0 VANOSTI I ZNAENJU DALMATINSKIH GOMILA.

Ima dosta mjesta u Dalmaciji, gdje se na vrhu glavica ili breuljaka vidi
u obliku vie ili manje pravilne krunice ili elipse nagomilanog kamenja. Na vrhu
ovih g o m i l a tako ih narod obino zove nalazi se plosnica (Plattform), a
u sredini ove esto se vidi druga mala gomilica, tako da iz daleka reena gomila
izgleda kao enska sisa sa bradavicom. (SI. 25.)
Pita li koga, to znai ova gomila, tko j u j e sagradio i zato slui ili je
sluila, nee skoro nikada dobiti toan odgovor. Ili ti ree, da su tu nai stari"
kamenovali djevojke, kad bi zgrijeile, ili da su palili kralj " (t. j . poznate
ognjeve na sv. Stjepana), ili da su odatle gledali na neprijatelja, kada bi provalio
u zemlju. Nu vazda e uti, da se nita sigurna ovim gomilama nezn i da
se od najstarijih staraca niko nespominje, kada su bile sagraene. Premda na
narod svrhu ovih gomila ne po-

djenuo posebno ime, koje se pro- s i 2 5 G o m i | a b | izu j a n j i n e n a Pe |j e cu.

teglo na cijeli breuljak. Nee se
nijedan poznavaoc naroda uditi, to narod postanak ovih gomila skopcava sa
posebnim priama i bajkama, kojima u dalje dole da govorim. Samo polu-
izobraeni ljudi i neprijatelji naroda mogu se potsmjehavati i rugati ovomu
pukomu duevnomu blagu, koje od starodrevnih vremena prelazi od djeda na
unuka kao pomljivo uvano nasljedstvo. Treba dapae, da se sve to veom marlji-
vou kupe ovi neznatni ostaci, j e r nije daleko vrijeme, gdje e i ove, to su jo
preostali, moderna kultura, koja sve nivelira, sasvim izbrisati i unititi.
Osim ovih gomila na vrhu breuljaka nalazimo esto i manje gomile
t. zv. t o r e u polju ili u umi. I ove oznauju narod kao starinske", j e r si
nezna, da protumai svrhu, zato se je u srijed polja ili izmeu guste ume ovo
pusto kamenje nakupilo. Lako bismo jo mogli objasniti poetak onih toraca, to
se u vinogradima nalaze, j e r teak, koji trapi", t. j . utemeljiva batinu, obiava
baciti sve kamenje, koje iz lakome grude izvadi, na jedno mjesto i na takov nain
nakupi gomilu". Dobro j e ; ma bi nosio toliko i tako teko kamenje i u srijed
guste ume, kroz koju jedva jedvice praznoruk prode!? Pomislite tome jo
trud, koji j e trebao, da se nakupi i dovue ova ogromna masa kamenja na
vrh breuljaka i glavica! Tako smo doli do razlike izmeu gomila na vri m
breuljaka i glavica na polju. Nu spekulativno ne bismo doli do konca.
Hoemo li prouiti bitnost ovih gomila, valja da udarimo putem induk
tivnim t. j . valja da poznamo njihov s a d r a j . Izvan svake j e sumnje, da su
128 Hovorka pl. Zderas, O vanosti i znaenju dalmatinskih gomila.

to starinski spomenici i to naroito p r e t h i s t o r i c k g r o b i t a . Poznavaoc

i motrioc dalmatinskih gomila P. Kaer uvruje ih u red megalitinih spome
nika. Ove se gomile nalaze ne samo po cijeloj Dal
maciji, Bugarskoj, pa i u srednoj Evropi, dapae i u
Rusiji i Engleskoj, te ih svaki narod zove svojim ime
nom. Svi su narodi upotrijebili svoje najbolje sile, da
proue znaenje ovih starinskih spomenika, pa se cijele
biblioteke posebnih knjiga bave naroito ovim pred
metom. Don P. Kaer, koji je prvi upozorio na dalma
tinske gomile, ali svoga rada nije jo dovrio, napisao
je toj stvari vie lanaka. 1
SI. 26. Idealni horizontalni pro Kada se j e gradila cesta izmeu Zagvozda i
sjek kroz temelj gomile. Imoskoga sluajno su nagazili radnici na dvije gomile,
koje je trebalo skoro sasvim razoriti. Tom prilikom
mogao je g. P. Kaer dobro prouiti njihov sadraj. On cijeni, da su to bila ope
nita grobita, koja nijesu na jedan mah bila podignuta, nego tekom vremena.
Kada bi tko umro, pokopali bi ga u odulju kamenitu grobnicu, sastavljenu od
ploastih stijena od vie komada, stavljenih satimice. Takova je grobnica povrh
zemlje dakako morala biti obloena stijenama i nasuta zemljom, u protivnom slu
aju ne samo to bi stijene padale amo tamo, ve bi grobnica okuila zrak, a to
nije moglo goditi ni istim prethistorikim ljudima. Kad bi drugi umro, tad bi se
uz prvu grobnicu domjestila druga, na isti nain kao i prva, pa tako i trea, etvrta
itd. i to uvijek u pravcu krunice; (si. 26.). K a d a bi se napunio prvi sloj grobnicama,
tad bi se poelo ukopavati povrh prvoga drugim okrunim redom, ali kraega
promjera, te treim jo kraim. Prema visini gomile moe se suditi, dali j e ona
imala tri ili vie slojeva grobnica. Da je to u prvi kraj bilo sve zemljom natr
pano, moe se barem nagaati, j e r bi inae nastale kune bolesti. Ako su danas
gomile sastavljene od samih golih stijena, to se
daje tumaiti tim, to su kie i vjetrovi tekom vije-
kova raznijeli zemlju i ostavili sam kostur spo
menika. Po P. Kaeru idealni vertikalni prosjek go
mile odgovarao bi slici br. 27.
Dosta opirno opisao j e dr. Weiser, okruni
ljenik na Hvaru, gomile blizu grada Hvara, koje
SI. 27. Idealni vertikalni prosjek kroz
.su imale priblino 10 noga visine i 100 noga gomilu.
objema. Nalazile su se na glavicama zvanima Spile,
Plaica, Kampanjel, Motokito, a sadravale su grobove s ogromnim ploama od
jednoga kamena, koje nikako nije bilo mogue podignuti. Trebalo ih je na neko
liko komada razbiti, jer se inae nije moglo u grobnicu zaci. Grobovi su leali
povrh naravskoga tla, a bili su izgraeni bez vapna. U pojedinim grobovima nali
su se ostaci ljudskih kostura kao i ugljevlje i raznovrsni predmeti od brona
na pr. igle, udice, prstenje, sudovi,-zavojice i komadi jantara itd.

Starohrvatska Prosvjeta Knin, God. II, id. u Dalmaciji Ljubio, Buli, Bogli, Ostoi,
Mimogreno bavili su se istim predmetom Grani, Uievi i dr.
 Hovorka pl. Zderas, O vnosti i znaenju dalmatinskih gomila. 129

Na poluotoku Peljecu i to naroito u okruju opine Janjine nalazi se

niz velikih i malih gomila. Gomile Straica i Mali Prinos, koje sam s drugima
onomadne potanko opisao,' ine daleko vidljivi biljeg mjesta Janjine. Nalaze se
tu gomile i na vrhu glavica i u polju, a najvie ih j e izmeu sela Sresera, Sti-
i Osobjave. Nijedna jo nije bila znanstveno prekopana i pretraena. Dvije
zove narod Straica, druge dvije Gradac, ostale se zovu Gradina, Sutra, Kapa,
Lokvica, Brloe brdo, Suurac itd. Gradac blizu Sutvida prelazi granice opeg
pravila, j e r ne sastoji od kompaktne gomile, nego od dviju okrunih nasipa
(Ringwall), pa j e vjerojatno, da su se tu spaavali seljaci u vrijeme rata ili
neprijateljskih napadaja s porodicom i blagom. Gomila Suurac pokazuje tragove
kasnijeg pokopanja (Nachbestattung), t. j . na gomili i blizu nje poznija su ple
mena (druge narodnosti ili vjere ?) zbog pogodnosti mjesta utemeljivala svoja pogre-
bita. Gracu blie Sutvida 2 pria narod, da su tu Rimljani ostavili veliko blago, te
da su ubili jednoga mladia i j e d n u djevojku, da to blago uvaju. Ove prie ljud
skim rtvama prilikom sakrivanja blaga nalaze se skoro kod svih evropskih naroda.
S idejom blagu skopane su narodne prie gomilama Gradini, Lokvici,
Gracu blizu Popove Luke i Suurcu. Dotine prie prikazuju i nain, kako se toboe
blago moe dignuti, na pr. valja igrati gol u podne ili pono, ili pokropiti
gomilu krvlju crnoga jarca, ili poljubiti u obraz zmiju, koja se ponoi pojavi
na kolcu od javora itd. Sve su to obine varijante skoro svih evropskih pria
sakrivenom blagu. gomili Krupni dolac blizu Sresera govori narod, da tu
plae zli duliovi, gomili Sutrau, da su tu sakrivene moi od starih", koje
uvaju batinu od tete. Ima jo danas mjesta u Dalmaciji, gdje pop sa vrha
gomile po starom obiaju blagoslovi batinu na 25. travnja svake godine. Na
gomili blizu Vlakog korita vide se tragovi staroga groba, koji sastoji od veliki h
dijelom razlomljenih kamenih ploa. Govore, da su tu jednom vidjeli mrtvaku
glavu s rogovima, primjedba, koju esto od seljaka u slinima sluajevima moe
doznati. U ope valja zabiljeiti, da seljaci svaku gomilu sa neto bojazljivosti i
straha motre i teko se tko odlui, da na nju poe, j e r misle, da bi s toga mogao
postati silni vjetar ili grad.
Da ove ili sline gomile valja smatrati za prethistorike spomenike izvan
svake je sumnje. To svjedoe nalasci, koji su se u njima uinili i sline gomile,
koje se u drugim zemljama nalaze i koje su potanko prouene. znaenju ovih
gomila u drugim zemljama takoer j e dosta raspravljano. Najzanimivljija je
hipoteza profesora Sergija 3 u Rimu, koji sve ove spomenike od kamena smatra
za pogrebita jednog te istog plemena, t j . tako zvanog sredozemnog, koje j e po
njegovom mnijenju u prethistoriko doba dolo iz Afrike, moda Etiopije, i pod
imenom naroda iberskog, ligurskog, pelasgikog i lybikog naselilo se u zemljama
okolo sredozemnog mora. Svuda gdje se je nastanilo, pokopavalo je svoje mrtvace
na slian nain: povrh groba nabacila bi se gomila od materijala, koji bi teren

1
Mittheilungen den Wiener anthropologischen 1895.: Hovorka, Dalmatiner Volkssagen und
Gesellschaft 1898. sv. XXVIII. Volksgeschichten.
V
* Zeitschrift fr osterreich. Volkskunde, Wien * ' G' S e ^ L L' ori
^ine della stir
Pe meitcr
-
ranca. 1897.
9
130 Hovorka pl. Zderas, O vanosti i znaenju dalmatinskih gomila.

pruao ili dotini stepen kulture iziskavao. Gdje narod nije u kulturi sasvim
napredovao ili gdje nije bilo potrebnih sredstava, tamo bi se nabacale samo stijene,
a gdje je bilo potrebnog orua, gradile bi se lijepe prostrane komore kao poivalita
mrtvih. Na ovaj nain nalazi Sergi, da su medu sobom srodni srednjo-evropski
tumuli, engleski round barrows, ruski kurgani, sardinski nuraghi, germanski Reihen
grber, egipatske piramide, a meu nje valja ubrojiti istim pravom i jugoslavenske
gomile, irske cairn, talijanske specchie i timpe, te domjo-austrijske Mugeln. l
Ova jamano neto odvana, ali ipak enijalna hipoteza pribavila j e
duhovitomu uenjaku dosta protivnika, napose meu arheolozima, koji naglauju,
da j e sredozemna rasa antropologiki, a ne arheologiki pojam, te da j u Sergi
pogrjeno hoe da oznai kao arheologicku rasu. Sergijevu mnijenju zbilja ima jedan
prigovor. Poto on sredozemnoj rasi pripisuje iskljuivo pokapanje mrtvih, a ne spa
ljivanje leina, koje su po njegovoj hipotezi vrili Arijci, doli sa sjeveroistoka ,
kako bi se mogla protumaiti obina injenica, ako se u gomili nae mjesto kostura
sud sa prahom ili pepelom pokojnika? To j e dakle pitanje jo sasvim nerijeeno.
Nu valja da ograniimo znaenje prethistorikih gomila jo i s drugog gle
dita. Ve prije, prigodom opisa janjinskog Suurca spomenuli smo kombinirano
pokopavanje t. j . na istom mjestu, gdje j e prethistoriki narod svoje mrtvace
pokopavao, kasnije j e i drugo pleme na isti nain isto mjesto upotrebljavalo. 2
Valja dakle strogo razlikovati prethistorike gomile od steaka historikog doba.
Na pravoj prethistorikoj gomili nikada nee nai traga pismenima, jer oni ljudi
pisma nisu poznavali. Oni su imali svoju posebnu prethistoriku anonimnu kul
turu, koju ne moemo tako tono ustanoviti, kao na pr. rimske ili starobosanske
ili druge grobove, gdje pomou starih priloenih novaca, napisa itd. esto i godinjak
moemo naznaiti, kada se mrtvac zakopao. Kod prethistorikoga groba valja dru
gaije raditi, jer ovdje samo nalazimo kosti i razne predmete bez ikakvoga pis
menog traga, koji bi nam pruio blie podatke godini pokopavanja. Nu toga pret
historija ni netrai, nego j e zadovoljna, ako i stoljee dotine kulture pogodi. To
se moe samo onda s uspjehom uiniti, ako se dostatni broj slinih spomenika
znanstveno pretrai. U Dalmaciji malo se j e u ovomu pravcu uradilo, premda j e
Dalmacija prebogata ba na prethistorikim spomenicima. Svakako valja u dal
matinskoj prethistoriji jo puno i intensivni)e raditi nego dosele i ovaj rad
opirnije nastaviti, ako se hoe da proui kulturna povjest balkanskog poluotoka.
Na ovome mjestu treba da se naroito naglasi, kako takova pretraivanja moraju
initi samo strukovnjaci tomu poslu vjeti, j e r ba u prethistoriji moe nevjet
ovjek neuenjak uiniti vie tete nego koristi. Svakako bi bilo eljeti, da se
radnja, koja se je ve zapoela, i dalje nastavi, kako bi na skoro kucnuo as,
kada e i Dalmacija stupiti u red onih zemalja, kojima su prethistorijske prilike
tono i temeljito prouene.
Dr. Oskar Hovorka pl. Zderas.

i Baron Sacken u Mittl. dor antlr. Ges. in me dapae, da se u Boci Kotorskoj i Crnoj
Wien I. sv. 1870. Gori jo dan danas kadkada grade gomile
" Vrh. topski lienik dr. Woisbach upozorio povrh frikih grobova.