www.sajt.com.

hr

Drama i kazalite u Dubrovniku u 18. stoljeu

Politika i drutvena situacija u Dubrovniku u 18. stoljeu
Nakon potresa 1667., Dubrovaka Republika nala se pred problemom ouvanja svoje
politike samostalnosti. Venecija je jedva doekala nametnuti svoju vlast i tako zaokruiti
svoje posjede na obali Jadrana. Da spasi slobodu, Republika se stavlja pod zatitu Bea
(kojemu je to odgovaralo) i samo zahvaljujui svojoj vjetoj diplomaciji uspijeva izai
neozlijeena iz tih kriza. Poetkom 18. st. odnos s Venecijom poeo se normalizirati, mada su
jo problemi ekonomske prirode bili vrlo ivi. Naime, u proteklim okrajima potpuno su
stradale dubrovake kolonije, a time i trgovina - sada su trgovinu preuzeli drugi gradovi.
Jedini nain da se izvue iz takve situacije bio je trgovinu prebaciti s kopna na more. I tako,
dok je kopnena trgovina polako zamirala, rasla je pomorska. U unutranjoj politici Republike
nije bilo nikakvih izmjena - sva je vlast i dalje bila u rukama vlastele, koja je, istina, poela
pomalo ekonomski i brojano propadati. U svoje su redove primili i pripadnike bogate
graanske klase, ali im zadugo nije priznata ravnopravnost, mada su bili daleko bogatiji od
vlastelina. I meu samim vlastelinima dolo je do trzavica. To je i ruilo njihov ugled, ali im
nije smetalo da grevito brane svoj aristokratski ugled. Graanstvo ne eli promijeniti
postojei poredak, ve uiva u novosteenom bogatstvu i poloaju. Dubrovnik u 18. st. i dalje
je najjae kulturno arite na Jadranu. U knjievnom ivotu Dubrovnika nema znaajnijih
ostvarenja. Istina, ima dosta pisaca, ali malo pjesnika i znaajnijih pjesnikih rezultata. Jaa
interes za francuski jezik, a time i za francusku knjievnost pa su nedostatak u originalnom
stvaranju nadomjetali prijevodima i preradama Molirea i Metastasija.
Na prijelazu stoljea
Slinosti 17. i 18. stoljea oituju se u sve eem izvoenju kazalinih predstava u
dvoranama ili u zatvorenome prostoru uope (dok su se do sada najee izvodile na
poljanama, ispred dvora, a samo u posebnim prilikama, u vlastelinskim palaama). Uestalost
predstava tijekom cijele kalendarske godine (bez ogranienja u pokladno doba, kao do sada),
paljivo odabiranje scenske opreme (to ukazuje na tenjusredine za prirodnou ugoaja i
profesionalizacijom kazalita). Kako se dalje razvija 18. stoljee, Dubrovani su sve vie
nezadovoljni uvjetima: zahtijevaju scensku opremu, kostimografiju, glazbu i rasvjetu.
Zahtijevaju scenografije poput pravih talijanskih baroknih spektakala, a odjea mora biti
raskona i primjerena osobama koje ih nose. U kazalinim djelima 18. stoljea ima mnogo
osoba i jo vie statista i zborista, na pozornici se pjeva i plee, a sve po zahtjevima publike i
dramaturgijsko - stilistikih obiljeja 18. stoljea. To je razdoblje ive i razgranate talijanske
komedije, vrijeme opernih gostovanja druina to dolaze iz Italije. Ovo je razdoblje pokazalo
kakva je mo i snaga kazalita. Na predstave dolaze svi kojima je to mogue; u nekim
dubrovakim predstavama nastupaju hrvatski amateri plemikog i puanskog porijekla, kao
npr. u predstavi Pokrinokat (prikazanoj 1793. u Dubrovniku), zadnjoj na hrvatskom jeziku u
Dubrovniku za koju znamo. U Dubrovniku prevladavaju najprije prevoditelji Molirea pa
Metastasija, zatim dramski pisci autonomnih poticaja (Putica i Brure), a tek se Stuli istie
snagom individualnosti. U 18. stoljeu kazalite jo nema izravnih dodira s politikom, a
jednina povremena meusobna veza pozornice i politike jest administrativno uplitanje vlasti u
sadraj i nain prikazivanja predstave.
Prvi molijeristi
 www.sajt.com.hr

Potkraj 17. st. neki pisci piu anonimne komedije u dijalektu: Jerko kripalo, Pijero
Muzuvijer, Beno Poplesija, Vuistrah, ono Funkjelica, Sin vjerenik jedne matere, Mada,
Starac Klimoje i imun Dundurilo. To su lakrdijaki komadi problematine originalnosti, sa
stereotipnim likovima i situacijama commedije dell'arte koje tada nisu odgovarale ukusu
Dubrovake Republike. Zato je uskoro nastao ponor izmeu pozornice i gledalita koje se
punilo uz pomo Molirea. Francuski se ivot (moda, umjetnost, jezik) prenosi u dubrovake
prilike (to se naziva franezarijama) - one su kritika realnosti u toj novoj sredini. U
Molireovu je smijehu publika osjetila odjek duboke due, predstavnika slobodne misli,
genijalnog poznavaoca i slikara ljudskih naravi. Komedije je prevodilo vie njih, ali su iz
skromnosti ostali anonimni. Spominju se Divo Buni ml., Petar Bokovi, Marin Tudievi i
Jozo Betondi. Prvu fazu rada na Moliereovim tekstovima ine dvije komedije koje su nastale
prije samog poetka 18. st. Prva, Andro Stitikeca, izraena je mjeavinom triju Molireovih
komedija (Lakomac, enidba usilovana i Nemonik u pameti) i to tako da se u osnovni zaplet
postupno dodavalo vie novih elemenata. Od 46 scena, koliko ih ima itava komedija, 20 je
preuzeto iz Lakomca, 10 iz enidbe usilovane, a samo dvije iz Nemonika u pameti.
Novonapisanih je prizora samo 14. Komedija Ilija Kulja ostvarena je tako da je na osnovicu
komedije (La Burgeois gentilhomme) nepoznati dubrovaki preraiva dodao elemente iz
talijanskih ridiculosa, npr. maske koje su se sretale u commedijama dell' arte.
Procvat franezarija
Uskoro Dubrovani poinju doslovno preuzimati Molirea. Preveli su 23 teksta od moguih
34, to znai da nisu preveli samo one koje nisu odgovarale domaim prilikama i ija bi
kominost kod nas promaila. Najvei dio ove djelatnosti nastaje izmeu 1730. i 1750. -
godinu 1758. uzimamo kao prestanak te djelatnosti jer tada kazalini ivot zamire. Znaajna je
uloga Molirea u spaavanju ugroene narodne rijei na dubrovakoj pozornici. Nije bilo lako
njegovu ivu umjetnost prenijeti u drugi jezini oblik i drugaiji ambijent. Trebalo je sadraj i
duh originala nekako pribliiti novoj sredini, vremenu i ukusu 18. stoljea. Ovi prijevodi -
preradbe dokazuju da su Dubrovani uistinu doivjeli Molireovu poeziju i da je nisu
pokvarili. Lokalizirajui momente u svom ambijentu, oni su ih aktualizirali i 'ponaili'. I tako
su nastala 22 govora u prozi i jedan (Psyche) u stihu. Samo u etiri preradbe radnja nije
lokalizirana u Dubrovniku, ve se kao u izvorniku odvija u tuini: Don Garcija, Gospodarica
od Elide, Amfitrion i Psyche. Uspjeli su sauvati ono to su osjetili da je najznaajnije u tim
tekstovima. Zadatak je bio otean i time to su Molireove komade u originalu izvodili
profesionalci, a u Dubrovniku su to radili amateri. Da pojaaju komiku, prevodioci su katkad
preli granicu i pribliili se groteski i farsi. Ponekad nisu znali osjetiti granicu, zlatnu mjeru,
pa su pretjerivali. Da bi se to vie pribliili narodu, tekst ponekad dotjeruju narodnim
folklorom i idiotizmima. Na taj nain nastala je udna mjeavina elemenata romanskog
podrijetla. U ovim tekstovima ima i likova koji djelomino oivljuju poneke tradicionalne
maske commedije dell' arte. Da to bolje 'ponae' tekst, oni mijeaju i imena pa tako Tartuffe
postaje Tarto, a George Dandin - Bosanac Ilija. Kao i u izvornicima, neki stalni tipovi imaju
katkad ista imena u vie komedija, to je takoer ostatak iz commedije dell' arte. Tako je
ljubavnica obino Anica, a ljubavnik ono, sluga je Kotica, a sluavka Franua ili Marua.
Commediju dell' arte je, unato njenoj popularnosti, s dubrovake pozornosti istisnuo
Molire. Ni jedan strani pisac, ni prije ni poslije njega, nije bio tako jednoduno prihvaen u
Dubrovniku, ni od pisaca, ni od publike. Susret s Molireom prvi je jai dodir s francuskim
 www.sajt.com.hr

jezikom i knjievnou. Dubrovani su najlake inajbre prihvaali pojedinosti francuskog

naina ivljenja ophoenja, francusku modu, ponaanje. Prevedeno je 23 komedije, a kao
prevodilac poznat je samo Franatica Sorkoevi i to samo jednog Molireova djela -
tragikomedije Psyche. Svi ostali nalaze se pod zajednikim naslovom Komedije Molirea iz
franakog u slovinski jezik prinesene po potajnu u ispraznu tomaitelju Dubrovaninu za init
se inijem sumnjat svojijem ispraznijem i smijenijem trudima u doba od svoje velike
zlovoljnosti. Mada svi prevodioci ne rade potpuno jednako, svi se trude komiku izvornika
uiniti to pristupanijom svojim sugraanima. I zato veina pie u prozi, ivim govorom svih
drutvenih slojeva, a radnju lokaliziraju u domau sredinu. Tako su zadrali i autorov humani
stav i drutvenu satiru pa i oni napadaju vii drutveni sloj, a pokazuju simpatije prema puku.
Glas o Molireu dopro je do Dubrovnika tek poslije izdanja njegovih sabranih djela 1682.;
prve predstave se rade poetkom 18. st., zamiru sredinom i potpuno nestaju 1765. Molire je
postajao sve nesimpatiniji zbog opasnosti od francuskih ideja to su pripremale revoluciju
krajem stoljea pa su zato Dubrovani namjerno oteavali izvoenje tih predstava to je
dovelo do njihova potpunog zamiranja.
Svi dubrovaki prijevodi Molireovih komedija pisani su u prozi, samo je Psyche prevedena u
stihu i upravo ta injenica uputila bi nas Franatici Sorkoeviu da i nije bilo njegova potpisa.
Molire je priu preuzeo iz Apulejeva romana Zlatni magarac. Problem Psyche i Kupida
najstarija je knjievna verzija narodne predaje o ljepotici i zvijeri. U svim inaicama je isto:
djevojka se treba udati za princa koga, prema zavjetu, nou ne smije vidjeti. Ali, ona pogrijei,
upali svjetiljku i kraj sebe ugleda - udovite. Dubrovane je privukla tema razvitka individue
(od nezavisnosti kroz ljubavnu patnju do vjenog uitka), to je bilo vrlo slino stvarnosti
dubrovakih djevojaka koje su odlazile u samostan. Ta je pria u sebi sadravala pogodbu i
odricanje, to je njima bilo vrlo blisko. Osim te tematske sukladnosti, Dubrovane je
privlaila i glazba i balet koji su bili vaan dio predstave. Naime, kako bi to bolje zabavili
publiku, prevoditelji u svoje preradbe unose i ples uz glazbenu pratnju. Ove su komedije
prikazivale posebne druine amatera. Godine 1707. spominju se Nepoznani i Sjedinjeni.
Druine su uglavnom bile sastavljene od vlastelinske omladine. Franatica Sorkoevi je
dokazao kako je sposoban prenijeti cjelokupnu atmosferu originalne Molireove opere -
baleta. On je glazbenost svog predloka pretvarao u prozu koja to i nije bila, ali koja je to,
bezbrojnim ponavljanjem - postala.
Predstave su se prikazivale u ondanjem javnom kazalitu Orsanu. Kazalite u Dubrovniku u
18. stoljeu Dubrovnik je od 1682. imao svoju kazalinu dvoranu u kojoj su se odravale sve
javne predstave. To je bio Orsan, adaptirani arsenal pokraj Vijenice, koji je izgorio 1817. za
vrijeme austrijske uprave. Jasno je da Orsan tijekom svih ovih godina nije ostao isti, ali se zna
da su u 18. st. u gledalitu bile klupe i vee loe u pozadini namijenjene enama. U 18. st.
Orsan je mjesto okupljanja svih stanovnika Dubrovnika. Prema istraivanjima Nade Beriti,
vijest iz 1748. govori da u kazalite najprije smiju ui vlastelini stariji od 45 godina, zatim
mlaa vlastela, nakon njih Antunini i Lazarini (dubrovaki meustale) i tek onda ostali, ako
bi ostalo mjesta. Tu su se igrale sve prerade Molirea, gostovali su talijanski glumci i pjevai.
Na klupama i stolicama mogle su se esto vidjeti marame, ogrtai i eiri: to su, naime, bile
rezervacije. Nekad su to za svoje gospodare radili i sluge (djetii). ene su morale biti
obuene u crne haljine zvane andrie po odredbi Senata. Posluitelji su raznosili kavu i
osvjeavajua pia. Tokom 18. st. Malo vijee u vie je navrata izdalo naredbe koje su tono
 www.sajt.com.hr

odreivale prava i dunosti gledatelja, spominju se zabrane ulaska u gledalite pod maskom i
s orujem, zabrane unoenja nosiljka za gospoe, obveze podizanja zastora jedan sat poslije
zalaska sunca, zabrane silaska glumaca s pozornice meu publiku. Uskoro je koritena i
Sponza, ali samo za glazbene priredbe. Kad je u Orsanu odigrana zadnja hrvatska predstava
(1780.), privatne palae postaju prizorita scenskih priredba. Tako je 1793. o pokladama u
palai obitelji Gozze izvedena hrvatska adaptacija francuske farse Pokrinokat. Orsan je i dalje
do drugog desetljea 19. stoljea sluio kao kazalina dvorana dok nije 1817. izgorio.
Kazalina dvorana s pozornicom ureena je 1824. u palai obitelji Gueti u Zuzorinoj ulici.
Tu su se odravale samo talijanske predstave jer hrvatskih druina vie nije bilo. Tako je bilo
sve do 1864. kad je Luko Bonda, nedaleko od mjesta gdje je nekad bio Orsan, sagradio
dananju kazalinu dvoranu.
Talijanski teatar u Dubrovniku u 18. stoljeu
Dubrovaki senat je 12. veljae 1778. zakljuio da se svake godine o pokladama, uz stalnu
dravnu potporu, dobavlja neka glumaka druina, a za provoenjem tog zadatka bio je
odreen stalni kazalini odbor od tri vijenika koje je Senat birao svaku godinu. On se morao
brinuti da na vrijeme nae nekakvu glumaku druinu i danadzire njen rad u javnom teatru
Orsan. Oni su te druine mogli dobavljati samo iz Italije, a poto im se nije isplatili dolaziti
samo radi par predstava, oni su se obino zadravali due. To su bili glumci bez pravih
umjetnikih pretenzija, a ne zna se ni koliki je, ni kakav je bio njihov ansambl. Budui da su
imali pjevaice i pjevae, vjerojatno su to bile drame s pjevanjem, uz pratnju glazbe.
Domovina tih druina po svoj je prilici bio Napulj ili Venecija koji su Dubrovniku bili u
svemu najblii uzor. etrdesetih godina Talijani su ve bili siti Metastasijevih melodrama pa
su prve njegove drame vrlo brzo prele u provincijska kazalita, kamo su ih prenijele omanje
druine. Tako je Metastasijeva drama ula u dubrovaki Orsan. Makar se Dubrovnik i
Venecija nisu politiki slagali, ipak je Dubrovnik iz Mletaka primao sve ono to mu je
odgovaralo i to mu se svialo, a doma nije imao. Makar se ne moe odrediti knjievna
vrijednost predstava tih druina, ipak je njihova pojava vana za povijest kulture ondanjeg
ivota u Dubrovniku. Najosjetljiviji uinak je bio u tome to su obino izazivali incidente,
najee radi ena - glumica, pjevaica. Makar je sve to bila 'laka' zabava, ipak je Dubrovniku
bila draa od domaih dramskih predstava s malo ili nimalo pjevanja i glazbene pratnje. Osim
Franatice Sorkoevia, prevoenjem Metastasijevih djela bavio se i Timotej Gle. Na Glea
je posebice utjecala i vanost to ju je imala tema Abrahamove rtve u itavoj starijoj
knjievnosti. U to se vrijeme, naime, uvodi red u kazalini ivot Dubrovnika i trai se
'uozbiljenje' kazalita, a Gle se sa svojom tematikom potpuno uklopio. Dok su se
Metastasijeve omiljene melodrame po svijetu izvodile u izvornom obliku, dotle ih u
Dubrovniku Gle i Sorkoevi prevode u stihovima. ak ni one najpopularnije arije ne
odgovaraju tim melodijama talijanskih kompozitora. Zbog te nepopularnosti i Sorkoevi
prestaje prevoditi Metastasija jo prije sredine tog stoljea i tako je zamrla dubrovaka
dramska djelatnost nakon 250 godina ivota.
Pokrinokat
Posljednja hrvatska izvedba kazalinog djela za doba Republike je Pokrinokat Miha
Sorkoevia. To djelo jest dolo iz Francuske, ali nema veze s Molireom. Za svoj predloak
Pokrinokta Sorkoevi je uzeo suvremenu francusku verziju srednjovjekovne francuske farse
o advokatu Pathelinu. Ve je prolo pola stoljea kako se zna za neko izvoenje amaterske
 www.sajt.com.hr

kazaline predstave u Dubrovniku. Po kazalinim scenama se ''motaju'' talijanski profesionalci

s loim programima pa Sorkoevi svoj prevoditeljski rad namjenjuje pozornici i druini
mladih amatera. A timladi amateri su plemii iz roda Restija, Sorkoevia i Guetia, a
zajedno s njima i Marc Brure. Socijalni status te druine jasno je odreen, tim vie to se
predstava odigravala u ljetnikovcu obitelji Gueti. Prozvali su se Comical Club. Osim
repertoarskih, unijeli su i organizacijske novosti. Tako je 1783. na dubrovakim scenama prvi
put zabiljeena pojava ene - glumice. Do tada su, kao to se zna, sve uloge dijelili mukarci i
nemoralne enske, a samo ponekad i asne sestre.
Izvorne drame 18. stoljea
Kate Kapularica
Vlaho Stuli tvorac novog dubrovakog teatra nastalog nakon Goldonija, otkriva u
dubrovakom kazalitu svijet bez neke znatnije nacionalne fizionomije. Njegova komedija je
znaajna kao scensko djelo koje se razlikuje od cjelokupne do danas poznate dubrovake
dramatike. Kod njega nigdje nema elemenata koji karakteriziraju nau klasinu literaturu:
religiozno - moralistiku, patriotsku, pastoralnu i ljubavnu. U usporedbi s komediografijom
koja se pridravala Plauta ili commedije dell arte ili ak i molierskne adaptacije, komedija
Vlaha Stulia ne sadri nita po emu bismo je svrstali u te okvire. U Kati Kapuralici
izbjegavaju se fantastini zapleti, preruavanja, galantni ljubavnici. Sada nam svi oni
izgledaju smijeni i umjetni. Po dramaturkoj strukturi djelo ima tri ina, ali se ne dri
aristotelovskih pravila o trojedinstvu mjesta, vremena i prostora. Njen scenski tok tee
spontano i zgusnuto, kao i sam ivot, stavljen u dvodnevno ivotarenje jedne obitelji s ''dna
ivota''. Meutim, uspijeva razotkriti odnose - i drutvene i individualno - psiholoke. Ovdje
je ''mali ovjek'' stavljen u prvi plan, bez nekih uljepavanja. Stulia je motivirala bijeda, oaj
i bol. ini se da je Stuli istresao iz sebe sve slike, rijei, simbole, sve emu je bio svjedokom
onog vremena. Odakle Stuliu ideja za ovakav crni humor? To je vrijeme kad na neki nain
propada sve to je izgledalo vjeno i nesalomljivo. To je doba Francuske revolucije, Venecija
je ve propala, a i Dubrovnik je pred padom. injenica je da su ljudi bili razoarani, i da su to
najprije, kao i uvijek, osjetili najnii slojevi. Stuli je vjerojatno bio svjedokom tih dogaaja i
sigurno je osjetio tu prekretnicu epoha te potrebu da svojim suvremenicima pokae kakav je
zapravo dubrovaki puk, obian dubrovaki ovjek, koji nije ni gospar, a ni knez, dakle,
nijedan lik iz starijedubrovake knjievnosti. Stulievoj komediji bolje bi odgovarao naziv -
tragikomedija. Ona, to je najudnije, sadri sve elemente - antidrame. To je jo jedan dokaz u
kome vidimo koliko je Stuli bio ispred svojih suvremenika. Kate Kapuralica je ostala
neizvedena. Mrak i naturalistika obiljeja svakidanjeg ivota u kui siromanog crevjara
zamijenili su molijereskne ambijente. Stuli je slikao dno ivota, bijedu dubrovakih,
odbaenih stanovnika bez imalo uljepavanja. Posve je logino to za takvu dramu nije bilo ni
glumaca ni pozornice.
Vjera iznenada
Osim Vlaha Stulia, u to se vrijeme javlja Marc Brure (dijelom Francuz), koji pokuava
nastaviti dubrovaku knjievnu tradiciju, ali na sasvim drugi nain. Njegova komedija pisana
je svjeim i istim hrvatskim jezikom, bez talijanizama. Za razliku od Drievih komedija,
gdje se u ljubavnu priu uplete zaljubljeni stari 'jarac', ovdje je to 'upaljena' stara 'koza'. A da
stvar bude jo i gora, ta stara 'koza' majka je junakinje. S Brureom u Dubrovniku ponovo
izranja teatar, a zauvijek nestaje svijet dubrovakog drutva. Dok je u Kati Kapuralici izronio
 www.sajt.com.hr

svijet, a nestao teatar, ovdje se zbilo obratno. Brure je obnovio kazalinu tradiciju u duhu
poretka svoga vremena. On se ulagivao vlasteli ili barem onome to je od njih ostalo. Od
starijih dubrovakih pisaca uzeo je mnogo, ali je zato odbacio dijalektalnost. Publici je dao
pasivnu ulogu, a komediji prosvjetiteljsku. On i dalje eli da smijeh bude glavni pokreta
komediografskog svijeta. Mjeavinom Goldonijeva utjecaja i utjecaja domaih scenskih
ludosti uspio je napraviti svoju specifinu stvarnost.
O jeziku tekstova
Dok je Molire pisao francuskim knjievnim jezikom (10 tekstova u stihovima, a 13 u prozi),
nae su preradbe (osim Psyche) uglavnom pisane ivim dubrovakim dijalektom i samo u
prozi. Dijalekt je (zbog svoje neposrednosti) pruao vie slobode i vee izraajne mogunosti.
Dijalog je tako otvoren i komunikativan, spontan, iv i jednostavan pa dobiva obiljeje
pjesnikog izraza. Olakavajua okolnost je ta to im je njihov dijalekt pruao toliko
posuenica romanskog porijekla koje im tako nije trebalo prevoditi. Npr. exces (ees), feindre
(fingat), nimporte (ne importa), pretendre (pretendat), respekt (rispet) itd. U svrhu prilagodbe,
oni su svojim komedijama dali novu boju, domae izraze, folklor, metafore i hiperbole,
komina ponavljanja rijei,uzreice, narodne izreke itd. Paze i na razliite naine izraavanja
lica pojedinih kategorija i socijalnih slojeva ljubavnici govore afektiranim jezikom
ljubavnih pjesama, vlastela jezikom romanizama. Npr. tous les mois vous marier comme vous
faites (promjenjivat ene ko koulje svaku setemanu) ili vous faites le sournoise (ko je vidi,
bi li reko da ni musi zla ne misli). Kad im zatreba, ne ustruavaju se ni stvoriti pokoju novu
rije, koja je gotovo neshvatljiva, npr. je ne compatis point a qui dit des somethes (ja ne
kompatikam koga ujem ludo govorit). Ne samo to gotovo doslovno prenose pogrdne rijei
iz originala, nego dodaju jo jae izraze, pogotovo one s onomatopejskom grupom suglasnika
pr (laprdat, oprdivat, prdeknut, prdeljuska, prdat), koji i danas postoje u dubrovakom
govoru. Ekspresivnost rijei pojaavaju deminutivima tuica napravljenima prema naim
sufiksima (faica, koluri, itd)
Molireovi prijevodi sauvani su do danas zahvaljujui rtvi prepisivaa iz 2. Polovice 18.
stoljea, koji je htio ostati anoniman. Sa starijih predloaka kaligrafski je prepisao 22
komedije (u pet knjiga, u originalnom uvezu u pergameni, bez oznake broja) koje sadre
preko 1800 neoznaenih ispisanih strana. On je ukrasio rukopis i slikama koje su takoer
prilagoene dubrovakom ambijentu. Prevodi Molireovih komedija su zahtijevali ne samo
odlino poznavanje francuskog jezika, jezinih i stilskih osobina Molireovih komedija, nego
i poznavanje sredine u kojoj su ta djela nastala. A sve to da bi se karakteristini momenti iz
svakodnevnog ivota mogli prilagoditi dubrovakom ivotu i prilikama, da pri tom dramski
intenzitet radnje ne oslabi suvie, a komini prizori dobiju na snazi. Ovi su tekstovi
''ponaenog'' Molireova teatra posljednji znatniji pothvat na tadanjoj dubrovakoj pozornici.
Uza sve preradbe, one su i molireovske i dubrovake, jer poezija izvornika nije stradala, a
srasla je s naim tlom, kao da je na njemu i nastala. Radi se o prilagodbi, a ne o oponaanju
umjetnosti. To su ivi spomenici nae kulturne batine, mada nisu izazvali obnovu
tradicionalne dubrovake drame. Shvatljivo je zato su Dubrovani zavoljeli tu poeziju, u
kojoj svatko i danas nalazi vedrinu i jedan dio sebe. Molireova umjetnost ne pripada samo
18. stoljeu, nego svim vremenima i zato je za oekivati da e opet i iznova oivjeti na naim
scenama, a osobito u Dubrovniku.