Pazanin, A., Moral, pravo | politika... Pal. misao, Vol 1000, (1996), br. 4, st. 33—60 33 Izvorni znanstveni anak 1(091) Kant, 1 Moral, pravo i politika u praktiénoj filozofiji kasnoga Kanta ANTE PAZANIN* Satetak U_povezanosti_s najnovijim _pokusajima obnove Kantove filozofije, kako je rikazuju njeni suvremeni istrazivaci i zagovornici, kao Sto su Herbert Schnadel- ach, Hans Lenk, Konrad Cramer, Wilhelm Vossenkuni, ‘Volker Gerhardt, Katl- Otto’ Apel, Otfried Hoffe i drugi dji su radovi ove godine objavijeni pod naslovom ‘Kant in der Diskussion der Moderne, autor ovoga rada pokuSava analizom Kantove rasprave Uber den Gemeinspruch: Das mag in der Theorie richtig sein, taugt aber nicht fiir die Praxis pokazati da kod kasnoga Kanta nije Samo’ namaéen’? raziozen program praktiéne filoeotije od filozobje morala,{ prava_do politike i povijesti, nego da je on u tri poglavija navedene rasprave Veé razraden u_smislu moderne liberalne teorije morala, drzavnog prava i medunarodnoga ili “svjetsko-gradanskog” prava prema temeljnom principu Kan- tove prakticne filozofije: “Was aus Vernunftgrinden fir die Theorie gilt, das gilt auch fiir die Praxis”. Nasuprot “kontemplativnom mizantropu”! i “smrti svake moralnosti”?, do kojih dovodi prirodna teZnja za sreéom, Kant svrhu morala ne vidi u tome da budemo samo sretni, nego da postanemo “dostojni srece” (der Gliickseligkeit wiirdig). Tu misao Kant razvija veé 1785. u prvom djelu svoje filozofije morala Grundlegung zur Metaphysik der Sitten i zadréava je kroz Gitavo krititko razdoblje do svojih kasnih spisa. Misao o Ijudskom dostojanstvu_ kao “dostojnosti za sreéu” Kant razvija iz “sustavnog povezi- vanja umnih bia pomoéu zajednitkih objektivnih zakona”, koji kao moraini zakoni povezuju i obvezuju sva_umna biéa, pa i éovjeka kao umno biée, da postupaju u skladu s duino%éu prema moralnom zakonu kao spoznajnom razlogu slobode. Da bi bio slobodan, govjek mora svoje sudioni8tvo na moralnom zakonodavstvu dokazati djelovanjem. U tom “Amte Paganin, redovni profesor Fakulteta politiékih znanosti u Zagrebu na predmetu Polititka filozofija 'Kant, L, “Uber das MiSlingen aller philosophischen Versuche in der Theodizee”, citirano prema: Kant: Werke, Darmstadt, 1970., Bd. VI, str. 122-123 (A 223). Kant, L, “Uber den Gemeinspruch: Das mag in der Theorie richtig sein, taugt aber nicht fiir die Praxis”, ibidem, str. 139 (A 223). SIbidem, str. 131 (A 208-209).Patanin, A, Moral, pravo i politika... Polt. misao, Vol 00K, (1996), br. 4, st. 33-50 34 smislu Kant u Predgovoru svojoj Kritici prakti¢noga uma napominje da je sloboda ratio essendi moralnoga zakona, a moralni zakon ratio cognoscendi slobode. Svojim moralnim djelovanjem Sovjek se uzdize do zakonodavstva Gistoga prakticnog uma i postaje konstitutivnim élanom ¢udoredne zajednice umnih biéa, Dakako, on time ne postaje odmah i clanom Ijudske zajedni- ce, jer kao Govjek on nije Gisti um niti neko sveto umno bie, nego svagda i osjetilno konatno biée, koje postaje slobodno i dostojno sreée time Sto udovoljava moralnom zahtjevu poznatog kategori¢kog imperativa. Obiéno se to uzdizanje Govjeka do moralnog zakonodavstva shvaca kao odvajanje umnog carstva svrha od osjetilnog svijeta pojava, a Covjeka kao gradanina dvaju svjetova — Kant sam kaze kao homo moumenon i homo phacnomenon. Tu se javija problem povezivanja, Stovige jedinstva tih_ dvaju svjetova, neovisno o tome nazivaju li se oni carstvima, sferama, regijama, slojevima, perspektivama ili “odvajanjima”. O tome su vrlo zanimljive stu- dije objavili Herbert Schnidelbach, Hans Lenk, Konrad Cramer, Wilhelm Vossenkuhl, Volker Gerhardt, Karl-Otto Apel, Otfried Hoffe i drugi, ra- dovi kojih su ove godine sabrani pod nasloyom Kant in der Diskussion der Moderne'. Na neka od tih pitanja, ponajprije na ona koja se tiéu cjelovite praktiéne filozofije, Kant je pokuSao odgovoriti u svojoj raspravi Uber den Gemeinspruch: das mag in der Theorie richtig sein, taugt aber nicht fir die Praxis iz godine 1793. Ovdje Gemo se ogranititi na taj Kantov rad O opcenitoj izreci: to moze biti ispravno u teoriji, ali ne vrijedi za praksu, iako je pojedine aspekte prakti¢ne filozofije on dalje razradio u svojim Kasnijim radovima O vjeénom miru 1798. i Metafizici cudoreda 1797. Osnovna misao praktiéne filozofije kasnoga Kanta usmjerena je na is- tradivanje najvi8eg dobra sto ga éovjek moze ozbiljiti u svijetu. Njezin predmet otuda nije “ni moralnost Govjeka za sebe ni steéa samo za sebe, nego najvise u svijetu moguée dobro, koje se sastoji u sjedinjenju i podu- daranju obiju”S, tj. moralnosti i sreée. U skladu s tom temeljnom miglju svoje praktiéne filozofije Kant pri kraju uvoda u raspravu O opcenitoj izreci.. najavijuje da Ge on odnos teorije i prakse prikazati “prvo u moralu uopée (s obzirom na dobrobit svakog covjeka), drugo u politic! (u odnosu na dobrobit dréava) i trece wu kozmopolitskom promatranju (u po- gledu dobrobiti Judskoga roda u cjelini, i to ukoliko je on pojmijen u napredovanju k dobrobiti u nizu pokoljenja svih buducih vremena” (A 208). — dakle, u svjetskopovijesnom znaéenju. Veé iz tako nagnagene zadaée istraZivanja proiziazi da Kant odnos teorije i prakse Zeli razmotriti i prikazati na primjeru “morala, drzavnog prava i medunarodnog prava” (A 208), Sto je posebno aktualan problem naSega danasnjeg vremena. 4Vidi: Gergard Schénrich, Yasushi Kato (Hrsg.), Kant in der Diskussion der Moderne, Frankfurt, 1996. SBroj u zagradi oznatava stranicu_ krititkog A izdanja Kantove _rasprave navedene u biljesci broj 2 prema istom izdanju.Patanin, A., Moral, pravo i politka... Polt. misao, Vol XO, (1996), br. 4, st. 33-60 35 Prethodno je, medutim, Kant razlozio o kakvoj teoriji i praksi je u sferi praktiéne filozofije uopée rijec. Jer, “praksom se ne naziva svako hantiranje, nego samo ono ozbiljenje neke svrhe koje se misli kao pridrZavanje stanovitih opéenito predocenih principa postupanja” (A 201). Naime, nasuprot nepodudarnosti teorije i prakse u tzv. teoretskoj filozofiji, u kojoj bi opéenita izreka imala svoju valjanost u onim sluéajevima kad nam kod primjene neke teorije predmeti ne mogu biti wopée daii, kao npr. kod primjene teorije na “predmete zrenja” koji — iako su predoveni u teorji pomoéu pojmova i mogu se umom misliti — ipak “gotovo ne bi mogli biti dani nego bi dakako mogli biti samo prazne ideje, upotreba u praksi gotovo ne bi bila nikakva ili Stovie njoj Stetna” i dakle, nasuprot svakida’njem midljenju i “opéenitoj izreci” o nevaljanosti teorije za praksu Kant istite da u “teoriji koja je utemeljena na pojmu duznosti potpuno otpada zabrinutost za prazni idealitet toga pojma. Jer, pokretanje stanovitog djelovanja nage volje ne bi moglo biti duznost, kada ono ne bi bilo moguée i u iskustvu”. Kant dodaje, da je “u sada’njoj raspravi rijeé samo © toj visti teorije” (A 205), dakle teorije kao onoga svojevrsnog znanja koje kao umno poimanje dugnosti i slobode omogucuje moralno djelovanje, neovisno o tome misli li se djelovanje nage volje u iskustvu kao potpuno ili kao ono koje se sve vie priblizava potpunosti oabiljenja ideje duznosti i slobode. U svakom sluéaju, istise Kant, “rijeé je © kanonu uma (u prakti¢nome), gdje vrijednost prakse potiva potpuno na njenoj primjerenosti teoriji koja joj le2i u osnovi”, a ne bilo kojoj teoriji, nego teoriji u etici i praktiénoj zofiji_uopée, tel “sve je izgubljeno, ako se empirijski i otuda sluéajni uvjeti izvodenja zakona utine uvjetima samog zakona”, tj. ako se “neka praksa, koja je procijenjena prema vjerojatnom ishodu dosadasnjeg iskustva, ovlasti da viada teorijom koja postoji 2a sebe samu” (A 206). Taj_svojevrsni smisao moralne teorije i prakse uma kao umnog djelova- nja nage volje i ispunjenja “pojma duznosti” Kant precizira u 1. poglaviju navedene_rasprave pod naslovom “O odnosu teorije i prakse u moralu uopée”. To je zapravo Kantov “odgovor na neke primjedbe gospodina pro- fesora Garvea”, koje je ovaj udinio u djelu Pokusaji o razli¢itim predme- tima iz morala i knjiZevnosti, a titu se ponajprije Kantova shvaéanja morala i sreée. Nasuprot Garveovu pokuSaju da pojam duinosti, katego- ritke imperative i odredenja slobodne vole pojmi pomocu “principa pi holoskih obja’njenja koji svi lee u osnovi mehanizmu prirodne nuznosti” (A 224), Kant pokazuje da priroda i psiholoske sklonosti ne mogu dati zakone ni slobodi ni moralu (v. A 231). U tom razmatranju za nas je svakako va%nije ono 8to Kant pritom istite kao svoje trajno shva¢anje morala sto ga je on “prethodno”, dakle u glavnim djelima svoje kritiéke filozofije, razvio i koje on sada kratko izlaze u popularnom obliku i prosiruje iz etike na filozofiju prava i politike, nego Garveovi prigovori i Kantova eventualna obrana — _ eventualna obrana stoga, jer Kant i sam kaze kako on nema sklonost da se brani. Stoga éemo ovdje izdvojiti samo ona mjesta koja su od natelnog znacenjaPatanin, A, Moral, pravo i politika... Pot, misao, Vol 100M, (1896,), br. 4, st. 3350 36 za razumijevanje morala i njegove uloge u_prakticnoj filozofiji kasnoga Kanta. Tako veé spomenutu misao svoje moralne filozofije, po kojoj nas moral ne uéi kako trebamo postati sretni, nego kako trebamo postati dostojni steée, Kant ovdje obrazlaze reéenicom da biti dostojan sree znati “onu kvalitetu_osobe koja podiva na samoj viastito} volji subjekta, te da bi u primjerenosti s njom bio suglasan opéeniti um koji daje zakone (kako pri- rodi tako i slobodnoj volji) za sve svrhe te osobe”. Kant dodaje da je “dostojnost za srecu” (die Wiirdigkeit gliicklich zu sein) sasvim razlitita od “spretnosti da se za sebe stekne sreéa” (von der Geschiklichkeit, sich ein Gliick zu erweben). U skladu s tim Govjek kao konaéno umno bi¢e ne moze, a prema Kantu i “ne treba odustati od svoje prirodne svthe” i sree, ali istinski sretan u smislu “dostojnosti za sreéu” on moje biti tek nakon sto je udovoljio dugnosti i moralnom zakonu, “koji mu je propisan umom” i koji se ne moze uyjetovati nitim Sto dolazi od prirode, pa ni srecom (v. A 209, 210). Sreéa, naime, “sadrzi sve (a takoder i ni8ta vise, nego) Sto nam moze pribaviti’ priroda, a krepost ono Sto nitko ne moze dati ili uzeti nego Govjek sam sebi” (A 220). Poznata Kantova misao, da je Sovjek zasluzan za ono sto je sam iz sebe stvorio, dolazi najvise do izraZaja upravo u njegovu razumijevanju kreposti i morala, a njih nema bez “pojma duznosti”. Da bi se pak “zapovijed du%nosti predodila u svojemu potpu- nom, bezuyjetnom ugledu, koji zahtijeva poslusnost iz samoga sebe i bez ikakvih dragih utjecaja”, Govjek mora, naglaSava Kant, “koliko mu je moguée, teZiti da postane samosvjestan, da se u odredenje duznosti neprimjetno ne umije’a nikakvo izvedeno nagonsko pokretalo” (A 210), koje bi onemoguéilo maksimi da postane zakon. Kao Sto je poznato, pomoéu maksime bezuvjetnog pokoravanja moralnom zakonu Sovjek postaje Glanom moralnog zakonodavstva slobodne volje. Stoga je njegovo pretpos- tavijanje svim drugim svrhama i dobrima Sto ih covjek moze ozbiljiti_ wu svijetu sasyim druktijeg. zn: i magenja. U vezi s tim Kant veli: “U sluéaju kolizije stanovitih mojih svrha s moralnim zakonom duznosti ja sam svjestan da prednost pripada duZnosti”. Otud je i stanje koje nastaje udo- voljavanjem moralnoj duznosti u odnosu prema ostalim stanjima “ne samo neko bolje stanje, nego jedino o sebi dobro stanje”. Ono je “dobro iz sasvim drugog polja, u kojemu se gotovo ne uzimaju u obzir svrhe koje bi mi se mogle ponuditi (pa time ni njihova suma, sre¢a)”. Odredbeni razlog volje u tom polju, zakljuguje Kant, “nije materija proizvoljnosti..., nego sta forma opéenite zakonomjernosti_njene maksime” (A 219). U tom smislu, dakle, valja najprije udovoljiti cistoj formi maksime morainog_djelo- vanja, jer “najprije moram biti siguran, da ne djelujem protiv svoje duinosti”, a “tek nakon toga mi je dopuSteno da se osvrnem za sreéom, ukoliko je mogu ujediniti s onim mojim moralno (ne fizi¢ki) dobrim njem” (A 219, 220).Patanin, A, Moral, pravo 1 politka... Polit misao, Vol X00, (1996), br. 4, sr. 38-50 37 Kant je svjestan toga da moZda ni jedan vovjek nikada nije uspio pot- puno nesebiéno i disto bez mijeSanja sklonosti i prirodnih pobuda izvrSiti “svoju priznatu i od sebe postovanu duZnost” u smislu odvajanja i suprot- stavijanja Gistoce moralne duinosti i koristoljubive sreée. Stovise, “mozda to ne Ce poéi za rukom nikada nikome ni kod najvecih nastojanja”. Ali, “Sovjek je s najveéom jasnoéom”, istiée Kant, “svjestan toga, da on svoju duznost treba vrsiti sasvim bez viastite koristi i da svoj zahtjev za sreéom mora potpuno odvojiti_ od pojma duinosti, da bi ovoga’ imao_ sasvim Gistoga” (A 222). Kant dokazuje da éovjek to moze i pokazuje kako on toga postaje svjestan, te misli da je za “promatranje duznosti to i dosta” (A_ 223). Na_poznatom primjeru_depozita Kant Gini zornim da “pojam dugnosti_u Gitavojsvojoj stoci” nije samo “jednostavniji, jasniji, wu prakti¢noj upotrebi za svakoga razumljiviji i prirodniji od svakog motiva koji je izveden iz sreée ili koji je pomijeSan s njom i s obzirom na nju”, nego da je on “i u sudu éak najobitnijeg Ijudskog uma”, ako je ovaj povezan “s voljom Zovjeka”, puno “jaci prodorniji i s vecim izgledom na uspjeh nego svi razlozi pokretala koji su proizaili iz posljednjeg koristolju- bivog principa” (A 227) vlastite sreée i prirodnih sklonosti. Cinjenicu da je ovjek svjestan kako se moze uzdignuti nad sve nagone i vlastitu koristoijubivost — ‘on kaze: “nad bezbrojna zla Zivota i same za- vodni¢ke primamljivosti” (A 229) — Kant izrazava poznatom izrekom: “Covjek to moze, jer on to treba”. Covjek, naime, to treba zato Sto “to u-njemu otvara dubinu boZanskih zasada koja (dubina) mu istodobno omoguéuje da osjeti_sveti_ strah pred veliginom i uzvisenoséu svoga istin skog odredenja” (A 230). Kant istise ne samo uzvi$enost moralne kreposti kao istinsko Ijudsko odredenje i tistocu morala od svih sklonosti i bogat- stava, nego vjeruje da bi o8trenjem smisla za duznost i trajnom upotrebom njezinih navela u privatnom i javnom Zivotu “uskoro s éudorednoséu judi bolje stajali” (A 230). Obiéno se ta Kantova yjera i zahtjev uma u razvijanju morala kao dos- tojnosti za sreéu tumage iskljucivo u smislu metafiziéke odvojenosti dvaju svjetova te éak zatvorenosti “carstva svrha” i iste univerzalne umnosti kao “duinosti”, a da se ne vidi kako um in concreto postaje praktitan. Tek se u_ najnovijim, uz biljes‘ku 4 spomenutim, interpretacijama Kantove praktiéne filozofije govori o tome da je i njegova filozofija i metafizika morala kao filozofija slobode i duinosti otvorena za sreéu i povijesne kon- tekste, upravo kao njihova umna pretpostavka. Kant i sam govori o tome veé u Grundlegung zur Metaphysik der Sitten, kad u Predgovoru istiée da se sva moralna filozofija doduse “potpuno osniva na svome éistome dije- Iu”, ali dodaje, ne bez razloga, da se apriorni moralni zakoni moraju dopuniti “rasudnom snagom”, kako bi Govjek “ideju Gistog praktiénog uma... u svome Zivotu” udinio djelotvomom. U smislu jedne takve dopune moralnih umnih zakona Zivotnim iskustvom dade se razumjeti posebno onaj dio teksta koji govori da ti moralni apriorni zakoni umnih biéa “zahtijevaju_jo$ rasudnu snagu izo8trenu iskustvom, da bi se moglo razliko- vati, u kojim se sluéajevima imaju primijeniti, a dijelom da bi im sePatanin, A, Moral, pravo | politika... Poli misao, Vol 00K, (1996,), br. 4, st. 33—50 38 pribavio pristup u volju Zovjegju i snaga za izvrSavanje. Jer covjek, kojega aficiraju tolika nagnuéa, sposoban je dodue za ideju praktiénoga dstog uma, ali je u svome Zivotu ne moZe tako lako in concreto uciniti djelo- tvornom”®. Da bi ideju praktiénog Gistog uma ozbiljio u moralnom djelo- vanju, Govjeku je, dakle, osim univerzalnih umnih zahtjeva potrebna, ne samo rasudna ‘snaga kao opéenita moé spoznavanja nego i svojevrsna praktiéna rasudna snaga koja je “izo8trena iskustvom”’ Ako je tome tako da se univerzalna pravila i zakoni uma veé w sferi morala, kako bi im se pribavila “snaga za izvréavanje” i ideja prakti¢nog Gistog uma u konkretnom fjudskome Zivotu uéinila “djelotvornom”, moraju dopuniti “rasudnom snagom moéi izoStrenom iskustvom”, onda ée dopuna umnih zakona pomoéu iskustva, obiGaja i povijesnog svijeta Zivota biti jos veéa i znaéajnija u sferi prava i politika. To dolazi do izrazaja posebno u djelima kasnoga Kanta, tako da se u suvremenim raspravama i interpreta- cijama sve vise govori o sli¢nostima izmedu Kantove i Aristotelove etike i praktitne filozofije nego o njihovu radikalnom_suprotstavijanju. Nasuprot alternativnim i proizvoljnim suprotstavijanjima, Otfried Héffe pokazuje da je Kant po intenciji svoje praktiéne filozofije aristotelovac, jer da je njegov “univerzalizam principa” otvoren prema tradiciji i obiajnosnim kontekstima, Sovise da je otvoren za razligite primjene i da “odgovara svojevrsnostima, kako na osobnoj tako i na socijalnoj razini”?. Mi Gemo jo§ vidjeti, u_ko- jem je smislu Kantoy “univerzalizam principa” otvoren za _razlicite “primjene” i kontekste. I na primjeru analizirane rasprave O. opcenitoj izreci.. vidimo da kasni Kant nije samo naznadio program praktitne filozofije od metafizike morala do filozofije prava, politike i “svjetsko-gradanske” povijesti, nego da ga je razlozio i na svoj liberalni nagin u clini razvio. Dakako, taj program preuzima i u obliku svoje filozofije objektivnog duha dalje razvija Hegel u poznatom pokuSaju sjedinjenja i pomirenja novovjekovne éudoredne subjek- tivnosti i antigke obicajnosne supstancijalnosti na razini suvremene svjetske povijesti kao “povijesti ustava” modernih dréava i povijesnih naroda. Ovdje nije moguée ulaziti u “metafiziku” filozofije povijesti, ni u to Sto je u njoj i opéenito u Hegelovoj Znanosti logike ostalo sadrzano od Kantove filozo- fije i posebno od njegove “metafizike éudoreda”, ali je danas svakome tko se time bavi jasno da se i zasto se praktiéna filozofija kod Kanta ne moze svesti na metafiziku éudoreda, niti filozofija objektivnog duha kod Hegela na ontoloski monizam znanosti logike. Stoga su zanimfjivi_ rezultat najnovijih. istrazivanja svih, a ponajvise najznaéajnijih mislilaca proslosti, jer nam (i ako nam) pomazu da se njihove misli i zasluge primjerenije izraze i pravednije vrednuju bez apriornih ~—predrasudai__proizvoljnih Kant, L, Dvije rasprave, Zagreb, 1953., str. 151. THoffe, O., “Ausblick: Aristoteles oder Kant wider eine plane Alternative”, u: Klassiker Auslegen, Aristoteles: Dic Nikomachische Ethik, Bd. 2, Berlin, 1995., str. 284.Patanin, A, Moral, pravo i politika... Poli. misao, Vot OOK, (1996), br. 4, st, 88-50 39 suprostavijanja, pa nam time pomazu, ne samo da potpunije i bolje razu- mijemo te mislioce i europsku misaonu povijest u clini nego i svoje vla- stito vrijeme i suvremeni svijet sa svim njegovim problemima, krizama i opasnostima. Dakle, bez zatvaranja viastitih shva¢anja i interpretiranja mi- slilaca prodlosti u bilo kakve “izme” — bilo da je rijeé 0 neoaristotelizmu ili novom kantijanizmu hegelijanizmu, da “spomenemo najznacajnije smjerove europske praktitne filozofije — mi moramo biti otvoreni za sva temeljita istrazivanja i njihove doprinose Sto boljem razumijevanju samih stvari 0 Kojima je kod pojedinog mislilaca Prihvaéanjem spoznaja i uvida neovisno o tome od koga oni potjecu, oboga¢ujemo viastito znanje i izbjegavamo svodenje velikih mistilaca. na modele i kalupe koji vode skra¢ivanju i siromasenju njihovih mi U_ tom smislu Otfried Héffe s pravom odbacuje “skracivanja koja se jo8 i danas vr8e djelomitno s Aristo- telom i djelomitno s Kantom, a éesto, éak dosta, s obojicom mislilaca”, jer skradivanja dodu’e omoguéuju “retorigki sjajnu polemiku”, ali “zastupane pozicije ne udovoljavaju njihovom misaonom bogatstvu, njihovoj pojmovnoj i argumentativnoj oftrini, te njihovu povratnom vezivanju na moralno iskustvo” kao zbiljsko polaziste svake etike. U svakom sluéaju prisustvujemo novom odredenju odnosa izmedu Kantove i Aristotelove etike. H6ffe o tome kaze: “Da bi se nanovo odredio odnos Aristotelove i Kantove etike, mora se ponajprije odre¢i partijnosti koja za uzor a priori uzima samo jednog od dvaju mislilaca, a za drugog rezervira samo povrini i k tome sumnjiéavi pogled”. Drugim rijecima, mora se “iza aristotelizma vratiti Aristotelu i iza kantijanizma Kantu”’. Zanimljivo je spomenuti da je Otfried Héffe slitno govorio o odnosu Aristotelove i Kantove etike u svome predavanju “Univerzalistitka etika i rasudna snaga: aristotelovski pogled na Kanta” Sto ga je na Fakultetu polititkih znanosti Sveudilista u Zagrebu odréao u na’em gradu u_ proljece 1990. godine. Sada on u Zavrinoj studiji u zborniku o Nikomahovoj etici pokazuje da je alternativa: Aristotel Kant “eine plane Alternative”, dakle “ravna”, Sto znagi povrSna alternativa. Neovisno 0 mnogim upit pojedinacnim mislima o Kantu i Aristotelu, naéelno se moZemo sloziti s Hoffeovim zakljuékom to ga on prediage na kraju kao “privremenu bi- lancu u pet retenica: (1) Prema intenciji etike kao praktiéne filozofije Kant je aristotelovac. (2) U temeljnim elementima svoje etike Aristotel je univerz (3) Tamo gdje Aristotel toboze nadilazi Kanta, kod rasudne snage, on unaprijed daje analizu koju Kant u stvari priznaje i moralnofilo- zofski vodi dalje. (4) U pogledu teorije djelovanja neke od Aristotelovih analiza upuéuju preko viastitog potetnog stava kao samo teoretski strem- Ijeceg stava. 1 (5) u nauku o sre¢i njemu uspijeva ono protiv ega Kanto- va teza 0 pojmovnoj neodredenosti izrazava natelnu skepsu: on (Aristotel) razvija objektivni i zaéudno Siroki dobro odredeni pojam”®. SIbidem, str. 279. SIbidem, str. 303.Patanin, A, Moral, pravo | politixa... Polit. misao, Vol YOK, (1996.), br. 4, str, 39-50 40 Iz tih zavrSnih misli Héffeove studije 0 odnosu Aristotelove i Kantove etike mo%e se zakljuciti da je i u kojemu smislu je Kant, osobito kasni Kant i njegovo veé spomenuto shvacanje iz krititkog razdoblja o rasudnoj snazi “izo8trenoj iskustvom”, prema “intenciji etike kao praktitne filozofije” — aristotelovac. Time nije pak dovedena u pitanje Ginjenica da je tek Hegelova praktitna filozofija od poéetka orijentirana na Aristotelovoj_u smislu pomirenja novovjekovne — cudoredne — subjektivnosti_ i _anti¢ke etiékopolitiéke supstancijalnosti. Ovdje nas, medutim, zani i kasni Kant, pored etike “univerzalnih principa”, ‘uspijeva _razviti praktiénu filozofiju od filozofije morala i prava’ do filozofije politike i povijesti. U toj otvorenosti univerzalnih principa za “razlitite primjene” iu zahtjevu za primjereno&¢u “svojevrsnostima” osobnih i “socijalnih razina” Ijudskoga praktiénog djelovanja sadrzan je naime smisao Kantove misli Metatizici Cudoreda © razlici “unutarnje i vanjske upotrebe slobode” wu ci- jelom njezinu opsegu od morala preko prava do politike. Jer, kao sto je moral unutarnja upotreba slobode neovisno o svim pritodnim teénjama za sreéom, tako je pravo upotreba slobode u vanjskim odnosima Ijudi medu sobom, takoder neovisno o prirodnim svrhama, jer prirodna teznja ni ovdje ‘ne moze postati primarni odredbeni razlog javnog zakona i slobode u_njezinoj vanjskoj upotrebi. Polazeci od prava i duénosti Zovjeka u politiékoj zajednici, Kant u 2. poglaviju svoje rasprave O opéenitoj izreci... na prvo mjesto stavija “povezivanje koje je samo po sebi svrha (koju treba imati svaki pojedinac)", kao “bezuvjetnu i prvu dudnost” Sto. se samo u durstvu koje se nalazi u politiékom | stanju”. Time je, pak, ta prva i bezuyjetna duznost u dréavi prisutna u “svim vanjskim_od- nosima judi uopée koji su upuéeni na uzajamni medusobni utjecaj”, pa je ona kao “svtha, koja je uw takvom vanjskom odnosu duZnost 0 sebi samoj i éak najvi8i formalni uvjet (conditio sine qua non) svake ostale vanjske duznosti, sada pravo Ijudi pod javnim prinudnim zakonima (das Recht der Menschen unter 6ffentlichen Zwangsgesetzen) pomoéu kojih se moze s\ kome odrediti njegovo i osigurati protiv zahvata svakog drugog” (A 233). Dakle, kao Sto je uvjet istinske sre¢e u moralu dostojnost za sre¢u, tako je u pravu “duinost 0 sebi samoj” apriorni i “najvi8i formalni_uvjet. Ke ostale vanjske duznosti”. I u jednom i u drugom sluéaju na djelu je sti_a priori zakonodavni um”, Za sferu_prava i vanjske upotrebe slobo- de opéenito, Kant to ovako obrazlaze: “Pravo je ogranitavanje slobode svakog pojedinca na uvjet njena slaganja sa slobodom svakog drugog, uko- liko je ova moguéa prema opéem zakonu”. Buduéi da se svako ogranivenje slobode voljom nekoga drugog naziva “prinudom” ili “prisilom” (Zwang), 0 proizlazi da “gradansko drutvo” predstavlja “odnos slobodnih Ijudi, Koji (bez oSteéenja svoje slobode u cjelini njihova povezivanja s drugima) ipak stoje pod prisiinim” ili prinudnim zakonima. Ovdje je vaino uoéiti da svoj prinudni karakter vanjska upotreba slobode i javni zakoni ne dobivaju od slaganja empirijskih volja s pozitivnim propisima, nego otuda i zbog toga, kaze Kant, “jer to tako ho¢e sam um, i to Gisti a priori zako- nodavni um koji ne uzima u obzir nikakvu empirijsku svrhu”. Otuda sePatanin, A., Moral, pravo | politka... Polit. misao, Vot 0X, (1996), br. 4, st. $350 41 volja koja hoée “empirijsku sreéu” ne mo%e podvesti “ni pod kakav zajed- niéki princip, dakle ni pod vanjski princip Koji se podudara sa slobodom svakoga” (A 234-235), a posebno se takva empirijska volja ne moze ué uyjetom i principom vanjske upotrebe slobode. Stoga valja i za tu, kao za moralnu praksu, potraziti njoj primjerenu “teoriju” kao znanje “umnih razloga” i principa koji omoguéuju djelovanje i slobodu Ijudi uw politickoj zajednici. U tom smislu “svo iskustvo Govjeku ne pomaze da izbjegne propis teorije”, to znaéi prethodne uvide u umne razloge, “nego mozda samo da nauéi kako bi ga (taj propis teorije) mogao sto bolje i opéenitije upotrebjavati na djelu, nakon So ga je preuzeo u svoja navela” (A 232). To prethodno znanje “umnih razloga” kao svojevrsni “propis teorije” za javno zakonodavstvo i vanjsku upotrebu slobode omoguéuje da i toj sf ne odgovara “opéenita izreka: to moze biti ispravno u teoriji, ali ne vrijedi za praksu”, nego obratno: sve “sto iz umnih razloga vrijedi za teoriju, to vrijedi i za praksu” (A 234). Dakako, time nije iscrpljena zbilinost prakse, nego je samo istaknut zahtjev da valja u teoriji prodrijeti do temelja i principa na kojima se temeli praksa. U “Javnom pravu” to znati_valja prodrijeti do umnih razloga “vanjskih zakona koji omoguéuju opéenito sla- ganje” svih Glanova politiéke zajednice (A 234). U skladu s odredenjem “javnog prava” kao “zbroja vanjskih zakona”, Sto ih za vanjsku upotrebu slobode Ijudima u dréavi propisuje “disti a pri- ori zakonodayni um”, Kant promatra polititko ili “gradansko stanje” samo kao “pravno stanje koje je a priori utemeljeno” na sljedeca tri principa: na slobodi, jednakosti i samostalnosti Sanova drustva kao judi, kao poda- nika i kao gradana. Kant posebno istiée: “1. slobodu svakoga lana drustva kao covyeka, 2. jednakost svakog Hana sa svakim drugim kao po- danika, 3. samostalnost svakog Gana neke_ politicke zajednice kao gradanina” (A 235). Iz obrazlozenja tih principa vidi se da Kant pod “dru’tvom” (die Sozietat) misli “politicku zajednicu” kao zajednitku bit (das _gemeine Wesen), odnosno dréavu (der Staat), Iu ovom dijelu Tasprave vazno je joS jednom podsjetiti na temeljnu Kantovu misao, da umni razlozi, tj. principi, koji vrijede, kako za teoriju tako i za praksu, nisunikakvi empirijski, tehnicki ni pragmatiéni razlozi, nego apriomni_ uvidi prakticnoga uma koji kao svojevrsna “teorija” ili praktitno znanje vrijede i 2a praksu, jer oni omogu¢uju i konstituiraju praksu, kako u moralu tako upravu i politici Stoga Kant protiv empiristiékog i pozitivistickog shvaCanja i tumagenja temeljnih principa javnog prava istiée da navedeni principi slobode, jednakosti i samostalnosti nisu “zakoni koje daje veé Uspostavijena drava”, jer je “uspostavljanje drZave jedino moguée prema njima, prema Gistim umnim. principima vanjskog ljudskog prava uopée” (A 235) a ne prema empirijskotehnitkim i pragmatitkim razlozima. U vezi s prvim principom javnog prava moda je zanimljivo spomenuti, i za nase vrijeme aktualno, Kantovo patriotsko razumijevanje _ slobode Sovjeka kao Clana polititke zajednice nasuprot paternalisti¢kom kao krajnje despotskom shvaéanju drZavljana, koji su poput “nezrele djece” nedorasli i ligenisvih bitnih sposobnosti i prava, tako da ne razlikuju Sto im kaoPatanin, A, Moral, pravo i polit... Poli, misao, Vol OKI, (1996), br. 4, str, 33-50 42 dréavijanima pripada i koristi a ito ne pripada i Steti, te svu sreéu dobi- vaju kao poklon od vlade i poglavara. Upravo stoga Kant ne zagovara “odinsku, nego domovinsku vladavinu” (nicht eine vaterliche, sondern eine vaterlindische Regierung — imperium, non paternale, sed_patrioticum), dakle domovinsku ili patriotsku vladavinu, jer je samo ona primjerena lju- dima koji su sposobni za slobodu i pravo, a da istodobno nije u suprot- nosti sa svrhama zajedniéke volje, pa ni s dobrohotnoséu viade i viada Kant to ovako razlaze: Buduéi da svaki pojedinac u drzavi, od dega nije iauzet ni poglavar, politi¢ku zajednicu promatra kao domovinu, Kant kaze kao “majéino krilo, a zemlju kao ovinsko tlo iz kojega je i na kojemu je on sam ponikao, te koje on takoder mora ostaviti kao dragocjeni zalog, patriotski se natin misljenja sastoji u tome, da se prava svakog pojedinca u politickoj zajednici Stite pomocu zakona zajednitke volje, a ne da se svatko smatra ovlastenim da ih podvrgne upotrebi svoje neuvjetovane pro- igvoljnosti” (A 237-238), Ne bez razloga, Kant pritom ponavija da “to pravo slobode pripada élanu politiéke zajednice kao Govjeku, ukoliko je on, naime, biée koje je uopée sposobno za prava” (A 238), tako da “sloboda kao éovjek” ovdje znati da me “nitko ne moze prisiliti da budem sretan na njegov naéin”, jer “svatko smije traziti svoju sreéu na putu koji se njemu samome éini dobar” i da ne Steti slobodi i pravu drugih, nego tedi slobodi svih prema “moguéem opéem zakonu” (A 235). Nakon &to je na taj nagin izjednatio sve danove polititke zajednice kao jjude, Kant ih razmatra kao jednake podanrke, jet svaki Glan politi¢ke za- jednice “ima pravo prisile protiv svakog drugog élana” (A 238). “Pravo prisile”, naime, imaju. svi Glanovi kao podanici koji su kao takvi podredeni pravnom opéem principu i izjednageni u djelovanju i protudjelovanju svojih volja, koje su na taj nacin medusobno ogranitene prema opéem zakonu slobode, a to se upravo i naziva “politickim stanjem” (A 241). Tim prav- nim ogranigenjem slobode drugih pomoéu opéeg zakona pojedinac zapravo izjednacava sve druge Glanove politiéke zajednice sa sobom i time osigurava jednakost kao smisao javnog prava u nekoj polititkoj zajednici. “Ta opéa jednakost Ijudi u dréavi kao njenih podanika” izraZava_pravnu jednakost. svih njezinih dréavijana i postoji, kaze Kant, “sasvim dobro s najveCom nejednakoscu, s mnoStvom, i stupnjevima posjeda, bilo da se ona tiée tjelesne ili duhovne premo¢i nad ostalima”, bilo da se odnosi na poslusnost djece roditeljima, Zene muzZu ili na ovisnost blagostanja siroma- ha o bogatasima, Usprkos toj raznolikosti i nejednakosti mno8tva i stupnjeva posjeda “prema pravu svi su oni, medutim, kao podanici_ ipak medusobno jednaki”, jer javno pravo kao “izraz opée volje” moze biti “samo jedno jedino pravo” i jer “nitko ne moge prisiliti nekoga drukéije nego pomoéu javnog zakona (i njegova izvrditelja, poglavara driave), ali pomocu njega ‘se i svatko drugi njemu opire u istoj mjeri, pa nitko ne moze izgubiti to ovlastenje na prisilu... drukéije nego pomoéu svoga viasti- tog prekréaja” (A 238-239).Patanin, A., Moral, pravo | politika... Poll. misao, Vol YOU, (1996), br. 4, st 33-50 43 Zahvaljujuéi ideji jednakosti Ijudi kao podanika u politiékoj zajednici, svaki njezin Glan ima pravo pristupa i napredovanja “do svakog stupnja” nekoga njezina staleéa, kojemu moze pripadati podanik, a do kojega stup- nja_ga “mogu dovesti njegov talent, njegova marljivost i njegova sreca” (A 239). Kao Glan politiéke zajednice, nitko ne moze imati nikakvih urodenih privilegija, a svatko move iz njene jednakosti ispasti samo “pomoéu svoga vlastitog prekriaja” (A 242-243). Svoje razmatranje jednakosti Kant za- kijuéuje rijecima: “Covjek se moze smatrati sretnim u svakom stanju u kojemu je on samo syjestan, a da o njemu (njegovoj sposobnosti ili ozbiljnoj volji) ili o prilikama, za koje on ne moze okriviti nikoga drugoga, a ne o neodoljivoj volji drugih, ovisi Sto se on nije uzdigao do istog stupnja s drugima, koji kao njegovi sugradani u tome, Sto se tiée prava, nemaju pred njim nikakve prednosti” (A 243). Toliko o slobodi Ijudi i jednakosti Glanova politicke zajednice. U razumijevanju samostalnosti (sibisufficientia) Clana polititke zajednice kao “suzakonodavea” (Mitgesetzgeber) Kant dolazi do shvacanja “ievornog ugovora” (der urspriingliche Vertrag) kao “temeljnog zakona koji moze nastati samo iz opée (ujedinjene) volje” (A 245), tj. iz “volje cjelokupnog naroda” (A 244). On to obrazlaze time Sto u izvornom ugovoru “svi odluguju o svima, a time svaki pojedinac o sebi samome”, jer “jedino nitko sam sebi ne moze Giniti nepravo”. U skladu s tim, Gitamo dalje: “Javni zakon, koji za sebe odreduje Sto njima pravno treba biti dozvoljeno ili nedozvoljeno, jest akt javne volje, iz kojega proizlazi svo pravo i koji prema tome sam ne moze nikome Giniti nepravo” (A 244). Na taj nadin samostalnost suzakonodavaca postaje uvjetom da se sloboda i jednakost glasovanjem povelu u “jedinstvo volje svif” kao temelj javnog zakonodav- stva. To “jedinstvo voljé svih” znagajno je zato Sto nikakva pojedinatna ili posebna “volja ne moze biti zakonodavna za neku politi¢ku zajednicu” (A 245). A glasovanje anova politiéke zajednice za valjanost javnog zakono- davstva vazno je prema Kantu ve zbog toga, Sto se samo onaj tko “ima pravo glasa u tom zakonodavstvu naziva gradaninom (Birger, citoyen)”. Kant s razlogom podertava gradaninom dréave (Staatsbiirger, a ne Stadt- burger, bourgeois) — drzavijaninom dakle politike zajednice, a ne gradaninom neke nepolititke zajednice, jer drzavijanin “ne s/uzi nikome nego politiskom zajednistvu (dem gemeinen Wesen) u naviastitom smisly rijedi” (A. 246-247). Tako Kant plaéa danak svome vremenu kad, zbog _neposjedovanja “prirodnog kvaliteta”, uz djecu iskljucuje i Zene iz kruga dréavijana, zani- mijivo je da dréavijanin mora biti “svoj viastiti gospodar”, tj. osim toga prirodnog kvaliteta on mora “imati neko viasnittvo (irgend ein Ejgentum), u Sto se moze ubrojiti i svako umijeée, obrt, lijepa umjetnost i znanost Gjim se ogitovanjem i stjecanjem dréavjanin “izdrZava” (A 246-247). Iz tog zahtjeva da driavijanin mora biti “svoj viastiti gospodar” postaje razumljiva Kantova ranija tvrdnja da “opéa jednakost Ijudi kao podanika u nekoj drzavi_ sasvim dobro postoji s najvecom nejednakoSsu i saPatanin, A., Moral, pravo i politika... Polit. misao, Vol Kl, (1996), br. 4, st. 3850 44 stupnjevima njihova posjeda” (A 239), jer svi oni, neovisno o velitini po- sjeda, imaju prayo samo jednog glasa pri glasovanju za javno zakonodav- stvo. Kant doslovno kaze da se “broj sposobnih za. glasovanje 0 zakono- davstvu prosuduje prema broju glava onih koji su u stanju posjeda, a ne prema velitini posjeda” (A 248). Buduéi_ da su svi podanici kao dréavijani_ jednakopravni, sada je sredignje pitanje, kako osigurati da njihova volja, kao volja samostalnih su- zakonodavaca, dode do izrazaja u zajednitkom odredenju “zakona_javne pravednosti” (A 248) kao polititke pravednosti. U_ skladu s modernim dobom Kant uvida teSkoée koje postoje pri donogenju javnog zakonodav- stva pomoéu neposrednog odludivanja Gitavog naroda, posebno nekog velikog naroda, pa se stoga on zadovoljava venom glasova “samo onih koji su kao predstavnici naroda za to delegirani”, jer to je, kaze Kant, “jedino Sto se moze predvidjeti. kao dostizno”. Tako bi, u_ nagelu, u donogenju javnog zakonodavstva trebali sudjelovati svi dréavijani kao suza- konodavci, a njegova valjanost bi trebala ovisiti o odluci vecine svih suza- konodavaca, ipak se u modernom dobu reprezentativne viadavine, prema Kantu, “mora pribvatiti samo nagelo”, da se zadovoljimo vecinom delegirs nih predstavnika naroda kao opéom “suglasnoscu, dakle da se pomocu ugovora mora prihvatiti najvisi temelj uspostavijanja politickog_ ustrojstva” (A 249). U zakljucku drugog poglavija O opcenitoj izreci... Kant opSirno razlaze smisao svoga “najvieg temelja uspostavijanja politi¢kog _ustrojstva” kao “igvornog ugovora” (ein urspriinglicher Kontrak), jer se jedino na njemu “moze temeljiti. gradansko, a time i opéenito pravno ustrojstvo medu_ Iju- dima i neka_politiéka zajednica’, Dakako, taj “izvorni ugovor”, zvan jos contractus originarius ili pactum sociale, nije nikakav “prvobitni” ili uopée neki historijski ugovor ili pak neka empirijska Ginjenica, nego je “puka ideja_uma (eine blobe Idee der Vernunit), koja medutim ima svoju ne- sumnjivu (praktiénu) realnost: naime, 8to obvezuje svakog zakonodavea da svoje zakone daje tako da bi oni mogli proizaéi iz ujedinjene volje dtavog naroda i da svakog podanika, ukoliko on hoée biti driavijanin, promatra kao da se on suglasio s takvom voljom. Jer to je probni kamen pravova- Ijanosti svakog javnog zakona” (A 249-250). Isticuéi suglasnost svakog driavijanina s ujedinjenom voljom titava naroda kao “probni kamen p' valjanosti_ svakog javnog zakona”, Kant razlage i ponavija da se “ko: svake posebne i privatne volje u nekom narodu radi zajednitke i javne volje” ne moze pretpostaviti kao “neki fakat”, nego samo kao “puka ideja uma” koja omoguéuje “izvorni ugovor” i koja kao pravilo “svakog javnog zakona” osigurava njegovu pravovaljanost, te otuda i sluzi “u svrhu samo pravnog zakonodavstva” (A 249). U_ pojedinosti_ te, u novom vijeku (osobito nakon Hobbesa) dobro poznate problematike drustvenog ugovora, ovdje nije moguée a ni potrebno ulaziti, iako Kant ni u tim pojedinostima ne ponavlja samo svoje prethodnike, nego inzistira na ideji izvornog ugo- vora, kako je ona utemeljena na umu i izvedena pomocu reflektirajuée ra- sudne snage, neovisno o empirijskoj faktitnosti, prirodnom stanju i sre¢iPazanin, A, Moral, pravo i politika... Polit misao, Vol 1000, (1996), be. 4, st, 33-50 45 naroda. Kanta, naime, i u politic’ ponajprije zanima pravo i zakonsko ustrojstvo, koje svakome driavijaninu osigurava njegovu slobodu, jednakost i samostalnost tako Sto svakome dopusta da trazi svoju srecu na nacin koji mu se Gini najboljim, ali pod uvjetom da pritom ne steti “onoj opéenitoj zakonomjernoj slobodi, a time ni pravu drugih sugradana” (A 253). Sliéno onome sto smo vidjeli u moralu, Kant zakljuéuje da_prirodni “princip sreée” i u dréavnom pravu proizvodi zlo, te da uopée nije sposo- ban biti odredbenim razlogom javnog prava i ujedinjene volje. Tako, npr., suveren, koji Zeli narod uiniti sretnim prema svojemu posebom shvaéanju, postaje despot, a narod, koji viastitu sreéu ne podvodi pod umni princip i time pod opéi Ijudski zahtjev, postaje buntovnik i anarhist, jer se ni jedan ni drugi nisu uopée pitali, Sto bi bilo pravo prema principima a priori kao ideja durStvenog ugovora, dakle ne kao Ginjenica (kako bi, kaze Kant, htio Danton), nego “samo kao umni princip prosudivanja svakog javnog ’prav- nog ustrojstva uopée” (A 262). Nasuprot proizvoljnosti posebnih svrha, kasni Kant u javnom i politickom Zivotu zagovara pravo opée volje, jer “dok postoji opéa volja”, narod “moze pravno prisiljavati” svoga vladara “samo pomoéu ovoga” (A 262), dakle pomo¢u samoga dréavnog poglavara. Kant sam pritom primjecuje kako se nada da mu se zbog tih misli o nepovredivosti_dravnih poglavara isto tako ne¢e prigovarati da mnogo “laska_monarhima”, kao Sto se nada da Ce ga se isto tako postedjeti prigovora da previse brani narod i govori njemu u korist, kad kaze da narod “jednako tako ima svoja neotudiva prava spram poglavara drzave, iako ona ne mogu biti nikakva prava prisile” (A 264). Zanimljivo je Kan- tovo isticanje kako je Hobbes u tome “suprotnog miiljenja”, jer da prema Hobbesu “drzavni poglavar narodu nije ni za Sto ugovorom ‘obavezan, a ni gradaninu on ne move udiniti nepravdu (on moze njim raspolagati kako hoée” (A 264). Nasuprot Hobbesu, svoj opéeniti princip, prema kojemu narod ima prosudivati svoja prava kada ona nisu propisana najvisim zako- nodavstvom, Kant formulira ovako: “Sto neki narod ne moze sam o sebi zakijuciti, to 0 narodu ne moze zakljuciti ni zakonodavac” (A 267); dakle, to ne moze zakljuéiti ni “dréavni poglavar”. Na drugoj strani zanimljivo je Kantovo uzajamno povezivanje poslusnosti i slobode drzavijana, kad kaze: “U svakoj politi¢koj zajednici mora postoja- ti poslusnost, pod mehanizmom dréavnog ustrojstva prema prisilnim zako- nima (koji se odnose na cjelinu), ali istodobno mora postojati i duh slo- bode, jer u tome, to se tive opée Ijudske duznosti, svatko je pozvan da se umom uvjeri da je ta prisila pravovaljana i da time on ne bi dospio u proturjeénost sa samim sobom” (A 268). Duh slobode u drzavi je potre- ban ponajprije zbog toga ne bi li se dospjelo do umnog uvjerenja da je “prisila pravovaljana” ida kao takva “dopu’ta divijenja dostojnom duhu slobode da se oéituje u svojemu izvoru i u svojim utinima” (A 269). Umno uyjerenje svakog pojedinca u polititkoj zajednici je, prema tome, ono svojevrsno praktitno znanje, ili “teorja”, na kojemu se temelji pravo- valjanost_javnog prava i politiékog zakonodavstva kao “vlastita bitna namje- ra” ujedinjene vole.Paianin, A, Moral, pravo i poltika.... Polit misao, Vol 2000, (1996), br. 4, str. 33-60 46 Time smo se ponovno priblizili sredisnjem problemu i same rasprave O opéenitoj izreci.., a postalo je i na primjeru prava i politike jasno za’to Kant tvrdi, nasuprot toj progirenoj izreci, da “praksa, koja mimoilazi sve iste principe uma, nigdje s vise drskosti ne osporava teoriju, nego u pit: nju © zahtjevima za dobrim drzavnim ustrojstvom”. Stoga i u_ sferi driavnog prava Kant provodi svoj kopernikanski obrat, te zakljutuj “Postoji. feorjia drzavnog prava i bez suglasja s njom nikakva praksa nije valjana” (A 269). Dakle, kako u sferi morala tako iu sferi prava i politi- ke, Kant pokazuje da bez suglasja s umom i njegovim principima a priori, na kojima se temelji “teorija” kao uvid uma i time kao umno uyjerenje, nije moguéa nikakva valjana praksa. Dakako, da bi se pokazalo kako se praksa temelji na teoriji da ono sto vrijedi u teoriji, vrijedi i za praksu, valja prodrijeti do te svojevrsne praktiéne teorije kao umnih uvida praktitnoga znanja i odredbenih razloga opée volje. Kasni Kant vjeruje da je naSao takvu teoriju u pojmu drZavnog prava. Ukoliko, naime, “taj po- jam za Jjude, koji stoje jedan spram drugog u antagonizmu svoje slobode, ima obvezujuéu snagu, a time i objektivnu (praktiénu) realnost, i da nema potrebe osvrtati se jo8 i na osjecaj dobra ili zla koji ljudima moze pro- izaéi iz toga (0 emu znanje potiva samo na iskustvu), tada se to (pravo) temelji na principima a priori (jer sto je pravo, to nas ne moze nautiti iskustvo)” (A 269). Taj nagelan stav 0 nemoguénosti dobivanja valjane opéenitosti i znanja ili teorije o njoj samo na osnovi iskustva, vrijedi, prema kasnom Kantu, i za moralnu, pravnu i polititku praksu, ali se time izmijenio ne samo izvorni aristotelovski smisao theoriae kao bozanskog miljenja, nego i novovjekovni smisao teorije kao matematsko-tehnitki ope- racionaliziranog i formaliziranog apriornog znanja, kako ga razvija moderna tehnika, pa i Kantova tzv. teoretska filozofija kao filozofija transcendental- nih oblika osjetilnosti, razuma i tzv. teoretskog uma. O moguéem jedinstvu teoretskog i prakti(nog uma — a prema Kantu to je jedinstvo najvi8i i teres samoga uma — odluduje, dakle, smisao same teorije, tj. izraZava li ona na primjeren natin raznolikost uma i |judske kulture uopée ili ne. U isticanju uloge uma takoder dolazi do izragaja ranije naznagena_sli¢nost izmedu Kanta i Aristotela, jer se oba ta mislioca “okreéu | protiv pred- umnih i izvanumnih faktora kao posljednjih pogonskih snaga”!®, bilo da je rijeé 0 odredenju dobre volje kod Kanta, ili eudemonije kao najviseg do- bra iu cjelini sretnog Zivota kod Aristotela. Dakako, ovdje ne mozemo ponovno razmatrati odnos Aristotelove i Kantove etike, pa ni zumijevanje “predumnih i izvanumnih faktora” u_ etiékom i polititkom djelovanju, jer doista, prema obojici navedenih mislilaca, toga djelovanja nema bez uma. Razlika je, medutim, postuliraju li se etitki i opéenito praktitni principi a priori kao razlozi i zahtjevi tistog uma, kao kod Kanta, ili se oni kao razborito upravijanje Ijudskim poZudama konstituiraju pomoéu umnih uvida u povijesnoj eticko-politigkoj praksi, kao kod Aristo- tela, Kratkom analizom zavrsnog poglavija rasprave O opcenitoj izreci.. WIbidem, str. 281Patanin, A, Moral, pravo i polka... Polit misao, Vol X00, (1996), br. 4, str. 33-50 47 pokuiat emo stoga razloziti na primjeru medunarodnog prava kao prava medu dréavama i u “svjetsko-gradanskom ustavu” ili ustrojstvu_kozmopolit- ske “federacije”, u kojem su smislu Kantovi “univerzalni principi” kao razlozi i zahtjevi uma otvoreni i primjereni “razligitim” stanjima rata i mira u svijetu, te usprkos svim padovima i posrtajima u kulturnoj povijesti Sovjetanstva omoguéuju razumijevanje napredovanja, ne samo u znanstyeno- tehnitkom nego i u moralnom pogledu kao napredovanja “ljudskog roda u cjelini”, kako Kant dodaje, “k boljemu”. Kao Sto je poznato, u trecem poglaviju rasprave O opéenitoj izreci... Kant govori 0 odnosu teorije prema praksi u medunarodnom pravu tako da medunarodno pravo promatra ponajprije u “opcenito-filantropskom, tj. kozmopolitskom” smislu, a svoja optimistitka razmatranja usmjerava “protiv Mosesa Mendelssohna”. Nasuprot Mendelssohnova shvacanju uspona i pa- dova u kulturnoj povijesti Zovjeéanstva kao Sizifovom posh, Kant zastupa tezu da se Ijudski rod nalazi u stalnom napredovanju prema boljemu, ne samo u pogledu pragmatitko-tehnitke kulture kao svoje “prirodne svthe” nego i u pogledu “moralne svrhe svoga opstanka”, te da je to napredova- nje “dodu’e ponekad bilo prekidano, ali da nikada ne é2 biti prekinuto” (A 275). Moralnom napredovanju éovjetanstva Kant se ne nada samo wu buduénosti, nego misli da je “ljudski rod u cjelini” gledano, veé u njegovu dobu, “u usporedbi sa svim ranijim vremenima, doista uznapredovao u po- gledu morala k boljemu” (A 277). Otud je veé za Kantovo vrijeme postalo aktualnim sredi’nje pitanje: “pomoéu kojih sredstava bi se taj traj- ni napredak k boljemu smio odrZati, pa i ubrzati?” (A 277). Kantov je odgovor kratak, da sve ovisi o tome “Sto ¢e Ijudska priroda u nama i s nama utiniti, da bi nas primorala na put kojim se mi od sebe ne bismo lako uputili” (A 278). Sto Kant razumijeva pod tim mislima, vidjet éemo kasnije, a dade se naslutiti i iz Kantove usporedbe drzavno-polititkog ustrojstva drZavijana i svjetsko-gradanskog ili kozmopolitskog _ustrojstva jecanstva, Kant o tome kage: “Kao Sto je svestrano nasilje i iz njega Sla_nuzda konaéno morala narod dovesti do odluke da se podvrgne PI koju mu kao sredstvo propisuje sam um, naime, da se podvrgne javnom zakonu i da stupi u dréavno-gradansko ustrojstvo (staatsbirgerliche Verfassung). tako mora i nudda stalnih ratova, u kojima dréave ponovno pokuSavaju da jedna drugu smanje ili podjarme, konaéno dovesti driave do toga, da éak i protiv volje, ili stupe u syetsko-gradansko ustrojstvo (weltbirgerliche Verfassung), ili, ako je takvo stanje opéenitog mira (kao Sto je s prevelikim drZavama vise puta bilo) s druge strane joS opasnije za slobodu, time Sto ono uvodi najstraSniji despotizam, onda ta nuzda mora ipak dréave prisiliti na stanje, koje doduSe nije nikakva svjetsko-gradanska polititka zajednica pod jednim poglavarom, ali je ipak pravno stanje fede- racije prema zajednitki ugovorenom medunarodnom pravu” (A 278-279). U toj Kantovoj usporedbi dréavnog i kozmopolitskog ustrojstva sadrZane su mnoge misli koje nam mogu pomoéi da primjereno pravu i Ijudskoj_priro- di razumijemo, ne samo sudbinu velikih dréava u najnovijoj povijesti i stalno poigravanje mirom i ratom nego i aktualne probleme uPatanin, A. Moral, pravo | polka... Polit, misso, Vel 00K, (1996), br. 4, str. 3350 48 medusobnim odnosima suvremenih drzava opéenito, a u Europi_posebno, zatim da razumijemo nagela njihova povezivanja i integriranja, te smisao medunarodnog prava, ulogu drZavnih saveza i medunarodne zajednice u tome. U_ navedenim Kantovim mislima posebno je jasno istaknuta nemo- guénost da se “svjetsko-gradanska politika zajednica” organizira kao nacio- nalna drzava “s jednim poglavarom”, jer veé prema Kantu nije moguéa neka savezna svjetska drzava, pa prema tome ni Europska unija kao “Superstaat”, nego samo kao “pravno stanje federacije prema zajednitki ugovorenom medunarodnom pravu”, tj. kao savez pojedinaénih dréava koj treba “federirati” i onemoguéiti ratove medu drzavama i svaki despotizam. Pitanje rata i mira je, dakle, jedno od sredinjih pitanja i Kantove politicke filozofije. Ratovi iscrpljuju narode i unistavaju dréave, tako da, kao to uvijek nanovo vidimo, konaéno “nemoé (die Ohnmacht) pokrece ono sto je trebala utiniti dobra volja, ali nije udinila”, a to je, da se svaka drZava u svojoj unutraSnjosti tako organizira da odlucujuci glas o tome treba li rata biti ili ne, nema poglavar drzave, kojega rat zapravo nista ne koSta (jer ga on vodi na trogak drugoga, naime naroda), nego narod kojega sam rat ko8ta” (A 280). Kant, dakle, i pri razmatranju pita- nja o tome tko ima pravo odluéiti o ratu, istiée narod, a ne poglavara, te ponovno ukazuje na nuzno o2biljenje ideje izvornog ugovora prema kojemu nastaje drzava kao pravno politicko stanje u smislu “demokracije”, odnosno “republike” i njezina odnosa prema drugim dréavama, “Prema “‘svjetsko- gradanskom ustrojstvu” i prema “medunarodnom pravu” svaka se dréava mora “dréati jedino prava” i ne smije “nasilno Stetiti drugoj dréavi”. Ako tako postupa, svaka se dréava “s razlogom moze nadati” da ée i druge tako formirane drZave njoj pomoci u jednom kozmopolitskom ustrojstvu i medunarodnom pravu. Buduéi da se Ijudska priroda, medutim, “nigdje ne pokazuje manje dos- tojna ljubavi nego u medusobnim odnosima ¢itavih naroda”, koji nesigurni “1 svojoj samostalnosti ili syom posjedu” ele jedni druge povrijediti ili podjarmiti, protiv toga ne preostaje nikakyo drugo sredstvo nego medunarodno pravo koje je “u analogiji s gradanskim ili drzavnim pravom pojedinaénih judi”, takoder “utemeljeno na javnim zakonima koji su po- praceni s modi i Kojima bi se morala podvrgnuti svaka dréava”. To je potrebno stoga, “jer trajni opéi mir, pomoéu takozvanog balansa snaga u Europi, je puka izmisljotina, kao Swiftova kuéa, koju je neki graditelj bio tako. savr’eno izgradio prema svim_ zakonima’ ravnoteze, da_ se odmah urugila, Gim je na nju sletio vrabac” (A 283). Kant se dodu’e ne slaze sasvim s teorijom Abbea de St. Pierrea ili J.J. Rousseaua, ali se nasuprot Opcenitoj izreci.. ipak “pouzdaje u teoriju, koja polazi od pravnog pri cipa, kakay treba biti odnos medu Ijudima i drzavama, i koja zemaljskim bogovima podastire maksimu da u svojim prijeporima postupaju tako da se time uvodi takva opéa dréava naroda i da se ona, dakle, prihvati kao moguéa (in praxi) i da ona moze bit” (A 283-284), a ne samo da se moe trebati. Kant pritom istiée da se on “istodobno pouzdaje takoder (in subsidium) u prirodu stvari koja tjera tamo, kamo se nee rado (fata vo-Patanin, A., Moral, pravo | politka... Polt, misao, Vol 20%, (1996), br. 4, st 33-50 49 lentem ducunt, nolentem trahunt)”, te dodaje, da se tim posljednjim zapravo obezvreduje sama “ljudska priroda: koju ja, buduéi da je u_njoj joS uvijek Zivo postovanje prava i dudnosti, ne mogu, ili ne Zelim, dréati tako utonulom u zlo, da moralno-praktiéni um nakon maogih neuspjelih pokusaja_konaéno ne bi trebao pobijediti nad zlom, a nju (Ijudsku priro- du) takoder prikazati kao dostojau Ijubavi. Tako se, dakle, zakljuéuje svoju raspravu Kant, “i u kozmopolitskom pogledu ostaje. pri tvrdni nih razloga vrijedi za teoriju, to vrijedi i za praksu” (A 284). é u napomeni uz naslov treéeg poglavija svoje rasprave Kant je primijetio da ne upada ba§ “odmah u oéi, kako opéenito-filantropska pret- postavka ukazuje na syetsko-gradansko ustrojstvo, a ovo pak na utemelje- nje medunarodnog prava, kao stanja u kojemu se jedino mogu razviti zasade koje pripadaju Govjetanstvu i koje Gine na’ rod dostojnim ljubavi”, ali da ée upravo navedeni zakljuéak predotiti tu vezu. Nadam se da je i ova kratka analiza pokazala to i ucinila zornim da se time izbjegava opéenita filantropija, koja dodue “Jjubi Ijudski rod kao cjelinu”, pa mu, da ne bi zapala u mizantropiju, “Zeli sve najbolje, ali od njega to ipak nikada ne ogekuje, te time radije odvraéa svoje ogi od njega” (A 271- 272), Nasuprot tome, Kant zagovara takav razvitak “zasada u ljudskoj pri- rodi, da se iz njih moze zakljutiti da Ge ljudski rod svagda napredovati k boljem” i da ée se “zlo sadagnjih i proslih vremena izgubiti u dobru buduéih vremena”. Stovige, samo tada mozemo ipak fjubiti Ijudski rod “bar u_njegovu stalnom pribliZavanju dobru, dok bismo ga inate morali. mrziti ili prezirati” (A 272). U analizi prakse i stanja drustvenog Zivota svoga doba Kant konstatira da judi veé u svakidasnjem Zivotu imaju u glavi ideje 0 svojim rudskim pravima, ali da zbog “okrutnosti svoga stca” oni njima, nego dopustaju da ih sila “dri u redu”; Sto mora dréati u redu”. Kao Sto smo na povetku ovog izlaganja vidjeli, Kant, medutim, ne zagovara stajali8te “kontemplativnog mizantropa”, a ne odo- brava ni “skok iz, ofaja” (salto mortale), prema kojemu nas pojedinci u Kantovo, a na Zalost i u nage vrijeme, nagovaraju da “kad veé jednom nije rijeé 0 pravu nego samo o sili”, onda — kao da nije bilo dosta ra- tova i nasilja — neka i narod oproba “svoju sila i tako ugini nesigurnim svako zakonomjerno i zakonito ustrojstvo”. Nasuprot o¢ajavanju i zdvajanju, nasuprot totalitarizmu sile i anarhizmu proizvoljnosti, Kantova poruka stoga i danas ostaje valjana: “Ako ne postoji nesto, sto pomocu uma neposred- no izaziva postovanje (kao ljudsko pravo), onda su svi utjecaji na. proiz- voljnost Ijudi nemoéni da ukrote njihova slobodu” (A 270).Patanin, A, Moral, pravo i palika.., Polit. misao, Vol 10K, (1996), br. 4, st. 33-50 50 Ante PazZanin MORALITY, LAW AND POLITICS IN THE PRACTICAL PHILOSOPHY OF KANT’S LATE WORKS Summary In the wake of the ‘Kant revival’, which has spawned a plethora of works on his philosophy by its contemporary interpreters and ad- vocates such as Herbert Schnidelbach, Hans Lenk, Konrad Cramer, Wilhelm Vossenkuhl, Volker Gerhardt, Karl-Otto Apel, Otfried Hoffe and others (whose studies were published this year under the title of Kant in der Diskussion der Moderne), the author tries to prove, by means of an analysis of Kant’s treatise Uber den Gemeinspruch: Das mag in der Theorie richtig sein, taugt aber nicht fiir die Praxis that not only did Kant in his later works draft and expound the programme of practical philosophy of morality and right, politics and history, but that in the last three chapters of this work, this phi- losophy evolves into a modern liberal theory of morality, state law and international or “international civil” law built around the central principle of Kant's practical philosophy: “Was aus Vernunfigriinden fir die Theorie gilt, das gilt auch fiir die Praxis