Вы находитесь на странице: 1из 51

0

Sadraj:

Predgovor .. str. 1

1. Uvod .................................................................................................... 3
2. Openito o likvidnosti banke ...................................................................... 4
2.1. Pojam i znaaj likvidnosti ................................................................... 4
2.1.1. Likvidnost pojedinog potraivanja ............................................. 5
2.1.2. Likvidnost aktive ........................................................................ 6
2.1.3. Likvidnost ukupnog poslovanja banke ....................................... 7
2.2. imbenici koji najee uzrokuju nelikvidnost banke ........................ 8
3. Mjerenje likvidnosti banke ...................................................................... 11
3.1. Indikatori likvidnosti bankovnog sustava koje objavljuje Hrvatska
narodna banka (HNB) .......................................................................... 11
3.2. Bilanni odnosi indikatori likvidnosti .............................................. 12
3.3. Rona neusklaenost aktive i pasive kao mjera rizika likvidnosti ..... 15
4. Planiranje likvidnosti banke ....................................................................... 17
4.1. Operativni planovi likvidnosti .......................................................... 18
4.2. Godinji plan likvidnosti ................................................................... 23
5. Strategije upravljanja likvidnou banke ................................................. 24
5.1. Upravljanje aktivom ......................................................................... 25
5.2. Upravljanje pasivom ......................................................................... 27
5.3. Kombinirana strategija upravljanja likvidnou ............................... 29
6. Kriteriji u izboru politike i naina upravljanja rizikom likvidnosti banke 31
7. Naela i smjernice upravljanja likvidnou poslovnih banaka preporuke
Bazelskog komiteta ................................................................................. 33
8. Zakljuak ................................................................................................. 42

Literatura ............................................................................................. 44
1

Predgovor

Publikacija UPRAVLJANJE RIZIKOM LIKVIDNOSTI U HRVATSKIM


BANKAMA izraena je kao saetak istraivanja koje je provodio autor tijekom niza
godina, ali ona je i rezultat njegovog tridesetogodinjeg rada u hrvatskom bankarstvu,
posebno iskustva kao rukovoditelja plasmana i sredstava. Pojedinana istraivanja objavljena
su u raznim publikacijama u zemlji i u inozemstvu kao primjerice:

1. Jurman, A.: Neki aspekti utvrivanja i provoenja politike likvidnosti i solventnosti


banke, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, broj 10, Rijeka, 1992.
2. Jurman, A.: Nartovanje likvidnosti in solventnosti banke, Banni vestnik, revija za
denarnivo in bannitvo, broj 1-2, Zdruenje bank Slovenije, Ljubljana, 1993.
3. Jurman, A.: Rizik likvidnosti u poslovnoj banci, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u
Rijeci, Vol. 25, broj 2, Pravni fakultet Rijeka, 2004.
4. Jurman, A.: Planiranje likvidnosti u poslovnoj banci, Ekonomska istraivanja, Vol. 16,
No. 2., Fakultet ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirkovi Pula, 2003.
5. Jurman, A.: Upravljanje rizikom likvidnosti u poslovnoj banci, Ekonomska istraivanja,
Vol. 17, No. 1., Fakultet ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirkovi Pula, 2004.
6. Jurman, A.: Upravljanje rizikom likvidnosti u hrvatskim bankama u svijetlu naela i
smjernica Bazelskog komiteta, Zbornik radova: Suvremena financijska
pitanja i izazovi razvitka hrvatskog financijskog sektora, Ekonomski fakultet
Split i Ekonomski fakultet Zagreb, 2004.
7. Jurman, A.: Upravljanje rizikom likvidnosti u bankama, asopis Raunovodstvo,
revizija i financije, RRiF plus, d.o.o., Zagreb, 2005.

Ova publikacija namijenjena je studentima kao graa za pripremu ispita na diplomskom


i poslijediplomskom studiju:

- na Ekonomskom fakultetu u Rijeci na kolegiju Banke i bankovno poslovanje i


kolegiju Poslovna politika banaka,
- na poslijediplomskom studiju Management na Ekonomskom fakultetu u Rijeci na
kolegiju Upravljanje financijskim institucijama,
- na poslijediplomskom studiju Financije i bankarstvo na Ekonomskom fakultetu u
Zagrebu na kolegiju Regulacija i kontrola banaka kao i
- na poslijediplomskom studiju Poduzetnitvo i management na Fakultetu za ekonomiju
i turizam Dr. Mijo Mirkovi Pula na kolegiju Upravljanje rizicima.

Publikacija moe korisno posluiti i hrvatskim bankama za izbor indikatora za mjerenje


likvidnosti te za utvrivanje i primjenu sustava planiranja likvidnosti kao i sustava upravljanja
rizikom likvidnosti.

Rijeka, 2005. Autor


Prof. dr. sc. Antun Jurman
2

Dr. sc. Antun Jurman, redoviti profesor

Ekonomski fakultet Rijeka

"Upravljanje rizikom likvidnosti u bankama"

Saetak:

U radu je definiran pojam likvidnosti, ukazano je na znaaj odravanja uredne


likvidnosti u poslovanju banke, obraene su vrste likvidnosti kao i osnovni
imbenici koji najee uzrokuju nelikvidnost. Budui da nelikvidnost moe
dovesti banku prvo u zonu insolventnosti, a kasnije i u likvidaciju, iznimno je
vano uspostaviti adekvatan sustav mjerenja i planiranja likvidnosti kao i
izabrati primjerenu strategiju upravljanja rizikom likvidnosti u svakoj pojedinoj
banci.

Kljune rijei: banka, likvidnost, rizik likvidnosti, imbenici likvidnosti,


indikatori likvidnosti, planiranje likvidnosti, strategije
upravljanja rizikom likvidnosti, Bazelski standardi
3

1. Uvod

Banka je financijska organizacija osnovana kao dioniko drutvo koje


obavljajui depozitne, kreditne i druge bankovne poslove na naelima
likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti treba ostvarivati dobitak. Banka svoje
poslovanje temelji na vlastitim izvorima koje ine dioniki kapital i razni oblici
rezervi, kao i na tuim prikupljenim i pribavljenim sredstvima od domaih i
stranih fizikih i pravnih osoba. Tua sredstva imaju rok dospijea i banka ih
mora staviti na raspolaganje vlasnicima prema ugovorenim rokovima. Tako
prikupljena i pribavljena sredstva, po odbitku obvezne priuve i rezervi
likvidnosti, banka ulae u kreditne i nekreditne plasmane. Iz toga proizlazi, da je
banka posrednik koji mobilizira slobodna novana sredstva onih subjekata koji
ih imaju, ali im nisu potrebna i posuuje onim subjektima koji sredstva trebaju,
ali ih momentalno nemaju. Za nesmetano odvijanje tog procesa banka mora
raspolagati likvidnim sredstvima u domaoj i stranim valutama na raunima i u
blagajnama.

Poslovna banka obavlja domai platni promet i platni promet s


inozemstvom. Ukoliko je banka nelikvidna njezini deponenti ne mogu
raspolagati svojim sredstvima na raunima niti obavljati plaanja prema
inozemstvu. Nastupa svojevrsna blokada cirkulacije novanih sredstava u zemlji
i prema inozemstvu i zastoj u odvijanju procesa drutvene reprodukcije.
Negativna posljedica takve situacije je stvaranje nepovjerenja u banku,
podizanje depozita, tezauracija domae i strane valute kod stanovnitva,
zadravanje deviznih priljeva izvoznika u inozemstvu, smanjenje financijskog
potencijala banke, kao i sve tee odvijanje proizvodnje, razmjene, raspodjele i
potronje.

Budui da nelikvidnost banke ima znaajne posljedice na njezino


poslovanje i na poslovanje klijenata i to kako onih koji su sredstva uloili u
banku, tako i onih koji koriste kredite i razne usluge, potreba da banka bude u
svakom momentu likvidna nije neto posebno i novo, ve neto normalno i
uobiajeno i kako kae Cates "likvidnost je uvijek primarna, bez nje banka ne
otvara vrata, a s njom banka moe imati vremena za rjeavanje i najveih
problema" (Cates, 1990.).

U ovom su radu obraeni pojam i znaaj likvidnosti, osnovni imbenici,


odnosno razlozi koji najee uzrokuju nelikvidnost, a predloeni su i razni
pokazatelji i naini mjerenja kao i metodologija planiranja likvidnosti.
Poznavanje imbenika koji uzrokuju nelikvidnost, mjerenje i kvalitetno
planiranje likvidnosti podloga su za utvrivanje i uspjeno provoenje strategije
upravljanja rizikom likvidnosti banke.
4

2. Openito o likvidnosti banke

2.1 Pojam i znaaj likvidnosti

Likvidnost pojedini autori definiraju na razliite naine. Tako primjerice


Babi kae "da je likvidnost sposobnost poduzea da na vrijeme izvrava sve
svoje obveze plaanja", odnosno "likvidnost postoji kada poduzee ima
mogunost da ostvaruje stalnu harmoniju izmeu rokova u kojima pretvara
svoju materijalnu aktivu u sredstva plaanja i rokova u kojima e dospijevati
njegove obveze plaanja" (Babi, 1971.). Strani autori, kao primjerice Block i
Hirt pojam likvidnosti tumae kao "zamjenjivost kratkorone imovine u
gotovinu" (Block, Hirt, 1978.), a Black, Champion i Brown pod likvidnou
podrazumijevaju "mogunost pretvaranja tekue aktive u gotovinu" i ukazuju
da je "pojam likvidnosti mnogo iri od mogunosti udovoljavanja tekuim
obvezama plaanja" (Black, Champion, Brown, 1967.).

Bazelski komitet za bankovnu superviziju 1 u svom radu o nadgledavanju


likvidnosti navodi da je likvidnost, ili sposobnost da se financiraju poveanja u
aktivi i podmiruju obveze kada dou na naplatu, bitna za odravanje na ivotu
bilo koje bankovne organizacije. Stoga je upravljanje likvidnou meu
najvanijim aktivnostima kojima upravljaju banke. Vanost likvidnosti
nadmauje pojedinanu banku, budui da manjak likvidnosti u jednoj instituciji
moe imati sustavne posljedice.

lankom 79. Zakona o bankama 2 utvrena je obveza upravljanja


imovinom i obvezama tako da je banka sposobna ispuniti sve svoje dospjele
obveze. U tom smislu banka treba planirati oekivane novane odljeve i dostatne
novane priljeve za pokrie istih, kontinuirano pratiti likvidnost te donositi
odgovarajue mjere za sprjeavanje ili otklanjanje uzroka nelikvidnosti.

Iz navedenih definicija likvidnosti proizlazi, da je rizik likvidnosti


vjerojatnost da banka raspoloivim novanim sredstvima nee biti u stanju
podmiriti dospjele obveze prema svojim vjerovnicima (pasiva), kao i obveze po
odobrenim kreditima, izdatim jamstvima, garancijama, avalima itd. (aktiva).
Meutim, likvidnost banke treba u praksi shvatiti ne samo kao sposobnost
podmirivanja dospjelih obveza, odnosno sposobnost financiranja poveanja
aktive, ve kao temeljno naelo bankovnog poslovanja. U tom smislu treba
razlikovati: likvidnost pojedinog potraivanja, likvidnost aktive i likvidnost
ukupnog poslovanja banke.

1
Basel Committee on Banking Supervision, (2000.), Sound Practices for Managing Liquidity on Banking
Organisations, Basel, str. 1.
2
Zakon o bankama, Narodne novine, broj 84/2002.
5

2.1.1. Likvidnost pojedinog potraivanja

Imovinu banke ini njezina aktiva koja se sastoji manjim dijelom iz realne
imovine (zgrada, oprema, informatika rjeenja i sl.) a preteitim dijelom iz
raznovrsnih kratkoronih i dugoronih potraivanja u domaoj i stranim
valutama. Likvidnost je obiljeje nekog potraivanja da se ono u kratkom roku
unovi i to bez znaajnijeg gubitka. Pri ocjeni likvidnosti pojedinog potraivanja
treba voditi rauna o tri elementa: (1) o vjerojatnosti da se potraivanje u
kratkom roku moe stvarno pretvoriti u novac, (2) o vjerojatnosti da se pri toj
transakciji moe postii odgovarajua cijena i (3) o vjerojatnosti da se u
odreenom razdoblju navedene dvije vjerojatnosti nee promijeniti (Mc Kean,
1951.). Kretanje sadanje vrijednosti pojedinog potraivanja prikazano je u
grafikonu 1.

Grafikon 1- Stupanj sadanje vrijednosti potraivanja banke

Postotak sadanje
vrijednosti
100

50 potraivanje B

potraivanje A

0
0 t

Iz grafikona 1 proizlazi da svako potraivanje banke ima neki stupanj


likvidnosti koji se kree u rasponu od 0 do 1 i zavisi o vremenu u kojem e se
pretvoriti u novac. Novana sredstva imaju koeficijent likvidnosti 1, dok
nelikvidna imovina, primjerice realna dobra (zgrade, oprema itd.) ima
koeficijent likvidnosti znatno manji od 1, a ponekad se koeficijent pribliava
vrijednosti 0. Praksa banaka ukazuje, da likvidnost pojedinog potraivanja zavisi
o kvaliteti dunika, prinosu kojeg takav financijski instrument nosi, ali i o
funkcioniranju trita na kojem se dugovi i potraivanja mogu kupovati i
prodavati.
6

2.1.2. Likvidnost aktive

Likvidnost aktive moe se definirati kao proces nesmetanog pretvaranja


novanih sredstava u kreditne i nekreditne plasmane i obratno pretvaranja
potraivanja banke po svim osnovama (glavnica, kamate, naknade itd.) i u svim
pojavnim oblicima (kredit, vrijednosni papir, ek, mjenica itd.) u novana
sredstva ugovorenom odnosno planiranom dinamikom. Ulaganje novanih
sredstava u raznovrsne kreditne i nekreditne plasmane, odnosno druga
potraivanja i ponovna naplata i pretvaranje u novana sredstva treba
kontinuirano tei u skladu s planiranim tokom.

Likvidnost ukupnih potraivanja shvaena kao sposobnost pretvaranja u


novac jednaka je zbroju likvidnosti pojedinih potraivanja. Budui da je stupanj
likvidnosti pojedinih potraivanja razliit, ukupnu likvidnost aktive ini
"distribucija vjerojatnosti pretvaranja u novac bez znaajnijih gubitaka pojedinih
dijelova imovine, ponderiranih iznosima odgovarajuih dijelova imovine"
(Hicks, 1962.).

Pod pretpostavkom da se aktiva banke sastoji od gotovine, kredita,


vrijednosnih papira i realne imovine u tablici 1 prikazano je izraunavanje
indeksa likvidnosti ukupne aktive.

Tablica 1- Izraunavanje indeksa likvidnosti aktive

Opis Vrijednost Trina Vjerojatnost Kol. 2 x Kol. 3


imovine cijena prodaje
0 1 2 3 4
1. Gotovina 100 100 1,00 100,0
2. Krediti 400 380 0,90 342,0
3. Vrijednosni
papiri 300 270 0,95 256,5
4. Realna imovina 200 170 0,80 136,0
Ukupno 1.000 920 834,5

Knjigovodstvena vrijednost aktive banke je 1.000 novanih jedinica i


banka oekuje da e u cijelosti naplatiti potraivanja u ugovorenim rokovima. U
sluaju potekoa u odravanju likvidnosti banka e potraivanja unoviti po
sadanjoj ili diskontiranoj vrijednosti (kolona 2). Pod pretpostavkom da je trite
perfektno indeks likvidnosti bio bi omjer izmeu trine i knjigovodstvene
vrijednosti: 920 : 1.000 = 0,92. Meutim, potranja za pojedinim dijelovima
imovine je razliita, to znai da se u izraunavanje treba ukljuiti i vjerojatnost
7

da e se imovina banke i prodati, pa je indeks likvidnosti ispravnije izraunati


kao: 834,5 : 1.000 = 0,8345.

Indeks likvidnosti aktive kree se od 0 do 1 i zapravo pokazuje


izraunavanje "tete" ili gubitka koji bi banka pretrpjela ako bi bila prisiljena
unoviti svoju aktivu prije ugovorenih rokova dospijea. U ovom primjeru to bi
bilo: (1- 0,8345) x 100 = 16,55%.

2.1.3. Likvidnost ukupnog poslovanja banke

Kao to se potraivanja banke pretvaraju u novac u odgovarajuoj


kombinaciji vjerojatnosti, tako se i obveze banke izvravaju u ugovorenim
rokovima prema dospijeu, a za sredstva po vienju moe se izraunati
vjerojatnost da e vlasnici zatraiti njihovu isplatu. Likvidnost banke u tom
smislu (Newlyn, 1962.) moe se definirati kao koliinu novanih sredstava
utvrenu tako, da se u promatranom razdoblju izrauna razlika izmeu
distribucije dospjelih potraivanja i distribucije dospjelih obveza banke
grafikon 2.

Grafikon 2 Likvidnost banke kao razlika dospjelih potraivanja i dospjelih


obveza

Iznos

"B"
Dp

Do "C" manjak

viak

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Vrijeme(t)
Dp - distribucija dospjelih potraivanja
Do - distribucija dospjelih obveza

U grafikonu 2 je krivuljom "Dp" prikazan kumulativan iznos dospjelih


potraivanja, a krivuljom "Do" kumulativan iznos dospjelih obveza u
8

odreenom vremenu "t". "L" je iznos kojim banka treba raspolagati na kraju
razdoblja "t" da bi podmirila svoje dospjele obveze. U razdoblju 0 < t < 5
likvidna (novana) sredstva vea su od dospjelih obveza (povrina C), dok su u
razdoblju 5 < t < 10 dospjele obveze vee od dospjelih potraivanja i banka ulazi
u zonu nelikvidnosti. Povrina B pokazuje odstupanje likvidnosti ispod potreba.

Grafikon 2 daje sliku likvidnosti i nelikvidnosti banke u odreenom


razdoblju i ukazuje u koje vrijeme banka moe vikove novanih sredstava
plasirati, a kada i za koje vrijeme treba pribaviti kratkorona sredstva za
likvidnost radi saniranja problema nelikvidnosti.

Prema tome, likvidnost banke treba promatrati ne samo u statikom, ve i


u dinamikom smislu, a stvaranje potrebnih novanih sredstava ne samo
pretvaranjem potraivanja u novana sredstva unutar aktive, ve cjelokupnim
poslovanjem banke i klijenata koji putem nje obavljaju svoje poslovanje.

2.2. imbenici koji najee uzrokuju nelikvidnost banke

Banka manjim dijelom posluje vlastitim sredstvima, a preteito tuim


izvorima3. Tui izvori imaju svoju cijenu pasivnu kamatu koju banka treba
nadoknaditi iz aktivne kamate obraunate na sredstva uloena u kreditne i
nekreditne plasmane. Naplata uloenih sredstava i obraunate kamate u
ugovorenim rokovima presudna je za uredno poslovanje, odnosno za odravanje
likvidnosti banke. Meutim, u praksi se pojavljuje mnotvo problema, potekoa
i oteavajuih okolnosti koje remete ovo temeljno naelo poslovanja i mogu
uzrokovati nelikvidnost, odnosno u konanici nesolventnost4 koja banku dovodi
u bankrot.

Prvo, banka prikuplja depozite po vienju raspoloive neogranieno u


svakom trenutku i oroene depozite koje je banka duna staviti deponentima na
raspolaganje zajedno s kamatom u ugovorenim rokovima. Isto tako, banka
koristi razne kratkorone i dugorone kredite u zemlji i inozemstvu i vraa ih
zajedno s kamatom u ugovorenim rokovima. Promatrajui stvarno ponaanje
deponenata moe se zapaziti, da se veina oroenih depozita obnavlja, a manji
dio podie i da su u masi oroeni depoziti vrlo stabilni.

3
Udio vlastitih izvora, koje ini kapital, dobitak tekue godine i razni oblici rezervi, u ukupnoj pasivi hrvatskih
banaka kree se zadnjih nekoliko godina u prosjeku 9 do 10%.
4
Nesolventnost ili insolventnost je nemogunost banke da unovenom imovinom (aktivom) podmiri sve svoje
obveze prema deponentima i drugim vjerovnicima. U tom sluaju banku treba dokapitalizirati do potrebne
razine ili likvidirati.
9

Bez obzira to hrvatske banke veinom ugovaraju nenamjenska oroenja s


maksimalnim rokom do pet godina, oroeni depoziti su dobra podloga za
odobravanje dugoronih kredita s rokom povrata pet, deset i vie godina.

Sredstva po vienju, primjerice na kunskoj tednji i tekuim raunima


graana, iro raunima graana i pravnih osoba iz dana u dan se mijenjaju i
njihovo je kretanje podlono sezonskim oscilacijama unutar godine, ali i unutar
mjeseca. Bez obzira na oscilacije, moe se primijetiti dugoroni trend rasta, to
upuuje na zakljuak, da se jedan dio takvih sredstava moe dugorono plasirati,
drugi dio kratkorono uloiti u vrijednosne papire ili kreditne pozajmice
klijentima ili preko trita novca, a trei dio drati u likvidnom obliku. Dakle, u
stabilnim gospodarskim uvjetima i u redovnim okolnostima banka e
prikupljena i pribavljena sredstva uloiti u plasmane sa znatno duim rokovima
nego to su ugovoreni rokovi prikupljenih depozita, to znai da banka obavlja
ronu transformaciju sredstava.

Ukoliko doe do bilo kakvog poremeaja i dio deponenata zatrai povrat


svojih depozita, banka ih ne moe isplatiti naplatom plasmana, budui da su ti
plasmani dati na due rokove. Dakle, pretjerana rona transformacija
kratkoronih sredstava u nestabilnim uvjetima moe uzrokovati nelikvidnost
banke.

Drugo, ulaganje sredstava iz prikupljenih depozita u vlasnike uloge ili u


stalna sredstva, primjerice zgrade, opremu, informatika rjeenja i sl., znai
ulaganje u nelikvidnu imovinu koju nije mogue u kratkom roku unoviti i takva
praksa moe uzrokovati nelikvidnost banke.

Tree, ulaganje sredstava u kreditne i nekreditne plasmane klijentima koji


nisu u stanju uredno podmirivati dospjele obveze, bilo radi iznenadnih promjena
na tritu, bilo radi loe procjene njihovog boniteta i kreditne sposobnosti
prilikom odobravanja plasmana, ili radi nekog treeg razloga, moe uzrokovati
nelikvidnost, jer banka nije u stanju podmiriti obveze prema deponentima zbog
izostanka planirane naplate plasmana.

etvrto, izdavanje jamstava i garancija, avaliranje mjenica, otvaranje


akreditiva s odloenim polaganjem pokria i sl. bez ozbiljne procjene rizika
posla i bez kvalitetne ocjene boniteta i kreditne sposobnosti nalogodavca moe
za banku znaiti plaanje po tako preuzetim potencijalnim obvezama i
uzrokovati nelikvidnost.

Peto, banka mora prikupljena i pribavljena sredstva ulagati u kreditne i


nekreditne plasmane da bi na tako uloena sredstva mogla obraunavati kamatu
i razne naknade i tako ostvarivati prihode. Svako je ulaganje rizino jer bez
10

obzira na procjenu boniteta i kreditne sposobnosti klijenta, izvanredne okolnosti


mogu dovesti dunika u poziciju nemogunosti urednog servisiranja dospjelih
obveza. Zato je iznimno vano pribavljanje dobrih kolaterala ili kvalitetnih
instrumenata osiguranja naplate potraivanja, primjerice namjenski depozit,
cesija potraivanja, mjenica, zadunica, hipoteka, prijenos u fiducijarno
vlasnitvo itd., kako bi njihovom realizacijom banka naplatila dospjela
potraivanja i sprijeila moguu nelikvidnost radi izostanka redovite naplate
potraivanja.

esto, ponekad banka radi prestia na tritu ili radi odravanja dobrog
poslovnog odnosa s klijentom odobri kredit, izda jamstvo ili garanciju ili
preuzme drugu potencijalnu obvezu po nalogu klijenta, a da pritom nema
osiguran izvor sredstava. Realizacija takve odluke uzrokovat e nelikvidnost jer
banka ne moe izvriti preuzetu obvezu.

Sedmo, ponekad banka formira ukupan prihod tako da obrauna kamate i


naknade, a da pritom ne naplati takve prihode, ve ih reprogramira, pripie
glavnici, odobri kredit za naplatu i sl. Ponekad banka formira ukupan prihod
obraunom teajnih razlika, revalorizacijom glavnice ili na drugi nain, a
izostane naplata u obraunskom razdoblju. Ukoliko istovremeno banka stvarno
isplati pasivne kamate, naknade i druge trokove odnosno isplati dividendu, to
znai da isplate po osnovi rashoda nisu pokrivene stvarnim naplatama, ve
obraunskim prihodima, takva praksa uzrokovat e nelikvidnost. Isto tako,
poslovanje s gubitkom, to znai da su rashodi vei od prihoda, zasigurno e
nepovoljno djelovati na likvidnost banke.

Osmo, agresivna politika banke na tritu i prebrzi i nekontrolirani rast


moe banku dovesti u nelikvidnost. Odobravanje kredita klijentima sumnjiva
boniteta koji su spremni plaati nadprosjene kamate i druge trokove, irenje
bankovne mree na udaljenim podrujima, uvoenje novih bankovnih
proizvoda, obavljanje novih bankovnih poslova na meunarodnim tritima itd.
bez odgovarajuih tehnikih, kadrovskih i organizacijskih preduvjeta i
uinkovitog nadzora i kontrole, kao i financiranje takvih poslova kratkoronim
depozitima stimuliranim iznadprosjenim visokim pasivnim kamatnim stopama,
znai najee skrivanje pravih problema koji se ne vide u obilju likvidnih
sredstava. Svaki pa i najmanji poremeaj na tritu zaustavit e daljnji rast
depozita, prouzroiti nelikvidnost, svi e problemi postati vidljivi i banka ulazi u
zonu insolventnosti.

Deveto, neizvravanje obveza po dospjelim depozitima, odobrenim


kreditima i drugim preuzetim obvezama, poslovanje s gubitkom, nepovoljne
glasine, pad cijena dionica itd. naruit e ugled banke i djelovati na gubitak
11

povjerenja. Posljedica toga bit e daljnje podizanje depozita, odlazak klijenata i


sve vea nelikvidnost banke.

Osim navedenih imbenika, na koje banka moe vie ili manje djelovati
poslovnom politikom, na njezinu likvidnost utjeu i razne trine okolnosti
(promjene kamatnih stopa, valutnih teajeva itd.), mjere i odluke sredinje banke
(kamatna i tarifna politika, politika obvezne priuve, aukcije kupnje i prodaje
deviznih sredstava, prodaja i reotkup blagajnikih zapisa i sl.), gospodarska
kretanja, politiki i drugi imbenici koje banka ne moe promijeniti, ve im se
zapravo treba prilagoditi.

3. Mjerenje likvidnosti banke

U bankovnoj teoriji i u bankovnoj praksi nema ope prihvaenih


pokazatelja mjerenja likvidnosti banke. Ranije se u Hrvatskoj primjenjivala
odluka prema kojoj je banka bila duna odravati minimalnu likvidnost kao
omjer izmeu sredstava na iro raunu, gotovine, ekova i sl. prema
kratkoronim depozitima i obvezama. Meutim, ta je odluka ukinuta.

3.1. Indikatori likvidnosti bankovnog sustava koje objavljuje Hrvatska


narodna banka (HNB)

Hrvatska narodna banka objavljuje u mjesenim biltenima nekoliko


indikatora likvidnosti5 bankovnog sustava.

- Slobodna novana sredstva u kunama su ukupna novana sredstva


banke (na raunima za namirenje i u blagajni) umanjena za minimalno prosjeno
stanje na raunima za namirenje i u blagajni propisano instrumentima HNB-a.

- Slobodna novana sredstva u stranoj valuti su sredstva za odravanje


obvezne priuve u stranoj valuti (efektivni strani novac i ekovi u stranoj valuti,
likvidna devizna potraivanja na raunima kod prvoklasnih inozemnih banaka i
blagajniki zapisi u stranoj valuti) umanjena za minimalno potrebno stanje tih
sredstava u istom razdoblju.

- Stopa primarne likvidnosti je postotni udio mjesenoga prosjeka


dnevnih stanja slobodnih novanih sredstava u kunama u mjesenom prosjeku
dnevnih stanja depozita koji ine osnovicu za obraun obvezne priuve6.

5
HNB, (2005.), Bilten, broj 103, str. 35.
6
Tako se primjerice prosjena stopa primarne likvidnosti u mjesecu prosincu u proteklom petogodinjem
razdoblju kretala od minimalne 0,98% u 2003. do maksimalne 3,53% u 2002. godini ili prosjeno 2,70%.
12

- Koriteni sekundarni izvori likvidnosti obuhvaaju: koritenje obvezne


priuve (do listopada 1994. godine), kredit za odravanje dnevne likvidnosti (do
studenoga 1994. godine), koritenje sredstava iznad raspoloivih sredstava na
iro raunu banke (do listopada 1994. godine), izvanredni kredit za
premoivanje nelikvidnosti (inicijalni kredit, kredit za premoivanje
nelikvidnosti bankama nad kojima je pokrenut postupak za ocjenu mogunosti i
ekonomske opravdanosti sanacije i restrukturiranja banke), lombardni kredit (od
prosinca 1994. godine), interventni kredit za premoivanje nelikvidnosti (od
listopada 1994. godine), kratkoroni kredit za likvidnost (od veljae 1999.
godine) te nepodmirene dospjele obveze prema HNB-u.

Navedeni indikatori daju opu sliku likvidnosti bankovnog sustava


Hrvatske.

3.2. Bilanni odnosi indikatori likvidnosti

Bez obzira to nema propisanih parametara 7, kao to i razliiti autori


(Rose, 1991., Koch, 1992., Saunders, 2000., Sinkey, 2000.) imaju svoje pristupe,
za mjerenje i iskazivanje likvidnosti pojedine banke i bankovnog sustava u
Hrvatskoj moe se preporuiti vie indikatora koji se mogu izraunati iz
podataka u zbirnoj bilanci hrvatskih banaka. Pokazatelji izraunati kao prosjene
vrijednosti za proteklo petogodinje razdoblje mogu pojedinoj banci biti
orijentacija u utvrivanju elemenata njezine poslovne politike, posebno politike
upravljanja rizikom likvidnosti.

1. Omjer gotovine i depozita kod HNB-a prema ukupnoj aktivi ...........12,2%

Sredstva na iro raunima, u gotovini kao i u obveznoj priuvi u kunama i u


stranim valutama su najlikvidniji dio ukupne aktive.

2. Udio trezorskih zapisa Ministarstva financija (rizniki zapisi) i


blagajnikih zapisa HNB-a u ukupnoj aktivi ........................................... 4,4%

Upisani zapisi mogu se brzo unoviti, a mogu se dati i u zalog kod


odobravanja lombardnog kredita8.

3. Neto meubankovna pozicija prema ukupnoj aktivi ........................... 4,4%


7
HNB u svojim godinjim izvjeima analizira likvidnost banaka koritenjem nekoliko pokazatelja: (1) neto
meubankovna pozicija prema ukupnoj aktivi, (2) ukupni krediti prema ukupnim depozitima, (3) kratkorona
aktiva prema kratkoronoj pasivi te (4) bruto likvidna aktiva prema ukupnoj aktivi.
8
Odlukom o uvjetima za odobrenje kratkoronog kredita na osnovi zaloga vrijednosnih papira (lombardni
kredit), (Narodne novine, broj 99/2004. i 22/2005.) HNB propisuje visinu lombardnog kredita u odnosu na
nominalnu vrijednost zaloenih vrijednosnih papira, rok i nain koritenja kao i povrata kredita.
13

Neto meubankovnu poziciju ine sredstva plasirana drugim bankama i


financijskim institucijama u obliku kredita i depozita umanjena za sredstva
primljena od drugih banaka. Pozajmljena sredstva bankama kao i primljena
sredstva od banaka imaju svoje rokove dospijea, ali su u pravilu brzo unoviva.

4. Omjer kratkorona aktive prema kratkoronoj pasivi banaka ....... 94,9%

Omjer pokazuje koliki dio kratkoronih izvora banke plasiraju kratkorono, a


koliki dio dugorono, to moe naruiti njihovu likvidnost.

5. Omjer tuih izvora - posuenih sredstava prema ukupnoj aktivi ... 89,3%

Omjer pokazuje koji dio imovine banke - aktive je financiran tuim


prikupljenim i pribavljenim sredstvima, a to sa stajalita likvidnosti znai veu
zavisnost banaka o tritu i deponentima.

6. Krediti klijentima prema ukupnoj aktivi ....................................... 47,6%

Kreditni plasmani, u pravilu, su tee unovivi prije roka dospijea od primjerice


vrijednosnih papira i drugih vrsta nekreditnih plasmana.

7. Ukupni krediti prema ukupnim depozitima banaka ......................... 74,8%

Omjer pokazuje da li banke kreditne plasmane financiraju iz depozitnih izvora


kao najstabilnijih izvora, odnosno da li i koliko banke preferiraju ulaganje
prikupljenih depozita u razne oblike nekreditnih plasmana, da bi eventualno
poboljale svoju likvidnost.

8. Omjer depozita prema ukupnoj aktivi ................................................ 65,6%

Omjer pokazuje da li su banke vie orijentirane na prikupljanje depozita od


velikog broja fizikih i pravnih osoba, to znai stabilnih izvora, ili na kreditna
zaduenja kod domaih i stranih banaka.

9. Udio dugoronih u ukupnim depozitima ............................................ 60,1%

Dugoroni depoziti su najstabilniji izvor financiranja i znaajan imbenik


odravanja dobre likvidnosti banaka.

10. Omjer transakcijskih depozita prema ukupnim depozitima ...........16,7%

Budui da su transakcijski depoziti, koje ine tekui rauni graana i iro rauni
pravnih i fizikih osoba nestabilan izvor sredstava, banke trebaju
odgovarajuom kamatnom politikom i drugim mjerama stimulirati deponente da
14

vikove transakcijskog novca prenose na tedne raune ili oroavaju to bi


povoljno djelovalo na likvidnost banaka.

Prikazane pokazatelje moe izraunati svaka banka za sebe, usporediti ih s


prosjekom bankarstva i uvaavajui vlastite specifinosti ocijeniti svoju poziciju
likvidnosti, odnosno vjerojatnost nastupa problema u upravljanju rizikom
likvidnosti.

Osim navedenih pokazatelja, koje je mogue izraunati iz podataka


objavljenih u godinjim izvjeima i mjesenim biltenima HNB-a, banka bi
mogla pratiti svoju likvidnost izraunavajui dnevno razliite omjere izmeu
bilannih pozicija temeljem podataka iz svojih poslovnih knjiga kao primjerice:

1. Omjer izmeu prosjenih dnevnih stanja novanih sredstava koje


ini iro raun i blagajna prema ukupnim kratkoronim i dugoronim
tuim izvorima.

2. Omjer izmeu novanih sredstava prema ukupnim kratkoronim


obvezama po depozitima i primljenim kreditima.

3. Omjer izmeu mjesenoga prosjeka dnevnih stanja slobodnih


novanih sredstava i mjesenoga prosjeka dnevnih stanja depozita koji ine
osnovicu za obraun obvezne priuve (stopa primarne likvidnosti).

4. Omjer novanih sredstava i brzo unovive aktive ( sredstva na iro


raunu i u blagajni, upisani blagajniki zapisi HNB-a, upisani rizniki
zapisi Ministarstva financija, neto potraivanja od banaka i ostalih
financijskih institucija) prema kratkoronim depozitima i kratkoronim
obvezama, odnosno prema ukupnim tuim izvorima koje banka koristi itd.

Izraunavajui navedene, ali i druge omjere, temeljem dnevnih stanja za


vie godina, mogue je dobiti ne samo prikaz kretanja, ve i podlogu za
utvrivanje trend komponente i sezonskih utjecaja na likvidnost banke.

3.3. Rona neusklaenost aktive i pasive kao mjera rizika likvidnosti

Uobiajeni nain mjerenja rizika likvidnosti u pojedinim razdobljima je


strukturiranje aktive i pasive banke prema vremenu koje je od dana
bilance preostalo do ugovorenog dana dospijea.
15

Tablica 3 Aktiva i pasiva banke prema vremenu koje je od dana bilance


preostalo do ugovorenog dospijea, u milijunima kuna
_____________________________________________________________
Aktiva Do 1 Od 1 do 3 Od 3 do 12 Od 1 do Preko 3 Ukupno
mjesec mjeseca mjeseci 3 godine godine
- Novac 100 - - - - -
- Krediti 150 170 230 100 150 800
- Materijalna
imovina - - - - 90 90

Ukupna aktiva 250 170 230 100 240 990

Pasiva
- Depoziti 200 100 110 70 20 500
- Krediti 100 150 50 30 70 400
- Ostale obveze 20 10 5 10 5 50
Ukupne obveze 320 260 165 110 95 950
Kapital i rezerve 40 40
Ukupna pasiva 320 260 165 110 135 990
Neto neusklae-
nost likvidnosti (70) (90) 65 (10) 105 -

Rizik likvidnosti izraunat kao "neto neusklaenost likvidnosti" iskazan


je u razdoblju "do 1 mjesec" u iznosu od 70 milijuna, u razdoblju "od 1 do 3
mjeseca" 90 milijuna i u razdoblju "od 1 do 3 godine" 10 milijuna. To znai,
kada bi se iz unovene aktive isplatili svi depoziti i podmirile obveze u
ugovorenim rokovima, banka bi u tim razdobljima imala manjak novanih
sredstava. Za pretpostaviti je da u stabilnim gospodarskim uvjetima dio depozita
s dospijeem "do 1 mjesec" i "od 1 do 3 mjeseca" nee biti podignut. Bez obzira
na to oekivanje u operativnom planiranju likvidnosti treba voditi rauna o
znaajnoj neto neusklaenosti likvidnosti, a u provoenju poslovne politike
banke izvriti promjene na strani aktive i pasive i to na nain, da se dio datih
kredita, to je mogue prije, transformira u kratkorone brzo unovive
vrijednosne papire, a na strani pasive dio kratkoronih depozita stimulativnim
kamatama i drugim mjerama preformira u dugorone depozite. Inae banka u
prethodnom primjeru je solventna jer ukupnom imovinom moe podmiriti
obveze prema vjerovnicima i deponentima.

Navedeni pristup mjerenja rizika likvidnosti je dobar pregled


(ne)usklaenosti vremena dospijea potraivanja i obveza banke, ali ne uzima u
obzir stvarno ponaanje deponenata koji velik dio depozita ne podiu u
16

ugovorenim rokovima kao i injenicu da e dio dunika zatraiti prolongiranje


dospjelih obveza, a dio dunika jednostavno nee platiti obveze na vrijeme. Iz
tih razloga prikazano mjerenje likvidnosti daje opu sliku dospijea aktive i
pasive koju treba korigirati procjenom vjerojatnosti stvarnih naplata potraivanja
i stvarnih isplata depozita i drugih obveza u promatranim razdobljima.
17

U ocjeni likvidnosti jedne banke prema drugoj ili u odnosu na bankovni


sektor treba uzeti u obzir i neke druge imbenike koji ponekad relativiziraju
prethodno izraunate pokazatelje (Rose, 1991.).

Prvo u banci s veim ugledom koja uiva povjerenje javnosti manja je


vjerojatnost da e vei broj deponenata podii svoje utede i na taj nain ugroziti
njezinu likvidnost, nego u banci koja nema takav ugled. Potrebna razina
likvidnih sredstava kao i rezerve likvidnosti manje su u banci koja uiva visok
stupanj povjerenja, u odnosu na banku koja nema velik ugled.

Drugo, kretanje trine vrijednosti dionica jedan je od indikatora


deponentima u formiranju stava o sigurnosti i stabilnosti banke i indirektno
imbenik koji opredjeljuje banku na odravanje potrebne razine likvidnih
sredstava odnosno rezervi likvidnosti.

Tree, prihvaanje zahtjeva za kreditima i zahtjeva za preuzimanjem


potencijalnih obveza od bonitetnih klijenata indikator je tritu o kreditnom
kapacitetu i sposobnosti banke u zadovoljavanju kreditne potranje. Odbijanje
zahtjeva kvalitetnih klijenata izaziva pitanja i sumnju u baninu sposobnost, a
moe uzrokovati odlazak klijenata iz banke, podizanje depozita i nepovjerenje
javnosti.

etvrto, saznanje da banka na kreditne pozajmice plaa iznadprosjenu


pasivnu kamatu i druge trokove, u emu je sadrana premija za rizik, signal je
klijentima, posebno deponentima, da banka ima potekoe u odravanju
likvidnosti.

Peto, saznanje da banka prodaje realnu imovinu, vrijednosne papire,


kreditna potraivanja, devizna sredstva i sl. po znatno niim cijenama od trinih
indikator je deponentima da su banci hitno potrebna novana sredstva, bez
obzira to u takvim transakcijama ostvaruje gubitke.

esto, saznanje da banka esto koristi lombardni kredit temeljem upisanih


zapisa indikator je HNB-u da obrati dodatnu pozornost na poslovanje banke.
18

Sedmo, koritenje kratkoronog kredita za likvidnost kojeg HNB odobrava


banci za koju utvrdi da ima likvidnosnih potekoa, uz uvjet da je solventna 9,
signal je deponentima da banka ima problema u odravanju likvidnosti, ali i da
banka uz pomo HNB-a poduzima mjere za prevladavanje tih problema.

Iz navedenog proizlazi: (1) da propisima, bankovnom teorijom i


bankovnom praksom nije utvren skup opeprihvaenih pokazatelja i naina
mjerenja likvidnosti banke, (2) da banka treba odabrati relevantne indikatore i
razraditi metodologiju mjerenja svoje likvidnosti u odreenim vremenskim
razdobljima, (3) da je korisno izraunate pokazatelje usporediti s bankovnim
sustavom i s drugim, ali srodnim bankama i to u razliitim razdobljima, (4) da u
ocjeni vlastite likvidnosti treba voditi rauna o svojim obiljejima i
specifinostima pogotovo onima koje su nepovoljnije od drugih te (5) da je
kvalitetan sustav mjerenja likvidnosti podloga za planiranje i upravljanje
rizikom likvidnosti.

4. Planiranje likvidnosti banke

Provoenje utvrene politike likvidnosti obavlja se poduzimanjem


odgovarajuih mjera, a osnovni instrument u tome je plan priljeva i odljeva
novanih sredstava u odreenom razdoblju koji se moe iskazati na slijedei
nain:

1. Stanje novanih sredstava na poetku razdoblja


2. +Priljev novanih sredstava
3. -Odljev novanih sredstava
4. Stanje novanih sredstava na kraju razdoblja (4 = 1 + 2 3 )

Ovaj opi obrazac plana likvidnosti ukazuje na potrebu detaljnijeg


sagledavanja novanih tokova u banci kako sa stajalita priljeva, tako i sa
stajalita odljeva. Planiranje likvidnosti obuhvaa planiranje dinamike kruenja
novanih sredstava u poslovanju kroz sve pojavne oblike u segmentu aktivnog,
pasivnog i neutralnog poslovanja, ali i u segmentu prihoda i rashoda banke.
Planiranje likvidnosti zahtijeva poznavanje novanih tokova u banci i zato je
plan likvidnosti sintetiki iskaz planova pojedinih segmenata poslovanja koji
obvezno trebaju biti zasnovani na realnoj procjeni novanih tokova.

9
Kredit se odobrava uz uvjete i na nain propisan Odlukom o kratkoronom kreditu za likvidnost, Narodne
novine, broj 135/2002.
19

Plan likvidnosti moe imati operativni karakter, to znai da se utvruje za


kraa vremenska razdoblja, najee 7 dana, 15 dana, 1 mjesec, 3 mjeseca, ili je
sastavni dio godinjeg plana.

4.1. Operativni planovi likvidnosti

Operativni planovi likvidnosti su osnovni instrumenti u poslovanju banke,


to znai da su njihov sadraj i struktura zasnovani na konkretnoj analizi
nastalih obveza i potraivanja, na projekciji promjena izvora i sredstava kao i
sagledavanju drugih bilannih i izvanbilannih pozicija te pozicija u raunu
dobiti i gubitka u planskom razdoblju.

Banka obavlja kunsko i devizno poslovanje koja su meusobno povezana


odnosno u mnogim sluajevima se isprepliu. 10 Bez obzira to je likvidnost
banke jedinstvena, barem ih metodoloki treba odvojeno sagledavati.

U pregledu 1 prikazana je struktura operativnog plana kunske likvidnosti


banke zasnovana na sagledavanju stanja i oekivanih priljeva i odljeva novanih
sredstava. Za ovaj je plan karakteristino da priljev novanih sredstava ine
poveanje izvora (novi depoziti, uzeti krediti i sl.), naplata kreditnih i
nekreditnih plasmana, naplata potraivanja koja ine prihode banke, kunski
priljevi od deviznih transakcija itd. Oekivani odljev novanih sredstava ine
smanjenje izvora (vraeni depoziti, vraeni krediti i sl.), obveze po kreditnim i
nekreditnim plasmanima, plaanja razliitih rashoda, poreza, doprinosa,
kupovina stalnih sredstava, deviza i strane valute i plaanja ostalih obveza
banke.

Pregled 1 - Operativni plan kunske likvidnosti

1. Priljev sredstava
1.1. Prenesena sredstva na poetku razdoblja
1.2. Priljev novanih sredstava tijekom razdoblja
1.2.1. Poveanje izvora (pasive)
- Depoziti
- Krediti od sredinje banke
10
Primjerice, nakon primljenog deviznog priljeva banka e odmah obavijestiti korisnika i na njegov zahtjev
isplatiti mu kunsku protuvrijednost. Isto tako, obavljajui mjenjake poslove banka isplauje kunsku
protuvrijednost za otkupljena devizna sredstva, a nakon transfera strane valute i ekova u inozemstvo, banka je
odobrena na deviznim raunima kod inobanaka. Izvravajui naloge za plaanje klijenata banka smanjuje svoju
deviznu poziciju, prima kunsku protuvrijednost i na taj se nain zatvara ciklus pretvaranja kunskih sredstava u
devizna i obrnuto.
20

- Krediti od poslovnih banaka


- Prodani vlastiti vrijednosni papiri itd.
1.2.2. Naplata kreditnih i nekreditnih plasmana (promjene u aktivi)
- Naplata kredita
- Naplata dospjelih vrijednosnih papira
- Prodaja ranije kupljenih vrijednosnih papira
- Naplata potraivanja po osnovu plaanja po datim jamstvima,
garancijama, avalima i sl.
- Povlaenje obvezne priuve u kunama
1.2.3. Naplata kamate i ostalih potraivanja koja ine prihode banke
- Kamate
- Naknade (provizije)
- Pozitivne teajne razlike
- Trokovi koje plaaju klijenti
- Naplata izvrenih usluga klijentima itd.
1.2.4. Devizne transakcije
- Prodaja deviznih sredsta
- Uplate kunske protuvrijednosti deviznih sredstava u platnom
prometu
1.2.5. Ostali priljevi

2. Odljev sredstava
2.1. Prenesene nepodmirene obveze na poetku razdoblja
2.2. Odljev sredstava tijekom razdoblja
2.2.1. Smanjenje izvora (pasive)
- Povrat depozita
- Povrat kredita sredinjoj banci
- Povrat kredita poslovnim bankama
- Otkupljeni vlastiti vrijednosni papiri
2.2.2. Obveze po kreditnim i nekreditnim plasmanima (promjene u aktivi)
- Davanje kredita
- Kupovina vrijednosnih papira
- Plaanja po datim avalima, jamstvima, garancijama itd.
- Kupovina vlasnikih udjela
- Izdvajanje obraunate obvezne priuve u kunama
2.2.3. Plaanje kamate i drugih obveza koje ine rashode banke
- Kamate
- Naknade (provizije)
- Plaene negativne teajne razlike
- Isplata plaa, ostalih administrativnih trokova itd.
2.2.4. Plaanje poreza, doprinosa i drugih obveza
21

2.2.5. Kupovina stalnih sredstava i sredstava koja ine materijalnu


osnovu rada banke
2.2.6. Kupovina deviznih sredstava
2.2.7. Isplata dividende
2.2.8. Ostale obveze

Rekapitulacija:

1. Ukupan priljev
2. Ukupan odljev
3. Viak novanih sredstava (1 2)
4. Manjak novanih sredstava (2 1)

Sagledavajui ukupni priljev i odljev banka e utvrditi viak ili manjak


novanih sredstava.

Viak kunskih sredstava banka moe usmjeriti:


- za poboljanje likvidnosti zadravanjem veeg salda na iro raunu;
- za kupovinu vrijednosnih papira od sredinje banke ili na tritu;
- kao kredite za likvidnost drugim bankama, ali i
- za druge namjene (davanje kredita klijentima, kupovina deviznih
sredstava itd.)

Manjak kunskih sredstava banka moe pokriti:


- uzimanjem kredita za likvidnost od poslovnih banaka ili od sredinje
banke,
- prodajom vrijednosnih papira;
- prodajom deviznih sredstava;
- prijevremenom naplatom kredita i drugih potraivanja;
- odgodom dospjelih obveza ili
- na drugi nain.

U pregledu 2 prikazana je struktura operativnog plana devizne likvidnosti


banke. Za ovaj plan karakteristino je da oekivani devizni priljev ine
poveenje deviznih izvora (depoziti domaih i stranih pravnih i fizikih osoba,
uzeti krediti u inozemstvu), priljevi ostvareni instrumentima meunarodnog
platnog prometa (doznake, ekovi, akreditivi, inkaso dokumenata itd.) i drugi
priljevi. Oekivani odljev deviznih sredstava ine povrati depozita i inokredita,
plaanja prema inozemstvu po nalozima klijenata, plaanja po fiksnim i
garantiranim obvezama, kao i izvravanje ostalih obveza u devizama koja ine
odljev banke.
22

Pregled 2 - Operativni plan devizne likvidnosti

1. Priljev sredstava
1.1. Prenesena sredstva na poetku razdoblja
1.2. Priljev deviznih sredstava tijekom razdoblja
- Poveanje depozita fizikih i pravnih osoba
- Poveanje depozita inobanaka
- Uzeti krediti od inobanaka
- Doznake
- Akreditivi
- Naplata ekova
- Inkaso dokumenata
- Naplaene kamate, naknade i razni trokovi u devizama
- Naplata ostalih potraivanja
- Kupljena devizna sredstva na tritu i otkupljena valuta
- Povrat depozita oroenih kod inobanaka
- Povrat izdvojene obvezne priuve u devizama
- Ostali priljevi u devizama

2. Odljev sredstava
2.1. Neizvrene obveze iz prethodnog razdoblja
2.2. Odljev deviznih sredstava tijekom razdoblja
- Povrat depozita pravnih i fizikih osoba
- Povrat depozita inobankama
- Povrat kredita
- Doznake prema inozemstvu
- Plaanja po akreditivima
- Inkaso dokumenata
- Isplata ekova
- Obveze po garancijama
- Obveze po kamatama, naknadama i raznim trokovima
- Prodana devizna sredstva i strana valuta
- Oroavanje depozita kod banaka u inozemstvu
- Davanje kredita u devizama
- Plaanje ostalih obveza u devizama
- Izdvajanje obvezne priuve u devizama
- Ostali odljevi u devizama

Rekapitulacija deviznog priljeva i odljeva:

1. Devizni priljev
2. Devizni odljev
3. Viak deviznih sredstava (1 2)
4. Manjak deviznih sredstava (2 1)
23

Viak deviznih sredstava banka moe usmjeriti:


- tako da ih oroi kod inobanaka;
- da ih proda za domau valuti i pobolja kunsku likvidnost;
- za odobravanje deviznih kredita;
- za kupovinu vrijednosnih papira;
- za prodaju klijentima putem izvravanja njihovih naloga za plaanje
prema
inozemstvu, ali i
- za druge namjene.

Manjak deviznih sredstava banka moe pokriti:


- kupovinom na deviznom tritu
- zaduivanjem kod inobanaka
- odgodom dospjelih obveza ili
- na drugi nain.

Sintetiziranjem i grupiranjem pozicija iz operativnog plana likvidnosti


prema roku dospijea (pregled 1 i 2) mogue je formirati dinamiki plan
likvidnosti i sagledati poziciju banke u pojedinom razdoblju sa stajalita
mogunosti izvravanja njenih obveza (pregled 3).

Pregled 3 - Dinamiki plan likvidnosti

1. Novana sredstva
1.1. Novana sredstva koja e se ostvariti u razdoblju do 7 dana
1.2. Novana sredstva koja e se ostvariti u razdoblju do 15 dana
1.3. Novana sredstva koja e se ostvariti u razdoblju do 30 dana
1.4. Novana sredstva koja e se ostvariti u razdoblju do 3 mjeseca

2. Obveze banke
2.1. Obveze koje dospijevaju u razdoblju do 7 dana
2.2. Obveze koje dospijevaju u razdoblju do 15 dana
2.3. Obveze koje dospijevaju u razdoblju do 30 dana
2.4. Obveze koje dospijevaju u razdoblju do 3 mjeseca

Na osnovu planiranih priljeva novanih sredstava i obveza moe se


ocijeniti situacija banke, primjerice za 7 dana:

Novana sredstva koja e se


Likvidnost banke ostvariti u razdoblju do 7 dana
za razdoblje =
do 7 dana Obveze banke koje dospijevaju
u razdoblju do 7 dana
24

Izraunati koeficijenti za pojedina razdoblja ( 7 dana, 15 dana, 30 dana, 3


mjeseca), mogu biti jednaki, vei ili manji od jedan, ukazuju hoe li banka
planiranim novanim sredstvima biti u stanju podmiriti dospjele obveze ili ne,
odnosno, ukazuju da upravo u odreenom momentu ili razdoblju treba poduzeti
mjere radi pribavljanja dodatnih sredstava ili odgode dospjelih obveza.

4.2. Godinji plan likvidnosti

Godinji plan likvidnosti nije jednostavan zbroj operativnih planova, kao


to ni operativni planovi ne mogu biti samo matematiki utvren dio godinjeg
plana.

U izradi godinjeg plana likvidnosti potrebno je uzeti u obzir plan izvora i


ulaganja sredstava, plan prihoda i rashoda, plan izdavanja jamstava, garancija,
avala i ocjenu hoe li banka po preuzetim obvezama platiti ili ne, te kako e za
tu namjenu osigurati kunska ili devizna sredstva. Poslovanje tijekom godine nije
ravnomjerno i svaka banka pojedinano ima razliitu potranju za kreditima i
promjenu visine depozita zavisno od sezonskih utjecaja, ciklusa plaanja
tijekom godine i drugih imbenika. Isto tako tendencija gospodarskih kretanja,
kao rezultat konjunkture ili depresije na tritu unatrag nekoliko godina, moe
pozitivno ili negativno djelovati na izvore banke.

a) Planiranje depozita

U stabilnim gospodarskim uvjetima moe se oekivati godinji rast


depozita barem jednak stopi nominalnog rasta bruto domaeg proizvoda. Takvu
stopu pojedina banka treba korigirati podacima o kretanjima na podruju na
kojem ona djeluje, podacima o broju (ne)zaposlenih, prosjenoj plai,
prosjenim primanjima stanovnitva, podacima o poslovanju gospodarskih
subjekata i sl., ali i podacima o ostvarenoj stopi rasta u proteklih nekoliko
godina te kakva su oekivanja u planskom razdoblju.

Za planiranje likvidnosti nije dovoljan podatak o oekivanom rastu na


razini godine ve treba planirati kretanja po mjesecima. Budui da se rijetko
zbivaju iznenadni dogaaji, kao to je bila primjerice konverzija valuta drava
lanica Europske unije u zajedniku valutu EURO krajem 2001. godine pa su
hrvatski graani ranije tezauriranu stranu valutu uloili u banke, za planiranje
mjesenih, ali i dnevnih promjena depozita korisno je koristiti sezonske indekse,
odnosno procjenu obavljati uvaavanjem trend komponente, sezonske
komponente i rezidualnih imbenika.
25

b) Planiranje kredita

Planiranje dugoronih kredita koji slue za financiranje trajnih obrtnih


sredstava i razvojnih programa poduzea, izgradnje infrastrukturnih objekata i
sl. temelji se na oekivanim zahtjevima potencijalnih zajmotraitelja, a
koritenje kredita ovisi o dinamici realizacije investicijskih projekata.

Planiranje kratkoronih kredita polazi od ukupnih potreba klijenata banke


koje su u prosjeku vee od prethodne godine, minimalno za nominalni rast
bruto domaeg proizvoda. Ukoliko banka ima namjeru privui nove klijente ili
ima saznanje o dodatnim potrebama klijenata za financiranje tekue proizvodnje
poveat e planiranu veliinu kratkoronih kredita. Dinamika koritenja
kratkoronih kredita, a to je bitno za planiranje likvidnosti, ovisi o trend
komponenti, sezonskoj komponenti i drugim razlozima ukoliko su oni poznati
banci.

Projekcija priljeva i odljeva novanih sredstava po stavkama rauna


dobiti i gubitka zavisi o procjeni gibanja bilannih kategorija u aktivi i pasivi i
planu poslovanja banke, a ostali priljevi i odljevi ovise o planu banke u svezi
investiranja i dezinvestiranja u stalna sredstva, vlasnike udjele i druge oblike
imovine.

5. Strategije upravljanja likvidnou banke

Upravljanje likvidnou banke razvijalo se, mijenjalo i nadograivalo


tijekom povijesti u skladu s razvitkom financijskog trita i pojavom razliitih
financijskih instrumenata, ali i mijenjanjem pogleda na mjesto, ulogu i nain
poslovanje banke (Bessis, 1999., Saunders, 2000.).

Sve do tridesetih godina prolog stoljea prevladavalo je miljenje da


sukladno "teoriji komercijalnih kredita" banke trebaju odobravati klijentima
preteito kratkorone kredite ije dospijee je usko usklaeno s ronou
depozita. Na taj nain osigurava se uredno servisiranje potencijalnih isplata
depozita.

"Teorija premjetanja", odnosno "teorija zamjene imovine",


predstavljala je daljnji razvoj strategije upravljanja likvidnou, a temeljila se na
spoznaji da se razliiti oblici imovine mogu koristiti za podmirivanje
potencijalnih odljeva depozita. To znai da banke novana sredstva ulau u
vrijednosne papire i zajmove koji se mogu brzo i bez velikih gubitaka unoviti
na sekundarnom tritu i prije njihova dospijea. Takav pogled na upravljanje
likvidnou rezultirao je promjenom politike plasmana, pa banke sada
26

produavaju rokove povrata kredita i ire portfelj vrijednosnih papira na utrive


vrijednosnice neovisno o rokovima dospijea depozita.

Pedesetih godina prolog stoljea teite upravljanja likvidnou


usmjereno je na "teoriju oekivanih priljeva", prema kojoj su otplate po
kreditima i plaanje kamata usko vezani uz zajmoprimev oekivani priljev
novca, a kroz to i potrebna sredstva za likvidnost u banci. Ova teorija usmjerava
potrebnu pozornost banci na obiljeja novanog toka raznih financijskih
instrumenata zbog toga to je i zajmoprimev neto novani tok vezan uz
ostvarivanje njegovih priljeva i odljeva novanih sredstava. Ovakav pristup
dovodi do sve veeg udjela kredita s periodinim plaanjima glavnice i kamate
te do sve manje usklaenosti rokova dospijea odobrenih zajmova i primljenih
depozita.

Navedene teorije oslanjaju se samo na aktivu kao izvoritu upravljanja


likvidnou banke, dok se pasiva banke smatra veliinom na koju banka ne
moe znaajnije djelovati svojim odlukama. To potvruju i iskustva u Hrvatskoj,
gdje su ak do sedamdesetih godina prolog stoljea u veini banaka depoziti
stanovnitva voeni u "sektoru bankovne tehnike" zajedno s raunovodstvom
banke, dok je analitika depozita po vienju pravnih osoba ili "raun 500" voena
u ondanjoj Slubi drutvenog knjigovodstva (SDK), a samo zbirni rauni tih
depozita u knjigovodstvima banaka.

esdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea banke se poinju


usmjeravati na pasivu. Prema teoriji "upravljanja obvezama" banke mogu
podravati likvidnost na temelju posuenih sredstava, dakle oslanjajui se na
financijsko trite u trenutku kada su im sredstva zaista i potrebna.

Danas prevladava "kombinirani pristup ili uravnoteena strategija


upravljanja likvidnou" temeljena na upravljanju imovinom i obvezama,
odnosno aktivom i pasivom banke (Rose, 1991., Koch, 1992.).

5.1. Upravljanje aktivom

Za provoenje politike optimalne likvidnosti banke moe se dati vie


smjernica i preporuka koje se odnose na aktivu banaka.

Prvo, banka treba drati odgovarajuu razinu novanih sredstava na iro


raunu, deviznim raunima kod inobanaka i u blagajnama kako bi odravala
svoju likvidnost. Bez obzira to HNB u tom pogledu nije utvrdila posebna
pravila i parametre kojih se treba pridravati, svaka banka pojedinano, prema
iskustvu i sagledavanju budueg poslovanja, odreuje visinu i strukturu svojih
likvidnih sredstava.
27

Drugo, budui da likvidna sredstva, u pravilu, ne donose kamatu, banka


viak novanih sredstava koje nema namjeru uloiti u kreditne i nekreditne
plasmane, daje u obliku kratkoronih pozajmica i depozita drugim bankama ili
kupuje kratkorone vrijednosne papire (blagajnike zapise HNB-a, riznike
zapise Ministarstva financija, komercijalne zapise poduzea i sl.) koji se u
sluaju potrebe jednostavno mogu unoviti. Viak deviznih sredstava banka
moe uz kamatu deponirati kod inobanaka.
28

Tree, najznaajniji, ali i najdelikatniji dio poslovanja banke je


odobravanje kredita zajmotraiteljima putem kojih se financira tekua
proizvodnja i proirena reprodukcija, odnosno razvoj gospodarstva.
Odobravanjem kredita banka direktno utjee na svoju buduu likvidnost.
Odobravanje prvenstveno kratkoronih, a manje dugoronih kredita, kredita koji
se stvarno otplauju, a ne prolongiraju, reprogramiraju ili otpisuju, klijentima
ije je poslovanje pozitivno i koji racionalno koriste sredstva, klijentima koji
maksimalno zatvaraju robne i novane tokove unutar depozitnog sustava banke,
klijentima koji svoje kunsko i devizno poslovanje obavljaju putem matine
banke i sl., znai racionalno gospodarenje sredstvima banke. Banka koja provodi
takvu poslovnu politiku s odreenim inicijalnim iznosom novanih sredstava,
izvriti e velik obrt kredita i kreiranje depozita te podravati trine kriterije u
selekciji izmeu onih klijenata - zajmotraitelja koji mogu i trebaju poslovati i
onih koji nemaju zdravu perspektivu poslovanja (Jurman, 1992.).

etvrto, kupovinom komercijalnih zapisa banka moe znaajnim dijelom


supstituirati kratkorone, a kupovinom obveznica dugorone kredite.
Vrijednosni papiri, pogotovo ako su garantirani imovinom poduzea,
garancijama banaka ili drugih subjekata, u uvjetima funkcioniranja trita
neuporedivo se lake pretvaraju u gotov novac nego kreditna potraivanja. Za
iru afirmaciju vrijednosnih papira u hrvatskom gospodarstvu bitno je da su oni
(1) sigurni, (2) profitabilni, to znai da imatelju donose priblino isti prinos kao
na druga istovrsna ulaganja i da su (3) likvidni, dakle u svakom momentu
unovivi.

Peto, provoenje drugaije politike, kao to bi bilo odobravanje kredita a


da nisu osigurani izvori odgovarajue ronosti, plasiranje kredita koji se nikada
ne vraaju ili davanje kredita klijentima koji posluju s gubitkom i koji svoje
kunsko i devizno poslovanje ne ukljuuju u depozitni sustav banke, pretvaranje
dospjelih obveza u beskonano duge plasmane itd. dovodi banku u nelikvidnost.
29

esto, ulaganja u stalna sredstva (zgrade, oprema, zemljita itd.), ulaganja


u dionice i vlasnike udjele poduzea banka treba svesti na potrebnu razinu, jer
svako prekomjerno ulaganje u takve namjene znai "zaleivanje" novanih
sredstava.
Sedmo, bankovna teorija, bankovna praksa, a i Zakon o bankama upuuju
banku na odobravanje kredita mnotvu manjih klijenata ime se disperzira rizik
ulaganja. Banka je duna opseg, visinu i strukturu plasmana i izvanbilannih
obveza usklaivati s visinom jamstvenog kapitala.

Upravljati aktivom na izloeni nain i u granicama mogunosti banka e


osigurati trajno odravanje uredne likvidnosti. Meutim, orijentacija upravljanja
likvidnou samo na aktivu znai da banka treba znaajan dio potraivanja
drati u kratkoronim, brzo unovivim, vrijednosnim papirima iji je prinos
nekoliko puta manji od prinosa na odobrene kredite ili znaajan dio
potraivanja drati u obliku depozita i meubankovnih pozajmica ukamaen uz
minimalne kamatne stope te da e banka vrlo teko u sluaju potrebe naplatiti
svoja kreditna potraivanja prije dospijea ili ih unoviti na tritu u kratko
vrijeme bez znaajnijih gubitaka.

5.2. Upravljanje pasivom

Za provoenje optimalne likvidnosti pojedine banke moe se dati vie


preporuka i smjernica koje se odnose na pasivu, odnosno njihove izvore
sredstava.

Prvo, obiljeja poslovanja pravnih osoba ija sredstva se ukljuuju u


depozitni sustav banke su iznimno vana. Depoziti banke poveavat e se
ukoliko poduzea posluju pozitivno, imaju brzi obrt, odnosno ciklus
proizvodnje, prodaje i naplate, imaju atraktivne proizvode koji se plaaju
avansom ili odmah po isporuci, imaju kontinuirani proces proizvodnje i
realizacije tijekom godine, pod utjecajem su domae i/ili meunarodne
konjunkture, obavljaju robne i financijske transakcije izmeu klijenata banke
itd. Depoziti banke biti e nestabilni, nee se poveavati ili e se ak i smanjivati
ako poduzea posluju s gubitkom, imaju "zamrznuta" sredstva u zalihama ili u
gotovim proizvodima, nemaju trino atraktivne proizvode, obavljaju prodaju
svojih proizvoda na kredit (namjetaj, brodovi, kapitalna dobra i sl.), imaju
sezonski karakter poslovanja i sredstva treba ulagati u pripremu sezone (turizam,
poljoprivreda itd.), na njihovo poslovanje djeluje dekonjunktura, obavljaju
plaanja roba, usluga i druge transakcije subjektima ija sredstva se ukljuuju u
depozitne sustave drugih banaka itd.
30

Drugo, znaajan izvor banci ine sredstva stanovnitva. Ona e biti


stabilna i poveavat e se u sluaju da graani imaju viu razinu dohotka i
sklonost tednji, ukoliko je dio stanovnitva na radu u inozemstvu, ako se na
podruju na kojem djeluje banka stanovnitvo znaajnije bavi turizmom,
poljoprivredom ili drugim gospodarskim aktivnostima.

Tree, iznimno je vana poslovna politika banke prema pravnim i fizikim


osobama. Stimulativna kamatna politika, dobra usluga, ugled banke, povjerenje
itd. ini depozite stabilnim i pozitivno djeluje na njihov rast.

etvrto, na likvidnost banke pozitivno djeluje omjer dugoronih prema


kratkoronim izvorima, budui da obveze po dugoronim sredstvima
dospijevaju u duim razdobljima. Radi toga banka treba kamatnom politikom i
drugim mjerama poboljavati ronu strukturu svojih izvora.

Peto, razvijena aktivnost pribavljanja sredstva izdavanjem kratkoronih i


dugoronih vrijednosnih papira (blagajniki zapisi, certifikati o deponiranim
sredstvima, obveznice, dionice itd.) djelovala bi moda manjim dijelom na
poveanje izvora, ali zasigurno na njihovu stabilnost i poboljanje ronosti.

esto, stabilno poslovanje, bonitet, kreditna sposobnost i ugled banke ini


ju podobnim za dobivanje kratkoronih i dugoronih kredita i depozita u zemlji i
u inozemstvu ime se u sluaju potrebe mogu brzo poveati njezini izvori
sredstava.

Sedmo, banka koja je nositelj konzorcija za financiranje izgradnje


kapitalnih objekata, nositelj zajednikih ulaganja (domai i inokapital) ili
obavlja razne komisione poslove po nalogu klijenata na taj nain poveava svoje
izvore.

Osmo, ugledna banka koja ostvaruje dobre rezultate u poslovanju ima


veu mogunost da njezini vjerovnici (vlasnici obveznica, depozita, kredita itd.)
svoja potraivanja pretvore u vlasnika ulaganja, to bi se pozitivno odrazilo na
njezinu likvidnost.

Deveto, mogunost eventualnog reprogramiranja dospjelih i nedospjelih


obveza banke kao i drugi imbenici pozitivno djeluju na visinu i ronu strukturu
izvora, a potom i na likvidnost banke.

Upravljati pasivom odnosno obvezama na predloeni nain znai trajno


djelovati na poveanje visine i rone strukture izvora, a posebno depozita, kao i
minimalizirati neukamaena likvidna sredstva i slabo ukamaena ulaganja u
brzo unovivu aktivu i pribavljanje novih izvora samo u sluaju potrebe. Takva
31

politika maksimizirat e financijski rezultat banke, mada ona ima i stanovitih


ogranienja, kao primjerice:
- pribavljanje dodatnih izvora nije mogue uvijek kada to banka eli,
odnosno ponekad nije mogue ba tada kada su banci sredstva prijeko potrebna;

- dodatni izvori mogu biti neadekvatnih rokova spram plasmana to ne


rjeava problem likvidnosti na dugi rok;

- dodatni izvori mogu biti skuplji od uobiajene cijene sredstava, to znai


da su pasivna kamata i drugi trokovi vei od aktivne kamatne stope odnosno
prinosa na ulaganja;

- banka koja ima potekoe u poslovanju prisiljena je zaduivati se radi


odravanja likvidnosti, a saznanja o potekoama mogu uzrokovati nepovjerenje
deponenata, povlaenje depozita i suzdranost banaka vjerovnika;

- zaduivanje kod banaka ili na financijskom tritu znai dodatnu


zavisnost o vjerovnicima i financijskom tritu i veliku neizvjesnost u politici
voenja likvidnosti, to je vrlo rizino i zapravo neprihvatljivo kao stalna
praksa.

5.3. Kombinirana strategija upravljanja likvidnou

U bankovnoj teoriji prevladava miljenje da se mala banka vie treba


orijentirati na upravljanje aktivom, a velika banka na upravljanje pasivom kako
bi odravala urednu likvidnost.

Mala banka koja nema velik ugled i kreditnu sposobnost treba drati
primjeren iznos sredstava na iro raunu i u blagajni, dio sredstava u
kratkoronim meubankovnim pozajmicama, a dio sredstava uloiti u likvidne
ili brzo unovive vrijednosne papire koji donose manji prinos od ulaganja u
kreditne plasmane. Meutim, to pretpostavlja da postoji spremno trite na
kojem se vrijednosni papiri mogu uvijek i bez odlaganja unoviti, da je cijena
vrijednosnih papira stabilna, bez obzira u kojem obimu se oni prodaju, kao i da
se mogu prodati bez velikih gubitaka. Isto tako pretpostavlja se da je trite
reverzibilno, tako da prodavatelj moe povratiti svoju osnovnu investiciju
(glavnicu) uz mali rizik (Rose, 1991.).
32

Velika banka, koja ima ugled i kreditnu sposobnost i uiva povjerenje


raspoloiva novana sredstva maksimalno e ulagati u kreditne plasmane
33

klijentima ne samo radi maksimiziranja prinosa, ve i raunajui da e


zajmotraitelji kojima odobri kredite koristiti i druge usluge, podravati depozite
i biti trajno vezani uz banku. Dakle, velika banka e podravati visinu i strukturu
svoje aktive u skladu sa svojim planovima i potrebama klijenata, a eventualne
nedostatke novanih sredstava povremeno i onda kada joj sredstva zaista i
trebaju, pribavit e kreditnim zaduivanjem, izdavanjem vlastitih vrijednosnih
papira ili na drugi za nju u tom momentu najpovoljniji nain.
Budui da financijsko trite, pogotovo u Hrvatskoj, nije perfektno, to
znai da nema dovoljne ponude raznovrsnih kratkoronih i dugoronih
vrijednosnih papira, a niti odgovarajue potranje, kao i da nema trgovanja
dugovima i potraivanjima, mnogo praktinija i realnija orijentacija je
kombinirana ili uravnoteena strategija upravljanja likvidnou temeljena
na koritenju prednosti i dobrih strana strategije upravljanja aktivom i strategije
upravljanja pasivom, ali i usklaivanja pojedinih segmenata aktive i pasive. U
tom smislu bankama se moe dati vie preporuka.

Prvo, banka treba usklaivati ronu strukturu aktive s ronom strukturom


pasive na nain da samo odgovarajui dio kratkoronih izvora transformira u
dugorone plasmane. Taj postotak nije propisom utvren, ali prevladava
miljenje da bi u stabilnim gospodarskim uvjetima to moglo biti od 10 do 20%
kratkoronih izvora.

Drugo, dugorone potrebe za sredstvima za koje se ocjenjuje da se nee


moi pokriti iz otplata po ranije odobrenim plasmanima i iz poveanja
depozitnih izvora banka e financirati iz meubankovnih kredita uzetih za te
namjene.

Tree, kratkorone potrebe za likvidnou, osim prodajom brzo unovivih


vrijednosnih papira i meubankovnim pozajmicama, mogu se pokriti uzimanjem
lombardnog kredita od HNB-a.

etvrto, kratkoroni kredit za likvidnost od HNB-a moe koristiti banka


koja ima likvidnosnih potekoa, uz uvjet da je solventna, ukoliko HNB ocijeni
da je ugroena likvidnost i solventnost ukupnog bankovnog sustava. Kredit se
odobrava na rok do 6 mjeseci uz sudsko, odnosno javnobiljeniko osiguranje
prijenosom vlasnitva i prava i stvarnim prijenosom kratkoronih i dugoronih
vrijednosnih papira i druge imovine HNB-u11.

Peto, banka treba maksimalno usklaivati valutnu strukturu aktive i pasive


zbirno i po pojedinim valutama radi sprjeavanja nepovoljnih uinaka promjena
meunarodne vrijednosti domae valute i relevantnih svjetskih valuta.

11
Prema: Odluka o kratkoronom kreditu za likvidnost, Narodne novine, broj 135/2002.
34

Nepovoljne promjene mogu uzrokovati nepredviene rashode u raunu dobiti i


gubitka, a u dinamici i dodatne odljeve sredstava.

esto, obraun i naplata kamate i naknada koje ine prihod banke trebaju
biti usklaeni s obraunom i plaanjem kamate, naknada i drugih trokova kako
i u tom segmentu ne bi dolo do odljeva nepokrivenih priljevima sredstava.

Banka koja se odlui na kombiniranu strategiju upravljanja likvidnou,


odnosno uravnoteenje aktive i pasive izabrat e onaj skup mjera, postupaka i
aktivnosti koje je u danom trenutku mogue provesti u banci, u odnosu prema
klijentima i okolini, na financijskom tritu u zemlji i u inozemstvu kako bi: (1)
sauvala i poveala svoj ugled i povjerenje javnosti, (2) trajno unapreivala
poslovne odnose s klijentima zajmotraiteljima i korisnicima drugih bankovnih
usluga te (3) dugorono stabilizirala kamatnu maru i maksimizirala financijski
rezultat.

6. Kriteriji u izboru politike i naina upravljanja likvidnou banke

U ocjeni i izboru optimalnog naina upravljanja likvidnou banke


menedment treba voditi rauna o vie imbenika (Rose, 1991.)

1. Veliina potrebe za dodatnim novanim sredstvima. Nakon to banka


utvrdi svotu potrebnih likvidnih sredstava suoena je s odgovarajuim
ogranienjima. Tako se primjerice lombardni kredit HNB-a moe koristiti
sukladno uvjetima koje u pojedinim razdobljima odredi HNB, temeljem ocjene
likvidnosti sveukupnog bankovnog sustava Hrvatske, dok se kratkoroni kredit
za likvidnost HNB-a moe koristiti do visine prenesenih kolaterala.
Meubankovne pozajmice za likvidnost odobravaju se do visine limita kojeg
banka vjerovnik povremeno, najee godinje ili polugodinje, utvruje za
banku zajmotraitelja, odnosno do limita zemlje12. Dakle, nema neogranienog
posuivanja sredstava za likvidnost.

2. Trajanje potrebe za dodatnim sredstvima. Kratkotrajne potrebe za


dodatnim novanim sredstvima ili premoivanje likvidnosti do novog priljeva
sredstava mogu se rijeiti meubankovnim pozajmicama, uzimanjem
lombardnog kredita od HNB-a, repo poslovima (prodaja HNB-u ranije kupljenih
vrijednosnih papira), a trajnije potrebe prodajom brzo unovive aktive i sl.

3. Hitnost potrebe za likvidnim sredstvima. Meubankovna pozajmica i


lombardni kredit u praksi se realiziraju u istom danu, za prodaju imovine treba
12
U javnosti se ne objavljuju ali se u praksi utvruju i primjenjuju ogranienja u poslovanju jedne
banke prema drugoj kao i ogranienje ukupnih plasmana pojedine banke prema nekoj zemlji.
35

stanovito vrijeme, a za araniranje kredita s rokom povrata od nekoliko mjeseci


i vie potrebna je prethodna analiza, ugovaranje posla, osiguranje pokria,
odnosno povrata kredita itd., to traje due.

4. Pristup tritu. Ugledna banka dobit e meubankovnu pozajmicu u


svakom trenutku temeljem usmenog dogovora, dok e se ugovor potpisati
naknadno. I kako kau bankari "rije i obeanje se moe prekriti prvi, zadnji,
jedini puta i nikada vie". Banke dobrog ugleda rado pomau jedna drugoj i na
taj nain uspostavljaju i odravaju povjerenje i dobre poslovne odnose, a pritom
zarauju na kamati na pozajmljena sredstva. Banka slabijeg ugleda nema uvijek
brzi pristup tritu, makar ponudila i visoku kamatu na traenu pozajmicu, a
nailazi i na suzdranost pozajmljivaa.

5. Trokovi pribavljanja dodatnih sredstava. Sredstva za likvidnost nisu


jeftina. Kamatna stopa na tritu novca formira se temeljem ponude i potranje,
a kamatna stopa na lombardni kredit odlukom HNB-a 13. Radi visokih trokova
pribavljanja dodatnih novanih sredstava, koji su najee vei od prinosa na
ulaganja, vrijeme premoenja likvidnosti banka e svesti na minimalno
potrebno, svjesna da treba platiti veu cijenu kao kompenzaciju za tetu koju bi
izazvala nelikvidnost.

6. Oekivane promjene kamatnih stopa. Ukoliko banka oekuje rast


kamatnih stopa na posuena likvidna sredstva, preferirat e prodaju brzo
unovive aktive ukamaenu uz fiksnu kamatnu stopu radi sprijeavanja dodatnih
rashoda, a ukoliko oekuje smanjenje kamatnih stopa rae e se zaduiti kako bi
ouvala visinu i strukturu svoje aktive kao i prinose koje ostvaruje.

7. Monetarna politika sredinje banke. U svakoj zemlji sredinja banka


prati likvidnost bankovnog sustava i utvruje naine i uvjete moguih
intervencija za rjeavanje nelikvidnosti u pojedinoj banci i bankovnom sustavu
kao cjelini. Tako primjerice HNB (1) odobrava lombardni kredit i kratkoroni
kredit za likvidnost, (2) organizira repo aukcije ukoliko ocijeni da bi moglo doi
do manjka sredstava na meubankovnom tritu, (3) organizira devizne aukcije i
to obostrane (HNB kupuje i prodaje devizna sredstva) ili jednostrane (HNB
samo kupuje ili samo prodaje devizna sredstva) te (4) poduzima razne mjere
prema bankama.

8. Propisi kojima se regulira bankovno poslovanje. Zakonom o


bankama utvrena je obveza planiranja i upravljanja likvidnou u pojedinoj
banci, a monetarnom politikom utvreni su naini regulacije likvidnosti
bankovnog sustava. Propisima se mogu regulirati (dozvoliti ili zabraniti) neki
13
Tako je primjerice kamatna stopa na lombardni kredit ve nekoliko godina 9,5%. (Prema: Odluka o
kamatnim stopama i naknadama Hrvatske narodne banke, Narodne novine, broj 34/2005.)
36

segmenti operativnog upravljanja likvidnou kao primjerice: (1) odobravanje


kredita sredinje banke za isplatu tednih uloga graanima, s tim da se kredit
koristi i vraa iz prvog priljeva unutar dana, (2) koritenje obvezne priuve za
podizanje gotovine ukoliko banka nema dovoljno novanih sredstava na iro
raunu, (3) koritenje obvezne priuve za povrat prekononih meubankovnih
pozajmica uz obvezu vraanja sredstava u obveznu priuvu iz prvog priljeva
tijekom dana itd.
Saznanje o visini, vremenu i hitnosti pribavljanja dodatnih novanih
sredstava kao i poznavanje drugih imbenika, podloga su banci u donoenju
odluke kako rijeiti mogui problem nelikvidnosti, odnosno kako uinkovito
upravljati rizikom likvidnosti.

7. Naela i smjernice upravljanja likvidnou poslovnih banaka


preporuke Bazelskog komiteta

Likvidnost kao sposobnost podmirivanja dospjelih obveza po aktivnim,


pasivnim i neutralnim bilannim i izvanbilannim bankovnim poslovima je
temeljno naelo poslovanja i prijeko potreban uvjet normalnog rada.
Nelikvidnost banke moe uzrokovati nepovjerenje deponenata i vjerovnika,
odlazak dobrih klijenata iz banke, nesolventnost i u konanosti likvidaciju
banke. Bazelski komitet za bankovni nadzor analizirajui dugi niz godina
problematiku upravljanja rizikom likvidnosti preporua bankama vie naela i
smjernica korisnih za uspostavu uinkovitog sustava upravljanja likvidnou14.

a) Razvijanje strukture za upravljanje likvidnou (naelo 1, 2, 3 i 4)

Dobro upravljanje likvidnou podrazumijeva definiranje, prihvaanje i


provoenje uinkovite strategije, ali i uspostavu sustava informiranja radi
osiguranja pregleda kako se proces upravljanja rizikom likvidnosti odvija u
svakodnevnom poslovanju.

Naelo 1: Svaka banka treba imati dogovorenu strategiju za svakodnevno


upravljanje likvidnou. Ta strategija treba biti priopena itavoj organizaciji.

Budui da svaka transakcija u konanosti uzrokuje promjenu unutar aktive


ili unutar pasive ili istovremenu promjenu aktive i pasive i ima pozitivan ili
negativan utjecaj na likvidnost banke, strategija upravljanja likvidnou mora
dati jasne smjernice naina rada u svim segmentima poslovanja banke.

14
Basel Committee on Banking Supervision, (2000.), Sound Practices for Managing
Liquidity in Banking Organisations
37

Prvo, banka treba imati godinji i srednjoroni plan u kojem se uz ostale


elemente utvruje struktura aktive i pasive, ali i osnovne relacije izmeu aktive i
pasive, kao primjerice:
- udio kratkoronih i dugoronih plasmana, udio brzo unovivih
vrijednosnih papira (blagajniki zapisi HNB-a i rizniki zapisi), udio trgovakog
portfelja, udio investicijskog portfelja, udio materijalne imovine itd. u ukupnoj
aktivi;
- udio kratkoronih i dugoronih depozita, udio primljenih kredita u zemlji
i inozemstvu, udio vlastitih izvora itd. u ukupnoj pasivi;
- odnos datih kredita i prikupljenih depozita, odnos kratkorone aktive
prema kratkoronim obvezama itd.

Pridravanje utvrenih relacija ne garantira, ali se s velikim stupnjem


vjerojatnosti moe oekivati, da u duem razdoblju nee doi do bitnog
poremeaja likvidnosti.

Drugo, zaposlenici u svim organizacijskim dijelovima banke trebaju biti


svijesni da njihova aktivnost ili neaktivnost ima posljedice na likvidnost banke
te da im djelovanje mora biti unutar odobrenih politika, procedura i ogranienja.
To primjerice znai, da se kredit treba odobriti i naplatiti, da se devizama treba
trgovati, ali pritom banci ne stvarati gubitke, da se garancija moe izdati, ali
ukoliko banka po njoj plati da se moe odmah regresirati od nalogodavca itd.

Naelo 2: Nadzorni odbor treba usvojiti strategiju i znaajne politike koje


se odnose na upravljanje likvidnou. Odbor takoer treba osigurati da vii
menedment poduzme potrebne korake za praenje i kontrolu rizika likvidnosti.
Odbor treba biti redovito izvjeivan o stanju likvidnosti banke, a odmah
ukoliko postoje bitne materijalne promjene u baninoj sadanjoj ili buduoj
poziciji likvidnosti.

Naelo 3: Svaka banka treba imati upravljaku strukturu za uinkovito


provoenje strategije likvidnosti. Ta struktura treba obuhvaati kontinuirano
sudjelovanje lanova vieg menedmenta. Vii menedment mora osigurati
uinkovito upravljanje likvidnou kao i utvrditi primjerene politike i procedure
za kontrolu i ograniavanje rizika likvidnosti. Banka treba odrediti i redovito
pregledavati ogranienja koja se odnose na veliinu njezinih pozicija likvidnosti
tijekom odreenih vremenskih razdoblja.

Naelo 4: Banka mora imati adekvatne informacijske sustave za mjerenje,


praenje, kontroliranje i izvjeivanje o riziku likvidnosti. Izvjea trebaju biti
pravovremeno dostavljana Nadzornom odboru banke, viem menedmentu i
ostalom odgovarajuem osoblju.
38

U hrvatskim bankama, koje su ranije imale vee potekoe u odravanju


likvidnosti, razvijena je pred vie godina struktura upravljanja likvidnou vrlo
slina smjernicama Bazelskog komiteta.
Svako jutro najee uprava ili vii menedment ima takozvani "jutarnji
radni dogovor" na kojem se razmatra izvjee o najznaajnijim kunskim
priljevima, odljevima i stanju na iro raunu banke kao i izvjee o veim
deviznim priljevima, odljevima i o deviznoj poziciji od prethodnog dana. Isto
tako uprava se izvjeuje o najavljenim najznaajnijim kunskim i deviznim
odljevima kao i oekivanim priljevima te aktivnostima koje e biti poduzete
tijekom dana na pribavljanju sredstava ako postoje manjkovi, odnosno o
planovima ulaganja ako postoje vikovi sredstava. Osim toga, dnevno se prati
stanje upisanih zapisa, stanje meubankovnih potraivanja i obveza, otvorenost
devizne pozicije i drugi relevantni podaci.

Petnaestodnevno se izrauje pregled kunskih i deviznih priljeva i odljeva


sredstava u usporedbi s planom, a mjeseni pregled priljeva i odljeva i
usporedba s planom dostavlja se rukovoditeljima sektora, podrunica i
poslovnica, ali i Nadzornom odboru banke.

Takav nain rada pokazao se u praksi vrlo dobar jer su uprava banke, vii
menedment i operativni radnici direktno ukljueni u provedbu politike
likvidnosti, a Nadzorni odbor je redovito i pravovremeno izvjeivan o
likvidonosnoj situaciji banke.

b) Mjerenje i praenje neto obveznih sredstava (naelo 5, 6 i 7)

Naelo 5: Svaka banka treba uspostaviti proces za kontinuirano mjerenje


i praenje neto obveznih sredstava.

Utvrivanje "neto obveznih sredstava" obuhvaa procjenjivanje svih


baninih novanih priljeva u odnosu na njezine novane odljeve kako bi se
utvrdila mogunost da u budunosti doe do bilo kakvih neto manjkova. To
ujedno obuhvaa i procjenu neto obveznih sredstava za izvanbilanne ugovore.

Uinkovit sustav mjerenja, planiranja i praenja vrlo je bitan za


upravljanje rizikom likvidnosti. U tom smislu mogu se koristiti razliite tehnike,
od najjednostavnijih procjena koje polaze od sadanjeg stanja do razliitih
simulacija i sloenih modela koji u predvianje ukljuuju razne varijable. Vrlo
korisna tehnika je operativno planiranje kunske i devizne likvidnosti procjenom
buduih kunskih i deviznih priljeva i odljeva.

Operativni plan likvidnosti banka treba izraivati dnevno, tjedno,


petnaestodnevno, mjeseno i tromjeseno, pratiti njegovo izvrenje i po potrebi
39

ga dopunjavati ili mijenjati. Operativni plan za due razdoblje, primjerice jedan


ili tri mjeseca, podloga je banci ne samo za upravljanje likvidnou, ve i za
praenje i analizu da li se i na koji nain ostvaruje utvrena poslovna politika
banke.
Naelo 6: Banka treba analizirati likvidnost koristei se nizom razliitih
"to ako" scenarija.
Planiranje likvidnosti vri se na temelju realnog sagledavanja priljeva i
odljeva sredstava u nekom razdoblju. Meutim, svako predvianje temeljeno je
na veoj ili manjoj vjerojatnosti ostvarenja, a ta je vjerojatnost uvijek manja to
je razdoblje procjene due. Iz tih razloga banka treba planirati likvidnost i svoje
aktivnosti i u varijanti da se prvobitne pretpostavke nee ostvariti, kao
primjerice:

- ako klijent zakasni u povratu kredita, a iznos je znaajan, banka e


nedostajua sredstva za nekoliko dana nadoknaditi lombardnim kreditom od
HNB-a;

- ako dugoroni depoziti u odreenom razdoblju ne dostignu odreenu


veliinu, banka e se zaduiti u inozemstvu;

- ako klijent uope nema namjeru vratiti kredit, a prisilna naplata e


potrajati, banka e na tritu unoviti kratkorone i/ili dugorone vrijednosne
papire i tako nadoknaditi nedostajua sredstva itd.

Bez obzira to se nepredvieno zbilo u banci ili njezinoj okolini, uvijek


treba imati razraen scenarij kako pribaviti dodatna sredstva radi premoenja
potencijalne nelikvidnosti u odreenom razdoblju.

Naelo 7: Banka treba redovito preispitivati pretpostavke upotrebljene u


upravljanju likvidnou kako bi utvrdila jesu li one jo uvijek valjane.

Banka treba poznavati i permanentno pratiti imbenike koji djeluju na


njezinu likvidnost, jer ti su imbenici na neki nain zapravo pretpostavke u
planiranju likvidnosti. Te pretpostavke mogu se grupirati u vie skupina kao
primjerice: (1) aktiva, (2) pasiva, (3) izvanbilanne obveze i (4) ostali
poslovi.

Aktiva

U planiranju likvidnosti banka ima vie nepoznanica, ali izdvojiti se mogu


tri kljuna pitanja:
40

- prvo, koliko dospjelih kredita klijenti nee vratiti u planiranim rokovima;


- drugo, koliko kredita e banka obnoviti i reprogramirati i
- tree, koliko novih kredita e banka odobriti?

Odgovore na ta pitanja mogue je dobiti pojedinanim sagledavanjima i


kontaktima s klijentima ili procjenom na temelju ranijih iskustava i predvianja.

Pasiva

U planiranju likvidnosti banka predvia:

- prvo, koliko oekuje novih depozita od fizikih i pravnih osoba;


- drugo, koliko oekuje novih kredita od banaka u zemlji i iz inozemstva;
- tree, koliko dospjelih depozita deponenti nee podii, ve e ih i dalje
zadrati u banci;
- etvrto, koliko depozita e banka stvarno isplatiti;
- peto, kolika je vjerojatnost reprogramiranja dospjelih obveza po
primljenim kreditima itd.

Izvanbilanne obveze

Banka izdaje jamstva, garancije, avale, otvara akreditive s odloenim


polaganjem pokria i preuzima druge obveze po nalogu klijenata, i za razdoblje
planiranja treba procijeniti:

- po kojim izdanim instrumentima e platiti i dobiti pokrie, a


- po kojim instrumentima e platiti i ui u postupak regresiranja s
neizvjesnou naplate.

Banka treba takoer procijeniti potencijalne odljeve po poslovima


kamatnih i valutnih swap-ova, prodanih opcija i raznih trinih ugovora.

Ostali poslovi

Banka obavlja domai i meunarodni platni promet. Platni promet izmeu


deponenata banke ne zahtijeva dodatnu likvidnost, ali plaanja izmeu klijenata
dviju banaka znae odljev, a naplate priljev novanih sredstava. Radi
nesmetanog odvijanja platnog prometa banka mora biti likvidna i zato treba
procjenjivati opseg transakcija naplata i plaanja.
41

c) Upravljanje pristupom tritu (naelo 8)

Naelo 8: Svaka banka treba periodiki preispitivati svoje aktivnosti


kojima uspostavlja i odrava odnose s vjerovnicima kako bi odrala
diverzifikaciju obveza i aktivnosti kojima je svrha osigurati njezinu sposobnost
da proda sredstva (aktivu).

Banka formira svoje izvore sredstava prikupljanjem depozita od fizikih i


pravnih soba i uzimanjem kredita u zemlji i inozemstvu. Izvori sredstava u
pravilu su stabilniji to je postignuta vea diverzifikacija na pojedinanoj razini,
po vrsti instrumenata, prirodi osiguravatelja sredstava i zemljopisnog trita itd.,
jer je vjerojatnost da e svi deponenti istovremeno podii svoja sredstva mnogo
manja nego kada diverzifikacije ne bi bilo.

Vano je odravati korektne odnose s deponentima i bankama te realno


procjenjivati na koje instrumente i koje kreditore se moe i treba osloniti
pogotovo u izvanrednim okolnostima.

Banka treba pri odobravanju kredita ugraivati klauzulu o moguoj prodaji


kredita, permanentno pratiti situaciju na tritu dugova i procjenjivati okolnosti
pod kojima moe, u sluaju potrebe, unoviti svoju aktivu da bi pribavila
nedostajua likvidna sredstva.

d) Planiranje nepredvidivih sluajeva ili alternativno planiranje


(naelo 9)

Naelo 9: Banka treba imati alternativne planove koji se odnose na


strategiju za rjeavanje kriza likvidnosti i obuhvaaju procedure za nadopunu
novanih tijekova u hitnim situacijama.

Banka koja se u financiranju poslovanja oslanja vie na depozite, a manje


na posuena kreditna sredstva imati e relativno stabilnu likvidnost ukoliko se
plasirana sredstva redovito naplauju.

Banka koja u izvorima koristi preteito kreditna sredstva, odnosno


sekundarne izvore financiranja, moe se lako nai u neeljenim okolnostima i
zato treba razraditi strategiju za upravljanje krizom likvidnosti. Rjeenja treba
traiti u pravcu:

- pribavljanja novih kreditnih izvora od banaka u zemlji ili iz inozemstva;


- prodaje brzo unovivih vrijednosnih papira (blagajniki i rizniki zapisi);
42

- prodaje dugoronih vrijednosnih papira svjesno rtvujui budue priljeve


po glavnici i kamati;
- prodaje zajmova, s time da se na taj nain bitno smanjuje ili ak gubi
poslovni odnos s klijentom dunikom;
- sekuritizacije aktive gdje su ranije odobreni krediti ili potraivanja
sadrana u kupljenim vrijednosnim papirima podloga za izdavanje
baninih vlastitih vrijednosnih papira ili
- u nekom drugom smjeru ili na drugi nain.

Neka od ovih rjeenja mogu se realizirati brzo, a za druga treba stanovito


vrijeme ili su neizvjesna u pogledu uspjenog provoenja.

e) Upravljanje deviznom likvidnou (naelo 10 i 11)

Banka koja se bavi deviznim poslovanjem, to znai da prikuplja devizne


depozite, uzima devizne kredite, obavlja meunarodni platni promet i druge
devizne poslove, kao i banka koja u dijelu kunskog poslovanja primjenjuje
valutnu klauzulu, izloena je nepovoljnim promjenama valutnih teajeva
relevantnih svijetskih valuta i meunarodne vrijednosti domae valute. Osim na
raun dobiti i gubitka, promjene deviznih teajeva djeluju na novane tijekove
odnosno likvidnost banke.

Problem moe nastati:

- ukoliko se kunska aktiva financira deviznim izvorima pa doe do


deprecijacije (slabljenje meunarodne vrijednosti) domae valute ili aprecijacije
(jaanje meunarodne vrijednosti) stranih valuta, jer obveze banke nominalno
vie vrijede, odnosno za njihov povrat trebati e vie novanih sredstava u
kunskoj protuvrijednosti;

- ukoliko se devizna aktiva financira kunskim izvorima pa nastupi


aprecijacija domae valute ili deprecijacija stranih valuta, jer aktiva odnosno
potraivanja banke nominalno manje vrijede i njihova naplata donijet e banci
manje novanih sredstava u kunskoj protuvrijednosti.

Naelo 10: Svaka banka treba imati sustav mjerenja, praenja i


kontroliranja svojih pozicija likvidnosti u glavnim valutama koje koristi u svojim
aktivnostima. Osim to treba procijeniti svoje ukupne potrebe za deviznom
likvidnou i odrediti prihvatljivu neusklaenost u kombinaciji sa svojim
obvezama u domaoj valuti, banka takoer treba napraviti zasebnu analizu
svoje strategije za svaku valutu posebno.
43

Zatita od valutnog rizika moe se provesti na razne naine, ali dugorono


i najpouzdanije je usklaivanje deviznih potraivanja i deviznih obveza u svakoj
valuti posebno.
44

Operativne planove devizne likvidnosti treba izraivati dnevno, tjedno,


petnaestodnevno, mjeseno i tromjeseno i to za svaku valutu posebno i
sveukupno za sve valute i tada odluiti na koji nain rjeavati problem
eventualne neusklaenosti.

Banka treba biti svjesna da se teajevi pojedinih valuta iz dana u dan


mijenjaju, kao i da se redovni otkup strane valute i deviza obavlja po niem
kupovnom teaju, a prodaja deviza i strane valute po viem prodajnom teaju.
Meutim, banka koja ima manjak deviznih sredstava i kupuje devizna sredstva
na tritu platit e nedostajua sredstva po viem prodajnom teaju kojeg
utvruje banka prodavatelj deviza.

Dakle, bilo koja devizna transakcija koja se obavlja promptno ili


terminski, a odnosi se na pokrie manjka deviznih sredstva ima, za razliku od
obinih kunskih transakcija, stanovite trokove izraene kao teajne razlike iz
kupoprodaje. To je takoer razlog zato banka treba razraditi strategiju
likvidnosti za svaku valutu posebno i utvrditi da li e potrebna devizna sredstva
ostvarivati obavljanjem platnog prometa, poveanjem depozita, zaduivanjem u
inozemstvu, kupovinom za kune ili konverzijom jedne valute u drugu.

Naelo 11: Ovisno o analizi napravljenoj prema Naelu 10, banka treba,
ako je primjereno, odrediti i redovito preispitivati ogranienja koja se odnose na
veliinu neusklaenosti njezinih novanih tokova tijekom pojedinih vremenskih
razdoblja za ukupna devizna sredstva kao i pojedinano i za svaku znaajnu
stranu valutu u kojoj obavlja poslove.

Hrvatske banke obavljaju devizno poslovanje preteito u amerikim


dolarima i eurima. Kretanje njihovog intervalutarnog odnosa nije usklaeno,
tako da banka treba izraunati sadanju deviznu poziciju i ocijeniti da li je
budua devizna pozicija u nekoj od valuta duga (devizna potraivanja vea su od
deviznih obveza) ili kratka (devizna potraivanja manja su od deviznih obveza),
procijeniti rast ili pad teaja, te odluiti da li e otvorenost pozicije poveati radi
zarade na teaju ili smanjiti radi sprijeavanja buduih gubitaka. Budui da je
predvianje kretanja teaja sloeno, neizvjesno i rizino banka treba utvrditi
ogranienja granice otvorenosti devizne pozicije u pojedinoj valuti i tako
pravovremeno sprijeiti mogua iznenaenja i gubitke.
45

f) Unutarnja kontrola za upravljanje rizikom likvidnosti (naelo 12)

Naelo 12: Svaka banka mora imati adekvatan sustav unutarnjih kontrola
svojeg procesa upravljanja rizikom likvidnosti. Temeljna komponenta sustava
unutarnje kontrole obuhvaa redovite nezavisne preglede i vrednovanja
uinkovitosti tog sustava i, ako je potrebno, osiguranje adekvatnih revizija ili
poboljanja unutarnjih kontrola. Rezultati tih pregleda trebaju biti dostupni
nadzornim vlastima.

Za uinkovito upravljanje rizikom likvidnosti potrebno je razraditi


strategiju, politike, procedure i razviti odgovarajuu praksu u svim segmentima
poslovanja banke, ali je iznimno vano, a to je upravo zadaa unutarnje
kontrole, svakodnevno pratiti kako se sve to provodi u praksi.

Procese upravljanja rizikom likvidnosti povremeno treba preispitati


unutarnja revizija kako bi identificirala bilo koje slabosti ili probleme i
predloila mjere za poboljanje.

g) Uloga javnog objavljivanja podataka o poboljanju likvidnosti


(naelo 13)

Naelo 13: Svaka banka treba imati mehanizam kojim osigurava


postojanje primjerene razine priopavanja podataka o banci kako bi upravljala
predodbom koju javnost ima o njezinoj organizaciji i pouzdanosti.

Objektivna slika o banci stvorena objavljivanjem istinitih informacija o


poslovanju kao i informacija o uglednim kreditorima i klijentima bitan su
imbenik stabilnosti banke openito, a posebno stabilne likvidnosti. Bilo kakve
negativne informacije o banci mogu stvoriti nepovjerenje i paniku deponenata.
Banka treba biti spremna na promptno poduzimanje korektivnih aktivnosti i
otklanjanje eventualnih strahova na tritu.

h) Uloga nadzornika (naelo 14)

Naelo 14: Nadzornici (supervizori) trebaju provoditi nezavisno


vrednovanje strategija, politika, procedura i praksi banke koje se odnose na
upravljanje likvidnou. Nadzornici trebaju zahtijevati da banka ima uinkoviti
sustav za mjerenje, praenje i kontrolu rizika likvidnosti. Nadzornici trebaju
pribaviti od svake banke dostatne i pravovremene podatke za vrednovanje
razine rizika likvidnosti i trebaju osigurati da banka ima odgovarajue planove
za nepredvidive sluajeve likvidnosti.
46

Naelo 14 obvezuje nadzornike da ispitaju i potvrde da li je banka


uspostavila sustav upravljanja rizikom likvidnosti sukladno naelima od 1 do 13
i da li se sustav primjenjuje u praksi. Nadzornicima se preporua utvrivanje
standarda za mjerenje, planiranje i upravljanje likvidnou koji bi obuhvatili
odgovarajue pokazatelje, omjere i pravila postupanja. Rizik likvidnosti samo je
jedan od rizika s kojima se banka svakodnevno suoava u poslovanju i trebalo
bi ga promatrati u zavisnosti s njenom adekvatnou kapitala.
Budui da nadzornici prate likvidnost pojedine banke i bankovnog sustava
kao cjeline, trebaju imati alternativne planove za neoekivane sluajeve kako bi
mogli pravovremeno poduzimati akcije radi sprijeavanja moguih kriza
likvidnosti.

8. Zakljuak

(1) Banka kao dioniko drutvo osniva se da bi ostvarivala dobit i stabilan


rast financijskog potencijala i ukupnog poslovanja. Banka posluje uglavnom
tuim prikupljenim i pribavljenim sredstvima, koje ulae u kreditne i nekreditne
plasmane, obavlja domai i meunarodni platni promet i druge poslove, pa je
iznimno vano da uvijek i na vrijeme izvrava dospjele obveze po aktivnim,
pasivnim i neutralnim poslovima, odnosno da je likvidna. Likvidnost je uvjet
opstanka banke.

(2) Likvidnost i profitabilnost su u obrnuto proporcionalnom odnosu zato


to najlikvidniji oblici imovine nose mali ili nikakav prinos, dok dugorona i
vie rizina, ali manje likvidna imovina donosi vee prinose. Isto tako depoziti i
krediti s duim rokovima vraanja su skuplji, dok su obveze i depoziti po
vienju jeftiniji. Banka svojim poslovanjem na strani aktive nastoji
maksimizirati prihode, a na strani pasive minimalizirati rashode. Takva politika
moe dovesti banku u stanje nelikvidnosti i zato je iznimno vano optimalno
upravljati rizikom likvidnosti.

(3) Upravljati rizikom likvidnosti banke znai strukturirati imovinu koja


donosi prihode i obveze na koje se plaaju rashodi na nain da se postigne
maksimalna kamatna mara, ali da pritom banka uvijek i na vrijeme izvrava
dospjele obveze.

(4) U bankovnoj teoriji se spominju i u bankovnoj praksi primjenjuju


razliite strategije upravljanja likvidnou, a najee su: strategija upravljanja
aktivom, strategija upravljanja pasivom i u novije vrijeme kombinirana ili
uravnoteena strategija upravljanja imovinom i obvezama banke. Svaka od
navedenih strategija ima svoja obiljeja, prednosti i nedostatke i njezina
primjena ovisi o veliini banke i njezinim obiljejima, o financijskom tritu, o
propisima kojima je regulirano bankovno poslovanje i drugim imbenicima.
47

(5) Banka treba planirati svoju likvidnost u odreenim vremenskim


razdobljima (dnevno, tjedno, mjeseno, tromjeseno, godinje) i utvrditi
eventualne vikove i manjkove sredstava. U izboru politike i naina rijeavanja
problema nelikvidnosti banka treba poi od ocjene veliine nedostajuih
sredstava, trajanja potrebe, hitnosti potrebe za likvidnim sredstvima, mogueg
pristupa tritu, trokova pribavljenih izvora, monetarne politike sredinje
banke, bankovnih propisa i ostalih relevantnih imbenika i donijeti odluku o
optimalnom nainu pribavljanja nedostajuih sredstava.

(6) Bez obzira to u proteklom petogodinjem razdoblju hrvatske banke


nisu imale znaajnijih problema u urednom odravanju likvidnosti, svaka banka
treba posvetiti potrebnu pozornost utvrivanju (1) sustava indikatora za mjerenje
likvidnosti, (2) sustava planiranja likvidnosti, (3) strategije upravljanja rizikom
likvidnosti kao i (4) osiguranju organizacijskih, tehnikih i kadrovskih
preduvjeta potrebnih za njihovu implementaciju.

(7) Bazelski komitet za nadzor banaka, analizirajui problematiku


odravanja likvidnosti banaka tijekom mnogo godina i u vie zemalja, objavio je
naela i smjernice koje treba prihvatiti kao preporuke za uspostavu sustava
upravljanja rizikom likvidnosti u hrvatskom bankarstvu. Preporuke se odnose na
razvoj strukture za upravljanje likvidnou, mjerenje i praenje neto obveznih
sredstava, upravljanje pristupu tritu, izradu alternativnih planova za
nepredvidive situacije, upravljanje deviznom likvidnou, unutarnju kontrolu za
upravljanje rizikom likvidnosti, kao i ulogu javnog objavljivanja podataka o
banci u cilju odravanja stabilnosti poslovanja i stabilne likvidnosti.

(8) Odravanje uredne likvidnosti preduvjet je normalnog poslovanja


banke i zato problematici upravljanja rizikom likvidnosti treba dati potrebnu
pozornost na nain da se sustav upravljanja trajno unapreuje i usavrava. Bilo
bi vrlo korisno kada bi nadzornici utvrdili pokazatelje i standarde radi
jedinstvenog pristupa u mjerenju, planiranju i upravljanju likvidnou u
pojedinoj banci i na razini bankovnog sustava kao cjeline
48

Literatura:

1. Babi, ., (1971.), Uvod u ekonomiku poduzea, kolska knjiga, Zagreb


2. Bessis, J., (1999.), Risk Management, Richard D. Irwin, Inc., Boston
3. Black, H.A., Champion, J.E., Brown, R.S., (1967.), Accounting in Business
Decisions, Theory, Method and Use, Prentice Hall, Inc. New Jersey
4. Block, S.B., Hirt, G.A., (1978.), Foundations of Financial Management,
Richard D. Irwin, Inc.
5. Cates, D.,(1990.), Liquidity Lessons for the 1999s,Bank Management,broj 4
6. Hicks, J.R., (1962.), Liquidity, The Economic Journall XIII
7. Jurman, A., (1992.), Poslovna politika bank v vlogi multiplikacije kreditov
in depozitov, asopis Banni vestnik, revija za denarnitvo in bannitvo,
broj 12, Zdruenje bank Slovenije, Ljubljana
8. Jurman, A., (2003.), Planiranje likvidnosti u poslovnoj banci, znanstveno-
struni asopis Ekonomska istraivanja, Vol. 16., No 2, Fakultet ekonomije
i turizma Dr. Mijo Mirkovi Pula
9. Jurman, A., (2004.), Rizik likvidnosti u poslovnoj banci, Zbornik Pravnog
fakulteta Sveuilita u Rijeci, Vol. 25, broj 2, Rijeka
10. Koch, T.W., (1992.), Bank Management, 2nd ed., The Dryden Press,
Orlando, Florida
11. Mc Kean, M.H., (1951.), Liquidity and a National Balance Sheat, Readings
in Monetary Theory, Homewood, Illinois
12. Newlyn, W.T., (1962.), Theory of Money, Oxford
13. Rose, P.S., (1991.), Commercial Bank Management, Richard D. Irwin, Inc.,
Boston
14. Saunders, A., (2000.), Financial Institutions Management, Irwin McGraw-
Hill, Boston, etc.
15. Sinkey, J., (2000.), Commercial Bank Financial Management, Prentice Hall,
Englewood Cliffs, New Jersey
16. Basel Committee on Banking Supervision, (2000.), Sound Practices for
Managing Liquidity on Banking Organisations, Basel
49

17. Zakon o bankama, Narodne novine, broj 84/2002.


18. Odluka o uvjetima za odobrenje kratkoronog kredita na osnovi zaloga
vrijednosnih papira (lombardni kredit), Narodne novine, broj, 99/2004.i
22/2005.
19. Odluka o kratkoronom kreditu za likvidnost, Narodne novine, broj
135/2002.
20. Odluka o kamatnim stopama i naknadama Hrvatske narodne banke, Narodne
novine, broj 34/2005.
21. Hrvatska narodna banka, Godinje izvjee za 2002. i Godinje izvjee za
2003.
22. Hrvatska narodna banka, (2004.), Bilten o bankama, broj 9
23. Hrvatska narodna banka, (2005.), Bilten broj 103