Geologija

(i hidrogeologija) kra

Pristupi istraivanju kra

Mladen Jurai, Geoloki odsjek

PMF-a, Sveuilite u Zagrebu,
2006/07
 Pristupi istraivanju kra
Kr je uvijek bio i jest interesantan
prirodoslovcima, ali i drugim istraivaima
prirodnih fenomena, pa je prikazivan (i
prouavan) s razliitih aspekata.
Danas, uglavnom, razlikujemo tri pristupa
prouavanju kra: speleoloki, deskriptivni i
genetski Ovaj redoslijed ne znai ujedno i
kronoloku evoluciju prikaza krkih fenomena,
jer svaki od njih i danas traje, ovisno o tome koji
od strunjaka istrauje kr ili kakvi su mu
struno-znanstveni afiniteti.
 Speleoloki pristup
Speleoloki pristup prouavanju kra razvijen je osobito u 19.
st. Kod toga se preteno istrauje i opisuje prostiranje, oblik,
veliina, te meusobne veze podzemnih prostora. Opisuju se
sve pojave u spiljama (sige, prevlake, zastori, stupovi, voda,
slapovi, flora, fauna, sedimenti itd.).
Danas su speleoloka istraivanja vana za hidrogeologiju.
Provode se, npr. ubacivanja boje (trasiranja) u spiljama radi
praenja podzemnih tokova. Odreuju se mjesta eventualnih
gubitaka vode iz hidroakumulacija u kru, zone koje treba
injektirati...
Pokazuje se znatan napredak u tehnikama i metodama
istraivanja, ronjenje, ekspedicije, te to uzrokuje veliki broj
otkria novih spilja, te se godinje se objavljuje preko 2000
lanaka sa speleolokom problematikom.
 Speleoloki pristup
U Hrvatskoj u tom podruju moemo istaknuti nekoliko
imena: Dragutin Hirc (geograf), Josip Poljak (geolog -
Peine Hrvatskog kra), Mirko Malez (paleontolog -
Veternica), Sreko Boievi (geolog/hidrogeolog,
popularizator), braa epelak, Mladen Garai (
geolog - sistematika speleolokih objekata), Damir
Lackovi itd.
Razvoj bi speleologije (unutar geologije) trebao ii u
smjeru speleogeneze, tj. spoznavanja naina
nastanka speleolokih objekata, uzimajui u obzir
geoloke okvire (litologija, tektonika) ali i klimu, te
posebno vrijeme nastanka speleolokih objekata i
sedimenata koje nalazimo u njima.
Deskriptivni pristup
Deskriptivni pristup se osniva na opisivanju
krkih fenomena i njega su uglavnom koristili
geografi, pa je tako kao rezultat takvih radova
nastala i terminologija krkih oblika. Ovdje emo
prikazati one oblike i nazive koji su najee u
upotrebi.

Pregled hrvatske krke terminologije objavio je

prof. Josip Rogli geograf, 1974 godine
Griine (krape), ponikve, polja, zaravni, ponori,
vrela, estavele, vrulje
1. Griine / krape
Najmanji krki (mikrokrki) oblici su griine
(narodni izraz, takoer izjeline) ili krape (iz tal.
scarpata - kameniti zid)
Cutters je ameriki, grike je engleski, Karren je
njemaki a lapies francuski naziv.
Microkarren je engl. naziv za tragove otapanja
brazde, ljebove, utore, kanale ija najvea ili
maksimalna dimenzija (duina, irina, dubina,
promjer) nije vea od 1 cm.
Veliina griina/krapa varira od 1 cm do 10 m,
iako katkada duina moe biti i vea.
Griine / krape
Nastaju diferencijalnim povrinskim otapanjem
vodotopljivih stijena.
Morfoloki se razlikuju pukotinske, mreaste,
meandrirajue griine/krape, i kamenice.
Nalazimo ih na ogoljeloj povrini ali i ispod
pokrivaa - tla!
Posebna su vrsta obalne griine/krape i
krapari gdje u njihovom formiranju mogu
sudjelovati i organizmi (biokorozija).
Sustavi vie griina/krapa ine krapare ili grie
(Karrenfield) i mogu pokrivati znaajne povrine.
Griine / krape
Bogli (1980) krape dijeli prema tome dali
je stijena u doba nastanka bila ogoljela
"free karren" djelomino pokrivena "half
free" ili potpuno pokrivena tlom ili gustom
vegetacijom "covered karren".
Veina istraivaa se danas u svijetu
koristi navedenom klasifikacijom.
Gigantski krapar, koridor kr, labirint kr.
Griine / krape
 Pukotinske
krape i
erozijske griine
(izje(d)line)
krapar (Baia kuk, Velebit)
Kamenice
Erodirana velika kamenica
Koridor/labirint kr
 2. Ponikve
Indeksna ili bazina reljefna forma (oblik) u kru
je PONIKVA. (vrtaa, svrtak, rupa, dol-dolovi).
Internacionalizam je DOLINE - DOLINES a
amerika literatura upotrebljava izraz sinkhole.
To su izolirane cirkularne ili subcirkularne
udubine promjera od 10 - 500 (1000) m, ija
relativna dubina rijetko prelazi 100 m. Nastanak
se objanjava dvojako:
korozijom otapanjem odozgo ili/i
uruavanjem zbog ispiranja odozdola. (esto zbog
sniavanja razine podzemne vode i gubitka uzgonske
potpore).
 Ponikve
Ponikve su oblik koje daju kru njegov
specifian izgled (npr. boginjavi kr u
okolici Generalskog stola), pa se smatra
da su one osnovni krki oblik.
Prema obliku moemo razlikovati
tanjuraste, zdjelaste, kotlaste, ljevkaste,
provalije, dabre
Poseban je oblik DOLAC - dno ponikve
pokriveno tlom (crvenicom) i obraen.
Ponikva, Velebit
Ponikva, Velebit
Ponikva (Sobarska blatina, Mljet)
 3. Uvale
Uvale su vee, duguljaste zatvorene forme
s podzemnim odvodnjavanjem.

Postanak im je vezan uz znatniju tektonsku

oteenost terena i kasnije korozijsko
oblikovanje.
Uvala Blato na Mljetu
 Uvale
U obalskoj narodnoj terminologiji
upotrebljava se za zaljev ili dragu.
Cviji (1901) proirio na pretpostavljeni
meuoblik u ciklikom razvoju od ponikve
do polja.
Danas se sve se manje upotrebljava u
strunoj literaturi.
 4. Krka polja
Polja su najee vee (vie kilometara dugake)
zatvorene depresije unutar krkog terena.
Predisponirana su rasjedima, zaravnjena kvartarnim
i/ili neogenskim sedimentima, i naravno imaju
podzemnom odvodnjavanje.
Geolozi ih zovu krka polja smatrajui ih
karakteristikom kra, a geografi polja u kru jer su
to plodni prostori kao i polja u drugim podrujima
oko kojih su vezana naselja i ivot ljudi.
Karst poljes (engl.)
 Krka polja
Gams (1978) odreuje tri kriterija da bi se neka depresija
nazvala poljem:
1. Ravno dno u stijeni (koje moe imati i terase) ili u
nekonsolidiranom sedimentu (pr. aluvij),
2. Zatvoreni bazen (udubljenje, depresija) sa strmim bokom barem
na jednoj strani,
3. krko otjecanje
sugerira da zaravnjeno dno mora biti barem 400 m
iroko, dok Cviji (1893) uzima 1km kao donju granicu.
Najvee dinarsko krko polje je Lika sa zaravnjenim
dnom od 474 km2, Livanjsko 385 km2.
Krko polje (polje u kru), Cerkniko polje, Slovenija
Krko polje (polje u kru), Cerkniko polje, Slovenija
 Krka polja
Razlikuju se tri osnovna tipa
polja:
Rubno polje (border polje)
dominirano alogenim inputom
(prijelaz prema slijepim
dolinama)
Strukturno polje (structural
polje), geoloki kontrolirano,
najee u Dinaridima,
nastaje usjedanjem (grabeni) i
zapunjeno neogenskim
sedimentima.
Polje u razini temeljnice
(baselevel polje) gdje
regionalna epifreatsko vodno
lice presijeca povrinu.
 5. Zaravni u kru
Zaravni su prostrane zaravnjene karbonatne povrine.
Na sebi ponekad imaju razvijene ponikve, ili su u njih
usjela krka polja, ponekad je u njima usjeen rijeni
kanjon, a esto su rasjedima kaskadno raskinute.
Modelirane su egzogenim procesima i zasjecaju
geoloke strukture. Vezane su za korozijsko
oblikovanje uz razinu temeljnice, ali este su i uz zone
navlaenja.
Poznate su: Istarska, Prominska
(Sjevernodalmatinska - Kistanjska povr), Unsko-
koranska.
Postanak im nije do kraja razjanjen, o emu emo
govoriti naknadno
Kanjon Krke (Visovac) usjeen u sjeverodalmatinsku
zaravan
Kanjon Rae usjeen u istarsku zaravan
6. Humci i glavice
Zaostali humci na
zaravnima (humasti kr,
kr glavica, Mogote)
Krki tornjevi, poseban su
oblik zostajanja krkog
procesa.
Promina, Humovi u dolini
Neretve, Humovi kod
Gospia.
Humovi
Humoviuudelti
deltiNeretve
Neretve
Zir u Lici
 7. Doline u kru
Slijepa dolina nastaje kad ponornica iz nekrkog
podruja dotee u krko podruje i nestane u podzemlju
tj. dolina je nizvodno zatvorena (najee amfiteatralno).
Alogena rijeka moe proi kroz krko podruje i stvoriti
krki kanjon (Mirna, Raa, Rjeina, Zrmanja, Krka).
Visea dolina je u sluaju kad je razina vode u rijeci
via no to je razina temeljnice (Krka i do 100 m razlike).
Ukoliko u kru imamo fluvijalnu dolinu (nastalu rijenom
erozijom), a danas u njoj nema vodotoka onda je to
suha dolina (npr. Limska draga).
Visee doline
 8. Podzemni krki oblici
Morfoloki razlikujemo spilje, jame i kaverne.
Spilja (pilja), peina, pe (potkapina stijene ili
poluspilja) je preteno
horizontalna/subhorizontalna podzemna upljina u
koju moe ui ovjek.
Obalni varijetet garma (podtip rikavica)
Nastaju preteno erozijskim i korozijskim radom
podzemnih voda. Prema poprenom profilu moe
se raspoznati nastanak u vadoznoj ili freatskoj
zoni.
 8. Podzemni krki oblici
Spilje se dijele na jednostavne, razgranate, etane,
te spiljske sustave (Garai, 1991).
Preduvjet za nastanak pukotinski sustavi,
neotektonika, litoloki kontakti, VODA.
Spiljski sustav Mammoth (Kentucky, USA) 557 km
(14 pilja duih od 100 km!)
U Hrvatskoj ih ima registriranih oko 1.500. Najdui je
sustav ulin ponor - Medvedica (Ogulin) s 16.396 m.
(2003)
 8. Podzemni krki oblici
Jame su preteno vertikalni speleoloki objekti
(bezdan). Dijele se na jednostavne, koljeniaste i
jamske sustave.
Japaga je prijelazni oblik izmeu ponikve i jame.
Strmih je strana ali se vidi dno.
Do maksimalne dubine od 2164 m Krubera u
Kavkazu (Gruzija-Abhazija) (preko 70 jama dubljih od
1000 m) (Lukina jama na Velebitu - 1392 m, 16. u
svijetu) (2006).
U Hrvatskoj od preko 8.900 registriranih speleolokih
objekata, preko 70% ine jame.
 8. Podzemni krki oblici

Kaverne su podzemna upljine u kru koje

nemaju prirodnog ulaza (nabuene). U
Hrvatskoj je registrirano preko 850 kaverni
(2006).
Najvea u tunelu Vrata (nedaleko Fuina) 83 x
63 m, visina 45 m!
 9. Hidroloki krki oblici
Vezano uz hidroloku funkciju u kru
razlikujemo: ponornice, ponor, vrelo, estavelu,
vrulju.
PONORI su vei ili manji otvori na povrini u
kojima nestaju povrinski tokovi (ponornice).
Najee su u poetnom dijelu vertikalni, a dalje
kaskadno odvode podzemne vode do erozijske
baze (dananja konana erozijska baza je
razina mora).
Mogu biti ponikvasti, pukotinski, aluvijalni, sitasti,
spiljski, jamski...
 9. Hidroloki krki oblici
VRELA (krki izvori): stalni, povremeni i periodiki (intermitentni)
Karakteristina su velika kolebanja izdanosti krkih vrela.
est je oblik sifonskih (jamskih - uzlaznih vrela (Vaucluse - vokliki tip
izvora do 300 m ronjeno!)). 315 m
Izvor Kupe je voklikog tipa i ronjeno je u njemu do dubine 86m (1996),
Slunica, Bistrac. O drugim tipovima kasnije ...

ESTAVELE (karakteristina krke hidroloke pojave - povremeno

vrelo/ponor izmjenina funkcija (387 registriranih speleobjekata u
Hrvatskoj - 1995)

VRULJE podmorski izvori, a povremeno i obalni ponori,( 9

speleoobjekata 8-23m duine do 30 m dubine - 1995). S njima u
vezi su i priobalni boati izvori.
Neki krki oblici
Deskriptivne klasifikacije kra
Na temelju razliitih pojavnih oblika (pogotovo
razlika) opisan je velik broj tipova kra, te je
uveden itav niz termina koji opisuju pojedine
tipove kra:
Prema mjestu pojavljivanja krkih oblika
razlikujemo egzokr (razvijene vanjske forme) i
endokr (razvijene unutranje forme i prostori).
Vano je istaknuti da neke egzoforme mogu
nastati, tj. potjeu od endoformi (uruavanje
odnosno razaranje krovine e.g. urune ponikve,
pilje bez stropa bezstropne jame)
Deskriptivne klasifikacije kra
Na temelju stupnja pokrivenosti tlom i
biljnim pokrivaem razlikuju se:
goli kr koji je (ili se smatra) primarno golim, tj.
na kojem nije bilo sedimentnog pokrivaa;
pokriveni kr koji je i danas pokriven tlom, te
ogoljeli / ekshumirani kr koji je bio pokriven
tlom ili sedimentom a danas vie nije.
Deskriptivne klasifikacije kra
Uz navedene, postoje i:
Subkutani kr koji nastaje i intenzivno se razvija
ispod pokrova tla, humusa, biljnog pokrova.
Procesi su erozije intenzivni, ispod tla
(Penck,1924 to naziva podzemni kr!)
Fosilni kr je onaj koji se ne vidi na povrini
(pokriven nekrkim stijenama).
Poseban je tip Umrtvljeni kr koji se vie ne
razvija zbog aridne klime!
Deskriptivne klasifikacije kra
Ukoliko je krki reljef bio pokriven transgresivnim
nekrkim sedimentima (lapori, crvenica, gline,
terra rossa) pa je proces okravanja zaustavljen
imamo paleokr.
Suprotno tome kada i danas imamo proces
okravanja to zovemo recentni kr.
Ekshumiranje je pojava ponovnog okravanja
nakon to je nepropusni pokriva uklonjen
(spiranjem, erozijom, umjetno).
Deskriptivne klasifikacije kra
Fluviokr (prof. Rogli uveo ime) je reljef u
laporovitim ili terenima s izmjenom
karbonata i nekarbonata. Stoga imamo
kombinaciju klasinih egzogenih proces na
padini, troenja, rahlog pokrivaa,
povrinskih tokova, ali i tipinih korozijskih
krkih procesa.
Deskriptivne klasifikacije kra
Posebne pojave su klastokr koji nastaje
otapanjem vapnenakog cementa u klastitima.
Pseudokr je pojava formi slinih krkima, ali u
netopljivim stijenama (pr. spilje u lavi - nastale
uslijed naglog hlaenja - na Kanarskom otoku
Lanzarote spilja dugaka vie stotina metara!),
u pseudokr spada krio- ili termo-kr, pojave
ponikvastih udubljenja u permafrostu, nastale
otapanjem i zaleivanjem vode u tlu (to nije kr!).
Deskriptivne klasifikacije kra
KATZER (1909) je podijelio kr prema dubini do
vodonepropusne podine i vode temeljnici na:
Duboki kr kojeg nalazimo u debelim serijama
vapnenaca, te se ne dopire do lokalne erozijske
baze, prisutni su svi krki oblici ukljuujui krka
polja, a od endokrkih oblika prevladavaju JAME
Plitki kr kod kojeg se vidi ili je blizu
vodonepropusna podloga, u takvima prevladavaju
SPILJE.
 Deskriptivne klasifikacije kra
Prema izgledu podruja moe se razlikovati:
Ponikvasti kr (boginjavi, cocpit > Jamaica) tj.
teren pokriven veim brojem ponikvi!
Kr glavica (stoasti kr) na Javi (Indonezija) se
zove: GUNUNG SEVU (tisuu bogova). Slian je
kupasti kr u Vijetnamu i Junoj Kini!
Kr kukova (mogote) est na Kubi - zaostali
vapnenaki blokovi koji su okreni.
 Deskriptivne klasifikacije kra
holokarst (holokr) potpuno sa svim formama razvijen kr
merokarst (merokr) nepotpuno razvijen kr. Oba izraza
uveo je Cviji 1924
polukr (halbkarst) preteno reljef na dolomitima (Grund,
1914)
akumulirani kr razvija se u podzemlju iako je proces
okravanja na povrini prekinut
rudimentarni kr nekada razvijeni kr od kojeg su danas
ostali samo ostaci.
tektokr vezan je uz znaajnije tektonske poremeaje
obalni kr obalni oblici grie
linearni kr linearno poredani krki oblici zbog geolokih
karakteristika terena.
rebrasti kr nizovi otpornijih stijena prema koroziji koje u
terenu ine uzvienja.
 Deskriptivne klasifikacije kra
Savicki (1909) podijelio je kr na mediteranski i
srednjoeuropski, tj, prema klimatskim podrujima
u kojima nalazimo kr moe ga se podijeliti na:
tropski, mediteranski, umjerenih irina.
Osnovu ovih klasifikacija ine LITOLOGIJA i fizika
svojstva stijena (vana je propusnost), te KLIMA.
Oni uvjetuju stupanj korozije stijena. To odreuje
morfoloke karakteristike podruja koje onda daju i
ime tipu kra.
Genetski pristup prouavanju kra
Najblii je geolokom poimanju postanka i razvitka kra, jer
nastoji objasniti okolnosti postanka razliitih tipova kra.
Do genetskog pristupa se dolo nakon dugotrajnog,
sistematskog istraivanja koje se osnivalo i na speleolokom
i na deskriptivnom pristupu, ali prvenstveno na novim
saznanjima koja potjeu od modernijih metoda istraivanja
kao to su geofizika istraivanja, buenja i trasiranja
podzemnih vodenih tokova.
Utemeljitelj takvog pristupa kru je akademik Milan Herak,
dugogodinji profesor ovog Fakulteta, a rezultati njegovog
rada na kru predstavljaju prekretnicu u shvaanju evolucije
krkih terena i formi.
 Genetski pristup prouavanju kra
U genetskom istraivanju kra potrebno je poi od ovih elemenata:
vrste vodotoplive (karbonatne) stijene (vapnenci, dolomiti, karbonatne
stijene s ulocima klastita ili bez njih, mramori, sedra, gips, halit)
debljine karbonatnih naslaga (vea debljina-vea mogunost razvitka kra,
facijesi; horizontalni i vertikalni kontinuitet karbonatnog slijeda)
mjesta nastanka karbonatnih stijena
facijes (dubokomorski - iroki; grebenski, plitkovodni, litoralni - duguljasto
pojavljivanje, kr u sedri, te
orogenski (u orogenu se stvaraju debele naslage koje su kasnije znatno tektonski
poremeene; u epiorogenu su primarne naslage tanje i kasnije nema veih
tektonskih poremeaja; litoral, batijal)
starosti stijena (u okravanju nema reverzibilnosti, starije naslage mogu biti
vie puta okravane, pa bi starije naslage u pravilu trebale biti jae okrene,
jer su prole vie emerzija)
starosti i tipa struktura (starije strukture, i tektonski intenzivnije poremeeni
tereni biti e podloniji okravanju).
Genetski pristup prouavanju kra
Na temelju toga je Herak (1977) napravio
tektogenetsku klasifikaciju kra:
Osnovne su postavke da:
1) tek a temelju upoznavanja cjeline krkog prostora i
upoznavanja svih svojstava moemo tek post
festum (naknadno) ii na imenovanje;
2) isti tip tako shvaenog i klasificiranog kra moemo
nai na razliitim mjestima;
3) kru se pristupilo s geolokih pozicija, tj dobili smo
klasifikaciju prema tektogenezi.
 Tektogenetska klasifikacija kra
Postoje dva osnovna tipa:
orogenski kr (sastavni dio orogena,
tektoniziranog prostora - nalazimo ga u
zonama subdukcije - geosinklinalni kr)
epiorogenski kr (stijene taloene na
stabiliziranom podruju, kratonima -
platformski kr).
Hidrogeoloki odnosi ali i morfologija e biti
razliiti u ova dva osnovna tipa kra.
 Orogenski tipovi kra
Sastavni su dio orogena. Karbonatne stijene
primarno su iroko rasprostranjene i velike su
debljine. Kasniji snani orogenetski pokreti izdigli su
ih, te uzrokovali znatne poremeaje i razlamanja
sedimenta s dominantnim reversnim i navlanim
strukturama, koji su prethodili okravanju.
Dijele se na:
Leasti orogenski kr
Borani orogenski kr
Disecirani orogenski kr
Akumulirani orogenski kr
 Leasti orogenski kr

Razvijen je u orogenskim kompleksima kad

ima relativno malo karbonata koji su
ukomponirani u strukture.
Razvijeni su povrinski krki oblici, dok je
podzemnih malo, a i ti su malih dimenzija.
 Leasti orogenski kr

Nalazi se u pretkambrijskim terenima i to je jedini tip u

pretkambrijskim orogenima. Obino su to mramori (zato?).
Vie ima lentikularnog orogenskog kra u kaledonidima i
hercinidima, gdje ima i ostalih tipova orogenskog kra.
Zanemariv je u alpinskom orogenu.
 Borani orogenski kr

Ne zna se njegova baza (osnovica) za razliku

od lentikularnog. Borani orogenski kr je u
pravilu komprimiran.
Antiklinale su u pravilu karbonatne, a
depresije nekarbonatne (klastiti). Voda
prodire u podzemlje u antiklinalnom dijelu i
sputa se ispod klastita, pa moe biti i
arteka.
 Borani orogenski kr

Ravni kotari, Iranske bore, Atlas gorje.

 Disecirani orogenski kr

Vezan je uz jaku navlanu i rasjednu tektoniku. U

rubnim dijelovima orogena. Homogeni karbonatni
kompleks dezintegriran u vie odvojenih cjelina.
U njemu ima silaznih i preljevnih izvora, zatim
pojava stalnog povrinskog otjecanja u dolinama.
Duboka cirkulacija voda je rijetka, a povrinske i
podzemne razvodnice esto koincidiraju.
U pravilu je osnovica diseciranog orogenskog kra
poznata.
 Disecirani orogenski kr

Unutranji Dinaridi, Alpe, Karpati

 Akumulirani orogenski kr

Nastaje u podrujima primarno debelih karbonatnih

naslaga koje su naknadno jako poremeene
prvenstveno reversnim i navlanim strukturama,
tako da su esta tektonska odebljanja
(akumuliranja) u karbonatnim sedimentima.
Okravanje je dublje od dna dolina, prisutne sve
karakteristike holokra (ponikve, polja, zaravni,
izvori, estavele, ponori, vrulje, esto nepodudaranje
povrinskih (topografskih) i podzemnih
(hidrogeolokih) razvodnica.
 Akumulirani orogenski kr

To je kr ulananih gorja Dinarida, Helenida,

Picos de Europa i dr.
 Epiorogenski tipovi kra
Vezani su za starije stabilizirane orogene
(prekambrijske, kaledonske i hercinske) preko kojih
lee mlai karbonatni sedimenti. Takav kr nije
sastavni dio orogena. Slojevi su uglavnom
horizontalni, bore su blage, rasjedi su uglavnom
normalni. Ponekad su slojevi nagnuti zbog dijapirizma.
U pravilu su debljine karbonatnih stijena manje od
onih u orogenskom kru.
Dijele se na:
Tabularni epiorogenski kr
Homoklinalni epiorogenski kr
Borani epiorogenski kr
Bazenski epiorogenski kr
Duboki epiorogenski kr
 Tabularni epiorogenski kr

Nalazi se na nepropusnom starom orogenu.

Slojevi su horizontalni. Bazu kra lagano je
definirati.
Cirkulacija voda uglavnom je meuslojna, pa
su podzemne upljine dobro razvijene,
horizontalne su i velikih su dimenzija. Izvori
su silazni, a podzemne je vode lako definirati.
Ovaj tip kra karakterizira karbonatni plato
Libije. Florida.
 Tabularni epiorogenski kr

Ovaj tip kra karakterizira karbonatni plato

Libije. Florida.
 Homoklinalni epiorogenski kr

Slian je tabularnome samo je cijeli kompleks

nagnut na jednu stranu. Nemamo silazne ve
preljevne izvore (ostalo slino).
 Borani epiorogenski kr

Borani karbonatni kompleks bez navlaka i

ljuskavih struktura a lei na orogenskoj
osnovi.
Borani sustav uvjetuje smjerove toka voda, a
bore definiraju i razvodnice. Povrinske i
podzemne razvodnice koincidiraju, nema
polja i estavela.
U antiklinalnim dijelovima na tjemenu stijene
mogu popucati pa mogu nastati ak i doline.
 Borani epiorogenski kr

Ovakav borani epiorogenski kr sreemo u

planini Juri (gdje pokriva hercinsku osnovu) ili
na Arapskom poluotoku (pokriva
prekambrijski orogen).
 Bazenski epiorogenski kr

Kr vezan za karbonatne stijene taloene u

depresijama starijeg orogena. Naslage
nagnute prema sreditu depresije zbog
sinsedimentacijskog sputanja dna, a
mogue i este su izmjene s
nekarbonatima.
esti u permu SAD. Bazeni tonu a uokolo
su grebeni. Slino i u Panonskom bazenu s
litotamnijskim vapnencima. Moskovski
bazen.
 Bazenski epiorogenski kr

Klasian tip bazenskog kra je Pariki bazen. Voda

u sreditu Parikog bazena je arteka. Kr Parikog
bazena lei na hercinskoj osnovi, a od periferije
prema sreditu niz je karbonatnih zona lunog ocrta.
 Duboki epiorogenski kr
Ukoliko postoji debela karbonatna serija
nastala zbog diferencijalnog slijeganja veeg
bazena, a nije dolo do orogenetskih pokreta
(podvlaenja) boranja, navlaenja ve imamo
slabu uglavnom rasjednu tektoniku, razvit e
se kompleksni kr (kao i u orogenskom kru).
To je razvijeni kr u kojem ima svih formi,
postoje kompleksni vodotoci, estavele, jame,
ponori.
 Duboki epiorogenski kr

Osnovica ili baza epiorogenskog dubokog kra je

poznata, iako esto nije izloena (nije na povrini).
Takav je Kr Jamaice. Tamo nalazimo tercijarne
karbonate na starijim sedimentima. Neki dijelovi
osnovne strukture izdigli su se tiltingom (slino
dijapirizmu).