Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
UDK: 2-1
,
*
e*
*
*
2013.
*
*
1./2013.
VRHBOSNENSIA GODINA XVII BROJ 1 SARAJEVO 2013.
Izdava Publisher
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu - pridruena lanica Univerziteta u Sarajevu
Catholic Theological Faculty in Sarajevo - Associate Member of the University of Sarajevo
J. Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
Tel./fax.: +387-33-533-516
e-mail: vrhbosnensia@kbf.ba
http://www.kbf.ba
Korektura Proofreaders
Pero Pranji, Darko Tomaevi
Tisak Printing
Suton d.o.o., iroki Brijeg
Cijena Price
BiH: pojedinani broj 10 KM; godinja pretplata (2 broja) 20 KM
Europa Europe: 10 (1 fasc.); 20 (2 fasc. pro anno)
Uplata Payment
Tuzemstvo na transakcijski raun in BiH to transactional account: Katoliki bogoslovni
fakultet asopis Vrhbosnensia; Intesa SanPaolo Banka d.d. BiH
154-921-2002-1485-74
Inozemstvo from abroad: Katoliki bogoslovni fakultet asopis Vrhbosnensia;
Intesa SanPaolo Banka d.d. BiH
IBAN: BA391549212002148574
SWIFT: UPBKBA22
vRHBOSNENSIA
asopis
za teoloka
i meureligijska pitanja
lanci Articles
Aid SMAJI, Uloga vjere u formiranju stava prema drugom
i drukijem: izmeu religijskih ideala
i bosanskohercegovake stvarnosti .................................................... 5
Ivan MARKEI, Vjera u komunistikome okviru....................................... 27
Mato ZOVKI, Jesu li vjerski poglavari u Bosni i Hercegovini
otvoreni za nove izazove ............................................................................. 77
Marinko PERKOVI, Molitva Oenaa: biblijsko-moralno
promiljanje ................................................................................................ 99
Zorica MAROS, Iz vjere graditi kulturu ivota: vjera kao
zadani i uvijek novi izazov .................................................................. 119
Niko IKI, Ravenski dokument i Pastor Aeternus:
dva dokumenta - dva svijeta - jedan izazov ..................................... 139
Zdenko SPAJI, Crkva u Bosni i Hercegovini pred
izazovima drutvenih promjena ...................................................... 157
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 - 7,26: novi hrvatski prijevod s
aramejskog izvornika, uz popratne strune biljeke ............... 183
3
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
4
lanci Articles
UDK: 316.6-053.81(049.3)(497.6)20
[2:323.1](497.6)20
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: sijeanj 2013.
Aid SMAJI
Fakultet islamskih nauka
emerlina 54, BiH 71000 Sarajevo
aid90@yahoo.com
Saetak
Uvod
2. Metoda
3. Rezultati
15
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
17
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
33 Samuel B. GREEN Neil J. SALKIND, Using SPSS for Windows and Macintosh:
Analyzing and Understanding Data (New Jersey: Pearson Prentice Hall, 52008.).
18
Aid SMAJI, Uloga vjere u formiranju stava prema drugom i drukijem: izmeu religijskih
ideala i bosanskohercegovake stvarnosti, 5-26
4. Rasprava i zakljuci
Summary
In the context of the conflict in Bosnia and Herzegovina in the early 1990s,
and the revitalization of religious praxis and its more vivid presence in social life, this
article asks what is the role of the individuals faith, in terms of religious awareness
and personal experience of holiness, in the context of developing peaceful coexistence
with the members of different ethno-religious communities in Bosnia and Herzegovina.
The purpose of this enquiry is to determine how much and in what way religious ortho-
doxy, as a personal reinforcement of basic religious beliefs and as an aspect of religious
awareness, determines the attitudes of young people toward those who can be charac-
terized in an ethno-confessional sense as other, and how this affects, to a greater or
lesser degree the individuals willingness to accept coexistence. The issue is examined
from the perspective of contemporary psycho-social theory and in accordance with
the scientific methodology of empirical research into religious awareness. Depending
25
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
on how the evidence is analyzed, orthodoxy may have no implications whatsoever for
this kind of inter-ethnic attitude, or it may have a minor influence on young people,
discouraging them from moving closer to people from other ethnic communities in
Bosnia and Herzegovina. The data may suggest that the cause of this unwillingness to
move closer to other groups may be a lack of ideological consistency and also a feel-
ing that the individuals ethnic group is under threat characteristics that are found
among a small proportion of religious believers. The article identifies ways in which
religious communities must intensify their efforts if they want to help develop peace-
ful coexistence among the different ethno-religious communities living in Bosnia and
Herzegovina.
Key words: religious orthodoxy, acceptance of coexistence, feeling of ethnic
threat.
26
UDK: [27:329.15](497.6)19
[27-732.2-284:329.15](497.6)
Pregledni rad
Primljeno: sijeanj 2013.
Ivan MARKEI
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar
Maruliev trg 19/I, HR 10000 Zagreb
ivan.markesic@pilar.hr
Saetak
Uvod
1. U emu je bt prijepora?
17 Citirano prema: Ivan CVITKOVI, Religija: pitanja i odgovori, 44, biljeka 32.
18 Ante ALFIREVI, Pijo XI. protiv komunizma, Obnovljeni ivot 18 (1937.), 193.
19 Joso FELCINOVI, Izgradimo nau Hrvatsku, I. dio, (274 str.) i Izgradimo socijalnu
Hrvatsku, II. dio (227 stranica). Kriarski prirunici br. 4 i 5 (Preko: 1941.), 11.
34
Ivan MARKEI, Vjera u komunistikome okviru, 27-75
30 Sran VRCAN, Od krize religije k religiji krize (Zagreb: kolska knjiga, 1986.), 151.
31 Detlef POLLACK, Einleitung. Religiser Wandel in Mittel- und Osteuropa,
Detlef POLLACK Irena BOROWIK Wolfgang JAGODZINSKI, ur., Religiser
Wandel in den postkommunistischen Lndern Ost- und Mitteleuropas (Wrzburg:
Ergon Verlag, 1998), 13.
39
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
trajanja.32
No, oito do toga nije dolo. Stvari su krenule sasvim drukijim
tijekom. Novonastale jednopartijske, nedemokratske i totalitarne dr-
ave vidjele su u Crkvama i vjerskim zajednicama prikladan predmet
vjebanja strogoe. Naravno, ni Crkve ni vjerske zajednice nisu to pri-
hvaale skrtenih ruku. Stoga razloge zato su ondanje dravne vlasti
pod vodstvom komunistikih partija tlaile Crkve i njihove lanove tre-
ba traiti u objema strukturama, kako u partijsko-dravnim tako i u cr-
kvenim, a to Katrin Boeckh obrazlae sljedeom postavkom: kao prvo,
komunistiki voe eljeli su vladati drutvima koja su se mogla kontro-
lirati i iz kojih su opozicijski elementi vie ili manje bili odstranjeni, dok
su, s druge strane, Crkve, ovisno o njihovu politikom angamanu, nu-
dile svojim pripadnicima, ali i drugima izvan njih, mjesto za razmjenu
kritikih ideja i razmiljanja. A one su to mogle initi jer su posjedovale
nemali utjecaj na iroke dijelove stanovnitva u Jugoslaviji, unato pro-
cesu sekularizacije zapoetom na prijelazu stoljea.33 Zbog toga i dola-
zi do tzv. sraza izmeu vladajue komunistike politike elite, koja je
imala potpuno negativan stav prema religiji i religijskim zajednicama, i
religijskih zajednica koje su svojim djelovanjem kroz povijest ostavile
dubokoga traga u narodnoj kulturnoj i religijskoj memoriji, kao to je to
posebno bio sluaj s Katolikom crkvom i hrvatskim narodom.
Kao i Katrin Boeckh, i Jakov Juki navodi da je u tome razdo-
blju na djelu bio sukob dviju religija: jedne kranske i druge svjetov-
ne, iako je moda izgledalo da je rije o sukobu svjetovne ideologije i
religije.34 Kako je u socijalistikim zemljama ideologizacija vodila uvijek
stvaranju svjetovne religije, kojoj se suprotstavljala crkvena religija, i
jedni i drugi koristili su se kolektivitetima. Po uzoru na Sovjetski Savez,
jugoslavenski komunisti u poslijeratnome razdoblju zapoinju s uvoe-
njem kolektivizacije, a krani, s druge strane, s organiziranjem velikih
hodoaa, pa se slijedom takve logike u Hrvatskoj, a i u Bosni i Herce-
radnim akcijama. Na temelju toga Dobri Pastir mogao je traiti da javne ustanove
i privatnici napuste zaposjednute upne stanove i samostane, da se ne zabrani
rad sjemenita, da se porez odmjerava pravedno, da se vrate matice, da se dopusti
vjeronauk u crkvenim prostorima, da se pomogne utamnienima, da se odobre
popravci i novogradnje crkvenih zgrada, da se dobije zdravstveno i mirovinsko
osiguranje crkvenih osoba itd. Dobri Pastir omoguio je tiskanje potrebnih
vjerskih knjiga (npr. Katekizma, Novog zavjeta, molitvenika, pukog vjerskog
kalendara i dr.) u vrijeme kada toga nije bilo.
Strah biskupa na poetku toga razvoja pokazao se neopravdanim: Dobri Pastir nije
stvorio neku zasebnu narodnu crkvu i nije ni u emu oslabio crkvenu stegu, nego
je u Bosni omoguio koegzistenciju i blagotvorno djelovanje Crkve. U nedostatku
hrvatskih nacionalnih institucija u Bosni i Hercegovini u tom poslijeratnom
razdoblju, Dobri Pastir je svojim djelovanjem na kulturnom i vjerskom polju
uvao i ouvao ne samo katoliku vjeru nego i hrvatsku nacionalnu svijest i
hrvatski jezik. Njegovo je znaenje nemjerljivo za ouvanje kulturnog, vjerskog i
nacionalnog identiteta bosanskohercegovakih Hrvata. I. G / I. M.
48
Ivan MARKEI, Vjera u komunistikome okviru, 27-75
nalizacije i eksproprijacije.54
Dodatno, u Hrvatskoj, a time naravno i u Bosni i Hercegovini,
ovo razdoblje bit e optereeno odnosom Crkve i drave, posebice
zbog odnosa Partije prema kardinalu Stepincu, ali i Katolikoj crkvi
uope. Kako je ve reeno, u ovome razdoblju dolazi do potpunog pre-
kida diplomatskih odnosa Jugoslavije sa Svetom Stolicom. Meutim,
do odreenih pozitivnih pomaka u tim odnosima dolazi poetkom
1960-ih, i to nakon Stepineve smrti. Tada zapoinju pripreme za po-
novnu uspostavu diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom. U Rimu se
odrava Drugi vatikanski koncil, Crkva se poinje otvarati prema svi-
jetu, zapoinje dijalog ateista i krana, osniva se Kranska sadanjost,
poinju izlaziti Glas Koncila, Crkva u svijetu, Bogoslovska smotra, tiska
se hrvatski prijevod Biblije, itd., itd.
Nalazei se u procjepu izmeu vanjskopolitikih tenji rimskih
biskupa (Pap) da svoj utjecaj ire i prema istoku, pravoslavnim
zemljama,55 i svojih nacionalnih, antikomunistikih i antijugoslaven-
skih stavova, katoliki biskupi e u tome vremenu uputiti zahtjev Sa-
veznom izvrnom vijeu za normalizaciju odnosa prema odredbama
Ustava i Zakona o pravnome poloaju vjerskih zajednica. Meutim, tek
e u drugoj polovici toga desetljea doi do zatopljavanja crkveno-
dravnih odnosa, na to e u mnogome utjecati i zbivanja u svijetu,
meublokovske napetosti, otvaranje jugoslavenskih granica te procesi
poetne demokratizacije jugoslavenskoga drutva, uvoenje radni-
kog samoupravljanja, itd.
Kad je rije o Katolikoj crkvi u Jugoslaviji vaan poticaj uspo-
stavljanju njezinih boljih odnosa s dravom bilo je svakako odrava-
nje Drugoga vatikanskog koncila, kao i usvajanje za Katoliku crkvu
smjelih smjernica novoga djelovanja u suvremenome svijetu. Teme-
ljei svoje djelovanje na aggiornamentu, Katolika crkva se opredije-
lila za razumijevanje recentnih drutvenih procesa na ijem tragu je
bilo i saborsko eksplicitno priznavanje autonomije ovozemnih stva-
54 Fikret KARI, Religija i drutveni ivot u BiH, http://fikretkarcic.wordpress.
com/2009/08/01/religija-i-drustveni-zivot-u-bih/ (7. XI. 2012.).
55 U vremenu snanih meublokovskih natjecanja, permanentnih kriza (Kuba) i
ratova (Vijetnamski rat) te poloaja Katolike crkve i katolika u zemljama tzv.
realnog socijalizma, sve to bit e poticaji Papi Pavlu VI. i njegovu dravnome
tajniku Casaroliju za (u)voenje tzv. istone vatikanske politike, ali i za
zauzimanje za mirno rjeavanje sukoba u svijetu. Kako se Jugoslavija nalazila
meu zemljama predvodnicama tzv. Pokreta nesvrstanih, iji su ciljevi bili slini
ondanjim crkvenim ciljevima, pruile su se Crkvi vee mogunosti uspostave
boljih odnosa s jugoslavenskim dravnim vlastima.
51
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
No, bilo je i onih, navodi dalje Cvitkovi, koji su kao npr. Joe
Poganik i fra Vitomir Slugi pozitivno vrednovali ustavne odredbe o
vjerskim slobodama. Tako je Poganik zastupao stav da Ustav oza-
konjuje dostojanstvo ljudske linosti stavom da su graani jednaki u
pravima i dunostima bez obzira na vjeroispovijest,87 dok e fra Vito-
mir Slugi istaknuti da su religiozni graani slobodni kao i areligiozni
jer se vjerske slobode ne mogu smatrati nikakvim darom ili privre-
menom suspenzijom miljenja. Cvitkovi dalje navodi da je najpozi-
tivniju ocjenu o vjerskim slobodama u socijalistikoj Jugoslaviji dao
reis ul-ulema hadi Naim ef. Hadiabdi u intervjuu Preporodu od
1. svibnja 1977. godine navodei da su lanovi religijskih zajednica u
novoj stvarnosti doivjeli mogunost pune ravnopravnosti i drutvene
afirmacije, a to ranije nije bio sluaj.88
Naravno, bilo je u ovome vremenu i katolikih teologa koji su
kao pozitivnu injenicu prihvaali postojanje socijalistikog samo-
upravnog drutva. U njihovu pozitivnom stavu prema tome drutvu
neki su marksisti ak govorili da prema nekim kranskim teolozima
izgradnja socijalizma ne proturjei svetim religijskim spisima jer soci-
jalistiko drutvo svoje podrijetlo ima upravo u svetim knjigama.
Marksisti postaju polako uvjereni da je religiju nemogue uklo-
niti administrativnim putem. Prevladavanje religije trebalo je sada
poeti vriti nekim drugim metodama, jer su temeljem poslijeratnih
iskustava jugoslavenski komunisti postali svjesni da borba protiv reli-
gije i religijskih zajednica administrativnim mjerama moe doprinijeti
samo uvrivanju religijskoga fanatizma i te bi mjere dovele vjerni-
ke u konfrontaciju sa socijalistikim drutvom.89
S druge strane, katoliki teolozi prigovarali su jugoslavenskim
marksistima to na religiju gledaju kao na negativnu drutvenu po-
javu (V. Slugi) i to u samoupravnome socijalizmu, smatrajui vjer-
nike konzervativnim graanima, favoriziraju ateiste. Ukazivali su na
Engelsov stav da konzervativan katolik ne moe biti uporabljiv dr-
avljanin. Taj stav Engels je gradio na postavci da katolici ovdje na
zemlji ive predkolu neba i da je stoga kod njih sve posveeno nebu,
onostranosti. No, bio je takoer i svjestan injenice da svatko onaj tko
polazi u hajku protiv religije, pribavlja joj na taj nain vijenac mue-
nitva i produuje joj vijek.90
87 Mi vjernici ne elimo da budemo gunala, iz intervjua ljubljanskog nadbiskupa
dra Joe Poganika Delu, Osloboenje (Prilog Nedjelja), od 9. 4. 1977., str. 4-5.
88 Ivan CVITKOVI, Marksistika misao i religija, 65.
89 Ivan CVITKOVI, Marksistika misao i religija, 189.
90 Friedrich ENGELS, Anti-Duehring (Zagreb: Kultura, 1937.), 350.
63
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
Nacionalnost Vjeroispovijest %
Muslimani Islamskoj 82,28
Nijednoj 17,00
Katolikoj 0,63 (7 ispitanika)
Pravoslavnoj 0,09 (1 ispitanik)
Srbi Pravoslavnoj 72,62
Nijednoj 25,29
Islamskoj 1,67 (16 ispitanika)
Katolikoj 0,42 (4 ispitanika)
Hrvati Katolikoj 88,87
Nijednoj 10,12
Pravoslavnoj 0,58 (4 ispitanika)
Islamskoj 0,43 (3 ispitanika)
Jugoslaveni Nijednoj 77,07
Islamskoj 10,77
Pravoslavnoj 9,43
Katolikoj 5,72
Tablica: 6. Nacionalnost i vjeroispovijest109
Umjesto zakljuka
Summary
The author analyzes the relationship between the Socialist authorities in for-
mer-Yugoslavia and religion, the Church and religious communities, and explores the
degree to which the Socialist system led by the Communist Party of Yugoslavia (KPJ),
or, more correctly, the Communist Alliance of Yugoslavia (SKJ), from 1945-1989, was
responsible for weakening the bonds between the people and the Church and religious
communities, with falling Church membership as a result. The article also analyzes the
degree to which believers were excluded from political and social life, which resulted in
their social marginalization.
The article is divided into four sections. The first deals with the essence of the
conflict between the Catholic Church and the KPJ authorities. The next three sections
correspond to three phases in the relationship between the state and the Church and
religious communities. These are: 1) from the end of WWII (1945) to the end of the con-
frontation with Stalin (1950); 2) the 1950s, 1960s and 1970s; and 3) from the end of
the 1970s to the end of the 1980s. In each period, the author analyzes the relationship
between Yugoslav Marxist theory and religion, the Church and religious communities,
the relationship of the Socialist authorities with the Church and religious communities,
and the relationship of the Church and religious communities with the Socialist sys-
tem. The article also deals with relationships inside one of the religious communities.
It examines the relationship between the Catholic hierarchy and some Franciscans and
their associations, namely The Good Shepherd Association of Catholic Priests. This is
important because the relationship between the church hierarchy and this association
reflected the broader relationship between the Church and the state at that time.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Aloysius Stepinac, Catholic Church, Com-
munist Party of Yugoslavia (KPJ), Holy See, Communist Alliance of Yugoslavia (SKJ).
75
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
76
UDK: 172:2-67
Pregledni rad
Primljeno: studeni 2012.
Mato ZOVKI
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu
Josipa Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
mato.zovkic@bih.net.ba
Saetak
Uvod
18 David HOLLENBACH, The Common Good and Christian Ethics (New York:
Cambridge University Press 2002.), 132.
19 David HOLLENBACH, The Common Good and Christian Ethics, 133.
84
Mato ZOVKI, Jesu li vjerski poglavari u Bosni i Hercegovini otvoreni za nove izazove, 77-98
jele i zavaaju ljude (GS 82). Zato je potrebno mijenjati ljudska srca i
odgajati ljude za novi mentalitet koji e pogodovati napretku i uvri-
vanju opeg dobra.
Religijski pluralna drutva ne posjeduju unaprijed skovano za-
jedniko poimanje opeg dobra, ali su religiozni pojedinci i institucije
koje ih odgajaju u vlastitoj vjeri svjesne vanosti opeg dobra. David
Hollenbach predlae pojam intelektualne solidarnosti u zajedni-
kom traganju za opim dobrom.20 Do te spoznaje doao je, izmeu
ostaloga, tako to je kao profesor kranske etike gostovao na teolo-
kim uilitima u Africi te meu studentima imao pripadnike zaraenih
naroda s kojima je zajedno uvidio vanost poimanja i promicanja op-
eg dobra koje je privlano vjernicima i graanima razliitih kultura,
rasa i naroda. Gruba injenica politike i ekonomske meuovisnosti
potie vjernike, koji ele biti konstruktivni lanovi svojega drutva, na
traganje za moralnom meuovisnou i solidarnou: Potreban nam
je oblik suradnje koji ide dalje od koegzistencije u paralelnim svjeto-
vima prema povezanom djelovanju kojemu svi moemo doprinositi.
Takva suradnja poziva na intelektualno komuniciranje meu ljudima
razliitih tradicija, civilizacija i religija. Poziva na zalaganje za meu-
sobno razumijevanje koje nadilazi granice to ih postavlja tolerancija.
To pokazuje znaajnost ideje o intelektualnoj solidarnosti danas.21 Do
takve intelektualne solidarnosti ljudi razliitih uvjerenja dolaze razgo-
vorom i meusobnim uvjeravanjem, ostajui u politikim i drutvenim
procesima. U tu svrhu predlae vrlinu graanske uljudnosti (civility)
kao suradnju razliitih uz meusobno uvaavanje i potovanje: Civil-
nost dakako potuje slobodu i jednakost do koje je toliko stalo zago-
vornicima tolerancije. Civilnost je vrlina koja raste iz veza povezanosti
medu graanima te za uzvrat jaa te veze. Kao oblik graanskog pri-
jateljstva ona priznaje da graani trebaju jedni druge kako bi dobro
ivjeli te da su potrebni njihovi doprinosi dobru drugih, ako elimo
stvoriti i odravati drutvo koje je dobro za sve. Vrlina civilnosti utjee
na nain kako pluralistiko drutvo ostvaruje zajedniko dobro.22
Zakljuak i prijedlog
97
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
na pravdi.
Mi, osobe razliitih vjerskih tradicija, neumorno emo proglaa-
vati da su mir i pravda nerazdvojni i da je mir u pravdi jedini put kojim
ovjeanstvo moe kroiti prema budunosti nade. Uvjereni smo da se u
svijetu sa sve otvorenijim granicama, smanjenim udaljenostima i odno-
sima olakanim gustom mreom komunikacija, sigurnost, sloboda i mir
nee moi jamiti silom, ve uzajamnim povjerenjem.
Neka Bog blagoslovi te nae nakane i svijetu dade pravdu i mir!
Nikad vie nasilja!
Nikad vie rata!
Nikad vie terorizma!
Neka svaka religija u ime Boje
na zemlju donosi
pravdu i mir,
oprotenje, ivot i ljubav!
Summary
98
UDK: 272-428-534.35
Pregledni rad
Primljeno: prosinac 2012.
Marinko PERKOVI
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu
J. Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
marinkope@bih.net.ba
MOLITVA OENAA
Biblijsko-moralno promiljanje
Saetak
Uvod
1. Openito o Oenau
naa slau da je ova molitva sredinji dio Govora na gori. to vie neki
teolozi tvrde da je itav Govor na gori zapravo samo tumaenje Oena-
a.4 Imaju i pravo jer se ta molitva moe promatrati kao saetak sve-
ga onoga to je Isus propovijedao i ivio, a njezina jeka odzvanja ne
samo u Govoru na gori nego posvuda u Novom zavjetu. Osim toga, u
Oenau je utkana, usudio bih se rei, sva kranska teologija. U nje-
mu je, naime, Isus jasno poruio to bi krani trebali vjerovati, kako
djelovati. Oena je, dakle, bitno dogmatski i etiki usmjeren. Mora se
meutim rei i ovo: osim tradicionalnog dogmatsko-(antropoloko)-
etikog tumaenja Oenaa, u suvremenoj je teologiji sve vie prisutna
i teoloko-eshatoloka interpretacija. Nju zastupa velik broj teologa -
bibliara, napose s njemakog govornog podruja.5 Iako su polazita a
samim tim i zakljuci tih dvaju tumaenja razliiti, oni nisu iskljuivi i
nespojivi. to vie ta se dva tumaenja esto isprepleu i meusobno
uvjetuju. Zato su oba potrebna za ispravno shvaanje Oenaa.
Molitvu Gospodnju poznajemo zahvaljujui prvenstveno dvo-
jici evanelista koji su je zapisali: Mateju (6,9-13) i Luki (11,2-4). Bu-
dui da je kod Mateja Oena, kao i cijelo njegovo evanelje, izrazito
moralno orijentiran, ovdje e biti govora uglavnom o njemu. Matej je,
naime, napisao evanelje preteno za krane idovskog podrijetla s
nakanom ne samo da ih informira o tome to je Isus govorio i inio
nego i da ih moralno i duhovno formira.
Ovdje je potrebno spomenuti i jedan ranokranski spis koji ta-
koer donosi tekst Oenaa, veoma slian onom u Matejevu evanelju.
Rije je o spisu Didach koji je poprimio svoj konani oblik krajem I. ili
poetkom II. stoljea, a zavrava rijeima: Jer tvoja je mo i slava u vje-
kove. Ono to je za nas vano jest injenica da taj spis nalae moljenje
Oenaa triput na dan. To nam jasno govori da je molitva Gospodnja
od samih poetaka kranstva imala prvorazredno mjesto u vjerskom
Najprije treba rei da, prema Bibliji, Bog sam posveuje svo-
je ime s pomou zahvata koje ini u naoj povijesti. Meutim, subjekt
toga posveenja nije samo Bog nego i ovjek. Ovaj to ini uvijek kada
je vjeran Bogu i njegovim zapovijedima, kada ivi u duhu Isusovih bla-
enstava. Ako tako ini, posveuje ime Boje te u isto vrijeme postaje
sretan i blaen.22 Ako je pak nevjeran, tj. ako ini zlo, ovjek obea-
uje i profanira ime Boje. Na poseban se nain to ini izravnim vri-
jeanjem Boga i Njegova svetog imena koje uvijek treba biti predmet
strahopotovanja i aenja (usp.: Izl 20,7; Lev 22,32). To se dogaa i
onda kad se ovjek, zbog vremenitog uspjeha i materijalnog bogatstva,
osili te pomisli da mu nitko nije ravan, pa ni sam Bog. Oskvrnjivanje
Bojeg imena dogaa se i na mnoge druge naine, na to su esto uka-
zivali biblijski pisci i proroci (usp.: Ez 20,39; 36,23; 39,7; 43,7-9).23 I ne
samo oni ve i mnogi katoliki teolozi i najvii crkveni oci.24
Dakle, i Bog i ovjek subjekt su posveenja Bojeg imena. To
treba dobro naglasiti te tako sjediniti dva na prvi mah oprena tuma-
enja ovog zaziva, naime: novije teoloko-eshatoloko i tradicionalno
antropoloko-etiko tumaenje. I dok prvo tumaenje naglaava da je
Bog jedini subjekt svojega posveenja, drugo smatra da je to prvotno
ovjek. Zastupnici teoloko-eshatolokog tumaenja kau da je ovdje
upotrijebljen boanski pasiv (sveti se) iz strahopotovanja prema
Bogu. Time se Boga usrdno moli da On sam konano oituje svoju sve-
tost u ovom svijetu i njegovu, po mnogo emu, udnom mentalitetu. S
21 Marijan MANDAC, Oena u novijim tumaenjima (I.), Sluba Boja 26 (1986.), 23.
22 A. GRN, Il Padre nostro. Come pregarlo, come viverlo, 44-45.
23 Usp.: M. VUGDELIJA, Oena. Molitva Gospodnja, 62, 65-66.
24 Vidi: J. RATZINGER BENEDIKT XVI., Isus iz Nazareta, I., 156-157.
105
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
2.4. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! (Mt 6,10b)
s nadbitni, nadnaravni, tj. nebeski kruh koji je sam Krist, a kod Luke
pridjevom svagdanji, dnevni. Zahvaljujui njegovu prijevodu Biblije,
duhovno je shvaanje kruha prevladavalo u Crkvi sve do vremena refor-
macije, tj. do pojave Martina Luthera koji od 1519. godine pod tim izra-
zom misli iskljuivo na ovjekove zemaljsko-vremenite potrebe: hrana i
odjea te ureeni socijalni, privredni i politiki odnosi.37
Jo je jedna stvar koju treba istai a to je: koritenje zamjenice
na a ne zamjenice moj. To nije sluajnost. Kada izgovaramo ovu
pronju, pritom molimo ne samo za vlastite potrebe nego i za potrebe
svih onih koji su materijalno i duhovno ugroeni.38 Zaziv nas, dakle,
potie na borbu protiv vlastitog egoizma, odgaja nas za altruizam i so-
lidarnost s drugima.
Vratimo se opet grkom pridjevu epiousios. Bibliari smatra-
ju da, upravo zbog njega, ova pronja zadaje najvee muke tumaima
Oenaa. Taj termin, oito, nije lako prevesti. Tim vie jer se on pojav-
ljuje samo na tim dvama mjestima (Mt 6,11 i Lk 11,3) u cijeloj Bibliji,
a i tu je, vidjeli smo, razliito preveden. Po svoj prilici navedeni se pri-
djev nije rabio ni u jednom dokumentu pisanom na grkom jeziku pri-
je Novoga zavjeta. Zato e ueni Grk Origen rei da su tu rije, po svoj
prilici, skovali evanelisti. Suvremeni su bibliari taj pridjev pokua-
li protumaiti polazei od rijei od kojih bi on mogao biti sastavljen.
Tako su jedni doli do zakljuka da je ovdje rije o supstancijalnom,
egzistencijalnom, bitnom kruhu potrebnom za ivot. Drugi istiu
da je ovdje rije o dananjem, odnosno svagdanjem kruhu. Trei
pak smatraju da se taj pridjev treba prevesti rijeju sutranji, budu-
i. Tumai se Oenaa, dakle, ne slau oko toga koji bi izraz ovdje tre-
balo upotrijebiti. Moda je i dobro to je tako. Jer molitva Gospodnja,
iako razumljiva, u sebi je tajanstvena. Stoga i samo neslaganje biblia-
ra svjedoi o njezinoj neizmjernoj vrijednosti i znaenju.39
Iz promiljanja je postalo jasnije da se etvrta pronja moe
tumaiti doslovno, duhovno i eshatoloki, premda je ovo posljednje
tumaenje sadrano u onom duhovnom. Naime, mi molimo za svag-
37 Usp.: M. VUGDELIJA, Oena. Molitva Gospodnja, 130-135, 138. O razlici izmeu
Matejeve i Lukine inaice u ovoj pronji, vidi: Mato ZOVKI, Isusove paradoksalne
izreke (Sarajevo-Bol: Vrhbosanska visoka teoloka kola, 1994.), 239.
38 Usp.: A. GRN, Il Padre nostro. Come pregarlo, come viverlo, 88. Vidi: J. RATZINGER
BENEDIKT XVI., Isus iz Nazareta, I., 163.
39 Vidi: M. VUGDELIJA, Oena. Molitva Gospodnja, 137-139, 141, 145-157, 161.
Vidi takoer: E. BIANCHI, Il Padre nostro. Compendio di tutto il Vangelo, 47.
Marijan MANDAC, Oena u novijim tumaenjima (II.), Sluba Boja 26 (1986.),
113-115.
110
Marinko PERKOVI, Molitva Oenaa: biblijsko-moralno promiljanje, 99-118
danji kruh, tj. za sve ono bez ega ne bismo mogli kvalitetno ivjeti.
Tu se prvenstveno misli na materijalni kruh i druga sredstva nuna za
preivljavanje. Molimo i za duhovnu hranu, rije Boju i euharistiju,
koja krijepi kransku duu. U pronji je ukljuen i eshatoloki kruh, tj.
kruh s nebeske gozbe. Oito, svaka je rije molitve Gospodnje bogata
znaenjem. To potvruje i pridjev epiousios ije znaenje smo upravo
nastojali pojasniti.40
Bez obzira kako shvatili kruh koji se ovdje spominje, jedna stvar
je posve sigurna, a to je: nuno je pouzdavati se u Boju providnost. To
znai da uporinu toku svojega ivota trebamo imati ne u sebi, ve
u svemoguem Bogu. Njegova providnost, naime, oblikuje ivot svake
osobe koja joj se istinski posvetila. Zbog toga, poruuje nam ovaj zaziv,
ne smijemo biti tjeskobno zabrinuti, ne samo za sutranji dan nego
ni za svu nau budunost ovdje na zemlji. Bog je taj koji vodi brigu o
nama i svim naim ivotnim potrebama. Samo Mu se trebamo prepu-
stiti i s Njim u svemu suraivati.41
dobre rijei i savjeta. Jednom rijeju: nai su dugovi sve ono to smo
mogli i trebali uiniti, a nismo uinili. Iz tog kuta gledano, moemo
samo konstatirati da smo svi mi zbilja veliki dunici, grenici.42
Ali Boje je milosre vee od svih naih grijeha. Ta se misao
poput zlatne niti provlai kroz cijelo Sveto pismo. Boju dobrotu i
milosre treba zato cijeniti i nasljedovati. Pratajui drugima, i sami
ulazimo u sferu Bojeg oprotenja koje, potrebno je istai, prethodi
naem pratanju. Onaj tko je usvojio i ivi boansku logiku milosrdnog
djelovanja, sposoban je izgraivati miran suivot s drugima. Pratanje
je za sve nas, pojedince i narode, preduvjet i snaga novog i zdravijeg
poetka. Meutim, krivo bi bilo misliti da Bog bezuvjetno uvijek opra-
ta, neovisno o naem stavu i djelovanju. Iz ove pete pronje, kao i iz
nekih drugih svetopisamskih tekstova, jasno proizlazi da Bog oprata
nae dugove ako i mi opratamo onima koji su nas uvrijedili i tetu
nam nanijeli (usp.: Sir 28,1-4; Lk 6,36-38).43 Zato e sveti iril Jeruza-
lemski rei da ovim zazivom mi utvrujemo ugovor s Bogom.44 Razu-
mljivo je stoga da se opratanje dugova drugima stavlja pred nas kao
moralni imperativ.45
U kontekstu govora o nunosti pratanja, potrebno je rei i ovo:
nita ovjeka ne moe toliko opteretiti i onesposobiti za normalan i-
vot kao nespremnost i nesposobnost pratanja. Nepratanje i mrnja
su otrov koji zagorava i vlastiti i tui ivot. Potrebno je stoga uvijek
oprostiti (usp.: Mt 18,21-22), tim vie jer smo i sami dunici drugima.
Naime, svi smo mi u svojemu ivotu ne samo uvrede i nepravde pod-
nosili ve smo ih i sami drugima nanosili. Opratanje ima veliku mo:
istodobno iscjeljuje i rtvu i poinitelja zla. Ali u prvom redu oslobaa
onoga komu je zlo naneseno. Onaj tko oprata, psiholoki se rastere-
uje, duevno ozdravlja, zlo ga vie ne zarobljava niti njime gospodari.
46 Usp.: M. VUGDELIJA, Oena. Molitva Gospodnja, 188, 190. Vidi: A. GRN, Il Padre
nostro. Come pregarlo, come viverlo, 97-98, 102-103. Zagrebaki teolog Tomislav
Ivani je napisao izvrsnu knjigu o pratanju koju je naslovio Ako oprosti. Knjiga
obiluje mnogim pounim mislima. Budui da bi iznoenje svih tih misli nadilazilo
okvire ovoga rada, ovdje u samo navesti naslove pojedinih poglavlja koji su bremeniti
znaenjem: osveta ne uspostavlja pravdu, osveta je novi zloin, a ne pravda,
mrnja se ubija pratanjem, oprostiti, ali i sprijeiti irenje zla, nepratanjem
kanjava sebe, a pratanjem zloinca, oprostiti, prihvatiti pa opomenuti,
opratanje nije prihvaanje nepravde, jedino oprotenje daje mogunost
pomirenja, nemogue je biti zdrav bez opratanja i pomirenja, opratanjem
ubijamo zlo, a spaavamo ovjeka, nemogue je ivjeti bez opratanja, najtee je
sebi oprostiti. Tomislav IVANI, Ako oprosti (Zagreb: Teovizija, 102012.).
47 Usp.: R. GUARDINI, La preghiera del Signore. Il Padre nostro, 70.
48 Vidi: M. VUGDELIJA, Oena. Molitva Gospodnja, 195-211. Vidi takoer: Darko
TOMAEVI, I ne uvedi nas u napast (Mt 6,13; Lk 11,4), Darko TOMAEVI,
ur., Tvoja rije nozi je mojoj svjetiljka. Zbornik radova povodom 70 godina ivota
i 32 godine profesorskog djelovanja na Katolikom bogoslovnom fakultetu u
Sarajevu profesora mr. sc. Boe Odobaia (Sarajevo: Katoliki bogoslovni
fakultet u Sarajevu; Zagreb: Glas Koncila, 2012.), 221-250.
113
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
mira, mrnja, nasilje, rat. Jednom rijeju, molimo Boga da zaustavi sva
mogua zla koja nemilosrdno pustoe svijetom i naim ivotom.51
Meutim, zlo o kojemu je ovdje rije, nije samo izvanjsko, ono
je prisutno i u svima nama. Zato ujedno molimo Boga da nas oslobodi
od zloe koja je u naim srcima kako se zlo ne bi nagomilavalo u svijetu
u kojem ivimo. To to vrijedi za mene osobno i moju povijest, vrijedi
i za svakog pojedinca i kolektivnu povijest. Tako na primjer, narua-
vanje reda u prirodi nije neposredni uzrok velikom zlu kao to je rat.
Neposredni uzroci ratu su posve drugi: egoizam mnogih pojedinaca,
tvrdokornost koja misli samo na vlastitu korist, ravnodunost prema
sudbini stranaca, pohlepa za vlau, tatina, ambicioznost, podmukli
instinkt za muenjem i unitavanjem. Zato kada nastupi rat, on se nije
dogodio iznenada, plod je nagomilane zloe koja je proizala iz mno-
gih zatrovanih srdaca.52 Imamo dakle zato moliti. Tim vie jer je mir-
nija budunost ovoga svijeta i u naim rukama.
Oito, ljudsko iskustvo svjedoi da je zlo u ovom svijetu mono.
A nae kransko iskustvo poruuje da Sotona kao riui lav obilazi
traei koga da prodre (1 Pt 5,8). esto nam se ini da je zlo jae od
dobra te da u ovome svijetu zli ljudi bolje prolaze od dobrih. Meutim,
istinski vjernici znaju da su stalno pod monom zatitom nebeskoga
Oca. Stoga se zla i Zloga ne trebaju bojati, oni trebaju svoj ivot u du-
evnom miru provoditi. Pa makar za vlastitu dobrobit i irenje Bojeg
kraljevstva morali neto i propatiti. Sve e to moi uspjeno ostvariti
ako se budu u svemoguega Oca pouzdavali i na Njega oslanjali. Bog
nikad nikoga nije iznevjerio, pa tako nee ni nas.53 Ali pritom ne smije-
mo zaboraviti injenicu da Bog sve ini iz perspektive vjenosti. Zato i
doputa da nas pokoje vremenito zlo zadesi. U tom svjetlu treba pro-
matrati i vrednovati i samo muenitvo koje su brojni krani, zbog
svoga vjerskog i moralnog uvjerenja, podnijeli.54
3. Zavrne misli
Summary
This article deals with the Our Father, the prayer that Jesus bequeathed to us.
To pray and live in an honest way this faithful, correct, steady, pious and humble prayer
is a sure path to sanctity. Starting from this fact, the article begins by discussing the
Our Father in a general way, concluding that the Lords Prayer sums up the essence of
the whole Gospel. It contains everything that Christians should believe and that they
should live. This becomes clear in the second part of the article, which deals with all
seven petitions in the Our Father as it is recorded in Matthews Gospel. The article deals
with Matthews version of the Our Father, even though the prayer can also be found
in Lukes Gospel (though with five petitions), because Matthews version, like all of his
Gospel, is more morally oriented. After dealing with each petition, the author offers
some insights and conclusions. For example, the Our Father is theologically powerful,
but at the same time demanding and dangerous. It is a prayer that can be used as the
framework for a profound examination of conscience. Because the Our Father is so
important for a healthy moral-spiritual life and because it is such an effective prayer,
we should be thankful to Jesus for this precious gift. And the best way of showing this
thankfulness is reverently to pray the Our Father.
Key words: Our Father, Sermon on the Mount, Gods name, Gods kingdom,
Gods will, bread, forgiveness, leading into temptation, delivering from evil and Evil,
moral and spiritual life, thankfulness to God.
118
UDK: 27-4-76
Pregledni rad
Primljeno: veljaa 2013.
Zorica MAROS
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu
J. Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
maroszorica@gmail.com
Saetak
U apostolskom pismu kojim proglaava Godinu vjere papa Benedikt XVI. go-
vori o potrebi obnove Crkve, novoj evangelizaciji same Crkve, koja polazi prvenstve-
no od samih vjernika a sastoji se u autentinom ivljenju vjere. Stranice koje slijede
predstavljaju razmiljanje o tom Papinu pozivu pokuavajui dati bilo okvir unutar
kojega smjestiti taj poziv, bilo granice preko kojih prelaziti da bi ga se ivjelo. Zapravo,
kako ivjeti Godinu vjere, tonije, u emu se to ivljenje sastoji, jest ono to se pokuava
prikazati ovim lankom. Iz prikaza proizlazi da proporcionalno kvaliteti vjere raste
i kvaliteta ivota. Vjera ispravno shvaena i osobno ivljenja omoguuje kvalitetniji
odnos prema sebi, drugome, onomu to nas okruuje. Ali, vjera nije deklarativno i me-
haniko ispovijedanje, sentimentalizam ili jednostavni osjeaj pripadnosti. Vjera je in
osobnog ispovijedanja, pouzdanja, pristanka i prenoenja Istine koju se kroz navijeta-
nje usvojilo. Vjera je ivljeno svakodnevno obraenje, in poslunosti i odgovornosti, a
takva ina nema bez dobrih djela i djela ljubavi kojima svijet postaje boljim mjestom i
kvalitetnijim ivotnim prostornom.
Kljune rijei: vjera, obraenje, kultura ivota.
121
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
125
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
sve ono runo pripadalo upravo ovjeku, osobi ne samo porie spo-
sobnost humanog djelovanja, zapravo porie joj se u korijenu i stupanj
civilizacije, kojom se taj ovjek ipak odvojio od ivotinjskog i nagon-
skog svijeta.
Mislim da sve dok nam biti ovjek bude izgovor umjesto da
postane razlogom (sve dok bude racionaliziranje umjesto ratio), na
e osobni rast ne samo u kranstvu nego u samoj ovjenosti biti ne-
ostvariv, da, upravo utopija. Egzistencijalni pesimizam mi onda izgleda
posve opravdan. Ali ako bismo uistinu bili uvjereni da smo svi stvoreni
na sliku i priliku Boju, izraz ja sam samo ovjek preao bi u ja sam
ipak ovjek. Je li ovaj prijelaz samo neka dijalektika zamka ili neplod-
na igra rijei? Ne. Ipak ovjek priziva stvorenje velianstveno u svojoj
naravi i u svojoj slobodi; razumno, svjesno i savjesno bie. Koliko smo
povijesnog zla mogli izbjei, koliko osobnog i drutvenog zla sprijeiti,
koliko osobne slobode osloboditi, da smo pred biti ovjek stavljali ipak
umjesto samo?
Isus nas poziva da ivimo puninu ivota upozoravajui nas: tko
svoj ivot eli zadrati, izgubit e ga. to eli time rei? Mi se grevito
drimo svake sitnice ovdje na zemlji, kao da o tome ovisi sav na ivot:
moj ivot, moj uspjeh, moja nada, moja ljubav, moja dobrota, moja sve-
tost, moja obitelj, moj posao, moj godinji, moj dom, moj novac, itd.,
svesti ivot na te stvarnosti, ne znai ivjeti, nego znai ivotariti, znai
egzistirati, ali ne i ivjeti. I to ne zbog toga to bi uspjeh, nada, obitelj,
bogatstvo bili zlo u sebi, nego zato to je pri ovakvu vrednovanju pola-
zite samo moje!9
Isus rijeima tko svoj ivot izgubi, sauvat e ga, eli rei upra-
vo to: mi sebe spaavamo samo ako se odvikavamo od svojega egoiz-
ma i ako se odreknemo svega onoga to je zapravo samo privid ivota.
U Pismu starijega avla mlaemu stariji savjetuje mlaemu da ovjeku
nikako ne dopusti da se udalji od dragocjenoga stvarnog ivota te
smio misliti svoju vjeru kao jednu od dunosti, obveza, koje treba is-
puniti. Osim toga, koliko je god vjera in osobnog pristanka, opasnost
bi bila poimanje vjere kao neega to pripada iskljuivo privatnoj sfe-
ri. Dakle neega to ostaje na razini individualnog ivljenja. Vjera je
odluka biti s Bogom kako bismo ivjeli, u Njemu i po Njemu. ivjeti
tim i takvim ivotom nuno zahtijeva drutvenu dimenziju onoga u to
se vjeruje. Krani se ne smiju izdvojiti od svijeta, dapae oni moraju
djelovati upravo unutar tog svijeta, inei ga boljim. Da bi se prenijela
Kristova poruka, ona se mora pro-ivjeti. Inae se postaje karikatura,
i samih sebe i vlastita poziva. Naime, zato bi drugi povjerovao u ono
to rijeima prenosim ako to vlastitim djelima ne potvrujem, ako pre-
nosim poruku spasenja svijetu, a neprestano taj isti svijet osuujem,
sumnjiim, proklinjem? Govorei o novom narataju vjernika koji hoe
pomoi kako bi svijet postao to ljudskiji, Mardei kae:
Krist je oprostio. Postali smo robovi zla sjeanja,13 patnje, osvete i mr-
nje. Religijom smo opravdavali pristanak na zlo umjesto da smo se uz
Boju pomo zauzimali za dobro. U ratu smo dakle zalutali na pogre-
nu stranu jer smo stali uz zlo ideologija koje su razbuktavale mrnju;
i danas u poslijeratnom stanju iznova stajemo na pogrene strane i
pristajemo uz nove ideologije.14
Krani su odgovorni za svoje kranstvo, za ono to jesu i ono
to ine! to to konkretno znai? to je slijediti Gospodina Isusa u kon-
kretnim ivotnim prilikama? I to je biti odgovoran za ono u to se
vjeruje? To znai odrei se onog ispolitiziranog kranstva koje svijet
dijeli na mi i oni, dobro i zlo, i staviti se na stranu one Pravedno-
sti i one Dobrote koja daje da sunce sja nad dobrima i nad zlima (Mt
5,45). Odrei se neobuzdanog natjecanja, egoistine samodopadnosti,
bolesnih ambicija koje unitavaju ne samo izvorno kranstvo nego i
temeljnu ljudskost. Mo, slava, bogatstvo, sve da bi ispunili standar-
de koje nam drutvo namee. Zaboravili smo da je Isusova mo bila u
ponienju, Njegova slava u potpunom predanju i Njegovo bogatstvo u
darivanju. Tko ustaje protiv korupcije? Tko osuuje nepravdu? Tko se
od nas usuuje izdvojiti kranskim navjetajem i javno ustati protiv
zla bilo koje vrste, a da se pri tomu ne plai da bude ismijan i prezren?
A mi smo odgovorni ne samo za zlo koje inimo nego i za dobro koje
proputamo uiniti. Dakle, krivi smo ne samo za nepravdu koju nano-
simo, nego i za onu koju ne ispravljamo. Koliko se danas ljudi odrie
djece upravo zbog standarda koji im onemoguuje, navodno, da ih
othrani? Koliko e ena pribjei pobaaju jer e se dijete roditi defor-
mirano i navodno nee imati ivot dostojan ovjeka?
134
Zorica MAROS, Iz vjere graditi kulturu ivota: vjera kao zadani i uvijek novi izazov, 119-138
3.1. ivjeti kranstvo znai imati drukiji odnos i prema samoj patnji
19 Za Franoisa Varonea Bog eli biti odsutan jer bi inae ivot bio laki i sigurniji:
Ali Bog hoe biti odsutan zato da oslobodi prostor povijesti, patnje, neuspjeha
i uspjeha, jedini prostor koji ovjek moe izgraditi. Bog hoe biti odsutan, zato
da bude onaj koji dolazi (Otk 1,4), dakle, onaj koga ovjek eka, preuzimajui
stvaran i odgovoran udio na beskrajnom radilitu ivota. Bog hoe biti odsutan,
zato da bude onaj koga ovjek eka, preuzimajui stvaran i odgovoran udio na
beskrajnom radilitu ivota. Bog hoe biti odsutan, zato da bude onaj koga emo
izabrati, ne iz straha ili interesa, nego po zovu elje koju sve vie spoznajemo.
Franois VARONE, Nevolje s odsutnim Bogom. Religija, ateizam i vjera: tri pogleda
na tajnu (Zagreb: KS, 1998.), 207.
135
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
Zakljuak
Summary
In his Apostolic Letter announcing the Year of the Faith, Pope Benedict XVI
identified the need for renewal in the Church and spoke of a new evangelization that
begins with believers themselves and consists of an authentic living of the faith. This
article reflects on the Popes letter, offering a framework for authentic living and point-
ing to the boundaries that have to be crossed in order to fulfill that mission. The ques-
tion is how to live the Year of the Faith, or, to be more precise, what such living means.
The article shows that the quality of faith grows proportionally to the quality of life.
Faith, when it is properly understood and when it is lived personally, helps us to relate
in a better way to ourselves, to others and to the things around us. But faith is not de-
clarative; it is not a mechanical profession; it is not sentimental or simply a feeling of
belonging. Faith is an act of personal profession, of personal reliance, of consent and
of transmission of Truth; Truth which the individual has accepted through evangeliza-
tion. Faith is life-based, everyday repentance; it is an act of obedience and responsi-
bility. And such acts are impossible without good deeds, without deeds of love through
which the world becomes a better place in which to live.
Key words: faith, repentance, culture of living.
138
UDK: 27-675-732.2
Pregledni rad
Primljeno: listopad 2012.
Niko IKI
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu
Josipa Stadlera 5; BiH 71000 Sarajevo
niko.ikic@bih.net.ba
Saetak
U sreditu ovog rada su dva vana dokumenta. Prvi je Pastor aeternus kojim
I. vatikanski koncil definira nezabludivost i objanjava primat rimskog Pape. Drugi
dokument je tzv. Ravenski koji potpisuje Mjeovita meunarodna komisija za teoloki
dijalog izmeu Katolike crkve i Pravoslavnih crkava. Dva dokumenta predstavljaju
dva svijeta, dva pravca, koji se pomiruju u dokumentima Drugog vatikanskog koncila
te stapaju u jednom izazovu i pojmu, u jedincatom pitanju jedinstva Crkve, koje je i
danas aktualno.
Kljune rijei: Prvi vatikanski koncil, Pastor aeternus, Ravenski dokument,
primat, nezabludivost, koncilijarnost, autoritet.
Uvod
1. Pastor aeternus
13 Ferdo ii, ur., Dokumenti i korespondencija. Knj. 1: Od god. 1815. do god. 1859.
Josip Juraj Strossmayer (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
1933.), 354, u pismu od 1. prosinca 1856. nunciju De Luci.
14 infallibilis auctoritatis, vidi: A. SPILETAK, Strossmayer i pape, I., 41, ili F. ii,
Dokumenti i korespondencija, 429, u okrunici svojemu kleru od 4. lipnja 1859.
15 Usp.: H. DENZINGER P. HNERMANN, Zbirka saetaka, br. 3053, 3057; slino i
LG 20. Izvanredan pregled literature o primatu iz raznih aspekata na njemakom
nudi Dorothea SATTLER, Zum rmisch-katholischen Amtsverstndnis, Una
Sancta 54 (1999.), 221-228. Od literature na hrvatskom vidi Josip SREBRI,
Papin Primat na Efekom saboru, Obnovljeni ivot 12 (1931.), 241-254.
Nadalje Janko IMRAK, Sv. Ignacije Antiohijski i primat rimske Stolice,
Bogoslovska smotra 2 (1911.), 32-42. Ivan Petar BOCK, Sv. iril Aleksandrijski
kao svjedok Istoka za primat sv. Petra, Obnovljeni ivot 15 (1934.), 433-455. U
novije vrijeme nema puno lanaka na tu temu. Ipak vidi Nediljko Ante ANI,
Rimska kurija i rasprave o papinu primatu, Crkva u svijetu 46 (2011.), 59-73;
Ivica MUSA, Papinstvo sluba za budunost ovjeanstva, Obnovljeni ivot 60
(2005.), 127-128.
16 Usp.: Janko OBERKI, Govori Strossmayera, biskupa akovakog na Vatikanskom
saboru god. 1869-1870 (Zagreb: Tiskara narodne prosvjete, 1929.), 94.
17 Usp.: A. SPILETAK, Strossmayer i pape, II., 27.
143
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
145
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
pojedinih Crkava.25
Drugi vatikanski koncil dovoljno distancira vlast i jurisdikciju.
Izvor vlasti je posveenje svetim redom, a vrenje biskupske vlasti or-
dinira Papa. Biskupsko posveenje ukljuuje u biskupski kolegij, koji
je neto stalno i organsko, a ne samo prigodno i sekundarno. Koncili
su posebno privilegirani oblik djelovanja kolegija. Kolegij biskupa ima
konstitutivnu ulogu, ali uvijek zajedno s Papom kao Glavom kolegija.
Kao kolegij biskupa, a ne kao pojedini biskupi, imaju stupanj nezablu-
divosti kada zajedno s rimskim biskupom autentino nauavaju stvari
vjere i morala. Time je nezabludivost vezana uz cjelovitost Crkve, koja
ukljuuje kolegij na elu s Papom. To je jo oitije kad su okupljeni na
opim saborima. Ovaj stupanj nezabludivosti odnosi se samo na one
stvari vjere koje su objavljene. Posebnu povlasticu nezabludivosti ima
rimski prvosveenik koji je Glava biskupskog kolegija kada proglau-
je nauk vjere i morala. Zato su njegove definicije nepromjenljive po
sebi, a ne po pristanku Crkve.26 Biskupsku vlast u pojedinim Crkvama
ne umanjuje vrhovna vlast jer oni nisu samo namjesnici rimskoga bi-
skupa.27 Oni su pravi i autentini uitelji vjere, sveenici i pastiri.28 Po
Bojoj odredbi i zahtjevu apostolske slube biskup je suodgovoran s
ostalim biskupima za Crkvu.29 U eklezijalnom smislu biskup je temelj
Crkve, to izraava patristiko naelo: ubi episcopus, ibi Ecclesia.30 Cr-
kva je dakle zajednica okupljena oko biskupa koji valjano slavi euha-
ristiju.
Zaokruujui ovaj mali pregled koncilskih tekstova vezanih
uz nau temu, moe se saeto istai da Drugi vatikanski koncil
promatra teologiju sveenitva temeljno kroz episkopat, dok je to
skolastika gledala kroz prezbiterat. Primat shvaa prvenstveno iz
kuta njegove svrhe u otajstvu Crkve te istie karizmu primata kao
trajno i vidljivo poelo jedinstva vjere i zajednitva kako s biskupima,
tako i s vjernicima. U odnosu na Pastor aeternus Koncil pristupa
ovoj problematici mnogo preciznije, a pri tome ne porie ni Papin
primat, ni nezabludivost. Dogmu o nezabludivosti Pape stavlja u iri
25 Usp.: LG 23.
26 Usp.: LG 25.
27 Usp.: LG 27.
28 Usp.: Christus Dominus (CD) 2.
29 Usp.: CD 6.
30 Usp.: IRENEJ, Adversus haereses, XXIV., 1. Ambrozije je takoer skovao slogan:
Ubi ergo Petrus, ibi Ecclesia, usp.: Enarrationes in psalmos. In psalmum XL, 30.
Enarratio, u: PL 14, 1082.
147
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
31 Usp.: LG 27.
32 Usp.: Marijan VALKOVI, Vlast u Crkvi kao sluenje (diaconia), Bogoslovska
smotra 36 (1966.) 353-361; Edward SCHILLEBEECKX, Teologija slube u
Crkvi, Svesci 19-20 (1970.-71.), 28-32; Antun WEISSGERBER, Vlast koja slui,
Vjesnik akovake biskupije 4 (1974.), 80-81; Rudolf BRAJI Mato ZOVKI,
Dogmatska konstitucija o Crkvi (Zagreb: KS, 1977.), 409-411.
33 Usp.: A. EATKA, Vienje Crkve J. J. Strossmayera, 357.
34 Usp.: Karl RAHNER, Grundkurs des Glaubens. Einfhrung in den Begriff des
Christentums (Freiburg Basel Wien: Herder, 1976.), 372; vidi: LG 22. Hans
KNG iznosi u svojemu otvorenom pismu biskupima od 15. travnja 2010. est
prijedloga. Trei se tie i nae teme, pa ga donosim ovdje kao zasebno miljenje:
Postupajte kolegijalno: Poslije estoke rasprave i protiv ustrajne kurijalne
opozicije, Koncil je dekretom propisao kolegijalnost Pape i biskupa u smislu
Djela apostolskih prema kojima ni Petar nije djelovao bez apostolskog kolegija.
No, tu su sredinju koncilsku odluku pape i Kurija ignorirali u poslijekoncilskom
vremenu. Otkako je papa Pavao VI., ve dvije godine nakon Koncila bez bilo
kakva savjetovanja s episkopatom objavio encikliku u obranu spornog zakona
o celibatu, papinska uiteljska sluba i politika ponovo se provode u starom
nekolegijalnom stilu. ak se i u liturgiji Papa predstavlja kao autokrat, spram
kojeg biskupi, s kojima se rado okruuje, djeluju kao statisti bez prava i glasa.
Zato biste vi, potovani biskupi, trebali djelovati ne samo kao pojedinci, nego u
zajednitvu s drugim biskupima, sveenicima, crkvenim narodom, mukarcima
i enama. Usp.: Historischer Vertrauensverlust, Sddeutsche Zeitung, od 15. 4.
2010. Prijevod preuzet s websita.
35 Usp.: LG 19 i 22.
148
Niko IKI, Ravenski dokument i Pastor Aeternus: dva dokumenta - dva svijeta - jedan izazov,
139-156
2. Ravenski dokument
150
Niko IKI, Ravenski dokument i Pastor Aeternus: dva dokumenta - dva svijeta - jedan izazov,
139-156
151
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
re ili slube s obzirom na cijelu Crkvu, ili vana pitanja crkvene disci-
pline, ili vjernosti evanelju i slino, valja sazivati ope (ekumenske)
koncile, koji donose vaee odredbe za cijelu Crkvu, pa su oni manife-
stacija njezina zajednitva. Opi koncili ne bi bili redovna pojava, nego
vie izvanredni dogaaj Duha.
Oko koncila koji su odrani na obje strane bez suglasnosti one
druge postoje nejasnoe koje valja razjasniti. Obje strane se slau da
je u vrijeme nepodijeljene Crkve Rimska crkva predsjedala u ljubavi,
kako se izrazio Ignacije Antiohijski,40 te da je rimski biskup imao ulogu
protosa (prvoga i glavnoga) meu patrijarsima. Koja prava rimskog bi-
skupa proistjeu iz pozicije protosa, u tome nije postignuta suglasnost
jer postoji razliito tumaenje dokumenata. Rimski biskup je svakako
imao aktivnu ulogu, iako ih nije sazivao i iako im nije predsjedao.
Primat i koncilijarnost ili sinodalnost meusobno su ovisni.
Zbog toga se mora primat uvijek promatrati u kontekstu koncilijarno-
sti ili sinodalnosti, ali isto tako i koncilijarnost ili sinodalnost u kon-
tekstu primata, bez obzira na kojoj razini. to se tie primata, Ravenski
dokument potvruje:
prvo, da je on praksa Crkve na svim razinama potvrena ka-
nonskom tradicijom;
drugo, to se tie primjene na opoj razini, postoje razlike u ra-
zumijevanju naina, kao i njegova biblijskog i teolokog uteme-
ljenja.
Takoer je dokazana injenica da je svaki protos na sve tri razi-
ne do 9. stoljea imao odreene pravne prednosti. Tako mjesni biskup
na podruju svoje dijeceze nad svojim prezbiterijem i narodom, regio-
nalni protos nad biskupima svoje provincije, protos meu patrijarha-
tima nad metropolitima, a na opoj razini nad patrijarsima.
Umjesto zakljuka
Summary
This article deals with two important documents. The first is Pastor Aeter-
nus, in which Vatican I defines the doctrine of infallibility and explains the primate
concept of the Roman Pontiff. The second is the so-called Ravenna document, written
by a mixed international commission for theological dialogue between the Catholic
Church and the Orthodox Churches. These two documents represent two worlds, two
directions, that converge in the documents of Vatican II and merge in a single chal-
lenge the question of the unity of the Church, which remains a crucial question today.
Key words: Vatican I, Pastor Aeternus, Ravenna document, primate, infal-
libility, conciliarity, authority.
Zdenko SPAJI
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu
J. Stadlera 5; BiH 71000 Sarajevo
spajic.zdenko@gmail.com
Saetak
Uvod
158
Zdenko SPAJI, Crkva u Bosni i Hercegovini pred izazovima drutvenih promjena, 157-182
2 Usp.: Joe HOLLAND, Modern Catholic Social Teaching: The Popes Confront the
Industrial Age 1740 1958 (New York: NY Mahwah, 2003.).
3 Usp.: Joe HOLLAND Peter HENRIOT, Social Analysis: Linking Faith and Justice,
dopunjeno i proireno izdanje (NY: Maryknoll, 1983.).
4 Slian model se moe primijeniti i na socijalizam koji Holland vidi kao radikalnu
varijantu modernog industrijskog kapitalizma. Po njegovu miljenju razlika se
sastoji u tome to socijalistika tradicija podvrgava moderno drutvo kritici
iz perspektive kapitala, dok liberalna ili kapitalistika tradicija prije svega
usmjerava pozornost na tehnologiju. Usp.: J. HOLLAND, Modern Catholic Social
Teaching, 332.
5 J. HOLLAND, Modern Catholic Social Teaching, 12.
6 J. HOLLAND P. HENRIOT, Social Analysis, 32.
160
Zdenko SPAJI, Crkva u Bosni i Hercegovini pred izazovima drutvenih promjena, 157-182
161
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
vlasnitva itd.
Postmoderna strategija: Izborom Ivana XXIII. Crkva na globalizi-
ranje svijeta, potaknuto elektronikom revolucijom, odgovara stratekim
pomakom koji eli obnovu proroke Crkve. Papa Ivan XXIII. otvara se za
dijalog sa svim ideologijama, a poseban naglasak stavlja na dijalog s kr-
anskim Crkvama. Njegova vizija dijaloga oslikava se u koncentrinim
krugovima, gdje se u sreditu nalazi obnova Katolike crkve i unutarcrkve-
ni dijalog. Drugi krug predstavlja dijalog meu kranima a trei dijalog s
cijelim svijetom. Sredinji postulat evangelizacije je povezivanje univerzal-
ne Isusove poruke s globalnim poslanjem Crkve u slubi mira i pravedno-
sti. Poseban zamah njegovoj viziji dat e Drugi vatikanski koncil.
Prikaz 2.10
Antimoderna Moderna strate- Postmoderna
strategija gija strategija
(do 1878.) (1878.1958.) (1958.-)
Vjera i praved-
Problematika Vjera i tradicija Vjera i sloboda
nost
Politike interesne
Forma Kontrola kulture Vizija kulture
skupine
19 Usp.: na primjer, Tomislav AGI-BUNI, Krani i politika, Glas Koncila, 16. IV.
1967., 3-4.
20 Usp.: Zlatko FRID, O Katolikoj Crkvi u suvremenom svijetu, Glas Koncila, 28. V.
1967., 4.
21 Usp.: Zlatko FRID, Nema dravne religije ni dravnog ateizma, Glas Koncila, 19.
XI. 1967., 1.5-6; i 3. XII. 1967., 5-6.
169
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
174
Zdenko SPAJI, Crkva u Bosni i Hercegovini pred izazovima drutvenih promjena, 157-182
Zakljuak
Summary
Being in the world but not of the world has always represented a challenge
for the Church as it strives to study the world, to reflect on its realities on the basis of
Revelation, tradition and theology, and to search for ways of responding adequately to
these challenges. The Church in Bosnia and Herzegovina has often lived in turbulent
social circumstances and has reacted to these circumstances in various ways. This ar-
ticle focuses on contemporary social challenges that require an appropriate pastoral
response from the Church. Before examining these challenges and responses, the aut-
hor establishes a theoretical framework for the analysis, presenting various models
of interpretation of social change and a typology of strategic pastoral responses by
the Church. Since the contemporary realities of Bosnia and Herzegovina still reflect
the influence of the Communist regime, the investigation begins with the challenges
that Communism posed to the Church, and the pastoral responses to these challenges,
before concluding with an analysis of the strategic responses of the Church. The same
procedure is developed in the post-Communist period, taking into the account specific
differences between the pre-war era, the period of the war and the post-war period.
Key words: The Church in B&H, the Church among the Croat people, social
analysis, theological reflection, pastoral planning, Communism, post-Communist society.
182
UDK: 272-243.55-237
Hrvatski prijevod s aramejskog izvornika
uz popratne stru ne bilje ke
Primljeno: kolovoz 2012.
Dubravko TURALIJA
The Catholic University of America
Biblical Studies and Semitic Languages Department
620 Michigan Ave., N.E.Washington,DC20064
dubravkoturalija@hotmail.it
Uvod
I ovog puta, kao i u Daniela 2,4 7,28,7 cilj nam je to bli e slijediti
biblijski izvornik i na initi to vjerodostojniji hrvatski prijevod, usporeu-
ju i ga pritom sa standardiziranim Sovi evim,8 ari evim9 i Grubi i evim10
prijevodom aramejskoga dijela Ezrine knjige.
12
4,8 4,8 Rehum, povjerenik, i im aj,
13 pisar, napisali su jedno pismo o15
14
Jeruzalemu Artakserksu, kralju
ovako:
12131415
21222324
4,10 4,10 i ostali narodi koje protjera
26
25
Asurbanipal,29 veliki i mo ni, i na-
27 stani ih u gradu Samariji i dalje u
28
Prekorje ju.30 A sada,
25262728 2930
50
4,14 4,14 Nadalje, budu i da jede-
53
51
52 mo sol s dvora, ne ini nam se
prikladno gledati kralja kako je
prevaren, pa zato aljemo i jav-
ljamo kralju
50515253
55
54 4,15 4,15 neka se pogleda knjiga za-
pisnika tvojih otaca pa e na i u
knjizi zapisnika i spoznati da je ovaj
56
grad odmetni ki grad i da je pogu-
ban kraljevima i pokrajinama, jer60
58 57
je neprestano bilo raskola u njego-
59 voj sredini od dan vje nosti pa je
54555657585960
616263646566 zato ovaj grad i bio opusto en.
62 61
4,16 4,16 Mi dajemo kralju na zna-
63 nje da, ako se izgradi ovaj grad i
64 zatvore zidine, tada ovdje u Pre-
65 korje ju za te nema mjesta.66
54 Pal u imperfektu korijena zna i posjetiti, pogledati, vidjeti; usp.: M. SOK -
LOFF, Dictionary of Jewish Palestinian Aramaic, 110; E. COOK F. W. BUSH W.
LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 4:15.
55 Imenica od glagola : podsjetiti, prizvati zna i podsjetnik, zapisnik, registar; usp.:
M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 338; M. SOKOLOFF, Dictionary
of Jewish Palestinian Aramaic,150; E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical
Aramaic, 4:15. Sovi i Grubi i rije prevode imenicom ljetopis, a ari povijest, dok
opet Dani i (HR) istu rije prevodi imenicom dnevnik. Dani i ev odabir rije i ini se
najprikladniji, premda se ovdje jednostavno radi o dvorskim zapisnicima koji su se
razlikovali od kraljevskih godi njaka ili ljetopisa; usp.: u Neh 12,23.
56 Imenica je nejasna zna enja. Mo e do i od glagola : raskoliti, ili :
prelomiti; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 1112-
1113. Ovdje smo skloniji derivaciji glagola u kojem je drugi i tre i slog
poja an radikalima i .
57 Imenica : sredina, unutranjost; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish
Babylonian Aramaic, 263.
58 Aramejska (hebrejska) rije dan ima pravilnu mno inu , ali u konstrukciji s
drugom imenicom ima nepravilan zavr etak ; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar
of Biblical Aramaic, 61.
59 Glagol biti poharan, opustoen, razruen u hofalu glasi ( hohorvat):
razruen, opustoen; vidi: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical
Aramaic, 4:15; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 116.
60 Uzro ni ww; usp.: Ezr 4,19; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 85.
61 Particip glagola u hafelu: dati na znanje, obznaniti, priopiti ovdje ukazuje
na izravni prezent ili radnju koja se odvija istodobno s glavnom radnjom; usp.:
Ezr 4,12 bilj. 33; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 177.
62 Neovisna osobna zamjenica : mi, kao subjekt nagla ava sadr aj glagola
koji joj prethodi; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 29.
63 Pogodbena zamjenica: ako, ukoliko; usp.: Ezr 4,13 bilj. 43.
64 Imenica : dio, porcija, komad; usp.: Dn 4,12.
65 Sintaksa , doslovce: nema te, kolokvijalizam je koji sugerira
optere enost i zabrinutost konkretnim stanjem.
66 Pokrajine Prekorje ja bile su: Tir, Juda, Edom, Moab, Gaza, A kelon, Ekron,
Biblos, Arvad, Samsimarun, Amon i A dod; usp.: Assyrian Dictionary -e, 8.
190
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 7,26: novi hrvatski prijevod s aramejskog izvornika, uz
popratne stru ne bilje ke, 183-216
4,19 4,19 I od mene je nalo ena76 zapo-
vijed, jer77 oni78 su istra ili i otkrili
74
73
72 da se ovaj grad od dan vje nosti
75 podizao na kraljeve te da je u nje-
mu provoen i ustanak i pobuna;
67 Aramejska imenica ( lm) istovjetna je hebrejskoj ( lm). Dominantna
aramejska jezi na tendencija je skra ivati slogove prvih i zadnjih radikala. Sli an
primjer je vlastita imenica Jeruzalem. U aramejskome
izgovara se kratkosilazno:
Jrulm, dok su u istoj rije i, u hebrejskom jeziku, samoglasnici dugi i nagla eni:
: Jrlm; usp.: A. GIANTO, Hebrew Vowels and Diphthongs, Aramaic Vowels
and Diphthongs (bro ura) (Roma: Pontificio Istituto Biblico, 1995.), 9-13.
68 Akadska posuenica nishu ima dva zna enja: ako je kraljevska, onda je pisana
zapovijed ili dekret, ako je narodna onda je peticija; usp.: Assyrian Dictionary
-n II., 267; E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 4:18; F.
ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 189.
69 Pal pasivni od glagola u zna enju preveden, protumaen; usp.: Ezr 4,9 bilj. 7;
E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 4:19.
70 Pal pasivni od glagola koji se u babilonskom aramjeskom isklju ivo odnosi
na pomno itanje biblijskih tekstova pa stoga: itati, priati, prepriavati; usp.:
M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 1036; M. SOKOLOFF,
Dictionary of Judean Aramaic, 78.
71 Prijevod s aramejskoga na perzijski; usp.: Jewish Study Bible, 1677.
72 Particip hitpala hebrejskoga glagola u zna enju podignuti, uzdignuti; usp.:
L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, I., 725-726, dok
aramejski isti korijen zna i skloniti, maknuti; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of
Jewish Palestinian Aramaic, 362.
73 Aramejska imenica istozna na je hebrejskoj od glagola pobuniti
se, ustati; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 704; L.
KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, II., 632; E. COOK
F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 76.
74 Vidi Ezr 4,15 bilj. 56.
75 Enkliti ka uporaba prijedloga u sintati koj durativnoj slo enici: :
mi avedbh procesuiran u, sproveden obi no ima naglasak na predzadnjem
slogu; vidi: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 27.
76 Aramejski glagol pozajmljen iz hebrejskoga u zna enju staviti, postaviti,
metnuti, lei, poloiti, naloiti; usp.: L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and
Aramaic Lexicon, II., 1321-1322. 191
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
7778
4,23 4,23 Tada se od tog pisma Artak-
82 serksa, kralja, pro ita prijevod86
pred Rehumom i im ajem, pi-
84 83 sarom, i njihovim suradnicima.
85
Oni se urno upute prema Jeru-
zalemu, k Judejcima, i zaustave
ih oru jem i silom.
8283
77 Uzro ni ww kao u Ezr 4,15; usp.: bilj. 60. Ezr 4,19-20 anakoluton su izmeu
redaka 18 i 21 jer interpretiraju raniji sadr aj u retku 15.
78 Ne navodi se tko su oni. Zamjenica se vjerojatno odnosi na kraljevske istra itelje,
zapisni are ili kroni are.
79 Glagolske osnove koje u drugom radikalu imaju ( ww) ili ( j) u imperativu
imaju prvi slog nagla en i produljen: ; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of
Biblical Aramaic, 133-134.
80 Rije lukav, obazriv ovdje nije glagol u participu pasivnome, nego samostalni
pridjev koji ne ovisi o predikatu u re enici: obazriv, obazriva, obazrivo; vidi: E.
COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 4:22.
81 U ovome dijelu teolo ka poruka dominira nad kronolo kom. Kasniji pisac
identificira Bo ji hram mjesto Izraelova liturgijskog ivota, s cijelim gradom
Jeruzalemom mjestom Izraelova socijalnoga, vjerskog i kulturnog ivota.
82 Pisani ketiv i itani qere pojavljuje se i u hebrejskom tekstu u Ezr 4,7. Ispravnom
se ini pisana forma ketiva osobnoga imena .
83 Pal perfekta ii, otii. Ovaj glagol u sintaksi obi no se pomi e na kraj
re eni noga sadr aja; vidi: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical
Aramaic, 15; M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Palestinian Aramaic, 43-44.
192
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 7,26: novi hrvatski prijevod s aramejskog izvornika, uz
popratne stru ne bilje ke, 183-216
96
95 5,1 5,1 A prorokovao je Hagaj, pro-
97
rok, i Zaharija, sin Idoa,98 (tako-
er) prorok u ime Boga Izraelo-
va (koji je po ivao) nad njima:
99
Judejcima u Judeji i Jeruzalemu
9596979899
5,2 5,2 kada su ustali Zerubabel, sin
101
100 ealtielov, i Je ua, sin Jocadakov, i
nastavili graditi Dom Bo ji104 koji
103
102
je u Jeruzalemu, a s njima i proro-
ci Bo ji, brinu i se o njima.105
100101102103104105
94 Glava 5 obrauje vrijeme kralja Darija I. (522.-486. pr. Kr.) pa se vjerojatno radi
o starijem dokumentu koji je inkorporiran u kasniju naraciju Ezrine knjige.
95 Hitpal derivativnog imeni kog glagola prorokovati od prorok; usp.: F.
ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 187.
96 Dva oblika iste imenice prorok, u kojem ketiv ozna ava tzv. povijesni
pravopis, a qere fonetski izri aj imenice prorok; usp.: E. COOK F. W.
BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 5:1; F. ROSENTHAL, Grammar of
Biblical Aramaic, 144, 151.
97 Vidi Ezr 5,1 bilj. 95-96.
98 U Zagreba koj Bibliji osobno ime Ido (Sovi ), ovdje je prevedeno s Adon,
dok je u Zah 1,7 isto prevedeno s Idon, a tako i arieva Biblija. Grubi i oba
izvora prevodi s Ido.
99 Bog koji po iva nad prorokom zna i ovdje prorok koji je nadahnut Jahvom.
100 Aramejsko i hebrejsko ime ( Ja) Septuaginta prevodi s : Isus.
101 Pal glagola mo e zna iti zapoeti kao i olabaviti, popustiti, razrijeiti.
Karakteristike pala su patah u prvom radikalu i duplikacija drugog radikala
ogluio se u Dan3,28). Suglasnik re ne mo e nositi dga pa se te i te
( :
rije i prebacuje na prvi radikal u kojemu umjesto pataha stoji qmec .
102 Vidi Ezr 5,1 bilj. 95-96. Usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic,
111, 150.
103 Particip pala glagola zna i jesti, namiriti nekoga, brinuti se, skrbiti se o
komu; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 823.
104 U izvornome tekstu primijeti se razlika izmeu nominalnoga poimanja
jeruzalemskoga Hrama: Dom Bo ji () i nagla enoga isticanja op e
imenice: ovaj dom () .
Usp.: Ezr 4,24 bilj. 90.
105 Reci 1-2 su u svezi pa ih se ne bi trebalo odvajati to kom kako to u svojim
prijevodima ine Sovi , ari i Grubi i .
194
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 7,26: novi hrvatski prijevod s aramejskog izvornika, uz
popratne stru ne bilje ke, 183-216
150
149
5,12 5,12 Ali, budu i da su oci na i
razgnjevili Boga Nebesa, pre-
151
dao ih je u ruku Kaldejcu
153
152 Nabukadnecaru,154 kralju Babilo-
na. I ovaj dom on ga je poru io,
a narod protjerao u Babilon.155
149150151152153154155
149 Sveza je posljedi na: budui da su; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical
Aramaic, 86.
150 Hafel glagola u zna enju: naljutiti nekoga; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of
Jewish Babylonian Aramaic, 1062.
151 Pisani oblik ili ketiv rije i Kaldejac ili Kaldejci (u hebrejskome )
ovdje
je odreenog oblika pa stoga usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical
;
Aramaic, 14, 19, 58.
152 Sintaksa
je slo ena i primjetan je casus pendens: ovaj dom
on ga je razorio. Glagol ovdje je u palu pa se ne prevodi skriti, pritajiti,
nego razoriti, unititi; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical
Aramaic, 5:12.
153 Glagol u palu zna i objaviti, otkriti, dok je u hafelu preneseno zna enje:
protjerati, odvesti u su anjstvo; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish
Babylonian Aramaic, 286; Ezr 4,10.
154 Usp.: D. TURALIJA, Daniel 2,4 7,28: Novi prijevod, 163. bilj. 1.
155 U recima 11-12 nagla ena je postsu anjska antiteza izmeu Salomona, velikoga
kralja i graditelja, te Nabukadnecara, nasilnika i ru itelja.
156 Vezivna rije ca : samo; osim; barem, konano; ali ovdje je nagla ena pa je
ne prevodimo s ali, nego konano; usp.: D. TURALIJA, Daniel 2,4 7,28: Novi
prijevod, 177, bilj. 148.
157 Usp.: D. TURALIJA, Daniel 2,4 7,28: Novi prijevod, 189. bilj. 244.
199
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
168
5,16 5,16 Tada ovaj e bacar doe (i)
polo i169 temelje Doma Bo jega
to je u Jeruzalemu. I od tada do
sada se gradi i nije gotov.170
168169170
171
5,17 5,17 I sada, ako je dobro za kra-
172 lja, neka se potra i u Ku i kra-
173
ljevskoga arhiva to je u Babilo-
nu da je tamo dakle od kralja
Kira bila nalo ena zapovijed da
174
se izgradi ovaj Dom Bo ji u Jeru-
zalemu i neka nam se o ovome
po alje kraljeva odluka.175
171172173174175
187 Imenica u zna enju: rtva, prinos; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish
Palestinian Aramaic, 138.
188 Ovdje se vjerojatno ne radi o akadskoj formi afela glagola , kako to pre -
postavlja Rosenthal (usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 130,
188), nego o formativnom poelu koji odgovara arapskoj III. formi glagola
( )u participu pasivnome: sa svojim podupiruim temeljima; usp.: E. COOK
F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 6:3. Sovi u svojemu prijevodu
umjesto ovoga ume e: gdje e se donositi prinosi za paljenje (usp.: Vulgata),
a ari : (gdje se) prinose rtve paljenice... ; ovome sli no i Grubi i , dok Dani i
(HR): temelji da mu se izidaju
189 Jedan lakat ekvivalentan je du ini od 70 do 77 cm. 60 lakata jednako je du ini
od 42 do 46 m (usp.: 1 Kr 6).
190 Hitpe l glagola , dati u jusivu: neka se dadne ili neka se da; usp.: M. SOKOLOFF,
Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 526; S. SEGERT, Altaramische
Grammatik, 5.7.8.1.5.
191 Hafel od u imperfektu 3. lica mno ine mu koga roda je u jusivu: neka se
vrate; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 82, 141-142, 178,
184; S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.7.8.1.5.
192 Pal imperfekt glagola 3. jednine mu koga roda u jusivu: neka (sve to misli
se na posue) ide Sovi i Grubi i , u svojim prijevodima, neovisno o Septuaginti
i Vulgati, ovaj glagol ne prevode.
193 Vi ezna ni glagol u 2. licu jednine imperfekta u (h)afelu odnosi se na
izvr itelja dekreta; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic,
742-743: tako da ti (sve to) ostavi u Domu Bojemu. Sovi , ari i Grubi i u
svojim prijevodima glagol su razumjeli neodreeno, i to u jusivu: neka se postavi,
pohrani.
194 Subjekt u Ezr 6,5 s 3. lica mno ine (posude koje se trebaju vratiti) naglo prelazi na
kolokvijalni sve to, da bi zavr io u 2. licu jednine nepoznatoga ti (vjerojatno
kraljev delegat).
203
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
6,8 6,8 I od mene je nalo ena zapo-
vijed to da u inite (zajedno) s
202
ovim judejskim starje inama da
se izgradi ovaj Dom Bo ji. Dakle,204
iz kraljevih dobara, ( to dolaze)
203
od poreza Prekorje ja, to no neka
bude dan tro ak ovim ljudima da
se (posao) ne zaustavlja.205
202203204205
195 Pridjev :
dalek prevodimo glagolski: (da ste) dalje od
196 Pal imperativ glagola , biti; usp.: Ezr 5,8 bilj. 129; S. SEGERT, Altaramische
Grammatik, 5.7.8.1.3; 5.7.8.3.4.
197 Pal glagola u imperativu: ostaviti, napustiti; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary
of Jewish Babylonian Aramaic, 1104; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical
Aramaic, 26, 114.
198 Prefiks je komplementaran imenici nad-gradnja, iz-gradnja.
199 Prefiks je ovdje u slu bi komparativa: isto kao, kao; usp.: F. ROSENTHAL,
Grammar of Biblical Aramaic, 79.
200 Pal glagola u jusivu: neka grade (usp.: Ezr 5,15 bilj. 166).
201 Usp.: Ezr 5,3 bilj. 107.
202 Imenica je redovito u mno ini: dobra, posjedi; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar
of Biblical Aramaic, 47, 86, 188.
203 Sveza dvaju glagola: pal glagola u jusivu biti i hitpel, particip glagola
dati, oblikuje ponavljanje glavne radnje u re enici (usp.: Ezr 5,8 bilj. 129; 6,6
bilj. 197).
204 Ww je ovdje potvrdan pa ga ne prevodimo veznicima a ili i nego s rije com
dakle; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 85.
205 Sintaksa je nejasna jer su u glavnu uklju ene dvije nepotpune zavisne re enice:
(zajedno) s ovim judejskim starjeinama; (to dolaze) od poreza Prekorjeja.
204
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 7,26: novi hrvatski prijevod s aramejskog izvornika, uz
popratne stru ne bilje ke, 183-216
208
207 206 6,9 6,9 I bilo to da trebaju: bilo
211 210 209 mlade bivole, bilo ovnove217 ili
214
213 212 jaganjce za rtvu paljenicu Bogu
216 215
Nebesa, ili p enice, soli ili ulja,
vina po preporuci sve enik
koji su u Jeruzalemu neka im
bude davano dan za danom
206207208209210211212213214215216217
tako bez prestanka
218
6,10 6,10 da budu prino ene mirisa-
ve rtve Bogu Nebesa i da mole
218
za ivot kralja i njegovih sinova.
206 Zamjenica : to, ovdje zna i bilo to; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical
Aramaic, 37, 38.
207 Imenica u mno ini enskoga roda: potrebe, potrebite stvari; usp.: F.
ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 56.
208 Aramejska imenica u hebrejskome sa zajedni kim protosemitskim
radikalom t (): bivol, bik; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Palestinian
Aramaic, 578; L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon,
II., 1452; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 17.
209 Imenica ( hebr. ) , ovan, u protosemitskoj fonetici imala je d kao po etni
radikal; usp.: L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, I.,
270; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 17.
210 Imenica kori tena je isklju ivo za rtvu: janje bez mane; usp.: Br 28; F.
ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 79.
211 Imenica ( heb. : L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic
Lexicon, I., 831) u zna enju rtva paljenica; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of
Biblical Aramaic, 79.
212 Aramejska imenica , u hebrejskome , zrno penice, a u mno ini: penica;
usp.: L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, I., 307.
213 Sprega prvog sloga, za razliku od dugoga hebrejskoga, primjetna je i u aramejskoj
rije i ( u hebr. ) sol; usp.: A. GIANTO, Hebrew Vowels, 8-13.
214 Aramejski , hebrejski vino; usp.: L. KOEHLER W. BAUMGARTNER,
Hebrew and Aramaic Lexicon, I., 330).
215 Imenica je derivacija pala glagola : rei, u zna enju preporuka; usp.: E.
COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 47.
216 Rije ( heb. ) sveenik, prinositelj, posvetitelj; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary
of Judean Aramaic, 56.
217 Sintaksa mo e biti predstavljena kao ww X ww Y u zna enju
oboje, i X i Y ili bilo bilo; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical
Aramaic, 82.
218 Hebrejska posuenica u zna enju mirisava rtva, ugodan prinos; usp.: L.
KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, I., 696; E. COOK
F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 6:10.
205
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
6,11 6,11 Takoer, od mene je nalo e-
219 na zapovijed da svakom ovjeku
221 220
koji promijeni ovo pravilo223 bude
222
uklonjeno drvo224 iz njegove ku e.
Taj neka se objesi i na njoj bude
ubijen. A povrh ovoga, neka mu
se od ku e na ini zidina.225
219220221222223224225
226
6,12 6,12 A Bog koji je tamo nastanio
227 svoje ime neka smakne svakog
228
kralja i narod koji spusti svoju ruku
da oskvrne i razru i ovaj Dom Bo -
ji. Ja, Darije nalo io sam zapovijed.
226227228229
Neka se to no ovako izvr i!229
219 Hitpel glagola mu kog roda u jusivu: neka bude maknut, uklonjen; usp.: M.
SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 758.
220 Pal u pasivu glagola : podignuti, objesiti; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of
Biblical Aramaic, 88.
221 Hitpel glagola , biti ubijen, biti smaknut; usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish
Babylonian Aramaic, 654. Subjekt glagola je : svaki ovjek, dok se
prilo na odredba mjesta ( dosl. na njemu) odnosi na njegovu kuu (ku a u
:
ar. m. roda), a ne na : drvo, kako su to u svojim prijevodima razumjeli Sovi , ari
i Grubi i (Septuaginta i Vulgata). Sli nu sintaksu nalazimo i u akadskome dijelu
Sanheribovih ljetopisa: i-na di-ma-a-ti si-hir-ti li (URU) a-lul pag-ri--un: smaknuo
sam (ih) na kulama koje su okruivale grad. Ja sam objesio njihova tijela. Usp.: Daniel
David LUCKENBILL, The Annals of Sennacherib, Oriental Institute Publications 2
(Chicago: The University of Chicago, 1924.), III., 10-11.
222 Hitpel glagola u jusivu: neka se napravi, uini; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar
of Biblical Aramaic, 10, 27, 83, 116, 177, 180.
223 Imenica mo e zna iti, rije, govor, pravilo ili op enito stvar; usp.: M.
SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 945.
224 Imenica : drvo ovdje je bez lana pa se odnosi op enito na sve drveno to se
mo e poru iti u zidanoj ku i (krov). Pod utjecajem stranih prijevoda (njema kih
i talijanskih), ova se rije u hrvatskom prevodila s greda (prijevodi Sovi a, ari a,
Grubi i a).
225 Rije je irokog konteksta i ovdje se odnosi na konfisciranu ili oduzetu
imovinu koja prelazi u ni iju zemlju, pa stoga zidina, ruevina, pusto, smetlite;
usp.: D. TURALIJA, Daniel 2,4 7,28: Novi prijevod, 164. bilj. 17.
226 Cijela fraza je hebraizam : onaj koji je nastanio svoje
ime ondje (usp.: Pnz 12,11).
227 Pal glagola u jusivu: neka se odloi, makne, ukloni, smakne; usp.: M.
SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Palestinian Aramaic, 291.
228 Kolokvijalizam u zna enju da (netko) da svoju ruku, spusti ruku,
pomogne; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 83.
229 Hitpel glagola u jusivu: neka se izvri, uini i prilog : tono ovako
(tako); odmah, bez sustezanja.
206
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 7,26: novi hrvatski prijevod s aramejskog izvornika, uz
popratne stru ne bilje ke, 183-216
230 Endijadu rije i oni su gradili i uspjeli, treba razumjeti: oni su uspjeno
:
gradili; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 6:14;
usp.: Ezr 5,11 bilj. 144.
231 Usp.: Ezr 5,1.
232 Endijada dvaju glagola : oni su gradili i izgradili (zatvorili) ili oni su gradili
do zavretka, do kraja (usp.: Ezr 5,11 bilj. 146). Ww ovdje nije vezivni, nego
eksklamacijski: da, uistinu; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 85.
233 Nepravilna vokalizacija imenice : odredba, u kojoj je primjetan dg, ne
upu uje na hebraizam pa se vjerojatno radi o lapsus calami; usp.: E. COOK F. W.
BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 6:14.
234 Red u re enici je epegzegetski: I judejske su starjeine uspjeno gradili po
prorotvu Hagajevu i Zaharijinu, sinu Idovu. I gradili su do kraja po zapovijedi
Boga Izraelova i odredbi Kira, Darija i Artakserksa, kralja Perzije; usp.: M.
SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 394.
235 Akadska posuenica akllu u istoj formi afela: zavri se; usp.: Assyrian
Dictionary -, 15.
236 Aramejski glavni broj tri i hebrejski u protosemitskome jeziku imali su
zajedni ki radikal t ili ; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 17.
237 . Dani u mjesecu izra eni su glavnim brojevima koji slijede
slo enu formu imenice pa stoga: tri dana od mjeseca adra ili jednostavno 3.
adra; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 74; E. COOK F. W.
BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 6:15.
238
. Godina kraljevanja opisana je glavnim brojem koji slijedi
slo enu formu imenice , pa zato: godina esta kraljevanja ili este godine
kraljevanja; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 74; E. COOK
F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 6:16.
239 Godina 515. prije Krista.
207
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
241
240 6,16 6,16 I na inili su sinovi Izra-
242 elovi, sve enici i leviti te osta-
243 tak sinova su anjstva posvetu
240241242243
ovoga Doma Bo jega u slavlju.
244 6,17 6,17 I prinijeli su za posvetu
245 ovoga Doma Bo jega stotinu bi-
247
246 vola, dvije stotine ovnova, etiri
248
249 stotine janjaca; a250 dvanaest ja-
raca i kozladi za okajnicu svega
Izraela, prema broju plemena
Izraelovih.
244245246247248249250
252
251 6,18 6,18 I postavili su sve enike po
253 njihovoj hijerarhiji i levite po
njihovim redovima254 za Bo ju
slu bu u Jeruzalemu255 prema
propisu Mojsijeve knjige.256
251252253254255256
263
7,13 7,13 od mene je nalo ena za-
povijed da svaki (pojedinac) ili
264 sve enik ili levit od izraelskoga
265
naroda u mome kraljevstvu koji
je voljan i i s tobom u Jeruza-
lem, neka ide s tobom.
263264265
kiati ar aur ar kibrat irbittim rium itpi migir iln rabti nasir kitti raim miari
epi sati alik tappuut akii sahiru damkaati idlum gitmalum zikaru kardu aarid kal
alki: Sanherib, veliki kralj, svemoni kralj, kralj svijeta, kralj Asirije, kralj etiriju krajeva,
mudri pastir, miljenik velikih bogova, uvar pravice, ljubitelj pravde; koga podupiru
kraljevstva, koji pritjee u pomo potrebitima, koji se okree pobonim djelima, savren
junak, svemoni ovjek, prvak meu svim knezovima; usp.: D. D. LUCKENBILL, Annals of
Sennacherib, I.,1-8.
263 Hitpal glagola : biti voljan ili velikoduan; usp.: E. COOK F. W. BUSH W.
LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:13, F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical
Aramaic, 111.
264 Infinitiv glagola u palu: ii, ovisi o subjektu : svaki koji je voljan;
usp.: S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.5.2.5.1.
265 Pal glagola u jusivu: neka ide; usp.: S. SEGERT, Altaramische Grammatik,
5.6.7.4.2; 5.7.6.9.
266 estica u uzro noj funkciji poja ava dakle, zato, zbog toga; usp.: S.
:
SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.5.3.4.4.
267 Patah furtivum u pasivu perfekta 3. lica jednine u palu glagola : poslati, u
neodreenoj re eni noj konstrukciji; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical
Aramaic, 82; S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 3.9.8.2.5.
268 Pal glagola u zna enju : iibati, opomenuti, dovesti u red; usp.: M. SOKOLOFF,
Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 231; F. ROSENTHAL, Grammar of
Biblical Aramaic, 51.
269 Hafel glagola u infinitivu kauzalne re enice: urediti i donijeti; usp.: F.
ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 130.
270 Hitpal glagola u zna enju donirati, darovati; usp.: S. SEGERT, Altaramische
Grammatik, 5.6.8.3.8; 5.6.10.
210
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 7,26: novi hrvatski prijevod s aramejskog izvornika, uz
popratne stru ne bilje ke, 183-216
271 Status constructus obi no odgovara broju imenice koja ga slijedi pa ako je
imenica u jednini, pridjev se prevodi svaki, svaka, svako, dok u mno ini svi, sve.
Usp.: S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.4.5.3; 6.4.5.4.4.
272 Aramejski i hebrejski glagol u zna enju nai, pronai; usp.: L. KOEHLER
W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, II., 1489-1490.
273 Infinitiv glagola u hitpalu: dobrovoljno uiniti ovdje ima ulogu imenice:
doprinos; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:16;
S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.6.9.1.8.
274 Zbog pridjeva sveza bi se trebala razumjeti koli inski: od svega
ovoga; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 86; S. SEGERT,
Altaramische Grammatik, 5.5.3.4.4. Sovi , u svojemu prijevodu, jezi nu svezu
ne prevodi, a ari ju je razumio kao zaklju nu re enicu: Prema tome, dok
Grubi i ne prevodi pridjev , nego samo svezu dakle
:
275 Pal glagola : kupiti, stei. Usp.: M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian
Aramaic, 1027.
276 Hebrejska posuenica : prinos, rtva; usp.: L. KOEHLER W. BAUMGARTNER,
Hebrew and Aramaic Lexicon, I., 601; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical
Aramaic, 187.
277 Hebrejska posuenica : ljevanica, redovito vino koje se uz meso prinosilo
za rtvu; usp.: Ps 16,4; L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic
Lexicon, I., 702; M. SOKOLOFF, Dictionary of Jewish Babylonian Aramaic, 759.
278 Glagol ima dvojako zna enje. Ako je u palu, kao u ovome slu aju, zna i
donijeti neto na oltar, a ako je u hafelu, zna i staviti neto na oltar. Vidi: E.
COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:17.
279 Misli se na pripremljeno meso za rtvu; usp.: Jewish Study Bible, 1681.
211
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
281 280
7,18 7,18 A tebi i tvojoj bra i to pre-
283
282 ostane od srebra i zlata, u init
284 ete to je dobro da se u ini pre-
ma volji va ega Boga.
280281282283284
288
Jeruzalemskome Bogu,289
285286287288289
297
7,22 7,22 (sve) do stotinu talenata
299
298 srebra i stotinu kora p enice
i do stotinu bata vina i stotinu
bata ulja, a soli bez mjere.
297298299
291 Osobna zamjenica : ja, ovdje kao casus pendens: od mene ja pa stoga: od
mene mene ; usp.: S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 6.2.1.3.
292 Perzijska posuenica u aramejskome odgovara hebrejskoj istozna nici :
rizniar, blagajnik; usp.: L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic
Lexicon, I., 185-186; E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic,
7:21; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 189.
293 Relativna estica u slu bi namjernog veznika da; usp.: S. SEGERT, Altaramische
Grammatik, 7.5.9.5.
294 Imperfekt glagola : pitati, iskati, trebati, sa sufiksom 3. lica mno ine u
palu poja an s nun energeticum; usp.: S. SEGERT, Altaramische Grammatik,
5.7.1.2.3.b.
295 Zavisna re enica koja prati : to vas upita (to od vas
zaite, zatrai) sveenik Ezra. : sveenik Ezra je ovdje subjekt glagola
pitati; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic,
:
7:21.
296 Imperfekt glagola u hitpelu s jusivnim: neka uini; usp.: S. SEGERT,
Altaramische Grammatik, 5.7.1.2.2.g.
297 Hebrejska mjera : talent zapremine amfore 50-100 litara; usp.: E. M. COOK,
Weights and Measures, The International Standard Bible, 1052.
298 Hebrejska mjera : kor, zapremine ba ve 300-400 litara; usp.: E. M. COOK,
Weights and Measures, 1049.
299 Hebrejska mjera : bat, zapremine amfore 30-40 litara (1 kora = 10 bata). Usp.:
E. M. COOK, Weights and Measures, 1055.
213
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
7,23 7,23 Neka se sve ono to je po
300
301 zapovijedi Boga Nebesa ispravno
304 303 302 u ini za Dom Boga Nebesa tako
da ne bude gnjeva na kraljevstvo
kraljevo i djecu njegovu.
300301302303304
305 7,24 7,24 I vama na znanje da (na)
308
306
307 bilo kojeg sve enika ili levita,
pjeva a, vratara, stra ara i onih
311
310 309 koji poslu uju ovaj Dom Bo ji
danka, poreza i carine nije zako-
nito stavljati na njih.312
305306307308309310311312
300 Glagol je hitpel u jusivu: neka se uini, napravi, izvri; usp.: S. SEGERT,
Altaramische Grammatik, 6.6.3.3.4.e.
301 Perzijska pozajmljenica u zna enju priloga: korektno, ispravno, dobro;
usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:23; F.
ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 189.
302 Sveza
u kasnijem talmudskome aramejskom pisana je zajedno dilm -
da ne bi, kako ne bi; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical
Aramaic, 7:23; F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 86.
303 Imperfekt glagola : biti, u jusivu, neka bude, neka je (usp.: Ezr 5,8 bilj. 129; S.
SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.7.8.1.3) koji zajedno sa svezom
poja ava zna enje: kako ne bi bilo, neka ne bude.
304 Aramejska imenica odgovara hebrejskoj : gnjev, ljutnja. Prvi slog u
aramejskom je kratak i nagla en, dok je u hebrejskome dug i nenagla en; usp.: L.
KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, II., 1124-1125.
305 Particip mno ine mu koga roda glagola u hafelu bez odreenoga subjekta
prevodimo op om glagolskom imenicom znanje; usp.: Ezr 5,8 bilj. 128; F.
ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 128-130.
306 Imenica primjer je imenskog oblika qala : koji svira, pjeva pa stoga:
pjeva, svira; usp.: E. COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic,
7:24; S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 3.9.8.8.3.
307 Imenica drugi je primjer imenskog oblika qala rije i ( arapski tagir) ili
hebrejskoga : onaj koji zatvara, pa stoga vratar; usp.: E. COOK F. W. BUSH
W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:24; S. SEGERT, Altaramische Grammatik,
3.9.8.8.3.
308 Hebrejska posuenica u zna enju hramski sluga, uvar, straar; usp.: L.
KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew and Aramaic Lexicon, I., 732; Ezr 2,43.
309 Aramejska imenica akadska je posuenica ilku u zna enju: dravna sluba,
carina; usp.: Assyrian Dictionary -i, 77-78.
310 Pridjev u zna enju zakonit-a-o, pravedan-na-no; usp.: E. COOK F. W. BUSH
W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 87.
311 Spojni infinitiv glagola u palu ovdje zna i staviti, postaviti (usp.: Dan 3,20).
312 Sintaksa je nepravilna jer glavnu re enicu prekida zavisna koja ju epegzegetski
poja njava pa se mo e raditi o izra ajnom kolokvijalizmu.
214
Dubravko TURALIJA, Ezra 4,8 7,26: novi hrvatski prijevod s aramejskog izvornika, uz
popratne stru ne bilje ke, 183-216
317
7,26 7,26 I svaki koji ne bude vr io
318
zakon tvoga Boga i kralja neka
319 nad njim strogo bude izvr ena
321
320 kazna:323 bilo smrtna, bilo tjele-
322 sna, bilo zapljenom imovine,324
bilo okovima.325
317318319320321322323324325
313 Glagol u palu je ovdje scriptio defectiva zbog dvaju koji dolaze u 3. licu
mno ine mu koga roda. Zna enje rije i je u jusivu: neka bude; usp.: Ezr 5,8 bilj.
129; 6,6 bilj. 196; S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.7.8.3.4.
314 Ketiv je particip glagola u palu: suditi, dok qere nalikuje imenici
sudac, s iznimkom to u prvome slogu umjesto ( j) ima ( lef) koji bi u cjelini
bio ;usp.: S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.7.6.5.4.; E. COOK F. W.
BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:25.
315 Hafel glagola je u mno ini pa se odnosi ne samo na Ezru nego i na one koji
su izabrani u judejskome starje instvu: pouit ete. Re eni na sintaksa je krnja
pa se mo e raditi o kolokvijalnome govoru (usp.: Ezr 4,12 bilj. 33; 4,16 bilj. 61;
5,8 bilj. 128).
316 Terminologija, u retku, s akadsko-perzijskoga prelazi na hebrejski. Igra hebrejsko-
aramejskih termina suditi-parni iti > sudac i suditi-parni iti > parni ar.
317 Pal, imperfekt glagola : biti u jusivu, neka bude, neka je (usp.: bilj. 129 i 196;
S. SEGERT, Altaramische Grammatik, 5.7.8.1.3) predikat je jednoga subjekata
koji ima dva objekta: Boga i kralja.
318 ovdje: strogo; usp.: F. ROSENTHAL, Grammar of Biblical Aramaic, 26,
93,189.
319 Serija zavisnih re enica koje po inju esticom zna e: bilo bilo
320 Ispravni ketiv , er: tjelesna kazna qere ita ili er; usp.: E.
COOK F. W. BUSH W. LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:26.
321 Sveza : konfiskacija zemlje ili zapljena; usp.: E. COOK F. W. BUSH W.
LASOR, Guide to Biblical Aramaic, 7:26.
322 Hebraizam : okovi, gvoa; usp.: L. KOEHLER W. BAUMGARTNER, Hebrew
and Aramaic Lexicon, I., 73.
323 Subjekt svaki prelazi u objekt koji trpi radnju: nad njim pokazuje nepravilnu
sintaksu pa se mo e raditi o kolokvijalizmu.
324 Usp.: Ezr 6,11 bilj. 225.
325 Zadnja dva retka (7,27-28) Ezrina su molitva na hebrejskome jeziku o povratku
iz su anjstva kao djelomi nom ispunjenju Izaijina (11,11-12; 43,5-6) i Jeremijina
(51,8; 52,11-12) proro tva o povratnicima Ostatka.
215
vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
Summary
The classical Judean historical era is divided into the First and Second Tem-
ple periods. The First Temple period is tied to the Israel-Judean monarchy which was
founded by Solomon (David) and which lasted until the reign of the last Judean king,
Zedekiah, and the Babylonian exile in 586 B.C. following the destruction of the Temple
by Nebuchadnezzar. The Second Temple period is marked by the reconstruction of Sol-
omons Temple under the Persian king, Darius I, in 516 B.C. This period includes the
return of the Jews from Babylonian captivity, the reconstruction of the Temple and the
hierarchical socio-religious establishment in Judea. The Second Temple period ended
with the First Jewish-Roman War and the destruction of the Temple in 70 A.D.
The Book of Ezra, characterized by its bilingualism, is focused on the return of
the Jews from exile (Hebrew, Chapters 1 3), the reconstruction of the Temple in Jeru-
salem (Aramaic, Chapters 4 5), the establishment of the social community in Judea
(Aramaic, Chapter 6) and the implementation of Mosaic Law by the Jewish returnees
(Aramaic-Hebrew, Chapters 7 10). Although the Book of Ezra is traditionally asso-
ciated with the Book of Nehemiah, it seems that these two books, regardless of their
similarities, were created independently of each other.
The Aramaic text of the Book of Ezra deals in particular with the situation in
Jerusalem after the reign of King Darius (486 B.C.). The Aramaic narration begins with
problems regarding the local gentiles and Jewish returnees from exile (4:6-24). The
kings who played important roles in the reconstruction of Jerusalem, in the Aramaic
chapters, are Xerxes (486-465 B.C.) and Artaxerxes (465-424 B.C.). In addition to these,
the Persian vassals Sheshbazzar and Tattenai, rulers of the Trans-Euphrates territory
or the Province Beyond the River, occupy a remarkable place in the Aramaic narration,
especially the Aramaic dialogues with the Persian kings (cf. Ezra 4 6). In Ezra 6:6-12,
Tattenai is linked with King Darius, although chronologically this passage appears to
be an elaboration of an earlier document issued during the rule of King Cyrus in 538
B.C., which shows that the Persian Empire respected the law and statutes of local con-
quered peoples, including the people of Judea.
This new Croatian translation of the Aramaic section of the Book of Ezra is
accompanied by concise morphological-syntactical study notes and commentary. The
article deals exclusively with the Aramaic text, comparing key words with those in the
Akkadian and Hebrew languages.
Our goal has been to render a faithful translation of the Aramaic part of the
Book of Ezra (4:8 7:26) into the Croatian language, following the biblical original,
and comparing it to existing translations by Antun Sovi, Ivan Evanelista ari and
Silvije Grubii.
Key words: First Temple period, Second Temple period, Israel-Judean mon-
archy, Solomon, Zedekiah, Babylonian exile, Nebuchadnezzar, Darius I, Judea, Jewish-
Roman War, Book of Ezra, Mosaic Law, Book of Nehemiah, Aramaic, Xerxes, Artaxerxes,
Sheshbazzar, Tattenai, Trans-Euphrates, Cyrus, Persian Empire.
te istie kako nije doao da bude sovu izreku s kria. Molbu s kri-
sluen, nego da slui i ivot svoj a Oe, oprosti im, ne znaju to
dade kao otkupninu za mnoge ine autor povezuje s Lukinim
(Mk 10,45). U Isusov pouni go- prizorom krtenja i preobraenja
vor pri posljednjoj veeri Luka Isusova gdje je takoer istaknu-
je premjestio izreke o veliini to da je Isus Sin Oev: Isus se
sluenja, ali ne i onu o vikarnom iznova izjanjava kao Oev sin i
znaenju Isusove smrti. Istina, u to ini radi postizanja oprotenja
rijeima Isusovim nad kruhom i za svoje neprijatelje, jasno poka-
vinom Luka ima ...koje se za vas zujui milosrdno obiljeje svoje-
predaje... koja se za vas prolije- ga poslanja (68). Ovdje je u gr-
va (Lk 23,19-20). Zatim u Pavlov kom upotrijebljen glagol aphimi
oprotajni govor efekim starjei- koji drugdje kod Luke dolazi u
nama u Miletu Luka preuzima od kontekstu oprotenja grijeha pa
prvotne kerigme motiv o vikar- autor iz toga iitava spasenjsko
nosti Isusove smrti: Postavi vas znaenje smrti Isusove. Molba za
nadglednicima, da pasete Crkvu oprotenje ovdje obuhvaa voj-
Boju koju stee krvlju svojom nike kao neposredne izvritelje
(Dj 20,28). Za Lukine povijesne smrtne kazne, ali takoer pred-
itatelje grke kulture Isus na kri- stavnike idovske i rimske vlasti
u prikazan je kao strpljivi patnik te sve mnotvo koje je pod kriem
koji prisutne inspirira na obrae- trailo smrt Nazareanina (Lk
nje, a ne prvenstveno kao onaj koji 23,18.21.23).
umire za nas, mjesto nas (Pavlov Prizoru u Lk 23,35-43 autor
hyper hmn). Unato tomu, ovaj je dao naslov: Ruganje raspetom
znanstvenik potrudio se da poka- Spasitelju te mu posvetio tree,
e spasenjsku vrijednost Isusova etvrto, peto, esto i sedmo po-
umiranja prema Luki. glavlje (str. 92-251). U njemu je
U uvodu, na temelju Lk 23,43 stupnjevito prikazan identitet
istie autor kako je spasenje za Isusa, jer Ga izruguju narod, gla-
Luku definitivno zajednitvo vari i vojnici kao Bojeg Pomaza-
s Bogom i Isusom (str. 21) te nika, Izabranika i Kralja idova, a
iznosi pregled miljenja o teolo- raskajani razbojnik obraa mu se
kom vrednovanju Isusove smrti s potovanjem, uvjeren da ga Ras-
u treem evanelju. Dijeli prizor peti Nazareanin moe milosrd-
umiranja u tri manje cjeline (r. no uvesti u kraljevstvo Boje. Za
33-34 raspee; r. 35-43 izrugiva- spasio u ruganju poglavara upo-
nje; r. 44-49 smrt) te u svakoj od trijebljen je grki glagol szein
njih vidi kao sredite jednu Isu- koji se u Lukinu evanelju prven-
225
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
226
Recenzije - Book reviews
227
Vrhbosnensia XVII, 1 (2013.)
,
*
e*
*
*
2013.
*
*
1./2013.