Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
18 Frankfurtska kola1
pie Gran Therborn
s engleskog preveo Alen Sueska
upravljati u egzilu od 1933., prvo u Francuskoj, a potom u sad-u, sve dok se Institut 19
nije zatvorio 1941. Njemu se pridruio filozof i glazbenik, Theodor Wisengrund
Adorno te Heideggerov bivi student, Herbert Marcuse.6 Friedrich Pollock, Leo
Lwenthal, Franz Neumann i Erich Fromm bili su blisko povezani s Institutom
1930-ih, kao i Walter Benjamin, iako neto distanciranije. Nakon Drugog svjet-
skog rata Marcuse je ostao u sad-u, dok su se Horkheimer i Adorno vratili u Zapad-
nu Njemaku te ponovo pokrenuli Institut 1950. Ovdje je Institut naiao na nove
pristae, prvenstveno filozofe Alfreda Schmidta i Jrgena Habermasa. Sredinji
su predstavnici kole Horkheimer, Adorno i Marcuse. Neki su lanovi umrli tije-
kom rata, drugi su otili svojim putem (npr. Fromm), a mlai su lanovi aktivni tek
nekoliko godina. Ovaj je lanak stoga posveen gotovo iskljuivo radu ovih triju
sredinjih predstavnika. 7
6 Sredinji lanovi predratne skupine bili su (Stvarnost, Zagreb 1982.) i Herbert Marcuse,
predani socijalisti, nepomirljivo ljevije od so- Kultura i drutvo (Beogradski izdavako-gra-
cijalne demokracije, ali s nejasnim odnosom fiki zavod, Beograd 1977.). Sve Therbornove
prema komunistikoj partiji te bez organiza- navode neemo stoga nanovo prevoditi, nego
cijske afilijacije. Samo je Marcuse imao ikakvo emo koristiti navedene prijevode, koji e se u
politiko iskustvo, u uspd-u [Unabhngige naim biljekama navoditi kao KT i KD. op.
Sozialdemokratische Partei Deutschlands prev.]
op. prev.] 1917.-18. 8 Max Horkheimer, Traditionelle und Kri-
7 I Horkheimer i Marcuse ponovno su obja- tische Theorie, Zeitschrift fr Sozialforschung,
vili svoje glavne eseje iz 1930-ih. Vidi: Max Heft 2, 1937. (odsada se navodi kao: ZfS); po-
Horkheimer, Kritische Theorie i -ii (Frankfurt novno objavljen (s promjenama vidi biljeke
1968.) i Herbert Marcuse, Kultur und Gese- 9 i 10) u kt ii, str. 137-191. [Na prijevod: kt ii,
llschaft i-ii (Frankfurt 1965.). Reference na str. 125-168. op. prev.]
tekstove iz ovih izdanja navodit e se kao kt, 9 Theodor Wisengrund-Adorno, Negative
odnosno kg. Neki od eseja iz kg prevedeni su Dialektik (Frakfurt 1966.), str. 195. [Na pri-
na engleski u Negations (New York i London jevod: Theodor Adorno, Negativna dijalektika
1969.), koji se odsada navodi kao n. (Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beo-
[Oba ova njemaka izdanja (kao i veina osta- grad 1979.) str. 170 op. prev.]
lih knjiga koje Therborn navodi) u potpuno- 10 Horkheimer, Philosophie und Kritische
sti su prevedena na hrvatski, odnosno srpski Theorie, ZfS, 1937.; ponovno objavljeno u kt ii,
vidi: Max Horkheimer, Kritika teorija i-ii str. 192. [Na prijevod: kt ii, str. 169.- op. prev.]
frankfurtska kola
11 Citirano prema originalnoj verziji teksta u 12 Citirano prema originalnoj verziji teksta,
ZfS, Heft 3, 1937., str. 274. U ponovno objavlje- ibid., str. 292. U ponovno objavljenoj verziji ( kt
noj verziji (kt ii, str. 170), eksploatacija (Ausbeu- ii, str. 190), klasna dominacija (Klassenherrs-
tung) zamijenjena je nepravdom (Unrecht), a ri- chaft) zamijenjena je drutvenom neprav-
je jedini (einzig) izostavljena je. [Na prijevod dom. [Na prijevod ( kt ii, str. 168) naveden je s
(kt ii, str. 152) navodimo s ovim Therbornovim tom izmjenom op. prev.]
izmjenama u skladu s originalnom verzijom
Horkheimerova teksta. op. prev.]
prijevodi gran therborn
22 kao nedostaci naih prijanjih spoznaja ili kao zamjene pojedinih dijelova pred-
meta drugim dijelovima (). U diskurzivnoj ili razumskoj (Verstand) logici tako
se shvaa i ivi razvoj. () Ta logika ne moe shvatiti da se ovjek mijenja a da
pri tom ostaje sam sebi identian (kt ii, 172 [kt ii, 154, 155]).
Kritika teorija s druge strane kree od shvaanja ovjeka kao subjekta
ili tvorca povijesti te usporeuje postojee objektivizacije ljudske aktivnosti s
ovjekovim inherentnim mogunostima. Kritika teorija drutva ima naprotiv
za predmet ljude kao proizvoae njihova cjelokupnog povijesnog oblika ivota
(kt ii, 192 [kt ii, 169]). Kritika teorija u tvorbi svojih kategorija i u svim fazama
svoga razvoja posve svjesno slijedi interes za umnom organizacijom ljudske
aktivnosti, jer njezin je zadatak da rasvijetli i legitimira tu umnu organizaciju
ljudske aktivnosti. Njoj nije samo do svrha koje su zacrtane postojeim oblici-
ma ivota nego do ljudi u svim njihovim mogunostima (kt ii, 193 [kt ii, 170]).
S ovim pogledom na ovjeka i drutvo kritika teorija eksplicitno najav-
ljuje svoju podudarnost s njemakim idealizmom od Kanta nadalje te tvrdi da
predstavlja ouvanje ne samo nasljea njemakog idealizma, ve i filozofije
tout court, s korijenima u Platonu i Aristotelu. Koncepcija istine kritike teorije
uistinu je ista ona koncepcija klasine filozofije. Horkheimer je zagovarao
objektivnost istine, nasuprot svim relativistikim strujama 1930-ih: Prema
njoj (kritikoj teoriji) postoji samo jedna istina a pozitivni predikati estitosti,
unutranje dosljednosti, umnosti, tenje k miru, slobodi i srei ne mogu se u
istom smislu pripisati nekoj drugoj teoriji i praksi (kt ii, 171 [kt ii, 153]). Istina
je objektivna u metafizikom smislu bivanja inherentnom biti ljudske zbilje,
koliko god da se turobnom ona ini, jer cilj umnog drutva, koji je danas
sauvan samo u mati, zbiljski je usaen u svakom ovjeku (kt ii, 199 [kt ii,
175]). Na ovaj se nain kritika teorija mogla predstaviti kao inherentan dio
povijesnog procesa i borbe za slobodno drutvo. Ali ovo politiko stajali-
te nije bilo nimalo drukije od etikih ciljeva itave tradicije racionalistike
filozofije. Kao to je Horkheimer rekao u Pomraenju uma, napisanom tijekom
rata, filozofski sistemi objektivnog uma podrazumijevali su uvjerenje da
se moe otkriti jedna sveobuhvatna i temeljna struktura bitka i iz nje izvesti
koncepcija ljudske sudbine. Oni su shvaali nauku, kad je bila dostojna ovog
imena, kao implementaciju takve refleksije ili spekulacije. 13 Utoliko, razmo-
tri li se s epistemolokog stajalita, razlika izmeu kritike teorije i tradici-
onalne teorije pokazuje se kao razlika izmeu klasine filozofije i moderne
znanosti. Epistemoloki je temelj kritike teorije metafiziki humanizam.
Kakav je uinak ovakve epistemologije kad je rije o ekonomiji? Koju koncepciju
13 Max Horkheimer, The Eclipse of Reason kao odm. Navodi su te knjige prema london-
(New York 1947.), str. 12. [Na prijevod: Max skom depnom izdanju iz 1968. [Na prijevod:
Horkheimer, Pomraenje uma (Veselin Maslea Herbert Marcuse, ovjek jedne dimenzije (Vese-
Svjetlost, Sarajevo 1989.), str. 20 op. prev.] lin Maslea Svjetlost, Sarajevo 1989.).
Usp. poglavlja o jednodimenzionalnoj misli u Ubudue se navodi kao jd. op. prev.g]
Herbert Marcuse, One-Dimensional Man (New
York 1960.). Ubudue e se ova knjiga navoditi
frankfurtska kola
Redukcija na filozofiju
14 Izvorno na ovom mjestu u naem prijevo- der neueren Geschichte da je rije o novijoj
du na kraju navoda stoji novovjekovne povijesti, povijesti. op. prev.
dok je iz konteksta jasno a to i originalni tekst
na njemakom potvruje, gdje stoji Repertoire
frankfurtska kola
15 Max Horkheimer, Bemerkungen ber Wi- kao to je to sluaj u veini zapadne misli od Grka
ssenschaft und Krise, kt i, str. 1-3. [Na prijevod: nadalje, ve neto to treba smatrati vrtom, koji
Max Horkheimer, Primjedbe o znanosti i krizi, moe rasti dok ini da ljudska bia rastu [vidi
kt i, str. 17-19. op. prev.] Marcuse, Eros and Civilization, Boston 1955. (na
16 Max Horkheimer i Theodor W. Adorno, Di- prijevod: Eros i civilizacija (Naprijed, Zagreb 1965.)
alektik der Aufklrung (Amsterdam 1947.), str. 14. op. prev.)]. Neki autori smatraju da je ova ideja bit-
Ubudue se ova knjiga navodi kao da. [Na prije- no svojstvo kole, no kao to smo vidjeli, ona nije
vod: Dijalektika prosvjetiteljstva (Veselin Maslea, bila prisutna u njihovom miljenju otpoetka. Nju
Sarajevo 1974.), str. 18. Ubudue se navodi kao dp. tovie dijeli njihov zakleti neprijatelj, Heidegger
op. prev.] Ovo stajalite stvara karakteristinu ide- ( vidi Brief ber den Humanismus u Platons Lehre
ju da priroda nije neto ime ovjek treba ovladati, von der Wahrheit, Bern 1947.).
prijevodi gran therborn
17 Georg Lukcs, Werke, Band 2, str. 188. 18 The Eclipse of Reason, str. 11. [Na prijevod:
[Na prijevod: Gyrgy Lukcs, Povijest i klasna Pomraenje uma, str. 20. Therborn ovdje umje-
svijest (Naprijed, Zagreb 1970.), str. 71. Prijevod sto struktura koristi napor o emu Horkhe-
je blago prilagoen nainu na koji ga Therborn imer, prema hrvatskom prijevodu, govori tek
navodi. op. prev.] dvije reenice kasnije. op. prev.]
frankfurtska kola
manje uplie u bilo kakvu namjeravanu praksu (je, 135). Horkheimer se pri- 37
sjea idovskog nepokolebljivog odbijanja tovanja lanih bogova: nedosta-
tak potovanja prema postojeem autoritetu koji se proima do Boga religija
je onih koji, u Europi eljezne ruke, nastavljaju svoje ivote ulagati u pripremu
za bolji ivot (je, 136). O antikomunizmu u ovoj fazi nije bilo govora.
Poslijeratna politika pozicija Horkheimera i Adorna naprotiv imala je
tri aspekta: ouvanje kritike teorije kao iste teorije; povlaenje iz politike
u iskljuiv individualizam; akademsku integraciju. Meutim niti u jednom
od njihovih kasnijih djela ne odbacuje se ni kritika teorija ni njezina veza
s Marxom i Engelsom. 36 U svojoj Negative Dialektik, Adorno ak otvoreno
ismijava idealistiku eksploataciju mladog Marxa na temelju tvrdnje da
fokusirati kritiku teoriju na koncept postvarenja samo znai uiniti ju ideali-
stiki prihvatljivom vladajuoj svijesti. 37 Takoer su sauvali vrstu granicu
razdvajanja njihove pozicije i pozicije konzervativne Kulturkritik. 38
U Horkheimerovom je programu kritika teorija definirana kao dio po-
litike prakse potlaenih klasa. Od sredine 1940-ih kritika se teorija smjeta
drugdje, u individualni um. itav pravac Horkheimerovih i Adornovih djela
ovoga razdoblja obiljeen je uvjerenjem da je jedino mjesto u totalitarnom
svijetu gdje je sve jo uvijek mogue individualna sfera, gdje je zadaa odu-
prijeti se okrutnosti upravljenog svijeta. To je dobro izraeno u Adornovu
predgovoru Minima moralia (1951.): S obzirom na totalitarnu jednodunost,
koja neposredno kao smisao uzvikuje iskorjenjivanje razlike, moda se ak
neto od oslobaajue drutvene snage povuklo u sferu individualnog. U njoj
kritika teorija ostaje ne samo s loom savjesti. 39 Horkheimer je desetljee
kasnije dodao: Naa nada lei u tomu da osiguramo da na poetku svjetskog
perioda dominiranog upravljenim ljudima postoji nekolicina koja e pruiti
nekakav otpor, poput rtava povijesti, kojima pripada utemeljitelj kranstva
(ta, 19). Ovo je religijsko rjeenje povremeno znalo zauzeti i idovsku formu. 40
Akademska integracija zapadnonjemakog krila Frankfurtske ko-
le najbolje je predstavljena u The Authoritarian Personality objavljenom 1950.
s Adornom kao predvodeim autorom te Horkheimerom kao direktorom
itavog istraivakog projekta (naslovljenog Studije o predrasudama). Ondje
naglasak na individualnoj psihologiji postaje potpuna kapitulacija pred bur-
ujskom socijalnom psihologijom u teoriji, metodi te politikim zakljuci-
ma. U svom predgovoru Horkheimer kae: itatelju se moe uiniti da smo
36 Vidi npr. Max Horkheimer, Theismus-Athe- navodu koji Therborn koristi zadnja je reenica
ismus, u Zeugnisse (Festschrift Adornu, Frankfurt, na engleski pogreno prevedena kao Critical
1963.), ubudue se navodi kao ta; Horkheimerov theory can reside in the latter without a bad
predgovor kt; Adornova Negative Dialektik, ibid. conscience, iako u originalu na njemakom ta
37 Ibid., 189. [Na prijevod: ibid., 165. op. prev.] reenica glasi In ihr verweilt die kritische The-
38 Vidi npr. Adornove Prismen (Frankfurt orie nicht nur mit schlechtem Gewissen (kurziv
1963.), prevedeno kao Prisms (London, 1967.). moj). Prevoditelj naeg sarajevskog izdanja to
39 Theodor W. Adorno, Minima Moralia (Fran- ispravno prevodi. op. prev.]
kfurt 1951.), str. 11. [Na prijevod: Minima mo- 40 Vidi intervju s Horkheimerom u Der Spie-
ralia (Veselin Maslea, Sarajevo 1987.)., str 10. U gel, 5. sijeanj 1970.
prijevodi gran therborn
47 Herbert Marcuse, Reason and Revolution 48 Za uinke Vijetnamskog rata, vidi moj
(Oxford 1941.), str. 257. [Iako ne navodimo na tekst From Petrograd to Saigon, New Left Re-
hrvatskom dostupan prijevod, ipak valja na view 48, 1968.; za nove tendencije amerikog ka-
njega ovdje ukazati: Marcuse, Um i revolucija pitalizma, vidi Ernest Mandel, Where is America
(Veselin Maslea, Sarajevo 1966.) op. prev.] Going, New Left Review 54, 1969. i The Laws of
Uneven Development, New Left Review 59, 1970.
frankfurtska kola
Negacija negacije
49 Soviet Marxism (New York 1958.), str 50 Ove kritike opaske meutim ne bi tre-
160-191. [Na prijevod: Sovjetski marksizam bale ponititi razlike izmeu ovjeka jedne
(Globus, Zagreb 1983.), str. 132-158. op. prev.] dimenzije i poslijeratnih djela Horkheimera i
Adorna. Prethodna je jo uvijek pokuaj kon-
kretne drutvene analize s izravnom vezom
s politikom.
prijevodi gran therborn
53 Linija argumentacije sasvim ukratko skici- ini Martin Nicolaus u inae vanom eseju The
rana ovdje sugerira da je paljiva analiza mjesta Unknown Marx, New Left Review 48, 1968.
i implikacija koncepata produktivnih snaga i 54 Lukcs, ibid. 421.
revolucionarne situacije u marksistiko-lenjini- 55 Vidi Horkheimerov esej Geschichte und
stikoj teoriji vie obeavajui nain suoavanja Psychologie u kojem se strukturalni uvjet za-
s problemom od tekstualnog uzdanja u nacrte iz mjenjuje suprotnou izmeu rastuih moi ljudi
Grundrisse, usporeujui ih s Kapitalom, kao to to i drutvene strukture (kt i, 17 [kt i, 13]).
frankfurtska kola
46 Rezultat toga jest da je poetni stav gnuanja bio zamrznut, umjesto da se ra-
zvije u znanstvenu analizu i sudjelovanje u revolucionarnoj politikoj prak-
si. Trezvena politika analiza inila se moralno nemoguom; objektivan
znanstveni opis nacizma inio se kao da ga previa jer ga nije vehementno
osudio u svakoj reenici: u mranim razdobljima, vedro elo znak je be-
utnosti (Brecht). 57 Kada je, na ope iznenaenje veine u koli, udovite
uniteno i nacizam poraen, ovaj je stav postao previe fiksiran da bi oni
bili u stanju uiniti prijelazni korak od filozofijskog gnuanja k znanosti i
politici.
Utoliko se Frankfurtska kola do dana dananjega nikada nije poma-
kla od refleksije o gnuanju njenih teoretiara spram kapitalizma k teoriji
objekta tog gnuanja i politikoj praksi koja bi taj objekt transformirala.
Ona je utoliko mogla razviti monu i dobro artikuliranu antikapitalistiku
ideologiju i to joj se mora pripisati u zasluge. Ona je pomogla da se ponovno
iskusi ona dimenzija Marxove misli koja se bavi kvalitativnim aspektima
rada i ljudskih odnosa u kapitalistikom drutvu. Kao to je naglasio Lucio
Colleti, jedan od najeih kritiara kole, ni Druga internacionala ni Ko-
minterna nisu zadrali tu dimenziju. Presudni inovator u tom smislu bio je
Lukcs, ali je Frankfurtska kola, zajedno s Wilhelmom Reichom, imala go-
tovo jednako pionirsku ulogu u obogaivanju tih ideja time to im je dodala
psihoanalitiku dimenziju. Ona je takoer ostvarila niz esto briljantnih i
britkih kritika burujske kulture to je Adornov najvei doprinos. 58
tovie, tono ova funkcija frankfurtske teorije kao razvijene reflek-
sije o antikapitalistikom gnuanju objanjava dugotrajnost kole. Kombi-
nacija institucionalnog kontinuiteta i zajednikog, zbog nacistike traume
zamrznutog stava ouvala je teoriju i njezine osnovne ideje unato svim
promjenama posljednjih etrdeset godina. Ona je stoga mogla iznenada
ponovno osvanuti kao neto poput magine anticipacije suvremenog stu-
dentskog pokreta koji je iste teme spontano otkrio u ezdesetima. Kao to
je Frankfurtska kola formirana kada se u Rusiji odvijala revolucija koja se
inila odsutnom u Njemakoj, tako se danas ona moe vidjeti u Vijetna-
mu, Kubi i Kini, ali se ini odsutnom u metropolitanskim imperijalisti-
kim zemljama. Zapadni su se studenti stoga mogli osjeati od nje odsjeeni
jednako kao to se Frankfurtska kola osjeala 1920-ih i 1930-ih. Istovre-
meno je dananji studentski revolucionar mladi buruj ili sitnoburujski
regrut koji je otkrio represivnu i ubilaku narav imperijalizma. On ili ona
57 An die Nachgeborenen. [Na prijevod: Ber- Adornu. Valja meutim naglasiti da, iako se
tolt Brecht, Pjesme (Lykos, Zagreb 1961.). Sti- ini da je Adornov doprinos glavnim meto-
hovi u originalu glase: "Eine glatte Stirn / De- dologijskim i filozofskim temama kole bio
utet auf Unempfindlichkeit hin." op. prev.] sekundaran, njegove specifine primjene tih
58 Ovaj se tekst prvenstveno usredotoio tema esto su najsjajnije vjebe u kolektivnom
na djelo Horkheimera, kronoloki i sadrajno oeuvreu moda zbog toga to su polja koja je
utemeljitelja Frankfurtske kole, s poneto on odabrao glazba i knjievnost priklad-
rasprave o odvojenom itineraru Marcusea. U nija strogo kritikoj analizi, kriticizmu, nego
usporedbi s tim, malo je prostora posveeno drutvene formacije i politiki sustavi.
frankfurtska kola