniji, tokom perioda od 1861. do 1957. godine. Na
osnovu empirijskih podataka iz tih perioda, Vilijam Filips je zakljuio da se novane zarade
(nadnice) i nezaposlenost kreu u suprotnom smeru.
Filipsova kriva je razvijena kroz nekoliko faza: odnos rast nadnica-rast nezaposlenosti (Vilijam
Filips), odnos inflacija-nezaposlenost (P. Samjuelson, R. Solou, R. Lipsi), adaptivna oekivanja (M.
Fridman) i racionalna oekivanja (T. Sardent, R. Lukas)
Filipsova kriva bila je formulisana sa osnovnom porukom koja glasi: viom inflacijom otklanja
se nezaposlenost i obrnuto.
Filipsova kriva dugo je bila osnova kejnzijanske politike. Ona je omoguavala trgovinu tj. trade-off
inflacije i nezaposlenosti.
w%- procentualna promena nadnice, u%- procentualna
promena nezaposlenosti
AS kriva pokazuje ukupnu koliinu dobara i usluga koje su preduzea spremna da ponude na
tritu za svaki nivo cena. Na niskom stepenu proizvodnje autputa, postoji veliki broj oskudnih
resursa i preduzea lako mogu poveati ponudu kako bi podmirila potrebe kupaca (tranju). Tad je
ponuda relativno elastina.
Kako se privreda pribliava stanju pune zaposlenosti i punom iskorienju kapaciteta, sve je manji
broj raspoloivih resursa (sirovina i radne snage) a samim tim i mogunost za poveanje ponude
postaje sve manja i vodi ka manjoj elastinosti ponude. Tada AS kriva postaje sve neelastinija.
Kada doe do poveanja tranje sa AD3 na AD1 ,privreda je jo uvek na niskom nivou iskorienosti
kapaciteta i tada sa rastom tranje dolazi do neznatnog poveanja cena i do veeg poveanja
dohotka. Y3 raste na Y1 a P3 raste na P1.
Kada se agregatna tranja povea sa AD1 na AD2 privreda se pribliava punom iskorienju
kapaciteta tj. punoj zaposlenosti i tada su preduzea primorana da zbog oskudice resursa i njihove
vie cene (zbog rasta profita) poveanju cenu dobara i usluga znatno vie od poveanja dohotka.
Y1 raste na Y2 , P1 raste na P2 .
Trokovna inflacija je fenomen koji nastaje usled poveanja opteg nivoa cena (inflacije) zbog
poveanja nadnica i cena sirovina. Ova inflacija nastaje zbog poveanja trokova proizvodnje
(cena faktora proizvodnje raste) i kao posledica toga dolazi do pada agregatne ponude.
Zbog manjeg broja ponuenih dobara i usluga i istog nivoa tranje dolazi do poveanja cena.
Pojam trokovne inflacije su uveli Kejnzijanci.
Primer : Naftna kriza tokom 70tih godina.
Trokovna inflacija dovodi do pomeranja kratkorone krive agregatne ponude sa SRAS 1 na SRAS2
to pri istom nivou agregatne tranje dovodi do porasta opteg nivoa cena sa P 1 na P2 i pada
dohotka sa Y1 na Y2.
Kasnije je Pol Samjuelson, zajedno sa Robertom Solouom i Lipsijem, preveo odnos izmeu
nezaposlenosti i nadnice u odnos izmeu inflacije i nezaposlenosti.
Nakon pojave stagflacije, rasta i inflacije i nezaposlenosti u isto vreme, tokom 70ih godina
prolog veka, Filipsova kriva se udaljava od koordinatnog poetka. U isto vreme, dolazi do
monetaristike revolucije, odnosno prevlasti monetarizma nad kejnzijanizmom u akademskim
krugovima. Monetaristi rekonstruiu Filipsovu krivu, dajui joj novi nagib.
Naime, monetaristi su smatrali da je prevedena Filipsova kriva (odnos inflacija-nezaposlenost)
mogua samo u kratkom periodu. Ali u dugom periodu, Filipsova kriva ima vertikalan nagib.
Mogua su odreena odstupanja od ovog nagiba, ali e se Filipsova kriva uvek vratiti u vertikalni
poloaj, fiksirana na nivou prirodne stope nezaposlenosti.
inflacija
u nezaposlenost
DFk Dugorona Filipsova kriva
KFk Kratkorona Filipsova kriva
Prema predstavnicima novoklasike Filipsova kriva e u svakom roku (i u dugom i kratkom) biti na
nivou od 5% koji se smatra nivoom prirodne stope nezaposlenosti. Nema razlike izmeu dugog i
kratkog roka kao kod monetarista. Filipsova kriva je vertikalna. Svaki pokuaj smanjenja
nezaposlenosti vodie samo rastu inflacije jer je novac neutralan u svakom roku.
Okunovu krivu i Okunov zakon formulisao je ameriki ekonomista Artur Okun. Okunov zakon,
formulisan na osnovu empirijskih podataka, glasi da e sa svakim poveanjem nezaposlenosti
od 1%, BDP jedne zemlje e biti za oko 2% manji od onog kakav bi bio na nivou pune
zaposlenosti.
Poto je ovo empirijsko pravilo, znai varira u odnosu na dravu u kojoj se podaci posmatraju.
Obino je pad BDP-a oko 2%, negde se moe nadi 2,5% ili 2,7%, ali to sve zavisi od posmatrane
drave.
Okunov zakon ilustruje Okunova kriva, koja pokazuje zavisnost izmeu nezaposlenosti i BDP-a
jedne zemlje.
Spajajui Okunovu krivu, koja pokazuje kako ubrzavanje rasta dohotka smanjuje
nezaposlenost, i Filipsovu krivu, po kojoj je smanjivanje nezaposlenosti praeno ubrzanjem
inflacije, dobijamo elemente Filips-Okunove krive, po kojoj ubrzavanje rasta dohotka
povlai i ubrzavanje inflacije.
IS-LM model pojavu inflacije objanjava putem ravnotea na tritima dobara i novca, i to na taj
nain da je inflacija izazvana rastom nadnica veim od rasta produktivnosti (rasta dohotka). Zato
se promene ovih determinanti trita mogu predstaviti kroz povezivanje ova dva modela- Filips-
Okunov model i IS-LM model.
r- kamata, Y- dohodak, - inflacija
P- cene, Y- dohodak
Uticaj monetarne politike na cene i proizvodnju u realnom svetu bitno je drugaiji od onoga to
teorija zagovara. Postoji odreena asimetrija u efektima monetarne politike:
- u sluaju monetarne restrikcije, proizvodnja se prva smanjuje i daleko se vie
smanjuje nego inflacija.
- sa druge strane, kod monetarne ekspanzije prvo e doi do rasta cena (inflacije), koje
e rasti daleko vie od proizvodnje.
Inflacija predstavlja realan problem, jer ini dobitke neizvesnima, a gubitke daleko
izvesnijima za pojedine aktere. Ona takoe donosi neizvesnost i destimulie dugorone
poduhvate (kao to su kupovine kua, automobila, investiranje, itd). Inflacija ugroava i
individualno blagostanje jer sve uspehe i neuspehe u jednoj privredi sumira pod zbirnu
godinnju stopu inflacije. Ona ima i redistributivne efekte, jer odvaja dohotke i imovinu od
individualnih napora subjekata. I na kraju, inflacija obmanjuje sve aktere, u obliku novane
iluzije i onemoguava im odvajanje realnih efekata od nominalnih.
Tri najvee posledice inflacije su:
1) porezi- inflacija obezvreuje realnu vrednost poreza bogatijih stanovnika, pa se poreski
teret neravnomerno rasporeuje.
2) likvidnost- inflacija poveava problem likvidnosti u uslovima neizvesnosti, jer uzrokuje
zadravanje sredstava kod stanovnitva, dok su ta sredstva mogla biti iskoritena za
tednju.
3) redistribucija dohodaka- fiksni ugovori podleni su posledicama redistribucije
dohodaka usled inflacije, pa se mora uvesti indeksiranje.
*Adaptivna oekivanja pokazuju da pojedinci formiraju svoja budua oekivanja
polazei od prosenih vrednosti posmatrane pojave u prolosti. Okrenuta su unazad
*Akceleracionistika hipoteza pokazuje pogoravanje trade-offa izmeu inflacije i
nezaposlenosti u Filipsovoj krivoj
*Deflacija smanjenje opteg nivoa cena
*Dezinflacija smanjenje stope inflacije
*Gradualizam pristup dezinflaciji koji uvodi postepene korake u obaranju inflacije
*Hiperinflacija ekstremno visoka inflacija
*Stagflacija situacija u kojoj postoje visoka inflacija i visoka nezaposlenost
*Stopa rtvovanja pokazuje koliko je potrebno rtvovati drutvenog proizvoda da bi
se inflacija smanjila za 1%
AS-AD model je makroekonomski model koji pokazuje ravnoteu ponude i tranje na nivou
jedne privrede u celini. Naziv je dobio po skraenicama od AD- Aggregate demand (agregatna
tranja) i AS- Aggregate supply (agregatna ponuda).
Ravnotea se nalazi u preseku AS i AD krivih, pri emu se odreuju i ravnoteni nivoi cena i
dohotka.
Po svojoj strukturi AS-AD model se ne razlikuje mnogo od prostog mehanizma ponude i tranje
na mikroekonomskom tritu.
Iako je kreiran imajui na umu Kejnsovu Optu teoriju zaposlenosti, kamate i novca, AS-AD
model je jedan od osnovnih makroekonomskih modela, i kao takvog, koristili su ga razni
ekonomisti- kako kejnzijanci, tako i monetaristi, pa ak i neokejnzijanci, poput Doan Robinson.
AD kriva je kriva agregatne tranje. Naziv je dobila od engleskog naziva- Aggregate demand. Ona
predstavlja ukupnu tranju na nivou cele privrede.
Moe se dobiti izvoenjem iz modela potronja plus investicije.
AD- agregatna tranja, Y- dohodak, P- cene
Na prvom grafikonu moe se videti model potronja plus investicije. Svako AD= C+I. Razliiti
nivoi agregatne tranje (AD, AD1, AD2), koji su izazvani promenama u potronji i/ili
investicijama, daju razliite nivoe dohotka. Ti dohoci zdruuju se sa razliitim nivoima cena, na
drugom grafikonu, i presek taaka ravnotea predstavlja AD krivu.
Ravnotea se nalazi u taki A. U delu ispod linije AD, agregatna tranja manja je od dohotka i to
je neravnotea (AD<Y). Sve take u delu iznad linije AD predstavljaju neravnoteu, kada je
agregatna tranja vea od dohotka (AD>Y). Ravnotea se uspostavlja u onoj taki gde je
agregatna tranja jednaka dohotku- u taki A (AD=Y).
AD kriva ima iste karakteristike kao i kriva pojedinane tranje na mikroekonomskom nivou.
Jedina razlika je u broju uesnika- obina kriva tranje predstavlja tranju jednog preduzea ili
drugog subjekta na tritu, dok kriva agregatne tranje predstavlja ukupnu tranju na nivou
jedne zemlje.
Svaka druga situacija je neravnotena i menjaju se ranije akumulirane zalihe. Levo od take A
zalihe se smanjuju usled inflatornog pritiska, desno od take A zalihe se poveavaju zbog
depresirane nedovoljne tranje.
Promena koliine novca, tj. monetarna ekspanzija pomera LM krivu u IS-LM modelu. To dovodi
do poveanja dohotka, uz smanjenje kamate.
U drugom delu, kod AD krive, nema promene. AD kriva se ne menja, ali usled poveanja dohotka
dolazi do obaranja cena.
Kao i kod monetarne ekspanzije, uticaj fiskalne ekspanzije na krivu agregatne tranje vidi se
ukoliko se AD kriva povee sa IS-LM modelom. Budui da i AD kriva i IS-LM model imaju
zajedniku varijablu (dohodak), to je mogue.
P- cene, Y- dohodak, r- kamata, AD- agregatna tranja
Drava moe da izvri fiskalnu ekspanziju koristei neke od svojih instrumenata. Fiskalna
ekspanzija aktivira i pomera IS krive udesno, pri tom dovodei do porasta dohotka, ali to je
plaeno porastom kamatne stope.
U drugom delu, kod AD krive, fiskalna ekspanzija je promenila poloaj AD krive. AD kriva se
pomerila udesno, iz AD u AD1, pri tom ostajui na istom nivou cena, ali uz poveanje dohotka.
116. AS kriva
AS kriva predstavlja krivu agregatne ponude. Ime je dobila od engleskog Aggregate supply. Krivu
ini skup taaka gde svaka pokazuje nivo realnog proizvoda koji e biti proizveden za odreeni
nivo cena u privredi.
P- cene, Y- dohodak,
Y*- nivo dohotka na nivou pune zaposlenosti
AS kriva nije linearna. Ona pokazuje odnos izmeu realnog proizvoda (dohotka) i cena. Na
niem nivou proizvodnje, sa promenom dohotka i realnog proizvoda, cene se ne menjaju istom
brzinom, to znai da se vea proizvodnja moe ostvariti bez veeg rasta cena. Meutim, u
meri u kojoj se privreda pribliava nivou pune zaposlenosti (Y*), dodatnu proizvodnju prati sve
vei rast cena.
Ravnotea se nalazi u onoj taki gde se izjednaavaju agregatna tranja i agregatna ponuda.
U toj ravnotenoj taki odreuju se i ravnotena cena i dohodak.
Kao i kod drugih modela, kejnzijanci i monetaristi se nisu slagali u pogledu nagiba AS krive.
Mogu se izdvojiti tri domena AS krive u kojima tri znaajne makroekonomske kole
predstavljaju svoje efekte:
1) Kejnzijanci- AS kriva je potpuno horizontalna
2) Monetaristi (u kratkom roku)- AS kriva je prelaznog domena
3) Novoklasiari (i monetaristi u dugom roku)- AS kriva je potpuno vertikalna
P- cene, Y- dohodak, Yk- dohodak po kejnzijancima, Pk- cene po kejnzijancima,
Ym- dohodak po monetaristima, Pm- cene po monetaristima, Ynk- dohodak po novim
klasiarima, Pnk- cene po novim klasiarima
Na ovom grafikonu vidi se zajedniki pregled tri domena AS krive i uticaja fiskalne ekspanzije
(pomeranje AD krive) na svakom od datih domena.
Upravo na ovome su kejnzijanci bazirali svoju politiku javnih radova, jer su smatrali da je fiskalna
ekspanzija najefikasniji vid ekonomske politike.
Sa druge strane, monetaristi imaju drugaije miljenje. Prema njima, AS kriva u dugom roku ima
vertikalni domen.
Na ovim negativnim efektima su monetaristi bazirali svoju teoriju, kojom su pobijali kejnzijansku
politiku i teoriju. Naime, monetaristi totalno odbacuju fiskalnu ekspanziju kao efikasnu politiku i
okreu se kontrolisanju ponude novca- monetarnoj politici.
P- cene, Y- dohodak
Ravnotea u AS-AD modelu nalazi se u preseku agregatne tranje i agregatne ponude. Na ovom
grafikonu to je taka A. U preseku se takoe odreuju i ravnoteni nivoi cena i dohotka- PO i YO.
U prelazu iz take A u taku B, dolo je i do rasta cena, pa se nova nadnica deli novom cenom i
dolazi se do iste nadnice kao i pre, tj. realna nadnica nije porasla. Meutim, ekonomski subjekti
toga nisu svesni i tada traje uticaj novane iluzije, koji navodi subjekte da vie rade i proizvode.
U jednom trenutku e subjekti shvatiti da su se prevarili, pa se privreda vraa unazad, iz take
B u taku C. Po novoklasiarima, to dovodi do jo gore pozicije u privredi- ne samo da je
dohodak nepromenjen, ve su i cene porasle.
U skladu sa teorijom monetaristike kole makroekonomske misli, AS kriva moe imati razliite
domene, tj. nagibe, u zavisnosti od vremenskog roka.
P- cene, Y- dohodak, LAS- dugorona AS kriva (od Long Run),
Kratkorona AS kriva (SAS- Short Run Aggregate Supply) pokazuje da za privredu na nivou pune
zaposlenosti stvarna inflacija odgovara oekivanoj.
Sa druge strane, dugorona AS kriva (LAS- Long Run Aggregate Supply) je vertikalna i pokazuje
da se dohodak ne moe uveavati- samo rastu cene.
U kratkom roku AS kriva ima prelazan nagib. Proizvoai na poveanje tranje (i cena)
odgovaraju poveanjem proizvodnje, to rezultira poveanjem ponude na tritu.
Zbog ovog, ponuda reaguje na promenu cena u kratkom roku- u zavisnosti od promene
pomeramo se navie ili nanie na krivoj kratkorone AS.
Meutim, u dugom roku smatramo da je ponuda nezavisna u odnosu na cene, tj. novac se
smatra neutralnim. Do promene u proizvodnji i ponudi moe doi samo zbog poveanja
produktivnosti ili poveanja raspoloivosti resursa. Zbog toga, dugorona AS kriva se prikazuje
kao vertikalna linija.
Do pomeranja dugorone AS krive, sa LAS1 na LAS 2 dolazi usled poveanja produktivnosti ili
efektivnosti proizvodnje, to poveava autput. Moemo videti na drugom grafikonu da e
poveanje autputa i dugorone AS krive posledino dovesti i do poveanja agregatne tranje.
12. Glava
125. Tranja za novcem
Transakcioni motiv- osoba mora da izabere izmeu dranja novca kod sebe i stavljanja novca u
banku. Ukoliko osoba dri novac kod sebe, ona gubi kamatu. Sa druge strane, ako stavi novac u
banku, postoji niz neprijatnosti koje su povezane sa posedovanjem nedovoljne koliine novca.
Spekulativni motiv- prethodna dva motiva novac tretiraju kao sredstvo razmene. Meutim,
spekulativni motiv novac tretira kao imovinu. Pojedinci svoje bogatstvo dre u razliitim oblicima
aktive i tako formiraju svoj razueni portfolio:
- deo bogatstva dre u obliku koji je rizian, ali moda donosi visok prinos
- osiguravaju se dranjem drugog dela novca u sigurnom obliku, sa manjim prinosom
Novana masa obuhvata razne oblike. U Velikoj Britaniji novana masa se definie preko razliitih
veliina, i to:
1) M1- gotovina kod stanovnitva + sterlinki depoziti po vienju privatnog sektora
2) M2- M1 + kamatonosni sterlinki depoziti kod banaka + depoziti i akcije stambenih zadruga
privatnog sektora + depoziti tedionica
2) M3- M1 + oroeni sterlinki depoziti privatnog sektora + sertifikati o depozitima (CD) koje
poseduje privatni sektor
3) M3c- M3 + holding deviznih depozita kod privatnog sektora
4) M4- M3 + holding akcija i depozita stambenih zadruga kod privatnog sektora, kao i
sterlinki CD holding baninih depozita i baninih CD kod stambenih zadruga i gotovina
5) M5- M4 + holding kod privatnog sektora (bez stambenih zadruga) novanih instrumenata,
sertifikati o depozitu poreza i instrumenti nacionalnih tedionica
Banke se uvek moraju opredeljivati izmeu maksimalne profitabilnosti i nulte solventnosti (0%
rezerve) i nulte profitabilnosti i maksimalne solventnosti (100% rezerve). S obzirom da rezerve
koje poslovne banke dre kod centralne banke ne donose kamatu, to poskupljuje cenu kapitala
kamatu koju korisnici kredita moraju da plaaju poslovnim bankama.
127. Trite novca, rast ponude, rast tranje
Trite novca deluje kao i svako drugo trite i pretpostavlja promene i na strani tranje za
novcem i na strani ponude novca.
r- kamata, M- koliina novca (novana masa), MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem
Ovde je prikazan rast ponude novca. Sa porastom ponude, sa MS na MS1, dolazi do pada kamate,
sa r na r1 i do porasta novane mase, sa M na M1.
r- kamata, M- koliina novca (novana masa), MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem
Na drugom grafikonu nalazi se porast tranje za novcem. Sa rastom tranje, sa MD na MD1, dolazi
do rasta kamate, sa r na r1. Novana masa se ne menja, jer je ponuda novca uvek vertikalnog
nagiba.
128. Transmisioni mehanizam
r- kamata,
M- novana masa,
MS- ponuda novca,
MD- tranja za novcem,
I- investicije,
Y- dohodak,
DI- investiciona tranja
Transmisioni mehanizam se prikazuje kroz dva odnosa- uticaj kamata na investicije i uticaj
investicija na agregatnu tranju. Prvi odnos prikazan je na prva dva grafikona, a drugi odnos
na II i III grafikonu.
Uticaj kamata na investicije- prikazana je povezanost izmeu trita novca i trita kapitala.
Ako doe do monetarne ekspanzije, ona dovodi do pomeranja MS krive udesno, sa MS na MS1. To
obara kamatu, sa r na r1 i poveava novanu masu, sa M na M1. Ovo smanjenje kamate se
odrava na trite kapitala. Pad kamata dovodi do poveanja investicija, sa I na I1.
Imajui u vidu da transmisioni mehanizam povezuje razliita trita, ta trita su opet sklona
razlikama u zavisnosti od elastinosti ponude i tranje. Tako se efekti transmisionog mehanizma
mogu razlikovati, u zavisnosti od elastinosti tranje za novcem.
r- kamata, M- novana masa, MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem, I- investicije, DI-
investiciona tranja
Tranja za novcem (MD) je neelastina, pa monetarna ekspanzija (rast MS) izaziva veliki pad
kamata. Sa druge strane, investiciona tranja je kamatonosno elastina, pa pad kamata izaziva
veliki rast investicija.
2) Elastina tranja za novcem, kamatonosno neelastina investiciona tranja
r- kamata, M- novana masa, MS- ponuda novca, MD- tranja za novcem, I- investicije, DI-
investiciona tranja
Tranja za novcem (MD) je elastina, pa monetarna ekspanzija (rast MS) izaziva manji pad kamata.
Sa druge strane, investiciona tranja je kamatonosno neelastina, pa pad kamata izaziva mali rast
investicija.
Zakljuak: U zavisnosti od elastinosti krivih, ista promena ponude novca moe imati razliite
efekte na investicije i agregatnu tranju.
Ukoliko je kriva tranje za novcem vertikalnija (manje kamatonosno elastina), promene ponude
novca imae vee efekte na kamatu nego na ponudu novca.
Ukoliko je kriva marginalne efikasnosti investicija horizontalnija (vie kamatonosno elastina)
promene kamate e imati vee efekte na promenu investicionih izdataka i agregatnu tranju.
Ciljevi centralne banke su varijable ekonomske politike. Varijable koje ona kontrolie direktno za
ostvarivanje tih ciljeva su instrumenti politike, dok varijable koje ne podleu njenoj kontroli, mada
imaju uticaj na ostvarivanje ciljeva su intermedijarni ciljevi.
Varijable se dele na:
1) endogene varijable- koje se nalaze van sistema, ali na njega utiu, ali ih CB ne kontrolie
potpuno
2) egzogene varijable- koje se nalaze u samom sistemu i koje CB kontrolie
Kada CB u potpunosti kontrolie ponudu novca, novac postaje egzogena veliina u odnosu na
privredu. Stopa rasta novca odreuje se nezavisno od potreba ekonomskih subjekata, a u skladu
sa unapred odreenim monetarnim ciljevima centralne banke.
Primer egzogene teorije novca je kvantitativna teorija novca, po kojoj je koliina novca
odreena nezavisno od ekonomske aktivnosti. Po kvantitativnoj teoriji, centralna banka odreuje
koliinu novca u skladu sa ciljem- stabilnou cena.
MxV=PxQ
Endogene varijable su one koje se nalaze van samog sistema, ali ipak utiu na sistem. Kao takve,
centralna banka nema potpunu kontrolu nad njima. Ove teorije ukazuju na prilagodljivost novane
mase potrebama privredne aktivnosti. Najvaniji faktori su:
1) finansijske inovacije- uvoenje novih vrsta novca ine da kontrola novca izmakne kontroli
centralne banke
2) prilagodljivost CB- u sluaju kad CB vodi defanzivnu monetarnu politiku, tj. prilagoava
se promenama, a ne diktira ih
3) kreacija duga kojem se CB naknadno prilagoava- umesto kontrole novane mase (preko
monetarne multiplikacije) prema unapred zadatim ciljevima, monetarna baza (koliina
novca) prilagoava se postojeem obimu kreditiranja (potrebi za novcem). U ovom sluaju
monetarna baza predstavlja zavisnu, dok ponuda novca predstavlja nezavisnu varijablu.
Samo mali deo novca je ustvari gotovina. Vei deo predstavlja depozite kod banaka. Na osnovu
ovih depozita, banke putem monetarnog multiplikatora kreiraju novac.
Monetarni multiplikator je reciprona vrednost stope obaveznih rezervi. Stopa obaveznih rezervi
predstavlja stopu koju je odredila centralna banka svim poslovnim bankama, kao koliinu novca
koje stalno moraju biti u fizikom posedu poslovnih banaka.
M= 1/R
Najvaniji zadatak centralne banke jeste upravo kontrola ponude novca. Da bi tu kontrolu odrala,
a budui da se ponuda novca poveava (posredstvom multiplikatora, a u inflaciji jo brim
tempom) centralna banka ima na raspolaganju niz monetarnih instrumenata:
1) Operacije na otvorenom tritu- CB moe da bira da li da proda ili da kupi obveznice od
stanovnitva. Ako kupi obveznice, centralna banka poveava koliinu novca u opticaju
(monetarnu bazu), dajui novac za te obveznice. Prodajom obveznica, CB smanjuje koliinu
novca, jer uzima novac za prodate obveznice.
3. C= cY (potronja je deo dohotka, a koliko ona dohotka zauzima zavisi od sklonosti potronji)
C- potronja, Y- ukupan dohodak, c- sklonost potronji
Moe se troiti onaj deo dohotka koji ostane posle oporezivanja (1-t). A koliki deo e tog
oporezovanog dohotka biti utroen zavisi od sklonosti potronji (c).
Kao to je ve reeno, deo dohotka se troi, tj. odlazi na potronju. Koliki e to deo biti zavisi pre
svega od sklonosti potronji.
C- potronja, Y- dohodak
137. Potronja sa porezima
Kada drava ubira porez, on se ukljuuje u dohodak. U ovom sluaju mora se prvo odrediti
raspoloivi dohodak koji se dobije kad se od ukupnog dohotka oduzme porez, tj. YD= Y- T.
1) Recimo da je c= 0.7Y. Ako uvedemo porez od 20%, onda e T= 0.2Y. To e pomeriti funkciju
potronje nanie, jer se sad iz ukupnog dohotka ne podmiruje samo potronja, ve i porez.
2) Da bismo izraunali novu funkciju potronje, koristimo sledeu formulu: C= c(1-t)Y. U naem
sluaju: C= 0.7(1-0.2)YD; C= 0.7*0.8*YD; C= 0.56YD. Kao to se moe videti, potronja se
smanjila, sa 0.7 na 0.56 od dohotka.
Kao i u prethodna dva pitanja koriste se hipotetike varijable, i to: c= 0.7, t= 0.2, I= 300, G=
200.
Polazimo od formule za dohodak: Y= C+I+G. Poto dravni izdaci (G) ne postoje, formula se
svodi na Y= C + I. Uvodimo cifre koje su nam date prethodno, dok za potronju koristimo
sledeu formulu: C= c(1-t)Y.
Formula za dohodak se svodi na: Y= c(1-t)Y + I. Kada zamenimo brojeve: Y= 0.7(1-0.2)Y +
I; Y= 0.56Y + I. Prebacujemo dohodak na jednu stranu, a investicije na drugu: Y- 0.56Y= I,
0.44Y= 300, samo
Y= 300/0.44, Y= 682.
Polazimo od formule za dohodak: Y= C+I+G. Uvodimo cifre koje su nam poznate: Y= 0.7Y+ I+
G. Prebacujemo dohodak na jednu stranu, a I + G na drugu. Y-0.7Y= 300+200; 0.3Y= 500,
Y= 500/0.3;
Y=1666.
Investicije i dravni izdaci pomeraju navie agregatnu tranju, pa se nova ravnotea u taki B,
gde je dolo do poveanja dohotka. Kada bi uveli cifre koje imamo na grafikon, Y1 bi odgovarao
nivou dohotka od 1666, a Yo bi bio nivo pre uvoenja dravnih izdataka (0.3Y= 300, Y= 1000), tj.
nivo dohotka od 1000.
Dravni izdaci pomeraju agregatnu tranju navie, a porezi je pomeraju nanie, pa konani efekat
zavisi od jaine poreza i dravnih izdataka.
Sa naim ciframa, situacija bi bila: Y= C+I+G, tj. Y= c(1-t)Y+I+G. Kad uvedemo nae cifre:
Y= 0.7(1-0.2)Y+I+G, Y-0.56Y= I+G, 0.44Y= 500, Y= 500/0.44, Y= 1136.
Inflatorni porez je vid novane iluzije. On se ne javlja kao drugi vidovi poreza- kao priliv novca
dravi. Meutim, on smanjuje odliv novca od drave. Inflatorni porez nastaje kada inflacija smanji
javni dug i tako smanji deficit u budetu.
- inflacija, P-inflatorni porez
Na nultoj stopi inflacije, inflatorni porez ne postoji. Kako inflacija raste, drava ima sve vei prihod
od inflatornog poreza (npr. u taki A). To se odrava sve do prelomne take, gde inflatorni porez
dostie vrhunac (taka B, P*, *). Dalje ubrzavanje inflacije smanjuje realnu vrednost poreza,
pa se realni budetski deficit uveava bre od uveanja inflatornog poreza. Tada, drava postaje
najvei gubitak usled inflacije
140. Finansiranje budeta
(Finansiranje budetskog deficita)
1) Finansiranje obveznicama
Pri finansiranju deficita obveznicama dolazi do istiskivanja ekonomskih subjekata sa trita
kapitala, od strane drave koja emituje obveznice. Takoe, dolazi do rasta kamata, i padaju
investicije, pa privreda i stanovnitvo bivaju istisnuti, jer ne mogu da plate rastue kamate koje
drava moe da plati.
Istiskivanje znai da fiskalna ekspanzija poveava kamate, zato jer drava na tritu novca
poveava svoju tranju za kapitalom i zaduuje se pokrivajui deficite, a to istiskuje privatni
sektor koji po veim kamatama ne moe da investira.
2) Finansiranje novcem
Pri finanisranju novcem dolazi do utiskivanja, tj. ubacivanja ekonomskih subjekata na trite
novca, jer drava uveava koliinu novca, a uveana ponuda novca obara kamatu i podstie
investicije.
U kojoj meri e se poveati cene i dohoci razliito interpretiraju kejnzijanci, a razliito monetaristi.
1) Kejnzijanci podravaju aktivnu fiskalnu politiku, koja bi pri horizontalnim domenima LM i AS
krive poveala samo dohodak.
2) Sa druge strane, monetaristi su za pasivnu fiskalnu politiku uravnoteenog budeta i istiu da
e pri vertikalniim domenima AS i LM krive doi samo do poveanja cena.
141. Budetski suficit/ deficit
Budetski suficit je viak dravnih prihoda nad rashodima. Budetski deficit je viak dravnih
rashoda nad prihodima.
Ravnotea je u T=G.
14. Glava 143. Osnovni agregati
Ako doe do smanjenja tranje za radom, sa D na D1, nova ravnotea bi se pomerila nanie, du
krive ponude rada. Meutim, tada raste pritisak na trite rada, pa se ponuda rada poveava, iz S u
S1 i nova ravnotea se formira u taki B.
l- zaposlenost (od eng. labor), W/P-realna nadnica, SP- prelomljena ponuda rada
Histerizis smatra da prirodna stopa nezaposlenosti prati stvarnu nezaposlenosti- ako stimulitativna
politika smanji stvarnu nezaposlenost, smanjie se i prirodna stopa nezaposlenosti.
Na tritu rada histerizis podrazumeva da privremeni pad tranje vodi trajno niem nivou
zaposlenosti i proizvodnje i rastu prirodne stope nezaposlenosti.
Inflacija se pre trenutka T1 usporavala, a zatim i stabilizovala na niem nivou. Stvarna i prirodna
stopa nezaposlenosti zajedno su rasle do trenutka TO, gde su se zatim stabilizovale na viem nivou,
takoe sve do trenutka T1.
3) Dualno trite rada - Ako postoji dualna privreda, gde se u centru privrede nalaze tehnoloki
napredna preduzea, a na periferiji su zaostalija preduzea, ona e povui za sobom i segmentaciju
trita rada prema visini nadnice, radnim uslovima, mogunostima napredovanja, itd. Centralna
preduzea za odabir radnika koriste sredstva nadzora, kako bi suzili krug potencijalnih kandidata, i
to putem diskriminacije odreenih grupa radnika i preporuka od strane drugih radnika ili institucija.
4) Vita teoriju - Prema ovoj teoriji, potrebno je izvriti diferenciranje radnika prema njihovim
kvalifikacijama i lokaciji. Vita teorija, kao i teorija dualnog trita rada, pokazuje da se agregatni
podaci moraju dezagregirati pre donoenja odgovarajuih mera.
Naravno, vrlo esto dolazi do neravnotea na otvorenom tritu i one su praenje pomeranjem
kapitala- bilo odlivom ili prilivom kapitala u domau privredu. Mogu postojati dva neravnotena
stanja:
1) Ako je domaa kamata vea od svetske kamate- dolazi do priliva kapitala
2) Ako je svetska kamata vea od domae- dolazi do odliva kapitala
Formulacija Mandel-Fleming modela dovela je kanadskog ekonomistu Roberta Mandela do Nobelove
nagrade.
150. Mandel-Flemingov model- neravnotea (rD>rw)
Jedna od moguih ravnotea u M-F modelu moe se javiti pri sluaju da je kamata na domaem
tritu via od kamate na stranom tritu. U tom sluaju dolazi do priliva kapitala iz inostranstva u
zemlju.
r- kamata, Y- dohodak, rW- svetska kamata,
rD- domaa kamata
Taka A predstavlja poetnu ravnoteu, prema kojoj je odreena kamata na domaem tritu. Pod
pretpostavkom otvorenog trita, ako je kamata na stranom tritu manja, dolazi do priliva kapitala
iz inostranstva. Sa dolaskom stranog kapitala raste tranja za domaom valutom, devizni kurs
domaeg novca raste i izvoz se smanjuje. Prema tome, IS kriva se pomera ulevo, do preseka sa LM
krivom gde se potom formira LFI kriva (LFI je kriva na kojoj je strana kamata jednaka domaoj).
Druga od moguih ravnotea u M-F modelu javlja se ako je kamata na domaem tritu nia od
kamate na stranom tritu. Pod pretpostavkom slobodnog kretanja kapitala, u sluaju ove
neravnotee dolazi do odliva kapitala iz zemlje.
r- kamata, Y- dohodak, rW- svetska kamata, rD- domaa kamata
Taka A predstavlja poetnu ravnoteu, prema kojoj je odreena kamata na domaem tritu. Pod
pretpostavkom otvorenog trita, ako je kamata na stranom tritu vea, dolazi do odliva kapitala u
inostranstvo. Zbog odliva pada tranja za domaom valutom, samim tim devizni kurs domae
valute slabi prema stranoj i izvoz se poveava (jer je sada domaa roba jeftinija strancima).
Poveanje izvoza pomera IS krivu udesno.
Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.
Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je fiskalna ekspanzija jednostavno prikazana, kroz
pomeranje IS krive udesno. Poveava se kurs, dok zbog vertikalnog nagiba LM krive, dohodak
ostaje nepromenjen.
Zakljuak: Ekspanzivna fiskalna politika je efikasnija u sluaju fiksnog deviznog kursa, jer ne
dovodi do promene samog kursa, a poveava dohodak.
Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.
U sluaju fiksnog kursa, drava koristi svoje devizne rezerve kako bi odrala kurs na odreenom
nivou. Ako doe do fiskalne restrikcije, IS kriva e se pomeriti ulevo, sa IS na IS1. Nova ravnotea
bi se sad nalazila u taki B. Meutim, drava eli da odri kurs na odreenom nivou (crvena
linija). Zbog toga centralna banka vri monetarnu restrikciju, i pomera se LM kriva ulevo, sa LM na
LM1. Sada je nova ravnotea u taki C, gde uz nepromenjen kurs imamo manji dohodak.
Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je fiskalna restrikcija jednostavno prikazana, kroz
pomeranje IS krive ulevo. Zbog horizontalnog nagiba LM krive, smanjuje se samo kurs, dok se
dohodak ne menja.
Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.
1) Monetarna ekspanzija- fiksni kurs
U sluaju fiksnog kursa, drava koristi svoje devizne rezerve kako bi odrala kurs na odreenom
nivou. Ako doe do monetarne ekspanzije, to pomera LM krivu udesno. (1) Meutim, poto drava
ne eli da dopusti da se nova ravnotea nae u taki B, ona intervenie na meunarodnom tritu,
tako to vri monetarnu restrikciju i vraa LM krivu na poetnu taku ravnotee. (2) Ne dolazi ni do
promene dohotka, ni do promene kursa.
Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je monetarna ekspanzija jednostavno prikazana,
kroz pomeranje LM krive udesno. Pri ovome, poveava se dohodak, a smanjuje kurs.
Zakljuak: Ekspanzivna monetarna politika ima bolji efekat u sluaju fleksibilnog kursa, jer
poveava dohodak, uz smanjenje kursa.
155. Mandel-Flemingov model- monetarna restrikcija
Devizni kurs moe da bude fiksni i varijabilni (plutajui ili fleksibilni). Fiksni devizni kurs
odlikuje manja neizvesnost, ali potreba za veim deviznim rezervama kako bi se isti odbranio. Sa
druge strane, varijabilni kurs zahteva manje rezerve i troenja, ali donosi i vei stepen rizika.
U sluaju fiksnog kursa, drava koristi svoje devizne rezerve kako bi odrala kurs na odreenom
nivou. Ako doe do monetarne restrikcije, to pomera LM krivu ulevo. (1) Meutim, poto drava ne
eli da dopusti da se nova ravnotea nae u taki B, ona intervenie na meunarodnom tritu,
tako to vri monetarnu ekspanziju i vraa Lm krivu na poetnu taku ravnotee. (2) Ne dolazi ni
do promene dohotka, ni do promene kursa.
Ako je u pitanju plutajui (varijabilni) kurs, onda je monetarna ekspanzija jednostavno prikazana,
kroz pomeranje LM krive udesno. Kao posledica monetarne restrikcije dolazi do poveanja kursa uz
smanjenje dohotka.
156. Zavisnost dohotka od deviznog kursa
Zavisnost dohotka od deviznog kursa pokazuje se povezivanjem kejnzijanskog krsta i M-F modela.
Na prvom grafikonu prikazan je Mandel-Flemingov model, a na drugom kejnzijanski krst.
Ako doe do pada kursa, iz take A u taki B, tj. sa nivoa e na nivo e1, to e dovesti do poveanja
izvoza. Poto se agregatna tranja sastoji iz potronje, investicije, dravni izdaci i izvoz. Kao
to se moe videti, poveanje bilo koje varijable poveava i agregatnu tranju. Tako, sa rastom
izvoza dolazi do porasta agregatne tranje, to je na drugom grafikonu prikazano kao pomeranje iz
AD u AD1. Rast agregatne tranje izaziva i rast dohotka, iz Y u Y1.