1

5. STILJIVOST TLA

5.1. MODULI DEFORMABILNOSTI TLA

Za geotehnicke zahvate posebno je vano prognozirati slijeganja objekta ili njegovog

dijela. Tlo doivljava deformacije kada se promijene ili uvjeti opterecenja ili svojstva tla, ili
oboje. Pod djelovanjem dodatnih naprezanja skelet tla doivljava deformaciju koja je
nuna da se postigne ravnoteno stanje s novim porozitetom (gustocom) tla. Tlo moe pod
djelovanjem stalnog opterecenja kroz dulje vrijeme doivljavati slijeganja usljed puzanja.

Stiljivost tla ovisi o mnogo cimbenika od kojih su najvaniji postojece stanje naprezanja,
promjena stanja naprezanja (dodatna naprezanja) i povijest naprezanja tla. Tlo je
nelinearan i anizotropan materijal. Na slici 5.1. prikazani su razliciti nacini deformiranja tla
usljed djelovanja naprezanja. Sva tri slucaja naprezanja i uvjeta deformacije (opcenito
troosno naprezanje, jednoosno naprezanje te izotropno volumsko naprezanje) izazivaju
promjenu volumena i stiljivost tla.
1, 1

1 =
1
( 1 ( 2 + 3 ))
E
a) opcenito troosno naprezanje

2
3

b) jednoosno naprezanje
z

Z z
E=
Z , YOUNGOV MODUL

c) izotropno tlacno naprezanje

0
B= 0
3 Z , VOLUMSKI MODUL

slika 5.1. Razlicita naprezanja u tlu i njima izazvane deformacije

 2

Moguca su i druga naprezanja i drugi uvjeti deformacije. U geotehnickom inenjerstvu je

posebno vano simulirati uvjete naprezanja i deformacija koji djeluju u tlu na uzorcima u
laboratoriju te na njima odrediti relevantne deformacijske karakteristike tla, pomocu kojih
ce se racunati npr. slijeganja objekta. Opcenito su sva tri modula deformacija koja se
iskazuju na slici 5.1. razlicita po vrijednosti. Dakle, nije moguce precizno odrediti vertikalnu
deformaciju tla pod jednoosnim opterecenjem (modul E) koritenjem modula volumske
deformacije (B) kojem odgovara drugacije naponsko stanje.

5.2. POKUS U EDOMETRU

Za proracun slijeganja u tlu koristi se poseban modul tla - modul vertikalne deformacije-
koji se odreduje u uredaju koji se zove edometar (slika 5.2.). Tlo je u edometru u obliku
plitkog cilindra (visina je najmanje 2.5 puta manja od promjera, obicno je promjer oko 7.5
cm, pa je visina uzorka oko 2 cm) unutar nedeformabilnog prstena . Izloeno je djelovanju
vertikalnog opterecenja bez mogucnosti bocne deformacije. Porozne plocice ispod i iznad
uzorka slue da se omoguci komunikacija s vodom u uzorku.

porozne plocice z

Z
M= z
Z ,

EDOMETARSKI MODUL

slika 5.2. Pokus u edometru za odredivanje stiljivosti tla.

Uvjeti provedbe pokusa su slijedeci:

- opterecenje se nanosi inkrementalno (svaki naredni inkrement je dvostruko veci od

prethodnog)
- za svako opterecenje ceka se smirenje deformacije (24 h)
- uzorak se ispituje bez potapanja ili uz potapanje vodom
- prati se deformacija u vremenu (za svaki ili samo za neke inkremente opterecenja)

'p ' log '

'p = NAPON
PREKONSOLIDACIJE
1
e Cs

Cc
e

slika 5.3. Karakteristican dijagram za ispitivanje stiljivosti tla u edometru

 3

Rezultat pokusa u edometru prikazuje se u dijagramu vertikalno naprezanje-vertikalna

deformacija (ili koeficijent pora), najcece u polulogaritamskom mjerilu: log ' - e ili
dijagram log ' - h/h 0 (= log ' - v). Naglaavamo da su naprezanja u ovom pokusu
vertikalna i efektivna.

Treba primijetiti da krivulja naprezanje-deformacija ima razlicite nagibe za razlicita

naprezanja. Nakon malih deformacija do naprezanja 'p (tzv. napon ili naprezanje
prekonsolidacije - vidi dalje) prirast deformacija s naprezanjem se povecava nakon sto
vertikalno naprezanje premai 'p. Ako se tlo u nekom trenutku rastereti i ponovo optereti
do naprezanja na kojem je pocelo rasterecenje deformacije su opet male, bez obzira to
su naprezanja veca od naprezanja prekonsolidacije, ali su u ciklusu ponovnog
opterecenja. Time je, zapravo, izvrena nova prekonsolidacija uzorka. Nagib krivulje pri
prvom (izvornom) opterecenju za naprezanja veca od naprezanja prekonsolidacije moe
se shvatiti kao konstantan i iskazati nagibom zamjenjujuceg pravca u iznosu Cc . Za
ponovljeno opterecenje moe se uvesti drugi zamjenjujuci pravac ciji je nagib C s .

Tako se mogu definirati sljedeci parametri:

- koeficijent stiljivosti pri osnovnom opterecenju

e
CC = (5.1.)
log 1 log 2

(deformacija na kraku prvog opterecenja: i,i+1=Cc/(1+ei)log(i+1 /i) )

- koeficijent stiljivosti pri ponovljenom opterecenju (i rasterecenju)

e
CS = (5.2.)
log 1 log 2
(deformacija na kraku ponovljenog opterecenja: i,i+1=Cs/(1+ei)log(i+1/ i) )

- koeficijent (kompresije) - stiljivosti za linearnu krivulju (nagib -e krivulje):

e
av = (5.3.)
v
- koeficijent volumske stiljivosti (promjene modula)
v
mv = (5.4.)
v
- modul vertikalne deformacije (ili edometarski modul)
v
Mv = (5.5.)
v

Neki autori zagovaraju prikaz rezultata ispitivanja u edometru u dvostrukom linearnom

mjerilu kao -e, umjesto log-e. I izrazi (5.1.) i (5.3.) potjecu iz takvih razlicitih pristupa.
Na temelju modela tla (volumen tla cine pore i cestice) moe se pokazati da je u edometru
promjena visine analogna promjeni volumena (nema bocne deformacije pa je povrina
uzorka konstantna), odnosno da je relativna vertikalna deformacija jednaka relativnoj
promjeni volumena ( v =dh/h0=dVp/V0=dVp/(V p+V c )=dVp/(Vc(e0 +1))=de/(1+e0); pa se moe
pisati jednakost
 4

e
v =
1 + e0 (5.6.)

gdje je
e0 = pocetni porozitet (pri kojem je uzorak ugraden u edometarski prsten; iz ovog razloga
se za sve izraze za deformaciju preko visine uzorka kao pocetna visina koristi h0 - visina
ugradenog uzorka prije opeterecenja).

Pomocu te jednakosti mogu se svi izrazi (5.1. do 5.5.) pisati u znaku promje ne koeficijenta
pora ili relativne vertiklane deformacije.

Krvulju na slici 5.3. moguce je, dakle, crtati s vertikalnom osi za koeficijent pora ili relativnu
deformaciju. Modul vertikalne deformacije nelinearno se mijenja, ovisno o poloaju
naprezanja ' na koji se primjenjuje inkrement promjene ' i o velicini '. Deformacije na
krivulji povratnog i ponovljenog opterecenja su elasticne, a na krivulji osnovnog
opterecenja su plasticne i elasticne.

Pokus se moe izvoditi i tako da se tlo stalno stice uz kontrolu porasta pornog tlaka u
uzorku, uz konstantnu ili promjenjivu vrzinu vertikalne deformacije (tzv. pokus uz
konstantnu brzinu deformacije ili uz konstantan hidraulicki gradijent). Obicno se porast
pornog tlaka na dnu uzorka ogranici na 5% ukupnog vertikalnog naprezanja (gornja strana
uzorka je slobodno drenirajuca).

Napon prekonsolidacije p na slici 5.3. predstavlja napon na kojem dolazi do poputanja

tla: nakon njega tlo je stiljivije. To je vrlo vaan parametra tla i oznacava NAJVECI
NAPON U POVIJESTI TLA NA KOJEM JE TLO KONSOLIDIRANO (tj. kojemu je tlo bilo
izloeno kroz dulje vrijeme da mu se prilagodi - moe se shvatiti i kao naprezanje
prethodne konsolidacije). Ovaj napon (naprezanje) odreduje se posebnim postupcima na
temelju poznate krivulje (slika 5.3.). Jedan od najcecih je graficki postupak prema
Casagrande-u (slika 5.4.): na mjestu najvece zakrivljenosti povuci tangentu i horizontalu i
nacrtaj raspolovnicu takvog kuta; na sjecitu tangente krivulje za veca naprezanja i
raspolovnice kuta je naprezanje prekonsolidacije.

Za naprezanja manja od naprezanja prekonsolidacije deformacije su manje nego za

naprezanja veca od naprezanja prekonsolidacije, za isti prirast dodatnog naprezanja.
Moe se ocekivati razlika u deformaciji od 5-10 puta, ovisno o tipu tla i karakteru
prekonsolidacije. Pokus u edometru uvijek se izvodi tako da se napravi barem jedno
rasterecenje, a ono se radi oko vertikalnog naprezanja in situ (koje odgovara uvjetima u tlu
iz kojeg je izvaden uzorak tla). Vano je napomenuti da je presudan utjecaj
neporemecenosti uzorka na rezultat pokusa. Otar prelaz sa manje na vie stiljiv dio
uzorka pojavi se samo kod jako kvalitetnog-neporemecenog uzorka. Ukoliko se veze
medu cesticama postupkom vadenja, transportiranja ili pripreme uzorka za ispitivanje
poremete (npr. uzorak je manje ili vie pregnjecen) tada se ne pokazuje efekt
prekonsolidacije. Mehanicka prekonsolidacija znaci da je nekad tlo imalo veci nadsloj pod
kojim je doivjelo deformaciju. Erozijom toga nadsloja (pokretima ledenjaka ili djelovanjem
vode) tlo je dolo pod djelovanje manjeg vertikalnog naprezanja, ali uvjetno receno
"prednapeto" i njegov skelet ce naprezanja do velicine prekonsolidacijskog podnositi uz
male deformacije. Efekt prekonsolidacije izazivaju i kemijske promjene u uzorku, a ne
samo mehanicko djelovanje naprezanja (npr. izmjena soli, stalna znacajna promjena nivoa
podzemne vode i ciklusa suenja i vlaenja). Bez obzira na uzrok prekonsolidacije njen
tretman je jednak u ocjeni ponaanja tla.
 5

log 'v

slika 5.5. Konstrukcija napona prekonsolidacije prema Casagrande-u

Treba napomenuti da je u istom tlu na razlicitim dubinama naprezanje prekonsolidacije

razlicito (jer se radi o djelovanju nadsloja razlicite visine), pa se za tocnu interpretaciju
promjene naprezanja prekonsolidacije s dubinom treba ispitati vie uzoraka s razlicite
dubine u istom tlu. Kada bi prekonsolidacija bila posljedica samo mehanickog djelovanja
nadsloja tla, tada bi linije raspodjele geostatskog i naprezanja prekonsolidacije po dubini
tla bile paralelne. Realno se naprezanje prekonsolidacije smanjuje s dubinom (naglaenije
je pri povrini tla) zbog djelovanja kemijskih i drugih promjena na tlo. Posebno je vano
ustanoviti odnos geostatskog vertikalnog efektivnog naprezanja u tlu i pripadajuceg
naprezanja prekonsolidacije. Taj se odnos zove koeficijent prekonsolidacije i definira se
kao
'vo
OCR =
'p (5.2.)

Razlikujemo slijedece kategorije tla u odnosu na stupanj prekonsolidacije:

OCR = 1 , normalno prekonsolidirana tla

1< OCR< 4 , slabo prekonsolidirana tla
COR > 4 , jako prekonsolidirana tla

Za neke ili sve inkremente opterecenja prati se slijeganje u vremenu, pa se crta dijagram
kao onaj na slici 5.1. Takav dijagram pokazuje tri zone deformacije: elasticnu-koja se
deava brzo, deformaciju usljed primarne konsolidacije koja se javlja kao posljedica
istjecanja vode iz pora tla, te deformaciju od puzanja - u fazi sekundarne konsolidacije.

Iz mjerene krivulje se konstrukcijom odreduju granice izmedu ove tri deformacije. Prvi dio
krivulje je oblika parabole, pa se promjena deformacije od vremena t do 4xt doda na
deformaciju za vrijeme t (malo vrijeme u pocetku mjerenja pomaka), i time se dobije zona
elastice deformacije (izmedu tako odredenog koef. pora i pocetne vrijednosti koef. pora).
Kada se u tocki infleksije krivulje povuce tangenta i nade njeno sjecite s tangentom na
donji dio krivulje (kojo izgleda kao pravac) dobije se tocka do koje vrijedi primarna
konsolidacija a dalje sekundarna konsolidacija.
 6

Poslije ce se pokazati da se slijeganje tla racuna kao zbroj sve tri navedene komponente
deforamacije prepoznate u dijagramu na slici 5.1.

t 4t log t

e0
inicijalno (elasticno) slijeganje
de

de

primarna konsolidacija

sekundarna
konsolidacije

slika 5.1. Vremenski tjek slijeganja pri jednom inkrementu naprezanja u edometru

Modul stiljivosti tla moe se odrediti i na terenu, posebnim pokusima kao to su:
ispitivanje dilatometrom Marchetti, probnom plocom ili standardnim penetracijskim
pokusom i statickim penetracijskim pokusom.

5.3. SLIJEGANJE TLA

Poznavanjem raspodjele dodatnih naprezanja u tlu (nelinearna raspodjela naprezanja od

objekta po dubini tla ispod njega) i poznavanjem modula vertikalne deformacije (to je ovdje
edometarski modul) moguce je izracunati slijeganje objekta kao zbroj deformacija uvjetnih
slojeva tla formiranih tako da na njima vladaju prosjecna dodatna naprezanja i da je tlo u
njima konstantnog (prosjecnog) mudula stiljivosti (odredenog u edometru ili na terenu).
To znaci da se izbor uzoraka za ispitivanja u laboratoriju ili dubina za ispitivanje na terenu
mora prilagoditi gradi tla i karakteru raspodjele dodatnih naprezanja u tlu. Ako je tlo
homogeno (gradeno od jedne vrste tla) tada je jedan uzorak tla dovoljan da se u edometru
ustanovi promjena modula stiljivosti za razlicita geostatska naprezanja i odgovarajuce
dodatno naprezanje u tlu od objekta. Ako je tlo sastavljeno od vie slojeva razlicitih
karakteristika (npr. glina i pijesak), tada ce biti potrebno napraviti vie pokusa u edometru
za razlicite vrste tla. I tada ce se voditi racuna o velicini dodatnih naprezanja u tlu na dubini
pojedine vrste tla iz koje je uzet uzorak, pa ce se tome prilagoditi inkrementi opterecenja u
edometru. Ukupna slijeganja racunaju se kao zbroj sve tri komponente: elasticnih, od
primarne konsolidacije i od sekundarne konsolidacije.

Relativna deformacija tla smanjuje se s dubinom jer je tlo kruce u vecoj dubini a dodatna
naprezanja opadaju s dubinom.
 7

Najcece se od svih deformacija tla u geomehanici trai procjena velicine slijeganja tla i
vremena potrebnog da se to slijeganje obavi.

Razlikujemo: 1) ukupno slijeganje (konacni iznos slijeganja) i 2) diferencijalno

slijeganje (razlika ukupnog slijeganja izmedu dvije tocke na nekoj udaljenosti, dovodi do
umanjenja funkcionalnosti gradevine, i/ili do dodatnih naprezanja u konstrukciji).

Prema objanjenju prirode deformacije tla pod djelovanjem vertikalnog opterecenja (slika
5.1.) moe se pisati da je

UKUPNO SLIJEGANJE =
INICIJALNO SLIJEGANJE
(elasticne promjene volumena prije istjecanja vode)
+
SLIJEGANJE OD PRIMARNE KONSOLIDACIJE
(plasticne deformacije usljed smanjenja poroziteta po istjecanju vode)
+
SLIJEGANJE OD SEKUNDARNE KONSOLIDACIJE
(plasticne deformacije koje su rezultat posmicnih naprezanja puzanje)

Koherentna tla pokazuju sva tri tipa slijeganja a nekoherentna tla: samo inicijalno
slijeganje

5.3.1. Slijeganje za koherenta tla

Slijeganje moe biti racunato kao trodimenzionalno (to se rijetko radi u uobicajenoj
praksi) ili kao jednodimenzionalno, pri cemu se kao najceci model koristi model
edometra.

slika 5.2. Deformacije tla ispod temelja i ispod irokog nasipa na tankom stiljivom tlu;
edometar dobro odgovara drugom slucaju, a nedovoljno dobro opisuje slijeganje za prvi
slucaj

Ukupno slijeganje gradevine jednako je slijeganju svih slojeva tla pod utjecajem dodatnih
naprezanja (zbroju slijeganja svakog pojedinog sloja):

S = k (5.3.)

Trenutno (ili inicijalno, ili elasticno) slijeganje moe se za slucaj opterecenja

pravokutne plohe racunati po sljedecem izrazu:
 8

pB(1 2 ) N p
i = (5.4.)
E
gdje je : B=irina opterecene plohe, p=jednoliko opterecenje, E = modul elasticnosti (iz
CIU pokusa - konsolidirano nedrenirano smicanje pri troosnom stanju naprezanja),
Np=utjecajni faktor - ovisi o dimenzijama temelja (iznpsi od 0.6-1.2), =Poissonov
koeficijent (=0.5 za zasiceno tlo)

Tablica 5.1. Primijer vrijednosti faktora Np za razne autore i oblik temelja

L/B Np : Terzaghi, 1943- Np : Skempton, 1951-

= duljina/irina temelja fleksibilan temelj pravokutni temelj,
poluelasticno tlo
krug / 0.73
1 0.56 0.82
2 0.76 1
3 0.88 /
4 0.96 /
5 1 1.22
10 / 1.26

Slijeganje od primarne konsolidacije racuna se na temelju svojstava utvrdenih u

edometru tjekom primarne konsolidacije: uzorak u edometru prezentira sloj, pa se modul
stiljivosti iz edometra Mv uzima za modul vertikalne deformacije sloja, ali se deformacija
racuna za poznatu raspodjelu dodatnog naprezanja u sloju (npr. prosjecno dodatno
naprezanje v u sloju, ako razlike po visini sloja nisu prevelike) ali za debljinu sloja H:

c = H (5.5.)
Mv

Na edometarskom dijagramu odredi se geoloko naprezanje i na njega doda dodatno

naprezanje, pa se odredi modul za porast opterecenja od geolokog na
geoloko+dodatno, ili se racuna putem koeficijenta Cc:

Cc +
c = log 10 H
1 + e0 (5.6.)

Slijeganje od sekundarne konsolidacije racuna se preko indeksa C odredenog u

pokusu u edometru (nagib krivulje u zoni sekundarne konsolidacije, pa je

t
s = C H log 10 (5.7.)
tp
t=vrijeme za koje se racuna sekundarno slijeganje ( 1 god).
tp=vrijeme primarne konsolidacije sloja H
 9

Moe se koristiti i izraz (Mesri,1976) C = Cc, za odredivanje koeficijenta sekundarne

konsolidacije, a za anorganske gline vrijedi = 0.040.01

Ukupno slijeganje (uz zanemarenje sekundarnog slijeganja) prema iskustvu moe se

usvojiti preko proracuna temeljenog na parametrima iz pokusa u edometru kao:

za meke gline:
ukupno slijeganje = edometarsko slijeganje (jednodimenzionalno sl.)
inicijalno slijeganje = 0.4 edom.slijeg.
prim. konsol. slij. = 0.6 edometarskog slijeganja

(sekundarna slijeganja su oko 10-20% od konsol.slijeganja)

za tvrde gline:

ukupno slijeganje = 1.1 edometarskog slijeganja

inicijalno slijeg. = 0.1 edometarskog slijeganja
prim. konsol. slij.= edometarsko slijeganje

5.3.2. Slijeganje za nekoherentna tla

Slijeganje nekoherentnog tla je inicijalno (trenutno ). Radi toga to se ne mogu ispitati

neporemeceni uzorci nekoherentnog tla u laboratoriju ono se racuna pomocu rezultata
terenskih pokusa (vidi u daljim poglavljima o tim pokusima): broja udaraca N (u pokusu
SPT) ili pokusu staticke penetracije :

Koristi se veza: qc =400 N, kPa , qc = otpor iljka u pokusu staticke penetracije

qc N
C s = 1.5 =6 , (5.8.)
'0 '0
0=efektivni vert.napon na dubini ispitivanja SPT (N)

H ' +
i = ln 1 (5.9.)
CS '1

1=efektivno vertikalno naprezanje na sredini sloja visine H

5.3.3. Utjecaj krutosti temelja

Prikazani nacin proracuna slijeganja provodi se za fleksibilni temelj ispod kojeg je

naprezanje u tlu jednoliko ali je slijeganje nejednoliko. Kod krutog temelja raspodjela
naprezanja u kontaktu s tlom nije jednolika, a slijeganja su jednaka u razlicitim tockama
temeljne plohe.

Kruti temelj ima jednako slijeganje kao i fleksibilni temelj u karakteristicnim tockama (sve
njegove tocke se jednako slijeu). Na slici 5.3. prikazan je poloaj karakteristicne tocke
kod pravokutnog temelja.
 10

0.13 B

0.13 L
0.13 L

slika 5.3. Poloaj karakteristicne tocke krutog temelja

To znaci da ce se slijeganje krutog temelja racunati za raspodjelu naprezanja u tocki

odredenoj na slici 5.3. za koju se (npr. po Steinbrenneru) odrede dodatna naprezanja i uz
njih se sa vaecim modulima stiljivosti racunaju slijeganja.

Vie ce se govoriti o slijeganju kod razmatranja temeljenja objekata.

 11

6. KONSOLIDACIJA TLA

Izgradnjom objekta u tlu se javljaju dodatna naprezanja u ogranicenoj zoni tla (slika 6.1.).
Usljed povecanja pornog tlaka u porama tla pod djelovanjem dodatnog naprezanja, a kao
posljedica nemogucnosti da voda trenutno izade iz pora tla u zoni djelovanja dodatnog
naprezanja, povecava se ukupni potencijal vode u toj zoni u odnosu na okolnu zonu pa
nastaje tecenje. Istjecanje vode iz pora je vremenski proces koji ovisi o svojstvima tla i
uvjetima tecenja. Ono izaziva smanjenje tlakova vode u porama i smanjenje volumena
pora tako da se deformira i skelet tla i tlo doivljava deformaciju. Taj proces, poznat kao
konsolidacija, moe se objasniti na modelu konsolidacije, slika 6.2.

slika 6.1. Dodatna naprezanja po dubini izazivaju porats pornog tlaka u ogranicenoj zoni
ispod objekta iz koje voda usljed tako povecanog ukupnog potencijala tece u okolnu zonu
manjeg ukupnog potencijala

6.1. HIDRAULICKI MODEL KONSOLIDACIJE TLA

Zamislimo zatvorenu posudu s vodom ispod poklopca i oprugu koja se oslanja na dno
posude i na poklopac s donje strane. Na poklopce postoji mogucnost ispustiti vodu
otvaranjem ventila (slika 6.2.). Pod djelovanjem opterecenja na poklopac, a kada je ventil
zatvoren, svo opterecenje preuzima voda, opruga se ne tlaci. Ako se zatim otvori ventil
voda ce istjecati i opruga ce se slijegati (preuzimati dio opterecenja na sebe). Taj model
odgovara pojavi u tlu, pri cemu je krutost opruge krutost tla (modul stiljivosti tla).

- djeluje optrecenje

- opruga je ispod poklopca u vodi

- ventil slui da se ispusti voda iz posude

- ako je ventil zatvoren opruga se pod opterecenjem ne slijee jer svo opterecenje preuzima voda
- tek kada se dopusti da voda istjece opruga se slijee
- brzinu istjecanja vode (slijeganja opruge) regulira otvor ventila
- otvor ventila oponaa propusnost tla
- opruga predstavlja skelet tla

, = u
t=o, u= , =0
t u0 ,

slika 6.2. Hidraulicki model konsolidacije tla

 12

Dakle, pojava povecanog pornog tlaka (u) u tlu izaziva tecenje.

Proces smanjenja volumena tla u vremenu kao posljedica istjecanja vode
(smanjenja pozitivnih pornih tlakova) zove se konsolidacija. Matematicka teorija
kojom se opisuje taj proces zove se TEORIJA KONSOLIDACIJE.

6.2. TEORIJA KONSOLIDACIJE

Promjena kolicine vode pri protjecanju kroz elementarni volumen tla (kao to je
obrazloeno u tocki 3.) jednaka je promjeni poroziteta tla u vremenu. Moguce je
uspostaviti matematicku vezu izmedu promjene pornog tlaka (kao jedinog promjenjivog
dijela potencijala u vremenu) i promjene volumena tla. Neka je na slici 5.8. zadan element
tla pod tecenjem vode, prema jednadbi (6.1.).

2h 2h 2h
q = ( k z 2 + k y 2 + k x 2 )dxdydz (6.1.)
z y x

vrtikalna komponenta toka

z
x
dz
y
dy

dx

slika 6.3. Element tla kroz koji tece voda

Buduci da je promjena tecenja (ulaz-izlaz) jednaka promjeni volumena vode u porama

moe se pisati

e
VV = V p S = n V S = dxdydz S (6.2.)
1+ e

Vv S e
q = = dxdydz
t t 1 + e
Volumen cvrstih cestica (Vc=V-Vp=V(1-e/(1+e))=V/(1+e)) je konstantan dio gornjeg izraza
i moe se izvuci ispred zagrade pa je

Vv dxdydz
q = = (S e) (6.3.)
t 1 + e t
 13

Konacno za dvodimenzionalno tecenje vrijedi izraz

2h 2h 1 S e
(k z 2 + k x 2 ) = (e +S ) (6.4.)
z x 1 + e t t
gdje je S=stupanj saturacije, e=koeficijent pora, k=koeficijent vodopropusnosti, h=ukupni
potencijal, t=vrijeme, x,z=koordinate.

S obzirom na karakter parametara e i S moguca su cetiri stanja:

1. e je konstantno i S je konstantno (stacionarno tecenje)

2. e je promjenjivo, S je konstantno (nestacionarno tecenje)
3. e je konstantno a S je promjenjljivo (nestacionarno tecenje)
4. e i S je promjenjivo (nestacionarno tecenje)

Na temelju gore izvedenih izraza moe se zakljuciti da je proces konsolidacije kontroliran :

jednadbom ravnotee elementa tla

naponsko-deformacijskim svojstvima skeleta tla (model opruge)
jednadbom kontinuiteta za vodu u tlu

6.3. JEDNODIMENZIONALNA KONSOLIDACIJA

Neka vrijedi uvjet S=1 (tlo je potpuno zasiceno vodom) i promatramo samo vertikalni tok
vode u tlu, tada je uz:

v =z + opterecenje na povrini (uvjet ravnotee)

i uz a v =-e/ (koeficijent kompresije/stiljivosti)

2h 1 e
k 2 = (jednadba kontinuiteta) (6.5.)
z 1 + e t
u
Ako se za potencijal h uvede h = hg + hp = h g +
v
(u je porast pornog tlaka od vanjskog pterecenja) tada se u diferencijalnoj jednadbi
umjesto h pojavljuje samo u=hv (hg je konstanto u vremenu), pa uz supstituciju za av
vrijedi:
k (1 + e) 2 h '
= (6.6.)
av z 2 t
k (1 + e) 2u '
=
v av z 2 t
Ako se uvede oznaka za koeficijent u gornjoj jednadbi i nazove koeficijent konsolidacije
tada je (uz 5.3. , 5.5. i 5.6.)

cv =
k (1 + e) k Mv
v av
=
v
[
.....m 2 / s] (6.7.)
 14

Konacno se uvrtenjem (6.7.) u (6.6.) dobije JEDNADBA JEDNODIMENZIONALNE

KONSOLIDACIJE kako ju je definirao Terzaghi 1925. (pocetak suvremene mehanike tla)

2u u
cv 2 =
z t t (6.8.)
Ako se totalni napon ne mijenja u vremenu (to je u pravilu slucaj) tada se moe pisati:

2u u
cv 2 =
z t (6.9.)

Uz ove izraze vrijede slijedeci komentari:

cv nije konstantan (promjenom e u vremenu mijenja se i k i av, no smatra se da se za

inenjerske potrebe moe usvojiti da je ukupna promjena cv zanemariva jer se
smanjenjem e smanjuje k ali i a v )
gornja jednadba ne uzima u obzir da se u realnom tlu promjenom poroziteta mijenjaju
i njegove elasticne konstante (modul elasticnosti i Poissonov koeficijent); takva rjeenja
postoje
jednadba je linearna , to znaci da vrijedi superpozicija
njeno rjeenje ovisi o rubnim uvjetima

Rjeenje jednadbe (6.9.) je vrijednost pornog tlaka u na nekoj dubini z u nekom trenutku
t, i dato je izrazom

m=
2ui M z M 2T
uz =
m =0 M
sin
H
e

(6.10.)

gdje je:
m = pozitivni cijeli broj (ovisi o obliku pocetnog pornog tlaka - vidi sliku .....)
ui = pocetni porni tlak
M = 1/2 (2 m + 1)
T = cv t / H2 = vremenski faktor
H = najdulji put dreniranja vode

1=ui
1=ui u 1

H
ti
t= t0
H
t1
ut

slika 6.4. Razvoj pornih tlakova tjekom konsolidacije za dvostruko drenirano tlo s
jednolikim pocetnim pornim tlakovima po dubini
 15

Za slucaj dvostranog dreniranja tla uz konstantan pocetni porni tlak po dubini (m=1) na
slici 6.4. prikazan je razvoj pornih tlakova u vremenu po dubini uzorka tla. Linije koje
spajaju tocke jeednakog pornog tlaka u istom trenutku zovu se izohrone. U svakom
trenutku na bilo kojoj dubini uzorka izohronama se moe opisati raspodjela pornih tlakova i
efektivnih tlakova u tlu, buduci da je njihov zbroj totalni tlak (po principu efektivnih
naprezanja). U svakom trenutku t vrijedi 1 = u + 1

Za dvostrano dreniranje vrijede slijedeci rubni uvjeti:

t=0, u=ui=1
z=0, u=0
z=2H, u=0

Ako se porni tlakovi u nekom trenutku t usporede s pornim tlakovima u pocetnom trenutku
to na istoj dubini i na istom mjestu moe se govoriti o stupnju konsolidacije (opadanja
pornih tlakova i nastanka deformacije zbog djelovanja efektivnih naprezanja), pa se
definira izraz za stupanj prekonsolidacije
ui ut
Uz = (6.11.)
ui

Raspodjela Uz u prostoru i vremenu moe se dobiti pomocu izraza

m=
2 M z M 2T
U z = 1 sin e (6.12.)
m =0 M H

Umjesto da se govori o vrijednsoti Uz u nekoj tocki u vremenu, moe se govoriti o

prosjecnom Uz u tlu u nekom vremenu. Na slici 6.4. povrina ispod izohrone odreduje
povrinu izvan nje a to je zona efektivnih naprezanja. Odnos te povrine zahvacene
pornim tlakovima i pocetne povrine pornih tlakova (koja je jednaka u ovom slucaju
pravokutniku pod djelovanjem totalnog naprezanja) daje stupanj promjene pornih tlakova u
uzorku, dakle prosjecni porni tlak po visini uzorka tla u nekom vremenu u odnosu na
pocetni tlak. Slika pornih tlakova komplementarna je slici efektivnih naprezanja u nekom
trenutku. Razvoj i djelovanje efektivnih naprezanja izaziva slijeganje tla. To ujedno znaci
da se moe izracunati i prosjecno efektivno naprezanje, pomocu kojega se moe racunati
slijeganje u tom trenutku. To slijeganje se moe racunati i kao dio konacnog slijeganja
(koje se racuna za konacna efektivna naprezanja uz utvrdene module stiljivosti) preko
PROSJECNOG STUPNJA KONSOLIDACIJE = U, koji izraava odnos promatranog i
pocetnog pornog tlaka kao prosjek po visini uzorka. Za takav U vrijedi matematicki izraz

m =
2 M 2T
U = 1 2
e (6.13.)
m =0 M

Na slici 6.5. prikazan je dijagram za odredivanje vremenskog faktora T za razlicite

slucajeve pocetnih pornih tlakova.

Slijeganje u nekom vremenu odnosi se prema konacnom slijeganju kao stupanj

konsolidacije.
 16

slika 6.5. Dijagram vrijednosti U-T za razne pocetne vrijednosti pornog tlaka

Najveca duljina dreniranja H odreduje se za uvjete dreniranja, kao na slici 6.6.

propusno propusno

H
H

propusno nepropusno

slika 6.6. Najveca duljina dreniranja za slucaj dvostranog i jednostranog dreniranja

6.4. ODREIVANJE VRIJEDNOSTI KOEFICIJENTA KONSOLIDACIJE c v

Koeficijent konsolidacije cv odreduje se na temelju pokusa u edometru, rjede preko izraza

(6.7.) za poznati koeficijent propusnosti i modul stiljivosti, a cece intepretacijom
vremenskog tijeka slijeganja u nekom inkrementu opterecenja (slika 6.7.). Koritenjem
veze T = cv t / H2 moe se izracunati cv kao
TH 2
cv = (6.14.)
t
T = vremenski faktor (vezan za tip dreniranja, pocetnu raspodjelu pornih tlakova i stupanj
konsolidacije). Postupak je da se odredi neko vrijeme t za koje je poznat T i da se rpeko
(6.14.) izracuna koeficijent konsolidacije.
 17

To se obicno radi za stupanj konsolidacije od 50% ili 90% kojemu odgovara vrijeme t50
odnosno t90 pa je

T50 H 2 T90 H 2
cv = ......ili........cv = (6.15.)
t50 t90

Pomocu dijagrama na slici 6.7. odrede se potrebna vremena za racunanje cv .

T50, t50
t 4t t50 log t

e0
inicijalno (elasticno) slijeganje
de

de b

primarna konsolidacija

sekundarna C
konsolidacije

T90, t90
T t

U t90
0.2 E

0.15 x
0.4

0.6
x
0.8

1.0
0.798
visina uzorka
1.15 x 0.798

( U=(4T/ ))

slika 6.7. Dijagrami za racunanje t50 i t90 za stupanj konsolidacije

 18

Za bilo koji vremenski tjek deformacije nekog inkrementa opterecenja u edometru odredi
se deformacija (slijeganje) za primarnu konsolidaciju. Vrijeme koje odgovara polovini
slijeganja primarne konsolidacije zove se t50, pa se uz T50=0.197 (po tablici na slici 6.6.
odgovara za U=0.5) i uz H=h/2 odredi cv iz (6.15.). Pri tome je h prosjecna visina uzorka
tjekom inkrementa opterecnja za koji je crtana krivulja vremenskog tjeka slijeganja.

Moguce je koristiti i drugi pristup (prema Taylor, 1948.). Teoretska krivulja U-T1/2 ima
svojstvo da je do oko U=0.6 (60%) pravac (vidi dijagram dolje lijevo na slici 6.7.), te da je
krivulja na U=90% ima oko 15% vecu ordinatu nego zamjenjujuci pravac. Tim svojstvom
koristi se u analizi mjerenog vremena i visine uzorka iz edometra. Kao na slici 6.7.-dolje
desno, narta se promjena visine uzorka u vremenu (t1/2), pa se odredi pocetna tocka E kao
sjecite zamjenjujuceg pravca za nagib krivulje i vertikalne osi. Iz te tocke (E) povuce se
pravac ciji je nagib 1,15 nagiba zamjenjujuceg pravca mjerene krivulje. On sijece mjerenu
krivulju u tocki t90 . Za oba postupka koriste se izrazi (6.15.) za odredivanje cv . U tablici 6.1.
dati su podaci o vrijednostima za cv za neka tla.

Tablica 6.1. karakteristicne vrijednosti za cv (cm2/s):

granica tecenja, % ponovljeno neporemeceni pregnjeceni
opterecenje uzorak uzorak
donja granica prvo opterecenje gornja granica
-2
30 3.5 x 10 5 x 10-3 1.2 x 10-3
60 3.5 x 10-3 1 x 10-3 3 x 10-4
100 4 x 10-4 2 x 10-4 1 x 10-4

Do sada izloena teorija o konsolidaciji i slijeganju vrijedi za opterecenje koje od pocetka

djeluje u punom i konstantnom iznosu. Stvarna opterecenja postiu svoj maksimum u
vremenu, kao npr. nasip koji se gradi neko vrijeme dok ne postigne punu visinu. U tom
slucaju potrebno je krivulju slijeganja korigirati tako da se teoretska krivulja temeljena na
konsolidaciji pod djelovanjem stalnog opterecenja prilagodi porastu opterecenja u
vremenu.
Taylor (1948.) dao je prijedlog korekcije izracunatog slijeganja u vremenu za slucaj das e
puno opterecenje postie nakon vremena t1, pa se pokazuje da je
a) za t<t1
stvarno slijeganje=(slijeganje za konacno puno opterecenje racunato uz 0.5t)
x (udio od konacnog opterecenja, u t)

b) za t>t1
stvarno slijeganje = (slijeganje od konacnog opterecenja, racunato uz t-
0.5t1)

Slijedeci ova pravila moe se graficki korigirati krivulja slijeganja izracunata za puno
opterecenje tako da odgovara slijeganju od opterecenja koje linearno raste do t1 (vidi sliku
6.8.).

Za vrijeme manje od t1 korigirana krivulja slijeganja dobije se tako da se za odabrani t

nade slijeganje na krivulji od punog opterecenja, produlji horizontala od te tocke do
sjecita s vertikalom t1, te se spoji to sjecite sa pocetnom tockom (t=0). Presjecite te
spojnice i vertikale za t je korigirano slijeganje za vrijeme t.
Za vremena veca od t1 sve tocke sa krivulje slijeganja od punog opterecenja translatiraju
se horizontalno za duljinu AB (horizontalni razmak od krivulje slijeganja pri punom
opterecenju i korigirane krivulje slijeganja za t1).
 19

period gradenja konacno opterecenje

t1

ta

vrijeme iskopa t2/2

t/2 t t2 vrijeme

A B
KORIGIRANA KRIVULJA

slijeganje A B krivulja za trenutno

puno opterecenje

slika 6.8. Princip konstrukcije realne krivulje slijeganja za porast opterecenja u vremenu

6.5. RADIJALNA KONSOLIDACIJA

Konsolidacija je u pravilu prostorna, a ne samo vertikalna. Cesto se u tlu koriste vertikalni

drenovi kojima se ubrzava slijeganje tla, a oni izazivaju kreta nje vode iz svoje okoline u
horizontalnom smjeru (radijalno) prema svom centru, te se uz to jo odvija i vertikalna
konsolidacija.

debljina sloja Tz
2H
promjer drena (2r)

De

slika 6.9. Djelovanje radijalnog drena

Takvi drenovi postavljaju se u nekom rasporedu (kvadratnom, trokutastom) pa je zona

njihovog djelovanja o njihovom osnom razmaku s i rasporedu drenova. Djelovanje drena
odvija se kroz zonu promjera De, koja se odreduje tako da drenovi pokriju povrinu izmedu
njih.
 20

Za takve slucajeve vrijedi diferencijalna jednadba za radijalnu i vertikalnu konsolidaciju

u 2 u 1 u 2u
= ch 2 + +
v 2
c (6.16.)
t r r r z
za koju vrijedi uz do sada definirane oznake:
cv = koeficijent vertikalne konsolidacije
ch = koeficijent horizontalne konsolidacije
Tr=ch t / 4R2 = vremenski faktor radijalne konsolidacije
U=1-(1-Uz)(1-Ur) = ukupni koeficijent konsolidacije

U ovakvom slucaju doprinos vertikalne konsolidacije je relativno mali u usporedbi s

radijalnom konsolidacijom, buduci da je put kretanja vode u horizontalnom smjeru bitno
manji od puta kod kretanja vode vertikalno. Razmaci drenova su oko 1 -3 m.

6.6. SEKUNDARNA KONSOLIDACIJA

Nakon primarne konsolidacije nastupa tzv. sekundarna konsolidacija pri kojoj se slijeganje
tla odvija usljed puzanja. Ona se karakterizira koeficijentom sekundarne konsolidacije C,
koji se odredi iz krivulje dobivene u edometru, ili se procijeni.

t 4t t50 log t

e0
inicijalno (elasticno) slijeganje
de

de b

primarna konsolidacija

jedan ciklus
sekundarna
konsolidacija C

slika 6.10. Sekundarna konsolidacija

H / H t
C = ............ H = C H log 10 (6.17.)
log 10 t tp

Deformacija od sekundarnog slijeganja izraena je kod plasticnih i organskih mekih vrsta

tla, a racuna se za period t (ne manji od 1 godine) u usporedbi s tp=vrijeme primarne
konsolidacije.
Tipicne vrijednosti za C:
normalno konsolidirane gline 0,005 do 0.002
vrlo plasticna tla, organska tla 0.03 ili vie
prekonsolidirane gline, OCR > 2 manje od 0.001
 21

Saetak:

- stiljivost tla ovisi o uvjetima opterecenja

- vertikalna stiljivost tla povezana je sa slijeganjem i utvrduje se u aparatu koji se zove
edometar
- u edometru se neporemeceni uzorak tla opterecuje u inkrementima i za svaki od njih
ceka se smirenje deformacije (obicno se inkrementi mijenjaju nakon 24 h)
- iz edometarskog pokusa odreduje se stiljivost tla
- ako se prati vremenski tjek slijeganja pri nekom inkrementu opterecenja moe se odrediti
i potrebne parametre za procjenu vremena slijeganja tla
- razlikujemo slijeganje usljed elasticnih deformacija u tlu, slijeganje u fazi primarne
konsolidacije (od promjene poornih tlakova) i slijeganje od sekundarne konsolidacije
- proces deformacije tla usljed istjecanja vode pod djelovanjem pozitivnih tlakova vode u
porama zove se konsolidacija
- konsolidaciju karakterizira koeficijent konsolidacije
- matematicki se moe opisati konsolidacija i na temelju rjeenja diferencijalne jednadbe,
koja ovise o rubnim uvjetima i pocetnim tlakovima, moe se ustanoviti raspodjela pornih
tlakova u vremenu po dubini
- koeficijent konsolidacije je priblino konstantan za sve inkremente opterecenja i odreduje
se na temelju krivulje vremenskog tjeka slijeganja
- radijalna deformacija je izraenija od vertikalne