Modularne forme

Matija Kazalicki

Sadraj
1 Uvod 2
1.1 Funkcije izvodnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.2 Problem sume etiri kvadrata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

2 Poincareova gornja poluravnina 6

2.1 Modeli hiperbolne geometrije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.2 Mbiusove transformacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.3 Fundamentalna domena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.4 Kongruencijske podgrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.5 Modularna krivulja i kaspovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.6 Eliptike toke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

3 Modularne forme 12
3.1 Denicija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
3.2 Primjer: Eisensteinovi redovi za SL2 (Z) . . . . . . . . . . . . . . 15

4 Lagrangeov teorem o sumi etiri kvadrata 22

4.1 Fourierova transformacija i theta funkcije . . . . . . . . . . . . . 22
4.2 Eisensteinovi redovi za M2 (0 (4)) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
4.3 Dimenzije prostora modularnih formi . . . . . . . . . . . . . . . . 25
4.4 Problem sume etiri kvadrata i generalizacije . . . . . . . . . . . 29

5 Problem klasikacije kongruentnih brojeva 30

5.1 Od kongruentnih brojeva do eliptikih krivulja . . . . . . . . . . 32
5.2 Eliptike krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
5.3 Grupovna operacija na eliptikoj krivulji . . . . . . . . . . . . . . 34
5.4 Mordellov teorem i toke konanog reda . . . . . . . . . . . . . . 36

6 Hasse-Weilova L-funkcija eliptikih krivulja 39

6.1 Zeta funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
6.2 Gaussove i Jacobijeve sume . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
6.3 Zeta funkcija eliptike krivulje En . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
6.4 Dirichletove L-funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
6.5 Hasse-Weilova L-funkcija L(En , s) . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

1
7 Analitiko proirenje i funkcijska jednadba funkcije L(En , s) 60
8 Heckeovi operatori 61
8.1 Dvostruki slash operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
8.2 Hecke operatori na 1 (N ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
8.3 Glavna lema i newforme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

9 Dodatak: Reprezentacije konanih grupa 68

1 Uvod
Modularna forma teine k Z H = {z C :
je funkcija gornje poluravnine
=(z) > 0}, H Q {} i
koja je holomorfna na proirenoj gornjoj poluravnini
koja se u odnosu na neku podgrupu (konanog indeksa) < SL2 (Z) transformira
prema formuli

 
a + b
= (c + d)k f ( ), a b


f za svaki c d .
c + d

Modularne forme imaju vanu ulogu u raznim granama matematike. U

teoriji brojeva se pojavljuju u dokazu posljednjeg Fermatovom teorema kao i u
Langlandsovom programu; povezane su sa L-funkcijama, eliptikim krivuljama
i sa Birch i Swinnerton-Dyerovom slutnjom. Primjenjuju se jo u teoriji struna,
kombinatorici, kriptograji i matematikoj zici.
Ovaj kolegij je zamiljen kao uvod u teoriju modularnih formi sa naglaskom
na primjenama u teoriji brojeva.
Denicija modularnih formi je komplicirana i moda malo neprirodna, a pri-
ori nije jasno zato bi takve funkcije uope postojale niti zato bi bile zanimljive.
U ovom uvodu emo motivirati deniciju i osnovnu teoriju na primjeru modu-
larne forme koja je funkcija izvodnica brojeva prikaza prirodnog broja n kao
sume etiri kvadrata. Klasian Lagrangeov teorem tvrdi da se svaki prirodan
broj moe prikazati kao suma etiri kvadrata. Koristei teoriju koju emo ra-
zviti u prvim poglavljima ove skripte pokazat emo da je broj razliitih naina
r(n, 4) = #{v Z4 : n = v12 + v22 + v32 + v42 } na koji se n moe prikazati kao
suma etiri kvadrata jednak

X
r(n, 4) = 8 d.
d|n,4-d

Ovaj odjeljak je preglednog (motivacijskog) karaktera, tvrdnje neemo do-

kazivati (niti emo sve pojmove precizno denirati). To e biti napravljeno u
iduim poglavljima.
Za poetak emo objasniti ideju funkcije izvodnice na primjeru Fibonaccije-
vih brojeva.

2
1.1 Funkcije izvodnica
Obina funkcija izvodnica niza (an )n N0 je red potencija

X
an xn .
n=0

Ponekad tako denirani red potencija denira funkciju na nekoj okolini toke
x = 0, pa prouavajui svojstva te funkcije moemo saznati neto o polaznom
nizu. Klasian primjer je funkcija izvodnica Fibonaccijevih brojeva pomou koje
moemo izvesti Binetovu formulu za opi lan.
Fibonaijevi brojevi Fk , k N0 , su denirani rekurzivnom relacijom

Fk+2 = Fk+1 + Fk , (1)

gdje je F0 = 0 i F1 = 1. Njihova funkcija izvodnica je red potencija

X
f (x) = Fk x k . (2)
k=0

Rekurzivna formula (1) je ekvivalentna funkcionalnoj jednadbu

f (x) = x + xf (x) + x2 f (x),

x
odakle slijedi da (2) denira funkciju f (x) = 1xx2 u nekoj okolini toke x = 0.
Razvojem na parcijalne razlomke
!
x 1 1 1
= ,
1 x x2 5 1 1+ 5
1 1 5
2 x 2 x

i koristei formule za geometrijski red dobivamo Binetovu formulu

!k !k

1 1+ 5 1 5
Fk = + .
5 2 2

U ovom primjeru funkcija izvodnica Fibonaijevih brojeva je Taylorov red

funkcije f (x), dok e u sljedeem primjeru funkcija izvodnica brojeva prikaza
prirodnog broja n kao sume etiri kvadrata biti Fourierov red modularne forme.

1.2 Problem sume etiri kvadrata

U teoriji brojeva, u problemu sume etiri kvadrata (four squares problem) treba
odrediti na koliko se naina prirodan broj moe prikazati kao suma etiri kva-
drata. Denirajmo openito, za nenegativne cijele brojeve n i k, broj prikaza
broja n kao sume k kvadrata

r(n, k) = #{v Zk : n = v12 + . . . + vk2 }.

3
Ako je
P i + j = k , tada elementarnim prebrojavanjem dobivamo r(n, k) =
l+m=n r(l, i)r(m, j) pa funkcija izvodnica za brojeve prikaza

X
(, k) = r(n, k)q n , q = e2i ,
n=0

zadovoljava relaciju ((, k) konvergira apsolutno za H)

(, k1 )(, k2 ) = (, k1 + k2 ).
2
( ) = (, 1) = dZ q d .
P
Oznaimo sa

Pitanje. to moemo rei o funkciji (, 4) = ( )4 ?

Iz denicije oito vrijedi

( + 1) = ( ). (3)

Nadalje, primjenom Poissonove sumacijske formule (ovo e biti detaljno obja-

njeno u odjeljku 4.1)

X X
h(x + d) = h(m)e2imx ,
dZ mZ

gdje je h Fourierova transformacija od h

Z +
h(x) = h(t)e2ixt dt,

2
sa x = 0 i h(d) = e2id
dobivamo

(1/(4 )) = 2i ( ).

Odavde lako slijedi

 

= 4 + 1( ),
4 + 1
odnosno  

, 4 = (4 + 1)2 (, 4). (4)
4 + 1
Neka je podgrupa od SL2 (Z) generirana matricama ( 10 11 ) i ( 14 01 ). Iz
formula (3) i (4) slijedi
 
a + b
, 4 = (c + d)2 (, 4) (5)
c + d


a b .
za svaku matricu c d
Dakle, (, 4) je holomorfna funkcija gornje poluravnine koja se u odnosu
na grupu prema formuli (5). Promotrimo sada skup svih takvih funkcija

4
(esto moemo neto saznati o danom objektu tako da proucavamo sve objekte
sa slinim svojstvima). Taj skup je vektorski prostor nad C. Naalost takvih
funkcija ima previe - taj prostor nije konano dimenzionalan, pa je potrebno
uoiti jo neka dodatna svojstva funkcije (, 4).
Istraimo asimptotsko ponaanje funkcije (, 4). Za poetak, limes u be-
skonanosti i je konaan

lim (, 4) = 1.
i
a
Isto tako ima smisla promotriti ponaanje funkcije oko
c Q. Moe se pokazati
da funkcija raste na predvidljiv nain, preciznije limes
 
a + b
lim (c + d)2 ,4
i c + d
a b


je konaan, gdje jec d neka matrica sa cjelobrojnim elementima determinante
jedan (takva matrica postoji jer su a i c relativno prosti).
Moe se pokazati (vidi 4.3) da je vektorski prostor holomorfnih funkcija
gornje poluravnine koje zadovoljavaju (5) i koje imaju konane limese u ra-
cionalnim brojevima (kao to je malo prije objanjeno; to svojstvo se naziva
holomorfnost u kaspovima) konano dimenzionalan (dimenzije je dva).
Upravo smo denirali modularnu formu teine k = 2 za . Openito vrijedi
da su prostori modularnih formi konano dimenzionalni.
Sada emo konstruirati bazu za vektorski prostor modularnih formi za
teine 2 koristei (laan) Eisensteinov red teine dva

X X 1
G2 ( ) = .
(c + d)2
cZ dZ,(c,d)6=(0,0)

U 3.2 emo pokazati da ovaj red uvjetno konvergira te da ima sljedei Fourierov
razvoj

X
2
G2 ( ) = 2(2) 8 (n)q m ,
n=1
P
1
e2i i (n) = d|n d.
P
gdje je (s) = n=1 ns Riemannova zeta funkcija, q =
Modularne forme G2,2 ( ) = G2 ( ) 2G2 (2 ) i G2,4 ( ) = G2 ( ) 4G2 (4 ) su
baza traenog vektorskog prostora pa je (, 4) njihova linearna kombinacija. Iz
q -razvoja
(, 4) = 1 + 8q + ,
3
2 G2,2 ( ) = 1 + 24q + ,

1
2 G2,4 ( ) = 1 + 8q + ,

se vidi da je (, 4) = 12 G2,4 ( ). Izjednaavanjem odgovarajuih Fourierovih
koecijenata dobivamo
X
r(n, 4) = 8 d.
d|n,4-d

5
2 Poincareova gornja poluravnina
2.1 Modeli hiperbolne geometrije
U Euklidskoj geometriji, Euklidov postulat o paralelama je ekvivalentan tvrdnji
da za zadani pravac (u ravnini) i toku izvan njega postoji jedinstveni pravac
paralelan s njime koji prolazi kroz zadanu toku.
U hiperbolikoj geometriji Euklidov postulat ne vrijedi (ostali aksiomi ge-
ometrije su zadovoljeni), postoje barem dva pravca paralelna zadanom pravcu
kroz proizvoljnu toku. Dva najpoznatija modela hiperbolike geometrije (koji
su realizirani u Euklidskom prostoru uz odgovarajuu metriku) su Poincareov
krug i Poincareova gornja poluravnina. Mi emo se dataljnije baviti Poincare-
ovom gornjom poluravninom.

Denicija 2.1. Poincareova gornja poluravnina je skup

H = {z C : =(z) > 0}

sa metrikom p
(dx)2 + (dy)2
ds = ,
y
gdje =(z) = y oznaava imaginarni dio od z = x + iy C.
U geometriji prvo elimo razumijeti geodetske krivulje, pravce u zakrivlje-
nom prostoru.

Propozicija 2.2. Geodetske krivulje na H su vertikalni pravci {z H : <(z) =

x0 } i polukrunice {z H : |z z0 | = r0 } koje sijeku R pod pravim kutom.
Napomena. Sad se moe lako provjeriti da je (innitezimalna) metrika iz de-
nicije ekvivalentna metrici

|z w|2
 
1
d(z, w) = cosh 1+ .
2=(z)=(w)

Primjer 1. Imajmo na umu da je metrika na H razliita od standardne Euk-

lidske metrike. Npr. udaljenost izmeu toaka z = i i z = iy je jednaka

102 + t02
Z
y dt = | ln(y)|,
1 t

dok je udaljenost izmeu toaka z = i i z = ei H jednaka

p
(cos 0 )2 + (sin 0 )2
Z Z
1
= = log tan /2.
/2 sin /2 sin

6
Slika 1: M. C. Escher, Circle limit IV: Heaven and Hell

7
2.2 Mbiusove transformacije
U ovom odjeljku prouavama grupu izometrija od H. Prisjetimo se, izometrija
je preslikavanje izmeu metrikih prostora koje uva metrika, tj. f :HH za
koja vrijedi d(f (z), f (w)) = d(z, w), za svaki z, w H.
Uvedimo prvo neke standardne oznake. Za proizvoljan komutativan prsten
s jedinicom R, neka je

PSL2 (R) = SL2 (R)/ ( a0 a0 ) : a R .

 a b


SL2 (R) = c d : a, b, c, d R, ad bc = 1 i

Denicija 2.3. Mbiusova transformacije je preslikavanje HC dano formu-

lom
a b

az + b
c d z= , z H,
cz + d
a b


gdje je c d SL2 (R).
Propozicija 2.4. Mbiusove transformacije su analitike (i bijektivne) izome-
trije od H. Deniraju djelvanje grupe PSL2 (R) na H.
Dokaz.


Dokaimo prvo da Mbiusove transformacije uvaju H. Neka je a b
c d
(az+b)(cz+d)
SL2 (R). Vrijedi =( az+b )
cz+d
= =( |cz+d|2 ) = adbc
|cz+d|2 =(z) . Dakle, ad bc = 1 i
a b
=(z) > 0 povlai =( c d z)
> 0.
b SL (R) i r R vrijedi ra rb z = a b z . Neka



Primjetimo da za a c d 2 rc rd c d

e f 
su a b
c d , g h SL2 (R). Direktno se provjeri


 e f 
 e f  
a b z= a b
c d g h c d g h z ,

dakle grupa PSL2 (R) djeluje na H Mbiusovim transformacijama. Specijalno,

inverz Mbiusove transformacije je Mbiusova transformacija.


a b z izometrija.
Preostaje jo dokazati da je z 7 c d Dovoljno je dokazati da
dz = dw, gdje je w = az+b


a b SL (R). Neka
je
cz+d i c d 2 je z = x + iy . Od prije
y
imamo =(w) = 2 pa tvrdnja slijedi iz kratkog rauna.
|cz+d|

2.3 Fundamentalna domena

Primjetimo da su svake dvije toke z1 , z2 H, SL2 (R)-ekvivalentne, tj. z2 =
az1 +b a b


cz1 +d , za neku matricu c d SL 2 (R). Dovoljno je pokazati da je svaka
toka z H ekvivalentna s i. Neka je z = u + vi, u, v R, v > 0. Tada je
   
v 0 1 u )iv = u + iv = z , odnosno ( 1 u ) v 0
i = vi i ( 0 1 0 1
i = z.
0 v 1 0 v 1
Neka je podgrupa od SL2 (Z). Zanimat e nas klase ekvivalencija djelovanja
grupe (kao podgrupe od SL2 (R)) na H.
Denicija 2.5. Za zatvoren i povezan podskup F od H kaemo da je funda-
mentalna domena za podgrupu ako je svaki z H -ekvivalentan nekoj toki
iz F, s time da nikoje dvije toke iz unutranjosti od F nisu ekvivalentne.

8
Napomena. Uoimo da je fundamentalna domena F ima sljedea dva svojstva

1) H = (F )
2) Unutranjost od 1 F 2 F je prazan skup za 1 6= 2 , 1 , 2 .
Vrijedi i obrat, zatvoren i povezan skup F koji zadovoljava 1) i 2) je fundamen-
talna domena za .

Slika 2: Fundamentalna domena za SL2 (Z)

Propozicija 2.6. Skup

1 1
F := {z H : <(z) , |z| 1}
2 2
je fundamentalna domena za SL2 (Z).
0 1


Denirajmo prvo dvije matrice T = ( 10 11 ), S = 1 0 SL2 (Z) za koje
emo kasnije pokazati da su generatori grupe SL2 (Z). Primjetimo T z = z + 1 i
Sz = 1/z .
Dokaz. Prvo emo pokazati da je svaki z H SL2 (Z)-invarijantan nekoj toki iz
F. Ideja je koristei translacije Tj toku z preslikati u traku 12 <z 21 . Ako
se tako dobivena toka ne nalazi u F , primjenimo preslikavanje S i ponovimo
cijeli postupak.
Promotrimo to se deava sa =(z) tijekom ovog postupka. Oznaimo s
podgrupu od SL2 (Z) S i T (kasnije emo pokazati
generiranu s

da je =
=z a b . Kako su
SL2 (Z)). Od prije znamo da vrijedi =(z) = , za =
|cz+d|2 c d

9
 =z
brojevi cid m za koji funkcija 7 |cz+d|
cijeli, postoji 2 , za postie
j 1
maksimum. Odaberimo sad j Z za koji se T (m z) nalazi u traci |<(z) |.
2
j j
Ako je |T (m z)| 1, onda smo gotovi jer se tocka T (m z) nalazi u F . Inae
j =(T j (m z)) j
primjenimo S . Kako vrijedi =(ST (m z)) =
|T j (m z)|2 > =(T (m z)) dobili
smo kontradikciju s maksimalnou od m .
Pokaimo jo da nikoje dvije toke iz unutranjosti od F nisu SL2 (Z) ekvi-
valentne. Pretpostavimo suprotno. Neka su z1 i z2 iz F takve da je z1 = z2
a b


za neki = c d SL2 (Z). Moemo jo pretpostaviti da je =(z1 ) =(z2 )
1
(u protivnom zamjenimo z1 s z2 te s ). Iz formule za imaginarni dio od
z2 slijedi da je |cz2 + d| 1. Budui da je |z2 | 1 i |<(z2 )| < 21 , slijedi da je

=(z2 ) 23 pa se lako vidi da je |c| 1. Potrebno je promotriti sljedea etiri

1 3
sluaja: (i) c = 0, d = 1, (ii) c = 1, d = 0, (iii) c = d = 1 i z2 = +
2 2 ,
1 3 1 b
(iv) c = d = 1 i z2 =
2 + 2 . Npr. ako je c = 0, tade je = ( 0 1 )
i <(z2 ) = <(z1 ) b, odnosno |b| = 1 pa z1 i z2 ne mogu biti u unutranjosti
2 2
od F . Ako je |c| = 1, tada |cz2 + d| 1 implicira (<(z2 ) + d) + =(z2 ) 1 i
2 2
(<(z2 ) + d) 1 =(z2 ) 1 3/4 = 1/4, odnosno |<(z2 ) + d| 1/2 iz ega
slijedi |d| 1. Ostatak dokaza propozicije ostavljamo itatelju.

Napomena. Iz dokaza prethodne propozicije slijedi da je grupa SL2 (Z) (odnosno

PSL2 (Z) := SL2 (Z)/{I}) generirana matricama S i T (zanimljivo je da smo
dokazali tvrdnju iz teorije grupa koristei geometrijske metode). Lako se vidi
da su jedine relacije izmeu S i T (u PSL2 (Z)) S 2 = (ST )3 = I .

(dx)2 +(dy)2 dxdy
Metrika na H, ds = y , inducira volumnu formu
y2 koja je
dxdy dxdy
R R
invarijantna na djelovanje SL2 (Z), npr.
A y2 = A y 2 za svaki izmjerljiv
skup A i SL2 (Z).
Propozicija 2.7. Povrina fundamentalne domene F je jednaka /3.
Dokaz. Povrina je jednaka
1 1
Z Z Z Z
dxdy 2 2 1
= dx dy/y 2 = (1 x2 )1/2 dx = arcsin x|
2
1 = /3.
F y2 12 (1x2 )1/2 21 2

2.4 Kongruencijske podgrupe

Osim grupe SL2 (Z) nas e zanimati i njene kongruencijske podgrupe.

Denicija 2.8. Neke je N prirodan broj. Glavna kongruencijska podgrupa

nivoa N je grupa

a b


(N ) = { c d PSL2 (Z) : a d 1 mod N i bc0 (mod N )}.
Kongruencijska podgrupa je podgrupa od PSL2 (Z) koja sadri neku glavnu kon-
gruencijsku podgrupu nivoa N i najmanji takav N se naziva nivo kongurencijske
podgrupe.

10
Primjer 2. Dvije kongruencijske podgrupe koje emo naee susretati su
1 (N ) i 0 (N ):
a b


1 (N ) = { c d PSL2 (Z) : a d 1 mod N i c 0 (mod N )},


0 (N ) = { ac db PSL2 (Z) : c 0 (mod N )}.
Napomena. Grupa PSL2 (Z) se jo zove i modularna grupa i esto se oznaava
sa . Njene kongruencijske podgrupe (N ), 1 (N ) i 0 (N ) obino se nazivaju
modularne podgrupe.

Navedimo nekoliko svojstava gore deniranih kongruencijskih grupa. Grupa

(N ) je po deniciji jezgra redukcije mod N , PSL2 (Z) PSL2 (Z/N Z), pa je
onda i normalna podgrupa grupe PSL2 (Z).
ZadatakQ1. a) Pokaite da je indeks [SL2 (Z) : (N )] jednak # SL2 (Z/N Z) =
N3 2
p|N (1 1/p ).


a b 7 b (mod
b) Pokaite da je preslikavanje 1 (N ) Z/N Z dano sa c d N)
surjekcija s jezgrom (N ). Koliki je indeks od 1 (N ) u SL2 (Z)?

0 (N ) (Z/N Z) dano sa ac db 7 d


c) Pokaite da je preslikavanje
(mod N ) surjekcija sa jezgrom 1 (N ). Koliki je indeks od 0 (N ) u SL2 (Z)?
Pitanje. to moemo rei o fundamentalnoj domeni kongruencijske podgrupe
?
Neka su x1 , x2 , . . . , xr predstavnici klasa od \ SL2 (Z), tj. SL2 (Z) = i xi .
Tada skup F = i xi F zadovoljava sve uvjete iz denicije fundamentalne domene
za osim to ne mora biti povezan. Moe se pokazati da e uz odgovarajuci
odabir predstavnika klasa xi skup F biti i povezan. Kako skupovi xi F svi
imaju jednaku povrinu /3, povrina fundamentalne domene za je jednaka

3 [SL2 (Z) : ].

2.5 Modularna krivulja i kaspovi

Denicija 2.9. Za kongruencijsku podgrupu < PSL2 (Z) (koja djeluje na H),
modularna krivulja Y () se denira kao kvocijentni prostor orbita tog djelova-
nja,
Y () = \H = { : H}.
Modularne krivulje moemo identicirati s njihovim fundamentalnih domena
i na taj nain ih realizirati kao povezane podskupove od H. Pomou te iden-
tikacije na prirodan nain moemo na njima denirati strukturu Riemannove
plohe (jedino treba paljivo denirati karte oko eliptikih toaka). Na taj nain
dobivena Riemanova ploha nije kompaktna (to je vidljivo sa Slike 2.3). Kako
su kompaktne Riemannove plohe zapravo algebarski objekti (moe se pokazati
da je teorija kompaktnih Riemannovih ploha ekvivalentna teoriji projektivnih
algebarskih krivulja), modularne krivulje emo kompakticirati (dodavanjem
konanog broja toaka). Te toke nazivamo kaspovima (engleski cusp).

11
 Denirajmo djelovanje kongruencijske podgrupe na skup Q {} na slje-
dei nain:
a b

as + b a b

a
c d s= , i c d = ,
cs + d c
a b


gdje je c d i s Q.
Zadatak 2. Provjerite da je gore denirana operacija djelovanje grupe.

Denicija 2.10. Klase ekvivalencija djelovanja podgrupe na Q {} se

nazivaju kaspovi (od podgrupe ili od modularne krivulje Y ()).

Zadatak 3. Dokaite da Y (1) := Y ((1)) ima samo jedan kasp i da openito

Y() ima konano mnogo kaspova.

Denicija 2.11. Kompakticirana modularna krivulja X() je kvocijentni

prostor
X() = \(H Q {}).

2.6 Eliptike toke

Denicija 2.12. Neka je kongruencijska podgrupa od SL2 (Z). Za svaki H
neka je izotropna podgrupa od ,

= { : = }.

Toka H je eliptika toka od ako je netrivijalna (nije sadrana u

{I}).

3 Modularne forme
3.1 Denicija
Modularnu formu emo denirati kao holomorfnu funkciju gornje poluravnine
H koja je slabo modularna (u odnosu na neku podgrupu < SL2 (Z)) i koja je
holomorfna u kaspovima. Denirajmo sada ove pojmove.

Denicija

3.1. Neka je k cijeli broj i neka je f : H C funkcija. Za =
a b SL2 (Z) denirajmo (slash) operator []k
c d

f []k := j(, )k f ( ),

gdje je

f : H C slabo modularna u
j(, ) := (c + d). Kaemo da je funkcija
odnosu na < PSL2 (Z) ako za svaki = ac db vrijedi f []k = f . Odnosno

f ( ) = (c + d)k f ( ),
a b


za svaki = c d .

12
Napomena. Uoimo, ako je f slabo modularna u odnosu na , tada je f []k
slabo modularna u odnosu na 1 .
Osnovna svojstva slash operatora su dana sljedeom lemom.

Lema 3.2. Za sve , 0 SL2 (Z) i H vrijedi

a) j( , ) = j(, )j( , )
0 0 0

b) [ 0 ]k = []k [ 0 ]k .
 
Dokaz. 0 = e f
0 = ( ec+dg
a b


Neka je = c d i g h . Tada je cf +dh ) pa je
ez+f
j( 0 , ) = (ec + dg) + cf + dh. S druge strane, j(, 0 ) = c gz+h +d i
j( 0 , ) = (gz + h) pa tvrdnja iz a) slijedi.
0 0 k
Po deniciji, f [ ]k = j( , ) f ( 0 ) i

f []k [ 0 ]k = (j(, )k f ( ))[ 0 ]k = j(, 0 )k f ( 0 )j( 0 , )k .

Tvrdnja slijedi iz a) dijela leme.

Napomena. Primjetimo da iz prethodne leme proizlazi da ako je f slabo modu-

larna u odnosu na < SL2 (Z), da je tada f []k slabo modularna u odnosu na
1 , gdje je SL2 (Z).
Za holomorfnu i slabo modularnu funkciju f ( ) kaemo da je meromorfna u
kaspu , ako za neki N N funkcija f ( ) ima Laurentov razvoj u qN = e2i /N

X
n
f ( ) = an qN ,
n=l

za neki l Z takav da je al 6= 0. Broj l zovemo red (ponitavanja) funkcije f ( )

u kaspu i oznaavamo sa v (f ). Funkcija je holomorfna ako je l 0.
Openitije, neka je c bilo koji kasp od i neka je takva da je = c
(vidi 2.5). Kaemo da je funkcija f ( ) meromorfna (holomorfna) u c ako je
funkcija f []k meromorfna (holomorfna) u kaspu . Laurentov razvoj funkcije
f []k zovemo Laurentov (ili q) razvoj od f ( ) u kaspu c. Taj razvoj nije
jedinstven i ovisi o odabiru matrice , ali se moe pokazati da je red ponitavanja
od f ( ) u kaspu c, vc (f ) := v (f []k ) dobro deniran i ne ovisi o odabiru
matrice .

Denicija 3.3. Neka je podgrupa od SL2 (Z) konanog indeksa i neka je k

cijeli broj. Funkcija f : H C je modularna forma teine k za ako
(1) f je holomorfna,

(2) f je slabo modularna teine k u odnosu na ,

(3) f je holomorfna u svakom kaspu od .
Ako uz to f ponitava svaki kasp, kaemo da je f kasp forma (teine k za
). Oznaka za skup modularnih (odnosno kasp) formi teine k za je Mk ()
(odnosno Sk ()).

13
 Pretpostavimo da je kongruencijska podgrupa od SL2 (Z) nivoa N, tj.
(N ) < . Tada sadri matricu

( 10 N1 ) : 7 + N.
Ako je funkcija f : H C slabo modularna u odnosu na , tada je f ( )
specijalno i N -periodika, tj. vrijedi f ( + N ) = f ( ). Oznaimo sa D = {qN
C : |qN | < 1} otvoreni jedinini disk i neka je D0 = D {0}. Tada N -periodiko
2/N 0 0
holomorfno preslikavanje 7 e preslikava H u D . Funkcija g : D 7 C,
g(qN ) = f (log(qN )/(2i/N )) je zbog prediodinosti od f ( ) dobro denirana
iako je vrijednost logaritma odreena samo do na 2iZ. Vrijedi

f ( ) = g(e2i/N ).
Ako je f holomorfna na H, onda je i g holomorfna na probuenom disku D0
budui da je logaritamska funkcija dobro denirana holomorfna funkcija oko
svake toke uH (iako, kao to smo rekli,
P se ne moe
n
denirati na cijelom H).
0
Tada g ima Laurentov razvoj g(qN ) = nZ an qN za qN D . Lako se vidi da
qN 0 kad (=( ) +) pa vidimo da je po deniciji f holomorfna
u kaspu , ako i samo ako se g moe holomorfno proiriti do cijelog diska D .
Tada f ima Fourierov razvoj

X
n
f ( ) = an qN .
n=0

Neka je c neki kasp od i neka za SL2 (Z) vrijedi = c. Kako je

(N ) normalna podgrupa od SL2 (Z) (jer je jezgra redukcije mod N ), tada je
= 1 takoer kongruencijska podgrupa nivoa N , pa prema prethodnom
odjeljku funkcija f []k ima Fourierov razvoj

X
(f []k )( ) = an qhn , qh = e2i /h ,
n=l

gdje je h N najmanji broj za koji ( 10 h1 ) (dakle h|N ). Funkcija f je

holomorfna u kaspu c ako je
l 0.
Neka je j Z i = 10 1j . Tada takoer preslikava kasp u
matrica
c. Izraunajmo Fourierov razvoj funkcije f []k u caspu . Lako se vidi da
k
je f []k ( ) = (1) f []k ( + j). Budui da je e
2i( +j)/h
= jh qh , gdje je
2i/h
h = e kompleksni h-ti korijen iz jedinice, pa imamo

X
(f []k )( ) = (1)k an nj n
h qh .
n=0

esto nije praktino odreivati holomorfnost funkcije u kaspovima koristei

samo deniciju. Sreom, sljedea propozicija nas spaava.

Propozicija 3.4. Neka je kongruencijska podgrupa od SL2 (Z) nivoa N . Pret-

postavimo da funkcija f : H C zadovoljava uvjete (1) i (2) iz Denicije 3.3 i
zadovoljava

14
(3') f je holomorfna u kaspu i koecijenti Fourierovog razvoj f ( ) =
P n
n=0 an qN
zadovoljavaju |an | Cnr za neke pozitivne konstante C i r.
Tada je f holomorfna u svakom kaspu od , odnosno f Mk ().

3.2 Primjer: Eisensteinovi redovi za SL2 (Z)

U ovom odjeljku emo dati primjer najjednostavnijih modularnih formi: Eisens-
teinovih redove za SL2 (Z). Izraunat emo njihove Fourierove razvoje.

Pitanje. Kako konstruirati funkciju f :HC koja zadovoljava f []k = f za

svaki SL2 (Z)?
Moemo pokuati sljedee. Neka je g :HC bilo koja funkcija. Deni-
rajmo (formalno)
X
f= g[]k . (6)
(1)

Formalno, za SL2 (Z) vrijedi

X X X
f []k = g[]k []k = g[]k = [ 0 := ] = g[ 0 ]k = f.
(1) (1) 0 (1)

Dakle ako (6) apsolutno konvergira, onda e f biti invarijantna na djelovanje

od []k za svaki SL2 (Z).
Ovu ideju moemo poopiti na sljedei nain. Neka je neka podgrupa od
(1) i g funkcija takva da vrijedi g[]k = g za svaki . Tada je funkcija
X
f= g[]k
\(1)

(formalno) dobro denirana. (Sumira se po predstavnicima desnih susjednih

klasa (right coset representatives) podgrupe ).
Kao i ranije, za SL2 (Z) vrijedi
X X X
f []k = g[]k []k = g[]k = [ 0 := ] = g[ 0 ]k = f,
\(1) \(1) 0 \(1)

budui da mnoenje s desna s permutira desne susjedne klase podgrupe .

U sutini, za deniciju Eisensteinovih redova odabrat emo paran broj

k > 2,
g = 1 i = {( 10 n1 ) : n Z}. Primjetimo da je za = a b
c d SL2 (Z) vrijedi

1[]k = (c + d)k = j(, ),

specijalno 1[]k = 1 za .
Denicija 3.5. Za prirodan broj k > 1, Eisensteinov red teine 2k deniramo
formulom
X 1
G2k ( ) = (7)
(m + n)2k
m,nZ
(m,n)6=(0,0)

15
Propozicija 3.6. Red (7) (za G2k ( )) je apsolutno konvergentan i denira
holomorfnu funkciju na H.
Dokaz. Uoimo da brojevi m + n : m, n Z ine reetku = Z + Z, pa
tvrdnja o apsolutnoj konvergenciji slijedi iz sljedee leme.

Lema 3.7. Neka je reetka u C i s > 2. Tada red

X 1
|l|s
l

konvergira.
Dokaz. Elemente reetke emo particionirati u skupove

Sn := {l : n 1 < |l| n},

za n = 1, 2, . . .. Sn ugrubo jednak povrini
Uoimo da je broj elemenata u
n1 i n podijeljenog sa P () -povrinom fundamentalne
krunog vijenca radiusa
domene od . Tonije #Sn 8(n1)/P (), tj. #Sn < Cn za neku apsolutnu
konstantu C . Raunamo

X 1 X
X 1 X
s
X 1
= < D + Cn(n 1) < E < ,
|l|s n=1
|l|s n=2 n
ns1
l lSn

za neke konstante D i E.
Prvo emo dokazati da (7) konvergira apsolutno na fundamentalnoj domeni
F (vidi Propoziciju 2.6). Neka je F (tj. | | 1 i |<( )| 1/2). Vrijedi

|m + n|2 = m2 + 2mn<( ) + n2 m2 mn + n2 = |m n|2 ,

2i/3 1
P
gdje je = e . Kako prema prethodnoj lemi konvergira, slijedi
|mn|2k
da (6) konvergira uniformno na F , odnosno denira holomorfnu funkciju na F .
Iz modularnosti od G2k ( ) (vidi Korolar 3.12) slijedi da je G2k ( ) holomorfna
na F za svaki SL2 (Z). Budui da je SL2 (Z) F = H, tvrdnja slijedi.

U Fourierovom razvoju Eisensteinovih redova javlja se Riemannova zeta

funkcija.

Denicija 3.8. Neka je <(s) > 1. Riemannova zeta funkcija (s) je denirana
sljedeim redom

X 1
(s) = .
n=1
ns
Propozicija 3.9. Vrijedi
X
G2k ( ) = 2(2k) 1[]2k ,
\(1)

gdje je = {( 10 n1 ) : n Z}.

16
Dokaz. Odredimo za poetak predstavnike susjednih klasa od \(1).
Lema 3.10. Neka su 1 = i 2 = c d matrice iz SL
2 (Z). Tada vrijedi
e f
a b



c d
1 = 2 . Vrijedi i obrat, ako je 1 , tada je = gc hd , za neke g, h Z.
Dokaz. Raunamo

ef a b 1 ef d b 1 eb+f a






c d c d = c d c a = 0 1
.

Obrat slijedi iz
a+nc b+nd



( 10 n1 ) a b
c d = c d
.

Neka su c i d relativno prosti cijeli brojevi razliiti od nule. Tada postoje

(Euklidov algoritam) cijeli brojevi a i b takvi da je ad bc = 1, odnosno ac db
SL2 (Z). Iz prethodne leme slijedi da svakom takvom paru (c, d) odgovara jedna
klasa iz \(1) (klase koje odgovaraju parovima (c, d) i (c, d) su jednake jer
je rije o klasama u grupi PSL2 (Z)).


Jo preostaje odrediti predstavnike a b
c d za koje je c = 0 ili d = 0. Ako je
c = 0 tada je a = d = 1 pa za predstavnika moemo odabrati matricu ( 10 01 ).
Ako je d = 0, tada je c = 1 pa za predstavnika moemo odabrati matricu
0 1


1 0 . Dakle, dokazali smo sljedeu lemu.

Lema 3.11. Skup

0 1
} {( c d ) : (c, d) Z2 , c > 0, d 6= 0 i N ZM (c, d) = 1},


S = {( 10 01 ), 1 0

je skup predstavnika susjednih desnih klasa od \(1).

Raunamo

X 1
G2k ( ) =
(m + n)2k
m,nZ
(m,n)6=(0,0)
X 1 X 1 X 1
= 2k
+ 2k
+
(m + n) (m ) n2k
m,nZ 06=mZ 06=nZ
m6=0,n6=0


X 1 2
= (2k) + 2k + 2
(m + n)2k
m,nZ
m6=0,n6=0
GCD(m,n)=1

X
= 2(2k) 1[]2k .
S

17
Korolar 3.12. Za k > 1, G2k ( ) je modularna forma teine 2k.
Dokaz. Iz Propozicije 3.6 slijedi da je G2k ( ) holomorfna na H i apsolutno ko-
nvergentna. Apsolutna konvergencija zajedno sa Propozicijom 3.9 implicira mo-
dularnost (to je objanjeno na poetku odjeljka). Jo treba provjeriti holomor-
fnost u beskonanosti. Vrijedi

X 1
lim G2k ( ) = lim
i i (m + n)2k
m,nZ
(m,n)6=(0,0)
X 1
= lim = 2(2k),
i (m + n)2k
m,nZ
(m,n)6=(0,0)

gdje druga jednakost slijedi iz apsolutne konvergencije (6).

Lema 3.13. Neka je k 1 prirodan broj. Tada za svaki H vrijedi

X 1 2k
X
= (2i) r2k1 e2ir .
( + n)2k r=1
nZ

Dokaz. Koristit emo produktni razvoj funkcije sinus


2
Y 
sin( ) = 1 .
n=1
n2

Raunamo

d 1 X 2
log(sin( )) = +
d n 2
2
06=nZ

1 X  1 1

= + + .
n+ n
06=nZ

Sad derivirajui jo (2k 1) puta dobivamo


( )
d2k 1 X 1 1
log(sin( )) = (2k 1)! + +
d 2k 2k n=1
(n + ) 2k (n )2k
X 1
= (2k 1)! .
(n + )2k
nZ

Izraunajmo sad Fourierov red od log(sin( )). Vrijedi

1 i 1
sin( ) = (e ei ) = ei (1 e2i ),
2 2i

18
pa za H imamo

log(sin( )) = log(2i) i + log(1 e2i )

X 1 2ir
= log(2i) i + e .
r=1
r

Deriviranjem 2k puta dobivamo

d2k X
log(sin( )) = (2i)2k r2k1 e2ir .
d 2k r=1

Tvrdnja slijedi.

Napomena. Primjetimo da funkcija log(sin( )) nije dobro denirana na cijelom

H, ali njena derivacija je.

Propozicija 3.14. Neka je k 2. Tada je

(2i)2k X
G2k ( ) = 2(2k) + 2 2k1 (n)q n .
(2k 1)!
n1

Dokaz. Vrijedi

X
X 1 X 1 X 1
G2k ( ) = 2k
= 2k
+ 2 .
(m + n) n m=1
(m + n)2
m,nZ nZ nZ
(m,n)6=(0,0) n6=0

Prva suma je jednaka 2(2k), dok za drugu sumu koristimo Lemu 3.13 pa dobi-
vamo

(2i)2k X X 2k1 2irm
G2k ( ) = 2(2k) + 2 r e
(2k 1)! m=1 r=1

(2i)2k X X 2k1 2in
= 2(2k) + 2 r e
(2k 1)! n=1
r|n
2k
(2i) X
= 2(2k) + 2 2k1 (n)q n .
(2k 1)! n=1

Denicija 3.15. Bernoullievi brojevi Bk su denirani kao koecijenti sljedeeg

reda

x X xk
= Bk .
ex 1 k!
k=0

Npr. B1 = 21 , B4 = 1
30 i B6 = 1
42 .

19
Zadatak 4. Dokaite da je B2k+1 = 0 za k N.
Zadatak 5. Neka je k N. Tada je

(2i)2k
(2k) = B2k .
2(2k)!
(Uputa: Izrazite Taylorov red od cot( ) na dva naina: direktno iz denicije
d
i koristei formulu
d log(sin( )) = cot( ).)
Denicija 3.16. Normalizirani Eisensteinov red E2k ( ) je red

G2k ( )
E2k ( ) := .
2(2k)
Iz Zadatka 5. slijedi

4k X
E2k ( ) = 1 2k1 (n)q n .
B2k
n1

Kao to smo spomenuli u Uvodu, Eisensteinov red se moe denirati i za

k=1 XX0 1
G2 ( ) = .
(c + d)2
cZ dZ

Nije teko vidjeti da red ne konvergira apsolutno (konvergira uvjetno), pa

vie ne moemo zakljuiti kao ranije da je G2 ( )[]2 = G2 ( ) za svaki
SL2 (Z) (gdje smo tono koristili apsolutnu konvergenciju?). Zanimljivo je da
G2 ( ) ipak ima neka modularna svojstva.
Propozicija 3.17. Za H i ac db SL2 (Z) vrijedi

 
a + b
G2 = (c + d)2 G2 ( ) 2ic(c + d).
c + d
Dokaz. Ideja dokaza (Hecke) je vrlo zanimljiva. Primjetimo da red (6) za k=1
prema Lemi 3.7 skoro apsolutno konvergira, tj. ako malo modiciramo sumu
dobit emo apsolutno konvergenti red

X0 1
G2, ( ) = za H, > 0,
m,n
(m + n)2 |m + n|2

gdje sumiramo po parovima cijelih broja takvih da je (m, n) 6= (0, 0). Slino kao
i G2k ( ), zbog apsolutne konvergencije G2, ( ) se transformira prema formuli
 
a + b
G2, = (c + d)2 |c + d|2 G2, ( )
c + d
(umjesto slash operatora []2 za usrednjavanje koristimo operator f ( ) 7
2 2
f ( a +b
c +d )(c + d) |c + d| ). Pokazat emo da je

lim G2, ( ) = G2 ( ) ,
0 y

20

gdje je = x + iy . Iz toga slijedi da se (ne-holomorfna) funkcija
y G2 ( )
transformira kao modularna forma teine 2, pa tvrdnja propozicije slijedi iz
=


sljedeeg rauna (prisjetimo se =( a b
c d ) = |c +d|2 )
 
a + b
G2 = (c + d)2 (G2 ( ) )+
c + d y y/|c + d|2

+ d)2 G2 ( ) + |c + d|2 (c + d)2


= (c
y
2 2
c (| |2 2 ) + 2cd(x )


= (c + d) G2 ( ) +
y
2 2
+ d)2 G2 ( ) +


= (c c (2y 2ixy) 2cdyi
y
= (c + d)2 G2 ( ) 2ic(c + d).

Da bi izraunali limes, denirajmo funkciju I formulom

Z
dt 1
I ( ) = 2 za H, > .
( + t)2 | + t|2 2

Tada za >0 imamo

X X 1
G2, ( ) I (m ) = 2 2+2
(8)
m=1 n=1
n
 Z n+1 
X X 1 dt
+2 .
m=1 n=
(m + n) |m + n|2
2
n (m + t)2 |m + t|2
(9)

Ovim trikom smo postigli to da obje sume u prethodnoj formuli konvergiraju

apsolutno i lokalno uniformno za > 21 pa limes postoji kad 0 i moemo
ga izraunati tako da u formulu uvrstimo = 0. Da bi vidjeli zato je to tako,
primjetimo da je izraz u uglatoj zagradi jednak

Z n+1  
1 1
dt.
n (m + n)2 |m + n|2 (m + t)2 |m + t|2

Prema teoremu o srednjoj vrijednosti

   
 1 1  max  d
  1 

 (m + n)2 |m + n|2 2 2 2 2

(m + t) |m + t|  t[n,n+1] dt (m + t) |m + t| 

<< |m + n|32 ,

pa prema Lemi 3.7 druga suma konvergira apsolutno (i lokalno uniformno) za

3 + 2 > 2. R
1
Budui da je
(m +t)2
dt = 0, ako uvrstimo =0 u desnu stranu jedna-

kosti (8) dobit emo G2 ( ).

P
Preostaje nam jo izraunati m=1 I (m ).

21
Za > 12 imamo

Z
dt
I (x + iy) = 2
(x + t + iy)2 ((x + t)2 + y 2 )
Z
dt I()
=2 = 1+2 ,
(t + iy)2 (t2 + y 2 ) y
R P
gdje je I() = 2 (t + i)2 (t2 + 1) dt, pa je m=1 I (m ) = I()(1 +
1+2
2)/y za > 0. Kako je I(0) = 0,

 
log(t2 + 1) 1 + log(t2 + 1)
Z 
0
I (0) = 2 dt = 2 tan1 t = 2,

(t + i)2 t+i



1
i(1+2) = 2 +O(1) kad 0 (vidi Zadatak 6), umnoak I()(1+2)/y 1+2
tei u 2/y kad 0. Tvrdnja slijedi.

Napomena. Funkcija G2 ( ) je primjer kvazi-modularne forme.

Zadatak 6. Dokaite da vrijedi

1
(1 + s) = + O(1), kad s 0.
s
Primjetimo da Fourierov razvoj funkcije G2 ( ) moemo izraunati kao i u
Propoziciji 3.14 pa vrijedi

2 X
G2 ( ) = 8 2 (n)q n . (10)
3
n1

4 Lagrangeov teorem o sumi etiri kvadrata

4.1 Fourierova transformacija i theta funkcije
Referenca za ovaj odjeljak je 4.9 iz [1].
Za prirodan broj l, prostor izmjerljivih i apsolutno integrabilnih funkcija na
Rl oznaavamo sa
Z
1 l l
L (R ) = {f : R C : f izmjerljiva, |f (x)|dx < }.
xRl

Za f L1 (Rl ) deniramo Fourierovu transformaciju f : Rl C formulom

Z
f(x) = f (y)e2ihy,xi dy,
yRl

gdje je h,i standardni skalarni produkt.

22
 1 1
Fourierova transformacija L
R funkcije ne mora biti u L , ali ako jo vrijedi
|f (x)| dx < , tada vrijedi |f(x)| dx < (vidi ??).
2 2
R

Viedimenzionalna generalizacija theta funkcije ( ) je funkcija (, l) : H

C dana formulom X 2
(, l) = ei|n| , H,
nZl

gdje je || standardna apsolutna vrijednost. Red konvergira apsolutno i lokalno

uniformno pa denira holomorfnu funkciju. Za = it, t > 0 i Gaussian f (x) =
2
e|x| imamo X
(it, l) = f (nt1/2 ).
nZl

Izraunajmo Fourierovu transformaciju Gaussiana f (x) za l=1

Z Z
2 2 2
f(x) = ey 2ixy
dy = ex e(y+ix) dy.

Neka je M > 0 i CM pravokutnik ABCD gdje je A = M , B = M + ix,

2
C = M + ix i D = M . Kako funkcija f (z)R = ez , z C nema polova
unutar CM , Cauchyev integralni teorem povlai
CM
f (z)dz = 0. Kad M ,
R R
integrali
AB
f (z)dz i f (z)dz tee u 0 (jer f (z) na duinama AB i CD tei u
R CD 2 R 2 R 2
0) pa imamo da e(y+ix) dy = ey dy . Znamo da je ey dy =
1 (vidi Zadatak 7), pa smo dokazali da je f(x) = f (x) za l = 1.
Zadatak 7. Dokaite Z
2
ex dx = 1.

Zadatak 8. Dokaite da je f(x) = f (x) za proizvoljan l N.

Zadatak 9. Za lN i neka jeh L (R ). Dokaite1 l
da je za rR Fourierova
transformacija funkcije h(rx) jednaka rl h(x/r).
Za utvrivanje modularnost theta funkcije trebat e nam formula Poissonove
sumacije.
h L1 (Rl )
P
Neka je takva da suma dZl h(x + d) konvergira apsolutno i
lokalno uniformno te je jo uz to beskonano diferencijabilna (po
P x). Formula
Poissonove sumacije je nam daje Fourierov razvoj funkcije dZl h(x + d) (koja
je periodika u odnosu na Zl )
X X
h(x + d) = h(m)e2ihm,xi . (11)
dZl mZl

Prema Zadatku 9, za t > 0, Foureirova transformacija funkcije f (xt1/2 )

l/2 1/2 1/2
je jednaka t f (xt ). Ako u formulu (11) uvrstimo h(x) =
Pf (xt 1/2 ) i
x =P0 (lako se vidi da su pretpostavke zadovoljene), dobit emo f (nt ) =
tl/2 f (nt1/2 ) odnosno
(i/t, l) = tl/2 (it, l), t > 0.

23
Kako je holomorfna funkcija (1/, l) (i )l/2 (, l), H jednaka nuli za
iR, iz teoremu o jedinstvenosti analitike funkcije (vidi Zadatak 10) jednaka
je nuli za svaki H, odnosno

(1/, l) = (i )l/2 (, l), H.

Dokaimo sad slabu modularnost funkcije ( ) = (, 1) u odnosu na 0 (4).

Imamo

    r  
1 1 1
= = 2i( + 1) 1
4 + 1 4(1/(4 ) 1) 4 4
r   r
1 1 1
= 2i( + 1) = 2i( + 1)(2i )( )
4 4 4

= 4 + 1( ).

Formula (, 4) = ( )4 daje

 

, 4 = (4 + 1)2 (, 4).
4 + 1

Dakle,

(, 4) = (c + d)2 (, 4), za = ( 10 11 ) i = ( 14 01 ) ,

odnosno
(, 4) = (c + d)2 (, 4), za ,
gdje je < SL2 (Z) grupa generirana matricama ( 10 11 ) i ( 14 01 ).
Zadatak 10. Neka je h(z) holomorfna funkcija na otvorenom skupu C i
a . Ako postoji gomilite skupa {z : f (z) = 0}, dokaite da je onda h
jednaka nuli na .

Zadatak 11. Dokaite da je = 0 (4).

Podsjetimo se, dokazali smo da je (, 4) holomorfna funkcija gornje polurav-
nine koja je slabo modularna teine 2 u odnosu na grupu 0 (4) (vidi prethodni
zadatak) i koja je holomorfna u kaspu . Prema Propoziciji 3.4, za holomor-
fnost u ostalim kaspovima dovoljno je pokazati da Fourierovi koecijenti od
(, 4) u kaspu imaju najvie polinomijalni rast. To slijedi iz trivijalne
ocjene
r(n, 4) 16(n + 1)2 , za svaki n N.
Dokazali smo sljedei teorem

Teorem 4.1.
(, 4) M2 (0 (4))

24
4.2 Eisensteinovi redovi za M2 (0 (4))
U ovom odjeljku emo konstruirati bazu za M2 (0 (4)). Openito, za prirodan
broj N > 1, denirajmo

G2,N ( ) = G2 ( ) N G2 (N ).

Propozicija 4.2. Neka je N > 1 prirodan broj. Vrijedi

G2,N ( ) M2 (0 (N )).

Dokaz. a b


Neka je = NC d 0 (N ). Prema Propoziciji 3.17 vrijedi

G2 ( ) = (N c + d)2 G2 ( ) 2iN c(N c + d)

i
 
a(N ) + N b
G2 (N ) = G2 = (cN + d)2 G2 (N ) 2ic(cN + d).
c(N ) + d

Dakle, G2,N ( ) je slabo modularna u odnosu na 0 (N ). Budui da je G2 ( )

holomorfna na H i u kaspu , tvrdnja propozicije slijedi iz polinomijalnog
P rasta
Fourierovih koecijenata od G2,N ( ) (u sutini koristimo (n) = d|n d < 2n,
vidi (10)) i Propozicije 3.4.

Budui da je 0 (2) < 0 (4), vrijedi M2 (0 (2)) M2 (0 (4). Specijalno

G2,2 ( ), G2,4 ( ) M2 (0 (4).
Prema (10) modularne forme G2,2 ( ), G2,4 ( ) M2 (0 (4)) imaju sljedei
Fourierov razvoj

3 X X
G2,2 ( ) = 1 + 24 d q n , (12)
3 n=1 d|n,2-d

X X
G2,4 ( ) = 2 1 + 8 d q n . (13)
n=1 d|n,4-d

Specijalno, G2,2 ( ) i G2,4 ( ) su linearno nezavisni. U sljedeem odjeljku emo

pokazati da razapinju prostor M2 (0 (4)).

4.3 Dimenzije prostora modularnih formi

U ovom odjeljku emo dokazati konanodimenzionalnost vektorskih prostora
modularnih formi i pritom emo odrediti dim M2 (0 (4)).
Najelegantniji dokaz koristi Riemann-Rochov teorem (modularne forme in-
terpretiramo kao diferencijale na modularnoj krivulji - Riemannovoj plohi) koji

25
daje formulu za dimenzije prostora. Samo konanodimenzionalnost (bez for-
mule) se moe dokazati i na elementaran nain, koristei formulu valencije. Po-
mou formule valencije, ponekad se moe za podgrupe malog indeksa odrediti i
dimenzija (to e biti sluaj sa 0 (4)).
Prvo emo dokazati formulu valencije (formulu za stupanj divizora diferen-
cijalne forme pridruene modularnoj formi) za (1).
Teorem 4.3. [3, 3.2] Neka je f (z) ne-nul meromorfna modularna forma teine
k za (1). Za P H, neka vP (f ) oznaava red nultoke od f (z) u toki P (ili
minus red pola). Neka je v (f ) red od f (z) u kaspu . Tada vrijedi
1 1 X k
v (f ) + vi (f ) + v (f ) + vP (f ) = .
2 3 12
P \H,P 6=i,

Dokaz. Ideja je prebrojiti nultoke i polove u \H integrirajui logaritamsku

derivaciju od f (z) oko ruba fundamentalne domene F.
Preciznije, neka je C kontura iz slike ?. Kontura je izabrana tako da sadri
sve nultoke i polove od f (z) u F i i ) - toke
tono jednom (osim moda
A i H imaju imaginaran dio jednak M, M vei od imaginarnog dijela
gdje je
svake nultoke i pola od f (z). To je mogue jer je f (z) meromorfna i u , to
znai da toka nije gomilite nultoaka i polova od (kod zamjene varijabli
z 7 e2iz toka se preslika u 0, dok se niz toaka koji konvergira u preslika
u niz koji konvergira u 0. . . ). Ako se neka nultoka ili pol nalazi na rubu od F ,
onda konturu deformiramo (vidi sliku, toke P i Q) tako da se unutar konture
nalazi tono jedna toka ekvivalentna toj nultoki ili polu.
Prema Cauchyevom teoremu vrijedi

f 0 (z)
Z
1 X
dz = vP (f ).
2i C f (z)
P \H,P 6=i,

Sada emo integral izraunati dio po dio. Prvo, integral od A do B (slika

?) se ponitava sa integralom od G do H jer je f (z + 1) = f (z). Nadalje,
integral od H do A emo izraunati pomou zamjene varijabli q = e2iz . Neka
f(q) = f (z) = an q n q -razvoj 0 d dq
P
je od f (z). Kako je f (z) =
dq f (q) dz vidimo
da je integral jednak
dfdq
Z
1
dq,
2i fq
gdje integriramo po krunici radijusae2M sa sreditem u 0. Prema Cauchye-
vom teoremu taj integral je jednak v (f ) (minus zbog negativne orijentacije).
Sljedee raunamo integral nad lukovima BC, DE i FG. Prisjetimo se, ako
cm (z a)m , tada je f 0 (z)/f (z) = za
m
P
f (z) ima Laurentov razvoj f (z) = +
0
g(z), gdje je g(z) holomorfna funkcija u a. Zato e integral od f (z)/f (z) oko
krunog luka kuta (pozitivno orijentiranog), radiusa oko a, teiti u mi
kad tei u (integral od g(z) e teiti u nulu). U naem sluaju kutevi koji
odgovaraju lukovima BC, DE i FG su /3, i /3, pa integrali (kad radius
lukova tei u nulu) tee u redom v (f )/6, vi (f )/2 i v (f )/6 = v (f )/6.

26
 Za kraj, potrebno je jo pokazati

f 0 (z) f 0 (z)
Z Z
1 1 k
dz + dz . (14)
2 CD f (z) 2 EF f (z) 12

Primjetimo da transformacija S : z 7 1/z preslikava CD na EF (i pritom

mijenja orijentaciju) pa e tvrdnja slijediti iz sljedee leme.

Lema 4.4. Neka je PSL2 (Z), c 6= 0 i neka je f (z) meromorfna

a b


= c d
funkcija na H bez polova i nultoaka na konturi C H. Pretpostavimo da vrijedi
f (z) = (cz + d)k f (z). Tada

f 0 (z) f 0 (z)
Z Z Z
dz
dz dz = k . (15)
C f (z) C f (z) C z + d/c

Dokaz. Deririvarnjem f (z) = (cz + d)k f (z) dobivamo

dz
f 0 (z) = (cz + d)k f 0 (z) + kc(cz + d)k1 f (z).
dz
Dijeljenjem dobivamo

f 0 (z f 0 (z) cdz
dz = dz + k .
f (z) f (z) cz + d

Lijepa strana of (15) je jednaka (nakon supstitucije)

f 0 (z) f 0 (z)
Z   Z
cdz
dz 0 dz = k ,
C f (z) f (z) C cz + d

pa tvrdnja slijedi.

0 1


Tvrdnja (14) slijedi iz prethodne leme, ako odaberemo = 1 0 . Primje-
timo S(CD) = F E pa kad 0 imamo

Z Z 1/4
1 dz 1
d = (gdje je z = e2i ).
2 CD z 1/3 12

Neka je sada podgrupa od (1) konanog indeksa [(1) : ]. Za z H,

oznaimo sa n (z) := #z , gdje je z = { : z = z} stabilizator od z u .
Toke za koje je n (z) > 1 se nazivaju eliptike toke. Modularna grupa (1)
ima dvije eliptike tocke, i i .

Zadatak 12. Dokaite da su ii jedine eliptike toke od (1), te pokaite da

je n(1) (i) = 2 i n(1) () = 3.
Sljedei rezultat generalizira prethodni teorem.

27
Korolar 4.5. Neka je f (z) ne-nul meromorfna modularna forma teine k za .
Tada vrijedi
X X vP (f ) k[(1) : ]
vc (f ) + = , (16)
n (P ) 12
cC() P \H

gdje je C() skup (neekvivalentnih) kaspova od .

Dokaz.
Q
Neka je g(z) = (1)/ f []k . Uoimo da je g(z) modularna forma
teine k[(1) : ] za (1). Naime za (1) imamo
Y Y Y
g[] = f []k []k = f []k = f [ 0 ]k = g,
\(1) \(1) 0 \(1)

jer mnoenje s s desna permutira elemente skupa \(1). Prema formuli

valencije za (1) vrijedi
X X vP (g) k[(1) : ]
vc (g) + = .
n (P ) 12
cC((1)) P (1)\H

S druge strane, za z H i valuaciju vz vrijedi

Y X X
vz (g) = vz f []k = vz (f []k ) = vz (f ),
\(1) \(1) \(1)

pa tvrdnja slijedi.

Korolar 4.6. Prostor Mk () je konano dimenzionalan. Vrijedi

k[(1) : ]
dim Mk () + 1.
12
Dokaz. Prema (16), modularna forma iz Mk () imau u kaspu nultoku reda
k[(1):] k[(1):]
najvie
12 . Pretpostavimo da postoji vie od
12 + 1 linearno ne-
zavisnih modularnih formu. Onda moemo konstruirati (npr. Gaussovom eli-
k[(1):]
minacijom) njihovu linearnu kombinaciju ijih prvih
12 + 1 Fourierovih
koecijenata izezava, to je kontradikcija sa pretpostavkom o redu nultoke u
kaspu .
Korolar 4.7. Vrijedi
dim M2 (0 (4)) = 2.

Dokaz. Iz 4.2 slijedi da je dim M2 (0 (4)) 2. Indeks od 0 (4) u (1) je est

(vidi Zadatak 1), tako da tvrdnja slijedi iz prethodnog korolara.

28
4.4 Problem sume etiri kvadrata i generalizacije
U prethodna dva odjeljka smo pokazali da su modularne forme G2,2 ( ) =
G2 ( ) 2G2 (2 ) i G2,4 ( ) = G2 ( ) 4G2 (4 ) baza za M2 (0 (4)), pa je (, 4)
njihova linearna kombinacija. Iz q -razvoja

(, 4) = 1 + 8q + ,
3
G2,2 ( ) = 1 + 24q + ,
2
1
2 G2,4 ( ) = 1 + 8q + ,

se vidi da je (, 4) = 12 G2,4 ( ). Izjednaavanjem odgovarajuih Fourierovih
koecijenata dobivamo
X
r(n, 4) = 8 d.
d|n,4-d

Postoji li za druge vrijednosti od k slina formula za r(n, k)?

Kad je k>1 neparan, (, k) je modularna forma polucijele teine k/2 (tu
klasu modularnih formi emo denirat u jednom od narednih poglavlja) i u
tom sluaju ne postoji jednostavna formula za Fourierov razvoj Eisensteinovih
redova. Npr. za k = 3 i n 3 (mod 4) kvadratno slobodan, moe se pokazati

r(n, 3)
da je u sutini jednak broja klasa h(n) kvadratno imaginarnog polja
Q( n).
Ako je k paran tada moemo primjeniti istu metodu kao za k =4 (u slu-
aju kad je k 2 (mod 4) vrijedi (, k) Mk/2 (1 (4)); primjetimo da je
1 (4) = {I}0 (4)). Jedino je upitno hoe li se (, k) moi prikazati pomou
Eisensteinovih redova (za ije Fourierove koecijente imamo jednostavne for-
mule). Moe se pokazati da se za k {2, 4, 6, 8} prostor M2 (1 (4)) sastoji samo
od Eisensteinovih redova i pa onda za takve k postoji jednostavna formula za
r(n, k).

Zadatak 13. Naite formulu za r(n, 8).

Moe se pokazati (Tasaka [4]) da je prostor Mk (0 (2)), za k 4 paran,
razapet sa produktima Eisensteinovih redova manje teine, tj. skup

{G0k ( ), G02l ( )G0k2l ( ) : (2 l [k/4])}

1
X 1
je njegova baza. Ovdje je G0k ( ) = 2(2i)k
Eisensteinov
(m + n)k
m2Z,n2Z+1
red iz Mk (0 (2)) pridruen kaspu 0.
Odavde slijedi da se r(n, k) uvijek moe prikazati kao linearna kombinacija
Pn1
konvolucija 0r,s (n) = m=1 r0 (m)s0 (n m) divizorskih funkcija k0 (n) =
X
dk1 .
d|n,n/d1 mod 2

29
 Osim tonih formula, moe se prouavati i asimptotsko ponaanje brojeva
r(n, k), kad n . Npr. za k 5, Hardy i Littlewood su koristei circle
method dokazali

k
X
r(n, k) Ak n 2 1 (1)N +N/d d1k/2 ,
d|n

za neku (eksplicitnu) konstantu Ak .

Za kraj spomenimo jo dva zanimljiva rezultata iz teorije kvadratnih formi.
Za pozitivno denitnu kvadratnu formu kaemo da je univerzalna ako repre-
zentira sve prirodne brojeve (tj. ako se svi prirodni brojevi nalaze u njenoj
slici). Npr. pokazali smo da je forma Q(x, y, z, w) = x2 + y 2 + z 2 + w2 uni-
verzalna. Integralnost kvadratnih formi moemo denirati na dva naina. Ka-
emo da je kvadratna forma integralna ako su joj svi koecijenti cjelobrojni,
dok kaemo da ima integralnu matricu ako joj je pridruena matrica cjelo-
brojna (matrica A je pridruena kvadrtnoj formu Q(x1 , . . . , xn ) ako vrijedi
Q(x1 , . . . xn ) = (x1 , . . . , xn )A(x1 , . . . , xn )t ). Npr. forma x2 + xy + y 2 je in-
tegralna ali nema integralnu matricu. Sljedea dva teorema na vrlo elegantan
nain opisuju univerzalne (integralne) kvadratne forme.

Teorem 4.8 (Teorem 15; Conway, Schneeberger). Ako integralna pozitivno de-
nitna kvadratna forma s integralnom matricom reprezentira sve brojeve od 1
do 15, onda je univerzalna.
Tvrdnja je najbolja mogua jer npr. forma x2 + 2y 2 + 5z 2 + 5w2 reprezentira
sve prirodne brojeve osim 15.

Teorem 4.9 (Teorem 290; Bhargava, Hanke). Ako integralna pozitivno de-
nitna kvadratna forma reprezentira sve prirodne brojeve do 290, onda je univer-
zalna.

5 Problem klasikacije kongruentnih brojeva

Ponimo s denicijom.

Denicija 5.1. Kaemo da je pozitivan racionalan broj r Q kongruentan

broj ako postoji pravokutan trokut s racionalnim stranicama ija je povrina
jednaka r.
Npr. 5 je kongruentan broj jer pravokutni trokut sa stranicama (20/3, 3/2, 41/6)
ima povrinu 5.

Zadatak 14. Dokaite da 1 nije kongruentni broj.

Pretpostavimo da je r Q povrina pravokutnog trokuta sa stranicama X, Y, Z

Q. Tada je za svaki s Q i broj s2 r povrina pravokutnom trokuta sa raci-
onalnim stranicama (sX, sY, sZ ) pa emo ubudue pretpostaviti da je r = n
kvadratno slobodan prirodan broj.

30
Pitanje. Neka je n prirodan broj. Je li n kongruentan broj? Postoji li neki
jednostavan kriterij ili postupak koji bi nam dao odgovor na to pitanje?

Iako su jo i stari Grci prouavali pravokutne trokute s racinalnim stranicama,

problem klasikacije su prvi put ozbiljno poeli izuavati arapski matematiari
u desetom stoljeu (vidi [2, Poglavlje 16]). Nakon toga je vie slavnih matema-
tiara puno truda uloilo u rjeavanje nekih specijalnih sluajeva. Tako je Euler
prvi pokazao da je 7 kongruentan broj dok je Fermat je pokazao da 1 nije (taj
rezultat je ekvivalentan injenici da jednadba X4 + Y 4 = Z4 nema cjelobrojnih
rjeenja).
Nije bilo znaajnijeg napretka na rjeavanju problema sve do druge polovice
dvadesetog stoljea kada je Tunnel dokazao ovaj fantastian teorem.

Teorem 5.2 (Tunnell, 1983). Neka je n neperan kvadratno slobodan prirodan

broj. Promotrimo sljedee dvije tvrdnje:
a) n je kongruentan
b) broj trojki cijelih brojeva (x, y, z) koje zadovoljavaju jednadbu 2x2 + y 2 +
8z 2 = n je dvostruko vei od broja trojki koji zadovoljavaju 2x2 + y 2 +
32z 2 = n.
Tada a) implicira b). Ako pretpostavimo da je slabi oblik Birch i Swinnerton-
Dyerove slutnje toan, onda i b) implicira a).
U ovom poglavlju emo se upoznati s matematikom potrebnom za razu-
mijevanje Tunnellovog rezultata. Ukratko, pokazat emo da je n N kon-
gruentan broj ako i samo ako eliptika krivulja En : y 2 = x3 n2 x ima be-
skonano mnogo racionalnih toaka, odnosno ako ima pozitivan rang. Birch
i Swinnerton-Dyerova (BSD) slutnja povezuje rang eliptike krivulje sa kri-
tinom vrijednou Hasse-Weil L-funkcije L(En , s) u toki s = 1, preciznije
rang(En ) > 0 L(En , 1) = 0. S druge strane, za svaku eliptiku krivulju
E deniranu nad poljem racionalnih brojeva postoji modularna forma teine
3/2 (Shimurina korespodencija) iji Fourierovi koecijenti sadre informaciju o
kritinim vrijednostima L-funkcija pridruenih kvadratnim zakreti krivulje E .
Budui da su nae krivulje En kvadratni zakreti krivulje E1 , potrebno je istraiti
koji su Fourierovi koecijenti modularne forme f ( ) pridruene krivulji E1 jed-
naki nuli. Pokae se da je f ( ) linearna kombinacija theta funkcija pridruenih
kvadratnim formama iz Teorema 5.2 pa e n-ti koecient biti jednak nuli upravo
onda kada je zadovoljen uvjet b) iz Teorema 5.2. Dakle, uz pretpostavku BSD
slutnje, kvadratno slobodan neparan broj n je kongruentan broj ako i samo ako
je odgovarajui koecijent konkretne modularne forme jednak nuli (tj. ako je
uvjet b) iz Teorema 5.2 zadovoljen). BSD slutnja nije dokazana, ali je npr. poz-
nato da L(E, 1) 6= 0 implicira rang(E) = 0 (Kolyvagin), pa je onda implikacija
a) b) iz Teorema 5.2 bezuvjetno tona.
Glavna referenca za ovo poglavlje je odlina knjiga: N. Koblitz, Introduction
to Elliptic Curves and Modular Forms [3].

31
5.1 Od kongruentnih brojeva do eliptikih krivulja
U ovom odjeljku emo na elementaran nain objasniti vezu izmeu kongruentnih
brojeva i racionalnih rjeenja kubine jednadbe y 2 = x3 n2 x. Prvi korak u
tom smjeru je sljedea propozicija.

Propozicija 5.3. Neka je n kvadratno slobodan prirodan broj. Neka su X, Y, Z

pozitivni racionalni brojevi za koje vrijedi X < Y < Z . Postoji bijekcija izmeu
pravokutnih trokuta s katetama X i Y , hipotenuzom Z povrine n i x Q za
koje su brojevi x, x + n i x n kvadrati racionalnih brojeva. Bijekcija je dana
formulama:
X, Y, Z x = (Z/2)2

xX= x+n x n, Y = x + n + x n, Z = 2 x.
Posebno, n je kongruentan broj ako i samo ako postoji x takav da su x, x n i
x + n kvadrati racionalnih brojeva.
Dokaz. X, Y, Z stranice pravokutnog trokuta povrine
Pretpostavimo prvo da su
1
n, tj. X2 + Y 2 = Z2
2 XY = n. Ako dodamo ili oduzmemo etiri puta drugu
i
2 2
jednadbu od prve dobit emo (X Y ) = Z 4n. Ako sad podijelimo izraz sa
2
4, vidimo za x = (Z/2) vrijedi da su brojevi x n kvadrati brojeva (X Y )/2.
Obratno, za x sa traenim svojstvom, lako se vidi da X, Y i Z (dani formulama
iz propozicije) zadovoljavaju XY = 2n, X 2 + Y 2 = Z 2 i 0 < X < Y < Z.
Bijektivnost slijedi iz injenice da ne postoje dva racionalna trokuta iste povrine
s jednakom hipotenuzom.

Pretpostavimo da je n kongruentan broj i x takav da su x, x n i x + n

p
kvadrati racionalnih brojeva. Posebno, y = x(x n)(x + n) je racionalan
broj pa par racionalnih brojeva (x, y) zadovoljava kubinu jednadbu

y 2 = x3 n2 x.

Nas zanima obrat ove tvrdnje, tj. zanima nas koja racionalna rjeenja (x, y)
gornje jednadbe dolaze od pravokutnog trokuta (kao u prethodnoj propozi-
ciji). Kako je x = (Z/2)2 vidimo da je prvi nuan uvjet taj da x mora biti
kvadrat racionalnog broja. Takoer, nazivnik od x mora biti paran. To je zato
to postoji s Z takav da su sX, sY, sZ primitivna Pitagorina trojka (relativno
prosti prirodni brojevi koji ine stranice pravokutnog trokuta). Lako se vidi da
je sZ neparan broj (kvadrat prirodnog broja daje ostatak 0 ili 1 pri djeljenju
sa 4 pa je za neparne a i b, a2 + b2 2 6 c2 (mod 4)) pa onda Z/2 = sZ/(2s)
ima paran nazivnik. Trei nuan uvjet je da brojnik od x mora biti relativno
prost sa n, jer ako postoji prost broj p > 2 koji dijeli brojnik od x, tada p dijeli
2
i brojnik od x n = ((X Y )/2) pa onda dijeli i brojnik od (X Y )/2, a onda
2 1
i brojnik od (X + Y ) + (X Y ) i (X + Y ) (X Y ). Dakle p | XY = n to
2
nije mogue jer je n po pretpostavci kvadratno slobodan. Pokazat emo da su
ova tri nuna uvjeta ujedno i dovoljna.

32
Propozicija 5.4. Neka je (x, y) toka s racionalnim koordinatama (kaemo
racionalna toka) na krivulji y 2 = x3 n2 x. Pretpostavimo da x zadovoljava tri
uvjeta:
a) kvadrat je racionalnog broja
b) ima paran nazivnik
c) brojnik mu je relativno prost sa n.
Tada postoji pravokutni trokut sa racionalnim stranicama povrine n (koji je u
korespodenciji s brojem x po bijekciji iz Propozicije 5.3).

Dokaz. u = x Q+ i neka je v = y/u, tj. n2 + v 2 = x2 . Neka
Neka je
2 2
je t nazivnik od u. Po pretpostavci t je paran. Primjetimo da v i x imaju
2 2 4 2 2 2
isti nazivnik (jer x v Z) koji je jedanak t pa je t v, t n i t x primitivna
Pitagorina trojka (to slijedi iz uvjeta c)). Iz klasikacije primitivnih Pitagorinih
trojki slijedi da postoje prirodni brojevi a i b t2 n = 2ab, t2 v =
takvi da je
2 2 2 2 2
a b t x = a +b .
i Tada pravokutni trokut sa stranicama 2a/t, 2b/t, 2u ima
povrinu 2ab/t2 = n. Slika tog pravokutnika po bijekciji iz Propozicije 5.3 je
x = (Z/2)2 = u2 to je trebalo i dokazati.

U sljedeem odjeljku emo okarakterizirati toke na (eliptikoj) krivulji y2 =

3 2
x n x koje odgovaraju racionalnim pravokutnim trokutima pomou grupovne
operacije na eliptikoj krivulji.

5.2 Eliptike krivulje

Krivulja y 2 = x3 n2 x koju smo susreli u prethodnom odjeljku je primjer
eliptike krivulje

Denicija 5.5. Neka je K polje karakteristike razliite od 2 i neka je f (x)

K[x] kubini polinom bez viestrukih korijena. Neka je K 0 proirenje od K .
Skup K 0 -racionalnih toaka na eliptikoj krivulji

E : y 2 = f (x)

(x, y) K 0 K 0 koje zadovoljavaju gornju jednadbu zajedno

je skup svih toaka
s jo jednom tokom koju oznaavamo s O i zovemo toka u beskonanosti.
Kaemo da je eliptika krivulja E denirana nad poljem K .

Openito, za toku (x0 , y0 ) K 0 K 0 na krivulji C deniranoj jednadbom

F (x, y) = 0 (gdje je F (x, y) K[x, y]) kaemo da je nesingularna ako parcijalne
derivacije F/x i F/y nisu oboje jednake nuli u toki (x0 , y0 ). U naem
2
sluaju F (x, y) = y f (x) pa su parcijelne derivacije u toki (x0 , y0 ) jednake
0
2y0 i f (x0 ). Budui da polje K nije karakteristike 2, parcijalne derivacije
0
mogu oboje biti jednake nuli samo ako je y0 = 0 i f (x0 ) = 0, odnosno ako je
x0 dvostruka nultoka polinoma f (x). Dakle, eliptika krivulja je nesingularna
u svakoj svojoj toki. Ta injenica e nam biti vana kod denicije grupovne
operacije jer nam osigurava postojanje tangente u svakoj toki eliptike krivulje.

33
 Za razumijevanje toke u beskonanosti, napiimo jednadbu eliptike kri-
vulje u projektivnim koordinatama. Za polinom F (x, y) stupnja n deniramo
njemu pridrueni homogeni polinom F (x, y, z) sljedeom formulom
x y
F (x, y, z) = z n F , .
z z

Npr. ako je F (x, y) = y 2 x3 + n2 x, onda je F (x, y, z) = zy 2 x3 + n2 xz 2 .

Primjetimo, F (x, y) = F (x, y, 1). Vrijedi
a) F (x, y, z) = n F (x, y, z)
b) za z 6= 0, F (x, y, z) = 0 ako i samo ako F(x/z, y/z) = 0.
Dakle, ako je (x, y, z) nultoka polinoma F onda je i (x, y, z) nultoka
za svaki K. Ovo svojstvo homogenih polinoma motivira sljedeu deniciju.

Denicija 5.6. Projektivna ravnina P2K je skup klasa ekvivalencija trojki (x, y, z)
3
K , (x, y, z) 6= (0, 0, 0), gdje dvije trojke (x, y, z) i (x0 , y 0 , z 0 ) identiciramo ako
0 0 0
postoji K takva da je (x, y, z) = (x , y , z ).

Promotrimo skup rjeenja jednadbe F (x, y, z) = 0 u P2K . Rjeenja za koje

je z 6= 0 su u bijekciji s rjeenjima F (x, y) = 0, pa krivulju F (x, y, z) = 0
zovemo projektivno proirenje krivulje F (x, y) = 0. Preostale toke lee na
projektivnom pravcu z = 0 koji nazivamo pravac u beskonanosti. U naem
2 3 2 2
primjeru, F (x, y, z) = y z x + n xz = 0, toke u beskonanosti su rjeenja
3
F (x, y, 0) = x = 0. U projektivnom prostoru postoji samo jedno rjeenje ove
jednadbe i to je toka (0, 1, 0). Ta toka odgovara toki O iz denicije eliptike
krivulje. Primjetimo da je O (K -)racionalna toka, tj. O E(K).

5.3 Grupovna operacija na eliptikoj krivulji

U ovom odjeljku emo denirati operaciju zbrajanja na eliptikoj krivulji E.
Radi jednostavnosti pretpostavimo da je eliptika krivulja denirana nad polje
realnih brojeva. Neka su P, Q E(R) toke razliite od O. Pretpostavimo prvo
P 6= Q. Pravac kroz i Q sijee E(R) u toki P Q. Zbroj toaka P i Q
P
deniramo kao toku osno simetrinu toki P Q u odnosu na x-os.
Ako je P = Q, tada je toka P Q presjek od E(R) i tangente na krivulju
kroz P . Po deniciji je O + P = P + O = P i O + O = O . Uz ovako denirano
zbrajanje E je abelova grupa. Oito je da je O neutralni element i da je P
toka osnosimetrina toki P i odnosu na x-os (primjetimo da pravac kroz P i
P prolazi kroz toku u beskonanosti O). Asocijativnost je najtee provjeriti.
Operaciju zbrajanja moemo opisati i pomou koordinata. Radi odreenosti
pretpostavimo da je f (x) = x3 + ax + b. Ako je P = (x1 , y1 ) i Q = (x2 , y2 ) tada

34
Slika 3: Operacija zbrajanja na eliptikoj krivulji y 2 = x3 9x

35
vrijedi
 2
y2 y1
x(P + Q) = x1 x2 ,
x2 x1
y2 y1
y(P + Q) = y1 + (x1 x(P + Q)) ,
x 2 x1
 2 2 (17)
3x1 + a
x(2P ) = 2x1 ,
2y1
3x2 + a
y(2P ) = y1 + (x1 x(2P )) 1 .
2y1
Pomou ovih formule moemo denirati zbrajanje na eliptikim krivuljama
koje su denirane nad poljima karakteristike razliite od 2 i 3. Vano je primje-
titi da ako su P, Q E(K 0 ), da je onda i P + Q E(K 0 ).
Iz formula za zbrajanje (17) lako se dokazuje sljedea propozicija.

Propozicija 5.7. Neka je P racionalna toka na eliptikoj krivulji En : y 2 =

x n x (n je neparan i kvadratno slobodan). Ako P nije reda 2 (tj. y(P ) 6= 0),
3 2

tada je x-koordinata toke 2P kvadrat racionalnog broja sa parnim nazivnikom

i brojnikom koji je relativno prost sa n.
Dokaz. Neke je P = (x1 , y1 ) En (Q). Tada iz (17) slijedi

2
3x21 n2 (3x21 n2 )2 2x1 4y12

x(2P ) = 2x1 =
2y1 (2y1 )2
 2 2
x1 + n2

= .
2y1

p1 p2
Neka je x = q1 i y = q2 , gdje su p1 , q1 , p2 , q2 Z
N ZM (p1 , q1 ) = 1 i
i

(p2 + n2 q12 )q2

N ZM (p2 , q2 ) = 1. Treba dokazati da je nazivnik razlomka 1 paran.
2p2 q12
k 2 3 3 2 2 2 2 k 2 2 2 2
Ako 2 |q2 , onda iz p2 q1 = p1 q2 n p1 q2 q1 slijedi 2 |q1 i p1 + q1 n je neparan.
2 2 2
Ako 2 - q2 i 2|p1 + q1 n , onda imamo dva sluaja. Prvo, ako su p1 i q1 neparni,
2 2 2
onda iz prethodnog identiteta slijedi 2|p2 , no 4 - p1 + n q1 (kvadrat daje ostatak
0 ili 1 modulo 4). Ako je p1 ili q1 paran onda 2 - p21 + n2 q12 pa je nazivnik paran.
r
Pretpostavimo da prost p dijeli n i brojnik od x(2P ) = . Budui da je n
s
2
kvadratno slobodan p||n, a kako je x(2P ) kvadrat p |r . Iz jednadbe eliptike
3 2
krivulje En slijedi da p tono dijeli brojnik od y(2P ) to nije mogue.

5.4 Mordellov teorem i toke konanog reda

U prethodnom odjeljku smo pokazali kako na skupu racionlnih toaka eliptike
krivulje E(Q) moemo denirati strukturu abelove grupe. Vrijedi i puno vie.

Teorem 5.8 (Mordell). Neka je E eliptika krivulja denirana nad Q. Tada je

grupa E(Q) konano generirana.

36
 Svaka konano generirana abelova grupa G je izomorfna s Zr Gtors , gdje je
r nenegativan cijeli broj, a Gtors konana podgrupa elemenata konanog reda.
Dakle, E(Q)
= Zr E(Q)tors . Broj r se naziva rang eliptike krivulje, a E(Q)tors
se zove torzija eliptike krivulje. Primjetimo da eliptika krivulja ima besko-
nano mnogo racionalnih toaka ako i samo ako joj je rang pozitivan.

Pitanje. to moemo rei o torziji eliptike krivulje?

Propozicija 5.9. Neka je E eliptika krivulja denirana nad bilo kojim poljem
algebarskih brojeva K . Tada postoji najvie N 2 toaka reda koji dijeli N nad
nekim proirenjem K 0 od K . Jednakost se postie ako je K 0 = K algebarski
zatvara od K .
Ako nas zanima racionalna torzija eliptike krivulje denirane nad Q, mo-
emo biti puno precizniji.

Teorem 5.10 (Mazur). Neka je E eliptika krivulja denirana nad poljem ra-
cionalnih brojeva. Tada je racionalna torzija E(Q)tors izomorfna jednoj od slje-
deih petnaest grupa:
Z/nZ za 1 n 10 ili n = 12,
Z/2Z Z/nZ za n {2, 4, 6, 8}.
Vratimo se sad na nau eliptiku krivulju En : y 2 = x3 n2 x. Vidimo da se
na njoj nalaze tri toke reda 2: (0, 0), (n, 0), (n, 0), kao i toka u beskonanosti
O. Pokazat emo da su to jedine racionalne toke konanog reda na En .
Propozicija 5.11. #En (Q) = 4.
Dokaz propozicije se bazira na injektivnosti redukcije racionalne torzije elip-
tike krivulje modulo prost broj p. p prost
Ideja je vrlo jednostavna. Neka je
broj. Postoji prirodno preslikavanje Z Z/pZ = Fp : a Z 7 a = a mod p
2
Z/pZ. Primjetimo da se element iz P (Q) moe zapisati kao (x, y, z) gdje su
x, y, z Z takvi da je njihova zajednika mjera jednaka 1, tako da prethodno de-
2 2
nirano preslikavanje proirujemo do preslikavanja P (Q) P (Fp ) koje trojci
(x, y, z) pridruuje (x, y, z).
2 3 2
Ako je E : y = ax + bx + cx + d eliptika krivulja denirana nad Q, tada
2 2 3 3 2 2
se broj = b c 4ac 4b d 27a d + 18abcd naziva diskriminanta eliptike
Y
krivulje E . Vrijedi = a
4
(ri rj )2 , gdje su r1 , r2 i r3 nultoke polinoma
i<j
f (x) = ax3 + bx2 + cx + d. Dakle, polinom f (x) nema viestrukih nultoaka ako
i samo ako je 6= 0.
Pretpostavimo sada da su a, b, c i d cijeli brojevi. Za prost broj p promotrimo
krivulju E : y 2 = ax3 + bx2 + cx + d deniranu nad Fp . Ako je 6= 0 (tj. ako
p ne dijeli diskriminantu ), onda je E eliptika krivulja. Kaemo da je E
redukcija eliptike krivulje E modulo p. Ponekad piemo E umjesto E (npr.
E(Fp ) := E(Fp )). Za takav p kaemo da je prost broj dobre redukcije za E .
Neka je sada P E(Q). U homogenim koordinatama P moemo zapisati
2
kao P = (x, y, z) P (Q), gdje su x, y, z Z takvi da je N ZM (x, y, z) = 1.

37
Deniramo P = (x, y, z) P2 (Fp ). Lako se vidi da je P E(Fp ). Dakle,
racionalna toka na E/Q daje toku na redukciji E, tj. imamo preslikavanje
E(Q) E koje zovemo redukcija mod p. Lako se vidi da je to preslikavanje
homomorzam grupa.

Zadatak 15. Neka je E/Q i p prost broj dobre redukcije za E . Tada je presli-
kavanje redukcija modulo p, E(Q) E , homomorzam grupa.
Dakle, redukcija torzije En (Q)tors mod p je podgrupa od En (Fp ). Ako je p prost
broj za koji se En (Q)tors ulae u En (Fp ), tada #En (Q)tors |#En (Fp ) to je vrlo
korisno ako moemo izraunati #En (Fp ).

Propozicija 5.12. Neka je q = pf , gdje je p - 2n prost broj. Ako je q 3

(mod 4), tada je #En (Fq ) = q + 1.
Dokaz. Prvo, postoje etiri toke reda koji dijeli 2: O , (0, 0) i (n, 0). Neka je
sad x 6= 0, n. Kako je f (x) = x3 n2 x = f (x) 6= 0 i 1 nije kvadrat u
Fq (jer je q 3 (mod 4)), zakljuujemo da je ili f (x) ili f (x) kvadrat u Fq
pa postoji tono jedna toka u E(Fq ) s prvom koordinatom jednakoj x. Prema
tome #En (Fq ) = 4 + (q 3) = q + 1.

Zanima nas injektivnost redukcije mod p na racionalnoj torziji E(Q)tors . Trebat

e na sljedea tehnika lema.

Lema 5.13. Neka su P1 = (x1 , y1 , z1 ), P2 = (x2 , y2 , z2 ) P2 (Q). Tada je P1 =

P2 P2 (Fp ) ako i samo ako p dijeli koordinate njihovog vektorskog produkta, tj.
p dijeli y1 z2 y2 z1 , x2 z1 x1 z2 i x1 y2 x2 y1 .
Dokaz. Pretpostavimo prvo da p dijeli vektorski produkt. Promatramo dva
sluaja

a) p dijeli x1 : Tada p dijeli x2 y1 i x2 z1 pa mora dijeliti x2 (jer inae mjera

brojeva x1 , y1 i z1 nije 1). Pretpostavimo da p ne dijeli y2 . Tada P2 =
(0, y1 y2 , y1 z2 ) = (0, y1 y2 , y2 z1 ) = P2 . Sluaj p - z2 (tada p|y1 ) se na slian
nain dokazuje.

b) p ne dijeli x1 : Tada P2 = (x1 x2 , x1 y2 , x1 z2 ) = (x1 x2 , x2 y1 , x2 z1 ) = P1 .

Pretpostavimo sada P1 = P2 . Bez smanjenja openitosti moemo pretpostaviti
da p - x1 . Tada p - x2 . Vrijedi

P2 = (x1 x2 , x1 y2 , x1 z2 ) = (x2 x1 , x2 y1 , x2 z1 = P1 ),

iz ega slijedi dap|x1 y2 x2 y1 i p|x1 z2 x2 z1 . Treba jo pokazati da p|y1 z2 y2 z1 .

Ako p|y1 , z1 tvrdnja je oita, inae ponovimo gornji argument sa y1 , y2 ili z1 , z2
umjesto x1 , x2 .

Sad moemo dokazati Propoziciju 5.11.

38
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da E(Q) sadri element reda veeg od dva.
Tada E(Q) ima podgrupu G neparnog reda ili reda 8 (ako E(Q) sadri element
2
reda 4). Neka su P1 , . . . , Pm elementi te podgrupe, Pi = (xi , yi , zi ) P (Q)
(prisjetimo se xi , yi , zi Z i N ZM (xi , yi , zi ) = 1) za i = 1, . . . , m. Budui
da Pi i Pj (za i 6= j ) nisu kolinearni, njihov vektorski produkt nije nul vektor.
Oznaimo se nij najveu zajedniku mjeru komponenti tog vektorskog produkta.
Prema Lemi 5.13 Pi i Pj e imati istu redukciju modulo p ako i samo ako p|nij .
To znai da ako je p prost broj dobre redukcije za En (tj. p - 2n) koji je vei
od svih prostih djeljitelja svih brojeva nij , i 6= j , onda je redukcija modulo p
injekcija sa G u E(Fp ). Za takave p vrijedi m|#E(Fp ). Posebno, za sve osim
konano mnogo prostih brojeva p 3 (mod 4) vrijedi m|p + 1, odnosno p 1
(mod m).
Ako je m = 8 tada za sve osim konano mnogo prostih brojeva p 3 (mod 4)
vrijedi p 7 (mod 8), odnosno postoji konano mnogo prostih brojeva p 3
(mod 8) to je u kontradikciji sa Dirichletovim teorem o prostim brojevima u
aritmetikim nizovima. Sluaj kad je m neparan ostavljamo itatelju.

Teorem 5.14. Broj n je kongruentan ako i samo ako En (Q) ima pozitivan
rang.
Dokaz. Pretpostavimo da je n kongruentan. Tada iz diskusije nakon Propozi-
cije 5.3 slijedi da postoji racionalna toka na En ija x koordinata je kvadrat
racionalnog broja sa parnim nazivnikom. To oito nije jedna od etiri toke reda
koji dijeli 2, to su prema prethodnoj propoziciji jedine toke konanog reda na
En (Q) pa je rije o toki beskonanog reda, dakle rang od En je pozitivan.
Neka sad En (Q) ima pozitivan rang i neka je P jedna toka beskonanog
reda. Prema Propoziciji 5.7, x(2P ) je kvadrat racionalnog broja s parnim na-
zivnikom i brojnikom koji je relativno prost sa n pa prema Propoziciji 5.4 postoji
pravokutan trokut s racionalnim stranicama povrine n.
U ovom odjeljku smo pomou grupovne operacije okarakterizirali toke P =
(x, y) na En (Q) za koje su x, x n, x + n kvadrati racionalnog broja: to su toke
P 2E(Q). Ova tvrdnja se moe generalizirati na sve eliptike krivulje nad Q
ije su sve toke reda 2 racionalne.

Zadatak 16. Neka je E eliptika krivulja y 2 = (x e1 )(x e2 )(x e3 ) gdje

su e1 , e2 , e3 Q. Tada je P = (x0 , y0 ) 2E(Q) O ako i samo ako su x0 e1 ,
x0 e2 i x0 e3 kvadrati racionalnih brojeva.

6 Hasse-Weilova L-funkcija eliptikih krivulja

6.1 Zeta funkcija
Neka je p prost broj i neka je Fq konano polje sa q = pr elemenata. Ugrubo, ne-
singularna projektivna mnogostrukost V (podmnogostrukost od Pn ) nad poljem
Fq je sustav homogenih polinomijalnih jednadbi u n+1 varijabli oblika

fj (x0 , x1 , . . . , xn ) = 0, za jI

39
gdje su koecijenti polinoma fj (x0 , . . . , xn ) iz konanog polja Fq . Mnogostrukost
je nesingularna ako svaka Fq -racionalna toka (rjeenje sustava) ima tangentu,
tj. barem jedna njena parcijalna derivacija je razliita od nule. Primjer nesin-
gularna projektivne mnogostrukosti je eliptika krivuljaEn nad poljem Fp (gdje
p - 2n) koja je denirana jednom jednadbom y 2 z x3 + n2 xz 2 = 0. Sa #V (Frq )
emo oznaavati broj Fq -toaka na V . Npr. u Propoziciji 5.12 smo pokazali
da je #En (Fq ) = q + 1 ako q 3 (mod 4). Openito, nizu brojeva N1 , N2 , . . .
pridruujemo funkciju izvodnicu (zeta funkciju) deniranu sljedeim formalnim
redom

!
X Tr
Z(T ) = exp Nr ,
r=1
r
xk
P r
gdje je exp(x) = k=0 k! . Zeta funkciju pridruenu brojevima Nr = #V (Fq )
zovemo zeta funkcija od V nad Fq i oznaavamo sa Z(V /Fq ; T ). Na prvi pogled,
ova denicija izgleda neprirodno, no ovako denirana funkcija zadovoljava ova
dva vana svojstva.

Zadatak 17. Nr = Nr +Nr (za r 1) i ako su Z(T ), Z (T )

Dokaite da ako je

i Z (T ) zeta funkcije odgovarajuih nizova, onda vrijedi Z(T ) = Z (T )Z (T ).

Zadatak 18. Dokaite da ako postoje 1 , . . . , s i 1 , . . . , t takvi da za svaki

r vrijedi Nr = 1r + . . . tr 1r 2r . . . sr , onda vrijedi
(1 1 T )(1 2 T ) (1 s T )
Z(T ) = .
(1 1 T )(1 2 T ) (1 t T )
Moe se pokazati da zeta funkcija eliptike krivulje denirane nad Fq ima
sljedei oblik
1 2aE T + qT 2
Z(E/Fq ; T ) = ,
(1 T )(1 qT )
gdje je 2aE Z. Prema prethodnom zadatku ovaj identitet je ekvivalentan
sljedeoj formuli za Nr = #E(Fqr )

Nr = q r + 1 r (q/)r .
q
Posebno, ako je r = 1, onda
= q + 1 2aE pa vidimo da
N1 = q + 1
je za odreivanje zeta funkcije eliptike krivulje dovoljno odrediti broj toaka
krivulje nad Fq .
Na cilj e biti odreivanje zeta funkcija Z(En /Fp ; T ) koje emo kasnije
koristiti pri konstrukciji Hasse-Weil L-funkcije.

6.2 Gaussove i Jacobijeve sume

Karakteri, odnosno Gaussove i Jacobijeve sume su osnovni alat koji koristimo
za prebrojavanju toaka na algebarskim mnogostrukostima deniranim nad ko-
nanim poljima.
Neka je q = pf . Tada je Fq proirenje stupnja f nad Fp s ciklikom
Galoisovom grupom generiranom automorzmom x 7 xp . Trag proirenja

40
T r : Fq 7 Fp (T r(x) je po deniciji jednak sumi konjugata od x) je aditivno
preslikavanje (tj. T r(x + y) = T r(x) + T r(y)) dano formulom

2 f 1
T r(x) = x + xp + xp + + xp za x Fq .

Neka je p = e2i/p (primitivan) p-ti korijen iz jedinice.

Denicija 6.1. Homomorzam grupa : Fq C se naziva aditivni karakter

(vrijedi (a + b) = (a)(b) za sve a, b Fq ), dok se homomorzam : Fq
C zove multiplicativni karakter (i vrijedi (ab) = (a)(b) za sve a, b F

q ).

Lako se provjeri da je preslikavanje : Fq C dano formulom (x) =
T r(x)
p aditivan karakter. Od sada pa nadalje ksirajmo taj .

Primjer 3.
 

Jedan primjer multiplicativnog karaktera je Legendrov simbol
p :
F
p {1, +1}.

Zadatak 19. Dokaite da je multiplikativna grupa konanog polja ciklika.

Openito ako jeg generator ciklike grupe F

q , tada je proizvoljan karakter

: Fq C odreen s (g). Budui da je g q1 = 1, slijedi 1 = (g q1 ) =
(g)q1 pa je (g) q1 neki q 1-i korijen iz jedinice. Pokazali smo da

je grupa karaktera grupe Fq (uz operaciju (1 2 )(x) = 1 (x)2 (x)) izomorfna

grupi q1
= F q . Grupu karaktera konane abelove grupe G oznaavamo sa G.
b
Karakter koji G preslikava u jedinicu se zove trivijalan karakter i oznaava se s
0 . Svaki (i trivijalan) multiplikativni karakter proirujemo do funkcije na Fq
formulom (0) = 0.

Zadatak 20. Neka je G konana abelova grupa. Dokaite da je b

G = G.
Trebat e nam neka osnovna svojstva karaktera.

Lema 6.2. Neka je G konana abelova grupa i Gb njen netrivijalan karakter.

Tada vrijedi X
(g) = 0.
gG

Dokaz. Oznaimo gornju suma sa S.h G. Vrijedi

Neka je

X X
(h)S = (hg) = [g 0 = hg] = (g 0 ) = S.
gG g 0 G

Odnosno, S(1 (h)) = 0 za svaki h G. Budui da je netrivijalan, slijedi

da je S = 0.

Ako identiciramo G s G pomou prirodnog izomorzma g 7 ( 7 (g)),

bb
gornja lema primjenjena na G = G
b nam daje sljedeu tvrdnju.

41
Lema 6.3. Neka je G konana abelova grupa i g 6= 1 njen element. Tada je
X
(g) = 0.
G
b

Ove dvije leme su posljedica tzv. relacije ortogonalnosti.

Zadatak 21. Na prostoru kompleksnih funkcija deniranih na konanoj abelo-

voj grupi G deniran je skalarni produkt

1 X
h, i = (g)(g).
#G
gG

Dokaite da karakteri od G ine ortonormiranu bazu u odnosu na ovaj skalarni

produkt.

Sljedea propozicija povezuje karaktere s odreivanjem broja rjeenja jed-

nadbi nad kona nim poljima.

Propozicija 6.4. Neka m|q 1 i a Fq . Tada

X
#{x Fq |xm = a} = (a).
m =0

Lema 6.5. Neka je a Fq i m N.

(
m, ako je a m-ta potencija
#{x Fq |xm = a} =
0, inae.

Dokaz.
q1
g generator od ciklike grupe F
Neka je q i neka je h = g
m reda element

i
reda m. Tada su elementi oblika h , za i = 1, . . . m, razliiti m-ti korijeni iz
m
jedinice. Ako postoji x za koji je x = a, onda je (xhi )m = a za i = 1, . . . , m,
odnosno jednadba ima m rjeenja. Lako se vidi da nema drugih rjeenja jer
polinom m-tog stupnja nad bilo kojim poljem ima najvie m nultoaka.

Dokaz. Ako je a = hm za neki h F

q , onda (a) = (hm ) = (h)m = 1 pa
se prema prehodnoj lemi lijeva strana jednakosti podudara s desnom. Pretpos-
tavimo da a nije m-ta potencija. Oznaimo s H podgrupu elemenata od F
q
m. Tada H
reda koji dijeli b moemo identicirati s restrikcijama na H karaktera

od Fq reda koji dijeli m. Prema Lemi 6.3 primjenjenoj na G = H dovoljno

a H F c
je dokazati da kao karakter od q = Fq ) nije
(uz kanonsku identikaciju
b c
trivijalan, tj. da postoji Hb takav da je (a) 6= 1. Neka je primitivan
karakter reda m (generator od H b ) i neka je a = g k gdje je g generator od F
q
k k
i m - k prema pretpostavci. Tada (a) = (g ) = (g) ne moe biti jednak
jedan jer je (g) primitivni m-ti korijen iz jedinice.

42
 Prilikom rada sa karakterima javljaju se Jacobijeve sume za ije razumije-
vanje je potrebno poznavati Gaussove sume.

Denicija 6.6. Neka su , 1 i 2 multiplikativni karakteri od Fq i neka je

aditivan karakter deniran na poetku ovog odjeljka. Gaussova suma g()
karaktera se denira formulom

X
g() = (x)(x),
xFq

dok je Jacobijeva suma po deniciji jednaka

X
J(1 , 2 ) = 1 (x)2 (1 x).
xFq

Propozicija 6.7. Neka su , 1 i 2 netrivijalni karakteri od Fq (0 je trivi-

jalan karakter). Vrijedi
a)
g(0 ) = 1 J(0 , ) = 1
J(0 , 0 ) = q 2 J(, ) = (1)
J(1 , 2 ) = J(2 , 1 )

b)
g()g() = (1)q

|g()| = q

c)
g(1 )g(2 )
J(1 , 2 ) = ako 2 6= 1 .
g(1 2 )

43
Dokaz. Dokazat emo c) dio, ostatak ostavljamo itatelju za vjebu. Raunamo

X X X
g(1 )g(2 ) = 1 (x)(x) 2 (y)(y) = 1 (x)2 (y)(x + y)
x y x,yFq

X X
= [s = x1 + x2 ] = 1 (x)2 (s x) (s)
sFq xFq

X X X
= 1 (x)2 (s x) (s) + 1 (x)2 (x)
sF
q
xFq xFq

X X X
= [x = sx0 ] = 1 2 (s) 1 (x0 )2 (1 x0 ) (s) + 2 (1) 1 2 (x)
sFq x0 Fq xFq
X
= J(1 , 2 ) 1 2 (s)(s) = J(1 , 2 )g(1 2 )
sF
q

6.3 Zeta funkcija eliptike krivulje En

U ovom odjeljku emo izraunati zeta funkciju eliptike krivuljeEn : y 2 = x3
2
n x. Za p - 2n odredit emo Q(i) takav da #En (Fpr ) = p + 1 r pr /r r

za svaki r N.
Prvo emo jednadbu od En transformirat u (dijagonalni) oblik pogodniji
1 2 1 2
za raunanje. Zamjenom varijabli (x, y) = ( (u + v ), v(u + v )) En se tran-
2 2
0 2 4 2
sformira u krivulju En : u = v + 4n . Obratno, toki (x, y) na En odgovara
2 2 0
toka (2x y /x , y/x) na En . Ova dva preslikavanja su inverz jedan drugome
0
(kaemo da su krivulje En i En biracionalno ekvivalentne) i deniraju bijekciju
0 f
izmeu toaka na En i En {(0, 0)}. Neka je q = p i q 1 (mod 4) (znamo iz
Propozicije 5.12 da je #En (Fq ) = q +1 za q 3 (mod 4)). Oznaimo sa 4 neki

44
multiplikativni karakter reda 4 i neka je 2 = 24 karakter reda 2. Raunamo

0
#EN (Fq ) = #{toka u beskonanosti} + #{u Fq |u2 = 4n2 } + #{v Fq |0 = v 4 + 4n2 }
+ #{u, v F 2 4 2
q |u = v + 4n }
4
X X
=3+ j4 (4n2 ) + #{u2 = a}#{v 4 = b}
j=1 a,bFq
a=b+4n2
X X
= 5 + 24 (4n2 ) + k2 (a)j4 (a 4n2 )
aFq
k=1,2
j=1,2,3,4
a4n2 F
q

a
= [x := ]
4n2 X X
= 5 + 24 (4n2 ) + 4 (4n2 )j 2 (x)k 4 (1 x)j
k,j xF
q
X
= 5 + 24 (4n2 ) + 4 (4n2 )j J(k2 , j4 )
k,j
2
= q + 4 (4n ) (J(2 , 4 ) + J(2 , 4 )) .

Kod zadnje jednakosti smo koristili Propoziciju 6.7 a). Dakle,

#En (Fq ) = q + 1 ,

gdje je = n,q = 4 (4n2 )J(2 , 4 ) = 2 (n)J(2 , 4 ) (budui da je

4 (4) = 1).
Zadatak 22. Neka je q 1 (mod 4). Dokaite da je 4 (4) = 1 i 4 (1) =
1 ili 1.
elimo tono odrediti q = p i p 3 (mod 4) odnosno za q = p2 i p 3
za
(mod 4). Primjetimo da je J(2 , 4 ) element prstena Gaussovih brojeva Z[i].
Uz to prema Propoziciji 6.7 b) i c) J(2 , 4 ) je element norme q , tj. vrijedi
a2 + b2 = q , gdje je J(2 , 4 ) = a + bi. Iz teorije kvadratnih polja znamo da
se ideal pZ Z cijepa na dva ideala P1 i P2 , tj. pZ[i] = P1 P2 , ako je p 1
(mod 4). Kako je norma ideala P1 i P2 jednaka p, slijedi da generatori tih
ideala (u prstenu Gaussovih brojeva svi ideali su glavni) a bi zadovoljavaju
a2 + b2 = p. Budui da je generator ideala jednoznano odreen do na mnoenje

s invertibilnim elementom (Z[i] = {1, i}) zakljuujemo da je u ovom sluaju
jednak a bi ili b + ai.
U sluaju p 3 (mod 4), p je inertan (tj. pZ[i] je prost ideal) pa je jedino
2 2 2
rjeenje jednadbe a + b = q = p dano s a = p, b = 0 odnosno a = 0 ,
b = p. Prema tome je jednak p ili pi.
Sljedea lema e nam pomoi da tono odredimo .

Lema 6.8. Neka je q 1 (mod 4). Tada

2 + 2i | 1 + J(2 , 4 ).

45
Dokaz. Prema Propoziciji 6.7 imamo

g(2 )2
J(2 , 4 ) = J(4 , 4 ) = 4 (1)J(4 , 4 ).
g(4 )g(4 )

Nadalje,

X q+1 2 X
J(4 , 4 ) = 4 (x)4 (1 x) = ( ) +2 4 (x)4 (1 x),
2
xFq

q1 q+1
gdje sumiramo po
2 elemenata, po jedan iz svakog para (x, 1 x) (x 6= 2 ).
Budui da je za x 6= 0 4 (x) potencija od i, vrijedi 4 (x) 1 (mod 1 + i) pa je
J(4 , 4 ) 4 ( q+1 2 q1 q+1 2
2 ) +( 2 1)+0 (mod 2+2i). Kako je 4 ( 2 ) = 4 ( 4 ) =
1
q+1
4 (4)1 (jer 2 = 21 u Fq ), dobivamo J(4 , 4 ) 4 (4)1 + 2 (mod 2 + 2i)
(jer je q 1 (mod 4)).
Konano,

1+J(2 , 4 ) 1+4 (1)4 (4)1 +24 (1) 2(1+4 (1)) 0 (mod 2+2i).

Ovdje smo koristili da je 4 (1) = 1.

Sada emo dokazati glavni rezultat ovog odjeljka.

Teorem 6.9. Neka je En eliptika krivulja y 2 = x3 n2 x denirana nad Fp ,

gdje p - 2n. Tada je
1 2aT + pT 2 (1 T )(1 T )
Z(En /Fp ; T ) = =
(1 T )(1 pt) (1 T )(1 pT )

gdje je a = <(); = i p za p 3 (mod 4), odnosno
 za p 1 (mod 4) je
element od Z[i] norme p koji je kongruentan p modulo 2 + 2i.
n

Dokaz. Trebamo izraunatiNr = #En (Fpr ) za p 1 (mod 4) i N2r = #En (Fqr )

za p 3 (mod 4) q = p2 . Fiksirajmo q = p u prvom sluaju i q = p2 u dru-
i

gom. Takoer za svaki r ksirat emo po jedan karakter reda 4 i red 2 na Fq
(zapravo karakter reda 2 je jedinstven) formuloma 4,r = 4 Nr i 2,r = 2 Nr
1+q+q 2 ++q r1
gdje je Nr norma sa Fq r u Fq (po deniciji Nr (x) = x ). Vrijedi
Nr (xy) = Nr (x)Nr (y) za svaki x, y Frq pa iz toga slijedi da su 4,r i 2,r
multiplikativni karakteri od Fq r . Pokazali smo

#En (Frq ) = q r + 1 n,qr n,qr ,

gdje je

g(2,r )g(4,r ) g(2,r )g(4,r )

n,qr = 2,r (n) = 2,r (n) .
g(2,r 4,r ) g(4,r )

46
 r
Treba jo dokazati n,qr = n,q (vidi diskusiju nakon Zadatka 18).
Tvrdnja slijedi direktno iz Hasse-Davenportove formule za multiplikativni
karakter (vidi Propoziciju 6.10)

g( Nr ) = (g())r .

Propozicija 6.10. Neka je multiplikativni karakter polja Fq i Nr norma sa

Fqr u Fq . Tada vrijedi
g( Nr ) = (g())r .
Dokaz. Dokazat emo niz lema koje e implicirati propoziciju.

Lema 6.11. Neka je S skup svih normiranih polinoma u Fq [x] i neka je S 0

podskup svih ireducibilnih normiranih polinoma. Indeks e oznaavati stupanj.
Vrijedi Y r
xq x = f,
gdje se mnoi po svim f Sd0 za sve d|r.
Dokaz.
r
xq x =
Q
Znamo Fq (x ). Budui da je svaki Fq nultoka

svog ireducibilnog polinoma (koji je normiran i ireducibilan polinom stupnja

r
xq x|
Q
d|n), slijedi da f. Budui da dva razliita ireducibilna polinoma ne
mogu imati zajedniki korijen, jednakost slijedi.

Lema 6.12. Neka je f S , f (x) = xd c1 xd1 + + (1)d cd i neka

su i netrivijalni multiplikativni i aditivni karakteri od Fq . Denirajmo
preslikavanje : S C formulom (f ) = (cd )(c1 ) ((1) = 1). Vrijedi
(f1 f2 ) = (f1 )(f2 ) i g() = f S1 (f ).
P

Dokaz. Tvrdnja slijedi direktno iz denicije.

Lema 6.13. Pretpostavimo da je Fqr nultoka normiranog, ireducibilnog

polinoma f Sd0 , gdje d | n. Tada je (f )r/d = r ()r (), gdje je r = Nr
i r = Tr (Tr je trag sa Fqr u Fq ).
Dokaz. Neka je f (x) = xd c1 xd1 + + (1)d cd . Tada su cd i c1 norma
odnosno trag od sa Fq d u Fq . Kako su norma odnosno trag od sa Fq r u Fq d
r/d
jednaki i r/d tvrdnja slijedi iz denicije preslikavanja .

Lema 6.14. Vrijedi X X

g(r ) = d(f )r/d .
d|r f Sd0

Dokaz. Iz prethodne leme slijedi

X
g(r ) = (f )r/d ,
Fqr

gdje je f minimalan polinom od . Kako svaki normiran, ireducibilan polinom

stupnja d|r ima d nultoaka, iz Leme 6.11 slijedi tvrdnja.

47
Lema 6.15. Vrijedi sljedei identitet
X Y
(f )T deg f = (1 (f )T deg f )1 .
f S f S 0

Dokaz. 1
P i deg f i
Vrijedi
1(f )T deg f
= i=0 (f )T . Tvrdnja slijedi iz jedinstve-
nosti faktorizacije polinoma iz S i multiplikativnosti funkcije .

Lema 6.16. Za d > 1 vrijedi

X
(f ) = 0.
f Sd

Dokaz.
Uzimajui u obzir prethodnu lemu, raunamo logaritamsku derivaciju izraza
iz 6.15

X (f ) deg f T deg f 1
log(1 + g()T )0 = g() (1 g()T + ) =
0
1 (f )T deg f
f S
X
X
= (f ) deg f T deg f 1 (f )i T i deg f
f S 0 i=0

XX
= deg f (f )j T j deg f 1 .
f S 0 j=1

Usporeujui koecijent uz T r1 na obje strane dobivamo

X X
(1)r1 g()r = d(f )r/d .
d|r f Sd0

Tvrdnja slijedi iz Leme 6.14.

Sada emo denirati Hasse-Weil L-funkciju.

Denicija 6.17. Neka je E eliptika krivulja. Hasse-Weil L-funkcija L(E, s)
se denira formulom

(s)(s 1)
L(E, s) = Q s )
, za s C.
p Z(E/Fp ; p

Ovdje (s) oznaava Riemannovu zeta funkciju. Npr. lako se vidi da je

Y 1
L(En , s) = .
1 2aEn ,p ps + p12s
p-2n

48
 3
Pokazat emo da produkt konvergira za <(s) >
2 i da se moe analitiki proiriti
na cijeli C. To nee biti osobito teko, analitiko proirenje eliptikih krivulja sa
kompleksnim mnoenjem (En pripada toj klasi) je ve due vrijeme poznato. Za
eliptik
, e krivulje koje nemaju kompleksno mnoenje analitiko proirenje je puno

tee dobiti - to je jedna od formulacija Wilesovog teorema o modularnosti (koji

implicira Veliki Fermatov teorem). Vrijednost L(E, 1) tako analitiki proirene
funkcije se zove kritina vrijednost. Vanost kritinih vrijednosti dolazi od
sljedee slavne slutnje.

Slutnja 6.18 (B.J. Birch i H.H.F. Swinnerton-Dyer, 1965.). Neka je E eliptika

krivulja denirana nad Q. Vrijedi
L(E, 1) = 0 E(Q) je konaan.

Napomena. Ovo je slabi oblik slutnje. U najopenitijoj formi se tvrdi da je

rang eliptike krivulje jednak redu ponitavanja L(E, s) u toki s = 1. Uz to se
predlae eksplicitna formula za vodei Taylorovom koecijent (u toki s = 1).
Postoji jednostavna (ali potpuno pogrena) heuristika koja objanjava gor-
nju hipotezu. Ako u formulu za L(E, s) uvrstimo (posve neopravdano) s = 1
dobit emo Y p Y p
L(E, 1) = = ,
p
p + 1 2aE,p p
Np

Np = #E(Fp ).
gdje je Poznato je da se Np nalazi u intervalu [p p, p + p],

ugrubo Np p p. Ako E ima beskonano mnogo racionalnih toaka onda
je razumno oekivati da e njihove redukcije mod p gurati Np ove prema

desnom rubu intervala, tj.
Q Np p + p, to bi onda impliciralo da produkt

p p/Np konvergira u nulu. Zapravo je BSD slutnja prvotno i bila iskazana na

slian nain:
Y Np
C log(x)r kad x ,
p
px

gdje je r rang eliptike krivulje i C neka konstanta.

6.4 Dirichletove L-funkcije

Hasse-Weilove L-funkcije pridruenu eliptikim krivuljama En : y 2 = x3 n2 x
su generalizacija jednostavnijih Dirichletovih L-funkcija. U ovom odjeljku
emo prouiti analitiko proirenje najjednostavnije Dirichletove L-funkcije -
Riemannove zeta funkcije. Argument koji emo pri tome koristiti se generalizira
i na analitiko proirenje od L(En , s). No prije toga, kao motivaciju, pokazat
emo kako se Dirichletove L-funkcije koriste u dokazu Dirichletovog teorema o
prostim brojevima u aritmetikim nizovima.

Teorem 6.19 (Dirichlet). Neka su a i N relativno prosti prirodni brojevi. Tada

postoji beskonano mnogo prostih brojeva p takvih da je p a (mod N ).

49
 Oznaimo sa Pa
skup prostih brojava p a (mod N ). Denirajmo funkciju
1
P
Pa (s) = pPa ps , za <(s) > 1. Pokazat emo da je lims1+ Pa (s) = , to
onda naravno implicira da je skup Pa beskonaan.
Denirajmo prvo odgovarajue L-funkcije.

Denicija 6.20. Neka je N N i \

(Z/N Z) multiplikativan karakter

: (Z/N Z) C N.
. Takav karakter se zove Dirichletov karakter modulo
Proirujemo ga do funkcije na N formulom (n) = (n mod N ), gdje je (n) = 0
za GCD(n, N ) 6= 1. Dirichletovu L-funkciju deniramo konvergentnim redom
X (n)
L(, s) = , <(s) > 1.
ns
nN

Ako je N = 1 onda se pripadna L- funkcija (karakter je trivijalan) zove Rieman-

nova zeta funkcija i oznaava se (s).

Lako se vidi da Dirichletova L-funkcija konvergira apsolutno za <(s) > 1.

Ako je karakter ne-trivijalan tada red konvergira za <(s) > 0.
Lema 6.21. Neka je N N i netrivijalan karakter modulo N . Tada red od
L(, s) konvergira i za <(s) > 0 (i denira holomorfnu funkciju).

Dokaz. Vrijedi

X
((1) + (2) + . . . + (n)) ns (n + 1)s .


L(, s) =
n=1

Primjetimo dvije stvari. Prvo suma

P (1)+. . .+(n) je ograniena jer je karakter
netrivijalan pa vrijedi nZ/N Z (n) = 0. Drugo, prema teoremu o srednjoj
vrijednosti |ns (n + 1)s | |n|s|
s+1 | . Dakle, gornji red konvergira apsolutno

za <(s) > 0.
Ako je karakter trivijalan, tada L(, s) ima analitiko proirenje na <(s) > 0
s jednostavnim polom u toki s = 1. Ova tvrdnja je posljedica sljedee leme.

Lema 6.22. (s) 1

s1 ima analitiko proirenje na <(s) > 0.
Dokaz. Vrijedi

Z  
1 X 1 1 X 1 1
(s) = dx = dx.
s 1 n=1 ns 1 xs n=1
ns xs

Desna strana konvergira apsolutno za <(s) > 0 jer po teoremu o srednjoj vri-
|s|
jednosti |ns (n + 1)s | |ns+1 | .

Dirichletove L-funkcije su povezane s prostim brojevima preko Eulerove pro-

duktne formule.

50
Lema 6.23. Za <(s) > 1 vrijedi
Y 1
L(, s) = (p)
.
p 1 ps

Dokaz. Dokaz ostavljamo za vjebu.

Ako gornju formulu formalno logaritmiramo dobivamo

X (p) 1 X X (p)
ln(L(, s)) = ln(1 ) =
p
ps p
kpsk
kN
X (p)
= + R(, s).
p
ps

xn
P
Kod druge jednakosti smo iskoristili formulu ln(1 x) = nN n . Lako
se vidi da R(, s) ograniena kad s 1+
XX 1 XX 1
|R(, 1)| k

p
kp p
pk
k2 k2

X 1 p X 1 X 1 2
= 2 2 = .
p
p2 p 1 p
p2 n=1
n2 3

Naravno, funkcijaln(L(, s)) nije dobro denirana, no ako deniramo l(, s) =

P P (p) l(,s)
p kN kpsk moe se pokazati da za <(s) > 1 vrijedi e = L(, s), pa je
formula koju smo dobili formalnim raunom tona.
elimo funkciju Pa (s) izraziti pomou funkcija l(, s) (= ln(L(, s)) i R(, s).
Neka je 1a (n) karakteristina funkcija podskupa prirodnih brojeva koji daju os-
tatak a pri djeljenju sa N . Ta funkcija se moe izraziti pomou karaktera.
Lema 6.24. Vrijedi
X (a)1
1a (n) = (n),
(N )
\
Z/N Z

gdje je (x) Eulerova -funkcija.

Dokaz. Dokaz slijedi direktno iz ortogonalnosti karaktera, vidi Zadatak 21.

Iz prethodne leme slijedi

X (a)1 X (p)
Pa (s) = ,
(N ) p ps
\
(Z/N Z)

odnosno

51
 X (a)1
Pa (s) = (l(, s) R(, s))
(N )
\
(Z/N Z)
X (a)1
= l(, s) + O(1).
(N )
\
(Z/N Z)

Preostaje nam jo istraiti ponaanje funkcija L(, s) kad s 1+ .

Zadatak 23. Neka je trivijalan karakter modulo N. Tada

X 1
L(, s) =
ns
nN,GCD(n,N )=1

ima pol u toki s = 1.

Sljedei teorem zajedno sa prethodnim zadatkom implicira lims1+ Pa (s) =
jer se moe pokazati da 0 6= L(, 1) = lims1 L(, s) = lims1 el(,s) impli-
cira ogranienost od l(, s) kad s 1.
Teorem 6.25. Neka je N N i netrivijalan Dirichletov karakter modulo N .
Tada je L(, s) denirana u toki s = 1 i vrijedi
L(, 1) 6= 0.
Najprirodniji dokaz gornjeg teorema koristi Dedekindove zeta funkcije.

Denicija 6.26. Neka je K polje algebarskih brojeva i neka je OK prsten cijelih

brojeva u K. Dedekindova zeta funkcija K (s) se denira formulom
X
K (s) = N(I)s , gdje je <(s) > 1.
IOK

gdje se sumira po svim idealima iz OK koji su relativno prosti sa diskriminantom

od OK . Standardno, N(I) oznaava normu ideala I.
Kao i kod Riemannove zeta funkcije, jedinstvena faktorizacija ideala na
proste ideale implicira produktnu formulu.

X Y
K (s) = N(I)s = (1 + N(P)s + N(P)2s + )
IOK POK
Y 1
= .
1 N(P)s
POK

Nas e zanimati zeta funkcija ciklotomskih polja K = Q(N ), gdje je N

primitivni N -ti korijen iz jedinice. U tom sluaju produktna formula ima sljedei
oblik.

52
Lema 6.27. Neka je K = Q(N ), tada je
Y 1
K (s) =  g(p) ,
1
p-N 1 pf (p)s

(N )
gdje je f (p) red od p u (Z/N Z) i g(p) = .
f (p)
Dokaz. Neka jep prost broj relativno prost sa N i neka su P1 , . . . , Pr prosti
ideali od OK nad p. Dovoljno je dokazati da je N(Pi ) = pf (p) . Kako se p ne
(N )
rava u OK (jer p - N ), znamo da je tada r =
f (p) = g(p) (jer je K stupnja
(N ) nad Q). Iz algebarske teorije brojeva znamo da je dovoljno dokazati da
je f (p) jednak stupnju proirenja konanih polja Z/pZ OK /Pi . Takoer
znamo da je Galoisova grupa tog proirenja ciklika grupa reda f generirana s
p
automorzmom x 7 x . Ako ksiramo neki prosti ideal P nad p, tu grupu
moemo identicirati s ciklikom podgrupom Galoisove grupe proirenja K/Q,
Gal(K/Q), koja je generirana automorzmom p (taj element se zove Frobenius
p
nad p) koji djeluje na K formulom p () (mod P). Poznato je da je

Gal(K/Q) (Z/N Z) i po tom izomorzmu se p preslikava u p pa slijedi
da je f = f (p).

Veza izmeu Dirichletovih i Dedekindovih L-funkcija je dana sljedeim iden-

titetom.

Lema 6.28. Neka je K = Q(N ). Vrijedi

za
Y
K (s) = L(, s) <(s) > 1.
\Z)
(Z/N

Dokaz. Dovoljno je dokazati da su Eulerovi produkti lijeve i desne strane jed-

nakosti jednaki tj. da za svaki prost p-N
   g(p)
Y (p) 1
1 s = 1 f (p)s .
p p
\Z)
(Z/N

Oznaimo sa H podgrupu od (Z/N Z) (reda f (p)) generiranu s p. Budui da

se svaki karakter od H moe proiriti na g(p) naina do karaktera od (Z/N Z)
vrijedi
  Y  g(p)
Y (p) (p)
1 = 1 .
ps ps
\
(Z/N Z) H
b

Kako (p) za H
b poprima kao vrijednosti sve f (p)-te korijene iz jedinice,
tvrdnja leme slijedi iz sljedeeg polinomijalnog identiteta
Y
(1 T ) = 1 T f (p) .

Ovdje se mnoi po svim za koje je f (p) = 1.

53
 Trebat e nam malo teorije Dirichletovih redova. Navest emo neke injenice
bez dokaza.

Denicija 6.29. Dirichletov red je red oblika

X an
,
ns
n1

gdje je (an )nN kompleksan niz i s C.

Teorem 6.30. Za svaki Dirichletov red postoji [, +] takav da red
konvergira za svaki <(s) > i divergira za svaki <(s) < 0. Takav nazivamo
apcisa konvergencije.
Teorem 6.31 (Landau). Neka je F (s) = an ns Dirichletov red s an 0
P
n1
za sve n N ija je apcisa konvergencije < +. Tada funkcija F (s) ima
singularitet u toki s = .
Dokaz.
Sad napokon moemo dokazati Teorem 6.25.

Dokaz. Neka je K = Q(N ). Dovoljno je dokazati da

Y
K (s) = L(, s),

ima pol u toki s = 1. Po deniciji K (s) je Dirichletov red sa nenegativnim

koecijentima. Zato moemo primjeniti Landauov teorem: ako je apcisa
konvergencije Dirichletovog reda K (s) onda K (s) .
ima singularitet u toki
Oito je 1, K (s) nema singularitet u toki s = 1 onda Landauov
pa ako
teorem implicira da je 0 jer su funkcije L(, s) holomorfne za 0 < <(s) < 1.
No to je nemogue. Uzmimo s (0, 1). Gruba ocjena p-tog Eulerovog faktora
daje

 g(p)
1 1 1 1
g(p) = 1+ f (p)s
1+ + + .

1 p + p(N )s p2(n)s
1 pf (p)

Ako izmnoimo gornju nejednakost po svim p - N, slijedi

X 1
N (s) .
n(N )s
N ZM (n,N )=1

1
Ako uvrstimo s= (N ) dobivamo

X 1
K (s) = .
n
N ZM (n,N )=1

54
 Sada emo denirati analitiko proirenje Riemannove zeta funkcije na cijeli
C. Za poetak emo denirati Gamma funkciju (s).
Denicija 6.32. Za <(s) > 0 deniramo

Z
dt
(s) = et ts .
0 t

Zadatak 24. Dokaite:

a) (s + 1) = s(s),

b) (s)(1 s) = sin(s) ,

p
c) ( 2s )( s+1
2 )= ()21s (s).
Prvi dio prethodnog zadatak implicira

Korolar 6.33. (s) ima analitiko proirenje na C s jednostavnim polovima u

tokama s = 0, 1, 2, . . ..
Dok iz drugog dijela slijedi

Korolar 6.34. 1
(s) je cijela funkcija na C (tj. nema polova).
Gamma funkcija se pojavljuje na prirodan nain kod prikaza Riemannove
zeta funkcije pomou Mellinove transformacije.

Denicija 6.35. Neka je f (t) funkcija denirana za t > 0. Mellinova transfor-

macija funkcije f (t) je funkcija

ts
Z
g(t) = f (t)ts .
0 t

Zadatak 25. Neka je c > 0. Mellinova transformacija funkcije ect je funkcija

s
c (s).
Prisjetimo se rezultata iz odjeljka 4.1. Theta funkcija

X 2
( ) = qn , q = e2i , H,
nZ

zadovolja funkcijsku jednadbu

 
1
= 2i ( ).
4

Nas e zanimati ponaanje funkcije ( ) na imaginarnoj osi pa uvodimo

supstituciju 7 2i t i deniramo (t) = ( 2i ) za t > 0. Vrijedi (t) = 1t (1/t).

55
Teorem 6.36. (s) ima analitiko proirenje na C s jednostavnim polom u toki
s = 1 (reziduum je 1). Neka je
s
(s) = 2 (s/2)(s).

Tada je (s) = (1 s).

Dokaz. Za <(s) > 1 vrijedi
Z
dt X 1
(t)ts/2 = (s/2) = (s).
0 t
nZ
(n2 )s/2

Divergencije integrala za <(s) 1 je posljedica ponaanja funkcije (t) kad

t 0+ i t .
Lema 6.37. |(t) 1

t
| < e t za neki c R kad t 0+ .
c

Dokaz. Znamo da je (t) 1 kad t (zbog toga to je nulti Foureirov

1
koecijent od ( ) jednak jedan. Pa funkcijska jednadba (t) =
t
(1/t)
3
implicira (t) 1

t
kad t . Pretpostavimo t > e1/t i e t < 1/2.
Raunamo

1 1  
|(t) | < e1/t e/t + e4/t +
t 2
1  
< e1/t e/t 1 + e3/t +
2
1 (1)/t
< e (1 + 1/2 + 1/4 ).
2

Izraz
Z  dt Z 1  
 1 dt
(s) = ts/2 (t) 1 + ts/2 (t)
1 t 0 t t
R
denira holomorfnu funkciju za svaki c C. Za <(s) > 1 integral
 0
(t)ts/2 dt
t 
s/2
1 1 1 1 1
konvergira pa vrijedi (s) = (s)+ +
s 1s . Dakle (s) =
(s/2) 2 (s) s 1s
(s) na cijeli C s moguim polovima u tokama s = 0
je analitiko proirenje od
1
i s=1 (s) cijela funkcija). Iz Leme 6.37 slijedi da je toka s = 1
(znamo da je

pol s reziduuom 1. Vrijedi s(s/2) = 2(s/2 + 1) 6= 0 kad s 0, pa (s)

nema pol u toki s = 0.

56
 Preostaje nam jo dokazati funkcijsku jednadbu. Dovoljno je dokazati
(s) = (1 s). Zamjenom varijabli t 7 1/t dobivamo ( d(1/t) 1/t = t )
dt

Z 1   dt Z   dt
s/2
(s) = t (1/t) 1 + ts/2 (1/t) t
0 t 1 t
Z 1   dt Z  dt

= ts/2 t(t) 1 + ts/2 t(t) t
0 t 1 t
Z 1  dt Z   dt
= ts/2+1/2 (t) 1/ t + ts/2+1/2 (t) 1
0 t 0 t
= (1 s)

6.5 Hasse-Weilova L-funkcija L(En , s)

Neka je s C. Hasse-Weilovu L-funkciju L(En , s) denirali smo formulom

(s)(s 1)
L(En , s) = Q s )
.
p Z(En /Fp ; p

Zadatak 26. Neka je p prost broj koji dijeli 2n. Dokaite da je

1
Z(En /Fp ) = .
(1 T )(1 pT )
1
Q
Produktna formula (s) = p 1ps zajedno sa prethodnim zadatkom im-
plicira

Y 1
L(En , s) = ,
1 2aEn ,p ps + p12s
p-2n

gdje je (vidi Teorem 6.9)

(1 T )(1 pT )Z(En /Fp ; T ) = 1 2aEn ,p T + T 2 .

Zadnju jednakost moemo zapisati na malo drugaiji nain koristei proste ideal
iz prstena Z[i]. Prisjetimo se, ako je P prost ideal iz NP = pdeg P ,
Z[i] tada je
(p Z prost), gdje je deg P je stupanj ideala P (stupanj proirenja od Z[i]/P
nad Fp ). Kaemo da je P ideal nad p. Ako je P stupnja 2, onda je P = (p)
(i p 3 (mod 4)) i kaemo da je p inertan u Z[i]. Ako je P stupnja jedan
tada kaemo da se p cijepa u Z[i] (osim u sluaju kad je P = (1 + i), tada je
(2) = (1 + i)2 i kaemo da se 2 ramicira u Z[i]) i vrijedi (p) = P P (i p 1
(mod 4)). Ako sa P oznaimo generator ideala P odreen kongruencijskim
uvjetom iz Teorema 6.9 (deniramo P = 0 za P |2n), onda vrijedi
Y
(1 T )(1 pT )Z(En /Fp ; T ) = 1 2aEn ,p T + T 2 = (1 (P T )deg P ,
P |(p)

57
odnosno

Y 1
L(En , s) = deg P
.
P -2n
1 P (NP )s

Denirajmo multiplikativno preslikavanje na Z[i] koje generatoru x prostog

deg P 0 j
ideala P pridruuje P . Za x Z[i] relativno prost s 2, deniramo 1 (x) = i
j
gdje je i x 1 (mod 2 + 2i). Neka je
(
01 (x) Nxn


0 , ako je x relativno prost sa 2n
n (x) =
0, inae

i n (x) = x0n (x).

Dokaz sljedee propozicije ostavljamo itatelju.

Propozicija 6.38. Preslikavanje n je jedinstveno multiplikativno preslikava-

nje na Z[i] koje bilo koji generator prostog ideala P preslikava u Pdeg P .
Primjetimo da je 01 karakter od Z[i]/(2 + 2i) . Openito kaemo da je ideal

J konduktor karaktera : Z[i] C ako je J najvei ideal takav da (x)
ovisi samo o x modulo J.
Propozicija 6.39. Konduktor multiplikativnog karaktera 0n je jednak (2 + 2i)n
ako je n neparan, a 2n ako je n paran.
Dokaz. Pretpostavimo da je n neparan. Sluaj n je paran ostavljamo itatelju.
Neka je n = l1 l2 lt , gdje su li razliiti neparni prosti brojevi (pretpostavljamo
0
kao i uvijek da je n kvadratno slobodan). Prvo emo dokazati da n (x) ovisi
Q i
samo o x mod (2 + 2i)n, gdje je N ZM (x, 2n) = 1. Tada je Nx = pi , gdje su
pi neparni prosti brojevi takvi da je pi 1 (mod 4) ako je i neparan (akoe je
i neparan, onda se pi cijepa u Z[i]). Raunamo
 n  Y  l  Y p 
j k
= = .
Nx pk lj
j,k k,j

Druga jednakosti slijedi iz kvadratnog reciprociteta budui da brojevi pi daju

ostatako 1 pri djeljenju sa etiri. Iz denicije od 0n i prethodnog identiteta
slijedi
Y  Nx  
Nx

0n (x) = 01 (x) = 01 (x) .
j
lj n
Pretpostavimo da je x0 = x + (2 + 2i)n , gdje je Z[i]. Tada Nx0 = (x + (2 +
2i)n)(x + (2 + 2i)n) xx = Nx (mod n). Budui da je 01 (x0 ) = 01 (x) jer
x x0 (mod 2 + 2i) slijedi 0n (x) = 0n (x0 ).
0
Potrebno je jo pokazati da ne postoji djeljitelj od (2 + 2i)n takav da n (x)
ovisi samo o x modulo taj djeljitelj (ovo svojstvo karaktera se naziva primi-
tivnost). Pretpostavimo suprotno. Neke je Q|(2 + 2i)n prost ideal sa traenim
0
svojstvom. Posebno vrijedi da je n (x) = 0 ili 1 za sve x 1 (mod (2+2i)n/Q).
Promotrimo tri sluaja

58
 a) Q = (2 + 2i). Neka je x0 = 1 + 2ni. Po pretpostavci je 0n (x0 ) 6= 1, dok
0 0
zbog Nx0 1 (mod n) slijedi n (x0 ) = 1 (x0 ) = 1. Kontradikcija.

b) Q = (a + bi) gdje je NQ = l 1 (mod 4) (Q je stupnja 1). Neka je

x0 = 1+4kn(abi)/l, za neki cijeli broj k . Po pretpostavci je 0n(x0 ) 6= 1
.
1+8akn/l
Oito 01 (x0 ) = 1 i Nx 1 + 8akn/l (mod n), dakle 0n (x0 ) = l .

Budui da je n kvadratno slobodan (i l - a) 8an/l je relativno prost sa n

pa postoji k Z takav da je 1 + 8akn/l kvadratni neostatak modulo l.
Kontradikcija.

c) Q = (l) gdje je l 3 (mod 4) (Q je stupnja 2). Pretpostavljamo da je

0n (x0 ) 6= 1 za x0 1 (mod (2 + 2i)n/l). Posebno za takav x0 vrijedi
01 (x0 ) = 1. Kako je (2+2i)n/l relativno prost sa l slijedi da brojevi oblika
1 + (2 + 2i)n/l za Z[i], prolaze kroz sve klase ostataka od Z[i] modulo
Q kad prolazi kroz sve klase ostataka Z[i] modulo Q (dokaz: Dirichletov

princip) pa moemo odrabrati takav da Nx0 Fl nije kvadrat u Fl ,



odnosno
Nx
l = 1 (to je mogue jer je Z[i]/Q = Fl2 i preslikavanje
N : Fl2 Fl je surjektivno). Kontradikcija.

Za izvod funkcijske jednadbe Hasse-Weilove L-funkcije L(En , s) trebat e nam

Gaussova suma karaktera 0n (x). Oznaimo sa n0 konduktor karaktera 0n (iz
prethodnog teorema). Lako se vidi da je

0
(x) = e2i<(x/n )
aditivan karakter od Z[i]/n0 koji je netrivijalan na viekratnicima
P pravih djeljite-
0 0 0 0
lja od n . Gaussovu sumu g(n ) deniramo formulom g(n ) = xZ[i]/n0 n (x)(x).
Vrijedi

n n , ako je n neparan
( 2
0
Propozicija 6.40. g(0n ) =  1  0
n0 in , ako je n = 2n0 paran.

Koristei karaktere n L-funkciju moemo

Hasse-Weilovu zapisati kao
 1
Y n (P )
L(En , s) = 1 .
(NP )s
P -2n

Kao i kod Riemannove zeta funkcije, svaki Eulerov faktor moemo razviti u
geometrijski red
1
n (P )k

n (P ) X
1 = ,
(NP )s (NP )ks
k=0
pa koristei multiplikativnost funkcija n i N i jedinstvenu faktorizaciju ideala
iz Z[i] na proste faktore dobivamo
X
L(En , s) = n (I)(NI)s ,
I

59
gdje sumiramo po svim idealima I Z[i] koji su relativno prosti sa 2n. Budui
da n poprima vrijednost 0 na idealima koji nisu relativno prosti sa 2n, sumu
moemo proiriti do sume po svim idealima.
Koristei ovu formulaciju moemo lako vidjeti koja je veza izmeu Dirichle-
tovih redova L(En , s) za razliite n. Neka je

X
L(En , s) = bm,n ms .
m=1

n
P

Tada je bm,n = NI=m n (I). Kako je n (I) = 1 (I) NI , slijedi

n X n
bm,n = 1 (I) = bm,1 .
m m
NI=m

n


Dakle L-funkcija L(En , s) je odreena s L(E1 , s) i karakterom m 7 m .

7 Analitiko proirenje i funkcijska jednadba funk-

cije L(En, s)
U analogiji sa dokazom analitikog proirenja Riemannove zeta funkcije traimo
funkciju F (En , t) ija je Mellinova transformacija jednaka funkciji (svaki ideal
I Z[i] ima etiri generatora).

X 1 X
L(En , s) = n (I)(NI)s = n (x)(Nx)s .
4
I xZ[i]

Lako se vidi je traena funkcija

1 X 2
F (En , t) = n (x)et|x| .
4
xZ[i]

Cilj nam je pronai funkcijsku jednadbu za F (En , t). Iz nje e direktno slijediti
funkcijska jednadba za L(En , s). Zapisat emo F (En , t) na nain koji e uzeti
0 0 0
u obzir injenicu da je n karakter od (Z[i]/n ) , gdje je n = (2 + 2i)n za
0
n neparan, a n = 2n za n paran. Za a + bi Z[i], oznaimo sa u1 + u2 i =
(a + bi)/n0 . Neka je N 0 = |n0 |2 . Vrijedi
n0 X X 0
t|m+u|2
F (En , t) = 0n (a + bi) (m + u) (1, i)eN .
4
a+biZ[i]/n0 mZ2

Ovdje je u = (u1 , u2 ) i oznaava standardni skalarni produkt. Da bi analizirali

funkciju F (En , N10 t ) uvest emo dvije funkcije. Neka je u = (u1 , u2 ) R2 takav
da / Z2 , w = (1, i) i neka je t > 0. Deniramo
u
X 2
u (t) = (m + u) wet|m+u| . (18)
mZ2

60
 n0 0
F (En , N10 t ) = 1
P
Tada je
4 a+biZ[i]/n0 n (a + bi)u ( t ).
Za funkcijsku jednadbu od u (t), slino kao i kod klasine theta funkcije,
primjenit emo Poissonovu sumacijsku formulu na funkciju g(x) = (x + u)
t|x+u|2
we i njenu Fourierovu transformaciju g(y). Trebat e na slijedea lema
iji dokaz ostavljamo itatelju.

Lema 7.1. 2
g(y) = it2 w ye2iuy e(/t)|y| .
Denirajmo
X 2
u (t) = m we2imu et|m| .
mZ2

Tada vrijedi iz Poissonove sumacije slijedi

 
X X i 1
u (t) = g(m) = g(m) = 2 u . (19)
t t
mZ2 mZ 2

8 Heckeovi operatori
U ovom odjeljku emo denirati Heckeove operatore - linearne operatore koji
djeluju na modularne formame, koji nam omoguuju nalaenje kanonske baze
prostora modularnih formi (koja se sastoji od zajednikih karakteristinih formi
svih operatora). L-funkcije tih karakteristinih formi (Heckeove eigenforme) mo-
emo denirati preko Mellinove transformacije (slino kao u dokazu analitikog
proirenja Riemannove zeta funkcije) i tako denirane L-funkcije imaju Eule-
rov produkt i zadovoljavaju funkcijsku jednadbu pa su prirodna generalizacija
Hasse-Weilovih L-funkcija koje su prema teoremu o modularnosti (koji impli-
cira posljednji Fermatov teorem) Mellinova tranformacija Heckeovih eigenformi
teine dva za 0 (N ) (za neki N N) sa racionalnim Fourierovim koecijentima.
Heckeovi operatori objanjavaju razne zanimljive relacije izmeu Fourierovih
koecijenata modularnih formi. Klasian primjer je Ramanujanova -funkcija.
Ramanujanova -funkcija se denira formulom

Y
X
( ) = q (1 q i )24 = (n)q n , gdje je q = e2i , H.
i=1 n=1

Poznato je da je ( ) baza prostora S12 ((1)), a time je automatski karakte-

ristina forma za djelovanje svih Heckeovih operatora. Iz formula za djelovanja
Heckeovih operatora na Fourierove koecijente modularnih formi (Propozicija
8.4) slijede sljedea svojstva -funkcije:
(mn) = (m) (n) za N ZM (m, n) = 1,

(pr+1 ) = (p) (pr ) p11 (pr1 ), za prost broj p,

koja je direktno iz denicije funkcije vrlo teko dokazati.

61
8.1 Dvostruki slash operatori
Neka su 1 i 2 kongruencijske podgrupe od SL2 (Z) i neka je GL2 (Q)+ <
GL2 (Q) podgrupa matrica pozitivne determinante. U ovom odjeljku emo za
GL2 (Q)+ denirati operator [1 2 ]k (dvostruki slash operator) koji pres-
likava modularne formu teine k za 1 u modularne forme teine k za 2 .
+
Neka je f : H C funkcija. Za GL2 (Q) deniramo slash operator
teine k formulom

(f []k )( ) = (det )k1 j(, )k f (( )), za H,

gdje je j(, ) = c + d, za = a b
c d . Slash operator denira djelovanje grupe
GL2 (Q)+ na funkcijama, tj. vrijedi f []k []k = f []k za svaki , GL2 (Q)+
(vidi Lemu 3.2 za svojstva slash operatora).

Denicija 8.1. Dvostruki slash operator [1 2 ]k teine k deniramo na mo-

dularnim formama f Mk (1 ) formulom

X
f [1 2 ]k = f [j ]k ,
j

gdje je {j } (konaan skup) takav da je 1 2 = j 1 j .

Napomena. Preslikavanje je dobro denirano zbog invarijantnosti od f na dje-
lovanje od []k za 1 .
Pokazat emo da je skup predstavnika {j } konaan. Pogledajmo djelovanje
operatora [1 2 ]k u tri specijalna sluaja

1) Ako je 2 1 i = I , onda je operator identiteta, f [1 2 ]k = f .

2) Ako je
P 1 2 i = I , onda operator deniramo kao trag, f [1 2 ]k =
f [j ]k , gdje sumiramo po predstavnicima klasa {j } od 1 \2 .

3) Ako je 1 1 = 2 , onda je operator djeluje kao obian slash operator

[]k , f [1 2 ]k = f []k .
Opi sluaj moemo prikazati kao kompoziciju ova tri specijalna sluaja.
0
Neka je 3 = 2 1 1 i 3 = 1 2 1 . Tada je

0 0
[1 2 ]k = [3 I2 ]k [3 3 ]k [1 I3 ]k , (20)

P
odnosno f 7 f 7 f []k 7 f [j ]k . Vidimo da su predstavnici {j } iz
denicije jednaki {j }, gdje su {j } predstavnici klasa od 3 \2 pa konanost
skupa {j } slijedi iz sljedeeg zadatka.

Zadatak 27. a) Ako je < SL2 (Z) kongruencijska podgrupa i GL2 (Q)+ ,
1
tada je takoer kongruencijska podgrupa.

b) Ako su i kongruencijske podgrupe, tada je indeks [ : ] konaan.

62
 Budui da dvostruki slash operator u gornja tri specijalna sluaja preslikava
modularne (kasp) forme u modularne (kasp) forme, isto moemo zakljuiti i za
njihovu kompoziciju, dakle openito vrijedi

[1 2 ]k : Mk (1 ) Mk (2 ),

odnosno
[1 2 ]k : Sk (1 ) Sk (2 ).

8.2 Hecke operatori na 1 (N )

Postoje dvije vrste Hecke operatora na 1 (N ), oboje su specijalni sluajevi
dvostrukih slash operatora. Za prvu vrstu uzmimo 0 (N ).
Prisjetimo se: 1 (N ) je normalna
podgrupa od 0 (N ) (1 (N ) je jezgra

preslikavanja 0 (N ) (Z/N Z) , a b
c d 7 d mod N ) i vrijedi 0 (N )/1 (N ) =

(Z/N Z) . Prema tome za f Mk (1 (N ))

f [1 (N )1 (N )]k = f []k , 0 (N ),

je element od Mk (1 (N )), odnosno 0 (N ) djeluje na Mk (1 (N )). Budui da

podgrupa 1 (N ) djeluje trivijalno dobivamo djelovanje
kvocijenta 0 (N )/1 (N )
=
(Z/N Z) . Prema tome operator []k za = ac db 0 (N ) ovisi jedino o
d mod N pa koristimo oznaku hdi = []k i piemo hdif = f []k . Ovo je prva
vrsta Hecke operatora, naziva je jo i dijamantni operator (diamond operator).
Dijamantni operatori meusobno komutiraju pa se mogu istovremeno dija-
gonalizirati u nekoj bazi od Mk (1 (N )). Tada svaki element f te baze denira
Dirichletov karakter : (Z/N Z) C prema formuli

hdif = (d)f,
L
i vrijedi Mk (1 (N )) = Mk (N, ), gdje je

Mk (N, ) = {f Mk (1 (N )) : hdif = (d)f za sve d (Z/N Z) }.

Druga vrsta Heckeovih operatora su dvostruki slash operatori za koje je

1 0


takoer1 = 2 = 1 (N ), ali sada je = 0 p , gdje je p prost. Ovaj operator
oznaavamo sa Tp i preslikavanje

Tp : Mk (1 (N )) Mk (1 (N ))

je dano formulom
1 0


Tp f = f [1 (N ) 0p 1 (N )]k .
Pokaimo prvo da Tp i hdi komutiraju. Trebat e nam sljedea injenica.

Zadatak 28. Neka je N N i p prost. Dokaite

1 (N ) 10 p0 1 (N ) = SL2 (Z) : 10 p



(mod N ), det = p .

63
Propozicija 8.2. Neka je p prost i d N. Operatori hdi i Tp komutiraju na
Mk (1 (N ), za sve k, N N.
Dokaz. Neka je = 10 p0 i
= ac db 0 (N ). Direktnim raunom se

provjeri da je
1
10 p (mod N ) pa je prema prethodnom zadatku
1 (N )1 (N ) = 1 (N ) 1 1 (N ). Budui da je 1 (N ) normalna podgrupa
1
od 0 (N ) slijedi 1 (N ) 1 (N ) = 1 (N )1 (N ) 1 . Ako sa {i } ozna-
imo predstavnike orbita djelovanja od 1 (N ) na 1 (N )1 (N ), tj. 1 (N )1 (N ) =
j 1 (N )j , tada je
[ [
1 (N )1 (N ) 1 = 1 (N )j 1 = 1 (N )j 1 .
j j

Dakle, dokazali smo j 1 (N )j = j 1 (N )j , odnosno Tp hdi = hdiTp .

1 (N )1 (N ), za = 10 p0 .


Odredimo sada predstavnike 1 (N ) orbita od
Prema (20) treba odrediti predstavnike klasa od 3 = 1 1 (N ) u 1 (N ). Iz
direktnog rauna slijedi 3 = 1 (N ) 0 (p), gdje je
0 (p) =



a b SL (Z) : a b ( 0 )

c d 2 c d (mod N ) .

Propozicija 8.3. Predstavnici klasa
od 3 = 0 (p) 1 (N ) u 1 (N ) su 1 j

0 1
N 1 ) (za neke m, n Z,
za 0 j < p ako p|N , odnosno 10 1j za 0 j < p i ( mp n

gdje je mp nN = 1) ako p - N .
Dokaz. Pretpostavimo da p|N . Tada je 3 nivoa N. Oznaimo sa 3 i 1 (N )
redukcije grupa mod N. Dovoljno je odrediti predstavnike klasa od 3 u 1 (N )
(vidi Zadatak 1). Lako se vidi da je 1 (N ) = Z/N Z i 3
= pZ/N Z pa su
predstavnici od 3
u 1 (N ) elementi {0, 1, . . . p 1}, odnosno predstavnici od
1 j
3 u 1 (N ) su za 0 j < p. Sluaj p - N ostavljamo itatelju.
01

Sad moemo odrediti djelovanje od Tp na Fourierovim koecijentima.

Propozicija 8.4. Neka je f Mk (1 (N )). Budui da je ( 10 11 ) 1 (N ), f ima

period 1 i Fourierov razvoj

X
f ( ) = an (f )q n , q = e2i .
n=0

Tada vrijedi
a)

X
X
(Tp f )( ) = anp (f )q n + 1N (p)pk1 an (hpif )q np
n=0 n=0
X
anp (f ) + 1N (p)pk1 an/p (hpif ) q n .


=
n=0

(Ovdje an/p = 0 ako p - n i 1n : (Z/N Z) C je trivijalan karakter

modulo N .)

64
 b) Neka je : (Z/N Z) C karakter. Ako je f Mk (1 (N ), ) tada
Tp f Mk (1 (N ), ) i vrijedi

X
X
(Tp (f ))( ) = anp (f )q n + (p)pk1 an (f )q np
n=0 n=0
X
anp (f ) + (p)pk1 an/p (f ) q n .


=
n=0

Dokaz.

8.3 Glavna lema i newforme

N
Neka je M |N i d| M , d > 1. Normalizirajmo preslikavanje [d ] iz prethodnog
odjeljka formulom

d = d1k [d ]k : Sk (1 (M )) Sk (1 (N )), (d f )( ) = f (d ),

gdje je d = ( d0 10 ). Tada d djeluje na Fourierov razvoj formulom

X
X
d : an q n 7 an q dn , gdje je q = e2i .
n=1 n=1

Teorem 8.5 (Glavna lema). Neka f Sk (1 (N )) ima Fourierov razvoj f ( ) =

n
, tako da je za N ZM (n, N ) = 1. Tada je f oblika f =
P
a n (f )q an (f ) = 0
p|N p fp , gdje su fp Sk (1 (N/p)).
P

Glavnu lemu su originalno dokazali Atkin i Lehner. Mi emo prezentirati

elegantan dokaz Davida Carltona koji koristi neke osnovne rezultate o reprezen-
tacijama konanih grupa.
Prvo emo u nekoliko koraka preformulirati lemu u terminima linearne alge-
bre.

Denicija 8.6. Za prirodan broj m deniramo

1 (m) =
 a b

a b


c d SL2 (Z)| c d ( 1 01 ) (mod m) .

Iz direktnog rauna slijedi:

Lema 8.7. Neka je M prirodan broj. Vrijedi M 1 (M )M

1
= 1 (M ).
1
Prema tome, za M N, preslikavanje M k1 [M ]k :P Sk (1 (M ))
Sk (1 (M ))P
n n
je izomorzam koji preslikava f ( ) u f ( /M ), odnosno an q 7 an qM , gdje
1/M
je qM = q . Ako odaberemo d = N/M , onda preslikavanju d : Sk (1 (M ))
Sk (1 (N )) po gornjem izomorzmu odgovara inkluzija Sk (1 (M )) Sk (1 (N ))
to nam daje drugu verziju Glavne leme.

Teorem 8.8 (Glavna lema, druga verzija) . Ako f

Sk (1 (N )) ima Fourierov
razvoj , gdje je an (f ) = 0 za N ZM (n, N ) = 1. Tada je
n
P
P f ( ) = an (f )qN
f = p|N fp , gdje je fp Sk (1 (N/p)).

65
 Sada emo uvjet na f iz Glavne leme opisati pomou linearnih operatora.
Trebat e nam sljedea denicija.

Denicija 8.9. Neka je m N. Denirajmo

0 (m) =



a b SL (Z)| a b ( 0 )

c d 2 c d (mod m) i

d = 1 (N ) 0 (N/d).
Lema 8.10. Predstavnici klasa kvocijentnog prostora (N )\d su
1 bN/d


0 1
|0 b < d .

Dokaz. 1 bN/d


Slika od d u SL2 (Z/N Z) se sastoji od matrica 0 1
za b = 0, 1, . . . , d
1 odakle slijedi tvrdnja.

Usrednjivanjem po predstavnicima klasa iz prethodne leme deniramo ope-

rator traga

d1
1X 1 bn/d


d : Sk ((N )) Sk ((N )), d (f ) = f[ 0 1
]k .
d
b=0

Operator d je projekcija na Sk (d ) (vrijedi d2 = d ). Slino kao i kod Hecke

operatora, moe se vidjeti da d djeluje na Fourierove koecijente formulom

X X
n n
d : an qN 7 an qN .
n=1 n:d|n

Iz toga slijedi da d1 d2 = d1 d2 = d2 d1 , za d1 d2 |N . Q
Denirajmo : Sk ((N )) Sk ((N )) formulom = p|N (1 p ). Budui
da operatori d komutiraju, vrijedi

X X
n n
: an qN 7 an qN .
n=1 n:N ZM (n,N )=1

Prema tome f ( ) iz Teorema 8.8 se nalazi u prostoru Sk (1 (N )) ker().

Budui da su d komutirajui projektori vrijedi

Y X X
ker() = ker (1 p ) = ker(1 p ) = Im(p ).
p|N p|N p|N

Po denicije je p projekcija na Sk (p ) pa je

Im(p ) = Sk (1 (N ) 0 (N/p)),
odnosno X
ker() = Sk (1 (N ) 0 (N/p)).
p|N

Prema tome, Glavna lema je ekvivalentna sljedeoj tvrdnji.

66
Teorem 8.11 (Glavna lema, trea verzija) .
X X
Sk (1 (N )) Sk (1 (N ) 0 (N/p)) = Sk (1 (N/p)).
p|N p|N

Prostore modularnih formi koji se javljaju u iskazu Teorema 8.11 emo opi-
sati preko djelovanja grupa. Znamo da grupa SL2 (Z) djeljuje na Sk ((N ))
preko slash operatora teine k tako da (po deniciji) njena normalna grupa
(N ) djeluje trivijalno to inducira djelovanje konane grupe
Qn SL2 (Z)/(N )
=
ei
SL2 (Z/N Z). Ako je N = i=1 pi faktorizacija na proste djeljitelje broja N,
onda kineski teorem o ostacima povlai

n
Y
G := SL2 (Z/N Z) = Gi , gdje je Gi = SL2 (Z/pei i Z).
i=1

Denirajmo

Hi = 1 (pei i )/(pei i ),
Ki = (1 (pei i ) 0 (piei 1 ))/(pei i ).

Zadatak 29. Za prosti broj pie1 vrijedi

1 e
(p ), 1 (pe ) 0 (pe1 ) = 1 (pe1 ),


gdje je hA, Bi oznaka za grupu generiranom grupama A i B.

Openito, za vektorski prostor V na koji djeluje grupa G, sa VG V emo
oznaavati potprostor vektora koje G ksira. Koristei tu oznaku i prethodni
zadatak Teorem 8.11 moemo iskazati formulom

n
X n
X
Sk ((N ))H Sk ((N ))Ki = Sk ((N ))hH,Ki i
i=1 i=1

Ova tvrdnja direktno slijedi iz sljedeeg rezultata iz teorije reprezentacija

konanih grupa.

Propozicija Q
8.12. Neka je VQireducibilna reprezentacija grupe G = Gi i
Qn
i=1
neka su H = n
i=1 Hi i K =
n
i=1 Ki podgrupe od G. Tada
n
X n
X
VH V Ki = V hH,Ki i .
i=1 i=1

Dokaz ove propozicije (zajedno sa pregledom osnovnih pojmova iz teorije

reprezentacija konanih grupa) se nalazi u dodatku.

67
9 Dodatak: Reprezentacije konanih grupa
U ovom odjeljku pretpostavljamo da su svi vektorski prostori nad C.
Denicija 9.1. G grupa i V vektorski prostor. Reprezentacija grupe
Neka je
G je par (, V ), : G GL(V ) homomorzam grupa (GL(V ) ozna-
gdje je
ava grupu linearnih invertibilnih operatora na V ). Dimenzija reprezentacije se
denira kao dimenzija vektorskog prostora V .

Prirodna preslikavanja izmeu reprezentacija su linearni operatori koji u-

vaju djelovanje grupe.

Denicija 9.2. Neka su (1 , V1 ) i (2 , V2 ) reprezentacije grupa G. Kaemo da

linearni operator L : V1 V2 ispreplie reprezentacije 1 i 2 (odnosno da je L
operator isprepliranja) ako vrijedi

L(1 (g)v) = 2 (g)L(v),

za sve v V1 i g G. Operatori ispreplitanja ine vektorski prostor koji

oznaavamo sa HomG (1 , 2 ) (ili HomG (V1 , V2 )). Kaemo da su reprezentacije
(1 , V1 ) i (2 , V2 ) ekvivalentne, ako HomG (1 , 2 ) sadri izomorzam. Piemo
1
= 2 .
Zadatak 30. Neka je f HomG (V1 , V2 ) operator ispreplitanja reprezentacija
1 i 2 grupe G. Ker f i Im f podreprezentacije od 1 i 2 .
Dokaite da su

Denicija 9.3. Neka je (, V ) reprezentacija grupe G. Za potprostor W < V

kaemo da je G-invarijantan ako je (g)w W za sve g G i w W (kad nema
zabune piemo gw umjesto (g)w ). Kaemo da je reprezentacija ireducibilna
ako su {0} i V jedini G-invarijantni potprostori od V .

Lema 9.4 (Schurov lema). Neka je (, V ) ireducibilna, konano dimenzionalna

reprezentacija grupe G. Tada se HomG (V, V ) sastoji od operatora oblika I , za
svaki C (I je identiteta).
Dokaz. Neka je A HomG (V, V ) i neka je svojstvena vrijednost od A. Lako
se vidi da je A I HomG (V, V ). S druge strane, svi ne nul operatori u
HomG (V, V ) su izomorzmi (prema prethodnom zadatku Ker A je podreprezen-
tacija ireducibilne reprezentacije pa je Ker A = V ili 0). Kako A I nije
injekcija, slijedi da je A = I .

Ako su (1 , V1 ) i (2 , V2 ) reprezentacije grupa G1 i G2 , tada je njihov tenzor-

ski produkt (1 2 , V1 V2 ) reprezentacija grupe G1 G2 denirana formulom

(1 2 )(g1 , g2 )(v1 v2 ) = 1 (g1 )v1 2 (g2 )v2 ,

za sve (g1 , g2 ) G1 G2 .
Propozicija 9.5. Neka je (, V ) ireducibilna konano dimenzionalna reprezen-
tacija od G1 G2 . Tada postoje ireducibilne reprezentacije 1 i 2 od G1 i G2
takve da je
= 1 2 .

68
Dokaz. 0 0
Neka su 1 i 2 reprezentacije od G1 i G2 na V denirane formulama
0
1 (g1 )v = ((g1 , 1))v , odnosno 20 (g2 )v = ((1, g2 ))v za g1 G1 , g2 G2
i v V. Neka je V1 G1 -invarijantan potprostor od V takav da je repre-
0 0
zentacija 1 |V1 ireducibilna. Neka je v0 V i V2 = h2 (g2 )v0 |g2 G2 i G2 -
invarijantan potprostor od V generiran s v0 . Denirajmo G1 G2 ekvivari-
jantno preslikavanje A : V1 V2 V tako da je A(v0 v0 ) = v0 . Tada je
A(10 (g1 )v0 20 (g2 )v0 ) = (g1 , g2 )v0 za g1 G1 i g2 G2 . Kako vektori
10 (g1 )v0 20 (g2 )v0 razapinju V1 V2 , lako se vidi da je preslikavanje A dobro
denirano. Preslikavanje je surjektivno zato to je ireducibilna (pa vektori
(g1 , g2 )v0 generiraju V za (g1 , g2 ) G1 G2 ). Ako je A bijekcija onda smo
dokazali 1 2 = . Pretpostavimo da A nije injekcija. Tada je Ker A G1 G2
invarijantan potprostor od V1 V2 , pa je specijalno kvocijentna reprezentacija
(1 2 , V1 V2 / Ker A) ekvivalentna s (V, ). Treba jo pokazati da je kvoci-
jentna reprezentacija ekvivalentna tenzorskom produktu reprezentacija.

Lema 9.6. Vrijedi

(1 2 , Ker A)
= (1 2 , V1 W ),

za neki W < V2 .
Dokaz. Pokaimo prvo da je linearno preslikavanje B

V1 HomG1 (V1 , Ker A) Ker A,

odreeno formulom v1 f 7 f (v1 ), za sve v1 V1 i f HomG1 (V1 , Ker A)

ekvivalencija G1 G2 reprezentacija (g G2 djeluje na f HomG1 (V1 , Ker A)
formulom (gf )(v) = 2 (g)f (v)). Vrijedi

(g1 , g2 )(v1 f ) 7 (g2 f )(g1 v1 ) = g1 g2 f (v1 ) = (g1 , g2 )f (v1 ),

iz ega slijedi da je B G1 G2 reprezentacija. Iz denicije

operator ispreplitanja
tenzorskog produkta slijedi da je V1 V2 kao reprezentacija grupe G1 ekviva-
m
lentna direktnoj sumi reprezentacija V1 , gdje je m = dim V2 . Prema tome
Ker A je kao G1 podreprezentacija od V1m ekvivalentna direktnoj sumi V1k za
neki k N (jer je V1 ireducibilna), iz ega slijedi da je

V1 HomG1 (V1 , Ker A)

= Ker A.

Prema prethodnoj lemi kvocijentna reprezentacija (1 2 , V1 V2 / Ker A)

je ekvivalentna reprezentaciji (1 2 , V1 V2 /(V1 W )), za neki W < V2 .
Lako vidi da su reprezentacije (1 2 , V1 V2 /(V1 W )) i (1 2 , V1
(V2 /W )) ekvivalentne. Primjetimo da je HomG1 (V1 , Ker A) podreprezentacija
od HomG1 (V1 , V1 V2 )
= V2 (ovo je ekvivalencija G1 G2 reprezentacija) pa
tvrdnja slijedi.

69
 Sad moemo dokazati Propoziciju 8.12.

Dokaz Propozicije 8.12. Prema Propoziciji 9.5 V moemo dekomponirati kao

tenzorski produkt V = ni=1 Vi , gdje Gi
Vi . Za svaki Vi postoje tri, u
djeluje na
parovima linearno disjunktna, potprostora Vi1 , Vi2 i Vi3 (tj. suma Vi1 + Vi2 + Vi3
je direktna) takva da je

hHi ,Ki i
Vi = Vi1 , ViHi = Vi1 Vi2 , ViKi = Vi1 Vi3 .

(Budui da je V Ki V Hi = V hHi ,Ki i .) Prema tome vrijedi

V H = (V11 V12 ) (Vn1 Vn2 ),

n
X n
X
V Ki = V1 (Vi1 Vi3 ) Vn ,
i=1 i=1
n
X n
X
V hH,Ki i = (V11 V12 ) Vi1 (Vn1 Vn2 ).
i=1 i=1

Tvrdnja sada slijedi iz distributivnosti tenzorskog produkta i direktnih suma.

Argument emo raspisati za n = 2, dok opi sluaj ostavljamo itatelju. Umjesto
U V radi jednostavnosti piemo UV .
H
Za n = 2 vrijedi, V = V11 V21 + V11 V22 + V12 V21 + V12 V22 i V K1 + V K2 =
V1 V21 +V1 V13 +V11 V2 +V13 V2 . Budui da je (V11 +V13 )V12 trivijalan slijedi da
hH,K1 i
je presjek jedanak V11 V21 +V11 V22 +V12 V21 . S druge strane, V +V hH,K2 i =
(V11 + V12 )V21 + V11 (V21 + V22 ) = V11 V21 + V12 V21 + V11 V22 + V11 V21 pa tvrdnja
slijedi.

Literatura
[1] F. Diamond and J. Shurman, A First Course in Modular Forms, Springer,
2005.

[2] L. E. Dickson, History of the Theory of Numbers, Vol. II, Chelsea, New
York, 1952.

[3] N. Koblitz, Introduction to elliptic curves and modular forms, Second edi-
tion, Graduate Texts in Mathematics, 97. Springer-Verlag, New York, 1993.

[4] K. Tasaka, On a conjecture for representations of integers as sums of squares

and double shue relations, Ramanujan J., 33(1) (2014), 121.

70