Tekstovi i prijevodi DONALD GUTHRIE NaSa je Biblija zbirka mnogih knjiga. Poéeci joj sezu na stotine godina unazad, Zadiv Ijuje nas postanak Biblie i naéin na koji je dospjela do nas te kako su pojedine kajige izabrane, a osobito kakvo ona ima Zivotno anacenje kao temelj vjerovanja i nautavanja Gitave krScanske Crkve. TEKST STAROGA ZAVJETA Tetko je istrativati povijest starozavjetnog teksta i zbira knjiga jednostavno stoga Sto je veEina grade vrlo stara. Postoji jos i teskoea Koja je nastala stoga Sto su Hebreji unis stare rukopise kad su na temelju star Sve do zatajnog otkriéa dovrsili_ nove. umranske knjaice ~svii s obale Mrtvoga mora — 1947. godine, najstariji hebrejski rukopisi bilo kojeg dijela Starog zavjeta, koje smo posjedovali, bili su iz 9. stoljeéa po Krista i to prijepisi Petoknjigja, pevih pet knjiga Biblije, te povijesne i prorotke knjige. Ti rukopisi predstavljaju ono Sto je poznato kao »Masoretski tekst, koji je pripravijen u konatnem obliku 500. godine po Kr. Svi kasnji ukopisi pomno se slazu s lim tekstom iz 9. stejeca, Sto predstavlja svjedoéanstvo znaajne brige koju su imal pisari Koji su prepisivali hebrejski tekst Rukopisi iz Kumrana vode nas unazad 2a jo8 1000 godina, u 1, stojese pr. Kr. Sacu- ano je samo nekolico potpunih tekstova Staroga zavjeta, aii djelomigni cekstovi od velike su vrijednost, Potvrdaju nam na kako su izvanredno pathiv natin pisari pr pisivali hebrejski tekst. Ti nam nalazi pru Znju jo8 jedan dokaz da se cekst éuvao uw ‘anijim razdobijima s stom paznjom. Oso, ado bismo posjedovali i starije dokaze 28 najstarie dijelove Staroga zavjeta. Ali njenica da su Zidovi saguvali svoje Sveto pismo u takvoj tonosi kroz mnoga stoljeéa, govori mnogo o samo) pouzdanostiteksta To ne 2nati da nema teSkoca, Postoje brojna mjesta gdje je izvorni tekst nesiguran pa se iadavaé ili prevodilac mora odluéiti 28 ono ‘to smatra najyjerojainijim, ast bs 1247. godine vod} av patina tite mae at nop ba ‘anor Kr Ubi senalaze useuneKuana, “Hemost ado zara oj oh shone soho ‘bios pred navalom faraPri prijevod Biblije Medutim ni tim shuajevima nismo sudéni samo na nagadanja. Na raspolaganja nam je kao pomos grtki prijevod Staroga zavje- ta, Septuaginta (LXX). Tim su se prijevo- dlom slut Zidovigrékog jesiénog podrugja uw posecima krSCanskog razdoblja i prvi sani. Njezino nam podrijtio nije posve ‘mano, no uadicija govori da je Septuagint nasal vrjeme Ptolomeja Filadelijskog, Madara Egipta (285-246 god. pr. Kr.) Svii obala Mrtvog mora stabdjeli su nas takoder najstarjim rukopisima.djela Staroga zavjeta na grékom. Lako su vio slinis prije poznatim tekstom LXX, neke su raziGitost!navele znansivenike da po- stave pitanje ne otkrvaju li mali ia Kut rrana neki raniji tekst. U naéelu je, med tim, hebrejski tekst znatajnis od geckopa jer su grtki redaktott wzet suise slobode i prijevodu, Samo je ti tamo grcki tekst Sacuva0 star tekst od postojedeg hebre} Skog rukopis, ‘Uz Septuagint i drug su grtkitekstows ruil u prvim stoljeéima keSeanskog doba, Origen. Aleksandrijski sastavio je. kajigu poznatu kao Hexgpla, w kojoj je postavio hebrejski tekst i tekst LXX usporedno stupcima zsjedno«tekstom prijevoda Agu Je, Symachusa i Teodocions, te konaéao i svoj novi prijevod teksta. Usama jednom slugaju ti su tekstovi bof od LXX: Teodo- Cionov prijevod kajige prozoka Daniela za rana je zauze0 mjesto mnogo siromasnijeg teksta LXX, Nakon Origena i drugi si sans piset (Lucjan, Heshije) obj bibliska idanja Kako se krianska Crk Srila krajeve ade se nije govorilo rk, nasal su pije- Yodi na Tatinskom, sieskom + egipatskom, SIiéno je bilo is Novim zavjetom, o demu ée bit ji kasi apis Narovaevandea na koptskom 4 ma TSpisane sabe strane, goto avo rexstow | pRUEVOD! ) 1 OBLIKOVANJE STAROG ZAVJETA Tetko je, takoder, zbog nedostatka podu- taka nazrijeti povijest mastanka i oblikova nije »kanonae (2birka prihvacenit knjiga) Staroga zayjeta. Ali ima ih dovoljno da se prikaze Sto je Stari aavjet sadravao w raz- Goblin prije pojave krééanstva, A to nam ‘omogucuje ustanoviti sto su Isus i apostoli smatrali Svetim pismon. Postoji Esto ute- meljena Zidovska tadicija prema kojoj je Ezra, knjitevnik, stvorio kanon premda je 2birka Petokajisja i nekih prorogkih spisa postojala jo davno prije njegova doba, Knjige hebrejskog kanona svrstane su tri skupine ~ Zakon Proroci i Pisei (u Sto spadaju murosne knjige, neka povijesna djela kao Sto je Ezre, Nehemija i Ljetopisi i jedna prorocka kajign, Daniel). Prolog deuteronomijsko} kajizi Siraha (pisan oko 130. godine pr. Kr-1 sadrét potvrdu 0 toj trodjelno} skupini knjiga, no ne naznatuje sadrZaj pojedine skupine. Rukopisi kumran- ske knjiznice ukljucuju tekstove ili dijelove ih knjiga Staroga zavjeta osim knjige 0 Esteri (to €e se moda jos otkriti, Josip Flavie, poviesnicar iz prvoga sto- Ijeca, pribvatio je 2 knjige, a Ezrina apoka {ipsa (oko 100. god. po Kr.) prihvaca 2 Buduci da je Josip spojio kajigu o Kute zajedno sa Sucima, aplae Jeremijin (Tuzal- ke) s knjigom prorosa Jeremije, ta se dva navoda slazu. Dvadeset i Gotti kajige he- brejskog kanona istovjetne su s 39 knjiga artkoga Kanona (jer se Samuclove knji Kraljevi, Ljetopisi, Ezra i Nehemija i dv rmaest_manjih proroka ravunaju w hebre} skom popisu uvijek kao samo jedna knjiga) Veeina Kojiga nageg Starog zayjeta nave se iu Nowome, sto preipostavlia da je starozayjetni kanon fojim se Is sudo bio istovjetan s onim kojim su se opsenito suzih Zidowi, kako ga je peznavao i losip Flavije Prui krSéani Kajige poenate kao deuterok nonske, koje se nalave u grékom kanvont a nema ih hebrejski Kanon, nisu ih prihacal kao jednakovaine krjige Svetoga pista pa se one u Novom zavjetu nigidje ne naverte ao mjerodavneTEKST NOVOGA ZAVJETA tekst Novoga zavjeta imamo toliko izx vvora dt je problem pronaci neka osnovna navela 7a njcgove izdavanje. Posjedujemo tisnée rukopist: velika suprotnost naspram. eon malo postojeGh rukopisa Klasignih rtkib pica. Ne samo Sto postoje tisuée Tukopisa Novoga zayjeta na grékom jeziku, vee ima mnogo rukopisnih.prijevoda na latinskom, sitskom, egipatskom i na drugim jevicima, Nalazimo navode iz Novoga za- ‘yjeta i u djelima erkvenih Otaca. No ti se ‘navodl moraju uzimatis oprezom, jer se svi (Oci ne odlikuju preciznoséu u navodenju. Velika veéina rukopisa na ge¢kom jeziku sadrai tekst koji je sludbeno prihvacen w 5, Stoljegu, Nekoliko je rukopisa, dni se, o&u- valo mnogo starji tekst | izdavati bibljskih {ekstova polazu mnogo vecu vaznost_na njih. Prvo tiskano izdanje Novoga zavjeta hha gr¢kom bilo je Erazmovo izdanje, objav Ijeno 1516, godine. Prije toga nije bilo ni pomislio pomnom ispitivanju povijesti tek- Sta. Potpuna vjerodostojnost _sluzbenog Standardiziranog teksta — koji je istovjetan s latinskom Biblijom (Vulgatom) ~ prihva- Gena je i opée je prizata. Nekoliko je iadlanja objavjenih w 16.117. stoljecu uotito postojanje rukopisa koji su se razlikovali od Mandardnog teksta. Najznaésjnije je bilo iaslanje Stephanusa, koje je bilo polaziste 2a prijevod ovlaSten od kralja Jakova u Engle- ‘ko (King James Version) i za Elzevirovo, koje je postalo standardnim tekstom na ‘evropskom Koatinentu (taj je nazvan kao ‘Festus Receptuse ili »Pribvaceni teksts). Stanklarda’ ii sluabeni tekst je, medutim, ‘sum po seb ostao nepromijenjen sve dok w 18. 119, stoljecu tekstovni kritigari nisu pote isttazivati povijest teksta. Otkrii su a se: muiogo stati rukopisi razlikuju od sandardnog teksta. Ueenjak Bengel posta- vio je nagelo da su doba i kvaliteta rukopisa mnogo vatnijinegoli koliéina rukopisa. Drugi su udenjaci (Griesbach, npr.) gn rali rukopise u porodiee na temelju nekih Karakteristika, Plod je bio odbacivanje stan datdiziranog teksta iz 5. stoljeca i zamjena sa starjim skupinama, na primjer, s Alek- sandrjskim (ili neutrainim) tekstom i Za- padnim tekstom Inadice u rukopisim: Stare metode objavijivanja tekstova u mno- ome se razlikuj od danainjib. Rukopise sit obigno umnazale skupine pisara koji su pisali po diktatu glavnog pisara. NeizbjeZn0 je bilo da je netko povremeno krivo Guo i hadinio pogresku, no takve je pogreske lako ptkrit, Kad je pisar radio sam, proizvodeci jedau kopiju rukopis 10 je natinit Siuéajnu pogresku kro éitajuci tekst. Bu Guéi da se-mnogo trida moralo uloziti w prepisivanje tekstova, oni su bili preskupi 2a open upotteby. Nastojali su ih Guvati samo za itanje u skupinama Ijudi, kao Sto je to bio shugaj u krSeanskim erkvama Oblik rukopisa kojim se slufla prva Cr- kya bio je papirusni, ko?ni ili pergamentni svitak Koji se stoljecima koristio. Postoji Yaljan razlog za vjerovanje da su vee vilo ano (2. stoljeeu) kriéani pocell radi lakseg rukovanja upotrebljavati skodeks« ili rako- pis u obliku knjige. Za citay je Novi zavjet Irebelo mnoitvo svitaka, ali je sav moss sai w jedan »kodeks«, Kad se upotreblja- valo sitnije, kurzivno pismo. RUKOPISI NOVOGA ZAVJETA Medu najvazaijim rukopisima koji su nam danas poznati nalaze se dvije skupine ruko pisa, ispisanih na papirusu Papirust (od kojihedan potjece s kraja drugog stoljega) i Caester Beatty Papirust (koje uglavnom pripsujemo povctka ili ste dint treéeg stoljeéa). Obje su sk djelomigne. No posjedujemo dv rukopist SO papisali su ih w 4, stoljecn profesionalni pisari u Aleksandsij ~ koji sadze mnogo Wie teksta Novoga zavjeta, U stvar, Sina) Bodincroviey ski kodeks sadr2i Gitav Novi zavjet. I nesto stariji Vatikanski Kodeks daje gam sve njige Novoga zayjeta, sve do Poslanice Hebrejima 9,13. 1Ni jedan od ti rukopisa nije se upotre Jjavao w uredivanju. Autoriziranoga prije vvoda (mish se na engleski prijevod, op. pr.) No svi se mjerodavni struénjaci za povijest teksta slazu da oni sadrée bolji tekst od onog standardiziranog, iz 5. stoljeéa, koji jasno ukazuje da je bio »popravijans: A ta sur dva rukopisa bila temeljem teksta koji su pripremili Westeott i Hor, struénjaciiz 19, Stoljeéa. Gore spomenuti rukopisi na papi- rust nisu jo bil poznati, ali su uzeti w obzir za najnovija izdanja Novoga zavjeta Kroz dva i po stljeéa pozornog kritickog rada redigirao se tekst Novoga zavjeta i priblizio, sto je bilo vise moguce, izvornom tekstu. U ckoliko slutajeva jos wwijek po- sfoje neke sumnje w vezi s izvornim tekstom, ro te su pojedinosti od manje vaznosti i ai TeXSTOvI! PAUEVODL / 73 jedna ne pogada osnovni smisao novozavjet nog nauka, NASTANAK NOVOGA ZAVJETA Zanimmbjivo je tragai 28 podecima Novoga wvjeta koji danas poznajemo. Postoji malo starih svjedocanstava, ali nije pretesko shva- tit to se sve dogodio, Na sastancima prve Crkve redovito se Sta Stati zayjet; bilo je prirodno dodati i cianje iz nekog pouzda. nog izvjesa 0 2ivom i smrti Iousa Krista Najprije su sami apostoli_davali usmeno svjedotanstwo, ali nakon njihove smrti Cr- kkva je trebala imati napismeno ono Sto su ‘oni govorili. Tada su se sabirala veé posto jeéa izvjesca i pismena svjedoganstva nekih Aapostola, Nastaju Gtiri Evandelja. Us to se redaju i pisma pojedinim crkvenim zajedni- ‘cama i pojedincima, kao smjernice za krséanski Zivot. Knjiga Djela apostotskih, jedini pouzdani zapis o prvoj Cekvi, dodana je kao nastavak Lukina Evandelja, Tvanovo Otkeivenje imalo je veliko zagenje u doba progonstva ‘Ali kako je oblikovan novozavjetni ka- non? Posjedujemo svjedocansiva koja do- situ kraj 2. stljeéa U to doba u sluabenoj ‘uporabi su naga éeiri Evandelja, i nikoje ddrugo. Irene}, jedan od najstarijiherkvenih ‘Otaca, koji je imao veze s istonim i zapad- nim erkvama, izrgito nam svjedodio »éetve- rodjelnom« Evandelju. Tertulfjan i drugi crkveni Oci onog daha to potvrduju. Mnogo je_krivotvorene erature kolalo uokolo (bilo je i heretckih djela), pai »Evandeljae Stari pis, ren09 18st Sadr Novi zavot ta peat (i pom arson) jak. Spomine etiam abs Covel, a MahoAli nema dokuza us je bilo koje drugo evandelje, osim Matejeva, Markova, Lu- kina i Ivanova bilo w pravovjerno} Crkvi prihvageno kao Sveto pismo. Pri kraju 2. stoljeéa tetri su Evendelja i Djela apostol ska vet neprijeporno »prihvagenas. ‘Tako- der nema dvojbe da je trinaest Pavlovih poslanica do tada bilo prihvaéeno na istoj razini kao j Evandelja Crkva ima svoj »kanon« S obziom na preostle knjge Novogazavje- (a, osim 1. Petrove i 1 Ivanove poslanice, nema tolike jasnoée. Doista, povijest Kae nona w 3.4. stole muti se oko valjanost preostalih knjga Novoza zayjta, Knjiga se Otkrivenjasigurno korsila vee w 2 stokje- 4u, no prije 3. stoljeéa nema podataka da je prinvacena, Poslanica Hebrejma bila je po- 2nata iu upotsebi vee u rand doba (nav je Klement Rimski oko 95. godine), no Kasnije su se pojavila sve veéa oklijevanja oko njezina prihvacanja, vise na Zapadu nego na Istoku. Origen nije vjerovao da ju je napsao Pavao, no pak je nije odbacio, Xe6 ju je pribvatio kao apostolsko pismo, Ona je Konagao tek u 4 stoljecu prinvacena 1 zapadno} Crkvi. Maoge st je Crkve sia ttale Paviovom poslanicom, no neki su = yeni Oci(medu njimai Augusta) privat Origenovo misljenje. Danas svi zastupaiu to mishenje “Tay katlitke postaice ~2. Petrova, 2.5 3, Ivanova, Jakovljeva i Judina ~naisle uu neki Crkvama na otpor, n0 nije izesen razlog. Cini se da je bilo sumnje u prikla nost nova sadeéaj, anew njihovo pode jetlo. Na izbor kanonskih Knjga uvelie je Ujecala nihova prikladnost a javno tae u erkvi,j lako je uvidjetizasto ta kata pisma nisu bila mnogo horstena 24 takvu Suh Do sada nije nifta reteno © exkvenim koncilima. Razlog je u tome Sto proglas 0 Kanonu nije iadao neki kone, vee je kanon utemeljen i primjenjivan w pojediim Cee kvama prie takvih proglasa. Knjige koje su navedene na koncilu u Laodiveji (363. godi- ne) i slian popis knjiga iznesen na koncila 1 Kartagi (397. godine) stovjetni su s nasim Novim zavjetom, osim sto prvi kone nije spomenuo Otkrivenje. Jasno je da kanon Novoga zavjeta nije ploc erkvenih proglasa, veé je irastao u skladu 5 potrebama Crkve. Glavni gimbenik koji je rukovodio izborom bilo je apostolstvox - uyjerenje da su knjige predstavijale-stav apostolskog doba, PRIJEVODI Moramo se osvrauti i na prijevode ako Zelimo osvijetliti povijest Biblije do dana. Snjeg doba. U Srednjem je vijeku latinska Vulgata bila sluzbeni erkveni prijevod, No nakon reformacije pojavila se 2elja da se Biblija prevede na nafodne jezike kako bi je narod mogao razumjeti. Nastalo je Zan: manje i 2a iavorne bibliske jezike te Ze da se novi prijevodi temelje na vievornom« tekstu, a ne na Vulgati. Luterov su prijevod sluzbeno prihvatile njemacke luteranske er kve, a stvoreni su i prijevodi na nekoliko Airugih evropekih jezik. Hrvatski prijevodi Sveto pismo Starog! zekona Sixta V. P. naredbom prividjeno i Klementa VIII pape Viastjom izdano: Sada 4 Jezik Slavno-Ily- rieski Izgovora Bosanskog prinesheno. PE- TAR KATANCSICH postumno izdao Grgur Cevapovié. Svezak I-IV. U Budimu 1831 Sveto pismo Novos! zakona, Svezak II Ist Sveto pismo Staroga i Novoga uvita ie latinskoga s obzirom na matiéne kajige izi- streno i iztumaéeno po IVANU MATIIU SKARICU, Svetoga bogoslovja.nautiteju davninah Svetoga pisma, uvedtenja w Svete knjige Staroga uvita, njiovoga tumavenjaee i idokostianshil jezik w opéem simenista wv Zash bivsem wiitel, 10st. Slog (sve pak) UNILUT Bec, INO ivi prime Suroga # Novoga zayjeta Prevent biljshe pritedio Dr. IVAN TVANDULIST SARIC, nadbiskup vihbo- suskt Valsls «Akademija Regina apostolo: sh HL, Sarajevo. 1941-1982. ivljeno igdanje: Madrid 1959. psa Novoga zavjeta. Preveo iz usin tekst i biljethe priredio Dr. FRA- No Z, AGODA, sveutiisni profesor, No ‘ata le. Stiepana Markulina, Zagreb 1925, Dias izdanje 1938-1939, ‘Treée izdanje Sveto pismo. Novi zayjet. $ iavornogs ackog teksta preveo i biljeSkama popratio 1s, Ira LIUDEVIT RUPCIC, hereegovatki Ivanjevae, Pastoralna bibliotcka. Iedaje Prat. zbor Franjevacke Teologije w Saraje- wu. (Sarajevo 1961.) Drugo izdanje 1967. a th Hit Hy tle SSS: HITE fee atl ri i i if Evandelje. Zivot i nauka Isusa Krista Spasitelja svijeta. Rijetima éetvorice Evan- elista, Sveti teksts grékogizvornika preveo i hrvatsko izdanje pritedio 0. BONAVEN- TURA DUDA, franjevac. Izdalo Hirvatsko njigevno drustvo sv. Cirla i Metoda, Za agreb 1962, Novi zavjet, s grékog izverika preve Duda i J, Fuéak. ladala *KrSéansk Snjost« Zagreb 1973. Novi zavjet, preveo G. Raspudi, Z: 198 Pra vt Bana enalskcn zu doo jo frgessogutenaka tz Gxorea a ys ‘egovh aladbenka, Now razurowane Evangel pruto th de preva avatar By 2a ote [fide Gvo jo jon oa 170 secant pmjraka, ‘Soka Not cat «poate we 120" goneTeKsrow 1 PAUEVODI 1 77 Prevod Bie Willama Tyndla na enlosi 1528 ‘ou morao se prouuncart Englasks Bo ‘aoranjoro proved Bibs na nar osk ao! provout jt evrnoghobroihog | eheg a ne FEtnskog aka, Ove aaaje Novo eva 1535. (od. ona so dao progloca js cam prevodi. On JP 2hog svn stavova bo osuden na Naan tekano dane Nowogazavet na jodrom 3 nth ck, na tml, Preven ga fo Baroiomaus Hogenbalg 712-171, odsn od pra misnar ny. pomagso ma Jann Est ‘btjune snes fz peveoje pr Robert Morison ‘nogoy suai Warm Mine; kana ew Kaoru E55" Ovo aaae Dj ra svonkam wens fai) Aiskano ve 1810 god Pro dane Postnie mania na jou eck, Soles gra orapron jou Ngee Tana ‘idan od prevoaace bo je Samuel as Cromer taonefosao tou NaPrvi hrvatski prijevodi Biblije HEBREJSKVGRCKI IZVORNIK Franjo Zagoda, Novi | zavjet, Zagrob 1925. Ljudevit Rupcic, Novi zavjel, Sarajovo 1961 — Bibija »Sivarnosti« Zagrob 1968, Petar Katandi, _ 1 Budim 1831 | UL ie | Wan Matja Skarié, Bee 1858-1861 Ivan Ev. Sarié, Sarajevo 1941-1942, vat Zagreb 1973,Srpski prijevodi: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Pre= veo Stati zavjet Gj. Danicié; Novi zavjet preveo Vuk Stef. Karadzi.”(Pregledano iadanje) London 1962, Sveto pismo Staroga i Novoga zayjea Preveo Dr. Lujo Bakotié, Izdanje Britan- skog biblijskog drustva, London 1933, TeXBTOWPRUEVOD! 1 ry ‘Slovenski prijevod: Sveto pismo Stare zaveze, 2 hebrejskea jezika prevedel Dr. MATUA SLAVIC (in Dr. JAKOB ALEKSIC), tekste iz grékog jezika pa Dr. FRANCISEK JERE. Del LI. Zalozil Lavantiaski skofijskiordinariat. ¥ Matiboru (1960-1952) Sveto pismo Nove 2aveze. Prevedli Dr FRANCISEK JERE, Dr. GREGORU PECIAK in Dr. ANDREJ SNOJ. Zaloti Lavantinski Skofiski ordinariat ¥ Mariboru (1961),