2

2.1. Ionska veza

KEMIJSKE VEZE

2.2. Kovalentna veza

2.3. Krutine

2.4. Polarnost molekula

2.5. Vodikova veza

2. Kemijske veze

Sve oko nas izgraeno je od najmanjih graevnih jedinki atoma. Atomi mogu
postojati samostalno ili se mogu vezati s atomima istog ili drugog kemijskog
elementa. Kad se meusobno vezuju atomi razliitih kemijskih elemenata, kae
se da je nastao kemijski spoj.
U ovom emo poglavlju doznati to ini kemijsku vezu, zato se atomi
meusobno povezuju i kakvim vrstama kemijskih veza, te emo doznati zato
kemijski spojevi imaju stalan kemijski sastav.

Prije otkria elektrona i grae atoma nije bilo mogue razumjeti prirodu kemijske
veze. Tek su je 1916. godine uspjeli objasniti ameriki kemiar G. N. Lewis
(1875. 1946.) (slika 2.1.) i njemaki kemiar W. Kossel (1888. 1956.). Njihovi
su se zakljuci temeljili na elektronskoj konfiguraciji i svojstvima plemenitih
plinova.
Ako se plemeniti plinovi ne spajaju s drugim elementima, oito je da njihove
elektronske konfiguracije odreuju takva svojstva. Zato su Lewis i Kossel
pretpostavili da atomi pri meusobnom spajanju nastoje ostvariti stabilne
elektronske konfiguracije plemenitih plinova. Teorija razvijena na temelju tog
modela poznata je kao Lewisova teorija kemijske veze.
Sve teorije kemijske veze koje su kasnije razvijene u sebi sadre temelje
Lewisove teorije. Prema suvremenim shvaanjima kemijska je veza elektrine
prirode. Meusobno vezivanje atoma moe se ostvariti na vie naina.
Atomi mogu otpustiti ili primiti elektrone, pri emu prelaze u pozitivne
ili negativno nabijene ione koji se meusobno veu ionskim vezama.
Atomi se mogu spajajati kovalentnim vezama tako da stvaraju
zajednike elektronske parove.
Atomi se u metalima spajaju posebnom vrstom kemijske veze koju
nazivamo metalnom vezom.
Konfiguracija atoma helija s parom elektrona u prvoj ljusci i konfiguracije
Slika 2.1. G. N. Lewis s etiri para, odnosno osam elektrona u posljednjoj ljusci kakve imaju
(1875. - 1946.) ostali plemeniti plinovi, neobino su stabilne. Zbog takve elektronske
konfiguracije plemeniti plinovi, osim ksenona, ne ine kemijske spojeve. U
kemijskim spojevima atomi meusobno dijele elektrone kako bi ostvarili
stabilnu elektronsku konfiguraciju najblieg plemenitog plina.

30 Kemijske veze
2.1. Ionska veza
Ionska veza je elektrostatska privlana sila izmeu iona suprotna elektrinog Ionskom vezom
naboja, kationa i aniona. Privlane elektrostatske sile u ionskim spojevima povezuju se atomi
odravaju ione zajedno. metala s atomima
Pri nastanku ionske veze elektroni s atoma metala prelaze na atome nemetala. nemetala.
Pritom svaki atom ostvaruje elektronsku konfiguraciju najblieg plemenitog
plina.
Metal, primjerice litij, ima jedan valentni elektron u 2. ljusci koji otputa
pri stvaranju ionske veze. Tako postie elektronsku konfiguraciju
plemenitog plina helija s dva elektrona u 1. ljusci. atom
Nemetal, primjerice fluor, ima sedam valentnih elektrona u 2. ljusci. metala kation
Primanjem jednog elektrona postie elektronsku konfiguraciju od 8
elektrona u 2. ljusci, a to je elektronska konfiguracija plemenitog plina
neona.
Openito, pri stvaranju ionske kemijske veze atomi metala otputaju
elektrone, dok ih atomi nemetala primaju. Pritom atomi prelaze u ione atom nemetala anion
s elektronskom konfiguracijom najblieg plemenitog plina. Atom koji je
otpustio elektrone postaje pozitivno nabijeni ion ili kation. Atom koji je Slika 2.2. Shematski prikaz nastajanja
primio elektrone postaje negativno nabijeni ion ili anion (slika 2.2.). kationa i aniona.

PRIMJER 2.1. Uzmimo kao primjer reakciju izmeu natrija i klora

pri emu nastaje natrijev klorid. Natrijev atom ima
popunjenu prvu ljusku s 2, i drugu s 8 elektrona, dok trea ljuska sadrava samo
jedan tzv. valentni elektron. Da bi postigao elektronsku konfiguraciju neona s 2
elektrona u prvoj i 8 elektrona u drugoj ljusci, natrijev atom otputa jedini valentni
elektron.
Atom klora u treoj ljusci ima 7 valentnih elektrona. Njemu manjka samo jedan
elektron do stabilne elektronske konfiguracije argona s 8 elektrona u treoj ljusci.
Zato atom klora prima jedan elektron koji je natrijev atom otpustio.

to e se dogoditi izmeu natrija i klora ovisi o energiji koja e se utroiti

ili osloboditi pri stvaranju kemijske veze. Za otkidanje jednog valentnog
elektrona od atoma natrija potrebno je utroiti odreenu energiju. Kad atom
klora primi jedan elektron, energija se oslobaa. Istina je da se pri otkidanju
jednog elektrona od atoma natrija utroi vie energije nego to se oslobodi kad
atom klora primi taj elektron. Stvar spaavaju elektrostatske privlane sile. Ioni
Na+ i Cl snano se privlae tako da nastanu kristali natrijeva klorida. Pritom se
oslobodi daljnja koliina energije (topline) pa je reakcija izmeu natrija i klora
egzotermna (gr. exo vani + thermos topao). Pri egzotermnim kemijskim
reakcijama toplina (ili neki drugi oblik energije) prelazi iz promatranog sustava
31
 u okolinu (slika 2.3.). Ako se tijekom reakcije energija troi, tj. prelazi iz okoline u
promatrani sustav, kae se da je ta reakcija endotermna (gr. endo u + thermos
topao). Fotosinteza je tipian primjer endotermne kemijske reakcije. Energija
Suneva zraenja pohranjuje se u kemijskim spojevima bogatim energijom, kao
to su glukoza, krob, celuloza i dr.
Proces otputanja elektrona nazivamo oksidacijom. U ovom sluaju natrij
je otpustio jedan elektron pa kaemo da se oksidirao. To moemo prikazati
jednadbom reakcije.
OKSIDACIJA
Na Na+ + e
Proces primanja elektrona nazivamo redukcijom. U ovom sluaju klor je
primio elektron pa kaemo da se reducirao.
REDUKCIJA
Cl + e Cl
Slika 2.3. Kad se rupiasta
epruveta s rastaljenim Oksidacija i redukcija nerazdvojni su procesi koji se dogaaju istodobno. Dok
natrijem uroni u tikvicu jedan atom otputa elektrone, drugi ih prima. Ukupan broj otputenih
ispunjenu klorom, natrij i elektrona jednak je ukupnom broju primljenih elektrona. Te procese moemo
klor meusobno reagiraju zorno prikazati Lewisovim simbolima (slika 2.4.).
uz oslobaanje topline i
ute svjetlosti svojstvene Lewisovi simboli sastoje se od simbola elemenata i onoliko tokica koliko
natrijevim atomima i ionima. elektrona taj element ima u valentnoj ljusci.

1 18
H 2 13 14 15 16 17 He
Li Be B C N O F Ne

Na Mg 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Al Si P S Cl Ar

K Ca Ga Ge As Se Br Kr
Rb Sr In Sn Sb Te I Xe
Cs Ba Ti Pb Bi Po At Rn
Fr Ra

Slika 2.4. Lewisovi simboli najvanijih elemenata. Elementi iste skupine imaju jednak
broj elektrona u valentnoj ili posljednjoj ljusci pa su im Lewisovi simboli jednaki.

Natrij ima samo jedan valentni elektron pa Lewisov simbol za natrij piemo
ovako: Na
Klor ima sedam valentnih elektrona pa Lewisov simbol za klor piemo ovako:

32 Kemijske veze
 redukcija
e

natrijev kloridni
oksidacija
ion ion
Slika 2.5. Shematski prikaz nastajanja natrijeva klorida pomou Lewisovih
simbola. Oba iona, Na+ i Cl , ostvaruju stabilnu elektronsku konfiguraciju s etiri
para elektrona (ili oktet elektrona) u posljednjoj ljusci.

Reakcija izmeu natrija i klora obino se prikazuje jednadbom:

2 Na(s) + Cl2(g) 2 NaCl(s)

Pri pisanju jednadbi uobiajeno je navesti i agregacijska stanja reaktanata

i produkata. Oznaka (s) kazuje da je dotini reaktant krutina (s od lat. solidus
krut). Oznakom (g) oznaavaju se plinovi (g od gas rijei koju je u 17. stoljeu
skovao belgijski lijenik van Helmont). Oznakom (l) oznaavaju se tekuine (l od lat.
liquidus tekui).

PRIMJER 2.2. Gorenjem kalcija na zraku ili u struji kisika nastaje

kalcijev oksid.
2 Ca(s) + O2(g) 2 CaO(s)
Kalcij u valentnoj ljusci ima dva elektrona i otputanjem tih dvaju elektrona postie
stabilnu elektronsku konfiguraciju argona. Kisik ima est valentnih elektrona. Da bi
postigao stabilnu oktetnu konfiguraciju najblieg plemenitog plina, neona, kisik
treba primiti dva elektrona.

kalcijev
ion kisikov ion
Slika 2.7. Kalcij
Slika 2.6. Shematski prikaz nastajanja kalcijevog oksida pomou Lewisovih
uaren u plamenu
simbola. Oba iona, Ca2+ i O2, ostvaruju stabilnu elektronsku konfiguraciju s
plinskog plamenika
etiri para elektrona (ili oktetom elektrona) u posljednjoj ljusci.
gori ciglastocrvenim
plamenom.

33

Slika 2.8. Razmjetaj iona Na i Cl u
+
kristalnoj strukturi natrijeva klorida.
Slika 2.9. Razmjetaj iona Ca2+
i F u kristalnoj strukturi CaF2.
Slika 2.10. Razmjetaj iona Na+
i O2 u kristalnoj strukturi Na2O.
34 Kemijske veze
Predvianje formule ionskog spoja
Formulu ionskog spoja lako je predvidjeti. Ionski spojevi uvijek nastaju
izmeu atoma metala i atoma nemetala.
Alkalijski metali imaju jedan elektron u valentnoj ljusci. U ionskom spoju oni
taj elektron predaju atomu nemetala i tako postaju pozitivno nabijeni ioni.
Halogeni elementi imaju jedan elektron manje od elektronske konfiguracije
plemenitog plina. Primanjem jednog elektrona oni postaju negativno
nabijeni ioni. Kako kemijski spoj uvijek mora biti elektriki neutralan, uvijek
e u spojevima na jedan ion alkalijskog metala doi jedan ion halogenog
elementa. Kemijske formule tih spojeva bit e sljedee:
LiF LiCl LiBr LiI
NaF NaCl NaBr NaI
KF KCl KBr KI
Zemnoalkalijski metali imaju dva elektrona u valentnoj ljusci koje u ionskim
spojevima predaju atomima halogenih elemenata, pa e formule njihovih
spojeva biti:
MgF2 MgCl2 MgBr2 MgI2
CaF2 CaCl2 CaBr2 CaI2
SrF2 SrCl2 itd.
Atomima halkogenih elemenata nedostaju dva elektrona do elektronske
konfiguracije plemenitog plina. Zato e oni u ionskim spojevima postati
ioni s dva negativna naboja. U ionskim spojevima uvijek na jedan atom
halkogenog elementa dolaze dva atoma alkalijskih metala, ali samo jedan
atom zemnoalkalijskog metala.
Elementi borove skupine imaju tri elektrona u valentnoj ljusci. Zato
e u spojevima na dva atoma elemenata borove skupine doi tri atoma
halkogenih elemenata. Primjerice, oksidi elemenata prve, druge i tree
skupine imaju sljedee formule:
Li2O BeO B2O3
Na2O MgO Al2O3
K2O CaO Ga2O3
Vano je upamtiti da pri pisanju formula ionskih spojeva zbroj naboja kationa i
aniona mora biti jednak nuli.
Svojstvo nekog elementa da se spaja s tono odreenim brojem atoma nekog
drugog elementa nazivamo valencijom (lat. valentia mo ili kapacitet).

Valencija nekog elementa u ionskom spoju jednaka je broju elektrona koje

je atom toga kemijskog elementa primio ili otpustio.

Tako su natrij i klor u ionskom spoju natrijevog klorida (NaCl), jednovalentni

jer je atom natrija otpustio jedan elektron, a atom klora primio jedan elektron.
Atomi su kisika i kalcija u kalcijevom oksidu (CaO), dvovalentni jer je atom kalcija
otpustio dva elektrona koje je atom kisika primio. Primjere ionskih spojeva s
razliitim omjerima aniona i kationa te valencijom pojedinog elementa moemo
vidjeti u tablici 2.1.
Tablica 2.1. Valencije kemijskih elemenata u nekim ionskim spojevima

Naziv ionskog Formula

Kation Anion Valencija elementa
spoja spoja
Na - jednovalentan
Natrijev klorid NaCl Na+ Cl
Cl - jednovalentan
Ca - dvovalentan
Kalcijev oksid CaO Ca2+ O2
O - dvovalentan
Li - jednovalentan
Litijev oksid Li2O Li+ O2
O - dvovalentan

Magnezijev Mg - dvovalentan
MgF2 Mg2+ F
fluorid F - jednovalentan

Aluminijev Al - trovalentan
Al2O3 Al3+ O2
oksid O - dvovalentan

Aluminijev Al - trovalentan
AlCl3 Al3+ Cl
klorid Cl - jednovalentan

35
 2.2. Kovalentna veza
Prirodu kemijske veze u molekulama kao to su H2, F2, Cl2, O2, N2, CH4 i dr., objasnio
je 1916. g. ameriki kemiar Gilbert Lewis. On je identificirao temeljno obiljeje
kovalentne veze, veze kojom se atomi spajaju u molekule.
Kovalentna je veza par elektrona podijeljen izmeu dvaju atoma u
molekuli.
U veini sluajeva svaki atom pridonosi jedan elektron u zajedniki elektronski
par. Takav je elektronski par podijeljen izmeu dva atoma pa se esto naziva i
podijeljenim elektronskim parom.
Openito, kovalentne veze stvaraju atomi elemenata 13., 14., 15., 16. i 17. skupine.
Iznimku ine vodik i berilij koji mogu stvarati kovalentne i ionske spojeve.

PRIMJER 2.3. Atomi koji se povezuju kovalentnom vezom, kao i

atomi koji se povezuju ionskom vezom, moraju postii
stabilnu elektronsku konfiguraciju najblieg plemenitog plina. Uzmimo kao primjer
molekulu vodika (H2). Da bi vodik poprimio elektronsku konfiguraciju helija s dva
elektrona, u prvoj ljusci treba primiti jedan elektron. U molekuli vodika dva atoma
vodika sparuju svoje nesparene elektrone. Svaki atom vodika daje jedan elektron u
zajedniki elektronski par koji je ravnomjerno rasporeen izmeu tih dvaju atoma.
Tako oba atoma vodika postiu stabilnu elektronsku konfiguraciju plemenitog plina
helija. Zajedniki elektronski par nazivamo podijeljenim jer istodobno pripada
oboma atomima.
jednostruka kovalentna veza

Model molekule vodika zajedniki ili podijeljeni elektronski par

prikazan pomou tapia
i kuglica. Slika 2.11. Shematski prikaz jednostruke kovalentne veze u molekuli H2
pomou Lewisovih simbola.

Pri pisanju strukturnih formula s kovalentnim vezama zajedniki se elektronski

par redovito zamjenjuje valentnom crticom. Jedna crtica izmeu dvaju vezanih
atoma oznaava jednostruku kovalentnu vezu.

36 Kemijske veze
PRIMJER 2.4. Klor ini dvoatomne molekule Cl2. Atom klora ima
7 elektrona u valentnoj ljusci pa mu do elektronske
konfiguracije plemenitog plina nedostaje jedan elektron. U molekuli Cl2 svaki atom
klora u zajedniki elektronski par daje jedan valentni elektron. Tako svaki klorov
atom ostvaruje elektronsku konfiguraciju s etiri elektronska para (oktet elektrona).
Zajedniki elektronski par nazivamo podijeljenim, dok su ostala tri nepodijeljena i
ne sudjeluju u stvaranju kovalentne veze.
nepodijeljeni elektronski
par

podijeljeni ili zajedniki

elektronski par Model molekule klora
prikazan pomou
Slika 2.12. Shematski prikaz jednostruke kovalentne veze u molekuli Cl2 pomou tapia i kuglica.
Lewisovih simbola.

PRIMJER 2.5. Vodik se najee dobiva reakcijom sumporne kiseline

s cinkom u Kippovu aparatu. Ako se na Kippov aparat
prikljui staklena cjevica suena pri vrhu i ako se vodik zapali, on e mirno izgarati
pri emu nastaje samo voda. Ako se plamen vodika unese u posudu ispunjenu
klorom, vodik e i dalje gorjeti plaviastim plamenom. Pritom nastaje klorovodik
(slika 2.13.).
Klor u posljednjoj ljusci ima sedam elektrona od kojih je jedan nesparen. Kloru
nedostaje jedan elektron do elektronske konfiguracije argona. Zato se atomi klora
meusobno veu jednostrukom kovalentnom vezom u molekule Cl2, to smo ve
opisali. Atomi vodika se takoer meusobno veu jednostrukom kovalentnom
vezom.
Da bi dolo do kemijske reakcije izmeu vodika i klora, molekule se moraju
meusobno sudariti. Meusobni sudari tekih molekula klora uzrokuju nastajanje
zasebnih atoma klora. Nastali atomi klora sudaraju se s molekulama vodika i pritom
nastaje molekula klorovodika i jedan atom vodika. Taj atom vodika u sudaru s
molekulom klora stvara molekulu klorovodika, pri emu se oslobodi jedan atom
klora. Proces se dalje nastavlja eksplozivnom brzinom. Slika 2.13. Vodik gori u kloru i
pri tom nastaje klorovodik.
Upamtite, smjese vodika i klora su eksplozivne, a redovito eksplodiraju ako ih se
obasja sunevom svjetlou. Slika 2.14. shematski prikazuje nastajanje molekule HCl
iz atoma H i Cl.

37
 nepodijeljeni elektronski
par

180
Model molekule
klorovodika prikazan podijeljeni ili zajedniki
pomou tapia i kuglica. elektronski par
Slika 2.14. Shematski prikaz jednostruke kovalentne veze u molekuli klorovodika.

PRIMJER 2.6. Kisik u valentnoj ljusci ima est elektrona. Za

elektronsku konfiguraciju plemenitog plina neona
s osam elektrona u zadnjoj ljusci, kisiku nedostaju dva elektrona. Atomu vodika
104,5 nedostaje jedan elektron da bi postigao elektronsku konfiguraciju helija. Stoga
Model molekule vode se dva atoma vodika veu s jednim atomom kisika. Tako kisik tvori dva zajednika
prikazan pomou elektronska para s atomima vodika.
podijeljeni ili zajedniki
tapia i kuglica. elektronski par

107 Slika 2.15. Shematski prikaz jednostrukih kovalentnih veza u molekuli vode.

Model molekule amonijaka

Grau dvoatomnih molekula lako je razumjeti: dvije toke, odnosno dva atoma,
prikazan pomou tapia i
kuglica.
moemo povezati pravcem. Postavlja se pitanje zato molekula vode ima oblik
slova V. Jednostavnu teoriju koja objanjava grau malih molekula postavili su
1940. g. N. V. Sidgwisk i H. M. Powell. Oni su zakljuili da razmjetaj elektronskih
parova oko sredinjeg atoma ovisi o njihovu broju. Elektroni se u elektronskom
paru privlae. Elektronski par moemo zamisliti kao oblak negativnog elektrinog
naboja. Meutim, istoimeni se elektrini naboji odbijaju pa se etiri elektronska
para nastoje razmjestiti to dalje jedan od drugoga. Zamislimo li atom kao
kuglu, onda su etiri meusobno najudaljenije toke vrhovi upisanog tetraedra.
Oekivalo bi se stoga da veze O H meusobno zatvaraju kut od 109,5. Meutim,
odbijanje nepodijeljeni par nepodijeljeni par jae je od odbijanja nepodijeljeni
109,5 par podijeljeni par. Zato se valentni kut smanjuje pa u molekuli vode on iznosi
104,5. U molekuli amonijaka (NH3) duikov je atom jednostrukim kovalentnim
Model molekule metana vezama povezan s tri atoma vodika. Stvaranjem zajednikih elektronskih parova
prikazan pomou s atomima vodika, duik i vodik ostvaruju stabilne elektronske konfiguracije.
tapia i kuglica. Jednako vrijedi i za ugljik. Atom ugljika ima 4 valentna elektrona. U molekuli

38 Kemijske veze
metana (CH4) ugljik ini etiri jednostruke kovalentne veze s atomima vodika.
Slika 2.16. prikazuje prostorni razmjetaj atoma, kovalentnih veza (podijeljenih
elektronskih parova) i nepodijeljenih elektronskih parova u molekulama H2O,
NH3 i CH4.

Slika 2.16. Prostorni razmjetaj atoma, kovalentnih veza i

nepodijeljenih elektronskih parova u molekulama H2O, NH3 i CH4.

Viestruke kovalentne veze

Stabilnu elektronsku konfiguraciju od osam elektrona u posljednjoj ljusci atomi

mogu ostvariti stvaranjem dvostrukih i trostrukih kovalentnih veza. Kad dva
atoma dijele dva zajednika elektronska para, kaemo da su vezani dvostrukom
vezom, a tri zajednika elektronska para ine trostruku kovalentnu vezu.

PRIMJER 2.7. Molekula ugljikova dioksida (CO2), graena je poput Modeli molekula
ravna tapia. U molekuli CO2 svaki atom kisika HCl, H2O, NH3 i CH4
sudjeluje s dva elektrona u stvaranju kovalentne veze. Istodobno kisiku nedostaju prikazani pomou
dva elektrona do stabilne elektronske konfiguracije. Priroda je problem rijeila tako kalotnih modela.
da atom ugljika dijeli po dva zajednika elektronska para s atomima kisika, kao to
je shematski prikazano na slici 2.17. Vrste kemijskih veza kao u ugljikovu dioksidu
nazivamo dvostrukim kovalentnim vezama. Dvostruka je veza jaa od jednostruke
kovalentne veze. Dvostruke veze prikazujemo dvjema paralelnim valentnim
crticama.
dva zajednika elektronska para
ine dvostruku vezu

Model molekule ugljikovog

dioksida prikazan pomou
dvostruka kovalentna veza tapia i kuglica.

Slika 2.17. Shematski prikaz dvostrukih kovalentnih veza u molekuli ugljikova dioksida.

39
 DOBIVANJE UGLJIKOVA DIOKSIDA
POKUS 2.1.
Pribor i kemikalije: Erlenmeyerova tikvica, 15 cm tanke
bakrene ice, roendanska svjeica, igice, lica, soda
bikarbona (NaHCO3), ocat (CH3COOH).
Opis pokusa: Uvrsite roendansku svjeicu tankom
bakrenom icom. U au stavite dvije male lice sode
bikarbone te nalijte oko 2 mL octa. Nakon zavretka
reakcije zapalite svjeicu i unesite je u Erlenmeyerovu
tikvicu.
Opaanje: Dodatkom octa stvara se plin koji ne
podrava gorenje pa se svjeica gasi.
Objanjenje: Uzajamnim djelovanjem octa i sode
bikarbone razvija se ugljikov dioksid.
NaHCO3 + CH3COOH CH3COONa + H2O + CO2
Ugljikov dioksid ne podrava gorenje pa se svjeica
Reakcija sode Nastali ugljikov dioksid gasi. Zato se aparati za gaenje poara pune ugljikovim
bikarbone i octa. ne podrava gorenje. dioksidom.

DOKAZ DA IZDIEMO CO2

POKUS 2.2.

Pribor i kemikalije: tikvica, epruveta, staklena cjevica, lijevak, filtrirni papir,

lica, ep, gaeno vapno (Ca(OH)2), voda.
Opis pokusa: Stavite u tikvicu dvije liice gaenog vapna, nalijte oko 50 mL
vode, epom zatvorite tikvicu i dobro protresite. Dobivena tekuina izgleda
poput mlijeka pa se zove vapneno mlijeko. Vapneno mlijeko profiltrirajte.
Bistra se otopina naziva vapnena voda. Kroz cjevicu izdiite zrak u vapnenu
vodu.
Opaanje: Nakon kratkog vremena voda se zamuti.
Objanjenje: Meusobnim djelovanjem ugljikovog dioksida (koji se izdie
kroz cjevicu) i vapnene vode nastaje bijeli talog. Taj je talog kalcijev karbonat,
netopljiv u vodi. Reakcijom ugljikovog dioksida i
vapnene vode nastaje netopljiv
Ca2+ + 2 OH + CO2 CaCO3 + H2O kalcijev karbonat.

40 Kemijske veze
 PRIMJER 2.8. U molekuli duika (N2) atomi su meusobno vezani
trostrukom kovalentnom vezom, to znai da
meusobno dijele tri zajednika elektronska para. Trostruku kovalentnu vezu
prikazujemo trima valentnim crticama. Trostruka je veza jaa od jednostruke i
dvostruke. Molekula duika odlikuje se posebno jakom trostrukom vezom tako da
duik pri uobiajenim uvjetima ne reagira s drugim tvarima. Primjerice, duik se
spaja s vodikom u amonijak tek pri tlaku od 300 bara i temperaturi od 500 C uz
prisustvo katalizatora. trostruka kovalentna veza

tri zajednika elektronska

para ine trostruku vezu Model molekule duika
prikazan pomou tapia
Slika 2.18. Shematski prikaz trostruke veze u molekuli duika. i kuglica.

Valencija u spojevima s kovalentnim vezama

U ionskim spojevima atomi metala predaju elektrone atomima nemetala. Kao

to smo ve rekli, valencija nekog elementa u ionskom spoju jednaka je broju
elektrona koje je atom tog elementa primio ili otpustio.
Atomi koji se povezuju kovalentnim vezama tvore zajednike elektronske parove.

Valencija kemijskog elementa u kovalentnom spoju jednaka je broju

elektrona koje je atom tog kemijskog elementa dao za stvaranje zajednikih
elektronskih parova.

U molekuli vode (H2O) atomi vodika su jednovalentni jer daju svaki po jedan
elektron u zajedniki elektronski par s kisikom. Kisik je dvovalentan jer daje dva
elektrona za stvaranje dva zajednika elektronska para, svaki s jednim atomom
vodika.
U molekuli amonijaka (NH3) vodik je jednovalentan jer svaki atom vodika daje
po jedan elektron za zajedniki elektronski par s duikom. Duik je trovalentan
jer za veze s tri atoma vodika daje tri elektrona. Atom duika tvori ukupno tri
zajednika elektronska para, svaki s jednim atomom vodika.
U molekuli ugljikovog dioksida (CO2) ugljik je etverovalentan jer daje etiri
elektrona u zajednike elektronske parove. Kisik je dvovalentan jer daje dva
elektrona za stvaranje dva zajednika elektronska para s atomom ugljika.
Prebrojimo li elektrone oko svakog atoma u nabrojanim molekulama, lako emo
uoiti da svi atomi imaju stabilnu elektronsku konfiguraciju najblieg plemenitog
plina.
41
 2.3. Krutine
Suvremeni se kemiari, fiziari i tehnolozi intenzivno bave pronalaenjem i
razvojem novih materijala, posebice krutina. Elektronika se temelji na svojstvima
kontrolirano oneienih kristala silicija. Svjetlovodi su izraeni od posebne vrste
stakla. Bez njih se ne mogu zamisliti suvremene komunikacije. Od posebne vrste
keramike izrauju se umjetni kukovi, drukijom vrstom keramike obloeni su
vanjski dijelovi svemirskog broda itd. Svi su spomenuti materijali krutine.
Krutine moemo podijeliti u dvije velike skupine,
kristalizirane i amorfne. Kristalizirane se krutine,
promatrano na mikroskopskoj razini, odlikuju strogo
ureenim meusobnim razmjetajem atoma, iona
ili molekula. Kuhinjska sol, eer, soda bikarbona,
kvarc, eljezni avli i dijamanti samo su neki primjeri
kristaliziranih krutina. Amorfne krutine odlikuju se
gotovo potpuno neureenim razmjetajem estica.
Staklo je primjer amorfne krutine. Za staklo jo kaemo
da je pothlaena tekuina jer mu je struktura slina
strukturi tekuina.
Slika 2.19. a) Kristali natrijevog klorida (NaCl) imaju U prirodi se mogu nai lijepo razvijeni kristali. Kristali
oblik i simetriju kocke. Nainite kocku od papira i natrijevog klorida imaju oblik i simetriju kocke (slika 2.19.
nastojte na njoj uoiti to vie elemenata simetrije: a). Kristali kalcita (CaCO3) imaju oblik romboedra, kristali
ravnine, osi i centar simetrije te odredite njihov broj. kvarca (SiO2) imaju oblik esterostrane prizme s krovom u
obliku esterostrane piramide, kristali pirita (FeS2) imaju
oblik kocke s karakteristinim prugama po plohama itd.
(slika 2.19. b).
Lijepo razvijeni kristali rijetki su i najee ih moemo
vidjeti u mineralokim zbirkama ili muzejima. Paljivim
promatranjem moe se uoiti da su to pravilna
geometrijska tijela omeena ravnim plohama koje se
sijeku u bridovima. Bridovi se sijeku u uglovima. Uglovi
meu plohama iste vrste kristala uvijek su jednaki. Na
mnogim lijepo razvijenim kristalima mogu se uoiti
elementi simetrije, kao to su ravnine, osi i centar
simetrije. Ravnina simetrije dijeli kristal na dva zrcalno
Slika 2.19. b) Kristali pirita (FeS2) imaju oblik kocke,
jednaka dijela. Ona je uvijek paralelna s nekom od
ali nemaju sve elemente simetrije kao kocka. Nainite opaenih ili moguih ploha na kristalu. Kristal ima os
kocku od papira i na njene nasuprotne plohe simetrije kad se zakretanjem oko zamiljene osi za 180,
ucrtajte paralelne pruge tako da pruge na razliitim 120, 90 ili 60 pojave istovrsne plohe, bridovi i uglovi.
plohama budu okomite jedna na druge. Koje i koliko Kristal ima centar simetrije kada svakoj plohi kristala
elemenata simetrije sada uoavate? odgovara paralelna ploha na suprotnoj strani kristala.

42 Kemijske veze
Oblik, simetrija, bridovi i kutovi u kojima se sijeku ravne plohe i
stalni kutovi meu plohama kristala proizlaze iz njihove pravilne
unutarnje grae. Na razliitim vrpcama i trakama mogli ste
primijetiti da se isti motiv periodiki ponavlja uzdu vrpce ili
jedne osi. Na podovima obloenim keramikim ploicama mogli
ste primijetiti da se isti motiv periodiki ponavlja u dva smjera,
odnosno uzdu dvije osi.
Kristali su trodimenzionalne tvorevine pa se u njima isti
razmjetaj atoma, iona ili molekula periodiki ponavlja u tri
smjera u prostoru. Zakonitost tog ponavljanja opisuje se
kristalnom reetkom.

Kristalna reetka opisuje zakonitost periodikog ponavljanja

estica (atoma, molekula ili iona) u prostoru.
U svijetu minerala ima samo 230 razliitih naina periodinog
ponavljanja razmjetaja estica u prostoru. Najmanji dio kristalne
reetke koji se periodiki ponavlja u prostoru zove se jedinina
elija kristalne reetke.
Kristalizirane krutine moemo razvrstati na temelju vrste sila koje
djeluju meu njihovim graevnim jedinkama, atomima, ionima
ili molekulama.
Slika 2.20. Razmjetaj iona Na+ i Cl u
kristalnoj strukturi natrijeva klorida. Na slici
je prikazana jedna jedinina elija. Takav se
razmjetaj iona periodiki ponavlja u sva tri
smjera u prostoru. U kristalima natrijevog
klorida, kao i u drugim ionskim spojevima,
nema izoliranih molekula. Zato formule
ionskih spojeva pokazuju najmanji omjer
broja kationa i aniona u spoju, primjerice:
NaCl, MgO, MgCl2, Al2O3 itd.

2.3.1. Ionski kristali

Ionski su kristali izgraeni od iona suprotna elektrinog naboja,

kationa i aniona, koji jedan na drugoga djeluju jakim privlanim
silama. Kao to smo ve rekli, kristali natrijevog klorida imaju
oblik kocke. Krajem 19. stoljea znanstvenici su pretpostavljali
da unutranja graa kristala natrijevog klorida takoer mora
imati simetriju kocke. Na temelju takva razmiljanja zakljuili su
da su u kristalima natrijevog klorida ioni Na+ i Cl razmjeteni kao
na slici 2.20. Da je kristalna struktura natrijeva klorida ba takva,
potvreno je 1914. g difrakcijom rendgenskih zraka.
U kristalima natrijevog klorida svaki je natrijev ion okruen sa
est iona klora, i obratno, svaki je ion klora okruen sa est iona
natrija. Klorovi ioni ine oktaedar u ijem je sreditu natrijev ion.
Obrnuto, natrijevi ioni ine oktaedar u ijem je sreditu klorov
ion. Geometrijsko tijelo koje ine ioni koji okruuju (koordiniraju)
Slika 2.21. Koordinacijski poliedar. Kloridni
centralni ion zove se koordinacijski poliedar (slika 2.21.). ioni ine oktaedar u ijem je sreditu
natrijev ion.

43
 Veliina, tj. radijus iona utjee na nain njihova slaganja u
kristalnu strukturu. Tako je u kristalu cezijevog klorida svaki ion
Cs+ okruen s osam iona Cl. Moemo zamisliti kocku koja na
vrhovima ima ione Cl, a sreditu ion Cs+. Razliit nain pakiranja
iona u NaCl i CsCl posljedica je veeg radijusa iona Cs+.
Visoka talita i vrelita ionskih spojeva ukazuju na jake ionske
veze. Natrijev se klorid tali pri 801 C, magnezijev oksid pri
2800 C, a aluminijev oksid pri 2072 C. Kristali ionske grae ne
provode elektrinu struju. Oni su izolatori. To je posljedica jakih
privlanih sila izmeu suprotno nabijenih iona koji zbog toga
ne mogu napustiti svoje mjesto u kristalnoj reetki. Naprotiv,
taline ionskih spojeva provode struju. U talini se ioni mogu
neovisno gibati pod utjecajem elektrinog polja. Zato taline
a) natrijevog klorida i drugih ionskih spojeva provode elektrinu
struju.
Ionski spojevi pokazuju svojstvo kalavosti. Djelovanjem
vanjske mehanike sile slojevi se u kristalnoj reetki pomiu.
Ioni istoimenog naboja se pribliavaju pa odbojne sile postaju
jae od privlanih. Pri tomu dolazi do kalanja kristala (slika
2.23.).

b)

Slika 2.22. a) Periodiko ponavljanje

istih strukturnih elemenata u kristalima
muskovita. Jedinina elija obiljeena je
sjenanjem. b) Zbog slojevite strukture
kristali muskovita lako se kalaju. Kalavost
je odraz unutranje strukture kristala. sila
U kristalima muskovita kemijske veze
unutar sloja Si4O104 vrlo su vrste, a
izmeu slojeva slabe. Kationi koji se
nalaze izmeu slojeva neutraliziraju
sila
negativni naboj sloja.

Slika 2.23. Shematski prikaz kalanja kristala ionske grae

44 Kemijske veze
 ZA ONE KOJI ELE ZNATI VIE

Natrijev klorid (NaCl), industrijski se dobiva na dva naina. Prvi je iskapanjem prirodnih nalazita kamene
soli, najee na mjestima gdje je nekada bilo more koje se povuklo. Takva sol je vrlo ista i sadrava malo
magnezija.
Drugi je nain isparavanje morske vode u solanama. Isparavanjem vode kristalizira se morska sol. Sastav
kuhinjske morske soli prikazan je na slici 1.7. Ovaj se postupak obavlja u ljetnim mjesecima kada su temperature
visoke, a zrak suh. Kod nas su najpoznatije solane u Stonu i Pagu.
Kuhinjskoj se soli dodaje kalijev jodid. Nedostatak joda u hrani moe uzrokovati guavost (poveana titnjaa) i
mentalnu zaostalost.
Iako se ini da se natrijev klorid najvie koristi u domainstvu, on ima puno veu primjenu u tehnologiji, od
proizvodnje papira do industrije sapuna i deterdenata. Godinje se potroi vie od 150 milijuna tona ove soli
u industriji, a samo 11,2 milijuna tona (7 %) u kuanstvima. Elektrolizom rastaljena natrijevog klorida dobivaju
se elementarni natrij i klor. Elementarni se natrij upotrebljava za sinteze organskih spojeva, primjerice lijekova,
boja i dr. Elementarni klor rabi se pri dobivanju polimera, primjerice polivinilklorida (PVC), razliitih insekticida
i pesticida, ali i za dezinfekciju vode.
Elektrolizom vodene otopine natrijevog klorida dobiva se natrijev hidroksid koji se najvie upotrebljava u
proizvodnji deterdenata i sapuna. Zimi se natrijevim kloridom posipaju ceste kako bi se snizilo ledite vode na
20 C i tako sprijeilo stvaranje leda.
Magnezijev klorid (MgCl2) upotrebljava se u proizvodnji specijalnih vrsta cementa. Svjetska proizvodnja
magnezijevog klorida iznosi oko milijun tona.
Kalcijev fluorid (CaF2) rabi se u metalurgiji za stvaranje lakotaljive drozge koja titi rastaljene metale od
oksidacije kisikom.
Magnezijev oksid (MgO) tali se pri 2800 C pa se rabi za oblaganje metalurkih pei.
Aluminijev oksid (Al2O3) polazna je sirovina za dobivanje aluminija i nekih vrsta cementa, oblaganje
metalurkih pei, keramiku osobitih svojstava te za materijale za bruenje i poliranje. isti aluminijev oksid
kontrolirano oneien dodatkom nekih elemenata rabi se za lasere, dobivanje umjetnih rubina i dr.
Muskovit i njemu srodni minerali ne provode elektrinu struju pa se rabe za izolaciju uarenih elektrinih
vodova u nekim vrstama elektrinih grijalica (kalorifera), suila za kosu, prilica za kruh i dr.

2.3.2. Kristalne strukture s kovalentnim vezama

Kristalne strukture u kojima osim kovalentnih nema drugih veza relativno su

rijetke. Elementi 14. skupine, ugljik, silicij i germanij, ine kristalne strukture u
kojima je svaki atom okruen s etiri istovrsna atoma i u kojima osim kovalentnih
nema drugih veza. Strukture dijamanta, silicija i germanija mogu se promatrati
kao gigantske molekule s onoliko atoma koliko ih sadrava sam kristal.

45

Slika 2.24. Dijamant.
Slika 2.25. U kristalnoj strukturi
dijamanta, silicija i germanija
kovalentne veze meusobno
zatvaraju kut od 109,5. Zamislimo
li da se atom ugljika nalazi u
sreditu tetraedra, onda su
kovalentne veze usmjerene prema
njegovim vrhovima. Sustav vrlo
jakih kovalentnih veza protee se
od atoma do atoma kroz itavu
kristalnu strukturu. To kristalima
dijamanta, ali i silicija i germanija
daje osobitu tvrdou.
46 Kemijske veze
Atomi ugljika u dijamantu (slika 2.24.) ine etiri jednake, vrlo jake
jednostruke kovalentne veze. Svaki je atom ugljika vezan s etiri
druga atoma ugljika (slika 2.25.). Kovalentne su veze usmjerene prema
vrhovima tetraedra u ijem je sreditu atom ugljika. Budui da su svi
valentni elektroni vezani kovalentnim vezama, u dijamantu nema
slobodnih valentnih elektrona pa je dijamant savren izolator. isti
su dijamanti prozirni. Zbog velikog indeksa loma svjetlosti rabe se
za izradu nakita. Dijamant je metastabilna alotropska modifikacija
ugljika i polako prelazi u grafit, ali na sreu vlasnika nakita, taj proces
traje milijunima godina.
Alotropi su dva ili vie oblika istoga kemijskog elementa koji se razlikuju
po nainu meusobna vezanja atoma. Ugljikovi su atomi u dijamantu i
grafitu meusobno povezani drukijom vrstom kovalentnih veza. Zato
se kae da su dijamant i grafit alotropske modifikacije istoga kemijskog
elementa. Kod kemijskih spojeva ista se pojava naziva polimorfijom.
Dijamant je najtvri prirodni mineral talita oko 3350 C. Uz prisustvo
kisika dijamant pri toj temperaturi izgara u ugljikov dioksid. Zbog
velike tvrdoe i visokog talita dijamanti se rabe za bruenje, rezanje
stakla, izradu razliitih reznih ploa i svrdla s primjenom od precizne
mehanike do geolokih istraivanja. Najvea su nalazita dijamanata u
Junoafrikoj Republici i Australiji.
Grafit je druga alotropska modifikacija ugljika. Za razliku od dijaman-
ta, mekan je i masna opipa (slika 2.26.). Ta svojstva proizlaze iz njegove
slojevite strukture koja se sastoji od sljubljenih esterolanih prstenova
atoma ugljika. Svaki je atom ugljika povezan s tri druga atoma ugljika
u ravnom sloju. Veze meu atomima zatvaraju kut od 120 (slika 2.27.
a). U stvaranju veza sudjeluju sva etiri ugljikova valentna elektrona, ali
drukije nego u kristalima
dijamanta. Tri elektrona
tvore tri zajednika elek
tronska para s atomima
u sloju dok se za etvrti
elektron kae da je delo-
kaliziran, to znai da
istodobno pripada svim
atomima u sloju. Deloka-
lizirani se elektroni mogu
kretati kroz kristal i zato
grafit provodi elektri-
nu struju, ali slabije
nego metali. Zato se od
grafita izrauju elektro- Slika 2.26. Grafit.
de za proizvodnju aluminija, etkice elektromotora s kolektorima, a u najiroj
uporabi tapi od grafita nalazi se u svakoj standardnoj bateriji i olovci (slika
2.27. b).

335 pm
razmak slabe privlane
meu sile meu
slojevima slojevima

jaka C C veza
142 pm

a) b)

Slika 2.27. a) U grafitu je svaki atom ugljika povezan s tri druga atoma ugljika u ravnom sloju.
Meu slojevima u grafitu djeluju slabe sile i zato slojevi mogu klizati jedan po drugome. To
grafitu daje mastan opip. Grafit se dodaje nekim mastima za podmazivanje strojeva.
b) Kad piemo olovkom, na papiru ostaju tanki ploasti kristalii grafita.

2.3.3. Kristalne strukture metala

Osnovna sila koja odrava atome

metala u kristalnoj strukturi jest
uzajamno privlaenje metalnih iona i
zajednikog elektronskog oblaka kojim
su opkoljeni (slika 2.28.). Moemo
zamisliti beskonanu, geometrijski
strogo ureenu slagalinu iona nastalih
tako da su atomi metala odbacili jedan
ili vie elektrona iz valentne ljuske. Ti
elektroni pripadaju svim atomima u
kristalu. Kae se da su delokalizirani po
cijeloj kristalnoj reetki. Zato metalna Slika 2.28. Shematski prikaz metalne veze. Ioni
veza nije usmjerena pa veina metala metala u moru delokaliziranih elektrona.
kristalizira prema modelu najgue
slagaline kuglica jednake veliine (slika
2.29.).

47
 a) b) c)

Slika 2.29. a) Kubina najgua slagalina. Prema tom modelu kristalne reetke kristalizira veina metala: zlato,
bakar, srebro i dr., ali i atomi plemenitih plinova. b) Heksagonska najgua slagalina. Prema tom modelu
kristalne reetke kristaliziraju, primjerice, magnezij i cink. c) Prostorno centrirana kocka. Prema tom modelu
kristaliziraju: litij, natrij, kalij, rubidij, cezij, barij, vanadij, krom, molibden, volfram i eljezo.

ZA ONE KOJI ELE ZNATI VIE

Silicij i germanij takoer imaju relativno visoka talita. Silicij se tali

pri 1410 C, a germanij pri 937 C. Silicij i germanij slabo provode
elektrinu struju pa ih nazivamo poluvodiima. Od monokristala vrlo
istog silicija proizvode se procesori za raunala (slika 2.30.), mobitele
i druge suvremene elektronike ureaje. Istu strukturu kakvu imaju
dijamant, silicij i germanij, imaju spojevi izmeu elemenata 13. i 15.
skupine periodnog sustava elemenata, AlP, GaAs, InP i drugi. I oni su
poluvodii pa se naveliko rabe u elektronikoj industriji.
Slika 2.30. Dio procesora za raunala
vien elektronskim mikroskopom. Kositar ima dvije alotropske modifikacije. Pri sobnoj temperaturi kositar
je tipini metal, moe se kovati te dobro provodi elektrinu struju. Pri
niskoj temperaturi kositar poprima strukturu dijamanta, odnosno silicija i germanija kao to je prikazano na slici
2.25. Tijekom vrlo hladne zime 1868./69. godine u jednom vojnom skladitu u Sankt Petersburgu kositrena su
se dugmad za vojne uniforme pretvorila u sivi prah. to je jo udnije, pojava se poput zaraze irila s oboljele
na zdravu kositrenu dugmad pa je nazvana kositrena kuga. Da se radi o polimorfiji kositra, dokazao je ruski
kemiar Fritshe 1872. godine.
Mnogo je muzejskih primjeraka kositrenog posua propalo zato to se stari dvorci ili muzeji najee zimi ne
griju.

48 Kemijske veze
2.3.4. Molekulski kristali

Molekulski kristali izgraeni su od molekula. Molekule u kristalnim strukturama

odravaju razliite vrste sila, poevi od slabih Londonovih privlanih sila izmeu
malih nepolarnih molekula, pa sve do vrlo jakih dipoldipol privlanih sila
izmeu velikih polarnih molekula. Zato se javlja mnogo vrsta molekulskih kristala.
Privlane sile izmeu molekula u molekulskim kristalima znatno su slabije od
kovalentnih i ionskih veza. Zbog toga molekulski kristali lako sublimiraju i imaju
niska talita i vrelita. Veina molekulskih kristala ima talite ispod 100 C. Taline
i vodene otopine molekulskih kristala ne provode elektrinu struju. Molekulski
kristali dobro su topljivi u nepolarnim otapalima kao to su ugljikov disulfid CS2 i
tetraklorugljik CCl4.
Molekulske kristale ine fosfor, sumpor, sumporov dioksid,
saharoza (obian eer) i mnogobrojni organski spojevi.
Kristali bijeloga fosfora sastoje se od P4 molekula, sumpor od
S8 molekula, sumporov dioksid od SO2 molekula itd.
Izmeu molekula unutar molekulskih kristala djeluju slabe
privlane sile elektrostatske prirode. Te se sile zajednikim
imenom nazivaju van der Waalsovim silama. One nastoje
sloiti molekule u kristalnu strukturu na najgui mogui
nain. O jakosti meumolekulskih sila ovise neka osnovna
svojstva tvari kao to su talite, vrelite i topljivost. Primjerice,
meumolekulske veze u naftalenu (naftalinu) (slika 2.31.) vrlo
su slabe pa naftalen sublimira. Nekad se rabio kao popularno Slika 2.31. Meusobni razmjetaj molekula u
sredstvo zatite tkanina od moljaca, pa se miris naftalena kristalima naftalena (naftalina) C10H8.
irio iz svakog ormara.

2.4. Polarnost molekula

Atomi nemetala povezuju se kovalentnim vezama. Prava kovalentna veza
mogua je samo izmeu istovrsnih atoma jer tada oba atoma istom snagom
privlae elektrone iz zajednikog elektronskog para.
Ako su, primjerice, u dvoatomnoj molekuli povezani raznovrsni atomi kao u
molekuli klorovodika, zajedniki elektronski par nee biti simetrino raspodijeljen
izmeu ta dva atoma. Klor jae privlai zajedniki elektronski par nego vodik.
Zbog toga se na atomu klora stvara mali negativni, a na atomu vodika mali
pozitivni naboj. Kae se da je klor elektronegativniji od vodika. Veza izmeu klora
i vodika jest polarna, a molekula klorovodika ima elektrini dipolni moment.
Na jednoj strani molekule vea je koncentracija negativnog, a na drugoj strani Raspodjela naboja u
pozitivnog elektrinog naboja. Zbog toga veza vodik klor nije ista kovalentna molekuli klorovodika.
Molekula ima elektrini
veza, ve sadrava i mali udio ionske veze. Zato je udaljenost meu atomima
dipolni moment.
klora i vodika manja, a veza jaa od oekivane.
49
 Na temelju razlika oekivanih i izmjerenih energija veze L. Pauling je 1932. godine
izraunao relativne elektronegativnosti elemenata kao mjeru jakosti kojom
pojedini atom u molekuli privlai elektrone iz zajednikog elektronskog
para. Suvremena tablica elektronegativnosti elemenata prikazana je na slici 2.32.
Najveu elektronegativnost imaju atomi nemetala u gornjem desnom dijelu
periodnog sustava elemenata, a najmanju atomi metala u donjem lijevom dijelu.

H
2,3
0,70 - 1,49
Li Be 1,50 - 1,99 B C N O F
0,91 1,58 2,05 2,54 3,07 3,61 4,0
2,00 - 2,99
Na Mg 3,00 - 4,00 Al Si P S Cl
0,87 1,29 1,61 1,92 2,25 2,59 3,0
K Ca Sc Ti V Cr Mn Fe Co Ni Cu Zn Ga Ge As Se Br
0,73 1,03 1,3 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 1,8 1,6 1,76 1,99 2,21 2,42 2,8
Rb Sr Y Zr Nb Mo Tc Ru Rh Pd Ag Cd In Sn Sb Te I
0,71 0,96 1,0 1,1 1,3 1,4 1,5 1,7 1,8 1,9 2,0 1,5 1,66 1,82 1,98 2,16 2,5
Cs Ba La Hf Ta W Re Os Ir Pt Au Hg Ti Pb Bi Po At
0,66 0,88 1,3 1,5 1,7 1,9 2,2 2,2 2,2 2,4 1,99 1,9 1,9 1,9 2,0 2,2
Fr Ra Ac
0,7 0,9
Slika 2.32. Periodni sustav s elektronegativnostima glavnih elemenata.

Razlika elektronegativnosti atoma vezanih u molekulu ne mora

razlika elektronegativnosti
3,3
preteito ionske veze
nuno uzrokovati elektrini dipolni moment molekule. To ovisi o
simetriji molekule. Uzmimo kao primjer tetraklormetan (CCl4). U
tetraklormetanu ugljikov atom ini etiri kovalentne veze s etiri
atoma klora. Razlika elektronegativnosti ugljika i klora je 0,5 pa je
veza polarna. Zajedniki elektronski parovi vie pripadaju atomu
klora nego ugljiku. Meutim, molekula tetraklormetana ima simetriju
tetraedra pa teita pozitivnog i negativnog naboja padaju na isto
mjesto (slika 2.34.)

polarne kovalentne veze

Slika 2.34. Raspodjela

naboja u molekuli
preteito kovalentne veze tetraklormetana. Teita
0 negativnog i pozitivnog
naboja padaju na isto
Slika 2.33. Utjecaj razlika mjesto pa je molekula
elektronegativnosti na vrstu kemijske veze. CCl4 nepolarna.

50 Kemijske veze
 100
2.5. Vodikova veza

Temperatura talita/C
Iz tablice elektronegativnosti lako je uoiti veliku razliku elektronegativnosti
vodika i elemenata desne strane periodnog sustava. Zato e fluor, kisik, klor i 0 H2O
duik s vodikom tvoriti polarne molekule. Najvea je razlika elektronegativnosti
H2Te
u ovom nizu elemenata izmeu vodika i fluora, a najmanja izmeu vodika i H2Se HI
duika. Zato su molekule fluorovodika izrazite polarne grae dok su molekule NH3
HBr SbH3 Rn
amonijaka manje polarne. 100 HF H2S
HCl AsH
Odavno je poznato da su talita i vrelita fluorovodika, vode i amonijaka 3
Xe
PH3 GeH
relativno visoka u odnosu na vrelita drugih hidrida. Molekule vode (H2O), 4
SnH4
CH4 SiH4
sumporovodika (H2S) i selenovidika (H2Se) analogno su graene, ali su vrelita Kr
tih hidrida 100 C (H2O), 61 C (H2S) i 41 C (H2Se) (slika 2.35.). Razlike vrelita 200 Ar
fluorovodika, vode i amonijaka u odnosu na vrelita drugih hidrida analogne
grae objanjavaju se vodikovom vezom. Ne
273 He
Vodikova veza nastaje izmeu vodikova atoma vezanog za atom A u jednoj
molekuli i atoma B u drugoj molekuli, to se oznaava ovako: Molekulska masa

A H B 100 H2O

Temperatura vrelita/C
To je veza izmeu dviju molekula ili dijelova iste molekule, preko vodikova
atoma. Vodikov atom premouje dva atoma pa se vodikova veza esto naziva
i vodikovim mostom (slika 2.36.). Vodikova veza nije posebna vrsta kemijske HF
veze ve ishod privlaenja elektrinih dipola molekula HF, H2O i NH3. Zbog 0 H2Te
nesimetrine podjele zajednikog elektronskog para u ovim se molekulama NH3 SbH3
H2Se
H2S HI
uvijek javlja mali pozitivni naboj na atomu vodika i mali negativni naboj na AsH3 SnH4
atomu fluora, kisika ili duika. Molekule se vodikovim vezama povezuju tako HCl Rn
HBr
da se vodik iz jedne molekule usmjeri prema onom dijelu druge molekule u 100 PH3 GeH4
kojem je koncentriran mali negativni naboj. SiH4 Xe

Kr
CH4
200 Ar

Ne
273 He

Molekulska masa

Slika 2.35. Usporedba talita i

vrelita hidrida elemenata 14.,
15., 16. i 17. skupine. Visoka
talita i vrelita elemenata 16.
Slika 2.36. Shematski prikaz vodikovih veza meu molekulama skupine posljedica su jakih
fluorovodika. vodikovih veza meu njihovim
molekulama.

51
 Posebno su zanimljive i neobino vane vodikove veze u vodi. Svojstva vode
znatno odstupaju od oekivanih. Anomalna svojstva vode (gr. anomalos
odstupanje od pravila) omoguila su razvoj i odravanje ivota na Zemlji. Zato se
u istraivanjima drugih planeta uvijek trai voda jer samo voda omoguuje razvoj
ivota kakav poznajemo.
Strukturu leda odreuju jake vodikove veze. Molekule vode u kristalu leda
orijentirane su tako da se vodikov atom iz jedne molekule vode naslanja na
kisikov atom druge molekule (slika 2.37.). Tako je u ledu svaki atom kisika okruen
s etiri atoma vodika, dva na manjoj udaljenosti i dva na veoj udaljenosti. Na
manjoj se udaljenosti nalaze oni atomi koji s kisikom ine molekulu vode, a na
veoj se udaljenosti nalaze atomi vodika iz druge dvije molekule vode, kao to
prikazuje slika 2.37.

a) b) c)

Slika 2.37. a) Kristalna struktura leda. b) Vodikova veza u ledu. c) Snjena pahuljica.

U kristalima leda molekule vode nisu pakirane na najgui mogui nain. Zbog
usmjerenih vodikovih veza u kristalu leda mogu se uoiti kanali praznog prostora.
Zbog toga led ima manju gustou nego tekua voda pa pliva na vodi. Kad se led
rastali, kristalna se struktura uruava. Meutim, u vodi izmeu molekula i dalje
djeluju vodikove veze koje na kratkoj udaljenosti odravaju molekule vode u
istom razmjetaju kao u ledu. Povienjem temperature smanjuje se volumen
ureenih podruja pa se molekule gue pakiraju. Zato gustoa vode raste sve do
4 C. Iznad 4 C gustoa se vode smanjuje kao i kod svih drugih tvari. Visoko
vrelite vode posljedica je jakih vodikovih veza. Vodikove veze meu molekulama
vode postoje i pri vrelitu vode. Prelaskom vode u vodenu paru gube se i
vodikove veze izmeu molekula.

52 Kemijske veze
 PONOVIMO BITNO

metalna veza svojstvena je metalima, a

Metalna
Metalna
temelji se veza
veza svojstvena
svojstvena
na uzajamnom je metalima,
jeprivlaenju
metalima, a
a temelji
metalnih
temelji
se na se na uzajamnom
uzajamnom privlaenju
privlaenju
iona i delokaliziranih elektrona metalnih
metalnih iona i
iona i delokaliziranih
delokaliziranih elektrona.
elektrona.

Ionska veza nastaje kad atom metala svoje

valentne elektrone preda atomima nemetala.
Pozitivno nabijeni ioni nazivaju se kationi, a
negativno nabijeni anioni.

Kovalentnom vezom spajaju se atomi nemetala, a pritom nastaju molekule.

53

RAZMISLI I
ODGOVORI
2.1. to atomi pri meusobnom spajanju nastoje
ostvariti?
2. 2. Od ega se sastoje Lewisovi simboli?
2. 3. to su kationi, a to anioni i kako nastaju?
2. 4. Zato ionski spojevi u vrstom stanju ne
provode elektrinu struju, dok su njihove
taline dobri vodii elektrine struje?
2. 5. to predstavlja zajedniki elektronski par?
2. 6. O emu ovisi koliki e biti kut izmeu
kovalentnih veza?
2. 7. O emu ovisi polarnost neke molekule?
2. 8. Je li vodikova veza kemijska veza?
2. 9. Zato je dijamant izolator, a grafit vodi
elektrine struje?
2.10. Lewisovim oznakama prikaite nastajanje:
a) magnezijevog bromida
b) kalijevog sulfida
c) kalcijevog nitrida.
54 Kemijske veze
2.11. Odredite valencije pojedinih elemenata u
sljedeim spojevima:
K2O, CaCl2, Al2S3, BaI2, Na2S.
2.12. Jednadbama prikaite nastajanje iona:
Li+, Al3+, Ca2+, N3, i F.
2.13. Element X s atomskim brojem 9 reagira s
elementom Y s atomskim brojem 20. Odredite koji
su to elementi, kojom se vrstom veze povezuju i
napiite formulu spoja.
2.14. Strukturnim formulama prikaite grau sljedeih
molekula:
a) joda (I2) b) bromovodika (HBr)
c) sumporovodika (H2S) d) fosfina (PH3).
2.15. Odredite koji su od nabrojanih spojeva
ionski, a koji kovalentni spojevi. U kojim je
spojevima prisutna i ionska i kovalentna veza?
NO, MgF2, AgBr, Cl2, K2O, C2H4, PH3, PbO, CaCO3,
KNO3.
2.16. Lewisovim oznakama prikaite nastajanje kemijske
veze izmeu:
a) vodika i sumpora, b) magnezija i duika,
c) vodika i fosfora, d) aluminija i fluora.
Oznaite kojom su vrstom veze atomi vezani u tim
spojevima.
2.17. Na temelju razlika elektronegativnosti obrazloite
prirodu kemijske veze u:
a) molekulama fluora
b) molekulama fluorovodika
c) kalcijevom fluoridu.