You are on page 1of 52

UNIVERZITET U SARAJEVU

AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI


POSTDIPLOMSKI STUDIJ
ODSJEK KIPARSTVO

Magistarski rad

Restitucija biomorfnih oblika kroz postminimalnu skulpturu

Adina Kero

Mentori:

Prof. mr. ehi Mirsad Prof. dr. Ibrahim Krzovi

Sarajevo, 2017.
SADRAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 3
2. BIOMORFNO .............................................................................................................. 4
2.1. UNUTARNJE STANJE ....................................................................................... 5
2.2. POPUT PRIRODE ................................................................................................ 6
2.2.1. Picassova djela u Bouiseggeloupu .............................................................. 6
2.2.2. Arp, dadaistika glava i tuak .............................................................. 7
2.2.3. Moore, tijelo kao pejza .......................................................................... 7
2.2.4. Barbara, Organski rast i konstrukcija .......................................................... 8
2.3. INI NADREALNOG .......................................................................................... 9
3. REAKCIJA PROTIV UMNOG SKLOPA ................................................................. 11
4. POSTMINIMALIZAM ............................................................................................... 12
4.1. SKLONOSTI POSTMINIMALNE SKULPTURE ............................................. 13
5. RESTITUCIJA BIOMORFNOG ................................................................................ 17
5.1. SAMO RUNO JE ATRAKTIVNO ................................................................... 17
5.2. METAFORA SAMOG IVOTNOG PROCESA ............................................... 19
5.2.1. Lynda Benglis, kapanje i ljevanje ............................................................. 20
5.2.2. Eva Hesse, suprostavljanje strukturalnoj stabilnosti ................................. 21
5.2.3. Louis Bourgeouis, arolija transformacije i slobodnog pada ................... 23
5.2.4. Magdalena Abakanowitz, taktilnost oblutka i lista ................................... 24
6. PULSIRANJE SKULPTURALNOG OBLIKA ......................................................... 25
6.1. Senzualnost i asocijativnost skulpturalnih oblika, Eva H. i Lynda B. ................. 25
6.2. Sugeriranje ljuske figure, Louis B. i Magdalena A. ............................................. 29
7. PLURALIZAM ........................................................................................................... 34
8. OBLIK KOJI SUGERIRA (autoreferencijalnost) ...................................................... 36
8.1. ahure ............................................................................................................... 37
8.2. Prostiranje ......................................................................................................... 41
8.3.Ispaljeno ule ..................................................................................................... 44
8.4. Dvodimenzionalni obici .................................................................................. 46
9. ZAKLJUAK ............................................................................................................. 49
LITERATURA ........................................................................................................... 51
1. UVOD

Upeatljiva karakteristika umjetnikih djela, koja nije imala namjeru konstruirati ili graditi
racionalno, ve nasuprot toga, oponaati zateenu silu prirode, javila se u periodu kada nauka
biva potisnuta prirodom kao osnovnom inspiracijom. Otuda 30-ih godina 20. stoljea,
zasnovan na organskim principima, raa se termin "biomorfnog". Ti oblici su bezoblini i
nejasnosferini, sa elementima nadrealizma i sa tenjom za apstrahiranjem. Oslikavali su
unutranje stanje, bit, bivali personifikacijom smisla za istraivanje istog duha i emocije.

Iako zapravo tenja koja nikada nije ni prestala, svoj naredni procvat doivjet e kroz
postminimalizam, u narednom tekstu postminimalnu skulpturu umjetnika 70-ih godina.
Reakcijom protiv minimalizma, koji je opisivao stroge, geometrijske elemente, bez emocije i
dokaza umjetnike ruke, javlja se postminimalizam, koji je u jednu ruku gurao minimalistike
ideje netradicionalnog kreiranja skulptura, uveliko naglaavajui materijalnost, dok je u drugu
ruku rad bojio izrazom i emocijom, esto pokazujui umjetniki proces, radnje i emotivno
stanje u konanom rezultatu. Ovakva skulptura, aktuelnom odrati e se do dananjih dana,
budei znatielju kako kod umjetnika tako i kod gledalaca. Razlog tome jeste jo uvijek
zastupljeni trend globalizacije, individualizacije i personifikacije sa radom, ekspanzije
pluralizma, nastanka i usavravanja novih tehnika i materijala (samim tim novih pristupa u
nainu izrade skulpture).

3
2. BIOMORFNO

U finim umjetnostima termin "biomorfna apstrakcija" opisuje upotrebu zaobljenih apstraktnih


oblika na osnovu onih koje nalazimo u prirodi. Takoer nazivana i organskom apstrakcijom,
ova vrsta apstraktne umjetnosti nije potekla iz kole ili pokreta, a postala je upeatljiva
karakteristika djela mnogobrojnih umjetnika. Vasilij Kandinski (1893-1944), Constantin
Brancusi (1876-1957) i umjetnici secesije bili su meu prvima kod kojih se nagovijestilo
biomorfno, meutim, to najee je primjenjuju svojim radovima umjetnici kao to su Hans
Arp (1886-1966), Joan Miro (1903-1975) i Yves Tanguy (1900-1955), kao i britanski kipari
Barbara Hepworth (1903-1975) i Henry Moore (1898-1986). Odraen na apstraktno
slikarstvo i na apstraktnu skulpturu, kao i na dizajn namjetaja, idiom je bio uvezan sa
filozofijom Henrija Bergsona (1859-1941), koji je vjerovao da evolutivni proces (prirode) i
umjetnikova kreativnost (umjetnost) potjeu iz istog izvora. Stil je procvao tokom 1930-ih i
1940-ih godina.

Tek nakon unitenja utopijske vizije futurizma, kubizma i konstruktivizma, staljinizmom,


Velikom depresijom i nacizmom, nauka biva potisnuta prirodom kao primarnom inspiracijom
za umjetnika. Organska apstrakcija imala je za cilj, ne graditi ili konstruisati racionalno, nego
oponaati zateenu silu prirode. Porijeklo fluidnosti forme kod Rodina, organske krivolinijske
oblike secesije i jugendstila, ovalni oblici Constantina B. privlae ak i konstruktivistu
Vladimira Tatlina (1885-1953), iji je ,,Letatlin (letei izum) zasnovan na organskom
biodinamikom principu (let ptica), a ne na mehanikom.1

1
http://www.visual-arts-cork.com/history-of-art/biomorphic-abstraction.htm

4
2.1. UNUTARNJE STANJE

Termin biomorfnog uvodi 1935. britanski pisac Geoffrey Grigson, a poslije koristi Alfred H.
Barr u kontekstu svoje izlobe kubizma i apstraktne umjetnosti 1936. Biomorfna umjetnost
fokusira se na mo prirode i koristi organske oblike, sa bezoblinim i nejasnosferinim
naglaavanjem oblika iz biologije. Biomorfizam nadalje ima veze sa nadrealizmom i novom
umjetnou.

Kao to smo ve prethodno pomenuli, bitnu odliku u kreiranju biomorfnog ini i element
apstraktnog, gdje se kao smjer u likovnoj umjetnosti javlja s poetka 20 st., teei istoj
ekspresiji oblika, linija i boja kao i tematskoj neodreenosti. U svijetu koji je bio jo uvijek
zaokupljen materijalnom egzistencijom i nije imao vremena, niti je vidio smisao za
istraivanje istog duha i emocija, nije ni zaudna reakcija velikog otpora publike prema istoj.
Pribliavanjem motivu kako bi se oslikala njena bit, produkt "iznutrina", udaljavajui se od
predmetnih motiva, ostavljajui samo iste likovne vrijednosti, dolo se do unutarnjeg stanja
duha i due gdje kao takva "ne predstavlja" nita (iz opipljivog svijeta). Meutim, apstrakcija
zapravo nije bila nita strano, neprirodno. Kao primjer za navedeno moemo navesti
mikroskopske snimke (najkonkretnija stvarnost - sama materija) ili satelitske snimke (osjeaj
besteinskog stanja). Takorei, priroda stvara: krivudave, nepravilne i zavojite oblike
(naroito u organskim tvarima), te geometrijske, kristaline oblike (naroito minerali), gdje se
po njihovim vizualnim osobinama u umjetnosti stvaraju i dvije glavne struje, nazivajui ih
organikom i geometrijskom apstrakcijom. A upravo ta nota organikog apstraktnog u
skulpturi, njene simbolike i znaaja, pojavnosti i toka razvoja, protkano biomorfnim, bit e
predmet moga daljeg istraivanja.

Najznaajnijim utjeloviteljima biomorfnih oblika smatraju se umjetnici 30-ih godina 20. st.
kao to su Joan Miro, Jan Arp, Henry Moore i Barbara Hepworth. Ininjersku i matematiki
proraunatu liniju osporit e krivudava divlja vitalna linija. Konstruktivistika strogoa i
mehanika svojstva potisnuta su klijanjem, rastom, odnosno "prirodnim tokom". Biomorfno
e svoju restituciju doivjeti krajem 60-ih, te poetkom 70-ih, kada dolazi do stanovitih
reakcija protiv ideja pop-arta, naroito minimalizma, koje upuuju postminimalisti, gdje su u
fokusu analiziranja rada usmjerene na umjetnice poput Eve Hesse, Louis Bourgeouis, Lynde
Benglis i Magdalene Abakanowitz, o emu govorimo u predstojeem tekstu.

5
2.2. POPUT PRIRODE

Kao protuodgovor ininjerskom, matematikom menifestu (visak, lenijar, kompas...),


geometrizmu i konstruktivizmu... umijeem sanjarenja 30-ih godina 20. st. o linearnim
konstrukcijama i krivuljama na ijim naelima je graen svemir, nastupa, gotovo bez
programa i manifesta, umjetnost koja ima poveznice sa nadrealizmom, koja niti gradi niti
konstruira racionalno, ve "poput prirode" klija, izrasta i oblikuje se erozivnim elementarnim
silama. "Poput prirode" postaje temeljni estetski slogan modernizma. U kiparstvu, stvoriti
djelo kao to biljke stvaraju plod, a ne imitirati prirodu, bit e preokupacija Arpovog
stvaralatva, dok e Moorea ponajvie zanimati ljudska figura ije zakonitosti forme i ritma
otkriva prouavajui oblutke, stijene, kosti, drvee i biljke. Ako se trai poetak, onda se
moe krenuti sa Rodinom i njegovim rastakanjem oblika i vegetativnom morfologijom
secesije, zatim Barancusijev jajolik oblik koji sadri samu bit ivota. Dok Picasso modelira
svoje idole plodnosti koji se stapaju u isto plastian volumen, Arp stvara kreature nabijene
prirodnou koje evociraju i ujedinjuju kamen, biljku, ivotinju, torzo. Moore se zanosi
dramatinom strau pretvarajui stijene, brjegove, kosti i zglobove u skulpturalne motive.
Prirodni oblici stapaju se sa vitalnom apstrakcijom. Iako nikada u potpunosti naputena i
zanemarena, restitucija biomorfnih oblika, desit e se pojavom postminimalne umjetnosti.

2.2.1. Picassova djela u Bouisgeloupu

"enska glava", 1931. Bronza: 71,5x41x33 cm. Pariz, Mousee


Picasso

1931. godine, modelira u sedri s odljevom u bronzi, npr. "enska


glava", masivna forma slonovske noge s prebaenim atrofiranim
tijelom iz kojeg izlazi glava kao oteklina; iljkom pripadajuih
ruica zatvara drugi prodor izmeu glave i konture tijela. Tjelesna
deformacija postaje ravnoteom izmeu mase i praznina, volumena
i unutarnjeg prostora, nezgrapne arabeskno isprepletene plesne
torzije. U tim modeliranjima drevnih mediteranskih boginja plodnosti, sedra postaje materijal
rasta i ivotnosti.

6
2.2.2. Arp, "dadaistika glava" i "tuak"

"Mediteranska grupa", 1964./1965., bronza smea patina:


78x92x50 cm

Svojim skulpturama prikazuje metaforiku stvaranja i razvoja


ivota u prirodi i ujedinjuje istu skulpturalnu formu s fenomenom
rasta. Poigrava se sa cjelokupnom evolucijskom hijerarhijom
koristei minerale, floru, faunu, ljude kako bi pokazao da ne postoji nikakva hijerarhija, i da
iste snage proimaju sva iva bia. Poigravanjem u svojim ranim reljefima naglaava zakon
sluajnosti, ali te sluajnosti nisu povratak umjetnikom oblikovanju, nego predavanje nekom
unutarnjem, nesvjesnom i anonimnom procesu. Malim formatima koji nalikuju sporama na
velikom plodu, on zapravo razvija jedinstvenu pulsirajuu organsku formu nalik torzu. Tom
zatvorenom skulpturalnom kvalitetom, udaljava se od fragmentiranih nadrealistikih
metamorfoza, kao i od geometrijskog reda. Jednostavnost predstavlja pravo bogatstvo! Klica,
pupoljak, srastanje, zaobljavanje i preklapanje... anorganski kamen ili glatka bronza
oivljavaju iznutra. Nakon rata, njegove skulpture se uzdiu, rastu i ire se u svoj snazi
raspupale floralnosti.

2.2.3. Moore, "tijelo kao pejza"

"Leea Figura", 1938., kamen: 889x1327x737 mm, 520 kg

Dominacija iskljuivo ljudskog lika, vrste tektonske


konstrukcije, te snani utjecaj izvanevropskih kultura: afrike,
amerike, sumerske... eklektiki se vraa kljunim formalnim
rijeenjima moderne skulpture, iako nikada ne dotiui
revolucionarna prelamanja, kritiku destrukciju medija i odricanja od jedinstvenosti
materijala. Briga za "jedinstvenost materijala", blokovski karakter kamena, slijed godova i
kvrga na drvetu, te ivahnu pokretljivost bronze. On ne preuzima i ne razrauje repertoar
moderne, ve ga preoblikuje jezikom roenog kipara. Izmiruje modernu s klasinim
kiparstvom. vrsti blokovski oblici, brutalna intimnost majke i djeteta, igra unutarnje i
vanjske forme, oploja i jezgre ovih biomorfnih skulptura, dodajui im dublji simboliki
smisao, pridruujui temu porodice, ostaju poluapstraktni motivi. Poslije 1930. ulazi u fazu
leeih figura. Gube istaknutu frontalnost i trae da se obiu, doputajui prodor prostora, da

7
bi krajem dekade figure postale istanjene i oslonjene na vlastite udove kao na konstrukciju.
One se ritmiki podiu i sputaju, forme su ulanane kao breuljci i doline. Te dvodijelne ili
trodijelne skulpture 60-ih, napukline kroz fragmentaciju, u potpunosti diu u meuprostoru,
istovremeno iskazujui i ljudsko i izvanljudsko. Oblici pokazuju erodiranu, izlizanu strukturu
kamena i posjeduju temeljan zakon asimetrije. Anatomija se uvukla u plazmu vanjske i
unutarnje forme, tijelo i unutarnji prostor su uravnoteeni.

2.2.4. Barbara, Organski rast i konstrukcija

"Ovalna skulptura", 1958., kamen: 30x45x30 cm

Ono to je evidentno je da se nakon 1930. sve ee pojavljuje


tendencija prema organskome. Engleska kiparica Barbara
Hepworth, kao i Moor, poinje sa "glavama blokovima"; prije
njega dolazi do upljina koje postaju njen ivotni moto. Dolazi
do viedijelnih, geometrijski istih formi oivljenih
asimetrijom. Ona prevlai zategnuta oploja preko konkavnih upljina kako bi postigla
klasina rjeenja. To su skulpture koje podsjeaju na koljke ili kamen na kojima su vidljivi
tragovi vremena. Djela su proeta iskrenom lirikom iji se fino izbrueni formalizam razlikuje
od dramatinosti Mooreovih skulptura.

8
2.3. INI NADREALNOG

Nadrealistika2 skulptura je ona koja raste ujedno sa eljom za konkretizacijom onoga to je


ispod, svlaenjem vela realnosti, pokazivanjem nae vie primitivne elje, fantazije, tabua i
nesvjesnoga. Izraavala se u dva etosa: biomorfnost i apstraktna forma ili kroz pronaene
objekte i asambla. Upravo e se u tim biomorfnim formama nadrealne skulpture nalaziti
transformacija objekta u apstraktni, organski oblik, te asocijacija emotivnog u skulpturi, koji
e okarakterisati radove P. Picassa, H. Moora, Barbare H. i H. Arpa, te e se, kao takvi,
smatrati neim to bi se moglo nazvati najveim nasljedstvom nadrealizma, evocirajui strah i
prirodu istovremeno.

Nadrealno e se kod P. Picassa javiti u ranim 1930-im, nakon gotovo dvije decenije pauze,
kroz povratak izrade skulpture/a "enska glava", sa oaravajue drskom i neposlunom igrom
ideje klasinog. Moore stvara kombinaciju nadrealistike ideje i apstraktnoga,
pretkolumbijskoga. Organske apstraktne figure ena i djece imaju za cilj da odjekuju
psihofizikom zvunou.

Ovaj e odjek psihofizike zvunosti biti jo vie i jae izraen u djelima umjetnika
postminimalne skulpture biomorfnih oblika, protkanih izmeu ostaloga ekspresivnou,
procesualnou, jakom i izraajnom materijalnou, igrom i eksperimentom materijala
skulpture, oblikom, prostorom, igrom kojom se pojaavalo percipirano dejstvo skulpture.
Zapravo, bit e to jedna skulptura koja odraava klimu pojave postmodernosti i svega onoga
to ona sa sobom nosi, emu zapravo stremi i u to izrasta. Recimo, rad Louise B. bio je pod
velikim utjecajem traumatsko-psiholokih dogaaja iz djetinjstva, naroito izazvano nevjerom
njenoga oca. Njen rad visoko je poznat po lino tematskom sadraju koji ukljuuje nesvjesno,
seksualnu elju i tijelo. Ove teme oslanjaju se na dogaaje u njenom djetinjstvu, te je
umjetnost doivljavala kao terapeutski ili katarzini proces. Bougeois transformie svoja
iskustva u visoko lini vizualni jezik kroz upotrebu mitoloke i arhetipske slike; stvaranje

2
Nadrealizam je umjetniki pokret nastao u Parizu, a razvijao se neposredno iz talijanskog metafizikog
slikarstva i dadaizma. Andr Breton, francuski pjesnik, prvi je okupio umjetnike novog smjera
svojim "Manifestom nadrealizma" 1924. g. Kao i futuristi, prezirali su sve zakone i ustaljene obiaje, ali umjesto
borbi s drutvom, okrenuli su se od stvarnosti i usmjerili svoje napore istraivanju ljudskog duha za koji su
smatrali da je potisnut i uguen drutvenim pritiscima. Breton je definirao nadrealizam kao "diktat misli, bez
kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije". (https://hr.wikipedia.org/wiki/Nadrealizam).

9
objekata kao to su spirale3, pauci, kavezi, medicinski alati i ivani dodaci simboliziraju
ensku psihu, ljepotu i psihiku bol. Stvaralatvo Magdalene A. sadravalo je tematiku
dostojanstva i hrabrosti. Taj otpor zvani dostojanstvo i elja za preivljavanjem sakrivao je
lini afinitet prema kulturi Poljske, drave u kojoj je odrasla, prema dravnoj politikoj
situaciji, te je ukazivao na realnost egzistencije umjetnika, intelektalca. Eva H., reducirajui
svoja izraajna sredstva u duhu minimalnizma, nastoji putem najjednostavnijih materijala
ukazati na iroki spektar organskih asocijacija, psiholokih raspoloenja, te na ono to se
moglo nazvati protofeministiki seksualne aluzije. U svoj je rad ukljuivala i izraavanja
kroz zaudna stanja uma, rijetko izraena u modernoj eri, tako stiui u novu vrstu
apstraktnog slikarstva i "ekscentrine" samostojee skulpture. Njen ivot je progonjen
varijacijama psiholokih i emocionalnih tegoba, rangiranih od politikog progona do
porodine bolesti i depresije. Bila je senzualno dijete sa jakom poveznicom sa roditeljima, te
e biti duboko pogoena tragedijom gubitka majke (prvo njenim odlaskom od kue, a ubrzo
zatim i njenim samoubistvom). Kada Linda B., poznata (vezano i za njen temperament) kao
umjetnica koja je od boje stvorila skulpturu, biva pogoena smru svoga mua, stvara niz
crnih, tekih i turobnih skulptura, personifikacije njenih osjeaja boli i traume koje je
pretrpjela u tom periodu.

3
,, To je preokret. Kao dijete, nakon pranja tapiserija na rijeci, okretala sam ih i cijedila... kasnije u sanjati o
nevjeri moga oca. To sam radila vratu njegove ljubavnice. Spirala, volim spiralu predstavlja kontrolu i
slobodu. https://www.moma.org/explore/collection/lb/themes/spirals

10
3. REAKCIJA PROTIV UMNOG SKLOPA, UMJETNOST KOJA ODAJE
PRIZNANJE SVAKODNEVNOM IVOTU

Nekako paralelno sa pojavom postmininimalizma javlja se i postmodernizam, koji se moe


najbolje razumjeti definirajui modernistiki etos, koji je zamijenio onaj avangardni, koji je
bio aktivan od 1860-ih do 1950-ih. Razliiti su se umjetnici u modernom periodu vodili
radikalnim i unapreujuim razmiljanjem i pristupom, idejama tehnoloke pozitivnosti i
velike naracije zapadnjake dominacije i napretka. Dolazak neodadaizma i pop-umjetnosti u
poslijeratnu Ameriku obiljeava poetak reakcije protiv umnog sklopa koji postaje poznat kao
postmodernizam. Reakcija se odvijala u razliitim umjetnikim formama u sljedee etiri
decenije, te je ukljuivala konceptualnu umjetnost, minimalizam, videoumjetnost, umjetnost
performansa i umjetnost instalacije. Pokreti, iako raznoliki i "oajni", povezani su odreenim
karakteristikama: ironinim razigranim tretmanom fragmentiranog subjekta, nestankom
visokih i niskih kulturnih hijerarhija (unoenje elemenata "popularne" kulture),
potcjenjivanjem koncepta autentinosti i originalnosti (krenja vlasnikih prava), te
naglaskom na slici i posmatrau. Mimo ovih veih pokreta, mnogi umjetnici, mada, sa manje
naglaenim tendencijama, nastavljaju sa postmodernim stremnjama sve do danas.

Odbijanje naracije tehnolokog napretka kao pozitivnog, ideje da se znanje i historija mogu
uokviriti u totalizirajue teorije, umjetnikog razvoja kao ciljno orijentiranog (samo ljudi su
umjetnike genije) i kolonijalistike pretpostavke (nebijele rase su inferiorne), dovodi do
prihvatanja lokalnog, zavisnog i savremenog. Pokrenuta je ideja o nerazdvojivom znaenju
djela umjetnosti, znaenju koje odreuje umjetnik u vrijeme stvaranja djela i sam posmatra
(direktnim ueem kroz performanse ili kreirajui djela koja su zahtijevala posmatraevu
ulogu u kreiranju ili zavravanju samog djela). Zatim, ideja da sva vizualna kultura nije
jednako vrijedna, ve da se moe takoer cijeniti i uivati bez posebnog estetikog
obrazovanja, dovela je do potcjenjivanja misaone i artistike vrijednosti. Popularna fraza
postmodernista bila je "moe sve" to se odnosilo kako na rastue pribliavanje kulture, tako i
na propast i razlikovanje dobrog i loeg ukusa, te potekou dodjeljivanja vrijednosti ili
ocjenjivanja umjetnikih djela zasnovanu na tradicionalnom kriteriju. Umjetnici su usvojili
mehanizme umjetnikih i neumjetnikih oblika kao to su reklamiranje i koritenje mnotva
medija da prenesu mnogobrojne poruke. Zakljuujemo, postmodernizam se ne moe opisati
kao jedinstven pokret i nedostaju mu jasne karakterstike. Umjesto toga, moe se bolje
razumijeti kao skup stilova i stavova, koji su se sjedinili u reakciji protiv modernizma. Novi

11
pristup popularnoj kulturi i masovnim medijima pojavio se u 1950-im, iskrei val umjetnikih
pokreta koji su ponovo uveli predstavljanje iz "oajnih" izvora i eksperimentisali su sa
slikom, prizorom, estetskim kodovima, disciplinarnim granicama, originalnou i ueem
posmatraa na naine koji su osporavali prethodne definicije umjetnosti.

4. POSTMINIMALIZAM

Termin postminimalizam oznaava pojam koji je prvi u svojim tekstovima uveo ameriki
kritiar likovnih umetnosti Robert Pincus-Witten, a odnosi se na promjene koje su se pojavile
u umjetnosti druge polovine 20. stoljea. Od kasnih 1960-ih, umjetnici su koristili autonomiju
artefakata umjetnosti i estetskih prostora minimalizma, ali su takoer uveli i izrazito intimne
teme u svoje radove. U pravilu, postminimalistika umjetnost slijedi modularna i repetitivna
naela minimalizma, koristei esto neobine, mekane i savitljive materijale i leernije
strukture, oslanjajui se pritom na tradiciju nadrealizma, dadaizama i ekspresionizma.
Postminimalizam nije umjetniki pravac u najuem smislu rijei, ve je vie tendencija
umjetnika, koji koriste minimalizam kao estetsku ili konceptualnu referencu, polaznu taku u
stvaranju. Djela nastala u postminimalizmu se ponekad poistovjeuju sa konceptualnom
umjetnou, a taj nerijetko prisutan konceptualni element je upravo ono to razlikuje
postminimalizam od minimalizma.

Interpretira se i kao dominantna struja konceptualne umjetnosti, uz naglaavanje vrstih i


direktnih odnosa minimalne i konceptualne umjetnosti4. Termin postminimalna umjetnost kao
oznaka za umjetnost kasnog modernizma kasnih 70-ih i 80-ih godina odnosi se na estetizirane
i dekorativne ambijente i instalacije minimalistikih umjetnika (Donald Judd, Robert Morris,
Dan Flavin) i konceptualnih umjetnika (Sol LeWitt, MeI Bochner, Robert Barry, Lawrence

4
Prema Buchlohu, nastanak konceptualne umjetnosti povezan je s razliitim oitavanjima minimalistike
skulpture i njenih slikovnih ekvivalenata u slikarstvu. Generacija umjetnika iji rad zapoinje oko 1965. godine
nalazi svoja polazita u transformaciji minimalne umjetnosti, ali i u odnosu s pop-artom i primjenom
Duchampovih zamisli ready-madea. U ovom meuprostoru djelovali su MeI Bochner, Sol LeWitt, Robert Morris,
Edward Ruscha. Nasuprot stavovima autora Octobera, konceptualni umjetnik Joseph Kosuth termin
postminimaIna umjetnost interpretira kao varijantu termina reaktivna umjetnost, ukazujui na to da je
postminimalna umjetnost sekundarni razvoj minimalne umjetnosti koji nije odreujui za teorijsko analitiki
razvoj konceptualne umjetnosti. Prema Kosuthu postminimalna umjetnost je modernistika umjetnost koja
koristi neke radikalne i avangardistike aspekte da bi postigla nove uinke estetinosti i dekorativnosti.

12
Weiner). Ti radovi nastaju kao tekstualni ambijenti (konceptualna arhitektura) ili
geometrijski. Prostori koji su realizirani visokom tehnologijom, velikih su dimenzija i
zasnivaju se na jasnim i jednostavnim konceptualnim rjeenjima, u kojima vizualna punoa i
konceptualna odreenost imaju podjednaku vanost. Posebno ih odreuje sklonost remek-
djelu, tj. postizanje cjelovitog vizuelno-estetskog i konceptualnog mentalnog uinka.5

4.1. SKLONOSTI POSTMINIMALNE SKULPTURE

Minimalna umjetnost6 u potpunosti proizilazi iz ideologije purizma, i proiruje smisao


kompetencije medija skulpture, nastaje na temeljima monohromnog i hard-edge slikarstva.
Ova umjetnost mijenja dotadanju viziju skulpture i vievjekovni koncept skulpture kao kipa.
Suprotstavlja se visokoj umetnosti i Grinbegovom uenju. Ako se minimalna umjetnost
prihvati kao kritika i prekoraenje ogranienja visokog modernizma, tada se ona definie kao
praksa izmeu visokog modernizma, koji dovodi do radikalnog kraja (nultog stepena) i
nagovetaja postavangarde i postmodernosti.

U kritici i teoriji umjetnosti na prijelazu 60-ih u 70-e godine postminimalnom umjetnou


nazivaju se postupci dematerijalizacije umjetnikog objekta ostvareni uvoenjem
vremenske komponente u prostome, tjelesne, materijalne i energetske realizacije. Kod
nje, dogaaji se ne prikazuju slikom, fotografijom ili filmom, nego se ostvaruju u realnom
vremenu i prostoru. Dijagram, fotografija, film ili tekstualni opis su dokumenti umjetnikog
djela koje se dogodilo u prostoru i vremenu. Izraz "postminimalizam" prvi put je koriten, u
odnosu na raspon umjetnikih praksi koje su se pojavile na tragu minimalizma, u kasnim
1960-im. Na slian nain, pojam "postimpresionizma" podrazumijeva niz stilova koji su
povezani, ali koji esto imaju vrlo razliite, ak i suprotstavljene interese. Postminimalizam se

5
Pojmovnik suvremene umjetnosti, Miko uvakovi, 2005.
6
Minimalizam ili Minimalna umjetnost (1960-1975), je umjetniki pokret koji odbacuje u umjetnosti,
komentiranje drutva, lini izraz umjetnika, a bazira se na stvaranju predmeta, slika i skulptura ija je vrijednost
iskljuivo estetskog karaktera. Veliki broj amerikih umjetnika se 60-ih godina poinje buniti protiv vrijednosti
koje su veliali apstraktni ekspresionisti subjektivnosti, emocija i gestualnih poteza etkicom. Svijest namee
racionalni poredak, konceptualnu strogou, jasnou, doslovnost i jednostavnost.
(http://arthistoryunstuffed.com/defining-minimal-art/).

13
odnosi na sklonosti, kao to su body-art, performanse, instalacione umjetnosti, procesualna
umjetnost, site-specific umjetnosti, te aspekte konceptualne umjetnosti. Neki umjetnici
povezani s ovom tendencijom nastojali su proiriti minimalistima interes za stvaranje
umjetnikih predmeta koji nemaju reprezentacijsku funkciju tradicionalne skulpture, predmeta
koji su apstraktni, anonimni u izgledu i imaju jaku materijalnu prisutnost. Drugi,
postminimalisti, imaju znatno drugaije ciljeve, reagiraju protiv ranijeg pokreta bezlinosti, te
pokuavaju ponovo uvesti skulpturu sa emocionalno ekspresivnim kvalitetom. Dok formalni i
teorijski interesi tog razdoblja vie nisu toliko utjecajni, mnoge teme i strategije umjetnosti
postminimalizma postale su vrlo aktuelne, to ga ini jednim od najtrajnijih stilova
posljednjih pola stoljea.7

Neki od istaknutijih predstavnika postminimalne skulpture:


1. irenje minimalistikih interesa: Bruce Nauman i Robert Morris (apstraktni i
anonimni predmeti, jaka materijalna prisutnost, ukidanje reprezentacijske funkcije
skulpture u tradiconalnom smislu).
2. Reakcija protiv pokreta bezlinosti: Eva Hesse i Louis Bourgeouis (emocionalno
ekspresivne kvalitete skulpture).

Eva Hesse (1936-1970)

Expanded Expansion,
1969.

Naglaava tenzije
suprotnosti: geometriju i
organienost, serijalnost i
unikatnost, haos i red.
Skulpture esto vise poput
slika, a njihovi slojevi
materijala naglaavaju i
metode i dodir samog
slikara.

7
Post-minimalizam; 587-589, 593-602, 615-622, 630-633, Arnason (ur. 6).
Umjetnik: Robert Morris, Robert Smithson, Nancy Holt, Michael Heizer, Walter de Maria, Richard Long, Richard
Serra, Lynda Benglis, Eva Hesse, Bruce Nauman, Yoko Ono, Nam June Paik, Vito Acconci, Chris Burden, Laurie
Anderson, Joseph Kosutha, Douglas Huebler, Lawrence Weiner. Teme: modernizam & postmodernizam,
zemljani radovi, skatera radova, anti-oblici, post-studio art, zapisnici, konceptualne umjetnosti, fluxus.

14
Radi skulpture razvijajui stil senzualnih oblika i nekonvencionalnih materijala. Koristi
se mekim, promjenjivim i osjetljivim materijalima kao npr. vlaknima staklene vune, lateksom,
konopcima, icama itd. Linije su joj jako bitne. One uokviruju, dijele i zdruuju. U djelima,
koritenjem kartona i ueta, linija je prestala biti iskljuivo dvodimenzionalna.

Louise Bourgeois (1911-2010)

"Tkano dijete", 2002.

Iako su joj radovi


apstraktni, sugeriraju na
ljudsku figuru i
izraavaju teme izdaje,
anksioznosti i samoe;
njen rad je u potpunosti
autobiografski,
inspiriran traumama iz
djetinjstva.

Njen rad je apstraktan i figurativan, realistian i fantastian, a raen je od raznih


materijala poput drveta, bronze, mramora, gipsa, lateksa i tkanine. Svaki rad je povezan s
jednim bitnim dogaajem u njenom ivotu po principu slobodnih asocijacija.

Robert Morris (1931-...)

"Bez naziva", 1969.

Poput Beuysa koristi salo;


parodira minimalistiki
pristup, reui grubu
tkaninu (primarne
strukture) to je mogue
pravilnije, koja se, kada
se pusti, potpuno izoblii.

15
Pohvalio je Jacksona Pollocka za koritenje gravitacije i mogunost doputenja da sam
materijal djelomino odredi oblik. Naspram zida, Morris predlae/postavlja pad, da visi i
naginje se, kao pogodan princip izrade, da se vide i osjete mehka i savitljiva svojstva
materijala filca, kao i nain na koji se indirektno odnose na ljudsko tijelo.

Bruce Nauman (1940- ...)

"Tijelo kao nova vrsta skulpturalne tvari koja


nije tretirana kao objekt, tijelo kao
najdostupnije i najjednostavnije za djelovanje,
ono radi upravo ono to umjetnik i eli."
"Koritenjem tijela u kombinaciji sa
slikarstvom, 3D-materijalima, fotografijom,
videom i filmom, stvorena je nova vrsta
performansa."
Smisao tijela, kroz nastup, bio je jedan od
naina pomou kojeg je elio da gledaoci
doive na slian intiman nain. To je dovelo
do njegovog istraivanja zatvorenog prostora.

Pobuuje interes ljudi,


prikazuje neto to ne
izgleda kao umjetnost, ali
sadri dublje znaenje
umjetnosti. Neonske cijevi
ispunjavaju prostor,
primjenjujui ironiju i
smijeh na kontradikcije
svojstvene ljudskom
stanju i suprotnostima
seksa i nasilja, smijeha i
uasa, ivota i smrti,
zadovoljstva i boli.
Dekonstruira prostor, pri
tom se kupajui u
intenzivnom svjetlu.

16
5. RESTITUCIJA BIOMORFNOG

Ranije epohe onemoguavale su line poruke, osim kroz pribjegavanje mimikrinim stilskim
figurama, a koje su bile neitljive i skrivene, sem vrhovnim strunjacima koji su ih znali
itati. Represivna8 tradicionalna drutva nestaju dolaskom postmoderne. Otvorena je epoha
koja na sasvim novi nain sagledava ulogu pojedinca u drutvu. To je doba gdje je sve
otvoreno, sve dozvoljeno, sasvim slobodno se moe o svemu govoriti. Nema potrebe za
skrivanjem neega to ve postoji, kao to nema potrebe za upotrebom satire, parodije i
parabole da bi se neto prikazalo i prihvatilo.

Biomorfnu skulpturu, njen naposljetku amorfni9 izgled, u moderni krasi element apstraktnosti,
nadrealnog, organskog. Kroz epohu postmoderne tome e se prikljuiti procesualnost,
izraena materijalnost, apstraktnom se dodaje i ekspresivno, a sve u korist to jaeg
psiholokog dejstva na posmatraa, izazivajui ulni ok. Skulptura je ovdje ogoljena,
otvorena i bez susprezanja govori ni manje ni vie nego o onome to ona jeste.

5.1. SAMO RUNO JE ATRAKTIVNO

Analiziranjem pojave biomorfnih oblika kroz postminimalnu skulpturu, bazirat u se upravo


na onu grupaciju postminimalista koji su kao svoj cilj preferirali reakciju, suprotno ranijem
pokretu bezlinosti, koji u skulpturu uvode emocionalno ekspresivne kvalitete.

Sve je, ini mi se, krenulo jo godine 1966. u New Yorku, kada je postavljena izloba pod
nazivom "Eccentric Abstraction", gdje je likovna kritiarka Lucy Lippard bila kustos radova
grupe umjetnika poput Eve Hesse, Louise Bourgeois, Bruce Naumana i dr. Izloba je
sadravala radove s vrlo osobnim i senzualnim kvalitetama, nastavljene na tradicije
nadrealizma, dade i ekspresionizma. Strogoi strukturalne umjetnosti dodaje se oblik
egzotinoga. Umjetnici proizvode neskulpturalni stil koji ima mnogo zajednikoga sa

8
Represivno: prilog prisilno, kazneno, brutalno (lat.); pridjev koji sprijeava, koji koi, koji obuzdava (lat.)
http://staznaci.com/represivno
Represivno drutvo, drutvo u kojem politiki poredak zabranjuje slobodu misli, izraavanja, vjeroispovijesti, pa
se one potiskuju u svijesti pojedinca.http://www.hrleksikon.info/definicija/represivno-drustvo.html

9
Amorfno jepridjev koji se koristi kako bi se oznaila nepravilnost grae, odnosno nepostojanje vrste kristalne
strukture. https://velikirecnik.com/2016/12/29/amorfno/

17
primarnom strukturom i pomalo zaudno sa nadrealizmom. Oni odbijaju izbjegavanje mate,
trae produetak ulnog iskustva. Ove skulpture su vezane za apstraktno slikarstvo vie nego
za bilo koji oblik skulpture. Umjetnici su starosti oko trideset godina, prvobitno slikari, a ne
vajari. Ulaze u trodimenzionalnost i ine to bez skulpturalnih navika ili bilo kakve obuke.
Uveani utjecaj slikarstva podilazio je skulpturalnoj tradiciji i omoguio alternative
bezizlaznoj situaciji konvencionalne skulputre. Izraena je posveenost otvaranju novih
podruja na polju materijala, boje i osjetilnog iskustva. Ono to e ih vezati sa pop-artom jeste
udljivost i nepotovanje. Naglasak na nelijepoj strani umjetnosti koju su stvorili ostavio je
utjecaj i na umjetnike dananjice. Bezumlje, priblino visceralna10 identifikacija sa formom,
za koju postoji i psiholoki termin "tjelesni ego" ili Bachelardov termin "miina svijest", ini
se sasvim prihvatljivom za karakterizaciju radova. Teko je odrediti zato bi odreeni oblici
trebali izazvati senzacionalniji doivljaj nego neki drugi. Ponekad se to odreuje samim
pristupom umjetnika, njegovim odabirom materijala i oblika, dok je drugi put to indirekan
osjeaj podraaja ili identifikacija posmatraa, koja oslikava istovremeno njegovo lino i
posredno znanje o ulnom iskustvu generalno. "Tjelesni ego" moe se doivjeti na dva
naina: prvi, kroz privlanost i elju za milovanjem ili poljupcem, elju za uvuenost u
osjeaj i ritmove djela; drugi, kroz reakciju odvratnosti i odbijanja odreenog oblika i
povrine za ije prihvatanje je potrebno vie vremena. Oblici, bili oni lijepi ili runi, kao takvi
mogu ispuniti cilj umjetnosti. Preruavajui koncepti anti-umjetnosti, koja racionalizuje
ustezanje ka opiranju novitetima, su apsolutni. Nita ne ostaje dugo runo na dananjoj
umjetnikoj sceni. Slijedei nit da je dualizam takoer apsolutan, neki od ovih umjetnika su
poduzeli gotovo nemogu zadatak pomirenja dva glavna stava prema umjetnosti danas, koji
su suprotstavljeni poput ulja i vode: umjetnosti kao umjetnike pozicije i umjetnosti kao
ivotne pozicije. Jedan element njihovoga rada, koji karakterie ovaj pokuaj, je usvajanje
elemenata pop-umjetnosti kao neobjektivnog idioma. Pop-umjetnost nema direktan utjecaj na
ove umjetnike, upravo je ona imala ugodan doprinos u savremenom okruenju koji se prije
smatrao vulgarnim, runim i inferiornim prema "ljepoti" koju su zahtijevali oni koji su
postavljali ciljeve umjetnosti, modi i prodaji. To je otvorilo nove mogunosti za materijale i
stavove to su se morali strogo kontrolisati iz estetskog ugla.

10
Koji se odnosi na organe trbune upljine ili organe upljine prsnoga koa.
http://struna.ihjj.hr/naziv/visceralni/31572/

18
5.2. METAFORA SAMOG IVOTNOG PROCESA

Umjetniki pokret koji se tretirao kao kreativno raspoloenje u SAD-u i Evropi sredinom
1960-ih, a konani proizvod mu nije bio glavni fokus, te se uglavnom odnosi na radnju i
akciju koju definie kao stvarno umjetniko djelo, nazvan je procesualna umjetnost. Umjetnici
procesualne umjetnosti ukljuuju dominaciju organskih sistema (koristei lahko kvarljive,
prolazne materijale, pare, masti, led, zitarice, trave... i materijale kao to su lateks, fiberglas,
tkanina, plastika). Materijali esto ostaju izloeni prirodnim silama: gravitaciji, vremenu,
temperaturi... Postavlja temelj za druge postminimalne tendencije kakva je i "akciono
slikarstvo" Jacksona Pollocka, u kojem je fiziki in kapanja boje na platno sastavni aspekt
rada, gdje proizvodi rad u kojem je in stvaranja procesa proizvodnje neodvojiv od svog
znaenja.

Dakle, proces umjetnosti fokusira se na dogaaj i akciju, i iz tog razloga, esto dovodi do
radova u kojima vrijeme, nestalnost i mjesno odredite predstavljaju vana pitanja. Zasnovana
je na transformaciji umjetnikog djela kao predmeta (slike, skulpture, objekta, asamblaa,
kolaa) ili predmeta kao statine intervencije u prostoru (instalacije, ambijenta, land-arta) u
prostorno vremenski dogaaj ili proces. Umjetnici procesualne umjetnosti uzimaju entropiju
kao najvaniji kriterij svog odabira materijala, kao i preputanje promjenjivim uincima
vremena, ime postaju njihova osnovna sredstva, suprostavljajui se bezvremenosti i
strukturalnoj stabilnosti minimalistike umjetnosti. Djelovanje procesualne umjetnosti
prestaje u onom trenutku kada umjetnik odabere tvari (materijale) umjetnikog djela i smjesti
ih (obino sluajno), putem razbacivanja, slaganja, prekrivanja, razmazivanja na odreenu
povrinu.

Rad je preputen prirodnim silama, vremenu, ovisnosti o silama tee gravitaciji,


temperaturi, atmosferskim prilikama i sl. Dakle, u umjetnikom izrazu, gdje su stvaranje i
postavljanje na odreeno mjesto sastavni dio procesa, sredstva su postala cilj. Ona, iako
doslovna, posjeduju snanu metaforu za sam ivotni proces.

19
5.2.1. Lynda Benglis, kapanje i lijevanje.

Lynda Benglis r. 1941. (cca 5x3x4 m)

"Pale slike", 1968.

Umjetnicu Lyndu B. najbolje ju opisati kao vajarku,


meutim, gotovo nemogue je uskladiti je sa samo jednim
pokretom ili medijem.

1968. krenula je sa lijevanjem lateksa i poliuretanske pjene


na pod svog studija i u uglove zidova, a rezultirajui oblici
bili su i slikarske i skulpturalne strukture.

Bila je prvi umjetnik koji je pravio skulpture od boje,


eliminirajui granicu izmeu slikarstva i skulpture (dvije tradicioionalno odvojive forme).
Njen rad saetak je ekspresionistike tradicije kapanja i lijevanja pigmenta. Proces podie na
stepenicu vie, eliminirajui platno, sipajui direktno na pod, pruajui zidu i uglu prostorije
da formira oblik skulptre, to je naroito izraeno kroz seriju radova "Raslojeni meteor",
nastalih u periodu od 1969. do 1975. Prilikom izrade djela iz 1975. koristila se svojom sad ve
potpis-tehnikom: sipanje poliuretana u ugao svog studija, omoguavajui efektima gravitacije
da djeluju na polagano slijevanje supstance, formirajui kose, zaobljene ivice. Dno i dvije
strane esencijalno su odliv koji je stvorila ivica zida i pod.

"Raslojeni meteor", 1975. ( 1,5x1,68 m fotografirano iz tri ugla).

20
U nastojanju da smanji kontrolu nad svojim radom, njen postupak je u skladu s tim
djelovanjem (npr. Pollock ili Helen Frankentaler, koji svoja platna stavljaju direktno na pod,
te stvaraju kapanjem ili sipanjem preko njih). Kao i apstraktni ekspresionisti, zaeljela je
dobrodolicu ovom procesu, te isti smatra korakom vie, stvarajui skulpturu od boje.

5.2.2. Eva Hesse, suprostavljanje strukturalnoj stabilnosti

Eva Hesse (1936-1970)

"Podruje", 1968. "Kontingent", 1968. "Naslovljeno ili jo ne", 1966.


(cca 4x1.1 m) (cca 2 mx80 cm) (cca 1,6 mx40 cm)

1966 g. je period kada pravi odluujui prijelaz od slikarstva ka skulpturi, kroz koje ostavlja
notu apstraktnog i beskrajno upeatljivog bivstvovanja.

Zidni/podni, visei, "L" lateks komadi platna, nastali su 1968. g. U toku proizvodnog procesa,
umakanjem tkanine u lateks u kombinaciji s malim komadima ice, prislanja materijal na
vrstu povrinu, dozvoljavajui da sam, pod utjecajem gravitacije, formira svoj oblik kroz
slobodni pad, dajui mu tako konani izgled. "Kontingent" listovi tkanine, njih osam,
umoeni su u lateks, suspendirani u staklenim vlaknima, i postavljeni tako da vise sa stropa.
Svi su listovi otprilike visine ovjeka, oko 2 metra. Neki lebde nisko iznad poda, dok drugi
samo golicaju povrinu, jedan se savija na podlozi, naizgled pod silom dodira s podom.
Tkanina umoena u lateks ima tendenciju da dosegne otprilike etvrtinu do tri etvrtine
listova cijele duine. Na svakom je kraju, dakle, sruena, prozirna povrina od stakloplastike,

21
koja omoguava prodiranje svjetla. Nekonvencionalno skupljeni materijali i njihova upotreba
u izgradnji skulpture vidljiva je u djelu "Nenaslovljeno ili jo ne". Mreasti oblik od konopca
omoguio joj je da u njega, poput kakve vree, ubaci pamuk, papir i olovo, koji, kada se
objesi o zid poput nekog organa ili srasline, stremi ka dnu, usput stvarajui kompoziciju i
oblik kakav vidimo.

Kroz rad ,"Proirena ekspanzija", 1969. (3.1x7.6 m), materijal koji u relativno kratkom
vremenskom periodu (cca 20 godina) stari i mijenja se u svom strukturalnom obliku (npr.
postaje krui, sueniji, te poprima drugu boju), poput kakvog ivueg organizma, primjer je
osjetne procesualnosti, koju ini vrijeme danas i poslije samog procesualnog stvaralakog
ina. Primjer je prikazan na fotografijama.

(s lijeva na desno, period fotografisanja 1969., zatim cca 1980. i 2010. na osnovi
novinskih web lanaka11, perioda izlaganja djela u prestinim galerijama).

11
https://www.researchgate.net/figure/265251678_fig1_Fig-1-Eva-Hesse-Expanded-Expansion-Fiberglass-
polyester-resin-latex-and

22
5.2.3. Louis Bourgeouis, arolija transformacije i slobodnog pada

Louis Bourgeouis (1911-2010)


Iako je umjetnost bila njen drugi izbor, postao je i primaran ve od 1936., kada poinje i
zavrava studije kao slikar i grafiar, ali se ve sredinom 40-ih okree i ostaje vjerna
skulpturi.

Serija radova zvanih "EHO" (sl.1. EHO III, sl.2. EHO IV, sl.3. EHO VII cca 100x50x40
cm), 2007.g.

sl.1. sl.2. sl.3.

Konani materijal je obojena bronza, na prvoj slici srebrni nitrat, a u preostale dvije bijela
boja, meutim, izvorni materijal bio je platno u kombinaciji sa drugim materijalima poput
cementa ili lateksa. Oni su joj omoguili ne samo bogatstvo teksture ve i posredstvom
gravitacionih svojstava, koje je dobila vjeanjem (u procesu stvrdnjavanja) ili pak polaganjem
(gdje je teina i elastinost materijala poput cementa transformirala pleteno-ivani prvobitni
oblik) da postigne punou izraaja. Radovi su preteno novijeg datuma, to se moe vidjeti i
na njenim crteima (gdje karakteristika papira upija, kako i koliko moe, te slobodno formira
oblike nastale dodavanjem vode i gvaa, koji bude asocijativnost, npr. akta i/ili trudnoe,
raspupalog cvijeta), te se na primjerima nekolicine ranije datiranih skulptura moe pratiti
sklonost procesualnom u toku njenoga stvaralatva. Umijeem poigravanja materijalom,
preputanjem djelovanja gravitacionim silama, prirodnim zakonitostima, eksperimentom i
sirovim izrazom psiholokih stremljenja, u svoj rad udahnjuje silu transformacije, te mu
daruje snagu izraajne moi.

23
"Destrukcija oca", 1974. / "Ponovna posjeta Avenza", 1968/69. / "Gledati", 1966.
(8.1x1.1x8.1m) (1.3x1.4x1.92m) cca. 40x35x40cm
(poliester) (bronza, srebrno nitratna patina) (lateks preko jute)

5.2.4. Magdalena Abakanowicz, taktilnost oblutka i lista

Na Venecijanskom bijenalu predstavila se instalacijom "Embriologija". Mekani radovi


ukljuuju niz od 800 komada krompirastih oblika razliitih veliina, prekrivenih jutom, iji se
unutranji dijelovi povremeno prosipaju. Ovdje imamo in ivanja kao emocionalnog
popravka, kao odliku same kreacije djela, te vid procesualnosti koji se ogleda i u
nasuminom smjetanju razbacivanjem; konac i ue slobodno vise ili se prosipaju podom
galerije, istiui nestabilnost same materije. Ovdje moemo pomenuti i "Abakane", vise i oni
sa stropa kao "Kontingent" kod Eve, odmaknuti od poda samo nekoliko centimetara, s tim to
su "Abakani" monumetalni (cca 3x3 m). Gravitacija i odnosi masa visee skulpture, kao i
upljine i otvori, teksturalni nabori, strogo kontrolisani ili puteni kao izrasline, rastezljivost
oblika na pojedinim dijelovima, odluivat e o konanom izgledu i definisanju oblika.

"Embiolozi", 1978/80. (od 20 cm do 2m ) "Abakani", 1969. (cca 3x3 m)

24
6. PULSIRANJE SKULPTURALNIH OBLIKA

Skulpturalno stvaralatvo umjetnica poput Lynde B., Eve H., Louis B., Magdalene A.
okarakterisat e visoka emocionalna ekspresivna kvaliteta. To su predmeti koji su poruili
tradicionalnu reprezentacijsku funkciju poimanja i definiranja skulpture, uz jaku materijalnu
prisutnost i gotovo anonimni izgled. Prkosili su poplavi bezlinosti. Ovaj prkos uveliko je
potpomognut ekspanzijom u skulpturi sada novim, jeftinim, lahko dostupnim materijalom,
koji je, izmeu ostaloga, ponudio i nove izraajne mogunosti, ali i hiperprodukciju djela. S
oduevljenjem prigrljen, koriten je u svim moguim varijacijama i kombinacijama,
samostalno ili s drugim materijalima i bez ikakvih ogranienja. Njegova izraajnost i
permanentnost, odnosno pojavnost, uzeli su primat nad dugovjenosti (usudit u se rei i nad
likovnom tehnologijom) dosadanjeg skulpturalnog poimanja. Umjetnicima to nije ni smetalo,
o tome nije vrijedilo razmiljati i ulagati svoju energiju u to, a ta samouvjerenost i odsustvo
bojaznosti za vjenim otklonjena je ili pak opravdana pojavom foto i video-dokumentacije.

6.1. Senzualnost i asocijativnost skulpturalnih oblika, Eva H. i Lynda B.

Mlada i talentovana amerika umjetnica njemakog porijekla, Eva H., preferirajui karijeru
kroz komercijalni dizajn u New Yorku, s vremenom se okree svom duhu ekspresioniste koji
je vodi u eksperimentiranje sa industrijskim materijalima i svakodnevnim ili ,,pronaenim
objektima/materijalima, kao to su ica, guma, staklena vuna i sl. Reducirajui svoja
izraajna sredstva u duhu minimalnizma, nastoji putem najjednostavnijih materijala ukazati na
iroki spektar organskih asocijacija, psiholokih raspoloenja, te onog to se moglo nazvati
protofeministiki, seksualne aluzije. Struno osposobljena kao apstraktni slikar i komercijalni
dizajner, Hesse vai za najuzornijeg poslijeratnog amerikog umjetnika, koji posmatra sliku
ne kao dvodimenzionalni povrinu, ve kao objekat na zidu koji treba da je produen u
prostor, pred gledaoca. Oponaajui organsku ranjivost samog ljudskog tijela, njeni radovi
ini se da uzimaju privremenost ili ak efemernost vlastita ivota, njena gustoa materijala
oigledno je oivljena nekim nevidljivim psiholokim podstrekom. Mnotvo njenih radova
proeto je formom poetinog trodimenzinalnom montaom, sjedinjavanjem razliitih dijelova

25
iznjedrenih iz razliitih izvora i kombinacija, ili njihovim rasporeivanjem na nain da
sugeriraju na momente tihe reflekcije na svijet oko nas. 1960. je bila meu prvim umjetnicima
koji su eksperimentirali sa medijem fluidne konture organskog svijeta, kao i sa
najjednostavnijom umjetnikom ekspresijom. Analitiari e u tome vidjeti kvalitet latentne,
protufeministike reference sa enskim tijelom, malaksavost oblika, kapric, kao i osjeaj
spontanog izuma protkanog laernou pronaenih materijala.12 Interes Hesse za lateks kao
medij u skulpturalnim oblicima ima veze sa neposrednou. Hesse u dva djela, prva izvedena
pomou lateksa, "ema" i "Nastavak" (1967-1968), korist lateks na nain koji nije ni zamisliv
od strane proizvoaa. Njime rukuje kao to to ini bojom, etkanjem sloj po sloj kako bi se
izgradila povrina koja je glatka, bila neregularana, neravna na rubovima kao deckled papir.

Repeticija 19, III, 1986. (cca 48x30 cm ovisno o komadu)

"Repeticija" je sainjena od fiberglasa, industrijskog materijala. Proces ponavljanja i suptilne


varijacije govore o nedavnom nasljeu minimalizma, meutim, Hesse proima svoj oblik
individualnou, runo oblikujui skulpture. Ukljuujui vizuelnu jednostavnost u dizajn,

12
Umjetnica i Doyle (njen mu) naputaju N.Y. i odlaze u Dusseldorf (Njemaka) 1965. g., dobivi ponudu od
jednog od najstarijih i najprestinijih umjetnikih asocijacija posveenim savremenim umjetnostima
,,Kunstverein. Umjetnica uranja u scenu njemake umjetnosti, u dominaciju apstraktne skulpture. Te zime
okrenuli su se pribavljanju i istraivanju materijala u preureenoj tvornici-studiju, poela je eksperimentisati sa
gipsom i konopcem, nastavljajui proizvoditi varijacije mree kroz svoje slike i crtee. Razigrani eroticizam
pojavljuje se u ovom periodu. http://www.tate.org.uk/art/artists/eva-hesse-1280

26
repeticija je zapravo kompleks brojnih asocijacija, kako na rad umjetnice tog vremena, tako i
na svijet oko sebe. Objektne cijevi nalik su doticaju sa njenom preokupacijom podjelom polja,
ali su i dvosmisleno seksualne. ak i tako, prozirni fiberglas omoguava svjetlosti da proe
kroz cjevaste oblike dajui karbonskim vlaknima umirujui pastoralni ili ak kvaziduhovni
kvalitet.

Druga umjetnica koja e doprinjeti drugaijem poimanju skulpture i skulpturalnog pristupa je


Lynda Benglis. Svojim candy bojama, sjajem i odlikama materijala, distancira se od
ozbiljnosti, turobnosti boje i mao materijala koje koriste njeni savremenici. Na taj nain,
izmeu ostaloga, tei odgovoru na pitanja rodne razlike u umjetnosti, suprotnosti izmeu
umjetnosti i zanata. Uprkos iskustvu na polju slikarstva i njenoj estoj upotrebi boje kao
materijala u radu, odmie se od tradicionalnog platna, zasnovanog i na onom od kojega je
krenulo stvaranje skulpturalnih radova u varijacijama sa razliitim medijima. Kasnih 1960-ih i
70-ih Benglis eksperimentira sa nizom medija i umetnikih formi, stvarajui iroki raspon u
izraaju. O sebi je rekla: "Mislim da sam unaprijedila scenu New Yorka. Kada sam stigla,
pop-art je bio na vrhuncu i sadravao je mnogo ironije, kao i ironiju samih umjetnika koji nisu
bili stidljivi; oni su se rugali materijalu koji je umjetnost. Dakle, kada sam bila u svijetu
umjetnosti, jo mlada, uvidjela sam da ne elim da mislim jednosmjerno. eljela sam
postavljati mnogo pitanja u kontekstu materijala koji koristim i to nastavljam raditi". Kroz
"Raslojeni meteor" (1969-1975) stvara nae predrasude o materijalima. Olovo je
karakteristino teak i vrst materijal, posjeduje svojstva koja su u suprotnosti sa savitljivou
poliuretanskih skulptura. Kritiar i kustos Elisabeth Lebovici tvrdi da Benglis neprestano tei
"vanrednoj operaciji poslunosti/potkopavanja" u svojim radovima. U toku redefiniranja ovog
rada, ona oslukuje svoju upotrebu ranijih materijala,
dovodei u pitanje prirodu tvrdih i mekih, upozoravajui nas
na promjenjivu prirodu njenog procesa.

"Psi", 1973., 83x38x33 cm (gips, aluminijum, boja,


pamuk)

Skulpturalni je vor napravljen od raznih materijala. Njegovi


uvijeni oblici jako podsjeaju na organ ili crijeva.
Nerazdvojivi monument u svom beskrajnom obliku

27
ispunjava i vodi oko u beskonano traganje. Ovdje je upotrijebljen sjaj, izrazito ,,djevojaki
materijal; poziva gledaoca na razmatranje djela iz njene perspektive, uz istovremeno
suoavanje s time zato gledatelj stvara pretpostavke o postavljanju materijala.

U 1980-im ona nastavlja raditi sa metalom, ali dodaje icu, cink, valoviti aluminijum i druge
lake materijale koji bi se mogli lako ukloniti, saviti ili dodati. Ovi lagani zidni komadi lie
vorovima ili sloenim trakama, to je znaajno odstupanje od osnova. Eridanus, nalik voru,
lebdi iznad povrine zida sa oiglednom lakoom papirnog cvijeta. Odabirom materijala i
rukovanjem istim, umjetnica nas podsjea na arite tenzija meu mukim i enskim
karakteristikama, koristei metal (kao tradicionalno muki materijal) kako bi doarala uzde, u
kombinaciji sa kiem koji se dovodi u vezu sa enstvenou. Ovdje, kao i u "Psi", izvor
inspiracije je grka kultura. "Eridanus" je mitoloka rijeka. U novom stoljeu ulazi u
eksperiment sa peenjem keramike, uretanom, ali e se s vremena na vrijeme vraati i ranijim
materijalima.

"Pima", 2013. 50x40x30 cm / "Pi tanarina", 2009. 73x73x34 cm / "Toskana", 1995-96.


(glazirana keramika) / (uretan sa prirodnim pigmentom) 125x160x35 cm / (aluminijum, ica,
silikon)

28
6.2. Sugeriranje ljudske figure, Louis Bourgeois i Magdalena Abakanowicz

Upotrebom apstraktnih oblika i razliitih medija, Louise B. se bavila pojmovima univerzalne


ravnotee, to je razigrano suprostavljeno materijalnom konvencionalnom promatranju
mukoga i enskoga. Ona bi, npr. koristila grube ili tvrde materijale kojima sugerira
muevnost skulpture naspram mekoe biomorfnog sugestivnog oblika enstvenosti. 60-ih je
poela eksperimentirati sa lateksom, gipsom i gumom, 70-ih takoer putuje u Italiju, gdje je
radila s mermerom i bronzom. Njen rad fokusiran je na rekonstrukciju memorije, i u svojih 98
godina proizvela je zapanjujue tjelesne skulpturalne oblike, crtee, grafike i instalacije.

"Noni vrt", 1953., bojeno drvo


(94 x 48 x 37.5 cm)
Rad je evoluirao iz njene linosti, dok su u
ranijim radovima bile prisutne krute i rigorozne
cjeline. Vrt pokazuje ta zapravo Louis naziva
"omekanjem" u svom radu, nastavljajui: "Iz
blagosti moje djece, iz blagosti moga mua,
imam hrabrosti da pogledam oko sebe, da se
spustim i ne budem tako nervozna, napeta".13 U
"Nonom vrtu", za razliku od "Personnages",
drveni oblici smjeteni su zajedno na jednu bazu
i nagovjetavaju ljudsku figuru, pa ak i biljni oblik, tako zbijeno. Umjetnica ostavlja mati
gledaoca mogunost da odlui o iskljuivanju jednoga iz ovog nagovjetaja, ili mogunost da
odlui da li je ova skupina povezana sa zatitom i intimnosti.

"Mekani krajolik", 1967., bronza


(30x55x60 cm)
1960-ih vri pomak u radu, koristei se
drvetom kao i sa drugim materijalima kakvi su
gips, cement, aluminijum i lateks. 1967. stvara
seriju radova pod nazivom "Landscape". Bili
su amorfnog oblika, a ne krutog, uspravnog

13
Ovi manje ozbiljni, esto okruglasti i biomorfni oblici definisat e rad i ukazati na trajni utjecaj nadrealizma.

29
oblika iz prethodne decenije. Stvarala ih je lijevanjem bronze karamel boje sa smolom preko
biomorfnog oblika koji podsjea na krajolik. Zaista, opisuje bubrenje i klijanje linosti u ovoj
seriji inspiriranoj ljudskim tijelom i krajolikom, rekavi: "Tijelo se moe promatrati sa
topografske take gledita, uz pejza sa ustima i dolinama i krivinama i rupama ini se
relativno oiglednim da je nae tijelo oblik koji se pojavljuje u Majci prirodi". Drugi radovi u
ovoj seriji poigravaju se sa uzrupiranjem mekanih i grubih jedinica. U radu "In the End of
Softness", 1967., njeni biomorfni oblici nainjeni su od bronze.

"Maman", 1999., elik


(927 x 891 x 1023,5 cm)

Pauk se u njenim radovima prvi put javlja


1940. i imao je eksplicitnu, pozitivnu
asocijaciju za umjetnicu, koja je u oliju pauka
vidjela svoju majku.14 Radila je pauka u
irokom spektru medija i u veliinama od
nekoliko centimetara, poput broa, do nekoliko
metara, u obliku javne skulpture visoke oko
30m. Najraniji primjeri pauka kao motiva
naeni su njenim crteima iz 1947. Ovo je tema kojoj je najdosljednija 1990-ih, tj. pred kraj
svoga ivota, kada je bila obuzeta uspomenama na majku i djetinjstvo.

"Spiralna ena", bronza, bojena ili obloena tkaninom (sl.1. 1984., sl.2 2000., sl.3. 2003.)
Spiralna ena i lutka koja visi prikazuju dugogodinji interes Bourgeois za pravljenje lutki i
oblik spirale, kao to se dalo uoiti mnogo ranije kroz "Femme Volage" iz 1951. Figure u
"Spiralnoj eni" nude nemir i izoblienje, nadrealistiki inspirisanu viziju ljudskog tijela. Bez

14
U vezi s tim eksplicitna je : "Pauk je moja majka. Ona je bila moja najbolja prijateljica.... Kao pauk, moja mati
je bila tkalja, ona je bila pametna. Pauci su prijateljski uvari koji jedu komarce. Znamo da komarci ire bolesti i
stoga su nepoeljni. Dakle, pauci su simbol pomoi i zatite, kao i moja majka".
http://www.cheimread.com/artists/louise-bourgeois/gallery/

30
glave, sa enskim oblinama, gdje spiralni oblik podrazumijeva muki oblik, naglaava
preklapanje muke i enske anatomije u svom radu.15

Sl.1 sl.2. sl.3.

Poljakinja Magdalena A., umjetnica je koja se otrgnula raljama sovjetskog reima. Svaka od
njenih figura individualna je, sa vlastitom ekspresijom, sa specifinim detaljima koe,
organska, s oticima umjetnikovih prstiju. Povrina je prirodna poput kore drveta ili ivotinjske
koe, naborane koe. Njene skulpture su jedinstvene, satkane tematikom dostojanstva i
hrabrosti. Ljudske figure pripadaju prostranoj teritoriji (skulpture u javnom prostoru), te su
nastanjene poput gomile stada ili jata. Ideja o gomili ima veliki odjek u mislima, a jedan od
njih je transformacija pojedinca u sistem.16 Poela je sa mekim i savitljivim objektima, koji su
bili grubi na dodir ("Abakani" i "Embriolozi"), postepeno postajui vrstima, ali su
napravljeni od krhkih ili kvarljivih materijala (stojee ili sjedee figure, ruke, lea, glave).
Kasnije gradi i velike bronzane skulpture (Italija, S.Koreja, Izrael, Litvanija...), "prostore za
razmiljanje", gdje je napon iz prostora pozivao gledatelja da se kree izmeu oblika i
okamenjene energije. Izmeu 1956. i 1959. proizvodi neke od svojih najranijih poznatih
radova, niz velikih gvaeva i akvarela na papiru i plahtama. Ovi radovi, opisani kao
"biomorfni" u sastavu, opisuju zamiljene biljke, ptice, egzotine ribe i koljke, izmeu

15
S tolikim opusom djela umjetnice, spiralno je imalo autobiografski znaaj za nju kako je i navedeno u
sljedeem: "To je preokret. Kao dijete, nakon pranja tapiserija na rijeci, okretala sam ih i cijedila,... kasnije u
sanjati o nevjeri moga oca. To sam radila vratu njegove ljubavnice. Spirala, volim spiralu predstavlja kontrolu i
slobodu". Ibd.

16
Kae:"Ja uranjam u masu, kao zrno pijeska u rasutom pijesku. Blijedim preko anonimnosti pogleda, pokretima,
mirisima, u zajednikom pulsiranju zraka, u zajednikom pulsiranju soka ispod koe..." Cijela populacija njenih
figura dovoljna je da popuni veliki javni trg. Do danas ih ima preko hiljadu, ali nikada nisu vieni zajedno. Oni
stoje u raznim muzejima, javnim i privatnim kolekcijama u raziitim dijelovima svijeta. Upozoravaju na trajnu
anksioznost.https://www.theguardian.com/artanddesign/2017/apr/24/magdalena-abakanowicz

31
ostaloga, biomorfne oblike. Joanna Inglot17 u figurativnoj skulpturi Magdalene A., tj. njenim
ranim radovima, ukazuje na fascinacije prirodom svijeta i procesima klijanja, rasta, cvjetanja,
nicanja; izgleda da je nastojala uhvatiti ivotnu energiju, kvalitet koji e postati konstanta
njene umjetnosti.

"Sermion cvijet", 1999. "Studij Faktur", 1964. "Lea", 2009.


crte- gva (1.4 m1 m22 cm) (10714065 cm)

"Figure koje eu", 2005-2007.


(284x91.5x133 cm)
Njezine poznate "Figure koje eu"18 projektiraju
ironijski ekspresivni sadraj i zadravaju formalnu
strogost. Paradoksalno, ova masivna skulpturalna
oblikovanja impliciraju mirnu anonimnost. Bez
glave i bez ruku, vitalni, muki likovi uglavnom
stoje uspravno, po uzoru na strasnu pozu. Oni
upuuju na neku vrstu jezivih vjeanja, kao da su
uhvaeni u meuprostorima izmeu neizbjenog
humanizma i postapokaliptine none more. U
svakom sluaju, njihovi humanoidni oblici
otkrivaju odreenu vizualnu napetost, stanje

17
Profesor historije umjetnosti. https://www.macalester.edu/academics/art/facultystaff/joannainglot/
18
Vea grupa likova, koja se istovremeno emitira u umjetnikom studiju, nazvana je Agora i stalno se prikazuje u
Chicagu u Grant Parku. Agora je bilo mjesto susreta u staroj Grkoj gdje je zapoeo koncept demokratije. Nije
bilo graana iznad zakona, i svi su imali pravo glasa. To je bio nepristrasan nain ivota. Ova skulptura je
naslijeeno umjetniko djelo sa "Vancouver Biennala 2005-2007".
http://www.vancouverbiennale.com/artworks/walkingfigures/

32
prisilne neodreenosti. Istovremeno su prisutni i odsutni. To su strogo materijalne prisutnosti.
Ipak, kroz sposobnost umjetnice da transformira materijale, potencijal se pojavljuje kako bi
njezine skulpture uinio vidljivim u smislu alegorije. One su konstruirane i postavljene na
takav nain da pozivaju na uee. Kroz ove konfiguracije, mona, apstraktna sadanjost
likova bjei iz banalnih okolnosti naih svakodnevnih tehno-rituala, doputajui nam da
razmiljamo o njima kao o obliku odsutnosti, odnosno, u pogledu onoga to jesmo i onoga to
nismo.

33
7. PLURALIZAM

Stvoren je nastojanjima drutvenih borbi za novi identitet od 60-ih godina 20. stoljea do
danas, zbog ega se kultura i vratila u centar razmiljanja o pojmu modernizacije (politike
globalizacije), i izazovima novog poretka u manje razvijenim zemljama, potovanjem i
tolerancijom Drugoga. Opeprihvaena pozicija pluralizma u umjetnosti zapravo
podrazumijeva nepostojanost jedinstvenog stila, odnosno, postojanje heterogenih izraza
umjetnikih i teorijskih nastojanja u prolom stoljeu, koji e, problematiziranjem bliih nam
vremenskih termina (neomoderne, druge moderne i sl.), ukazati na nastojanja osvjeivanja,
pojanjenja, moemo rei i usmjeravanja mnotva razliitih pojava u savremenoj umjetnosti.

Postmoderna potraga za demokratskom umjetnosti ide iznad reprodukcije, primjerenosti i


eksperimenata u zajednikom autorstvu. Modernistika umjetnost nije viena samo kao
elitna, ve i kao bjelaka, zapadnjaka i muki dominantna19. Postmodernisti se podudaraju sa
razvojem feminizma, pokreta za ljudska prava, borbe za LGBT prava, i pojavu
postkolonijalnih ideja, te izazivaju zabrinutost za pluralistiki pristup, drugim rijeima,
mnogi umjetnici (kakvi su Kara Walker i Felix Gonzales-Torres) se poinju okretati razliitim
temama iz razliitih perspektiva, da bi ukljuili gledita prethodno nepostojeih pozicija.
Pored toga, filozofi tog vremena, poput Michaela Foucaulta i Antonija Gramiscija, okreu se
idejama poststrukturalizma koji nastoji razumjeti drutvene institucije poput zatvora i bolnica,
koje su unaprijeene promjenama vie nego stabilnim sistemom, oduzimajui im usklaeno
znaenje. Utjecaj na umjetnost imalo je poveanje predstavljanja razliitih, multikulturalnih
identiteta, kao i razigran tretman identiteta i linosti20.

Definiranje pojma pluralizma kod uvakovia u postmodernoj kulturi i umjetnosti je


vieznano. Pluralna kultura je ona koja nema specifini odreujui povijesni smisao, i zato
eklektiki omoguava, povezuje i prikazuje razliite identitete, pozicije, gledita ili stajalita
na povijesnoj i na geografskoj osi. Pluralna civilizacija je ona koja nije zasnovana na
konzistentnom konceptu ili na binarnom paru opozicija (hladnoratovska podjela svijeta), nego
na istovremenom postojanju meusobno nesvodljivih i neusporedivih drutvenih, religioznih i

19
"Muka moderna, enska postmoderna", seminarski rad, Renata Pikorjanac, Osijek, 2012.
20
Posebno izraeno kod Sherman iji se radovi fokusiraju na procjep izmeu identiteta kreiranog kroz film ili
druge medije i na stvarnim iskustvima ena. inei to, Sherman skree panju publike na sredstva produkcije i
njenu poliseminu prirodu, naglaavajui injenicu da publika umjetniko djelo moe interpretirati na bilo koji
nain, opirui se glavnim naracijama i krajnjem autoritetu umjetnika.

34
kulturnih sistema. Pluralna kultura je zasnovana na raskolu (tekim za upravljanje i nerjeivim
razlikama i sporovima). U poetikom smislu, pluralizam u umjetnosti, pozivanjem
potpovijesnih i eklektinih djela (nastalih spajanjem nespojivih ili razliitih oblika izraavanja
i prikazivanja), istovremenim postojanjem razliitih produkcijskih sistema u umjetnosti21,
dovodi do umjetnikog nomadizma (od kretanja umjetnika izmedu razliitih medija, preko
kretanja umjetnika izmeu razliitih stilskih oblika izraavanja, ak ideologija, do kretanja
umjetnika izmeu razliitih civilizacijskih sistema prikazivanja i identificiranja umjetnosti i
umjetnikog rada).

Letiminim pregledom djela i djelovanja umjetnika poput Linde B., Eve H., Louis B.,
Magdalene A., na koje se i oslanjam u svom istraivakom radu, pa i djela i djelovanja
umjetnika savremene umjetnosti, lahko se uoava raznorodnost pristupa mediju, tehnici ili
formi, to je razlog pluralu koji ne samo da se odnosi na moi medija skulpture/slike ve i na
njegovu sposobnost za "odbacivanje" i izraavanje putem fotografije, videa, i sl. Strogo
odreivanje i kategorisanje ("tradicionalno") nestaje. Istovremeno, izraavanje i mogunost
djelovanja kroz razliitosti medija, postalo je reflekcijom savremenog stava umjetnikog
izraaja. Ovdje dolazimo do zakljuka da je jedina spona, koju je moda mogue povui
meu autorima, svojevrsni individualizam, a koji je nadalje pokazatelj globalne situacije.

21
70. godine se nazivaju pluralnom dekadom jer je u njoj sinhrono i ravnopravno djelovalo vie razliitih pojava
u umjetnosti, od visokog modernizma preko konceptualne umjetnosti i performansa, do slikarskih,
dekorativnih, neoekspresivnih i eklektikih postmodemizama ili semiomedijskih praksi u okviru
poststrukturalistike transgresije znaka.

35
8. OBLIK KOJI SUGERIRA (autoreferencijalnost)

Cijeli prethodni tekst zapravo je referencijalnost na moja interesovanja u realizaciji


problematike biomorfnog u skulpturi, osvrta na poimanje i definiranje skulpture i
skulpturalnog u postminimalnoj umjetnosti, s akcentom na procesualnosti i jakoj materijalnoj
prisutnosti. Poetak analize biomorfnoga u avangardnim 30-im (pomenuvi ovom prilikom
neku od skulptura H. Arpa, sve do skulpture Linde B. koja i danas ivi i stvara), nije sasvim
sluajan, on je zapravo i onaj moj instinkt i saznanje, koji su me, neposredno nakon zavrenog
studija, i nagnali za daljim otkrivanjem toka i razvoja skulpture.

Foto-tabelarni pregled skulpturalne preobrazbe ka biomorfnom u vlastitom radu.

2008/2009. g. 2010/2013. g. 2014/2017. g.

36
Zapravo su umjetnice poput Linde Benglis, Eve Hesse, Louis Bourgeois i Magdalene
Abakanowicz one koje su pobudile moje interesovanje, a iji se rad naslanja, kao vid
stanovite reakcije, na djela minimalizma i perioda pop-umjetnosti (geometrijskog, bezlinog,
hladnog, distanciranog...), koji je pretstavljao pauzu ili klijanje skulpture koja e biti
apstraktna, nadrealna, jaka u izrazu ekspresivna i materijalna, u mnogo emu po vienju i
poimanju drugaija od dotadanje skulpture. Ovo buenje razbuktano je, kako inovacijom
materijala, tako i samim promjenama u drutvu, naunim, tehnikim i tehnolokim
inovacijama, globalizacijom i pluralizmom, migracijama, te psiholokim stanjima. Sve
pomenuto ostavilo je velikoga traga na skulpturu danas, na kraju i na moje vlastito
skulpturalno stvaralatvo.

Kao to je kustosica L. Lipard ve pomenula kroz "Eccentric Abstraction", ova skulptura


zapravo je postala neskulpturalana. Naslonjena je na lini i senzualni kvalitet umjetnika. S
njom je nestala i strukturalna strogoa, a na njeno mjesto dolazi egzotino, ispunjeno matom,
obogaeno ulnim iskustvima.

Lijevanjem i kapanjem po podu ili zidu galerije, Linda B. e stvarati svoja djela, a rezultat
toga bilo je slikarsko skulpturalne strukture, metafora samog ivotnog procesa, rad koji je
preputen prirodnim silama, taj umjetniki izraz koji je stvaranjem i postavljanjem na
odreeno mjesto postao sastavnim dijelom procesa, gdje su sredstva postala cilj. Serija radova
pod nazivom "Raslojeni meteorit" upotpunila je svojim oblikom i bojom teinu osjeanja sa
kojima se umjetnica suoila gubitkom voljene osobe. I ja u se na slian nain izraziti
prilikom kreiranja svojih skulptura, ako mogu rei, emotivnih stanja.

8.1. AHURE

Prvu fazu obiljeit e skulpture "ahure". Karakterizira ih teina koju nose, postignuta ne
samo bojom ve i procesom izrade. Glavni nosioc je iana konstrukcija, simbolika skeletona
ili ljuture koljke ili pak kakvog ploda. Nadalje, nakon grubog odreivanja forme, na istu u
tenom stanju polijevanjem iz ruke tenim gipsom, doputam da se materijali veu, pri tome
kontroliui koliko i na koju stranu mase da se slijeva, koliko propusta da se ostavi ili ne
ostavi. ahura postaje odlivom koji tvori ica. Pomenute upljine omoguile su mi vezanje i
nadopunjavanje treim materijalom, a to je visoko ekspanzirana poliuretanska pjena, kojom
sam postigla osjeaj klijanja, davljenja, probijanja iznutrine, guenja. Jae psiholoko dejstvo

37
postignuto je bojenjem gipsane podloge crnim, te pjene drugim tonalitetom slinom bojom.
Gravitacija i smjetanje (lociranje oblika-vjeanje, polijeganje), temperaturna razlika, razlika
u otvorima ekspanzije pjene, takoer znatno su uticali na konani izgled samog skulpturalnog
izgleda. U ovome svemu nije nezamijetan ni uticaj boje u kreiranju skulpturalne strukture.

Fotodokumentacija procesa izrade skulpture "ahura", 2014/15. g., autorski rad.

Povezanost (a moda jo uvijek da smatram stegom) sa tradicionalnim pristupom izrade i


promiljanjem, vidljiv je na konstantnim igrama proimanja otvorene i zatvorene forme,

38
vrste naspram mekane forme, uspostavljanja harmoninih asimetralnih odnosa u skulpturi,
stabilnosti u polijeganju na podnu povrin isl. Gips (koji se nije smatrao adekvatnim
skulpturalnim materijalom, osim u koritenju izrade kalupa, gledajui prizmom
tradicionalnog) u mene se javlja kao primarni i konani idealni materijal u kreatvnom
izraaju. Ovi neskulpturalni oblici predodreeni su da budu smjeteni na podu, poput
prezrelog i opalog ploda ili pak kakve borbe u divljini, borbe misli i osjeanja, kao metafore
samog ivotnog procesa.

Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "ahura I", 2014/15., kombinovana
tehnika, 120x45x60cm

39
Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "ahura II", 2014/15., kombinovana
tehnika, 110x40x45cm.

Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "ahura III" 2014/15., kombinovana
tehnika, 130x50x70cm.

40
Autorski rad, iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "ahura IV" 2014/15., kombinovana
tehnika, 110x60x58cm.

8.2. PROSTIRANJE

U procesu stvaranja "ahura", kontrola nad radom svedena je minimum, emu e se


nadstojati i kroz dalji rad. Drugu fazu okarakterisat e ipak malo drugaiji pristup izrade
oblika/skulpture, a koji na neki nain oznaava i stanovito osloboenje. ,,Lakoa postignuta
je kako konceptom tako karakteristikom materijala. Radovi pod nazivom "Prostiranje"
sainjeni su od male "izvorne" polulopte, kao rezervoara, iz kojeg naviru pjenasti oblici, koji
usljed pritiska formiraju oblike slobodnoga pada naguranih valjuaka, poput kakvog ivog
organizma, u nekim segmentima prolijevajui se i irei podlogom poda, negdje visei u
zraku ili pak jedva dodirujui povrinu zida ili poda. Poluloptice su sainjene umakanjem
prirodne ovije vune u teni gips, koji se grubo, gotovo nekontrolisano, nabaciovao u ranije
pripremljenu loptastu plastinu osnovu, od koje e poprimiti konani izgled. Gips ovdje nije
obojen, vuna je vidljiva. Za pjenu nije koritena nikakva konstrukcija koja e je objedinajvati
ili oblikovati, ovdje je doputeno da ona sama pronae put i najadekvatniji izlaz, slijevanjem
niz plastinu povrinu. Pjena nije obojena, ostavljena je u svom izvornom, gotovo
transparentnom izgledu. Mala gipsana polulopta simbolika je grudnog koa, pjenasta povrina
je iskaz emocija. Lakoa i krhkost materijala personifikacija su stanja ljudske due, poput
41
skulpturalnih oblika Eve H. i Linde B. koje se suprotstavljaju strogoj strukturalnoj
konstrukciji i preputaju se moi transformacije kroz slobodni pad.

Izgled skulpture predoen na fotografijama ne mora nuno znaiti da su i njen konani


izgled, ona je metafora ivog organizma i tako e da se i ponaa. Ovisno o izlobenom
prostoru, linom senzibilitetu, ona moe bivati nadograena, transformirana, pred samu
izlobu obojena ili skraena za neki od dijelova. Ona e to da trpi i ostati nepromijenjena, u
svom izvornom smislu.

Fotodokumentacija procesa izrade skulpture "Prostiranje", 2016/17. g., autorski rad

42
Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "Prostiranje I" (lijevo) i "Prostiranje II",
2016/17., kombinovana tehnika, dimenzija varijabilne-cca.150x130x70cm.

Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "Prostiranje III" (lijevo) i "Prostiranje
IV", 2016/17., kombinovana tehnika, dimenzija varijabilne-cca.140x80x110cm.

43
Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "Prostiranje IV" 2016/17., kombinovana
tehnika, dimenzija varijabilne-cca. 150x110x50cm.

8.3. ISPALJENO ULE

Trea faza ujedno je i zadnja, odnosno poslijednja faza mojih radova kroz ovaj magistarski
rad. U tom tretmanu ima dosta poveznica sa skulpturom iz druge faze, sam in nastanka
gotovo u potpunosti je isti, jedina razlika je ta osjetna energija koju odailje a koja je
postignuta dinaminijim nanosima pjene iz pitolja, uestalijom i smjelijom igrom pjenastih
slojeva, jaom gravitacionom silom koja je stvorila egzotiniji, senzualniji kvalitet obogaen
otvorenijim i laganijim (transparentnijim) ulnim iskustvima. Sam naziv skulpture opisati e i
upotpuniti vizuelno dejstvo rada, ovaj zvjezdiasti, eksplozivni, ekspresivno vulkanski naboj
dobio je naziv po ulu22. ula je moja mati, a ,,Ispaljeno ule je sve ono to se
manifestovalo na kreiranje mog iskustva i moje linosti u poslijednje vrijeme. Oni su lagani,
oslobaajui, oni gotovo da lebde, nadstoje da stvore sponu izmeu tla i prostorije pa i
prosmatraa kojeg tjera da konstntno krui i sagleda ju sa svih strana kao da eli da da ugrabi
ili zapljusne. Ovdje, skulpturalna strogoa gotovo u potpunosti nestaje, ne samo zbog njene
krkosti i transparentnosti, ve i zbog njene neodreenost, ne postojanja forme gdje se
naglaava njen oslonac ili lociranja (poda ili zida-jer ona moe da postoji u obje varijante) a
da ne izgubi u snazi izraaja.

22
ule imenica - Topovsko zrno, topovska granata, metak. (tur.). http://staznaci.com/djule

44
Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "Ispaljeno ule I" 2017., kombinovana
tehnika, 150x178x80cm.

Autorski rad iz ciklusa "Oblik koji sugerira", "Ispaljeno ule II" 2017., kombinovana
tehnika, 160x80x120cm.

45
8.4. DVODIMENZIONALNI OBLICI

Radovi nazvani Dvodimenzionalni oblici 21 zapravo su spona izmeu ova tri ciklusa
radova. Oni predstavljaju zaetak pa i ta prvobitna promiljanja i prelaenja u stanja
trodimenzionalnosti, stidljiva promiljanja i ishitrenosti. Meutim, iako prvobitno takvim
osjetilnim, oni su dovoljno izraajni i jaki da bi se mogli zasebno promatrati pa samim time i
izloiti, kako bi se postigla cjelokupna slika i uvod u problematiku izrade ovoga magistarskog
rada. To su radovi naslonjeni na dvodimenzionalnu povrinu. Nosioc je tvrdi natron karton
dok se za sredstvo izraaja koristilo drveno ljepilo, razrjeivai, gips, keramiko ljepilo, ..
sprejevi akrilni kojima su se izazivale hemiske reakcije na odreenim povrinama. Sve se
odvijalo u jako kratkom vremenu nastanka uz minimalne intervencije i kontrolisanje (po radu
otprilike do 5min- ne ukljuujui potrebnu vremensku distancu za dodatno stvrdnjavanje
odreenih povrina a koja je znala da traje i do 2 dana), ali ipak burno doziranje i igranje u
kreativnom stvaralatvu. Na odreenim mjestima kako bi se kontriralo apsolutu apstrakcije
uneen je dah olovke i crtea, preteno mrea, koje su npr. izmeuostaloga kontrukcija
gipsanom nanosu iz ciklusa rada ahure. Tako npr. ovdje imamo i ove lazurne povrine
(dobivene hemijskom reakcijom kombinacije spreja i emulzije) koji sugerira na nastanak
suptilnih pjenastih povrina koja se proima kroz sva tri ciklusa rada (take: 8.1./8.2./8.3).

46
47
Fotografije autorskih radova
Dvodimenzionalni oblici, 63x54cm
(pojedinano), kombinovana tehnika,
2015/17.g.

Broj fotografija, selektovanih radova:


21.

48
9. ZAKLJUAK

Tematika koja je okupirala moje interesovanje, kao to se iz samoga naslova ovoga rada da
naslutiti, je biomorfnost skulpture, skulpture koja odraava unutarnje stanje i koja se naslanja
na procesualnost u radu. To je zapravo skulptura koja e se javiti poetkom 70tih godina 20st.
a koja e ostati aktuelnom i danas. Kako bi se to bolje razumjela graa i problematika
skulpture koju sam uzela za realizaciju i tematiku izraaja, nala sam za shodno krenuti od
samog pojanjenja i nastanka biomorfnog u svijetu umjetnosti. O tim 30tim godinama 20st.
gdje ovakav tip skulpture ne proizilazi ni iz kakve kole ili pravca, one koje oslikava zateenu
silu prirode, one koja je bezoblina i nejasnosferina sa elementima nadrealnog, apstraktnog,
one skulpture koja e da istrai i oslika istou duha i emocije. O 70tim i 80tim godinama
istog stoljea u kojem ona ponovno doivljava svoj procvat kroz postminimalnu skulpturu,
unosei slobodniji i odvaniji uticaj nadrealnog, apstraktno ekspresivnog, individualnog,
skulpture koja se oslanja na procesualnost, igru, ona koja govori da i materija ima svoj jezik,
koja je dvodimenzionalna ili trodimenzionalna, koja je uahurena ili se prostire i vee za
prostor ili ak posmatraa. To je i skulptura koja se javila u periodu kada se u umjetnosti
desio/deava prijelaz izmeu dvije epohe, epohe moderne iz koje izlazi ruei veze i temelje
minimalistike i pop umjetnosti, stvarajui ruevinu kojom se posluila kako bi stvorila
vlastite temelje koji e nagovijestiti ulazak ili nastanak neke nove postmoderne epohe. Ovo je
bila i skulptura podlona svim socijalnim, drutvenim, ekonomskim i dr.aspektima ivota, jer
ta i dananja skulptura postala je neodvojivom personifikacijom umjetnikog stanja. Kroz nju
i dalje je jako prisutan duh eklekticizma i pluralizma, globalizacije, novih materijala, tehnika i
tehnologija, tenje za konstantnim promicajem granica i inovacija u izraaju i materijalima
kao i to snanijem aktiviranju naih osjetila pri percipiranju istih

Naime u 60-tim godinama 20. st., kao rani oblik postmodernizma, na Zapadu je bivao
dominantan utjecaj pop-arta, razvijenog iz struje dadaizma i neodadaizma (1950-1960) u
kojem preovladava dominacija apstraktnih, minimalistikih, sasvim hladnih stilova. To je
period u kojem se sistematski oduzima svaki osjeajni i ekspresivni atribut. Nesvjeno i
iracionalno bilo je potiskivano u korist glatkih povrina i tvrdih ivica, zarad trenutne
itljivosti. Tajanstveno i unutarnje je odbaeno. Duevno otkrovljenje gotovo da je prognano
iz umjetnosti. Izazvati osjaaj smatrano je vulgarnim. Ve 70-ih godina situacija se drastino
mijenja, dolazi do paradoksalne situacije pojava eklekticizma. Odbacuje se pravo na kritiku,
prekoraenja ili negiranje. Redefinira se ideja o otporu, kritici, prisutno je negiranje statusa

49
quo. Dolazi do potpunog preplitanja visoke i pop-kulture, koje vodi do novog hibrida kakav je
postmoderna umjetnost. Rehabilitacija "nieg" dijela kulture, pop-kulture, predstavlja raskid s
modernom i uspostavljanje postmoderne, dok 80-e predstavljaju etabliranje teze pluralizma,
pop-kultura dolazi na tron vie kulture. Gube se svi vrijednosni kriteriji. Stvorena je epoha
krajnje teatralnosti, pseudodionizijske raspojasanosti, egzibicionizma, lane istoe, sjaja
bombastinosti, uz prisustvo slike obilja, potronje, rasipnitva. Umjetnici nastoje
umjetnika poveati snagu i utjecaj vizuelnih umjetnosti. Zamjetna je tenja ka veliini,
izgledu zamiljene veliine, ime nesvjesno postaje izvjetaena, kruta, hladna i odbojna.

50
LITERATURA:

Oliva Akile Bonito, Argan ulio Karlo, Moderna umjetnost 1770-1973-2000, Clio, 2006.

H.H. ARNASON, POVIJEST MODERNE UMJETNOSTI, Peter Kalb (peto izdanje), Zagreb,
2003.

Ruhrberg, Schneckenburger, Fricke, Honnef, UMJETNOST 20. Stoljea, Taschen (prvi


dio),Koln, 2005.

Miko uvakovi, POJMOVNIK SUVREMENE UMJETNOSTI, Horzetsky, 2005.

Christopher Butler, POSTMODERNIZAM, ahinpai, Sarajevo, 143 str., 2007.

Aida Abadi Hodi, Stilska i normativna de-komponiranja: o modernom i postmodernom u


likovnim umjetnostima u 20. stoljeu, Tugra, Sarajevo, 2008.

Elektronski izvori:

,,Muka moderna, enska postmoderna seminarski rad, Renata Pikorjanac, Osjek, 2012.

D. Antin, "Another Category: Eccentric Abstraction", Artforum 5(3), November 1966., 56-57.

L. Lippard,
"Eccentric Abstraction", chepter in: Changing: essays in art criticism (NY, Dutton, 1971.),
98-111.

Web (pretraivano u 2017.):

- http://www.dictionary.com/browse/biomorphic

- https://www.merriam-webster.com/dictionary/biomorphic

- https://en.wikipedia.org/wiki/Biomorphism

- www.culturenet.hr/UserDocsImages/ivana%20att/pluralizmi.doc

- http://alkubaisi.myblog.arts.ac.uk/2013/03/12/what-are-the-key-differences-between-high-
and-low-culture/

- https://bs.wikipedia.org/wiki/Popularna_kultura

51
- https://postmodradiohead.wordpress.com/visoka-vs-niska-kultura/

- http://struna.ihjj.hr/naziv/visoka-kultura/24991/

Video (pretraivano u 2017.):

- https://www.youtube.com/watch?v=CMuZyiw2WVk,
,,Umetnost i kultura 20.veka (Video Pojmovnik umetnosti i teorije 20. stoljea, niz
od 22 emisija autorskih prava teoretiari umjetnosti Mouse uvakovi produkciji ART
TV iz Beograda shvatio premijere emituje 2000/01. godine. Definisanjem,
povezivanje i prelaze preko smislu narativne strukture, vizualni, video i audio
primjere, i hrabar teza, ovo renik je prvi korak u upoznavanju i stimulans sa burnu
povijest ideja i drutvenih promjena dvadesetog stoljea iz perspektive umjetnosti i
teorije. Online izdanju od moguih grupa Antijargon/antijargon.tkh-generator.net/TkH
u saradnji sa ART TV).
- https://www.youtube.com/watch?v=vLzClRoGkv4
Linda Benglis u konverzaciji sa Griselda Pollock, 6 februar 2015, intervju.
- https://www.youtube.com/watch?v=cjho_BJ2KsE
Louis Bourgeouis, Une vie, N.Y. 1993. U reiji Bernard Marcade i Jerry Gorovoy,
dokumentarni film.
- https://www.youtube.com/watch?v=l1nxpwkFYCE
Magdalena Abakanowitz, Magdalena u Tarnowu, decembar 2012., kratki video rezime
radova sa njene dvije samostalne izlobe u Poljskoj.
- https://www.youtube.com/watch?v=hqd3E10z6mA&list=PLheOwy3Fv7Pl3dC_xMm
VMaAb3G06aT9k1
4 UMJETNIKA: Robert Ryman, Eva Hesse, Bruce Nauman, Susan Rothenberg
film od Michael Blackwood, Hesse o svom radu (0:42-3:33). 2016.

52