Pravosude Po Mjeri Djeteta

Pravosue
po mjeri djeteta
u kontekstu
krivinog prava
PRIRUNIK O SUDSKOJ PRAKSI

EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
https://advokat-prnjavorac.com
PRIRUNIK O SUDSKOJ PRAKSI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Pravosue
po mjeri djeteta
u kontekstu
krivinog prava
PRIRUNIK O SUDSKOJ PRAKSI

EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
https://advokat-prnjavorac.com 1 / 110
Pravosue po mjeri djeteta u kontekstu krivinog prava
Izdavac
AIRE Centar
Izdanje
PRVO
Urednici izdanja
Nuala Mole
Biljana Braithwaite
Savjetnica urednitva
Aida Troi
Autori izdanja
Nuala Mole
Stine Nielsen
Doriane Hardy
Jasminka Dumhur (predgovor)
Prevod
Alpha Team
Pravna redaktura
Elma Veledar Arifagi
Lektura
Vesna Nikoli
Dizajn
Kliker Dizajn - Marko Milievi
tampa
Kuca tampe
Tira
300
SADRAJ
PREDGOVOR.................................................................................................................................................................... 4
UVOD......................................................................................................................................................................................7
UVOD U SMJERNICE VIJEA EVROPE O PRAVOSUU PO MJERI DJETETA........................................................8

1) OBAVEZA OBEZBJEIVANJA ZAKONODAVNOG OKVIRA PO MJERI DJETETA................8
2) OBAVEZA SPRJEAVANJA POVREDA PRAVA DJETETA...................................................................9
3) OBAVEZA SPROVOENJA ISTRAGA O SITUACIJAMA U KOJIMA
SE DJECA MODA ZLOSTAVLJAJU I PODUZIMANJA KORAKA
RADI SPRJEAVANJA ZLOSTAVLJANJA................................................................................................. 10
4) OBAVEZE DJECE U KRIVINOM POSTUPKU I OBAVEZA
OBEZBJEIVANJA PRAVINOG SUENJA............................................................................................ 10
5) OBAVEZA IZRICANJA ODGOVARAJUIH SANKCIJA
MALOLJETNIM PRESTUPNICIMA..............................................................................................................13
6) LIENJE SLOBODE DJECE............................................................................................................................... 14
IZBOR PRESUDA EVROPSKOG SUDA ZA LJUSKA PRAVA.......................................................................................17

BOCOS-CUESTA PROTIV HOLANDIJE.......................................................................................................... 17
D.G. PROTIV IRSKE..................................................................................................................................................... 19
E. S. I DRUGI PROTIV SLOVAKE.......................................................................................................................22
IIN I OSTALI PROTIV UKRAJINE...................................................................................................................25
IGNACCOLO-ZENIDE PROTIV RUMUNIJE.................................................................................................27
KEENAN PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA.................................................................................29
KONTROV PROTIV SLOVAKE........................................................................................................................ 33
KUTZNER PROTIV NJEMAKE..........................................................................................................................34
MASLOV PROTIV AUSTRIJE................................................................................................................................ 37
M.C. PROTIV BUGARSKE........................................................................................................................................ 39
OPUZ PROTIV TURSKE............................................................................................................................................43
RADOVANOVI PROTIV AUSTRIJE.................................................................................................................47
R. R. I OSTALI PROTIV MAARSKE..................................................................................................................49
SEDERMAN PROTIV VEDSKE..........................................................................................................................52
T. PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA
I V. PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA................................................................................................ 55
Z. I DRUGI PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA............................................................................... 57
SMJERNICE VIJEA EVROPE O PRAVOSUU PO MJERI DJETETA

I KOMENTAR SA OBJANJENJIMA UZ SMJERNICE......................................................................................................60
PREDGOVOR
Ukljuenost djece u sudske postupke uvijek otvara pitanje zadovoljavanja standarda kojim e
se garantirati ne samo prava djece, ve osigurati postupanje nadlenih organa na nain kojim se
nee ugroziti integritet djeteta. Ovo je znaajno zbog dobi djeteta koja ga ini posebno osjetljivim
s obzirom na injenicu da se dijete nalazi u procesu razvoja kada svaki vanjski uticaj izvan redov-
ne rutine moe imati neeljene posljedice na njegov razvoj.
Potreba definiranja posebnog sistema mjera prema djetetu u pravosudnom sistemu je odraz
drutvenih procesa koji su vremenom zahtjevali pravno ureenje ovog pitanja u irem kontekstu,
kroz meunarodne mehanizme ljudskih prava, prije svega Konvenciju o pravu djeteta na global-
nom nivou i Smjernice Vijea Evrope o pravosuu po mjeri djeteta na regionalnom nivou Evrope.
Iako stepen zatite prava djeteta u pravosudnom sistemu, a posebno njegovo pozicioniranje, nije
detaljnije ureeno Konvencijom o pravu djeteta, principi na kojima poiva Konvencija su osnova
koja garantira zatitu djeteta u sudskom postupku, a posebno naela najboljeg interesa djeteta,
slobode izraavanja miljenja i prava na ivot i razvoj. Naela Konvencije o pravima djeteta sva-
kom organu ili bilo kojem drugom subjektu uvijek treba da budu okvir (orijentir) za postupanje
prema djetetu, a kada se govori o djeci u sukobu sa zakonom i u krivinom postupku dodatna pa-
nja treba da bude posveena lanu 37. i 40. Konvecnije.
Prepoznata drutvena potreba pretoena u normu meunarodnog prava kroz proces ratifikacije
ili drugog prihvatanja od strane drave se vraa u nacionalni pravni sistem, kao minimalni stan-
dardi koje svaka drava lanica treba osigurati unutar svog pravnog poretka. Ovo ne ograniava
dravu lanicu da prihvaene minimalne standarde, shodno vlastitim potrebama proiri i dalje
razvije.
Pravni poredak drave zasnovane na vladavini prava zahtijeva normativno reguliranje odreenih
drutvenih pitanja kroz donoenje zakona i drugih akata, definiranje procedura i uspostavu in-
stitucija. Ovo je standardni proces koji se primjenjuje i za pravno ureenje pitanja pravosua po
mjeri djeteta i koji predstavlja osnov za monitoriranje i izvjetavanje o izvravanju meunarod-
nih obaveza koje je drava preuzela.
Znaajan broj ovih izvjetaja, ali prije svega praksa ukazuje da u oblasti osiguranja pravosua po
mjeri djeteta problemi su manje prisutni u usklaivanju nacionalnog zakonodavstva sa meuna-
rodnim standardima, dok su stvarni problemi prisutni u njihovoj implementaciji, to je pokazatelj
slabosti i nedoreenosti procedura ili nedovoljno razvijenih institucionalnih kapaciteta, to uk-
ljuuje i ljudske resurse. Naalost, i iskustvo Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i
Hercegovine steeno kroz rad na pojedinanim albama, ali i sprovedena istraivanja ukazuju da
zakonodavstvom utvreni standardi nisu osigurani u praksi, to ima negativan utjecaj na polo-
aj djeteta u sudskim postupcima u BiH. Generalno, postupanje prema djeci u ovim postupcima
4 / 110 https://advokat-prnjavorac.com
je najveim dijelom upravljano procesnim zakonima, koji u cilju osiguranja posebnog tretmana
djece pretpostavljaju visok stepen osjetljivosti zaposlenih koji rade u pravosudnom sistemu, ali i
postojanje tehnike opreme u ovim institucijama. Stav 15. Smjernica upravo ukazuje na obavezu
da su svi strunjaci koji dolaze u neposredan kontakt sa djecom u krivinim postupcima obueni
vjetinama komunikacije sa djecom.
Iako se djeca mogu pojaviti u svim sudskim postupcima u svojstvu stranke, oteenika ili svje-
doka, Prirunik Pravosue po mjeri djeteta u kontekstu krivinog prava se ograniava na
pregled pojma pravosua po mjeri djeteta u kontekstu krivinog prava, a kao osnova su koritene
Smjernice, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i praksa Evropskog
suda za ljudska prava.
Opte je poznata injenica da krivini postupci ukljuuju i odreene subjekte koji nisu stranke u
postupku i ije djelovanje svakako moe da utje i na dijete koje se pojavljuje u postupku zbog ega
je nuno osigurati da su svi subjekti svjesni obaveze osiguranja zatite integriteta djeteta u okviru
svoga djelovanja, a gdje se prije svega treba voditi rauna o najboljem interesu djeteta. To prije
svega znai da je vano da se djeci osigura odgovarajue okruenje u u kojem se mogu osjeati
sigurno, zatieno i slobodno da daju svoje iskaze.
Teorijski koncepti uvijek otvaraju pitanje praktine primjene i zahtijevaju odgovor na pitanje
kako dostii postavljeni standard. Upravo ovaj Prirunik je metodoloki koncipiran da odgovori
na ovo pitanje kroz tri segmenta kojim se ukazuje na kljune probleme tretmana djece u krivi-
nom postupku. Prvi segment se odnosi na obaveze koje drava ima kroz razliite faze postupka
sa prikazom relevantne sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, a to ukljuuje usposta-
vu zakonodavnog okvira, spreavanje povrede prava djeteta, sprovoenje istrage u situacijama u
kojima se djeca zlostavljaju, osiguranje pravilnog suenja, izricanje odgovarajuih sankcija malo-
ljetnim prestupnicima i lienje slobode djece.
Drugi segment je prikaz odreenog broja odluka Evropskog suda vezanih za poloaj djeteta
u sudskim postupcima uz komentar kojim se ukazuje na znaaj odreene presude na globalno
definiranje pitanja koje je razmatrano u okviru presude. Trei segment je prikaz Smjernica za
postupak po mjeri djeteta sa detaljnim obrazloenjem i osvrtom u odnosu na Konvenciju o pravu
djeteta i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Posebno treba istai da Prirunik daje prikaz terminolokog odreenja vezanog za poloaj dje-
teta u sudskom postupku i ukazuje na znaaj blagovremenog i prikladnog obavjetavanja djeteta
i roditelja od najranijih faza postupka o njihovim pravima, sistemu, procedurama i dostupnim
mehanizmima podrke. U konanici, Prirunik na jedan jednostavan, dostupan i pregledan
nain, pribliava praksu Evropskog suda za ljudska prava to je posebno znaajno za Bosnu i
Hercegovinu s obzirom na lan II Ustava BiH prema kojem Evropska konvencija za ljudska prava
i osnovne slobode ima prioritet u primjeni ukoliko je nacionalno zakonodavstvo u suprotnosti s

njenim odredbama a na to esto ukazuje upravo praksa Evropskog suda.
U cilju osiguranja efikasnije zatite prava djece u skladu s najviim meunarodnim standardima
u sudskim postupcima, ukljuujui prije svega krivini postupak nuno je organizirati redovne,
specijalizirane treninge za profesionalce ukljuene u ove postupke, a prije svega policiju, tuioce,
sudije i socijalne radnike. Ovaj Pririnik, s obzirom na svoj sadraj i konceptualni prikaz pred-
stavlja izvanredan instrument za realizaciju edukativnih sadraja za profesionalne ukljuene u
krivine ostupke u kojim uestvuju djeca.
Jasminka Dumhur
ombudsmenka za ljudska prava BiH
UVOD
U ovom priruniku dajemo pregled pojma pravosua po mjeri djeteta u kontekstu krivinog
prava. Sam pojam, meutim, ne obuhvata samo krivino pravo ve se odnosi i na sve situacije
u kojima su djeca ukljuena u sprovoenje pravde. Ideja pravosua po mjeri djeteta u najirem
smislu od nacionalnih sistema za sprovoenje pravde iziskuje svijest o posebnim obavezama
koje openito imaju prema djeci. Shodno Smjernicama Vijea Evrope o pravosuu po mjeri dje-
teta (vidi dolje), sistem pravosua po mjeri djeteta stoga mora da jami potovanje i djelotvorno
ostvarenje svih djeijih prava na najviem moguem nivou, posveujui dunu panju stepenu
zrelosti i razumjevanja djeteta, kao i okolnostima konkretnog sluaja. Pravosue po mjeri djeteta
mora biti dostupno, primjereno uzrastu, brzo, savjesno, prilagoeno potrebama i pravima djeteta i
usredsreeno na te potrebe i prava, ukljuujui i pravo na pravino suenje, na uee i shvatanje
postupka, na potovanje privatnog i porodinog ivota, i na integritet i dostojanstvo.
Pojam pravosua po mjeri djeteta se znaajno razvio tokom posljednjih decenija. Evropska kon-
vencija o ljudskim pravima (EKLJP), koja je usvojena 1950. godine, ne sadri nijednu posebnu
odredbu o djeci. Premda je enevska Deklaracija o pravima djeteta usvojena 1924. godine, ona se
usredsreivala na materijalne potrebe djece a ne na djecu kao nosioce prava. U Deklaraciji UN o
pravima djeteta (usvojenoj 1959. godine, samo devet godina poslije EKJLP) se navodi da najbolji
interesi djeteta moraju biti od vrhunskog znaaja prilikom donoenja svih odluka koje utiu na di-
jete, Meutim, taj znaaj je sa vrhunskog spao na prvenstven do 1989, kada je usvojena Konvencija
UN o pravima djeteta (KPD). Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) je 1988. godine, samo godinu
dana prije usvajanja KPD, donio odluku u predmetu Nielsen protiv Danske. Preovlaujui stav u to
vrijeme koji se odrazio i u presudi koju je donela veina sudija je da roditelji prilikom vrenja
svojih prava mogu djecu liiti slobode i da djeca sama nisu nosioci prava. Nije se smatralo da su
djeca sama nosioci prava. KPD danas predstavlja meunarodni pravni instrument koji je rati-
fikovao najvei broj zemalja na svijetu. U njoj je predvieno pravo na podnoenje pojedinanih
predstavki Komitetu za prava djeteta. Pojam prava djeteta se vremenom mijenjao ali se danas
- u svjetlu meunarodnih konvencija, preporuka i sve veoj praksi, uglavnom Evropskog suda za
ljudska prava ali i drugih meunarodnih tijela za zatitu ljudskih prava - meu najrazliitijim kul-
turama i na raznim kontinentima uobliava meunarodni konsenzus o djeci kao nosiocima prava.
Cilj ovog prirunika je da prui pregled konkretnih obaveza nacionalnih vlasti da obezbijede po-
tovanje prava djece u pogledu krivinog prava. Pravosue po mjeri djeteta se kao pojam, naravno,
odnosi i na mnoge druge oblasti osim krivinog prava, ali se mi njima neemo baviti u ovom pri-
runiku. U cijelom priruniku emo navoditi primjere iz prakse ESLJP i ostalih relevantnih
pravnih instrumenata.
UVOD U SMJERNICE VIJEA EVROPE O PRAVOSUU PO MJERI DJETETA

Smjernice Komiteta ministara Vijea Evrope o pravosuu po mjeri djeteta (u daljnjem tekstu:
Smjernice) usvojene su novembra 2010. u okviru Programa Vijea Evrope Izgradnja Evrope
za djecu i sa djecom. Smjernice dravama lanicama slue kao praktina alatka za prilagoa-
vanje svojih sudskih i vansudskih sistema konkretnim pravima, interesima i potrebama djece.
Smjernice se odnose na sve situacije u kojima djeca dolaze u dodir sa krivinim, graanskim ili
upravnim sudskim sistemima.
U Smjernicama ne postoji poseban odjeljak o sistemu krivinog pravosua i njegovog uticaja

na djecu ali se aludira na elemente tog sistema u drugim odjeljcima, kao to su lienje slobo-
de, djeca i policija ili u dijelu o minimalnoj starosnoj granici krivine odgovornosti. Stoga se u
ovom priruniku usredsrjeujemo na uu oblast od autora Smjernica i razmatramo poloaj djece
u dodiru sa sistemom krivinog prava, bilo djece koje su rtve (ili potencijalne rtve) kriminalnog
ponaanja bilo djece koja su osumnjiena, optuena ili osuena za kriminalno ponaanje. U cije-
lom priruniku navodimo odredbe ovih Smjernica koje je usvojilo svih 47 drava lanica Vijea
Evrope i koje se u njima primjenjuju. One e biti kontekstualizovane upuivanjem na meuna-
rodne konvencije na kojima su Smjernice utemeljene ili koje su izriito navedene u preambuli.
1) Obaveza obezbjeivanja zakonodavnog okvira po mjeri djeteta
Drave su (shodno lanu 1. EKLJP) dune da obezbijede postojanje odgovarajueg zakonodavnog

okvira kako bi se sprijeile povrede prava djeteta, kao i da (shodno lanu 13. EKLJP) obezbije-
de djelotvorne pravne lijekove ako do takvih povreda doe. To obuhvata zahtjev da inkriminiu
ponaanje kojim se teko kre prava djece, kao i da procesnim propisima omogue djelotvorno
gonjenje takvog ponaanja. To moe biti od naroitog znaaja u pogledu disciplinovanja djece od
strane roditelja koji se o njima staraju, s obzirom na to da granica izmeu prihvatljivih roditelj-
skih disciplinskih mjera i zlostavljanja koje predstavlja krivino djelo u prolosti nije uvijek bila
jasno definisana. Drava je duna da obijezbedi djelotvorni zakonodavni okvir koji je precizan
i utvrdljiv i kojim se djeca uvijek tite od zlostavljanja, ak i u sopstvenom domu i obrazovnim
ustanovama.
Ovu obavezu implicitno sadre Smjernice, a sve drave lanice se ohrabruju da revidiraju unu-
tranje pravo, sektorske politike i praksu kako bi obezbijedile da budu preduzete neophodne reforme
radi sprovoenja ovih smjernica.
Shodno lanu 3. st. 2. Konvencije o pravima djeteta, sve drave ugovornice se obavezuju da pre-
duzimaju sve potrebne zakonodavne i administrativne mjere kako bi djetetu obezbijedile zatitu
i brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, uzimajui u obzir prava i obaveze njegovih roditelja,
zakonitih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete. Ova Konvencija UN
se eksplicitno pominje u preambuli Smjernica, a pored toga, u lanu 53. EKJLP je propisano da
[N]ijedna odredba ove Konvencije nee se tumaiti tako da ograniava odnosno ugroava ljudska
prava i osnovne slobode koji bi bili priznati po zakonima svake Visoke strane ugovornice ili po sva-
kom drugom sporazumu ija je ona strana ugovornica. Stoga i EKLJP i Smjernice Vijea Evrope
moraju biti tumaene u skladu sa Konvencijom UN o pravima djeteta.
EKLJP je u predmetu M.C. protiv Bugarske utvrdio povredu obaveze o djelotvornom zakonu. Po
bugarskom zakonodavstvu, bilo je neophodno dokazati primjenu fizike sile, a njime se nisu ti-
tile rtve koje su se ukoile od straha, tako da njime nije u dovoljnoj mjeri zatiena mlada rtva
silovanja koja je i dalje bila dijete iako je ve bila dovoljno stara da da pristanak, te je ESLJP utvr-
dio povredu lanova 3. i 8. EKLJP.
2) Obaveza sprijeavanja povreda prava djeteta
Obaveza zatite djece nije ispunjena samim usvajanjem krivinog zakonodavnog okvira. Taj se
okvir mora primjenjivati na praktian i djelotvoran a ne na teoretski i iluzoran nain. Nacionalni
organi moraju da preduzmu sve razumne korake kako bi obezbijedili zatitu prava djeteta.
Predmet Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva se odnosio na dijete iji je nastavnik bolovao od
tekog psihikog poremeaja i koji je razvio nezdrav odnos prema tom djetetu. Njegovo je pona-
anje predstavljalo opasnost po dijete i njegovu porodicu i na kraju je kulminiralo ubistvom oca
i nanoenjem tekih povreda djetetu. Sud je prilikom razmatranja odgovornosti vlasti postavio
sljedee pitanje: Da li je drava preduzela sve korake koji su se od nje razumno mogli oekivati da
sprijei tetu za koju je znala ili trebalo da zna?
U predmetu Z i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva su majka i ouh teko zanemarivali i zlo-
stavljali njeno petoro djece i na kraju su za to krivino gonjeni. Djeci su u krivinom postupku
dosuene male naknade za povrede koje su pretrpjeli. ESLJP je, meutim, utvrdio da je u tom
predmetu prekren lan 13. EKLJP jer nije postojao djelotvoran pravni lijek protiv drave zbog
njenog propusta da djecu zatiti od zlostavljanja kojem su bili podvrgnuti tokom dueg perioda
vremena i kojeg su vlasti bile svjesne. To ilustruje da obezbjeivanje zakonodavnog okvira ne
podrazumijeva samo donoenje propisa kojim se zlostavljanje inkriminie, ve i pozivanje vlasti
na odgovornost ako nisu djelotvorno primijenile taj zakonodavni okvir. To, takoer, pravosuu
nalae da primjenjuje krivini zakonodavni okvir na nain po mjeri djeteta, u kojima su najbolji
interesi djeteta od prvenstvenog znaaja. Tu dolazi do preklapanja prve obaveze (da usvoji zako-
ne) i druge obaveze (da sprijeava).
U Odjeljku IV.A.3 Smjernica propisane su posebne preventivne mjere koje drave lanice treba da
usvoje. Konkretno, u stavu 12. se navodi da [s]truna lica koja rade s djecom i za djecu treba, gdje
god je to potrebno, da budu podvrgavana redovnim provjerama, u skladu sa unutranjim pravom i
bez dovoenja u pitanje nezavisnosti pravosua, kako bi se osiguralo da su podobna za rad s djecom.
3) Obaveza sprovoenja istraga o situacijama u kojima se djeca moda zlostavljaju

i preduzimanja koraka radi sprjeavanja zlostavljanja
Drava je obavezna da obezbijedi potpunu, djelotvornu i u odgovarajuim sluajevima krivinu

istragu svih situacija u kojima postoje sumnje o zlostavljanju djece. Drava ima procesnu obave-
zu da sprovede istragu shodno lanu 2, lanu 3. i lanu 4. EKLJP, kao to gore navedeni predmet
Z i drugi ilustruje. Nacionalne vlasti moraju s budnou da vode rauna o najboljim interesima
djeteta i da ine sve u svojoj moi kako da sprovedu djelotvornu istragu u svakoj situaciji u kojoj
se pojavi sumnja o zlostavljanju djeteta, tako i da preduzimaju korake kako bi stale na kraj tom
zlostavljanju.
U predmetu Kontrova protiv Slovake, policija nije sprovela odgovarajuu djelotvornu istragu o
albama tj. nije vodila propisnu evidenciju niti policajce u narednoj smjeni upozorila na mo-
guu situaciju u svjetlu brojnih albi podnositeljice predstavke o tome da su ivoti njene djece
u opasnosti. Policija nije na adekvatan nain reagovala na dokaze o opasnosti u kojoj su se djeca
nalazila. To je navelo ESLJP da utvrdi povredu lana 2. EKLJP kada je njen suprug ubio djecu.
Ova se obaveza odnosi i na situacije u kojima se djeca iskoritavaju radi sticanja materijalne ko-
risti, poput prostitucije, trgovine djecom i prosjaenja. Trgovina djecom se u Konvenciji Vijea
Evrope o borbi protiv trgovine ljudima definie kao vrbovanje, prijevoz, premjetanje, skrivanje ili
prihvat djeteta radi iskoritavanja [] ak i ako ne ukljuuje sredstva [prijetnje ili sile ili drugih obli-
ka prinude]. Ta eksploatacija, meutim, nije ograniena na rtve meunarodne trgovine ljudima
ili ak rtve trgovine ljudima u granicama jedne zemlje - nekada djecu na ovaj nain iskoritavaju
njihovi roditelji. Ne moe se smatrati da djeca ukljuena u bilo koju vrstu onoga to Meunarodna
organizacija rada (MOR) definie kao najgore oblike djejeg rada postupaju dobrovoljno i mora-
ju se sprovoditi istrage o svim takvim sumnjama na eksploataciju i ona mora biti inkriminisana.
Praksa ESLJP u pogledu nasilja protiv ena se analogno primjenjuje na sluajeve zlostavljanja
djece.
4) Obaveze djece u krivinom postupku i obaveza obezbjeivanja pravinog suenja
Nekada su djeca osumnjiena ili optuena za krivino djelo. Nekada su rtve krivinog djela i ima-
ju svojstvo graanske strane u krivinom postupku. Nekada se pojavljuju u ulozi svjedoka. Drava
u sve tri situacije ima posebne obaveze prema djeci koja uestvuju u postupku, naroito prema
onoj osumnjienoj ili optuenoj za krivino djelo. Drava istovremeno ima obavezu da obezbijedi
pravino suenje zajameno lanom 6. EKLJP kako djeci optuenoj za krivina djela, tako i oni-
ma optuenim za krivina djela protiv djece.
Djeca osumnjiena ili optuena za krivino djelo
Donja starosna granica krivine odgovornosti mora biti odreena nacionalnim zakonom. U
Smjernicama se ne navodi gdje je treba povui, ali je u stavu 23 predvieno da [d]onja staro-
sna granica krivine odgovornosti ne treba da bude preniska i treba da bude utvrena zakonom.
Minimalne starosne granice krivine odgovornosti se u velikoj mjeri razlikuju u zemljama
Evrope, od 10. do 18. godine, i dravama je preputeno da je utvrde.
U stavu 15 Smjernica se u pogledu gonjenja maloljetnih izvrilaca ukazuje na obavezu svih stru-
njaka koji dolaze u neposredan kontakt sa djecom da budu obueni u komunikaciji s djecom svih
uzrasta i u svim fazama njihovog razvoja, kao i sa onom djecom koja se nalaze u situacijama u ko-
jima su posebno osjetljiva. Drugim rijeima, vano je da su policija i tuioci posebno obueni da
shvataju sloenost razvoja djece. Prema djeci se ne smije postupati na isti nain na koji se po-
stupa prema odraslima. To je naroito vano prilikom uzimanja iskaza od djece ili ispitivanja
maloljetnika.
Shodno odjeljku III.B.4 Smjernica, nacionalni organi treba da ulau usaglaene napore radi utvr-
ivanja disciplinarnih pristupa u cilju procjene najboljih interesa djece u postupcima u koje su ona
ukljuena. Ova se smjernica razrauje u stavu 16, u kojem se navodi da gdje god je to mogue
treba podsticati blisku saradnju izmeu strunjaka raznih profila kako bi se postiglo sveobuhvatno
razumijevanje djeteta, kao i procjena njegovog pravnog, psihikog, drutvenog, emocionalnog, fizi-
kog i kognitivnog stanja.
Drugi aspekt koji mora da bude uzet u obzir odnosi se na znaaj blagovremenog i prikladnog
obavjetavanja djece i njihovih roditelja od najranijih faza uea u pravosudnom sistemu o
njihovim pravima, sistemu i procedurama, o postojeim mehanizmima i sistemima podrke, op-
tubama ili koracima preduzetim po njihovim albama, itd. Ove su obaveze izloene u Odjeljku
IV.A.1 Smjernica. Pored toga, sve informacije i savjeti treba da budu prueni djeci na nain koji je
prilagoen njihovom uzrastu i zrelosti, na jeziku koji ona mogu da shvate i koji je rodno i kulturno
osjetljiv (stav 2 Smjernica). Informacije moraju biti predoene na nain kojim se djetetu i nje-
govim roditeljima jasno stavlja do znanja za ta je ono optueno i koje su mogue posljedice tih
optubi.
ESLJP je u presudi u predmetu Salduz protiv Turske, utvrdio povredu lana 6. EKLJP, prava na
pravino suenje, jer je maloljetnik proveo est dana u pritvoru i tokom tog perioda nije imao
pristup advokatu. S obzirom na to da je podnosilac predstavke imao samo 17 godina, ESLJP je
naglasio naroiti znaaj brzog pristupa pravnom zastupniku od prvog ispitivanja u policiji, jer
maloljetnici treba da uivaju veu zatitu od punoljetnih lica. Premda maloljetnici imaju iroka
prava, oni nisu neizostavno u stanju da ih ostvaruju djelotvorno bez pomoi odraslih strunjaka.
Svi strunjaci ukljueni u postupke protiv maloljetnika treba da budu posebno obueni za rad sa
djecom i da shvataju posljedice injenice da kognitivne sposobnosti djeteta nisu u potpunosti ra-
zvijene. Akteri moraju biti svjesni toga da prema djeci ne mogu i ne treba da postupaju kao prema
odraslima. Konkretni zahtjevi u tom pogledu su izloeni u odjeljku IV.D Smjernica (Pravosue po
mjeri djeteta tokom sudskih postupaka).
ESLJP je u presudama u predmetima T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva i V. protiv Ujedinjenog

Kraljevstva napomenuo da djelotvorno uee maloljetnika u sudnici pretpostavlja da optueni
posjeduje iroko razumijevanje postupka suenja, ukljuujui i znaaj kazne koja moe biti izre-
ena. Stoga optuene maloljetnike u svim sluajevima treba da zastupaju struni advokati, koji
imaju iskustvo u radu sa djecom. Pored toga, suenje mora da se sprovodi na nain koji djeci omo-
guava da ga prate. Optuenim maloljetnicima u predmetima T. i V. se sudilo kao da su odrasli,
na takav nain da oni nisu bili u stanju da razumiju postupak koji se odvijao. Stavljanje djetetu
na raspolaganje osobe kojoj veruje predstavlja jedan od naina na koji se ovo moe obezbijediti.
Naini na koje se moe obezbijediti da postupak bude po mjeri djeteta dodatno su razraeni u
stavovima 121-125 Komentara s objanjenjima Smjernica.
Shodno stavu 24 Smjernica [a]lternative sudskom postupku, kao to je posredovanje, alterna-

tivno postupanje (u odnosu na pravosudne mehanizme) i alternativno rjeavanje sporova, treba
podsticati kad god mogu na najbolji nain sluiti najboljim interesima djeteta... Stoga djelotvor-
no obezbeivanje pravinog suenja maloljetnim izvriocima podrazumijeva da se sudskom
postupku pribjegava samo u krajnjem sluaju. Vano je, meutim, da sve alternative sudskom po-
stupku jame ekvivalentni nivo pravne zatite. Potovanje prava djece [] treba da bude zajameno
u istoj mjeri i u sudskim i u vansudskim postupcima (stav 26 Smjernica), jer alternative sudskom
postupku mogu sa sobom nositi rizik da u manjoj mjeri potuju temeljna naela, kao to su pret-
postavka nevinosti, pravo na odbranu uz pomo advokata, itd. Stoga se mora nadzirati kvalitet
pravne zatite koje nudi svaki sistem.
Djeca rtve i svjedoci
lanom 12, st. 1 Konvencije o pravima djeteta UN se djeci sposobnoj da formiraju sopstveno mi-
ljenje jami pravo da slobodno izraavaju svoje miljenje o svim pitanjima koja ih se tiu. Ovo
predstavlja jedno od osnovnih naela Konvencije o pravima djeteta [M]iljenju djeteta [se] po-
sveuje duna panja u skladu sa godinama ivota i zrelou djeteta. A u st. 2 lana 12 se propisuje
djetetu e posebno biti pruena mogunost da bude sasluano u svim sudskim i administrativnim
postupcima koji se tiu djeteta, bilo neposredno ili preko zastupnika ili odgovarajueg organa, na
nain koji je u skladu sa procesnim pravilima nacionalnog zakona. Ovo se pominje i u Odeljku
IV.D.3 Smjernice. U Smjernicama se naglaava injenica da ovo predstavlja pravo a ne obavezu.
U stavovima 114-117 Komentara s objanjenjima Smjernica se istie injenica da sudije esto

nisu obuene da na odgovarajui nain sasluaju i uzimaju u obzir miljenja djeteta a da se rijetko
pozivaju specijalizovani strunjaci koji bi mogli da pomognu sudijama u tom zadatku. Vano je da
dijete bude u mogunosti da jasno i bez ometanja izrazi svoje miljenje. Potrebno je voditi rauna
o tome da je dijete slobodno da izrazi svoje miljenje na nain koji odgovara njegovom uzrastu.
Komitet za prava djeteta je pozvao drave ugovornice da ne usvajaju simboline pristupe u koji-
ma djeca bivaju sasluana ali se njihovom miljenju ne pridaje duna panja. Postupci u kojima
djeca iznose svoje stavove treba da budu transparentni i informativni, dobrovoljni, puni potovanja,
relevantni, po mjeri djeteta, inkluzivni, treba da ih sprovode struno obuena lica, treba da budu
bezbedni i da vode rauna o svim rizicima i, konano, treba da budu takvi da se mogu odgovorno
kontrolisati.
U predmetima u kojima su djeca rtve esto postoji razumljiva elja da se ona u najveoj mogu-
oj mjeri zatite od izvrilaca, time to se, na primjer, izbjegava njihovo svjedoenje u sudnici ili
ograniava broj ispitivanja. Meutim, od najveeg je znaaja da ovi faktori ne dovedu do situacije
u kojoj je pravo izvrioca na pravino suenje iz lana 6 EKLJP povrijeeno, jer bi takva povre-
da mogla da za posljedicu ima ukidanje osuujue presude. To ne znai da ne treba preduzimati
posebne mjere kako bi djeca bila zatiena od svojih progonitelja u najveoj moguoj mjeri. To,
zapravo znai da pravda kako za rtvu tako i za izvrioca mora biti uravnoteena, kako nijedna
od tih strana ne bi mogla da tvrdi da je sistem prema njoj nepravino postupao. Ovo se pitanje,
na primjer, rjeava putanjem video i audio snimaka iskaza djece u sudnici umjesto njihovog li-
nog svjedoenja. Konkretna pravila o dokazima/iskazima djece u sudskom postupku su izloena
u Odjeljku IV.D.6 Smjernica, kao i u stavovima 126-133 Komentara s objanjenjima Smjernica.
Bokos-Cuesta protiv Holandije predstavlja primjer predmeta u kojem je ESLJP utvrdio povre-
du prava na pravino suenje izvrioca. U ovom predmetu je do povrede lana 6. EKJLP dolo
usljed napora holandskih sudova da zatite etvoro djece, koje je podnosilac predstavke seksual-
no zlostavljao, time to nisu dozvoljavali njegovom advokatu da ih ispita, pri emu ni podnosilac
predstavke ni sud koji mu je sudio nisu imali pristupa video snimcima ili slinom materijalu koji
bi im omoguio uvid u ponaanje djece tokom svjedoenja.
5) Obaveza izricanja odgovarajuih sankcija maloljetnim prestupnicima
Drave treba da usvoje posebna pravila kojima se ureuje lienje slobode djece. Ta su pravila
izloena u stavovima 19-22 Smjernica i razraena u stavovima 73-78 Komentara s objanjenji-
ma Smjernica. Openito, lienju slobode kao krivinoj sankciji treba uvijek pribjegavati samo u
krajnjem sluaju, a ono treba da bude to je krae mogue i u skladu garancijama iz lana 5. st. 1
EKLJP.
6) Lienje slobode djece
Pored lienja slobode kao krivine sankcije koju izrie sud, EKLJP dozvoljava lienje slobode ma-
loljetnika u situacijama u kojima lienje slobode punoljetnog lica ne bi bilo dozvoljeno. Odredbom
u lanu 5. st. 1. taka d) EKLJP dozvoljeno je lienje slobode maloljetnika u svrhu vaspitnog nad-
zora ili radi njihovog privoenja nadlenom organu.
Vaspitni nadzor
Ova odredba se ne odnosi na obezbjeivanje odgovarajueg obrazovanja za djecu lienu slobode

koja slue kaznu zatvora (u skladu sa lanom 5. st. 1. t. a kao krivine sankcije) ve o lienju slo-
bode onih koji ne slue kaznu za krivino djelo. Prvi osnov se primjenjuje kada se maloljetnik,
koji je obino od ranije poznat po razuzdanom ponaanju, a moda ve ima i krivini dosije, dri
u bezbjednoj ustanovi zatvorenog tipa, kao mjera za dobrobit djeteta a ne u kontekstu nekog
krivinog postupka. Ova odredba moe opravdati lienje slobode maloljetnika koji su preli sta-
rosnu granicu za obavezno obrazovanje i Sud prihvata da se vaspitni nadzor ne mora rigidno
poistovjeivati sa pojmovima nastave u razredu i da mora obuhvatati mnoge aspekte vrenja ro-
diteljskih prava od strane lokalnog organa radi dobrobiti i zatite lica o kojem je rije. Meutim,
moraju da postoje odgovarajui objekti koji ispunjavaju vaspitne svrhe. Vano je napomenuti da
se ova odredba ne moe zloupotrebljavati, kao, na primjer, u predmetu P. i S. protiv Poljske, kada je
dijete smjeteno u centar za socijalni rad kako bi bila sprijeena da izvri abortus.
Nadleni organ
Cilj drugog dijela je da obuhvata situacije u kojima se maloljetnik liava slobode radi izvoenja
pred sud kako bi se obezbijedilo njegovo uklanjanje iz tetne okoline, ali ne na osnovu krivine
optube (te l. 5. st. 1. t. c) ne vai). Dozvoljeno je lienje slobode maloljetnika tokom izrade psi-
hijatrijskog izvjetaja potrebnog za odluivanje o krivinoj optubi protiv njega, a dozvoljeno je
i lienje slobode djeteta dok sud ne izda nalog o smijetanju djeteta pod starateljstvo. Meutim,
lienje slobode i dranje dvoje maloljetnika koji su priznali krau u centru za maloljetnike nije
bilo u skladu sa lanom 5. st. 1. t. d), jer protiv njih nije pokrenut krivini postupak, a u vrijeme
njihovog lienja slobode nije bilo dokaza o namjeri da oni budu izvedeni pred nadleni organ.
Predmet Bouamar protiv Belgije odnosio se na maloljetnika koji je patio od poremeaja linosti,
uglavnom zbog porodinih problema. Belgija je bila usvojila politiku da pokua da djecu sa pro-
blemima u ponaanju ukloni iz krivinog sistema i da se njima bavi u okviru sistema socijalne
zatite. Ali nekada su takva djeca morala da budu liena slobode. Bouamar je bio dran u pritvoru,
u kojem nije imao pristup potrebnom vaspitanju i obrazovanju. ESLJP je utvrdio da je to bilo su-
protno lanu 5. st. 1. t. d) Konvencije. Slino, u predmetu DG protiv Irske se radilo o maloljetniku
koji je bio dran u zatvoru mjesec dana prije nego to je premjeten u terapeutsku jedinicu za
vaspitni nadzor i podrku. U oba ova predmeta je bitno napomenuti da lienje slobode ne bi na isti
nain predstavljalo problem da su nalozi o lienju slobode bili opravdani shodno drugim odredba-
ma lana 5. st. 1 EKLJP a ne izriito u cilju vaspitnog nadzora.
Od najveeg je znaaja da dijete lieno slobode ne bude smjeteno zajedno sa odraslima, jer su
djeca liena slobode posebno ranjiva. To u nekim dravama predstavlja izazov, naroito u seoskim
sredinama, u kojima je razdvajanje djece od odraslih nemogue obezbijediti usljed nepostojanja
objekata i sredstava. Kada je nemogue sprijeiti takve situacije, autori Smjernica propisuju da
to treba da bude iskljuivo iz izuzetnih razloga i zasnovano samo na najboljim interesima djeteta.
U svim okolnostima djeca treba da budu pritvorena u prostorijama koje su primjerene njihovim po-
trebama. (stav 20). Stoga je oigledno da sistematski nedostatak sredstava za objekte u koje se
smetaju maloljetnici ne predstavlja izuzetan razlog i da se ne moe koristiti kao opravdanje za
smijetanje djece liene slobode zajedno sa odraslima. Ovo vai i u pogledu pritvora, a naroito
kada su u pitanju posebno ugroena djeca, ukljuujui djecu sa psihikim problemima ili u opa-
snosti od samopovrijeivanja.
ESLJP je u nekoliko navrata osudio pritvor maloljetnika ak i nakratko i utvrdio da je takvo lie-
nje slobode predstavljalo povredu lana 5. st. 3 EKLJP. ESLJP je u pomenutoj presudi u predmetu
Ichin i drugi protiv Ukrajine utvrdio povredu lana 5 st. 1. zbog pritvora dvojice djeaka u trajanju
od 30 dana, jer je smatrao da je lienje slobode bilo proizvoljno i da nije bilo u skladu ni sa jednom
svrhom navedenom u lanu 5. stav 1. taka c) i zato to su bili lieni slobode u ustanovi koja nije
vrila vaspitni nadzor u smislu lana 5. stav 1. taka d).

Prema Preporuci CM/Rec(2008)11 Komiteta ministara dravama lanicama o evropskim pravili-
ma za maloljetne prijestupnike kojima su izreene sankcije ili mjere, dravna agencija mora redovno
da vri inspekciju ustanova u kojima su dre maloljetnici lieni slobode, kako bi obezbijedila da
one rade u skladu sa domaim i meunarodnim pravom. Pored toga, jedno ili vie nezavisnih tijela
vri nadzor nad uslovima u takvim ustanovama i nad postupanjem prema maloljetnicima lienim
slobode ili onima kojima su izreene sankcije ili mjere u zajednici, pri emu maloljetnici imaju po-
vjerljiv pristup tim tijelima a ona objavljuju svoje nalaze.
Uvaavanje porodinih veza je vano radi obezbjeivanja najbolje mogue reintegracije djece u
drutvo jer se time maloljetnim prijestupnicima omoguava da odravaju odnose sa svojim rodi-
teljima, porodicom i prijateljima. Ovo se pravo nikad ne smije ograniiti radi kanjavanja djeteta,
ve samo da bi se zatitili njegovi najbolji interesi. Pored toga, djeca treba da imaju pristup pro-
gramima pripreme za reintegraciju u drutvo i obrazovanju (stav 21).
Konano, bitno je da se krivini dosijei djece ne daju nikome van pravosudnog sistema poto dije-
te postane punoljetno. Izuzeci u vezi sa objelodanjivanjem takvih informacija mogu biti dozvoljeni
u sluajevima tekih krivinih djela, izmeu ostalog iz razloga javne bezbjednosti ili onda kada se
radi o mogunosti zaposlenja na radnom mjestu koje podrazumijeva kontakt sa djecom (stav 83
Smjernica). To vai i u pogledu svih linih podataka djece koja su bila ili jesu ukljuena u sudski
postupak, a naroito se odnosi na medije koji bi mogli da otkriju ili posredno omogue objeloda-
njivanje identiteta djeteta, ukljuujui njegovu sliku, podroban opis djeteta ili njegove porodice, ime,
odnosno imena ili adresu, audio i video zapise itd (stav 6 Smjernica). Ova naela postoje kako se
ne bi osujetila reintegracija djece u drutvo.
Zakljuak
U ovom priruniku smo naveli primjere obaveza drava lanica u pogledu zatite prava djece
ukljuene u sistem krivinog pravosua. U njemu smo postupno izloili zahtjeve vezane za pra-
vosue po mjeri djeteta, po raznim fazama u kojima djeca dolaze u dodir sa sistemom krivinog
pravosua, uz upuivanje na Smjernice, praksu ESLJP i ostale pravne instrumente.
Ovaj prirunik ni u kom sluaju ne predstavlja iscrpan vodi za potpuno sprovoenje Smjernica, a
kamoli pravosua po mjeri djeteta uopte, ve tek optu ilustraciju mnogobrojnih naina na koje
su nacionalne vlasti dune da vode rauna o pravima djeteta. U ovom smo se priruniku usredsri-
jedili na razne faze od zakonodavne faze, preko faze istrage i gonjenja, do suenja i kanjavanja
maloljetnih prijestupnika, kao i onih koji su izvrili krivina djela protiv djece kako bismo
osigurali polaznu taku za razumijevanje sloenosti pravosua po mjeri djeteta. Da zakljuimo,
opte naelo glasi: nacionalne vlasti moraju s budnom panjom da objezbeuju da se uvijek vodi
rauna o najboljim interesima djeteta u cijelom sistemu krivinog pravosua i moraju da sprjea-
vaju zlostavljanje djece i krenje njihovih prava.
IZBOR PRESUDA EVROPSKOG SUDA ZA LJUSKA PRAVA

PRESUDA U SLUAJU
BOCOS-CUESTA PROTIV HOLANDIJE
10. novembar 2005.
(predstavka broj 54789/00)
1. injenino stanje
Podnosilac predstavke, Martin Bocos-Cuesta, panski je dravljanin roen 1957. godine i ivi u
Barseloni u paniji.
Apelacioni sud u Amsterdamu je 27. aprila 1998. godine proglasio podnosioca predstavke krivim
za seksualni napad i nedoline radnje nad etvoro djece starosti izmeu 6 i 11 godina, i osudio ga
na zatvorsku kaznu.
Sud je presudu, izmeu ostalog, zasnovao na izjavama etvoro djece datim policiji. Zakljuio je
da bi sasluanje djece kao svjedoka moglo dovesti do toga da ponovo preive veoma traumatino
iskustvo, i da njihovi interesi u tom pogledu premauju interese podnosioca. Vrhovni sud je iz
istog razloga odbio albu podnosioca predstavke.
2. Odluka Suda
Podnosilac predstavke se alio da nije imao pravino suenje, jer odbrana nije imala mogunost
da ispita etvoro djece ije izjave su koritene kao kljuni dokaz protiv njega. On se pozvao na
lan 6. stav 1. (pravo na pravino suenje) i stav 3. (d) (pravo na prisustvo i sasluanje svjedoka)
Evropske konvencije.
lan 6.
Evropski sud je primijetio da podnosilac predstavke nije imao mogunost praenja naina saslu-
anja djece u policiji, na primjer, posmatrajui u drugoj prostoriji putem tehnikih ureaja, niti
mu je tada ili kasnije data mogunost da im postavlja pitanja. Dalje, kako izjave djece u policiji
nisu bile snimljene na video traku, ni podnosilac ni sudije nisu bili u stanju da posmatraju njihovo
dranje tokom ispitivanja i tako stvore sopstveno miljenje o njihovoj vjerodostojnosti. Iako je
tano da je sud izvrio paljivo ispitivanje izjava djece, i dao podnosiocu iroku mogunost da ih
ospori, Evropski sud je zakljuio da to nije zamjena za lino posmatranje svjedoka koje omogua-
va usmeni iskaz.
U pogledu razloga koji su domai sudovi dali za odbijanje zahtjeva podnosioca predstavke da
ispita rtve, naime da su interesi podnosioca nadjaani interesima djece, Evropski sud je bio mi-
ljenja da ovaj razlog nije dovoljno obrazloen i da je u izvjesnoj mjeri spekulativan.
Sud je stoga zakljuio da se ne moe smatrati da je podnosilac predstavke imao odgovarajuu mo-
gunost da ospori izjave svjedoka od odluujueg znaaja za njegovu osudu i da, posljedino, nije
imao pravino suenje.
Evropski sud je utvrdio da je dolo do povrede lana 6. stav 1. uzetog zajedno sa lanom 6. stav 3.
(d) Evropske konvencije o ljudskim pravima.
lan 41.
Primijetivi da, shodno Zakonu o krivinom postupku Holandije, podnosilac predstavke na osno-
vu ove presude ima pravo na ponavljanje postupka, Sud je odbio njegov zahtjev za nadoknadu
nematerijalne i materijalne tete, i dodijelio mu 4.190 eura na ime trokova postupka u Strazburu.
3. Komentar
Jamstva pravinog suenja u lanu 6. Konvencije primjenljiva su na sva lica pri razmatranju kri-
vine optube protiv njih, bez obzira na prirodu krivinog djela za koje su optueni. Kada su u
pitanju dokazi u domaim sudovima, Sud je vie puta naglasio da lan 6. Konvencije ne zahtijeva
od drava da usvoje odreena pravila u pogledu prihvatljivosti, relevantnosti ili istinitosti dokaza,
jer su to pitanja domaeg zakona. Zadatak Suda je da preispita da li je postupak uzet u cjelini, uk-
ljuujui i nain pribavljanja dokaza, bio pravian.
Sud je napomenuo da lan 6. stav 3. (d) Konvencije zahtijeva da se optuenom prui odgovarajua
mogunost da ospori i ispita svjedoke protiv njega, bilo u vrijeme davanja izjave svjedoka ili u
kasnijoj fazi postupka. Meutim, ovo pravo nije apsolutno i, kako je Sud u ovom sluaju istakao,
Konvencija dravama dozvoljava da pod odreenim okolnostima odmjere pravo na pravino su-
enje u odnosu na prava rtava i svjedoka, na primjer u sluajevima seksualnih delikata, naroito
kada oni ukljuuju maloljetnike.
Od kljune vanosti za zakljuak Evropskog suda da je dolo do povrede lana 6. u ovom sluaju
je injenica da su izjave etvoro djece imale odluujui znaaj za odluku domaeg suda o krivici
podnosioca predstavke. Kako podnosilac nije imao nikakvu mogunost da rtvama postavlja pi-
tanja, njegova prava nisu pravilno uravnoteena sa interesima svjedoka.
PRESUDA U SLUAJU
D.G. PROTIV IRSKE
16. maj 2002.
1. injenino stanje
Podnosilac predstavke, D.G., irski je dravljanin roen 9. jula 1980. godine. U relevantno vrijeme
je bio maloljetnik sa krivinim dosijeom, za kog se smatralo da pati od poremeaja linosti i da
predstavlja opasnost i za sebe i za druge. Dana 14. marta 1997. godine je odlueno da treba da bude
smjeten u terapeutsku jedinicu sa visokim obezbjeenjem za maloljetnike od 16 do 18 godina
starosti.
Vii sud je 27. juna 1997. godine odluio da, poto ne postoje bezbjedne vaspitne prostorije u Irskoj,
D.G. treba da bude pritvoren na tri sedmice u kaznenu ustanovu St Patrick (zatvor u Irskoj), koju
je sud smatrao 'najmanje nepogodnom' od svih 'neprikladnih' mogunosti. U meuvremenu je
trebalo uloiti napore da se nae prikladan smetaj za podnosioca predstavke.
Dana 18. jula 1997. godine Vii sud je produio pritvor iz istih razloga. Trea odluka o pritvoru od
23. jula 1997. godine produila je trajanje pritvora sa obrazloenjem da su privremene prostorije
za "smjetaj i staranje" u pripremi i treba da budu spremne do 28. jula 1997. godine. Poto je D.G.
pobjegao iz prostorija o kojima je rije, Vii sud je u avgustu 1997. godine naloio dalji pritvor u St
Patrick-u. D.G. je zatim premjeten u privremeni smjetaj. Do 16. februara 1998. godine je bio u
privremenom smjetaju sa 24-satnim nadzorom.
2. Odluka Suda
Podnosilac predstavke se alio da je pritvor u kaznenoj ustanovi St Patrick od 27. juna do 28. jula
1997. godine predstavljao povredu lana 5. stav 1. Konvencije (pravo na slobodu i sigurnost li-
nosti). On je dalje tvrdio, po lanu 5. stav 5. Evropske konvencije, da nije imao na raspolaganju
utuivo pravo na nadoknadu.
Po lanu 3. Konvencije (zabrana neovjenog i poniavajueg postupanja ili kanjavanja) podno-

silac predstavke se alio da je, iako je bio maloljetnik sa potrebom za specijalnim staranjem, bio
zatvoren u kaznenoj ustanovi; i da je zbog svog jedinstvenog poloaja (nije bio ni optuen ni osu-
en) bio od strane drugih zatvorenika smatran za ozbiljnog seksualnog delinkventa, to je dovelo
do toga da bude vrijean, poniavan, zlostavljan i da mu bude prijeeno. Takoer, svaki put kada
je izvoen pred sud bio je lisicama vezivan za zatvorskog uvara. On se, takoer, pozvao na lan 8.
(pravo na privatni ivot) i 14. (zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima.
lan 5. stav 1.
Evropski sud je ispitivao da li se pritvor D.G. moe smatrati za privremenu mjeru koja prethodi
reimu vaspitnog nadzora, u okviru znaenja lana 5. stav 1. Konvencije.
Sud je primijetio da je Vii sud produio pritvor podnosioca predstavke poto su privremene pro-
storije za "smjetaj i staranje" bile u pripremi i trebalo je da budu spremne do 28. jula 1997. godine.
Kasniji dogaaji su pokazali da te prostorije nisu bile sigurne (podnosilac predstavke je pobje-
gao), a Vii sud je oigledno smatrao da te prostorije nisu odgovarajue poto je zatim, u avgustu
1997. godine - 18 dana nakon njegovog oslobaanja, naloio dalji pritvor podnosioca predstavke u
St Patrick-u. Sud nije smatrao da se u takvim okolnostima pritvor podnosioca predstavke u junu
i julu 1997. godine u St Patrick-u moe smatrati privremenom mjerom pritvora koja prethodi re-
imu odgojnogp nadzora. Prva dva naloga za pritvor Vieg suda nisu bila zasnovana ni na kakvom
konkretnom prijedlogu za siguran vaspitni nadzor, a trei je bio zasnovan na prijedlogu za pri-
vremeni smjetaj, koji se u svakom sluaju pokazao i kao nesiguran i kao neodgovarajui, to je
neizbjeno dovelo do toga da Vii sud izda jo jedan nalog za pritvaranje podnosioca predstavke u
St Patrick. ak i ako bi se moglo pretpostaviti da je njegov pritvor od februara 1998. godine bio do-
voljno bezbjedan i vaspitno odgovarajui, on je organizovan vie od est mjeseci nakon njegovog
oslobaanja iz St Patrick-a u julu 1997. godine.
Sud je prema tome zakljuio da je pritvor podnosioca predstavke u kaznenoj ustanovi St Patrick
u periodu izmeu 27. juna i 28. jula 1997. godine predstavljao povredu lana 5. stav 1. Evropske
konvencije.
lan 5. stav 5.
Zakljuivi da je pritvor D.G. predstavljao povredu lana 5. stav 1. Konvencije i da su nalozi za pri-
tvor bili zakoniti po domaem zakonu, Sud je zakljuio da on nije imao na raspolaganju pravo na
nadoknadu, to je predstavljalo povredu lana 5. stav 5. Konvencije.
lan 3.
Sud je primijetio da su namjere Vieg suda pri nalaganju pritvora podnosioca predstavke bile da
obezbijedi zatitu i da se ne moe zakljuiti da je pritvor predstavljao "kaznu" u okviru znaenja
lana 3. Konvencije.
Sud takoer nije smatrao da su podnijeti dokazi podrali tvrdnju da je pritvor D.G. (kao maloljet-
nika koji nije ni optuen ni osuen za krivino djelo) u kaznenoj instituciji mogao sam po sebi
da predstavlja "neovjeno ili poniavajue postupanje". Podnosilac predstavke je bio pritvoren
u zatvoru koji prua vaspitne i rekreativne aktivnosti, koji je prilagoen potrebama maloljetnih
zatvorenika i u kome je znaajan broj zatvorenika bio njegove starosne dobi. Dalje, injenica da
je podnosilac predstavke bio podvrgnut zatvorskoj disciplini nije sama po sebi dovela u pitanje
potovanje lana 3. Konvencije, ako se ima u vidu njegov krivini dosije, i tendencija samopovri-
jeivanja i nasilja prema drugima.
U pogledu postupanja prema podnosiocu predstavke razliitom od postupanja prema zatvore-

nicima u kaznenoj ustanovi St Patrick, Sud je primijetio da nije bilo nikakvog psihijatrijskog,
medicinskog ili drugog dokaza strunjaka kojim se potvruje psihiki ili fiziki uticaj na koji se
alio podnosilac predstavke. tavie, on nije pruio dokaze za tvrdnju da su drugi zatvorenici pre-
ma njemu loe postupali.
Po pitanju vezivanja lisicama, Sud nije smatrao da je vezivanje lisicama podnosioca predstavke
u javnosti - uprkos tome to je bio maloljetnik - predstavljalo povredu lana 3. Konvencije. On je,
kao to bilo koje odraslo lice moe biti, bio od strane Vieg suda smatran za opasnost po sebe i
druge.
Evropski sud je stoga zakljuio da nije bilo povrede lana 3. Konvencije.
lan 8.
Sud je zakljuio da alba podnosioca predstavke koja se odnosi na zakonitost pritvora nije postav-
ljala odvojena pitanja po lanu 8. Konvencije.
lan 14.
Po miljenju Suda, postojalo je objektivno i razumno objanjenje za bilo kakvu razliku u po-
stupanju prema maloljetnicima za koje je neophodan pritvor i vaspitanje od odraslih sa istim
zahtjevima i stoga nije dolo do povrede lana 14. Evropske konvencije.
lan 41.
Evropski sud za ljudska prava je podnosiocu predstavke dodijelio 5.000 eura na ime nematerijal-
ne tete i 16.138,96 eura na ime trokova postupka.
3. Komentar
Ovaj znaajan sluaj je tek druga presuda koju je Evropski sud za ljudska prava do sada donio po
pitanju predstavke u pogledu lana 5. stav 1. (d) Konvencije.
lanom 5. stav 1. (d) se omoguava liavanje maloljetnika slobode kada ne postoji krivina
optuba ili osuda koja bi to opravdala po lanu 5. stav 1. (a) ili (c) Konvencije. Ova presuda definie
odgovornost drava prema maloljetnicima ije je poremeeno ponaanje takvo da domae vlasti
smatraju da ne mogu biti ostavljeni na slobodi, ali koji nisu trenutno optueni za krivino djelo
niti su na odsluenju kazne. Nema sline odredbe koja bi opravdala liavanje slobode odraslih koji
se ponaaju na isti nain (sluaj Ciulla protiv Italije, 22. februar 1989. godine).
Pojedinci - i odrasli i maloljetnici - mogu biti lieni slobode samo ako je zadovoljen jedan od uslo-
va postavljenih u lanu 5. stav 1. (a) do (e) Konvencije. Naravno, obino e maloljetniku koji je
pritvoren zbog krivinog djelovanja pod uslovima lana 5. stav 1. (a) do (c) takoer biti pruen
vaspitni nadzor, ali Konvencija to ne zahtijeva izriito da bi liavanje slobode bilo zakonito po
lanu 5. stav 1. Konvencije. Poto se lanom 5. stav 1. (d) Konvencije dozvoljava liavanje slobode u
okolnostima u kojima ono inae ne bi bilo opravdano, Sud insistira da se vaspitni nadzor koji ovaj
stav zahtijeva zaista i prui. Evropski sud je jasno izjavio da je Irska bila pod obavezom da obez-
bijedi odgovarajue prostorije koje ispunjavaju sigurnosne i vaspitne zahtjeve koji bi zadovoljili
lan 5. stav 1. (d) Konvencije. Ako takve prostorije ne postoje, pritvor nije zakonit.
Evropski sud je ranije proglasio neprihvatljivim sluaj (sluaj Koniarska protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, odluka o prihvatljivosti od 12. oktobra 2001. godine) u kome se podnositeljica pred-
stavke alila da pritvor ne moe biti zakonit po lanu 5. stav 1. (d) Konvencije poto je, iako je jo
uvijek bila maloljetnik, prela starosnu granicu za obavezno obrazovanje. Sud je zakljuio da to
nije relevantno sve dok je potrebni vaspitni nadzor zaista i pruen.
PRESUDA U SLUAJU
E. S. I DRUGI PROTIV SLOVAKE
15. septembar 2009.
1. Osnovne injenice
Podnosioci predstavke, majka E.S. i njeno troje djece, Er.S., Ja. S. and J. S., su slovaki dravljani
roeni 1964, 1986, 1989. i 1988. Svi ive u Slovakoj.
Marta 2001. godine E.S. je napustila mua S. i podnijela zahtjev za razvod braka. Brak je razveden
u maju 2002, a sud joj je naknadno dodijelio starateljstvo nad djecom.
U aprilu 2001. godine E.S. podnosi krivinu prijavu protiv mua zbog zlostavljanja nje i djece i
seksualnog zlostavljanja jedne kerke. Nakon dvije godine, mu biva osuen na kaznu zatvora od
etiri godine zbog zlostavljanja, nasilja u porodici i seksualnog zlostavljanja.
U maju 2001. godine E.S. podnosi zahtjev za donoenje privremene mjere iseljenja mua iz
zajednikog stana u kome su oboje bili nosioci stanarskog prava. Domai sudovi redom odbijaju
njen zahtjev, uz obrazloenje da vaei zakoni ne omoguuju da se njenom muu ogranii pravo
korienja imovine. U albenom postupku se prethodne sudske odluke potvruju, uz pouku E.S. da
pokrene postupak za oduzimanje stanarskog prava nakon okonanja brakorazvodne parnice, a da
u meuvremenu iznese zahtjev za primjenu mjere kojom bi se njenom muu naloilo da se uzdri
od neprimjerenog ponaanja. Ona se zatim obraa Ustavnom sudu, koji zauzima stav da nema po-
vrede prava, poto E.S. nije uloila zahtjev za primjenu prethodno pomenute mjere. Ustavni sud
je, meutim, bio miljenja da su nii sudovi propustili da naloe primjenu mjera kojim bi se djeca
E.S. zatitila od zlostavljanja. Sud nije dosudio nikakvu nadoknadu, poto je smatrao da utvriva-
nje povrede prava samo po sebi predstavlja pravinu nadoknadu.
Nakon izmjene zakona, E.S. ulae dva nova zahtjeva, koje sud prihvata u julu 2003. i decembru
2004, od kojih se prvi odnosi na primjenu privremene mjere kojom se njenom bivem muu za-
branjuje ulazak u stan, a drugim se E.S. imenuje za iskljuivog nosioca stanarskog prava.
U meuvremenu su podnosioci predstavke bili primorani da napuste stan i da odu da ive na dru-
go mjesto, daleko od porodice i prijatelja, dok su dvoje djece, Er.S. i Ja.S., morali da promijene
kolu.
2. Odluka Suda
Pozivajui se na lan 3. i lan 8. Konvencije, podnosioci u svojoj predstavci iznose tvrdnju da ih

nadleni organi nisu adekvatno zatitili od nasilja u porodici.
lanovi 3. i 8.
Drava je iznijela argument da E.S. nije iscrpila sve domae pravne lijekove. Drava prihvata da
su prava djece prekrena po osnovu lanova 3. i 8, ali tvrdi da su domai sudovi svojim presudama
obezbijedili zadovoljenje pravde.
Sud je utvrdio da predloena alternativna mjera drave da se bivem muu E.S. privremenom
mjerom naloi da se pristojno ponaa podnosiocima predstavke ne bi obezbijedila odgovarajuu
zatitu od ponaanja mua E.S. i oca njene djece, pa se stoga ne moe smatrati djelotvornim do-
maim pravnim lijekom koji je ona bila u obavezi da iscrpi. E.S. nije bila u mogunosti da ostvari
prijenos stanarskog prava nad dijelom stana koji je pripadao muu sve do okonanja brakora-
zvodne parnice maja 2002, odnosno tek nakon to je prolo skoro godinu dana od kako se alila
nadlenim organima na muevljevo ponaanje. S obzirom na vrstu i teinu njenih albi, i E.S. i
njenoj djeci je morala odmah biti obijezbeena zatita. U tom periodu, znai, nije postojao djelo-
tvorni pravni lijek koji bi bio dostupan E.S. i koji bi omoguio da se i ona i njena djeca zatite od
nasilnog ponaanja njenog biveg mua. to se tie djece, Sud ne smatra da utvrivanje povrede
prava predstavlja odgovarajuu nadoknadu za tetu koju su pretrpjeli.
Drava se saglasila da su djeca E.S. bila izloena ponaanju koje daleko prevazilazi prag uslova za
primjenu lanova 3. i 8. Nalazei da Slovaka nije zatitila ni prava majke, Sud zakljuuje da dra-
va nije ispunila obavezu da zatiti podnosioce ove predstavke, ime je prekrila odredbe lanova
3. i 8.
lan 41.
Sud podnosiocima predstavke dosuuje naknadu u iznosu od 8.000 eura na ime pretrpljene ne-
materijalne tete i iznos od 2.000 eura na ime sudskih trokova.
3. Komentar
Sluaj Opuz protiv Turske predstavlja prekretnicu u sudskoj praksi u predmetima koji se odnose
na nasilje u porodici. Evropski sud u ovoj presudi jasno naznaava kakve su obaveze drave kada
se radi o nasilju u porodici i dodaje da se i nasilje po osnovu spola smatra jednim oblikom dis-
kriminacije. Kod nasilja u porodici moe doi do razliitih povreda Konvencije, kao to su prava
garantovana lanom 2. (pravo na ivot), lanom 3. (zabrana zlostavljanja) i lanom 8. (pravo na
potovanje privatnog ivota). U svakom sluaju ove vrste drava ima kako pozitivne, tako i nega-
tivne obaveze, a sve sa ciljem da pojedinca zatiti od ugroavanja koje je nadlenim organima bilo
poznato ili je moralo biti poznato.
U ovom sluaju predstavku su podnijeli ena i djeca kao rtve nasilja u porodici koje je poinio
mu. Drava se saglasila da nepreduzimanje mjera za zatitu djece predstavlja povredu lanova 3.
i 8. Konvencije, pa se presuda mahom bavi pitanjima da li se pouka Ustavnog suda moe smatrati
odgovarajuim pravnim lijekom i da li je majka prije obraanja Sudu iscrpila sve domae pravne
lijekove.
Ovaj sluaj jasno ukazuje na znaaj postojanja djelotvornog pravnog lijeka u pravnom sistemu
svake zemlje. Budui da E.S. nije mogla da obezbijedi primjenu mjere koju je traila, a jedina mo-
gua mjera koja joj je ponuena (da se muu naloi da se uzdri od neprimjerenog ponaanja) ne
bi bila dovoljna da je zatiti, argument drave da ona nije prethodno iscrpila sve domae pravne
lijekove se odbija, pri emu Sud utvruje da su ovdje radi ne samo o povredi prava djece, ve i
njihove majke.
PRESUDA U SLUAJU
IIN I OSTALI PROTIV UKRAJINE
21. decembar 2010.
(predstavke brojevi 28189/04 i 28192/04)
1. Osnovne injenice
Predstavku je podnijelo etvoro ukrajinskih dravljana: dvije majke i njihovi sinovi, roeni 1990. i
1991. godine; nastanjeni su u Stevastopolju.
Dvojica djeaka su 31. decembra 2003. godine ukrala neto hrane i kuhinjskog pribora iz kolske
kantine. Policija ih je ispitivala 5. januara 2004. i oni su tada priznali krau. Takoer su vratili dio
ukradene robe.
Poslije dva dana pokrenut je krivini postupak povodom te krae protiv nepoznatih poinilaca.
Sud je naloio da oba djeaka budu pritvorena u domu za maloljetnike, jer se smatralo da su u
stanju da poine drutveno opasna djela, izbjegavajui istragu i mijeajui se u pravosudni tok.
Djeaci su ostali 30 dana u pritvoru.
U martu 2004. majke djeaka su se obratile sudu i tuilatvu alei se da se sa njihovim sinovima
postupalo na poniavajui nain u pritvorskoj jedinici za maloljetnike. Odgovori koji su majke
dobile glasili su da sudovi nemaju ovlaenja da pokrenu krivini postupak protiv zaposlenih u toj
pritvorskoj jedinici, kao i da tuilac ne vidi osnov za krivinu istragu.
Krivini postupak protiv dvojice djeaka prekinut je 26. aprila 2004. budui da su bili u uzrastu u
kome jo nije moguna krivina odgovornost. Odluujui o primjeni obaveznih vaspitnih mjera,
sud je presudio da je dovoljno upozoriti obojicu djeaka.
2. Odluka Evropskog suda
Podnosioci predstavke su se pozvali na lan 5. i naveli da su dvojica djeaka bila nezakonito

pritvorena.
lan 5. stav 1.
Sud je primijetio da su ukrajinske vlasti privele dvojicu djeaka kao svjedoke suda u krivinom
predmetu otvorenom protiv nepoznatih poinilaca, iako je u to vrijeme ve bio ustanovljen iden-
titet poinilaca, budui da su obojica priznali i vratili dio ukradene robe. Odluka da se oni zadre
u pritvoru nije, kako izgleda, bila donijeta u vezi sa bilo kojom svrhom navedenom u lanu 5. stav
1(c). Dok su djeaci boravili u pritvoru nije preduzeta nikakva istrana radnja, a krivini postupak
protiv njih zapoet je 20 dana poto su puteni na slobodu, iako, s obzirom na svoj uzrast, nisu
mogli snositi krivinu odgovornost.
Pored toga, maloljetniki pritvorski centar u kome su bili smjeteni ne moe se smatrati mjestom
vaspitnog nadzora, kako je to predvieno lanom 5. stav 1(d) da bi boravak u pritvoru pre sue-
nja mogao biti smatran zakonitim. Sam taj objekat je centar za privremenu izolaciju maloljetnika,
ukljuujui tu i one koji su poinili krivino djelo. Na osnovu materijala predmeta koji je predo-
en sudu ini se da dvojica djeaka nisu uestvovala ni u kakvim obrazovnim aktivnostima tokom
svog boravka u toj jedinici. Iz tih razloga, njihov pritvor ne spada ni u dopustive izuzetke shodno
lanu 5. stav 1(d).
Budui da nije dokazano da se u ovom sluaju moe primijeniti ijedan drugi izuzetak shodno la-
nu 5, Sud je zakljuio da su dvojica djeaka bila pritvorena proizvoljno, ime je prekren lan 5.
stav 1.
lan 41.
Sud je stao na stanovite da Ukrajina treba da isplati svakom djeaku po 6.000 eura na ime nema-
terijalne tete i po 1.500 eura na ime sudskih i ostalih trokova.
3. Komentar
Ova presuda je rjeit primjer koji osvjetljava nekoliko vanih taaka.
Prvo je to da drava moe liiti maloljetnike slobode samo ukoliko to ini iz jednog od razloga
navedenih u lanu 5. stav 1. Konvencije. Taj spisak je iscrpan. U okolnostima ovog sluaja to je
znailo da su djeaci ili morali da budu optueni za krivino djelo po osnovu lana 5. stav 1(c) ili
da, ako to nije sluaj, odnosno ako se nad njima ne vodi krivini postupak, budu smjeteni u usta-
novu koja e im pruiti vaspitni nadzor u skladu sa lanom 5. stav 1(d). I u jednom i u drugom
sluaju pritvor je morao da bude u jasno odreene svrhe, morao je da bude neophodan i morao je
da bude srazmjeran.
Djeaci o kojima je rije nisu bili u uzrastu za koji je u Ukrajini mogua krivina odgovornost,
pa prema tome nisu mogli da budu optueni za bilo koje krivino djelo, to znai da ne spadaju
u opseg lana 5. stav 1(c). Evropski sud je onda ex proprio motu odluio da ispita ovaj sluaj sa
stanovita lana 5. stav 1(d) koji doputa pritvaranje maloljetnika u okolnostima u kojima odrasla
lica ne bi mogla biti pritvorena. Uzrast u kome je mogua krivina odgovornost znatno se razli-
kuje meu zemljama-lanicama Vijea Evrope, tako da lan 5. stav 1(d) prua mogunost da se
pritvore maloljetnici nad kojima se ne vri krivini postupak (niti je takav krivini postupak mo-
gu). Sutinski element pritvora shodno navedenoj odredbi jeste da jasno iznijeta svrha pritvora
mora da bude vaspitni nadzor, kao i da moraju biti obezbjeene odgovarajue obrazovne mjere. U
ovom sluaju Sud je ustanovio da pritvor ne ispunjava nijedan od navedenih kriterijuma, te je s tih
razloga njime bio prekren lan 5. EKLJP.
PRESUDA U SLUAJU
IGNACCOLO-ZENIDE PROTIV RUMUNIJE
25. januar 2000.
1. injenino stanje
Podnositeljica predstavke Rita Ignaccolo-Zenide, francuska je dravljanka, koja je roena 1953. i

ivi u Metzu (Francuska).
Nakon razvoda braka, francuski sudovi su donijeli odluku, koja je postala konana, da se dvoje
brane djece dodijele njoj na uvanje. Tokom ljetnjeg odmora 1990. godine, djeca su otila da po-
sjete oca; on je imao dvostruko dravljanstvo francusko i rumunsko, i ivio je u Sjedinjenim
Amerikim Dravama. Meutim, na kraju ljetovanja on je odbio da vrati djecu. Nakon to je pro-
mijenio nekoliko adresa da bi izmakao amerikim vlastima, kojima je sluaj bio podnijet u skladu
sa Hakom konvencijom o meunarodnoj otmici djece od 25. oktobra 1980. godine, uspeo je da
prebjegne u Rumuniju u martu 1994. godine, gdje je od tada ivio. Prvostepeni sud u Bukuretu je
14. decembra 1994. izdao nalog da se djeca vrate podnositeljici predstavke. Meutim, napori pod-
nositeljice predstavke da se nalog sprovede bili su neuspjeni. Od 1990. godine samo je jednom
vidjela svoju djecu, na sastanku, koji su rumunske vlasti organizovale 29. januara 1997.
2. Odluka Suda
Podnositeljica predstavke se alila da je proputanje rumunskih vlasti da izvre nalog, koji je iz-
dao prvostepeni sud u Bukuretu 14. decembra 1994. godine, predstavljalo povredu njenog prava
na potovanje porodinog ivota, garantovanog lanom 8. Konvencije.
lan 8. Konvencije
Sud je ponovio da, iako je osnovni cilj lana 8. da zatiti pojedinca od proizvoljnih mijeanja od
strane javnih vlasti, on, takoer, namee pozitivne obaveze, koje su obuhvaene pojmom efikasnog
"potovanja" porodinog ivota. lan 8. ukljuuje i pravo roditelja da zahtijevaju da se preduzmu
mjere da bi bili ponovo zajedno sa svojom djecom, i obavezu javnih vlasti da sprovedu te mjere.
Ova obaveza nije bezuslovna, jer moe biti neophodno da se izvre odreene pripreme prije po-
novnog ujedinjenja jednog roditelja sa djetetom, koje je tokom dueg perioda ivjelo sa drugim
roditeljem. Priroda i obim ovih priprema zavisit e od okolnosti pojedinanog sluaja, i obaveza
vlasti da primijene prinudu u ovakvoj situaciji je ograniena, jer se moraju uzeti u obzir prava i
interesi svih osoba, a tu su najvaniji interesi djeteta i njegova prava prema lanu 8. Konvencije.
Kada kontakt sa roditeljem moe ugroziti ove interese ili se mijeati u ova prava, nacionalne vlasti
treba da uspostave ravnoteu.
Sud je smatrao da pozitivne obaveze iz lana 8. Konvencije, koje nameu dravama obavezu
da pomognu ujedninjenje roditelja sa njihovom djecom moraju biti tumaene u svjetlu Hake
konvencije o graanskim aspektima meunarodne otmice djece iz 1980. godine. Ovakav pri-
stup je posebno vaan u konkretnom sluaju, jer je Rumunija potpisnica ovog meunarodnog
instrumenta.
Za Sud je stoga bilo od odluujueg znaaja da ustanovi da li su nacionalne vlasti preduzele sve ra-
zumne mjere da bi omoguile sprovoenje naloga od 14. decembra 1994. Iako su prvi pokuaji da
se nalog sprovede uinjeni ubrzo nakon njegovog izdavanja, u decembru 1994, Sud je primijetio
da su u periodu od januara 1995. godine uinjena jo samo dva pokuaja u maju i decembru 1995.
godine. On je takoer napomenuo da vlasti nisu primijenile mjere predviene lanom 7. Hake
konvencije da bi obezbijedile vraanje djece podnositeljici predstavke.
Sud je ustanovio da su rumunske vlasti propustile da preduzmu primjerene i dovoljne mjere da bi

ostvarile pravo podnosioca predstavke da joj se vrate djeca, i da su stoga povrijedile njeno pravo
na porodini ivot garantovano lanom 8.
lan 41. Konvencije
Sud je smatrao da je podnositeljica predstavke zasigurno pretrpjela nematerijalnu tetu i, pri-

mjenjujui naelo pravinosti, dodijelio joj je 100.000 francuskih franaka, kao i 86.000 franaka na
ime trokova postupka.
3. Komentar
Ovaj sluaj dalje izgrauje praksu Suda, u kojoj je on razjasnio da se lan 6. odnosi ne samo na
sam sudski postupak, ve takoer namee obavezu dravama da obezbijede da se odluke suda
i izvre (vidi posebno presudu Hornsby protiv Grke, 25. februar 1997.). Sluaj je, takoer, zna-
ajan jer, iako je je do sada bilo vie odluka o prihvatljivosti predstavki, ovo je prvi sluaj u kom
je Sud odluivao, a koji se ticao primjene Hake konvencije o graanskim aspektima meuna-
rodne otmice djece. Haka konvencija iz 1980. godine ima za cilj da obezbijedi da se djeca, koja
su nezakonito odvedena na teritoriju koja je van nadlenosti zemlje njihovog prebivalita, to
hitnije vrate. Namjera je da se sudovi ne lie, putem nezakonitog postupanja jednog roditelja,
nadlenosti da utvrde koji roditelj treba sa dobije dijete na staranje i kako treba urediti susre-
te sa drugim roditeljem. Povratak djeteta u skladu sa Hakom konvencijom ne utvruje koji
roditelj e dobiti starateljstvo nad djetetom niti u kojoj dravi e dijete na kraju iveti.
PRESUDA U SLUAJU
KEENAN PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA
3. april 2001.
1. injenino stanje
Podnositeljica predstavke, Susan Keenan, britanska dravljanka, majka je Mark-a Keenan-a, koji
je preminuo u zatvoru Exeter (Engleska), u 28-oj godini, od guenja usljed vjeanja koje je sam
izvrio.
Mark Keenan je primao povremenu antipsihotiku terapiju od 21-ve godine, a njegova medicin-
ska istorija ukljuuje simptome paranoje, agresije, nasilja i namjernog samopovrjeivanja. On je
1. aprila 1993. godine primljen u zatvor Exeter, i bio je najprije smjeten u zatvorsku bolnicu, da
bi odsluio etvoromjesenu zatvorsku kaznu zbog napada na svoju devojku. Vie pokuaja da se
preseli u redovan zatvor su ostali neuspjeni, poto se njegovo stanje pogoravalo svaki put kada
bi bio premjeten. Dana 1. maja 1993. godine, nakon to mu je predoena mogunost premije-
tanja u glavnu zatvorsku zgradu, g. Keenan je napao dva zatvorska slubenika, od kojih je jedan
ozbiljno povrijeen. On je istog dana smjeten u izolovanu jedinicu kaznenog bloka zatvora - sa-
micu. Dana 14. maja je proglaen krivim za napad i njegova ukupna zatvorska kazna je produena
za 28 dana, ukljuujui dodatnih sedam dana u izolaciji u kaznenom bloku, to je ustvari odloilo
datum oslobaanja od 23. maja do 20. juna 1993. godine. U 6.35 poslijepodne 15. maja 1993. godine
dva zatvorska uvara su ga pronala objeenog o elijske ipke uz pomo poveza sainjenog od
krevetskog arava. U 7.05 je proglaen mrtvim.
2. Odluka Suda
Podnositeljica predstavke je tvrdila da je njen sin izvrio samoubistvo u zatvoru, jer zatvorske
vlasti nisu zatitile njegov ivot, da je pretrpio neovjeno i poniavajue postupanje zbog zatvor-
skih uslova koji su mu nametnuti i da ona nije imala djelotvoran pravni lijek za svoje albe. Ona se
pozvala na lanove 2, 3. i 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
lan 2.
Pri utvrivanju da li je dolo do povrede lana 2, Sud je ispitao da li su vlasti znale ili je trebalo da
znaju da postoji stvarna i neposredna opasnost da Mark Keenan izvri samoubistvo i da li su ui-
nile sve to se razumno moglo od njih oekivati, imajui u vidu prirodu ove opasnosti.
Sud je napomenuo da izofreniari pate od psihikog stanja u kome je opasnost od izvrenja

samoubistva znatna i dobro poznata. Meutim, iako je bilo poznato da je Mark Keenan duev-
no obolio, Sudu nije podnijeta nikakva zvanina psihijatrijska dijagnoza izofrenije. Stoga se ne
moe smatrati da je on tokom pritvora bio u neposrednoj opasnosti, iako je promjenljivost njego-
vog psihikog stanja zahtijevala da bude pod paljivim nadzorom.
Sud je utvrdio da su, sve u svemu, vlasti razumno postupile kada su ga smjestile u zatvorsku bolni-
cu i pod nadzor kada je pokazivao samoubilake tendencije. Zatvorski ljekari su ga svakodnevno
pregledali, i u dvije prilike su traili savjet od psihijatara upoznatih sa njegovim sluajem. Ovi
ljekari, koji su u svakom trenutku mogli da zahtijevaju njegovo premijetanje iz samice, utvrdili
su da je sposoban za boravak u samici. Nije bilo povoda da vlasti 15. maja 1993. godine posumnjaju
na to da je vjerovatno da e izvriti samoubistvo zbog poremeenog stanja uma.
Stoga nije izgledalo da su vlasti propustile bilo koji korak koji je razumno trebalo da bude predu-
zet, i prema tome nije bilo povrede lana 2. Konvencije.
lan 3.
Pri utvrivanju da li je g. Keenan bio podvrgnut neovjenom i poniavajuem postupanju, u

okviru znaenja lana 3, Sud je skrenuo panju na nepostojanje urednog i detaljnog medicinskog
zapisnika o stanju Marka Keenana, koji je bio u oiglednoj opasnosti od samoubistva, a prolazio je
kroz dodatne predvidljive stresove usljed izolacije i, kasnije, disciplinske kazne. Od 5. do 15. maja
1993. godine nije nita bilo upisano u medicinski zapisnik. Imajui u vidu da je vei broj zatvor-
skih ljekara bio ukljuen u staranje o njemu, ovo je ukazivalo na nedovoljnu brigu da se vodi pun i
detaljan zapisnik o njegovom psihikom stanju i podrilo je djelotvornost bilo kakvog posmatranja
ili nadzorne procedure.
Dalje, iako je vii zatvorski medicinski slubenik konsultovao doktora Mark-a Keenan-a pri nje-
govom prijemu u zatvor, a i psihijatar, koji ga je znao, bio je pozvan da ga pregleda 29. aprila 1993.
godine, Sud je primijetio da kasnije psihijatri nisu bili pozivani. Iako je psihijatar 29. aprila upozo-
rio da Mark Keenan treba da bude dran po strani od drugih lica dok njegova paranoina osjeanja
ne oslabe, sljedeeg dana mu je predoena mogunost vraanja u glavnu zatvorsku zgradu. Kako
je njegovo stanje nastavilo da se pogorava, zatvorski ljekar, nekvalifikovan u domenu psihijatrije,
vratio se na prethodnu terapiju koju je Mark Keenan primao bez konsultovanja sa psihijatrom
koji je naloio promjenu terapije. Uslijedio je napad na dva zatvorska slubenika. Iako je Mark
Keenan traio od zatvorskog ljekara da upravniku zatvora u toku postupka skrene panju na to
da je do napada dolo nakon promjene u terapiji, od psihijatra nije traen savjet bilo po pitanju
budue terapije bilo po pitanju njegove sposobnosti za disciplinski postupak i kaznu.
Sud je smatrao da je nedostatak djelotvornog nadzora stanja Mark-a Keenan-a i nedostatak
strunog medicinskog savjeta pri procjeni njegovog stanja i prepisivanju terapije otkrio znaajne
nedostatke u medicinskoj njezi pruenoj duevno oboljelom licu za koje se zna da je u opasno-
sti od samoubistva. U tim okolnostima, naknadno nametanje ozbiljne disciplinske kazne, sedam
dana izolacije u kaznenom bloku i dodatnih 28 dana kazne, dosuene dve sedmice nakon dogaa-
ja i samo devet dana prije oekivanog oslobaanja, koje je sigurno moglo da ugrozi njegovo fiziko
i moralno stanje, nije bilo u skladu sa standardom postupanja zahtjevanim u pogledu duevno
oboljelog lica. Evropski sud za ljudska prava je zakljuio da je dolo do povrede lana 3. Evropske
konvencije.
lan 13.
Sud je primijetio da se po lanu 13. postavljaju dva pitanja: da li je Mark Keenan sam imao do-
stupan pravni lijek u pogledu kazne koja mu je odreena i da li je, nakon njegovog samoubistva,
podnositeljica predstavke, bilo u svoje ime bilo kao predstavnica svog sina, imala na raspolaganju
pravni lijek.
U pogledu Marka Keenana, Sud je primijetio da je kazna produenog zatvora i izolacije odre-
ena 14. maja 1993. godine, a da je on izvrio samoubistvo 15. maja 1993. godine. Vlada, kako je
Evropska komisija za ljudska prava utvrdila, ne moe biti odgovorna zbog propusta da obezbijedi
pravni lijek koji bi mu bio na raspolaganju u roku od 24 sata.
Meutim, njemu nije bio na raspolaganju nikakav pravni lijek, koji bi pruio izglede za osporava-
nje kazne u okviru sedmodnevne izolacije ili u okviru perioda od 28 dana dodatnog zatvora. ak
i ako se pretpostavi da bi sudsko preispitivanje pruilo mogunost za osporavanje upravnikove
odluke, Mark Keenan ne bi mogao da obezbijedi pravnu pomo, pravno zastupanje i uloi albu
za tako kratak vremenski period. Slino tome, unutranji postupak albe na odluku zatvorskoj
upravi je trajao oko est sedmica. Ako je tano, kako se tvrdi, da Mark Keenan nije bio u takvom
psihikom stanju da je mogao da iskoristi bilo kakav dostupan pravni lijek, ovo bi ukazalo na po-
trebu za automatskim preispitivanjem odluke.
Razmatrajui zatim pravne lijekove koji su nakon smrti Mark Keenan bili na raspolaganju, Sud
je primijetio da istraga povodom smrti nije pruila pravni lijek za utvrivanje odgovornosti
vlasti za bilo kakvo loe postupanje za koje se tvrdi da se dogodilo, ili za pruanje nadoknade.
Podnositeljica predstavke je trebalo da bude u mogunosti da zahtijeva nadoknadu na ime ne-
materijalne tete koju je pretrpjela, kao i nematerijalne tete koju je pretrpio njen sin prije smrti.
tavie, podnositeljici predstavke nije bio dostupan djelotvoran pravni lijek, kojim bi se ustanovi-
lo ko je odgovoran za smrt njenog sina. Po miljenju Suda, ovo je sutinski element pravnog lijeka
za oaloenog roditelja po lanu 13. Konvencije.
Prema tome, lan 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima je bio povrijeen.
lan 41.
Sud je dodijelio podnositeljici predstavke 10.000 na ime nematerijalne tete i 21.000 na ime
trokova postupka.
3. Komentar
injenica da je Sud radije ispitivao ovaj sluaj po lanu 3, nego po lanu 2. Konvencije vjerovatno
odraava nevoljnost Suda da proglasi drave ugovornice odgovornim za smrt uopte. U sluaju
u kome lice ima istoriju pokuaja samoubistva je teko ustanoviti uzronu vezu izmeu radnji
drave i kasnije izvrenog samoubistva. Meutim, ovo ne negira injenicu da je drava obavezna
da zatiti ivote svojih graana, a naroito onih pod njenom brigom kao u zatvoru, i presuda Suda
ovo potvruje i podsjea na naela utvrena u sluaju Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva (28.
oktobar 1998.).
Razmatranje sluaja od strane Suda u svjetlu lana 3. je izuzetno vano. U prolosti su organi
Konvencije gotovo uvijek procjenjivali injenice sluaja po lanu 3. zahtjevajui visok stepen su-
rovosti i 'dokazivanje' stvarnih posljedica loeg postupanja po dotino lice. Meutim, ovo je sluaj
u kome Sud ne smatra da su stvarne posljedice najvaiji inilac, ve da postupanje prema duevno
oboljelom licu moe biti protivno lanu 3, ak i ako lice nije u stanju da identifikuje bilo kakve
konkretne loe posljedice. Sud je u ovom sluaju bio vie zaokupljen nedostatkom djelotvornog
nadzora psihikog stanja podnosioca predstavke i nedostatkom strunog psihijatrijskog savjeta u
pogledu procjene njegovog stanja i prepisivanja terapije. Sud je dalje bio zabrinut zbog injenice
da je licu sa medicinskom istorijom bolesti, kakvu je imao g. Keenan, produena zatvorska kazna
i da je bilo stavljeno u izolaciju u disciplinskom postupku.
Razmatranje sluaja po lanu 13. je takoer vano utoliko to ponavlja irinu obuhvata prav-
nih lijekova, koji treba da budu dostupni u sluaju koji ukljuuje moguu povredu lanova 2. i 3.
Konvencije. Nije na Sudu da odreuje kako e drave ugovornice obezbijediti saglasnost sa la-
nom 13. Meutim, djelotvornim pravnim lijekom se mora omoguiti utvrivanje odgovornosti i,
kada je to odgovarajue, kanjavanje odgovornih, kao i obezbjeivanje nadoknade rtvi i njegovoj/
njenoj porodici.
PRESUDA U SLUAJU
KONTROV PROTIV SLOVAKE
31. maj 2007.
1. Osnovne injenice
Podnositeljica predstavke, Dana Kontrov, slovaka je dravljanka roena 1974. godine i ivi u
Slovakoj. Ona je udata i imala je dvoje djece sa suprugom.
Podnositeljica predstavke je 2. novembra 2002. godine podnijela krivinu prijavu (i priloila lje-
karski nalaz) protiv svog supruga, optuivi ga da ju je napao i prebio. Ona je takoer izjavila je
suprug ve dugo fiziki i psihiki zlostavlja.
Ona je kasnije u pratnji mua pokuala da povue svoju krivinu prijavu. Po savjetu jednog od
policajaca, ona je zatim izmijenila tvrdnje tako da djela njenog supruga budu smatrana za manji
prekraj koji ne zahtijeva daljnju intervenciju.
Tokom noi izmeu 26. i 27. decembra 2002. godine roaka podnositeljice, a zatim i sama pod-
nositeljica predstavke, su pozvale slubu okrunog odjeljenja policije za hitne intervencije da bi
prijavile da suprug podnositeljice predstavke ima puku i prijeti da ubije sebe i djecu. Policijska
patrola je dola i nala podnositeljicu predstavke, ali je njen suprug otiao prije njihovog dolaska.
Policajci su odveli podnositeljicu predstavke u dom njenih roditelja, i sljedeeg jutra je otila u
policijsku stanicu da bi se sastavio zapisnik o dogaaju.
Ujutro 31. decembra 2002. godine podnositeljica predstavke i njen brat su otili u okrunu poli-
cijsku stanicu. Ona se raspitivala o njenoj krivinoj prijavi od 2. novembra 2002. godine, i takoer
podsjetila na dogaaj u noi izmeu 26. i 27. decembra 2002. godine.
Suprug podnositeljice predstavke je 31. decembra 2002. godine izmeu 11:00 i 11:15h prije podne
upucao njihovo dvoje djece i sebe. Domai sudovi su na kraju utvrdili da je tragedija bila direktna
posljedica nedjelovanja policajaca, i oni su osueni za nemarno zaputanje svojih dunosti. albe
podnositeljice predstavke Ustavnom sudu u kojima je traila nadoknadu na ime, izmeu ostalog,
pretrpljene nematerijalne tete bile su neuspjene.
2. Odluka Suda
Podnositeljica predstavke se alila da drava nije zatitila ivot njeno dvoje djece. Ona se dalje
alila da joj nije bilo omogueno da podnese albu radi nadoknade pretrpljene nematerijalne
tete. Pozvala se na lanove 2, 6. i 8. Evropske konvencije. Vijee je takoer odluilo da ispita
sluaj prema lanu 13. Konvencije.
lan 2.
U predmetu podnositeljice predstavke, prema primjenljivim odredbama Zakona o krivinom

postupku i pravilima slube, policija je bila obavezna, izmeu ostalog, da: zavede krivinu prija-
vu podnositeljice predstavke; odmah pokrene krivinu istragu i krivini postupak protiv njenog
supruga; vodi odgovarajui zapisnik o hitnim pozivima i obavijesti sljedeu smjenu o situaciji;
i preduzme mjere u pogledu tvrdnje da suprug podnositeljice ima puku i da je prijetio da e je
upotrijebiti.
Meutim, domai sudovi su utvrdili da policija nije ispunila te obaveze, i direktna posljedica tog
propusta je smrt podnositeljicine djece. U svjetlu gornjih zakljuaka, i priznanja slovake vlade
da domae vlasti nisu preduzele odgovarajue mjere radi zatite ivota podnositeljicine djece,
Evropski sud je utvrdio da je dolo do povrede lana 2. Konvencije.
PRESUDA U SLUAJU
KUTZNER PROTIV NJEMAKE
26. februar 2002.
1. injenino stanje
Podnosioci predstavke, Ingo i Anette Kutzner njemaki su dravljani roeni 1966., odnosno 1968.
godine i ive u Nemakoj. Oni su vjenani, a njihove dvije kerke su: Corinna, roena 11. septem-
bra 1991. godine i Nicola, roena 27. februara 1993. godine.
Podnosioci predstavke i njihove dvije kerke od roenja djece su iveli sa roditeljima g. Kutzner-a
i nevjenanim bratom u staroj seljakoj kui. Podnosioci predstavke su pohaali posebnu kolu
sa ljude sa problemima u uenju. Zbog njihovog kasnog fizikog i konkretnije, mentalnog razvoja,
djevojice su ispitivali doktori u vie prilika. Po savjetu jednog od doktora i zahtjevu podnosilaca
predstavke, djevojice su primale obrazovnu pomo i podrku od veoma malog uzrasta.
Starateljski sud je 27. maja 1997. godine ukinuo roditeljska prava podnosilaca predstavke nad nji-
hove dvije kerke i naredio njihov smjetaj u porodici na osnovu toga da podnosioci predstavke
nemaju intelektualne sposobnosti potrebne za gajenje njihove djece, ali i na osnovu toga da su dje-
vojice veoma zakasnile u svom mentalnom i fizikom razvoju, te da podnosioci predstavke nisu
saraivali sa socijalnim slubama. U presudi od 29. januara 1998. godine Okruni sud je podrao
nalog Starateljskog suda za smjetaj djevojica, oslanjajui se na dva izvjetaja strunjaka, jedan
koji je naglaavao zaostalost roditelja, a drugi njihovu emocionalnu nerazvijenost.
Djevojice su smjetene u odvojene porodice i podnosiocima predstavke su nametnuta ograni-

enja prava posjete. Podnosiocima predstavke tokom prvih est mjeseci nije dozvoljeno da vide
svoju djecu; nakon toga su im odobrene posjete u prisustvu tree strane prvo u trajanju od sat
vremena mjeseno, a kasnije su produene na dva sata mjeseno.
2. Odluka Suda
Podnosioci predstavke su tvrdili da je ukidanje roditeljskih prava nad njihovim kerkama i njiho-
vo smijetanje u porodice povrijedilo pravo na potovanje porodinog ivota, jameno lanom 8.
Evropske konvencije o ljudskim pravima.
lan 8.
Sud je priznao da su vlasti mogle biti opravdano zabrinute zbog kasnog razvitka djece, koji su pri-
mijetile razliite socijalne slube i psiholozi. Meutim, on je zakljuio da su sam nalog za smjetaj
i, iznad svega, njegova primjena bili nezadovoljavajui.
Izgleda da su djeca od veoma malog uzrasta - i na zahtjev podnosilaca predstavke - uivala obra-
zovnu podrku i da se situacija zaotrila kao posljedica sukoba izmeu podnosilaca predstavke i
socijalnog radnika, koji je Slubi za zatitu omladine podnio veoma negativan izvjetaj.
Dalje, miljenja psihologa iji je savjet traen u razliitim fazama postupka pred domaim sudo-
vima bila su protivrjena, ako ne u pogledu njihovih zakljuaka, onda bar u pogledu razloga na
koje su se oslonili ( jedan psiholog se pozvao na nedostatak intelektualne sposobnosti roditelja,
dok je drugi pomenuo emocionalnu nerazvijenost, koja ih je uinila nesposobnim da doprinesu
razvoju linosti djece). tavie, drugi psiholozi, koji su bili angaovani kao struni svjedoci od
strane njemakog Udruenja za zatitu djece i Udruenja za odbranu prava djeteta, i porodini
ljekari, zalagali su se da se djeca vrate u matinu porodicu. Oni su, konkretno, naglasili da ne po-
stoji opasnost po dobrobit djece i da su podnosioci predstavke u potpunosti sposobni da podignu
svoju djecu i emotivno i intelektualno. Oni su rekli da djeci treba da bude data dodatna obrazov-
na pomo. Ovi zakljuci ne mogu biti odbaeni prosto zato to su njihovi autori radili privatno.
Konano, ni u jednoj fazi nije tvreno da su djeca zapostavljena ili da su podnosioci predstavke
prema njima loe postupali. Prema tome, iako su se mjere obrazovne pomoi, preduzete u poet-
ku, kasnije pokazale za neodgovarajue, pitanje je da li su domae izvrne i sudske vlasti dovoljno
razmatrale dodatne mjere podrke kao alternativu onome to je daleko najekstremnija mjera,
naime razdvajanje djece od njihovih roditelja. Uz to, ne samo da su djeca odvojena od matine
porodice, ve su smjetena u odvojene porodice, dok su tokom prvih est mjeseci presjeene sve
veze sa roditeljima. Sudije ni u jednom trenutku nisu sasluale djecu.
Dosije sluaja je takoer pokazao da su podnosiocima predstavke odobrena prava posjete nakon
zahtjeva sudu, dok je u praksi Sluba za zatitu omladine sistematski ometala posjete, koje su
u poetku bile ograniene na jedan sat mjeseno u prisustvu osmoro lica koji nisu bili lanovi
porodice, prije nego to su produene na dva sata mjeseno (dok je babi i dedi dozvoljena posjeta
jednom u dva mjeseca). Imajui u vidu injenicu da su djeca bila veoma mala, prekidanje veze
na taj nain i nametanje takvih ogranienja prava posjete je moglo, po miljenju Suda, da dovede
samo do poveanog "otuenja" od njihovih roditelja i meusobno. Sud je smatrao da, iako su ra-
zlozi na koje su se oslonile izvrne i sudske vlasti bili relevantni, nisu bili dovoljni da opravdaju
tako ozbiljno mijeanje u porodini ivot podnosilaca predstavke. Stoga, uprkos slobodi odluiva-
nja domaih vlasti, mijeanje nije bilo srazmjerno opravdanim ciljevima kojima se teilo i dolo
je do povrede lana 8. Evropske konvencije.
lan 41.
Sud je podnosiocima predstavke dosudio 15.000 eura na ime nematerijalne tete i 8.000 eura na
ime trokova postupka.
3. Komentar
Svake godine Sud mora da razmotri mnogo albi u vezi sa uzimanjem djece pod javno staratelj-
stvo (vidi na primjer K. i T protiv Finske, 27. april 2000.).
Njegov redovni pristup je da prizna da su nacionalne vlasti pri vrenju njihovih ovlatenja u ovom
kontekstu obino u najboljem poloaju da procijene situaciju, pod uslovom da postoje i da su
potovana neophodna procesna obezbjeenja. On usvaja mnogo stroiji stav prema bilo kakvim
kasnijim mjerama, koje su usvojene u vezi sa odravanjem odgovarajue veze sa prirodnim rodi-
teljima. Ova presuda naglaava da odvoenje djeteta od prirodnih roditelja i stroga ogranienja
susreta moraju biti ne samo u najboljem interesu djeteta, ve takoer i neophodni. Naelo sraz-
mjernosti koje se provlai kao zlatna nit kroz cijelu sudsku praksu Konvencije nee biti potovano
ako je, kao u ovom sluaju, mogla biti preduzeta neka druga mjera, koja bi mogla obezbijediti inte-
rese djeteta bez povrede prava roditelja.
Sud je ponovio da se nalog za starateljstvo mora u naelu smatrati za privremenu mjeru, koja e
biti ukinuta im to okolnosti dozvole, a da bilo koje mjere privremenog starateljstva moraju biti u
skladu sa konanim ciljem ponovnog ujedinjenja prirodnih roditelja i djeteta. Pozitivna obaveza
preduzimanja mjera u cilju omoguavanja ponovnog ujedinjenja porodice im je razumno mo-
gue past e na odgovorne vlasti od poetka perioda starateljstva i s vremenom e imati sve veu
teinu, uvijek podlono uravnoteenju sa dunou zatite dobrobiti djeteta.
PRESUDA VELIKOG VIJEA U SLUAJU

MASLOV PROTIV AUSTRIJE
23. juni 2008.
1. Osnovne injenice
Juri Maslov je Bugarin roen 1984. godine. U Austriju je stigao 1990. godine kada mu je bilo est
godina i tu je proveo ostatak djetinjstva i period adolescencije; govori njemaki. Zajedno sa svojim
roditeljima, bratom i sestrom bio je stalno nastanjen u Austriji i dobio je neogranienu dozvolu
stalnog boravka u martu 1999. godine. Sada ivi u Bugarskoj.
Predstavka se odnosi na rjeenje o protjerivanju na deset godina koje je donijeto protiv g. Maslova
kada je on imao 16 godina; rjeenje je donijela beka Federalna policija na osnovu Zakona o
strancima iz 1997. godine. To rjeenje je postalo izvrno onog trenutka kada je g. Maslov postao
punoljetan, a jo uvijek je ivio sa svojim roditeljima.
Rjeenje o protjerivanju donijeto je poto je beki sud za maloljetnike u septembru 1999. godine, a
potom i u maju 2000. godine, osudio g. Maslova za krivino djelo koje je poinio u uzrastu izmeu
14 i 15 godina. Prva presuda izreena protiv g. Maslova glasila je na 18 mjeseci zatvora, od ega je
13 mjeseci preinaeno u uslovnu kaznu, a izreena je za niz provalnih kraa, iznudu i fiziki na-
pad. G. Maslovu je takoer sugerisano da krene na lijeenje od bolesti zavisnosti (droga). Drugom
presudom osuen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 mjeseci za novi niz tekih provalnih kraa.
Prilikom odreivanja kazne maloljetniki sud je kao oteavajue okolnosti uzeo broj krivinih
djela i injenicu da se g. Maslov brzo vratio kriminalu, poslije prve presude. Budui da se nije pod-
vrgao lijeenju od narkomanije, sud je odluku o uslovnoj kazni donijetu prilikom izricanja prve
presude ponitio i preinaio je bezuslovnu kaznu zatvora.
G. Maslov je puten iz zatvora u maju 2002. godine da bi konano bio deportovan u Bugarsku 22.
decembra 2003. godine.
2. Odluka Suda
Evropski sud je izrekao presudu Vijea u ovom sluaju 22. marta 2007. godine. Sud je konstato-
vao da je bio prekren lan 8. Konvencije i da tuena drava treba da plati podnosiocu predstavke
5.759,96 eura na ime sudskih i ostalih trokova.
Drava je traila da predmet bude iznijet pred Veliko vijee shodno lanu 43. i Kolegijum Velikog
vijea je taj zahtjev prihvatio.
G. Maslov se pozvao na lan 8. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih slobo-
da, kada se obratio Sudu predstavkom zbog izreene zabrane boravka i potonje deportacije u
Bugarsku.
lan 8.
Sud je stao na stanovite da je donoenje i izvrenje rjeenja o zabrani boravka protiv podnosioca
predstavke predstavljalo mijeanje u njegovo pravo na potovanje privatnog i porodinog ivota,
da je to mijeanje bilo u skladu sa zakonom i da se njime teilo legitimnom cilju sprjeavanja ne-
reda ili kriminala.
Po miljenju Suda, karakteristinu odliku ovog sluaja predstavlja maloljetniki uzrast u kome je
podnosilac predstavke poinio krivina djela kao i nenasilna priroda tih krivinih djela, uz jedan
izuzetak. To jedno nasilno krivino djelo sastojalo se u tome to je gurao, udarao i utirao drugog
djeaka. Djela za koja je podnosilac predstavke bio oglaen krivim spadala su u oblast maloljet-
nike delinkvencije.
Sud je stao na stanovite da, kada se radi o mjeri zabrane boravka za maloljetnog poinioca, oba-
veza da se uzmu u obzir najbolji interesi djeteta podrazumijeva i obavezu da se olaka njegova
reintegracija u drutvo. Reintegracija ne moe biti postignuta kidanjem porodinih ili drutvenih
veza do koga dolazi protjerivanjem, tako da samo protjerivanje mora predstavljati tek poslednju
mjeru, kojoj se pribjegava onda kada je rije o maloljetnom poiniocu. Sud je smatrao da ima malo
prostora za opravdanje protjerivanja jednog stalno nastanjenog imigranta po osnovu uglavnom
nenasilnih krivinih djela koja je poinio dok je bio maloljetan.
Sud je takoer zakljuio da se glavne socijalne, kulturne, jezike i porodine veze podnosioca
predstavke ostvaruju u Austriji gdje ive njegovi roaci, i primijetio je da nema dokazanih veza
sa zemljom porijekla.
Konano, ogranieno vaenje odluke o zabrani boravka u zemlji nije neto to se smatra odlu-
ujuim u ovom sluaju. S obzirom na mladost podnosioca predstavke, desetogodinja zabrana
boravka u Austriji potrajala bi skoro isto onoliko koliko je on u toj zemlji proveo i obuhvatila bi
jedan od odluujuih perioda u njegovom ivotu.
Sud je zakljuio da je izricanje zabrane boravka, ak i uprkos tome to je ta mjera ogranienog

trajanja, nesrazmjerna legitimnom cilju sprjeavanja nemira ili kriminala kome se teilo te da je,
s tih razloga, prekren lan 8.
lan 41.
Sud je dosudio podnosiocu predstavke 3.000 eura na ime nematerijalne tete i 13.097,06 eura na
ime sudskih i ostalih trokova.
3. Komentar
Ovaj sluaj predstavlja dobru ilustraciju trvenja koje se javlja izmeu, s jedne strane, penoloke
teorije i drugih meunarodnih pravnih standarda koji jasno istiu da lica koja su poinila krivina
djela u maloljetnikom uzrastu ne treba da budu u svom docnijem ivotu punoljetnih, odraslih
osoba stigmatizovana zbog tih krivinih djela i, s druge strane, nacionalne imigracione politike
koja posee za mjerom deportacije u svim sluajevima kada je lice koje nije dravljanin oglaeno
krivim za neko teko krivino djelo.
Sud je u ovom sluaju napravio jasnu distinkciju izmeu krivinih djela koja je poinio ovaj
podnosilac predstavke (rije je o krivinim djelima koja spadaju u domen "maloljetnike delin-
kvencije") i koja ne mogu opravdati deportaciju stalno nastanjenog imigranta, i teih krivinih
djela koja sadre element nasilja i koja, ak i ako ih je poinio maloljetnik, mogu opravdati depor-
taciju. Iako se presuda poziva na lan 40. Konvencije o pravima djeteta, u kome se navodi da je
reintegracija (u drutvo) cilj kome se tei u sistemu maloljetnikog krivinog pravosua, ona se ne
bavi irim pitanjem rehabilitacije maloljetnih poinilaca koje se izriito spominje u lanu 14. stav
4. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima. U presudi se, takoer, ne spominje
Preporuka Vijea Evrope R(88) 6 u kojoj se izriito kae da drave u naelu treba da izbjegavaju
protjerivanje poinilaca, u maloljetnikom uzrastu ili kasnije, zbog krivinih djela koja su poinili
dok su bili maloljetnici. Veina sudija smatrala je da je ovdje prekrena Konvencija, ali je austrij-
ski sudija izdvojio miljenje.
PRESUDA U SLUAJU
M.C. PROTIV BUGARSKE
4. decembar 2003.
1. Osnovne injenice
Podnositeljica predstavke, M.C., bugarska je dravljanka, roena 1980. godine. Ona je tvrdila da su
je silovala dva mukarca, A. i P., stari 20, odnosno 21 godinu, kada je imala 14 godina, to je staro-
sno doba kada maloljetno lice moe dati pristanak na seksualni odnos u Bugarskoj.
M.C. je tvrdila da je 31. jula 1995. godine sa A. i P. i prijateljicom otila u diskoteku. Zatim je pri-
stala da ode u drugu diskoteku sa mukarcima. Na povratku, A. je predloio da se zaustave kod
rezervoara za vodu da bi plivali. M.C. je ostala u kolima. P. se vratio prije drugih i, prema njenim
tvrdnjama, primorao ju je na seksualni odnos. M.C. je tvrdila da je bila u izuzetno uznemirenom
stanju. Rano sljedeeg jutra odvedena je u privatnu kuu gdje ju je, kako tvrdi, A. primorao na
seksualni odnos, pri emu je ona plakala i tokom i nakon silovanja. Kasnije ju je pronala majka
i odvela u bolnicu gdje je medicinskim pregledom utvreno da joj je himen probijen. A. i P. su po-
rekli silovanje M.C.
Tokom sprovedene krivine istrage nije prikupljeno dovoljno dokaza o tome da je M.C. bila pri-
siljena na seksualni odnos sa A. i P. Javni tuilac je 17. marta 1997. godine okonao postupak,
zakljuivi da koritenje sile ili prijetnji nije utvreno van razumne sumnje. Naime, nije dokaza-
no da je podnositeljica predstavke pruala otpor ili pokuala da trai tuu pomo. Podnositeljica
predstavke se neuspjeno alila na ovu odluku.
Nalazi strunjaka koje je M.C. podnijela Evropskom sudu ukazuju na "zaleenost od straha"
(sindrom traumatskog psiholokog infantilizma) kao najeu reakciju na silovanje, pri emu se
uplaena rtva silovanja ili pasivno prepusti ili se psihiki iskljui. Od ispitanih 25 sluajeva silo-
vanja ena od 14 do 20 godina u Bugarskoj, 24 rtve su reagovale na ovaj nain.
2. Odluka Suda
M.C. se alila da bugarski zakon i praksa nisu pruili djelotvornu zatitu od silovanja i seksualnog
zlostavljanja, poto se krivini postupak pokree samo u sluajevima u kojima se rtve aktivno
brane. Ona se takoer alila da vlasti nisu sprovele djelotvornu istragu dogaaja o kojima je ri-
je. M.C. se pozvala na lan 3. (zabrana poniavajueg postupanja), lan 8. (pravo na potivanje
privatnog ivota), lan 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) i lan 14. (zabrana diskriminacije)
Evropske konvencije o ljudskim pravima.
lanovi 3. i 8. Konvencije
Sud je ponovio da, prema lanovima 3. i 8. Konvencije, drave lanice imaju pozitivnu obavezu
kako da usvoje krivini zakon kojim se djelotvorno kanjava silovanje, tako i da ovaj zakon primje-
njuju putem djelotvorne istrage i krivinog gonjenja.
Sud je zatim primijetio da je u veem broju zemalja u prolosti u sluajevima silovanja bio prema
domaem zakonu i praksi ponekad potreban dokaz koritenja fizike sile od strane poinioca i otpo-
ra od strane rtve. Meutim, izgleda da se u evropskim zemljama ovo vie ne zahtijeva. U zemljama
anglosaksonske pravne tradicije, bilo kakvo pominjanje fizike sile je uklonjeno iz zakona i sudske
prakse. Iako u veini evropskih zemalja pod uticajem kontinentalne pravne tradicije definicija si-
lovanja sadri pominjanje koritenja sile ili prijetnji silom od strane poinioca, u sudskoj praksi i
pravnoj teoriji je nedostatak pristanka rtve, a ne fizika sila, kljuan za utvrivanje silovanja.
Sud je, takoer, primijetio da su se drave lanice Vijea Evrope sloile da je kanjavanje seksual-
nih odnosa bez saglasnosti, bez obzira da li se rtva opirala, neophodno za djelotvornu zatitu ena
od nasilja i podsticanje sprovoenja daljih reformi u ovoj oblasti. Uz to, Meunarodni krivini
sud za bivu Jugoslaviju u Hagu je nedavno utvrdio da, prema meunarodnom krivinom pravu,
svaki seksualni odnos bez saglasnosti rtve predstavlja silovanje, to odraava sve zastupljeniji
stav da je nepostojanje saglasnosti sutinski inilac silovanja i seksualnog zlostavljanja. Uopte,
zakon i pravna praksa u pogledu silovanja se razvijaju na takav nain da odraavaju promijenje-
ne drutvene stavove koji zahtijevaju potivanje seksualne autonomije i jednakosti svih. Imajui
u vidu savremene standarde i tenje, pozitivna obaveza drava lanica prema lanovima 3. i 8.
Konvencije zahtijeva kanjavanje i djelotvorno krivino gonjenje svakog seksualnog odnosa bez
saglasnosti, ak i kada se rtva nije fiziki opirala.
Podnositeljica predstavke je tvrdila da je postupanje vlasti u ovom sluaju uslovljeno neade-

kvatnim zakonodavstvom i odraava praksu krivinog gonjenja poinilaca silovanja samo kada
postoje dokazi o znaajnom fizikom otporu rtve. Bugarska vlada nije uspjela da priloi kopije
presuda ili pravnih komentara kojima bi jasno opovrgla tvrdnje podnositeljice predstavke o re-
striktivnom pristupu u krivinom gonjenju silovanja. Njena tvrdnja je stoga bila zasnovana na
razumnim dokazima koji nisu osporeni.
Postojanje dvije nepomirljive verzije injenica oigledno zahtijeva procjenu vjerodostojnosti

izjava u kontekstu dogaaja i potvrivanje svih okolnosti. Meutim, malo je uinjeno da se ispita
vjerodostojnost verzije dogaaja koju su iznijeli P. i A., vjerodostojnost svjedoka koje su oni po-
zvali ili tano vrijeme dogaaja. Podnositeljica predstavke i njen pravni zastupnik takoer nisu
bili u mogunosti da ispituju svjedoke, koje je optuila za davanje lanog iskaza. Vlasti stoga nisu
iskoristile dostupne mogunosti za utvrivanje svih okolnosti, i nisu na odgovarajui nain pro-
cijenile vjerodostojnost protivrjenih izjava. Razlog za ovaj propust izgleda da lei u injenici da
su istraitelj i tuilac smatrali da se dogodilo "silovanje na sastanku", i u nedostatku "direktnih"
dokaza silovanja, kao to su tragovi nasilja i otpora ili poziva u pomo, nisu mogli da iz procjene
svih okolnosti izvedu dokaz o nepostojanju saglasnosti, i stoga silovanju.
Ne iznosei svoje miljenje o krivici P. i A., Sud je zakljuio da djelotvornost istrage u sluaju pod-
nositeljice predstavke, a naroito pristup istraitelja i tuioca, nisu ispunili pozitivne obaveze
Bugarske prema lanovima 3. i 8. Evropske konvencije, posmatrane u svjetlu relevantnih savre-
menih standarda uporednog i meunarodnog prava - da se ustanovi i djelotvorno primjenjuje
krivino-pravni sistem kanjavanja svih oblika silovanja i seksualnog zlostavljanja.
lanovi 13. i 14.
Sud je zakljuio da nije pokrenuto posebno pitanje prema lanu 13. Evropske konvencije; kao i da
nije neophodno da ispituje albu prema lanu 14.
lan 41.
Evropski sud za ljudska prava je podnosiocu predstavke dodijelio 8.000 eura na ime nematerijal-
ne tete i 4.110 eura na ime trokova postupka.
3. Komentar
Evropski sud je u ovom sluaju ispitao obuhvat pozitivnih obaveza drave prema lanovima 3.
i 8. Konvencije (za vie podataka o pozitivnim obavezama vidi sluaj Kmetty protiv Maarske).
Evropski sud je ponovio da lan 3, uzet u vezi sa lanom 1. Konvencije, zahtijeva od drava da pre-
duzmu mjere da obezbijede da niko u njihovoj nadlenosti ne bude podvrgnut loem postupanju,
ukljuujui loe postupanje iji su poinioci privatna lica. to se tie lana 8. Konvencije, Sud
je izjavio da njegova zatita podrazumijeva obaveze koje mogu ukljuiti usvajanje mjera ak i u
oblasti odnosa izmeu pojedinaca.
Sud se pozvao na sluaj X. i Y. protiv Holandije od 26. marta 1985. godine, u kome poznati po-
inilac seksualnog napada nije krivino gonjen, poto je rtvu, esnaestogodinju devojku,
injenica da pati od poremeaja psihikog zdravlja prema danskom zakonu sprijeila da pod-
nese krivinu prijavu. Postojala je mogunost pokretanja graanskog postupka za nadoknadu
tete, ali je Evropski sud za ljudska prava zakljuio da zatita koju je pruao graanski zakon,
u sluaju u kome su u pitanju temeljne vrijednosti i sutinski aspekti privatnog ivota, nije do-
voljna. Djelotvorno odvraanje od izvrenja krivinog djela, Sud je dalje izjavio, neophodno je u
ovoj oblasti i moe biti postignuto samo odredbama krivinog zakona.
U ovom sluaju, nakon razmatranja razvoja pojma silovanja u dravama lanicama Vijea
Evrope i meunarodnom pravu, Sud se okrenuo ispitivanju istrage u sluaju podnositeljice
predstavke. On je utvrdio vei broj nedostataka u istrazi, ukljuujui protivrjene iskaze svje-
doka koji nisu ispitani na odgovarajui nain, sumnjivu vjerodostojnost iskaza optuenih,
i injenicu da nije uzeta u obzir u dovoljnoj mjeri naroita ranjivost mladih osoba i posebni
psiholoki inioci u sluajevima silovanja maloljetnika. On je zakljuio da drava nije ispunila
svoje pozitivne obaveze prema lanovima 3. i 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovim
sluajem Evropski sud je dalje razvio princip uspostavljen sluajem X. i Y. protiv Holandije da
su odredbe krivinog prava neophodne za odvraanje od tekih krivinih djela kao to je silova-
nje - i da te odredbe takoer moraju biti djelotvorno primjenjivane.
PRESUDA VIJEA U SLUAJU

OPUZ PROTIV TURSKE
9. juni 2009.
1. Osnovne injenice
Podnositeljica predstavke Nahide Opuz turska je dravljanka koja je roena 1972. godine i ivi u
Turskoj. Ga Opuz je 1990. godine poela da ivi sa H. O, inae sinom supruga svoje majke. Ga
Opuz i H. O. vjenali su se u novembru 1995. godine i dobili su troje djece - 1993, 1994. i 1996. Od
samog poetka svoje veze imali su ozbiljne svae a sada su razvedeni.
U periodu izmeu aprila 1995. i marta 1998. godine dogodila su se etiri incidenta u kojima se H.
O. nasilno ponaao i prijetio podnositeljici predstavke i njenoj majci; o svakom od tih incidenata
obavijetene su vlasti. U incidentima se radilo o tekim premlaivanjima, jednoj estokoj svai
tokom koje je H. O. izvadio no i jednoj situaciji kada je H. O. automobilom jurio te dvije ene.
Poslije tih napada obje ene bile su podvrgnute ljekarskim pregledima i u zvaninim ljekarskim
izvjetajima potvrene su razne povrede, ukljuujui krvarenja, posjekotine, uboje, oderotine i
modrice. Medicinski je potvreno da su obje ene pretrpjele povrede koje su opasne po ivot: pod-
nositeljica predstavke jednom prilikom kada je posebno teko pretuena, a njena majka poslije
napada automobilom.
Protiv H. O. je u tri sluaja pokrenut krivini postupak zbog prijetnji smru, nanoenja tekih tje-
lesnih povreda i pokuaja ubistva. to se tie incidenta sa potezanjem noa, odlueno je da se u
tom sluaju krivino ne goni, zbog nedostatka dokaza. H. O. je dva puta zadran u pritvoru da bi
potom bio puten na slobodu do suenja.
Meutim, poto su podnositeljica predstavke i njena majka povukle krivine prijave u svakom od
tih postupaka, domai sudovi su obustavili postupak, poto je po Krivinom zakonu Turske bilo
neophodno da postoji krivina prijava da bi se krivini progon mogao nastaviti. Ipak, nastavljan je
krivini postupak koji se vodio zbog incidenta s automobilom u odnosu na majku podnositeljice
predstavke, s obzirom na teinu njenih povreda, pa je H. O. na kraju osuen na tri mjeseca zatvora,
to je docnije preinaeno u novanu kaznu.
H. O. je 29. oktobra 2001. godine sedam puta izbo (noem) podnositeljicu predstavke i ona je pre-
baena u bolnicu. H. O. je optuen za napad noem i osuen na jo jednu novanu kaznu od skoro
840.000 turskih lira (otprilike 385 eura) koju je mogao da plati u osam rata. Poslije ovog incidenta,
majka podnositeljice predstavke zatraila je da H. O. bude zadran u pritvoru, navodei da su u
ranijim prilikama ona i njena kerka morale da povuku svoje krivine prijave protiv njega zbog
njegovih neprestanih pritisaka i prijetnji smru.
Majka podnositeljice predstavke je potom odluila da se preseli u Izmir sa svojom kerkom; dana
11. marta 2002. godine nalazila se u kombiju za selidbu kada je H. O. prisilio kombi da se zaustavi,
otvorio suvozaeva vrata i pucao u nju. Majka podnositeljice predstavke izdahnula je odmah, na
licu mjesta.
U martu 2008. godine H. O. je osuen zbog ubistva i nezakonitog posjedovanja vatrenog oruja
na doivotnu robiju, ali je puten na slobodu do ishoda albenog postupka. U aprilu 2008. godine
podnositeljica predstavke je podnijela jo jednu krivinu prijavu tuilatvu, traei da vlasti pre-
duzmu mjere da je zatite, budui da je, otkako je puten na slobodu, njen bivi mu ponovo poeo
da joj prijeti. U maju i novembru 2008. godine zastupnik podnositeljice predstavke obavijestio je
Evropski sud za ljudska prava da nije preduzeta nijedna takva mjera, pa je Sud zatraio objanje-
nje. Vlasti su otada preduzele konkretne mjere za zatitu podnositeljice predstavke, prije svega
tako to su svim policijskim stanicama dostavili fotografiju i otiske prstiju njenog biveg mua uz
nalog za hapenje u sluaju da bude primijeen u blizini stana podnositeljice predstavke.
U meuvremenu je u januaru 1998. godine u Turskoj stupio na snagu Zakon o zatiti porodice koji
predvia konkretne mjere za zatitu od nasilja u porodici.
2. Odluka Suda
Podnositeljica predstavke je u predstavci navela da turske vlasti nisu zatitile pravo na ivot njene
majke i da su se nehatno odnosile prema vie puta ponovljenom nasilju, prijetnjama smru i po-
vredama kojima je ona sama bila podvrgnuta. Pozvala se na lanove 2, 3, 6. i 13. Konvencije. Pored
toga, u tubi protiv drave Turske ukazala je na to da tursko domae zakonodavstvo ne predvia
zatitu ena od porodinog nasilja, to je krenje lana 14. Konvencije.
Sud je zauzeo stav da je, u sluaju ove podnositeljice predstavke, novo nasilje, ak i napad sa smrt-
nim ishodom, bilo ne samo mogue ve i sasvim predvidljivo, s obzirom na istorijat nasilnikog
ponaanja H. O. i njegov krivini dosije u vezi s ponaanjem prema eni i njenoj majci, kao i s
obzirom na njegove stalne prijetnje po njihovo zdravlje i bezbjednost.
U skladu s uobiajenom praksom u zemljama potpisnicama, to je prekraj ozbiljniji ili to je vei

rizik od novih prekraja, to je vjerovatnije da se krivini progon nastavi u javnom interesu, ak i u
sluaju da rtve povuku svoje krivine prijave. Meutim, kada su u vie navrata odluile da obu-
stave krivini postupak protiv H. O. vlasti su se iskljuivo pozivale na potrebu za uzdravanjem
od mijeanja u ono to su one tumaile kao "porodinu stvar". Vlasti oigledno nisu razmotrile
motive koji su stajali u osnovi povlaenja tih krivinih prijava, uprkos izjavi koju je majka pod-
nositeljice predstavke dala tuilatvu navodei da su ona i njena kerka osjeale da to moraju da
uine zbog toga to im je H. O. prijetio smru i vrio pritisak na njih. Uprkos povlaenju krivinih
prijava, zakonski okvir je trebalo da omogui tuilatvu da nastavi krivinu istragu protiv H. O. na
osnovu toga to je njegovo nasilniko ponaanje bilo u dovoljnoj mjeri teko i ozbiljno da nalae
krivino gonjenje i zbog toga to je postojala stalna prijetnja fizikom integritetu podnositeljice
predstavke.
Iz tih razloga Sud je zakljuio da nacionalne vlasti nisu ispoljile dunu panju i budnost u sprje-
avanju nasilja protiv podnositeljice predstavke i njene majke, prvenstveno tako to bi preduzele
mjere krivinog progona ili druge adekvatne preventivne mjere protiv H. O. Isto tako, ne moe
se nikako rei da je istraga ubistva, za koje je ak postojalo priznanje, efikasna, s obzirom na i-
njenicu da je dosad trajala vie od est godina. Povrh svega toga, sistem krivinog prava u ovom
sluaju nije imao efekat odvraanja. Osim toga, vlasti ne mogu da se pozivaju na ponaanje rtava
pokuavajui da time obrazloe injenicu da same nisu preduzele odgovarajue mjere. Iz svih tih
razloga, Sud je zakljuio da turske vlasti nisu zatitile pravo na ivot majke podnositeljice pred-
stavke, ime su prekrile lan 2. Konvencije.
lan 3.
Sud je zakljuio da je odgovor na ponaanje H. O., s obzirom na teinu njegovih prekraja, bio
izrazito neprimjeren. Sudske odluke, koje nisu imale nikakav vidljivi preventivni efekat ili efekat
odvraanja na H. O. bile su nedjelotvorne, pa su ak ukazale i na izvjestan stepen tolerancije pre-
ma njegovim postupcima. Tako upada u oi da je poslije incidenta sa automobilom H. O. u zatvoru
proveo samo 25 dana, da bi na kraju bio duan da plati samo novanu kaznu za teke povrede koje
je nanio majci podnositeljice predstavke. Jo je karakteristinije to da je za nekoliko ubodnih rana
koje je nanio podnositeljici predstavke osuen samo na malu novanu kaznu, koju je pritom mo-
gao da plati u ratama.
Isto tako, oigledno je da turski pravni sistem nije obezbijedio konkretne upravne i policijske mje-
re za zatitu posebno osjetljivih i ranjivih lica od porodinog nasilja prije januara 1998. godine,
kada je stupio na snagu Zakon o zatiti porodice. ak i poslije tog datuma domae vlasti nisu dje-
lotvorno primjenjivale te mjere i sankcije radi zatite podnositeljice predstavke.
Konano, Sud je sa velikom zabrinutou konstatovao da nasilje ija je rtva bila podnositelji-
ca predstavke u sutini nije okonano, a vlasti su pritom zadrale svoj indolentan stav. Uprkos
zahtjevu podnositeljice predstavke iz aprila 2008. godine, nita nije uinjeno sve dok Sud nije za-
traio od drave da dostavi informacije o mjerama zatite koje je preduzela.
Iz svih tih razloga, Sud je zakljuio da se ovdje radi o krenju lana 3. zbog toga to vlasti nisu
preduzele zatitne mjere u vidu djelotvornog odvraanja i zatite podnositeljice predstavke iji je
bivi mu ozbiljno ugroavao njen lini integritet.
lan 14.
Sudei prema izvjetajima koje je podnijela podnositeljica predstavke, a sainile su ih dvije vode-
e nevladine organizacije i koje drava nije osporila, najvei broj prijavljenih rtava porodinog
nasilja nalazi se u Dijarbakiru, upravo onom podruju u kome je podnositeljica predstavke ivje-
la u vrijeme incidenata. Sve te rtve su ene, a velika veina njih su pripadnice kurdske etnike
zajednice, nepismene ili slabo obrazovane i obino bez nezavisnog izvora prihoda. U stvari, iz
izvjetaja se moe zakljuiti da vlasti toleriu domae nasilje i da pravni lijekovi na koje drava
ukazuje ne funkcioniu djelotvorno.
Iz tih razloga, Sud je zakljuio da je podnositeljica predstavke dokazala kako su rtve nasilja u po-
rodici mahom ene i kako opta i diskriminatorna pravosudna pasivnost u Turskoj stvara klimu
koja je podsticajna za porodino nasilje. Imajui sve to na umu, moe se zakljuiti da je nasilje ije
su rtve bile podnositeljica predstavke i njena majka rodno zasnovano, to je poseban oblik dis-
kriminacije ena. Uprkos reformama koje je turska drava preduzela tokom posljednjih nekoliko
godina, opta inertnost pravosudnog sistema i injenica da nasilnici ostaju nekanjeni, to je bio
sluaj kod ove podnositeljice predstavke, ukazuju na to da nema dovoljno opredjeljenosti i volje da
se preduzmu odgovarajue mjere kako bi se drava uhvatila u kotac sa porodinim nasiljem. Zato
je Sud zakljuio da je u ovom sluaju bio prekren lan 14, u vezi sa lanovima 2. i 3. Konvencije.
Ostali lanovi
S obzirom na navedene zakljuke, Sud nije smatrao da je neophodno da iste te injenice razmatra
i u kontekstu lanova 6. i 13. Konvencije.
lan 41.
Sud je podnositeljici predstavke dosudio iznos od 30.000 eura na ime nematerijalne tete i 6.500
eura za sudske i ostale trokove.
3. Komentar
Ova presuda predstavlja prekretnicu u sluajevima porodinog nasilja; Evropski sud je u njoj na-
znaio koje su obaveze drava potpisnica u vezi sa porodinim nasiljem, pa je ak ustanovio i da
rodno utemeljeno nasilje predstavlja oblik diskriminacije.
Ova odluka sadri nekoliko veoma vanih elemenata: prvo, i sa stanovita lana 2. i sa stanovita
lana 3. Sud je razmatrao injenicu da turske vlasti nisu pruile zatitu podnositeljice predstavke
i njenoj majci od tekog nasilja kome su one bile podvrgnute. Sud je ustanovio da vlasti nisu pre-
duzele zatitne mjere u smislu djelotvornog odvraanja - bile su obavijetene o nasilju i morale su
da stupe u akciju, a ne da ekaju da im se rtve same obrate i zatrae zatitu. Zaista, sama injeni-
ca da su rtve povukle svoje krivine prijave ni u kom sluaju nije oslobodila turske vlasti njihove
odgovornosti. Turske vlasti su bile dune da istrae razloge za povlaenje tih prijava i da postupe
tako da na odgovarajui nain zatite rtve - Sud je primijetio da je posebno upeatljivo bilo to to
su rtve povlaile svoje krivine prijave kad god bi mu podnositeljice predstavke bio slobodan ili
neposredno poto bi on bio puten iz pritvora.
Veoma je interesantno i to to je Sud ustanovio da je prekrena zabrana diskriminacije u lanu 14.

na osnovu rodne pripadnosti, u vezi sa lanovima 2. i 3. Konvencije. Sud se u svom rezonovanju
pozvao na jurisprudenciju Komiteta Ujedinjenih nacija za uklanjanje svih oblika diskriminacije
ena (CEDAW) i drugih meunarodnih tijela, zauzevi stav da drava, time to ne prua zatitu
enama od porodinog nasilja, kri njihovo pravo na jednakost pred zakonom i pritom je naveo
da to krenje, odnosno to nepreduzimanje mjera zatite, ne mora nuno biti namjerno. Kada je
ustanovio da u jugoistonom delu Turske, gdje su podnositeljica predstavke i njena majka ivjele,
opta i diskriminatorna pravosudna pasivnost stvaraju klimu podsticajnu za nasilje u porodici,
Sud je svoje zakljuke temeljio na izvjetajima organizacije Amnesty International kao i lokalnih
nevladinih organizacija. On se pozvao na sopstvene presude u sluajevima D. H. i ostali protiv
eke Republike (presuda od 13. novembra 2007) u kojoj je navedeno da se mogu koristiti sta-
tistiki podaci da bi se ustanovilo da li postoji razlika u postupanju prema dvjema grupama.
Ova presuda je znaajan napredak u borbi protiv nasilja u porodici, to je problem za koji Sud
neprestano navodi da postoji u svim zemljama potpisnicama, ali je istovremeno problem koji ne
izbija uvijek na povrinu, zato to se esto manifestuje u okviru linih odnosa i u zatvorenim kru-
govima, a ne pogaa uvijek samo ene. Konano, zanimljivo je to to je Sud odbacio primjedbu
turske drave u pogledu prihvatljivosti; drava je, naime, navela da podnositeljica predstavke nije
potovala vremenski rok od est mjeseci za podnoenje tube pred Sudom u Strazburu. Sud je za-
kljuio da su podnositeljica predstavke i njena majka bile rtve viestrukih napada, tako da, iako
je bilo nekih intervala izmeu tih dogaaja, ukupno nasilje treba sagledati kao neprekinuti lanac
nasilja - to znai da zlostavljanje kome su one bile podvrgnute i injenicu da vlasti nisu preduzele
mjere zatite treba tumaiti kao kontinuirano krenje Konvencije.
PRESUDA U SLUAJU
RADOVANOVI PROTIV AUSTRIJE
22. april 2004.
1. Saetak injeninog stanja i odluka Suda
Podnosilac predstavke, Jovo Radovanovi, dravljanin je Dravne zajednice Srbije i Crne Gore
(SCG), roen u Beu 1979. godine i trenutno ivi u SCG.
On je roen u Austriji gdje je ivio tokom prvih sedam mjeseci svog ivota sa roditeljima, koji su
oboje dravljani SCG sa urednim boravkom u Beu. On je zatim poslat da ivi sa babom i dedom
u bivoj Jugoslaviji, sada SCG, gdje je zavrio osnovnu kolu. Svoje godinje raspuste je provodio
sa roditeljima u Austriji, a kada je bio star 10 godina vratio se da ivi sa njima i sestrom u Austriji,
gdje je zavrio srednju kolu i trogodinju obuku za mesara. On je 5. maja 1993. godine dobio do-
zvolu za boravak u Austriji bez vremenskog ogranienja.
Sud za maloljetnike u Beu je 30. jula 1997. godine proglasio podnosioca predstavke krivim za te-
ku krau i provalnu krau i osudio ga na 30 mjeseci zatvora, pri emu je 24 mjeseca suspendovano
sa uslovnim periodom od tri godine. Zatim je, 30. septembra 1997. godine, podnosiocu predstavke
izdata zabrana boravka u Austriji u skladu sa Zakonom o strancima iz 1992. godine.
Podnosilac predstavke je odsluio svoju zatvorsku kaznu do 14. oktobra 1997. godine. Zatim je
prebaen u pritvor sa ciljem protjerivanja iz zemlje. Njegove brojne albe su bile neuspjene i 4.
februara 1998. godine je protjeran u bivu Republiku Jugoslaviju.
Podnosilac predstavke se alio da je zabrana boravka bez odreenog roka predstavljala povredu
lana 8. Konvencije (pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota).
Ne zanemarujui ozbiljnu prirodu krivinih djela podnosioca predstavke, Sud je primijetio da ih

je poinio kao maloljetnik, da nije imao prethodni krivini dosije i da je vei dio njegove relativno
duge kazne suspendovan. Sud nije stoga bio uvjeren da je podnosilac predstavke predstavljao oz-
biljnu opasnost za javni red, koja bi uinila neophodnim nametanje mjere o kojoj je rije.
Imajui u vidu roenje podnosioca predstavke u Austriji, gdje je zavrio i srednju kolu i strunu
obuku i ivio sa svojom porodicom, i takoer uzimajui u obzir da je njegova porodica zakonito
boravila u Austriji dugo vremena i da je sam podnosilac predstavke imao dozvolu za boravak na
neodreeno vrijeme kada je poinio krivino djelo, te utvrdivi da, nakon smrti njegovih babe i
dede u SCG tamo nije vie imao roaka, Evropski sud je zakljuio da su njegove porodine i dru-
tvene veze u Austriji mnogo snanije od onih u SCG.
Sud je stoga smatrao da je nametanje zabrane boravka bez odreenog roka bila prekomjerno
stroga mjera. Manje ozbiljna mjera, kao to je zabrana boravka sa ogranienim trajanjem, bila bi
dovoljna. Sud je zakljuio da austrijske vlasti nisu, nametanjem zabrane boravka bez odreenog
roka podnosiocu predstavke, uspostavile pravinu ravnoteu izmeu relevantnih interesa i da
su upotrijebljena sredstva bila nesrazmjerna cilju kome se teilo. Sud je stoga bio miljenja da je
dolo do povrede lana 8. Konvencije. Sud je takoer smatrao da pitanje pravine nadoknade nije
spremno za donoenje odluke.
2. Komentar
U ovom sluaju Evropski sud je zakljuio da je Austrija odgovorna za jamenje ljudskih prava
graanina SCG. injenica da pojedinac ne mora da bude dravljanin drave protiv koje se ali
Evropskom sudu potie iz obaveze drava prema lanu 1. Konvencije: da jame svakom u svojoj
nadlenosti prava i slobode garantovane Konvencijom. Pojedinci koji tvrde da je drava povrije-
dila njihova ljudska prava ne moraju ak ni biti dravljani drave lanice Vijea Evrope. Takoer
ne moraju da zaista budu fiziki prisutni na teritoriji drave protiv koje ulau predstavku, a i ako
jesu, njihovo prisustvo ne mora biti zakonito.
Sada je utvrena sudska praksa da pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota moe biti
povrijeeno kada drava protjera sa svoje teritorije lice koje nije njen dravljanin, ako to razdvaja
postojeu porodicu. Kako je Sud istakao u ovoj presudi, on primjenjuje odreene kriterijume u
sluaju doseljenika druge generacije, koji jo nisu zasnovali sopstvenu porodicu u dravi domai-
nu. Ovaj kriterijum ukljuuje prirodu i teinu poinjenog krivinog djela podnosioca predstavke,
duinu boravka u dravi domainu, kao i porodine i drutvene veze koje je u njoj uspostavio ko-
lovanjem i provoenjem u njoj presudnih godina svoje mladosti.
PRESUDA U SLUAJU
R. R. I OSTALI PROTIV MAARSKE
4. decembar 2012.
1. Osnovne injenice
Prvi podnosilac predstavke R. R. dravljanin je Srbije sa stalnim boravkom u Njemakoj. Drugi

podnosilac predstavke je ga H. H., maarska dravljanka, njegova supruga u graanskom braku.
Preostalo troje podnosilaca predstavke su njihova maloljetna djeca.
R. R. se svojevremeno bavio krijumarenjem droge i krio se od srpske mafije i vlasti u Maarskoj

pod lanim identitetom. Priznao je da je poinio razna krivina djela i pristao je da sarauje s
policijom u istrazi. Zahvaljujui njegovoj saradnji, tuioci su mogli da pokrenu sluajeve protiv
drugih pripadnika mafije u Srbiji. Uprkos njegovim pritubama, maarski tuioci su spojili nje-
gov sluaj sa sluajevima protiv drugih pripadnika srpske mafije, o kojima je on davao podatke
tuilatvu. Osjeaj toga od R. R. je zahtijevano da se javno pojavi na sudu i objelodani svoj identitet
svjedoka saradnika.
Posljedica je bilo to to su u avgustu 2007. R. R. i njegova porodica postali ugroeni zbog mogu-
nosti odmazde mafije u Srbiji, pa su se prijavili za Program zatite svjedoka. Program zatite
svjedoka sadri i odredbu po kojoj bi cijela porodica izgubila pravo na zatitu u sluaju da R. R. ne
ispuni sve uslove koje mu nalae sporazum o ulasku u program.
Podnosioci predstavke su u predstavci naveli da jednom od njihove djece, oboljelom od blaeg

stepena autizma nije pruena odgovarajua zdravstvena pomo, kao i da su vlasti podsticale prvo
dvoje podnosilaca predstavke da se rastanu. Neko vrijeme po prijemu u program za zatitu svje-
doka porodica je dobijala mjeseno izdravanje. To je bilo dovoljno za stanarinu, komunalije i
kolovanje djece. Prvi podnosilac predstavke bio je u zatvoru za koji se nije tano znalo gdje se
nalazi, ali su porodici bila obezbjeena sredstva da otputuje i posjeti ga. Budui da je uestvovao
u programu zatite svjedoka, prvi podnosilac predstavke je, takoer, dobijao odreena sredstva
svakog mjeseca, na ime hranarine.
Na suenju je prvi podnosilac predstavke stavio do znanja da je njegova majka napadnuta u svojoj
kui u Srbiji. Takoer je izrazio zabrinutost da je srpska mafija raspisala nagradu za njegovu glavu
i da su mu roditelje maltretirali i jo uvijek ih maltretiraju pripadnici mafije u Srbiji i srpske vla-
sti. Maarske vlasti nisu smatrale da ima dovoljno dokaza kojima bi on potkrijepio postojanje te
nagrade koja je raspisana na njegovu glavu. Prvi podnosilac predstavke je sugerisao da tih dokaza
nema zato to je istraga slabo voena.
U februaru 2009. godine podnosilac predstavke je proglaen krivim i osuen za posjedovanje nar-
kotika, vatrenog oruja i druga krivina djela i osuen je na devet godina zatvora. Neki od onih
koji su, po miljenju vlasti, predstavljali prijetnju za podnosioce predstavke osueni su u istom
postupku. Prvi podnosilac predstavke je 28. februara 2012. uhvaen u svojoj eliji s laptopom i
mobilnim ureajem za internet, preko koga je koristio VOIP usluge. Nije utvreno s kim je prvi
podnosilac predstavke komunicirao, ali se moglo zakljuiti da je odravao kontakte s poznani-
cima u kriminalnim krugovima. Zbog tekog krenja sporazuma o stupanju u program zatite
svjedoka, podnosilac predstavke je iskljuen iz tog programa. Cijela porodica je iskljuena iz pro-
grama 12. aprila 2012. godine, to je predstavljalo kaznu za njegovo krenje sporazuma. Vlasti su
jasno stavile do znanja da je razlog za iskljuenje iz programa njegovo krenje sporazuma, a ne
smanjenje opasnosti.
Podnosioci predstavke su prebaeni u program zatite linosti koji se, kada je rije o prvom pod-
nosiocu predstavke, sastojao od toga da ga prebace u zatvor pootrenog reima bezbjednosti, u
dio zatvora koji je odvojen od ostale zatvorske populacije. Smjeten je u eliju od est kvadratnih
metara s prozorom s kojeg se nije pruao nikakav pogled i imao je samo jedan sat etnje na vazdu-
hu tokom dana. Druga podnositeljica predstavke i njena djeca morali su da se vrate u kolu i da
ive pod svojim pravim imenima, s tim to im je dat broj telefona koji bi mogli da pozovu u hitnom
sluaju. Svako je mogao da sazna gdje se porodica nalazi.
Podnosioci predstavke su naveli da su njihovi ivoti iskljuenjem iz programa zatite svjedoka

izloeni opasnosti da im se osveti srpska mafija, to je u suprotnosti sa lanovima 2. i 5. EKLJP.
lan 2.
Podnosioci predstavke su tvrdili da je odluka maarske vlasti da oni budu iskljueni iz programa
zatite svjedoka bila u suprotnosti s njihovim pravom na ivot, po lanu 2. EKLJP. Evropski sud
je stao na stanovite da se poloaj prvog podnosioca predstavke nije u materijalnom smislu pro-
mijenio, osim to je prebaen u drugaiji vid zatvorskog objekta. Iz tih razloga zakljueno je da je
tvrdnja prvog podnosioca predstavke bila oigledno neosnovana.
Meutim, to se tie ostalih podnosilaca predstavke, Sud je stao na stanovite da to to im je dat

telefonski broj koji bi mogli da okrenu u sluaju opasnosti ni u kom vidu nije prualo zatitu poro-
dici. Osim toga, Sud je ponovio da je pravo na ivot u lanu 2. stav 1. formulisano na takav nain na
koji obavezuje drave da preduzmu odgovarajue korake ne bi li zatitile ivote svih lica u svojoj
nadlenosti. Tako je u odreenim, dobro definisanim situacijama, potpuno primjereno da drave
budu u pozitivnoj obavezi da preduzmu preventivne operativne mjere radi zatite onih iji su i-
voti ugroeni zbog kriminalne aktivnosti drugih lica.
Pored toga, Sud je primijetio da su vlasti, time to su u prvi mah ukljuile sve ostale podnosioce
te predstavke u program zatite svjedoka, priznale da postoji realna opasnost po njihove ivote,
njihov fiziki integritet i njihove line slobode. Otkako su iskljueni iz programa zatite svjedoka,
njihovi novi, zatitni identiteti su oduzeti, pa je Sud stao na stanovite da nije neracionalno pret-
postaviti da svako onaj ko eli da im nanese bol lako moe da im ue u trag i to i uini. Sud je stao
na stanovite da su odredbe sporazuma o stupanju u program zatite svjedoka veoma vane, ali da
to to se ostali podnosioci predstavke izlau moguoj osveti kriminalnih krugova koji su spremni
da im ugroze ivot ne ispunjava standarde koje nalae lan 2. EKLJP.
lanovi 5, 6. i 8.
Sud je ustanovio da su ostali zahtjevi prvog podnosioca predstavke oigledno neosnovani, pa su

samim tim i neprihvatljivi.
lan 41.
Sud je zakljuio da drugom, treem, etvrtom i petom podnosiocu treba zajedniki da pripadne
10.000 eura na ime nematerijalne tete, kao i 3.000 eura na ime sudskih i ostalih trokova u po-
stupku pred Sudom.
3. Komentar
U tom sluaju Evropski sud je razmotrio poloaj u kome se nala porodica pojedinca koji je sara-
ivao s vlastima i dao im informacije o aktivnostima mafije, dok je i sam bio krivino gonjen za ta
krivina djela. Njegovu predstavku Sud je proglasio neprihvatljivom, budui da je utvrdio da nije
bilo opasnosti za njegov ivot otkako su on i njegova porodica iskljueni iz programa zatite svje-
doka, te je Sud stoga svu svoju panju u raspravi posvetio poloaju njegove porodice.
Na dan kada je obavjetenje o toj predstavci dostavljeno vladi Republike Maarske, Sud je odluio
da se pozove na pravilo 39. i zahtijeva od vlade da preduzme sve neophodne mjere kako bi jamila
linu sigurnost podnosilaca predstavke za vrijeme dok Sud razmatra taj sluaj. Budui da je Sud
zaista ustanovio da je bio prekren lan 2. u odnosu na majku i njeno troje djece, zanimljivo je
ukazati na konkretne pojedinane mjere koje on sada zahtijeva da vlada preduzme saglasno lanu
46. Konvencije, tj. da obezbijedi mjere adekvatne zatite za njih, ukljuujui odgovarajue identi-
tete-legende koji e im posluiti kao zatita ako bude potrebno, sve dok ne nastupi trenutak kada
se bude moglo dokazati da je opasnost prestala. Budui da je to sluaj koji se odnosi na najosnov-
nije ljudsko pravo, pravo na ivot, Sud je morao da se postara, u mjeri u kojoj je to u mogunosti
da uini, da podnosioci predstavke budu zatieni za sve vrijeme postupka po predstavci koju su
podnijeli, kao i da se ta zatita nastavi poto je utvreno da je u njihovom sluaju dolo do krenja
prava po Konvenciji.
U tom sluaju, Evropski sud je ustanovio da dravne vlasti nisu zatitile majku i njeno troje djece
kada su ih iskljuili iz programa zatite svjedoka tj. da su vlasti prekrile svoje pozitivne oba-
veze po osnovu lana 2. Konvencije. Prilikom donoenja te presude, Sud se djelimino oslonio
na Preporuku Rec (2005) 9 Komiteta ministara, u kojoj su utvrene smjernice koje drave treba
da slijede kada koncipiraju svoje unutranje zakonodavstvo i preispituju svoju krivinopravnu
politiku i praksu, a u kojima se poseban znaaj pridaje zatiti svjedoka i svjedoka saradnika, kao i
licima koja su im bliska, kao to su lanovi njihovih porodica.
PRESUDA VELIKOG VIJEA U SLUAJU

SEDERMAN PROTIV VEDSKE
12. novembar 2013.
1. Osnovne injenice
Podnosilac predstavke Eliza Sederman (Sderman), roena je 1987. godine i ivi u mjestu
Ludvika, u vedskoj.
U septembru 2002, kada je imala 14 godina, otkrila je da je njen ouh sakrio video-kameru u
kupatilu u korpi za prljavo rublje; kamera je bila podeena na snimanje i usmjerena ka mjestu na
kome se ona svlaila prije nego to bi stala pod tu. Neposredno poslije incidenta film je spaljen, a
da ga niko prije toga nije vidio.
Majka Elize Sederman prijavila je incident policiji poslije otprilike dvije godine. Ouh je krivino
gonjen zbog seksualnog uznemiravanja, a Eliza Sederman je podnijela tubu za naknadu tete
nastale ugroavanjem njenog integriteta i taj postupak je pridruen krivinom postupku. Godine
2006. ouh, koji je priznao da je pokuao da snimi pastorku pomou skrivene kamere, osuen je
pred prvostepenim sudom za seksualno uznemiravanje i nareeno mu je da plati odtetu. U albe-
nom postupku osloboen je 2007. godine. Apelacioni sud je utvrdio da, uprkos tome to je njegov
motiv za snimanje djevojke bio seksualne prirode, sam in ne moe biti svrstan pod odredbu o
seksualnom uznemiravanju budui da on nije namjeravao da joj to otkrije. Sud je istakao da u
vedskom pravnom poretku ne postoji opta zabrana snimanja pojedinca bez njegovog pristanka.
Iako je in o kome je rije predstavljao povredu linog integriteta te devojke, ouh nije mogao biti
smatran krivino odgovornim za izolovani in snimanja pastorke bez njenog znanja. Apelacioni
sud je takoer primijetio da je ouhov postupak mogao, teorijski gledano, da predstavlja pokuaj
djeje pornografije, ali takva optuba nije bila navedena u optunici, pa sud stoga nije ni razmatrao
da li je optueni mogao biti smatran odgovornim za to krivino djelo. Kasacionu albu odbacio je
Vrhovni sud u decembru 2007. godine.
Podnositeljica predstavke je obraajui se Evropskom sudu navela da vedska nije ispunila svo-
ju obavezu iz lana 8. Konvencije i nije joj obezbijedila pravna sredstva kojima bi se zatitila od
povrede koju je njen ouh nanio njenom integritetu. Takoer se pozvala na lan 13. Konvencije.
Vijee Evropskog suda je u svojoj presudi od 21. juna 2012. prvobitno zakljuilo da nije povrijeen
lan 8. EKLJP. Sluaj je potom iznijet pred Veliko vijee.
Evropski sud je smatrao da se prituba podnositeljice predstavke odnosi iskljuivo na pravna

sredstva koja su joj bila na raspolaganju za odbranu od ouha, a ne na pravna sredstva koja su joj
bila na raspolaganju da bi pomou njih primorala Dravu da na nacionalnom nivou sprovede i za-
titi njena prava. Iz tih razloga, Evropski sud je odluio da sluaj razmatra iskljuivo sa stanovita
lana 8, a ne sa stanovita lana 13.
lan 8.
Pred Evropskim sudom postavilo se pitanje da li je, u konkretnim okolnostima ovog sluaja,
vedska ispunila svoje pozitivne obaveze po osnovu lana 8. Konvencije i da li je uspostavila odgo-
varajui pravni okvir za zatitu Elize Sederman od postupaka njenog ouha, i u krivinopravnom
i u graanskopravnom smislu.
Razmatrajui da li je ouh mogao da bude proglaen krivim zbog toga to je pokuao da snimi dje-
ju pornografiju, Evropski sud je stao na stanovite da je malo vjerovatno da bi snimak predstavljao
pornografski materijal u zakonskom smislu. Namjera zakonodavca nije bila da kriminalizuje
svaki vid prikazivanja obnaene djece, ak i ako takvi snimci djeluju podsticajno na seksualne
instinkte nekih ljudi. Stoga mogunost da je taj vid krivinog djela mogao otvoriti pitanje zatite
podnositeljice predstavke zaista djeluje prilino akademski.
Kada je rije o optubi za seksualno uznemiravanje, podnositeljica predstavke je osporila tuma-

enja Apelacionog suda po kome snimanje iz potaje samo po sebi nije seksualno uznemiravanje u
zakonskom smislu ako lice koje snima ne namjerava da to otkrije onaj koga on snima podnosi-
teljica predstavke. Evropski sud se saglasio sa Elizom Sederman da njen ouh nije bio osloboen
optube za seksualno uznemiravanje zbog nedostatka dokaza, ve zbog toga to, u predmetnom
vremenu, njegov postupak nije mogao da predstavlja seksualno uznemiravanje. U meuvremenu
je zakonska odredba o seksualnom uznemiravanju izmijenjena i dopunjena, u aprilu 2005. godine.
Iako nije sasvim jasno da li bi ta izmijenjena i dopunjena zakonska odredba mogla da se primijeni
na potajno snimanje, i ovo je bilo dovoljno da se zakljui da odredba onako kako je bila formulisa-
na prije aprila 2005. nije mogla u zakonskom smislu da pokrije postupak o kojem je rije, to znai
da nije pruila zatitu Elizi Sederman od nepitovanja njenog privatnog ivota.
Kada je rije o eventualnim graanskopravnim sredstvima koja bi bila na raspolaganju Elizi

Sederman, Evropski sud je primijetio da je Apelacioni sud, kada je donio odluku o oslobaanju
ouha optubi, istovremeno odbacio i njen parnini tubeni zahtjev za naknadu tete. Kako je
istakla Drava, saglasno Zakonu o sudskom postupku, kada se krivinoj tubi pridrui parnini
zahtjev za naknadu tete, zakljuak koji sudovi donesu o pitanju krivine odgovornosti istovreme-
no je obavezujui za odluivanje po parninoj tubi za naknadu tete. Zapravo ne postoji nijedan
drugi pravni osnov na koji bi Eliza Sederman mogla da se pozove u svom zahtjevu za naknadu te-
te. Posebno se od njenog advokata nije moglo oekivati da se pozove na nemar ili nepanju, budui
da sam ouh nije tvrdio da je sluajno u kupatilu ostavio video-kameru natelovanu na snima-
nje. Konano, Evropski sud nije bio uvjeren da su vedski sudovi mogli da joj dodijele naknadu
na osnovu samo toga to bi ustanovili da je Konvencija za zatitu ljudskih prava bila prekrena.
U zakljuku, Evropski sud nije mogao da bude uvjeren u to da je Elizi Sederman pruena puna
zatita njenog prava na porodini ivot saglasno lanu 8, te je iz tih razloga ustanovio da se ovdje
radilo o krenju Konvencije.
lan 41.
Sud je stao na stanovite da vedska treba da isplati Elizi Sederman iznos od 10.000 eura na ime
nematerijalne tete i 29.700 eura na ime sudskih i ostalih trokova.
3. Komentar
Ouh podnositeljice predstavke tajno je snimao podnosteljicu predstavke dok se nalazila u kupa-
tilu, naga, i to je inio u seksualne svrhe, ali je taj ouh u albenom postupku osloboen zato to je
domai sud ustanovio da nisu postojali svi sastavni elementi konkretnog krivinog djela koje mu
je stavljeno na teret prije svega, on nije namjeravao da podnositeljica predstavke ikada sazna da
je tajno snimana. Ona je bila parnina stranka u krivinom postupku, ali zbog toga to je ouh na
kraju osloboen, nije bilo mogue da joj se dodijeli bilo kakva naknada tete. Po vedskom zakonu
nije postojalo nijedno krivinopravno ni graanskopravno sredstvo koje bi joj omoguilo da dobije
djelotvornu zatitu od nasrtaja na svoj integritet u konkretnim okolnostima njenog sluaja. Ovaj
sluaj je izvorno pokrenut pred Evropskim sudom po osnovu lanova 8. i 13. Konvencije, ali su i
vijee i Veliko vijee zakljuili da sluaj treba razmatrati iskljuivo sa stanovita lana 8. EKLJP
(iako je predstavka proglaena prihvatljivom i dio pritube koji je podnijet po osnovu lana 13. nije
proglaen neprihvatljivim). Evropski sud je ustanovio da se prituba odnosila na pravna sredstva
koja su podnositeljici predstavke bila na raspolaganju protiv ouha, a ne protiv Drave, ne bi li na
taj nain obezbijedila zatitu sutine prava po Konvenciji na nacionalnom nivou.
Kada je postupak na nacionalnom nivou ve bio u toku, vedska Vlada je 2004. formirala Odbor
za zatitu integriteta linosti da bi razmotrila potrebu za donoenjem optih zakonskih odreda-
ba u cilju zatite linog integriteta. Odbor za zatitu integriteta je 2008. godine predloio da u
Krivini zakon bude unesena opta odredba o nezakonitom fotografisanju, a 1. marta 2012. Vlada
je odobrila da se Pravnom vijeu podnese na razmatranje prijedlog pod naslovom Intruzivna
fotografija. Poslije svega toga, dana 1. jula 2013. na snagu je stupio novi zakon kojim je tajno sni-
manje nekog lica bez njegovog pristanka kada se ono nalazi pod tuem ili u kupatilu zabranjeno i
kanjivo po zakonu.
PRESUDE U SLUAJEVIMA
T. PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA
I V. PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA
16. decembar 1999.
(predstavke brojevi 24724/94 i 24888/94)
1. injenino stanje
Podnosioci predstavke, britanski dravljani roeni avgusta 1982. godine, osueni su u novembru
1993. godine za djelo otmice i ubistva dvogodinjeg djeaka. U vrijeme izvrenja krivinog djela
imali su deset godina, a jedanaest u vrijeme suenja, koje se odvijalo u javnosti pred redovnim
sudom i izazvalo je veliku medijsku panju. Nakon donoenja presude, podnosioci predstavke su
osueni na kaznu zatvora na neodreeno vrijeme. Prema engleskom pravu i praksi, djeca i malo-
ljetnici osueni na kaznu zatvora na neodreeno vrijeme moraju prvo odsluiti period odreen
"tarifom", koji odreuje dravni ministar, da bi se zadovoljili zahtjevi kanjavanja i odvraanja od

buduih injenja. Nakon isteka tarife, osueno lice se mora osloboditi izuzev ako, prema miljenju
Odbora za oslobaanje, predstavlja opasnost za javnu bezbjednost. Dravni ministar je za svakog
od podnosilaca predstavke odredio tarifu od 15 godina. Ova odluka je ponitena 12. juna 1997. u
postupku sudske revizije od strane Vijea lordova. Od tog dana jo nije odreena nova tarifa.
2. Odluka Suda
Podnosioci predstavke su se alili da su, zbog njihovih godina, javni postupak pred redovnim su-
dom u kome se sudi punoljetnim licima i kaznena priroda sankcije predstavljali povredu njihovog
prava da ne budu izloeni neovjenom i poniavajuem postupanju ili kanjavanju, kako je jam-
eno lanom 3. Evropske konvencije. Pored toga su se alili da im nije bilo osigurano pravino
suenje, to je suprotno zahtjevima lana 6. Konvencije. Osim toga, smatrali su da je kazna za-
tvora na neodreeno vrijeme predstavljala povredu njihovog prava na slobodu linosti, jamenog
lanom 5. Konvencije i da je injenica da je dravni ministar, a ne sudija, bio odgovoran za odre-
ivanje tarife bila protivna lanu 6. Konvencije. Napokon, alili su se da, protivno lanu 5. stav 4,
nije bilo mogunosti da se zakonitost njihovog boravka u zatvoru ispita pred sudskim organom,
kao to je Odbor za oslobaanje.
Sud je utvrdio da nije dolo do povrede lana 3. i lana 5. stav 1, ali da su povrijeeni lan 6. stav
1. u pogledu sudskog postupka i u pogledu utvrivanja tarife od strane dravnog ministra, lan 5.
stav 4. zbog nepostojanja bilo kakve mogunosti, od trenutka osude podnosilaca predstavke, da se
zakonitost njihovog boravka u zatvoru ispita pred sudskim organom.
lan 41.
Sud je na ime trokova postupka dodijelio 18.000 britanskih funti prvom podnosiocu predstavke
i 32.000 funti drugom podnosiocu predstavke.
3. Komentar
Ova presuda se prevashodno bavi veoma kompleksnim i specifinim pravilima engleskog pra-
va, koja se tiu maloljetnih lica optuenih za izvrenje tekih krivinih djela, kao to je ubistvo.
Meutim, od opteg interesa su dvije take: prvo, Sud je podsjetio na vanost toga da maloljet-
na lica ne smiju u sistemu krivinog prava biti u toj mjeri zastraena pravilima postupka da to
teti njihovoj sposobnosti da se djelotvorno brane; drugo, dravni ministri ne bi trebalo da imaju
ovlatenja ni da utvruju krivine sankcije niti da odluuju koji dio kazne osueno lice treba da
odslui. Ovo su pitanja o kojima treba da odluuju iskljuivo sudovi.
PRESUDA U SLUAJU
Z. I DRUGI PROTIV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA
10. maj 2001.
1. injenino stanje
Podnosioci predstavke, etvoro brae i sestara, Z. - djevojica roena 1982. godine, A. - djeak
roen 1984. godine, B. - djeak roen 1986. godine i C. - djevojica roena 1988. godine, svi su bri-
tanski dravljani.
Oktobra 1987. godine, zdravstveni nadzornik je uputio porodicu podnosilaca predstavke socijal-
noj slubi zbog zabrinutosti za djecu, izmeu ostalog i zbog prijava da je Z. krala hranu. Tokom
sljedee etiri i po godine, socijalna sluba je nadzirala porodicu i roditeljima pruala razliite
oblike pomoi. Tokom ovog perioda problemi su se nastavili. Oktobra 1989. godine, tokom istrage
provale u njihovu kuu, policija je nala djeje sobe u veoma prljavom stanju: na primjer, madraci
su bili natopljeni urinom. Marta 1990. godine izvijeteno je da Z. i A. uzimaju otpatke hrane iz
kanti za ubre u koli. Septembra 1990. godine, A. i B. su prema prijavi imali modrice na licu. U
vie prilika, izvijeteno je da su djeca bila zatvarana u svoje sobe i razmazivala izmet po prozori-
ma. Konano, 10. juna 1992. godine djeca su smjetena pod "hitnu starateljsku brigu" na zahtjev
njihove majke, koja je rekla da e ih "ubiti od batina" ako ne budu odvedena iz njenog starateljstva.
Psiholog-savjetnik, koja je ispitala djecu, utvrdila je da starije troje pokazuju znake ozbiljnih psi-
hikih poremeaja i primijetila da je to najtei sluaj nebrige i emocionalnog zlostavljanja koji je
ikad vidjela.
Zvanini tuilac je u ime podnosilaca predstavke pokrenuo postupak protiv lokalne vlasti traivi
nadoknadu, jer vlast nije pokazala odgovarajuu brigu za dobro djece i nije preduzela djelotvorne
korake da ih zatiti. Nakon postupka koji je okonan u Gornjem domu parlamenta, zahtjevi pod-
nosilaca predstavke su odbaeni. U presudi donesenoj 29. juna 1995. godine, koja se odnosila na
tri sluaja, lord Browne-Wilkinson je smatrao, izmeu ostalog, da su obziri javne politike takvi
da lokalne vlasti ne treba smatrati odgovornim za nebrigu u pogledu vrenja njihovih zakonskih
dunosti u obezbjeivanju dobrobiti djece.
2. Odluka Suda
Podnosioci predstavke su tvrdili da lokalna vlast nije preduzela odgovarajue zatitne mjere u
pogledu ozbiljne nebrige i zlostavljanja koje su trpili zbog loeg postupanja njihovih roditelja, o
emu je bila obavijetena, i da nisu imali nikakav pristup sudu ili djelotvoran pravni lijek u tom
pogledu. Oni su se pozvali na lanove 3, 6, 8. i 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
lan 3.
lan 3. pohranjuje jednu od najtemeljnijih vrijednosti demokratskog drutva, apsolutnu zabranu

muenja ili neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja. Drave koje su ratifikovale
Evropsku konvenciju o ljudskim pravima treba da poduzmu mjere da bi osigurale da pojedinci u
okviru njihove nadlenosti ne budu podvrgnuti neovjenom ili poniavajuem postupanju, uk-
ljuujui i takvo loe postupanje sprovedeno od strane privatnih lica. Ove mjere treba da prue
djelotvornu zatitu naroito djece i drugih lica kojima je potrebna zatita i ukljuuju razumne
korake da se sprijei loe postupanje za koje vlasti znaju ili bi trebalo da znaju. Nije sporno da su
nebriga i zlostavljanje koje su etvoro djece podnosilaca predstavke pretrpjela dostigli prag neo-
vjenog i poniavajueg postupanja. Vlada nije osporila zakljuak Komisije da je ovo postupanje
dostiglo nivo ozbiljnosti zabranjen lanom 3. i da drava nije ispunila svoju pozitivnu obavezu
po lanu 3. Konvencije da podnosiocima predstavke prui odgovarajuu zatitu od neovjenog i
poniavajueg postupanja. Na ovo postupanje je skrenuta panja lokalne vlasti, prvi put oktobra
1987. godine, koja je imala zakonsku obavezu da zatiti djecu i irok izbor sredstava, kojima je to
mogla postii, ukljuujui i njihovo odvoenje iz doma. Djeca su, meutim, bila odvedena "pod
hitno starateljstvo" tek na insistiranje njihove majke, 30. aprila 1992. godine.
Tokom razmatranog perioda od etiri i po godine, djeca su u svom domu bila izloena, po rijeima
djeijeg psihijatra-savjetnika, koja ih je ispitala, zastraujuim iskustvima. Odbor za nadoknadu
za krivine povrede takoer je utvrdio da su djeca bila podvrgnuta uasavajuoj nebrizi tokom du-
eg perioda i pretrpjela psihike i fizike povrede direktno pripisive krivinom djelu nasilja. Sud
je imao razumijevanja za teke i osjetljive odluke sa kojima se suoila socijalna sluba i za vano
naelo potovanja i ouvanja porodinog ivota. Ovaj sluaj, meutim, ne ostavlja mjesto nika-
kvoj sumnji o tome da je dolo do propusta sistema da zatiti podnosioce predstavke od ozbiljne
dugorone nebrige i zlostavljanja. Prema tome, dolo je do povrede lana 3. Konvencije.
lan 8.
Imajui u vidu svoj zakljuak o povredi lana 3, Sud je smatrao da ne postoji posebno pitanje po
lanu 8. Konvencije.
lan 6.
Razmatrajui primjenljivost lana 6, Sud se uvjerio da je, na poetku postupka, postojao ozbiljan
i istinski spor po pitanju postojanja prava na koja su se pozvali podnosioci predstavke po doma-
em pravu u vezi sa nevrenjem dunosti vlasti i da su podnosioci predstavke imali pravo albe po
domaem zakonu. lan 6. Konvencije je stoga primjenljiv na domai postupak koji su podnosioci
predstavke pokrenuli.
U pogledu saglasnosti sa lanom 6. Konvencije, Sud je utvrdio da je ishod domaeg postupka bio
da podnosioci predstavke, i druga djeca sa albama kao to su njihove, ne mogu da tue lokalnu
vlast za nebrigu da bi dobila nadoknadu, ma kako oigledne i ozbiljne povrede su pretrpjela i ma
kako nerazumno bilo ponaanje lokalnih vlasti koje su propustile da preduzmu korake da spri-
jee te povrede. Meutim, ovo nije proisteklo iz bilo kakve procesne prepreke ili primjene nekog
imuniteta koja bi ograniavala pristup sudu. Odbijanje albi podnosilaca predstavke posljedica
je primjene sutinskih pravnih naela od strane domaih sudova i nije na ovom Sudu da odluuje
o odgovarajuem sadraju domaeg zakona. I pored toga, podnosioci predstavke su imali pravo
tvrdei da je praznina u domaem pravu na koju su ukazali bila ona koja je dovela do postupka po
Konvenciji, ali po vienju Suda to je bilo pitanje po lanu 13, ne lanu 6. stav 1. Smatrajui da pravo
podnosilaca predstavke na pravni lijek treba biti ispitano po lanu 13, Sud nije utvrdio povredu
lana 6. Evropske konvencije.
lan 13.
Pri odluivanju da li je bilo povrede lana 13, Sud je primijetio da, kad je rije o navodnom pro-
pustu vlasti da zatiti lica od radnji drugih, rtvi ili porodici rtve treba da bude na raspolaganju
mehanizam za utvrivanje eventualne odgovornosti dravnih slubenika ili tijela za djela ili pro-
puste u vezi sa povredom njihovih prava po Konvenciji. Dalje, u sluaju povrede lanova 2. i 3, koji
se svrstavaju u najtemeljnije odredbe Konvencije, nadoknada za nematerijalnu tetu proisteklu
iz povrede treba u naelu da bude dostupna kao dio obeteenja.
Podnosioci predstavke su tvrdili da je u njihovom sluaju djelotvoran pravni lijek mogao da prui
samo sudski postupak protiv javnog tijela odgovornog za povredu. Sud je primijetio da je vlada
priznala da je izbor pravnih lijekova na raspolaganju podnosiocima predstavke bio nedovoljno
djelotvoran i da e u budunosti, po Zakonu o ljudskim pravima iz 1998. godine, rtve povreda
ljudskih prava biti u mogunosti da pokrenu postupak u sudovima ovlatenim da dodjeljuju od-
tete. Sud je utvrdio da podnosioci predstavke nisu imali na raspolaganju ni odgovarajua sredstva
za dobijanje odluke po pitanju njihovih tvrdnji da su lokalne vlasti propustile da ih zatite od ne-
ovjenog i poniavajueg postupanja niti mogunost da dobiju nadoknadu tete, koju su zbog
toga pretrpjeli. Kao posljedica toga, nije bio obezbeen djelotvoran pravni lijek u pogledu povrede
lana 3. Evropske konvencije i stoga je dolo do povrede lana 13.
lan 41.
Po lanu 41. Konvencije, Evropski sud je u pogledu materijalne tete dodijelio sljedee iznose: za
Z. 8.000 britanskih funti, za A. 100.000 funti, za B. 80.000 funti i za C. 4000 funti. Sud je takoer
dodijelio 32.000 funti svakom podnosiocu predstavke za nematerijalnu tetu i ukupnu sumu od
39.000 funti na ime trokova postupka.
SMJERNICE VIJEA EVROPE O PRAVOSUU PO MJERI DJETETA I KOMENTAR

SA OBJANJENJIMA UZ SMJERNICE
Smjernice Komiteta ministara Vijea Evrope o pravosuu po mjeri djeteta
(Dokument koji je usvojio Komitet ministara 17. novembra 2010. na 1.098. zasjedanju zamjenika
ministara) - Redigovana verzija od 31. maja 2011. (dostupno na www.coe.int/childjustice)
Preambula
Komitet ministara,
Imajui u vidu da je cilj Vijea Evrope postizanje veeg jedinstva meu svim zemljama-lanica-
ma, posebno promovisanjem usvajanja zajednikih pravila u pravnim stvarima;
Imajui takoer na umu potrebu da se obezbijedi djelotvorna primjena postojeih obavezujuih

univerzalnih i evropskih standarda kojima se tite i promoviu prava djece, ukljuujui tu, prije
svega:
Konvenciju Ujedinjenih nacija o statusu izbjeglica iz 1951;

Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966;
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966;
Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima djeteta iz 1989;
Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom iz 2006;
Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950, ETS br. 5);
Evropsku konvenciju o ostvarivanju djejih prava (1996, ETS br. 160);
Revidiranu Evropsku socijalnu povelju (1996, ETS br. 163);
Konvenciju Vijea Evrope o kontaktima u vezi s djecom (2003, ETS br. 192);
Konvenciju Vijea Evrope o zatiti djece od seksualne eksploatacije i seksualnog zlostav-
ljanja (2007, CETS no. 201);
Evropsku konvenciju o usvajanju djece (revidiranu) (2008, CETS br. 202);

Imajui na umu da je, kako je to zajameno na osnovu EKLJP i u skladu sa sudskom praksom
Evropskog suda za ljudska prava, pravo svakog lica da ima pristup pravdi i pravinom suenju
u svim njegovim komponentama (ukljuujui prije svega pravo da bude informisan, pravo da se
njegov glas uje, pravo na obaveznu odbranu i pravo da ga zastupa branilac) neophodno u demo-
kratskom drutvu i podjednako vai za djecu, uzimajui, meutim, u obzir njihovu sposobnost da
formiraju vlastite stavove;
Podsjeajui na relevantnu sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, odluke, izvjetaje
ili druge dokumente drugih institucija i organa Vijea Evrope, ukljuujui preporuke Evropskog
komiteta za sprjeavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja
(CPT), kao i izjave i miljenja komesara za ljudska prava Vijea Evrope raznovrsne preporuke
Parlamentarne skuptine Vijea Evrope;
Ukazujui na razne preporuke Komiteta ministara zemljama-lanicama u oblasti prava dje-

teta, ukljuujui Preporuku Rec(2003)5 o mjerama pritvora lica koja trae azil, Preporuku
Rec(2003)20 o novim nainima rjeavanja problema maloljetnike delinkvencije i ulozi
maloljetnikog pravosua, Preporuku Rec(2005)5 o pravima djece koja ive u ustanovama ko-
lektivnog smjetaja, Preporuku Rec(2006)2 o Evropskim zatvorskim pravilima, Preporuku CM/
Rec(2008)11 o Evropskim pravilima za maloljetne uinioce koja podlijeu sankcijama ili mjera-
ma i Preporuku CM/Rec(2009)10 o politikim smjernicama o integrisanju nacionalnih strategija
za zatitu djece od nasilja;
Podsjeajui na Rezoluciju br. 2 o pravosuu po mjeri djeteta, usvojenu na 28. Konferenciji evrop-
skih ministara pravde (Lancarote, oktobar 2007);
Imajui na umu vanost ouvanja prava djeteta instrumentima Ujedinjenih nacija, kao to su:
Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za maloljetniko pravosue (Pekinka

pravila, 1985);
Pravila Ujedinjenih nacija za zatitu maloljetnika lienih slobode (Pravila iz Havane,
1990);
Smjernice Ujedinjenih nacija za sprjeavanje maloljetnike delinkvencije (Smjernice iz
Rijada, 1990);
Smjernice Ujedinjenih nacija o pravosuu u stvarima u kojima su djeca rtve i svjedoci kri-
vinih djela (ECOSOC Res 2005/20, 2005);
Uputstvo generalnog sekretara Ujedinjenih nacija: pristup Ujedinjenih nacija maloljetni-
kom pravosuu (2008);
Smjernice Ujedinjenih nacija za odgovarajuu primjenu i uslove alternativnog staranja o
djeci (2009);
Naela u vezi sa statusom i radom nacionalnih ustanova za zatitu i unaprijeenje ljudskih
prava (Pariska naela);
Podsjeajui na potrebu da bude zajamena djelotvorna primjena postojeih obavezujuih normi

koje se odnose na prava djeteta, ime se zemlje-lanice ne sprijeavaju da uvedu ili da primjenjuju
vie standarde ili povoljnije mjere;
Pozivajui se na Program Vijea Evrope Izgradnja Evrope za djecu s djecom;
Priznajui napredak koji je postignut u zemljama-lanicama u pravcu razvoja pravosua po mjeri

djeteta;
Zapaajui, uprkos tome, i prepreke s kojima se suoavaju djeca u sistemu pravosua, kao to je,
izmeu ostalog, to da zakonsko pravo djece na pristup pravdi ne postoji, da je djelimino ili uslov-
no, da su postupci raznorodni i sloeni i da je mogua diskriminacija djece po razliitim osnovima;
Podsjeajui na potrebu da se sprijei mogua sekundarna viktimizacija djece u postupcima pra-
vosudnog sistema koji ukljuuju djecu ili utiu na njih;
Pozivajui zemlje-lanice da istrae sve pravne praznine (lacunae) i probleme i da utvrde oblasti
u koje bi bilo mogue uvesti naela i praksu pravosua po mjeri djeteta djeci;
Priznajui stavove i miljenja konsultovane djece u zemljama-lanicama Vijea Evrope;
Primjeujui da je cilj ovih smjernica doprinos utvrivanju praktinih lijekova za nedostatke u

pravu i praksi;
Usvaja sljedee smjernice koje treba da poslue kao praktino sredstvo zemljama-lanicama u
prilagoavanju njihovih pravosudnih i vansudskih sistema konkretnim pravima, interesima i
potrebama djece i poziva zemlje-lanice da obezbijede da te smjernice budu iroko prihvaene
i primijenjene meu organima vlasti koji su nadleni za prava djeteta u pravosuu ili su na neki
drugi nain ukljueni u tu oblast.
I. Obim i svrha
1. Ove smjernice se bave pitanjem mjesta i uloge, kao i stavova, prava i potreba djeteta u pra-
vosudnim postupcima i u alternativama takvim postupcima.
2. Smjernice treba da budu primijenjene na sve naine na koje je mogue da djeca budu, iz
bilo kog razloga i u bilo kom svojstvu, dovedena u kontakt sa svim nadlenim organima i
slubama koje se bave sprovoenjem krivinog, parninog ili upravnog prava.
3. Cilj ovih smjernica je da se obezbijedi da u svakom takvom postupku budu u potpunosti po-
tovana sva prava djeteta, ukljuujui pravo na to da ono bude informisano, da ima pravnog
zastupnika, da uestvuje i da bude zatieno u takvim postupcima, da se duna panja po-
sveti nivou njegove zrelosti i sposobnosti da razumije postupak, kao i okolnostima samog
predmeta. Potovanje prava djeteta ne smije da ugrozi prava ostalih uesnika u postupku.
II. Definicije
U smislu ovih smjernica o pravosuu po mjeri djeteta (u daljnjem tekstu: Smjernice):
a) dijete je svako lice mlae od 18 godina;

b) roditelj je svako lice s roditeljskom odgovornou, shodno unutranjem pravu. To moe
biti staratelj ili naimenovani pravni zastupnik ako roditelj vie ne snosi roditeljsku odgo-
vornost ili ako je odsutan;
c) pravosue po mjeri djeteta oznaava pravosudne sisteme koji jame potovanje i djelo-
tvorno sprovoenje svih prava djeteta na najviem moguem nivou, vodei rauna o dole
naznaenim naelima i posveujui dunu panju nivou zrelosti i razumijevanja djeteta
i okolnostima samog predmeta. To je prije svega pravosue koje je dostupno, primjereno
uzrastu, brzo, marljivo, prilagoeno potrebama i pravima djeteta i usredsrijeeno na te po-
trebe i prava, uz potovanje prava djeteta, ukljuujui pravo na ispravan postupak, pravo da
uestvuje u postupku i da razumije postupak, na potovanje privatnog i porodinog ivota i
na integritet i dostojanstvo.
III. Osnovna naela
1. Ove smjernice su zasnovane na postojeim naelima sadranim u instrumentima navede-

nim u preambuli i u praksi Evropskog suda za ljudska prava.
2. Ta naela su dodatno razraena u narednim odjeljcima i primjenjuju se na sva poglavlja
ovih smjernica.
A. Uee
1. Pravo sve djece da budu obavijetena o svojim pravima, da im se ukae na odgovarajue

puteve koji su im obezbijeeni radi pristupa pravosuu i da budu konsultovana i sasluana
u postupcima u kojima sama uestvuju ili koji utiu na njih treba da bude potovano. To
obuhvata i pridavanje dune panje stavovima djece, imajui na umu stepen njihove zrelo-
sti i sve tekoe u komunikaciji s kojima se ona mogu suoavati, u nastojanju da to uee
bude sadrajno.
2. Djecu treba smatrati punim nosiocima prava i tako treba postupati prema njima; ona treba
da budu ovlatena da ostvaruju sva svoja prava na nain koji uzima u obzir njihovu sposob-
nost da formiraju vlastite poglede i okolnosti samog predmeta.
B. Najbolji interes djeteta
1. Zemlje-lanice treba da jame djelotvorno ostvarivanje prava djece da njihovi najbolji in-
teresi budu osnovna briga u svim stvarima koje ih se tiu ili utiu na njih.
2. Prilikom procjene najboljih interesa djece koja su u to ukljuena ili djece na koju to utie:
a) njihovim stavovima i miljenja treba pridati odgovarajuu teinu;
b) sva druga prava djeteta, kao to je pravo na dostojanstvo, slobodu i ravnopravno postupanje
treba u svakom trenutku da budu potovana;
c) s vi nadleni organi vlasti treba da usvoje sveobuhvatan pristup kako bi na odgovarajui na-
in uzeli u obzir sve interese o kojima se tu radi, ukljuujui psiholoko i fiziko blagostanje
i pravne, socijalne i ekonomske interese djeteta;
3. Najbolji interesi sve djece koja su ukljuena u isti postupak ili predmet treba da budu oci-
jenjeni i odmjereni za svako od te djece ponaosob, u nastojanju da se pomire eventualni
sukobljeni interesi te djece.
4. Iako pravosudne vlasti imaju poslednju rije u pogledu strunosti i odgovornosti za do-
noenje konanih odluka, zemlje-lanice bi trebalo, tamo gdje je to potrebno, da usaglase
napore radi utvrivanja multidisciplinarnih pristupa kako bi se ostvario cilj procjene naj-
boljih interesa djece u svim onim postupcima u koje su ta djeca ukljuena.
C. Dostojanstvo
1. Prema djeci treba postupati s panjom, osjeajno, pravino i s potovanjem sve dok tra-
je postupak ili rasprava o predmetu, a posebnu panju treba posveivati njihovom linom
poloaju, blagostanju i konkretnim potrebama, uz puno potovanje njihovog fizikog i psi-
hikog integriteta. Na taj nain treba postupati prema djeci, bez obzira na to kako su dola u
dodir sa sudskim ili vansudskim postupkom ili kakvom drugom intervencijom, i bez obzira
na njihov pravni status i svojstvo u bilo kom postupku ili predmetu.
2. Djeca ne smiju biti podvrgnuta muenju ili neovjenom ili poniavajuem postupanju ili
kanjavanju.
D. Zatita od diskriminacije
1. Prava djece treba da se obezbeuju bez ikakve diskriminacije po bilo kom osnovu, kao to
su pol, rasa, boja koe ili etniko porijeklo, uzrast, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo
miljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, socioekonomsko porijeklo, status roditelja (jed-
nog ili oba), veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, roenje, rodni identitet
ili drugi status.
2. Ranjivijoj djeci, kao to su djeca migranti, izbjeglice ili djeca koja su podnijela zahtjev za
azil, djeca bez pratnje odraslih, djeca sa invaliditetom, djeca beskunici ili djeca sa ulice,
romska djeca i djeca smjetena u ustanove za stacionarni boravak moda e biti potrebno
da se obezbijedi konkretna zatita i pomo.
E. Vladavina prava
1. Naelo vladavine prava treba da bude primijenjeno na svu djecu, u potpunosti, isto onako
kao i na odrasle.
2. Elementi valjanog (pravosudnog) postupka, kao to su naela zakonitosti i srazmjernosti,
pretpostavka nevinosti, pravo na pravino suenje, pravo na pravni savjet, pravo na pristup
sudu i pravo na albu, treba da budu zajameni djeci na isti nain na koji su zajameni
odraslima i ne smiju biti umanjeni ili uskraeni pod izgovorom najboljih interesa djeteta.
To vai za sve sudske i vansudske i upravne postupke.
3. Djeca treba da imaju pravo pristupa odgovarajuim nezavisnim i djelotvornim mehaniz-
mima za ulaganje albe.
IV. Pravosue po mjeri djeteta prije, za vrijeme i nakon pravosudnih postupaka
A. Opti elementi pravosua po mjeri djeteta
1. Informacije i savjeti
1. Od svog prvog ukljuenja u pravosudni sistem i kontakta s njim ili s drugim nadlenim
organima vlasti (kao to su policija, imigraciono odeljenje, prosvjetne vlasti, socijalne ili
zdravstvene slube) i sve dok traje taj proces, djeca i njihovi roditelji treba da budu bez od-
laganja i na odgovarajui nain obavijeteni, inter alia, o sljedeem:
a) o svojim pravima, prije svega o konkretnim pravima koja djeca imaju u vezi sa sudskim ili
vansudskim postupcima u koje su ukljuena ili bi mogla da budu ukljuena, kao i o instru-
mentima koji im stoje na raspolaganju za ispravljanje eventualnih krenja njihovih prava,
ukljuujui mogunost da posegnu bilo za sudskim, bilo za vansudskim postupkom ili da
preduzmu kakvu drugu intervenciju; to moe obuhvatiti informacije o vjerovatnom tra-
janju postupaka, moguem pristupu procesnim apelacionim mehanizmima i nezavisnim
albenim mehanizmima;
b) o sistemu i postupcima koje to uee podrazumijeva, uzimajui u obzir posebno mjesto
koje e dijete imati i ulogu koju bi ono moglo da igra u tom postupku, kao i u razliitim pro-
cesnim koracima;
c) o postojeim mehanizmima podrke djetetu koje uestvuje u sudskim ili vansudskim
postupcima;
d) o primjerenosti i moguim posljedicama datih sudskih ili vansudskih postupaka;
e) gdje je to primjereno, o optubama ili o onome to slijedi poslije njihovog tubenog zahtje-
va ili pritube;
f ) o vremenu i mjestu odravanja sudskog postupka i drugih relevantnih zbivanja, kao to su
roita, ako se to tie djeteta lino;
g) o optem napretku i ishodu postupka ili intervencije;
h) o raspoloivosti zatitnih mjera;
i) o mehanizmima koji stoje na raspolaganju za reviziju odluka koje utiu na dijete;
j) o mogunostima za dobijanje naknade od poinioca ili od drave kroz pravosudni postu-
pak, kroz alternativne parnine postupke ili kroz neke druge postupke;
k) o raspoloivosti usluga (zdravstvenih, psiholokih, socijalnih, prevodilakih i drugih orga-
nizacija ili organizacija koje pruaju podrku) i o nainima pristupa takvim uslugama, kao
i o nainima pristupa hitnoj finansijskoj potpori, gdje je to primjenljivo;

l) o svim posebnim aranmanima koji stoje na raspolaganju kako bi se u najveoj moguoj
mjeri zatitili najbolji interesi (djeteta) u sluaju da ono stalno boravi u nekoj drugoj dravi.
2. Informacije i savjeti treba da budu prueni djeci na nain koji je prilagoen njihovom uzra-
stu i zrelosti, na jeziku koji ona mogu da shvate i koji je rodno i kulturno osjetljiv.
3. Po pravilu, i djeca i roditelji ili zakoniti zastupnici treba neposredno da dobiju sve informa-
cije. Davanje informacija roditeljima ne moe biti alternativa davanju informacija djetetu.
4. Materijal po mjeri djeteta koji sadri relevantne pravne informacije treba da bude dostu-
pan i iroko distribuiran, i treba uspostaviti posebne informativne slube namijenjene
djeci, kao to su specijalizovani sajtovi na internetu i telefonske slube za sluaj im je hitno
potrebna pomo (helpline).
5. Informacije o bilo kakvoj optubi protiv djeteta moraju biti date bez odlaganja i neposred-
no, odmah poto su te optube iznijete. Te informacije treba dati i djetetu i roditeljima
na nain koji e im omoguiti da shvate ta je taan sadraj optube i kakve su mogue
posljedice.
2. Zatita privatnog i porodinog ivota
6. Privatnost i lini podaci o djeci koja su ukljuena ili su bila ukljuena u sudske ili vansud-
ske postupke i druge intervencije moraju biti zatieni u skladu sa unutranjim pravom. To
po pravilu podrazumijeva da nikakve informacije ni podaci o linosti ne mogu biti stavljeni
na uvid javnosti niti objavljeni, posebno u medijima, ako bi ti podaci mogli da otkriju ili in-
direktno omogue objelodanjivanje identiteta djeteta, ukljuujui njegovu sliku, podroban
opis djeteta ili njegove porodice, ime, odnosno imena ili adresu, audio i video zapise itd.
7. Zakonodavnim mjerama ili nadzorom nad medijskom samoregulacijom zemlje-lanice
treba da sprijee medijsku povredu prava na privatnost iz smjernice 6, gore.
8. Zemlje-lanice treba da urede ogranien pristup celokupnoj evidenciji ili dokumentima
koji sadre podatke o linosti ili osjetljive podatke u vezi s djecom, posebno u postupcima u
koje su ta djeca ukljuena. Ako je potreban prijenos podataka o linosti i osjetljivih podata-
ka, zemlje-lanice treba da urede taj transfer imajui na umu najbolje interese djeteta, a u
skladu s relevantnim zakonodavnim mjerama u vezi sa zatitom podataka.
9. Kad god djeca daju iskaze ili svjedoe u sudskim ili vansudskim postupcima ili drugim
intervencijama, to bi, gdje god je to mogue, trebalo da se odvija iza zatvorenih vrata. Po
pravilu, tada treba da su prisutni samo oni koji su neposredno ukljueni, pod uslovom da ne
opstruiraju djecu u davanju iskaza svjedoka.
10. Struna lica koja rade s djecom i za djecu duna su da potuju stroga pravila povjerljivosti,
osim u onim sluajevima kada postoji opasnost od nanoenja tete djetetu.
3. Bezbjednost (posebne preventivne mjere)
11. U svim sudskim i vansudskim postupcima ili drugim intervencijama, djeca treba da budu
zatiena od nanoenja bilo kakve tete, ukljuujui zastraivanje, represalije i sekundar-
nu viktimizaciju.
12. Struna lica koja rade s djecom i za djecu treba, gdje god je to potrebno, da budu podvrg-
avana redovnim provjerama, u skladu sa unutranjim pravom i bez dovoenja u pitanje
nezavisnosti pravosua, kako bi se osiguralo da su podobna za rad s djecom.
13. Posebne preventivne mjere treba da budu primijenjene u odnosu na onu djecu gdje je na-
vodni poinilac jedan od roditelja, neko iz (ue) porodice ili lice koje neposredno brine o
djetetu.
4. Obuka strunih lica
14. Sva struna lica koja rade s djecom i za djecu treba da dobiju odgovarajuu neophodnu
interdisciplinarnu obuku o pravima i potrebama djece razliitih starosnih grupa, kao i o
postupcima koji su prilagoeni djeci.
15. Strunjaci koji su u neposrednom kontaktu sa djecom takoer treba da budu obueni u ko-
munikaciji s djecom svih uzrasta i u svim fazama njihovog razvoja, kao i sa onom djecom
koja se nalaze u situacijama u kojima su posebno osjetljiva.
5. Multidisciplinarni pristup
16. Uz puno potovanje prava djeteta na privatni i porodini ivot, treba podsticati blisku sa-
radnju izmeu strunjaka raznih profila kako bi se postiglo sveobuhvatno razumijevanje
djeteta, kao i procjena njegovog pravnog, psiholokog, socijalnog, emocionalnog, fizikog i
kognitivnog statusa.
17. Za struna lica koja rade s djecom ili za djecu (kao to su advokati, psiholozi, ljekari, poli-
cajci, imigracioni zvaninici, socijalni radnici i posrednici) u postupcima u koje su djeca
ukljuena ili koja se neposredno odraavaju na djecu treba obezbijediti zajedniki okvir za
ocjenjivanje koji e pruiti neophodnu podrku svima onima koji donose odluke, omoguu-
jui im da na najbolji nain slue interesima djeteta u svakom datom predmetu.
18. Prilikom primjene multidisciplinarnog pristupa treba dosljedno potovati profesionalna
pravila o povjerljivosti odnosno tajnosti.
6. Lienje slobode
19. Svaki vid lienja slobode djece treba da bude samo krajnja mjera i treba da traje najkrae
mogue.
20. Ako je odreeno da dijete bude lieno slobode, ono, po pravilu, treba da budu drano
razdvojeno od odraslih. Kada se djeca dre na istom mjestu sa odraslima, to treba da bude
iskljuivo iz izuzetnih razloga i zasnovano samo na najboljim interesima djeteta. U svim
okolnostima djeca treba da budu pritvorena u prostorijama koje su primjerene njihovim
potrebama.
21. S obzirom na ranjivost djece liene slobode, vanost porodinih veza i podsticanje na re-
integraciju u drutvo, nadleni organi treba da obezbijede potovanje i aktivnu podrku za
ostvarenje prava djeteta onako kako su ona propisana univerzalnim i evropskim instru-
mentima. Pored ostalih prava, djeca prije svega treba da imaju pravo na:
a) redovne i sadrajne kontakte s roditeljima, porodicom i prijateljima kroz posjete i pre-
pisku, osim onda kada su potrebna ogranienja u interesu pravde ili interesu djeteta, ali
ogranienja tog prava nikada ne treba da budu koritena kao kazna;
b) odgovarajue obrazovanje, profesionalno osposobljavanje i obuku, zdravstvenu zatitu,
kao i pravo na slobodu misli, savjesti i veroispovijesti i na mogunost da aktivno provode
slobodno vrijeme, ukljuujui tjelesni odgoj i sport;
c) pristup programima koji unaprijed pripremaju djecu za povratak u lokalne zajednice, s
tim to se u tim programima puna panja posveuje potovanju njihovih emocionalnih i
psihikih potreba, njihovim porodinim odnosima, stambenom smjetaju, mogunostima
obrazovanja i zapoljavanja i drutveno-ekonomskom statusu.
22. Motiv za liavanje slobode maloljetnika bez pratnje, ukljuujui tu i azilante, kao i za
odvajanje djece nikada ne smije da bude iskljuivo to to nemaju status lica sa stalnim
boravkom.
B. Pravosue po mjeri djeteta prije sudskog postupka
23. Donja starosna granica krivine odgovornosti ne treba da bude preniska i treba da bude
utvrena zakonom.
24. Alternative sudskom postupku, kao to je posredovanje, alternativno postupanje (u odno-
su na pravosudne mehanizme) i alternativno rjeavanje sporova, treba da budu podsticani
kad god mogu na najbolji nain sluiti najboljim interesima djeteta. Ako se takve alterna-
tive primjenjuju prije sudskog postupka, to ne treba da bude koriteno kao prepreka za
mogunost djetetovog pristupa pravdi.
25. Djeca treba da budu podrobno informisana i konsultovana o mogunosti da se oslone ili na
sudski postupak ili na alternativna vansudska rjeenja. U tim informacija takoer treba
bude i objanjenje moguih posljedica svake od tih opcija. Na temelju odgovarajuih infor-
macija, kako pravnih, tako i onih drugih, treba da postoji mogunost izbora da se primijeni
ili sudski postupak ili alternativa tom postupku, kad god takve alternative postoje. Djeci
treba omoguiti da dobiju pravni savjet i drugu pomo u ocjenjivanju primjerenosti i po-
eljnosti predloenih alternativa. Kada se donosi ta odluka, treba uzeti u obzir miljenje
djeteta.
26. Alternative sudskom postupku treba da jame ekvivalentni nivo pravne zatite. Potovanje
prava djece, onako kako je opisano u ovim smjernicama i u svim relevantnim pravnim
instrumentima o pravima djeteta treba da bude zajameno u istoj mjeri i u sudskim i u
vansudskim postupcima.
C. Djeca i policija
27. Policija treba da potuje lina prava i dostojanstvo sve djece i da vodi rauna o njihovoj
ranjivosti, to znai da uzima u obzir njihov uzrast i zrelost i sve posebne potrebe onih koji
mogu biti u stanju fizike ili mentalne invalidnosti ili koji imaju tekoa u komunikaciji.
28. Kad god policija privede neko dijete, to dijete treba da bude obavijeteno o razlozima zbog
kojih je pritvoreno i to na nain i jezikom koji su prilagoeni njegovom uzrastu i nivou nje-
govog razumijevanja. Djeci treba omoguiti pristup advokatu i mora im se pruiti prilika da
stupe u kontakt s roditeljima ili nekom osobom u koju imaju povjerenja.
29. Osim u izuzetnim okolnostima, roditelj (roditelji) treba da budu obavijeteni o djetetovom
boravku u policijskoj stanici, treba da budu upoznati s razlogom zbog koga je dijete odvede-
no u pritvor i od njih treba da bude zatraeno da dou u stanicu.
30. Dijete koje je dovedeno u pritvor ne treba ispitivati u odnosu na kriminalno ponaanje,
niti se od njega moe traiti da saini ili potpie izjavu u vezi s takvom svojom umijeano-
u, osim u prisustvu advokata ili jednog roditelja ili, ukoliko nema mogunosti da jedan
roditelj doe, nekog drugog lica u koje dijete ima povjerenje. Roditelj ili to lice mogu biti
iskljueni ukoliko su osumnjieni za uee u krivinom ponaanju ili za postupke koji se
svode na opstrukciju pravosua.
31. Policija treba da se postara da, koliko je god to mogue, nijedno dijete koje se nalazi u poli-
cijskom pritvoru ne boravi u prostoriji zajedno sa odraslim licima.
32. Vlasti treba da se postaraju da djeca u policijskom pritvoru borave u uslovima koji su bez-
bjedni i prilagoeni potrebama djece.
33. U zemljama-lanicama u kojima to spada u njihove dunosti, tuioci treba da obezbijede
da se za sve vrijeme istranog postupka koriste pristupi koji su sainjeni po mjeri djeteta.
D. Pravosue po mjeri djeteta tokom sudskih postupaka
1. Pristup sudu i pravosudnom postupku
34. Kao nosioci prava, djeca treba da imaju mogunost posezanja za pravnim lijekovima kako
bi djelotvorno ostvarila svoja prava ili preduzela korake ukoliko su ta njihova prava povri-
jeena. Unutranje pravo treba da obezbijedi djeci, gdje god je to primjereno, mogunost da
pristupe sudu ako u dovoljnoj mjeri razumiju svoja prava i koritenje pravnih lijekova radi
zatite tih prava, na temelju adekvatno pruenih pravnih savjeta.
35. Treba otkloniti sve prepreke koje djeci stoje na putu pristupa sudu, kao to su trokovi po-
stupka ili odsustvo pravnog zastupnika.
36. U sluaju nekih specifinih krivinih djela poinjenih nad djecom, ili izvjesnih aspekata
parninog ili porodinog prava, djetetu treba odobriti da pristupi sudu poto ono postane
punoljetno, gdje je to neophodno. Zemlje-lanice se time podstiu da preispitaju svoje za-
konske rokove zastarjevanja.
2. Pravno zastupanje i odbrana
37. Djeca treba da imaju pravo na vlastitog pravnog zastupnika i branioca, koji e djelovati u
njihovo ime, u postupku u kome postoji ili bi mogao da postoji sukob interesa izmeu djete-
ta i roditelja ili drugih zainteresovanih strana.
38. Djeca treba da imaju pristup besplatnoj pravnoj pomoi, pod istim uslovima kao i odrasli ili
pod povoljnijim uslovima od odraslih.
39. Advokati koji zastupaju djecu treba da budu obueni i upoznati s pravima djece i pitanjima
koja se na njih odnose, treba da dobijaju stalnu i temeljnu obuku i da budu kadri da komu-
niciraju s djetetom na njegovom nivou razumijevanja.
40. Djecu treba smatrati punopravnim klijentima koji imaju svoja prava i advokati koji zastu-
paju djecu treba da iznose miljenje te djece, odnosno djeteta.
41. Advokati treba da prue djetetu sve neophodne informacije i objanjenja u vezi s moguim
posljedicama dijetetovih stavova i/ili miljenja.
42. U sluajevima kada postoje sukobljeni interesi izmeu roditelja i djece, nadleni organ tre-
ba da imenuje ili staratelja ad litem (staratelj za posebne sluajeve) ili drugog nezavisnog
zastupnika da zastupa stavove i interese djeteta.
43. Treba jamiti odgovarajue zastupanje djeteta i njegovo pravo da bude zastupano nezavi-
sno od roditelja, posebno u postupcima u kojima su roditelji, lanovi porodice ili staratelji
navodni poinioci (krivinog djela).
3. Pravo djeteta da se njegovo miljenje uje i da izrazi svoje stavove
44. Sudije treba da potuju pravo djece da se njihova miljenja uju u svim pitanjima koja se
tiu njih samih ili barem da se uju onda kada se smatra da imaju dovoljan nivo razumi-
jevanja pitanja o kojima je rije. Sredstva koja se u te svrhe koriste treba prilagoditi nivou
razumijevanja djeteta i njegovoj sposobnosti komunikacije i pritom treba uzeti u obzir sve
okolnosti predmeta. Djecu treba konsultovati na nain na koji ona ele da se njihovo mi-
ljenje uje.
45. Treba pridati odgovarajuu teinu stavovima i miljenjima djeteta u skladu sa njegovim
uzrastom i zrelou.
46. Pravo da se uje glas djeteta je pravo, a ne dunost djeteta.
47. Dijete ne moe biti sprijeeno da se njegov glas uje iskljuivo na osnovu njegovog uzrasta.
Kad god dijete pokrene inicijativu da se njegov glas uje u predmetu koji ga se neposred-
no tie, sudija ne bi trebalo, osim ukoliko je to u najboljem interesu djeteta, da odbije da
saslua dijete, ve treba da uje njegove stavove u miljenjima o pitanjima koja ga se u da-
tom predmetu tiu.
48. Djeci treba pruiti sve neophodne informacije o tome kako da djelotvorno koriste pravo da
se uje njihov glas. Treba im, meutim, objasniti da njihovo pravo da se uje njihov glas i da
njihovi stavovi budu uzeti u razmatranje ne mora nuno odrediti konanu odluku.
49. Presude i odluke suda koje se tiu djece treba da budu propisno obrazloene i objanjene
djeci na jeziku koji ta djeca mogu da razumiju, posebno one odluke koje nisu u skladu sa
stavovima i miljenjima djeteta.
4. Izbjegavanje nepotrebnog odlaganja
50. U svim postupcima u koja su ukljuena djeca treba primijeniti naelo hitnosti kako bi se
brzo odgovorilo na okolnosti i zatitili najbolji interesi djeteta, uz istovremeno potivanje
vladavine prava.
51. U predmetima koji se tiu porodinog prava (na primjer roditeljstva, starateljstva, otmice
djeteta koju izvri roditelj), sudovi treba da pokau posebnu budnost kako bi izbjegli svaki
rizik od negativnih posljedica po porodine odnose.
52. Kad god je potrebno, sudske vlasti treba da razmotre mogunost donoenja privremenih
odluka ili izricanja preliminarnih (prethodnih) presuda ije sprovoenje bi trebalo nadzi-
rati izvjesno vrijeme da bi se docnije pristupilo njihovom preispitivanju.
53. U skladu sa zakonom, sudska vlast treba da ima mogunost da donosi odluke koje odmah,
bez odlaganja postaju izvrne, tamo gdje je to u najboljem interesu djeteta.
5. Organizacija postupka, okruenje po mjeri djeteta i jezik prilagoen djetetu
54. U svim postupcima, prema djeci treba postupati potujui njihov uzrast, njihove po-
sebne potrebe, njihovu zrelost i nivo razumijevanja, i vodei rauna o svim tekoama u
komunikaciji s kojima bi se ona mogla suoiti. Sluajevi u koja su ukljuena djeca treba
da se rjeavaju u okruenju koje nije zastraujue, ve je prilagoeno djetetu i njegovim
potrebama.
55. Prije poetka postupka, djeca treba da budu upoznata sa sudnicom i rasporedom u njoj ili s
drugim odajama (u kojima se postupak odrava), kao i sa ulogama i identitetom zvaninika
koji su ukljueni u postupak.
56. Treba koristiti jezik koji je primjeren uzrastu djeteta i nivou razumijevanja.
57. Kada djeca daju iskaze ili se sasluavaju u sudskom i vansudskom postupku i tokom drugih
intervencija, sudije i druga struna lica treba da se odnose prema njima s potovanjem i
paljivo.
58. Djeci treba dopustiti da budu u pratnji roditelja ili, gdje je to primjereno, druge odrasle oso-
be po vlastitom izboru, osim ukoliko je u odnosu na to lice donijeta obrazloena odluka u
suprotnom smislu.
59. Treba koristiti takve metode sasluanja kao to je video ili zvuni zapis ili pretpretresno
sasluanje iza zatvorenih vrata, i takve iskaze i svjedoenja treba smatrati prihvatljivim
dokazima.
60. Djeca treba da budu zatiena, koliko je god to moguno, od slika ili informacija koje bi mo-
gle djelovati tetno za njihovo blagostanje. Prilikom odluivanja o tome da li e djetetu biti
prikazane potencijalno tetne slike ili e mu biti predoene takve informacije, sudija treba
da trai savjet od drugih strunih lica, kao to su psiholozi i socijalni radnici.
61. Sjednice suda u kojima uestvuju djeca treba da budu prilagoene tempu i rasponu panje
same djece; treba planirati redovne pauze i roita ne smiju previe dugo da traju. Da bi
se olakalo uee djece u njihovom punom kognitivnom kapacitetu i da bi se podrala
njihova emocionalna stabilnost, treba na najmanju moguu mjeru svesti sve ono to bi za
vrijeme sjednice suda moglo da im poremeti ili odvue panju.
62. Koliko je god to mogue i primjereno, prostorije u kojima se odvijaju sasluanja djece ili u
kojima djeca ekaju treba da budu ureene tako da predstavljaju okruenje po mjeri djeteta.
63. Koliko je god to mogue, treba osnivati specijalne sudove (ili sudska vijea/odjeljenja)
postupke i ustanove za djecu koja dou u sukob sa zakonom. To bi moglo da obuhvati i for-
miranje specijalizovanih jedinica u policiji, pravosuu, sistemu sudova i tuilatava.
6. Dokazi/iskazi djece
64. Koliko je god to mogue, djecu treba da sasluavaju i uzimaju iskaze od njih obuena stru-
na lica. Treba uloiti sve mogue napore da djeca daju iskaze kao svjedoci u najpovoljnijoj
atmosferi i u najpogodnijim uslovima, uz voenje rauna o njihovom uzrastu, zrelosti i ni-
vou razumijevanja, kao i o svim eventualnim tekoama u komunikaciji koje bi mogla da
imaju.
65. Audio-vizuelni iskazi djece koja su rtve ili svjedoci treba da budu podsticani kao metod, uz
istovremeno potovanje prava drugih stranaka da ospore sadraj takvih iskaza.
66. Kada je potrebno vie od jednog sasluanja (razgovora), bilo bi poeljno da ih vodi isto lice
da bi se osigurala koherentnost pristupa u najboljem interesu djeteta.
67. Broj sasluanja treba da bude to je mogue vie ogranien, a duina tih razgovora treba da
bude prilagoena uzrastu djeteta i rasponu panje djeteta.
68. Koliko je god to mogue treba izbjegavati neposredni kontakt, suoavanje ili interakciju
izmeu djeteta koje je rtva ili svjedok i navodnih poinilaca, osim ukoliko do toga dolazi
na zahtjev djeteta-rtve.
69. Djeca treba da imaju mogunost da svjedoe u krivinim predmetima bez prisustva navod-
nog poinioca.
70. Postojanje manje strogih pravila o svjedoenju, kao to je odsustvo zahtjeva za polaganje
zakletve ili neke sline izjave, ili postojanje nekih drugih procesnih koraka koji su u pot-
punosti prilagoeni djetetu, samo po sebi ne treba ni u najmanjoj mjeri da umanji vrijednost
koja se pripisuje iskazu djeteta kao svjedoka ili dokaznom materijalu koji od djeteta potie.
71. Protokoli sasluanja koji uzimaju u obzir razliite etape razvoja djeteta treba da budu kon-
cipirani i primijenjeni, jer e na taj nain moi da bude potkrijepljena valjanost dokaznog
iskaza djeteta. U tim protokolima treba da bude izbjegnuto postavljanje sugestivnih pita-
nja, jer e se na taj nain poveati pouzdanost.
72. Kada je rije o najboljim interesima i blagostanju djeteta, trebalo bi da sudija bude u mo-
gunosti da dozvoli djetetu da ne svjedoi.
73. Iskazi i dokazi koje daje neko dijete nikada ne treba da budu unaprijed predstavljeni kao
nevaljani ili nepouzdani samo zbog djetetovog uzrasta.
74. Trebalo bi ispitati mogunost uzimanja iskaza od djeteta-rtve i djeteta-svjedoka u po-
sebno projektovanim objektima koji su napravljeni po mjeri djeteta i u okruenju koje je u
potpunosti prilagoeno djeci.
E. Pravosue po mjeri djeteta poslije sudskih postupaka
75. Djetetov advokat, staratelj ad litem ili pravni zastupnik treba da komuniciraju s djetetom
i da mu objasne odreenu odluku ili presudu na jeziku koji je prilagoen njegovom nivou
razumijevanja i treba da mu prue neophodne informacije o eventualnim mjerama koje
je mogue poduzeti, kao to su ulaganje albe ili posezanje za nezavisnim apelacionim
mehanizmima.
76. Nacionalne vlasti treba da poduzmu sve potrebne korake da bi olakale neodlono izvre-
nje sudskih odluka/presuda kada se te odluke, odnosno presude odnose na djecu ili na bilo
koji nain utiu na njih.
77. Kada odluka nije izvrena, djecu treba obavijestiti, ako je to mogue, preko njihovog
advokata, staratelja ad litem ili pravnog zastupnika o tome koji im pravni lijekovi stoje
na raspolaganju, bilo kroz pristup pravosuu, bilo tako to e posegnuti za vansudskim
mehanizmima.
78. Izvrenje presuda silom treba da bude samo krajnja mjera u porodinim predmetima u
koja su umijeana djeca.
79. Poslije donoenja presude u izrazito konfliktnom postupku, trebalo bi ponuditi usmjera-
vanje i podrku, u idealnim uslovima besplatno, djeci i njihovim porodicama; tu podrku
treba da prue specijalizovane slube.
80. Treba obezbijediti posebnu zdravstvenu njegu i odgovarajue socijalne i terapeutske
programe intervencije ili mjera posebno namijenjenih rtvama zanemarivanja, nasilja,
zlostavljanja ili drugih krivinih djela; u idealnim uslovima ta njega ili programi inter-
vencije i odgovarajue mjere trebalo bi da budu besplatni; djecu i one koji se o njima brinu
treba bez odlaganja i na odgovarajui nain obavijestiti o raspoloivosti takvih usluga.
81. Advokat, staratelj ili pravni zastupnik djeteta treba da bude ovlaten da preduzme sve ne-
ophodne mjere kako bi podnio zahtjev za isplatu naknadu tete tokom krivinog postupka
u kome je dijete bilo rtva ili po okonanju tog postupka. Ako je to primjereno, trokove bi
trebalo da pokrije drava i da ih potom naplati od poinioca.
82. Mjere i sankcije namijenjene djeci koja dou u sukob sa zakonom uvijek treba da budu
konstruktivni i individualizovani odgovori na poinjena djela, s tim to se neprestano
mora imati na umu naelo srazmjernosti, pored uzrasta, fizikog i mentalnog blagostanja
djeteta, stepena njegovog razvoja i svih okolnosti datog predmeta. Pravo na obrazovanje,
profesionalnu obuku, zapoljavanje, rehabilitaciju i reintegraciju treba da bude zajameno.
83. Da bi se podstakla reintegracija u drutvo, a u skladu s unutranjim pravom, krivini dosijei
djece ne treba da se daju nikome van pravosudnog sistema poto dijete postane punoljetno.
Izuzeci u vezi s objelodanjivanjem takvih informacija mogu biti dozvoljeni u sluajevima
tekih krivinih djela, inter alia iz razloga javne bezbjednosti ili onda kada se radi o mogu-
nosti zaposlenja na radnom mjestu koje podrazumijeva kontakt sa djecom.
7. Promovisanje drugih koraka po mjeri djeteta
Ohrabruju se zemlje-lanice da:
a) podravaju istraivanja koja e obuhvatiti sve aspekte pravosua po mjeri djece, uklju-
ujui tehnike voenja razgovora (sasluanja) koje su potpuno prilagoene djeci i irenje
informacija o takvim tehnikama i obuku iz njih;
b) razmjenjuju u meunarodnim okvirima praksu i promoviu meunarodnu saradnju u
oblasti pravosua po mjeri djece;
c) podravaju objavljivanje i najsveobuhvatnije mogue upoznavanje javnosti s verzija-
ma svih relevantnih pravnih instrumenata koje su sroene tako da budu sasvim po mjeri
djeteta;
d) osnivaju ili odravaju i, tamo gdje je potrebno, pojaavaju i unaprijeuju informativne
biroe specijalizovane za oblast djejih prava, vjerovatno povezanih sa advokatskim udru-
enjima (komorama), socijalnim slubama, ombudsmanom za prava djeteta, nevladinim
organizacijama (NVO) itd.;
e) olakaju pristup djece sudovima i apelacionim mehanizmima i u jo veoj mjeri priznaju
i olakaju ulogu nevladinih organizacija i drugih nezavisnih tijela ili ustanova, kao to su
zatitnici graana za prava djeteta (djeji ombudsmeni) u pruanju podrke djelotvornom
pristupu djece sudovima i nezavisnim apelacionim mehanizmima, kako na nacionalnom,
tako i na meunarodnom nivou;
f ) razmotre mogunost uspostavljanja sistema specijalizovanih sudova i advokata za djecu i
jo vie razviju i unaprijede sudove u kojima se mogu preduzimati i pravne i socijalne mjere
u korist djece i njihovih porodica;
g) razrade, unaprijede i olakaju - djeci i ostalima koji postupaju u njihovo ime koritenje
univerzalnih i evropskih mehanizama za zatitu ljudskih prava i posebno djejih prava u
traenju pravde i zatiti prava onda kada ne postoje domai pravni lijekovi ili poto su oni
ve iscrpljeni;
h) uine da ljudska prava, ukljuujui tu prava djece postanu obavezni deo nastavnog plana i
programa i obuke strunih lica koja rade s djecom;

i) razviju i podre sisteme iji je cilj podizanje nivoa svijesti roditelja o pravima djece;
j) osnivaju interdisciplinarne meuresorne centre koji su potpuno prilagoeni djeci, a na-
mijenjeni su djeci rtvama i svjedocima (krivinih djela); u tim centrima bi se mogla
sasluavati djeca rtve i svjedoci u forenzike svrhe, mogla bi se obavljati sveobuhvatna
njihova procjena i moglo bi im se omoguiti da upravo u tim centrima dobiju sve relevantne
terapeutske usluge odgovarajuih strunih osoba;
k) osnivaju specijalizovane i dostupne informativne slube i slube podrke, kao to su on line
konsultacije, linije za pruanje neodlone pomoi (helplines) i slube na nivou lokalne za-
jednice, a sve te usluge treba da budu besplatne;
l) obezbijede da svi zainteresovani strunjaci koji rade u kontaktu s djecom u pravosudnim
sistemima dobiju odgovarajuu podrku i obuku, kao i praktine smjernice za rad kako bi se
prava djece mogla jamiti i ostvarivati na odgovarajui nain, posebno onda kada se ocje-
njuju najbolji interesi djeteta u svim vidovima postupaka u koje su djeca ukljuena ili koja
ih se tiu.
8. Nadzor i ocjena
Zemlje lanice se takoer podstiu da:
a) revidiraju unutranje pravo, sektorske politike i praksu kako bi obezbijedile da budu predu-
zete neophodne reforme radi sprovoenja ovih smjernica;
b) bez odlaganja ratifikuju (potvrde), ako to dosad nisu uinile, relevantne konvencije Vijea
Evrope u vezi s pravima djeteta;
c) c. periodino preispitaju i ocijene svoje metode rada u kontekstu pravosua po mjeri
djeteta;
d) odravaju ili uspostave okvir, ukljuujui okvir koji e initi jedan ili vie nezavisnih me-
hanizama, zavisno od situacije, radi promovisanja i nadzora nad sprovoenjem postojeih
smjernica, u skladu sa svojim pravosudnim i upravnim sistemima;
e) obezbijede da civilno drutvo, a posebno one organizacije, institucije i tijela kojima je cilj
promovisanje i zatita prava djeteta, u potpunosti uestvuju u postupku nadzora.
Tumaenje i komentari
Opti komentari
Zato novi instrumenti?
1. Za Vijee Evrope zatita prava djece i promovisanje pravosua po mjeri djece predstavlja
prioritet. Pitanje zatite djece zauzima istaknuto mjesto u Akcionom planu Treeg samita
efova drava ili vlada Vijea Evrope, koji je odran u Varavi 2005. godine.
2. Iako na meunarodnom i evropskom planu, kao i na planu pojedinanih drava postoji
izvjestan broj pravnih instrumenata, i u pravu i u praksi i dalje postoje velike praznine, a
vlade i struna lica koja profesionalno rade s djecom zahtijevaju smjernice koje bi mogle
da im obezbijede djelotvornu primjenu standarda ustanovljenih u tim pravnim instrumen-
tima. U poznatom predmetu V. i T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva dvojica desetogodinjih
djeaka kidnapovala su i na smrt pretukla jednog dvogodinjaka, pa im je sueno kao
odraslima, pod budnim okom medija koji su podrobno izvjetavali o tome. Evropski sud
za ljudska prava docnije je ustanovio da je tim djeacima suenje bilo nerazumljivo i za-
straujue, te da oni stoga nisu mogli djelotvorno da uestvuju u postupku koji je protiv njih
voen, pa je presudio da je u tom sluaju bio prekren lan 6. Evropske konvencije za zati-
tu ljudskih prava, koja jami pravo na pravino suenje. U predmetu Sahim protiv Nemake
Sud je ustanovio da je dolo do sutinskog krenja prava po Evropskoj konvenciji za zatitu
ljudskih prava zbog toga to nisu sasluani stavovi samog djeteta, i ukazao je na to da je
domai sud trebalo da preduzme znatne korake kako bi obezbijedio neposredan kontakt
s djetetom jer su, iskljuivo na taj nain, mogli da budu utvreni najbolji interesi djeteta.
3. Ti sluajevi su se mogli dogoditi u gotovo svakoj zemlji-lanici Vijea Evrope. Oni ilustru-
ju potrebu za pojaanim pristupom pravdi i za poboljanjem postupanja prema djeci u
sudskim i vansudskim postupcima, kao to svjedoe o povienju nivoa znanja i svijesti
strunih lica koja profesionalno rade s djecom u takvim postupcima i vanost toga da se
tim licima obezbijedi prilagoena obuka da bi bila u stanju da jame najbolje interese dje-
teta, to e sve zajedno pogodovati boljem ostvarivanju pravosudne funkcije.
Predhistorija
4. Ove smjernice predstavljaju neposredan odgovor Vijea Evrope na rezoluciju br. 2 o pra-
vosuu po mjeri djeteta koja je usvojena na 28. konferenciji evropskih ministara pravde
(Lancarote, 2526. oktobar 2007), kojom su za zemlje-lanice zahtijevane konkretne
smjernice u toj oblasti. Komitet ministara je tada dao uputstvo za etiri organa Vijea
Evrope u kojem im je naloio da izrade smjernice o pravosuu po mjeri djeteta (u daljnjem
tekstu: smjernice) u kojima e biti predloena rjeenja za pruanje pomoi zemljama-la-
nicama u formiranju takvih pravosudnih sistema koji e odgovarati konkretnim potrebama
djece, a sve radi toga da se djeci obezbijedi djelotvoran i odgovarajui pristup pravosuu uz
djelotvorno i primjereno postupanje prema njima u toj oblasti, svejedno da li se radi o gra-
anskoj, upravnoj ili krivinoj oblasti prava.
Metod rada
5. Imajui na umu tu transferzalnu perspektivu, Vijee Evrope je usvojio jedan inovativni in-
tegrisani pristup tako da je povezao tri svoja kljuna meuvladina komiteta koja se bave
graanskim i upravnim pravom (Evropski komitet za pravnu saradnju CDCJ), krivi-

nim pravom (Evropski komitet za probleme kriminala CDPC), optim ljudskim pravima
(Nadzorni komitet za ljudska prava CDDH) i Evropsku komisiju za efikasnost pravosua
(CEPEJ). Ove smjernice su takoer izraene i u tijesnoj saradnji s programom Izgradnje
Evrope za djecu i s djecom, koji je pravosue po mjeri djeteta postavio kao jedan od osnov-
nih stubova Strategije Vijea Evrope za potovanje prava djece u periodu 20092011.
6. Vijee Evrope je ovu aktivnost zapoelo 2008. godine pripremom etiri ekspertska iz-
vjetaja u kojima su ocijenjeni izazovi i prepreke sa kojima se djeca suoavaju kada je
rije o pristupu pravdi na nivou vlastite drave u svim sektorima pravosudnog sistema.
Ti izvjetaji su predstavljeni i potom su koriteni kao osnova za diskusiju na visokim kon-
ferencijama Vijea Evrope odranim pod pokroviteljstvom vedskog predstavnika koji je
predsjedavao Komitetu ministara, Izgradnja Evrope za djecu i sa djecom ka Strategiji
za 20092011, koja je odrana u tokholmu od 8. do 10. septembra 2008, kao i pod pred-
sjedavanjem panskog predstavnika u Komitetu ministara, Zatita djece u evropskim
pravosudnim sistemima, Toledo, 12. i 13. marta 2009. godine. Zakljuci tih izvjetaja i po-
menutih dviju konferencija utrli su put izradi ovih smjernica i pruili dragocjeni materijal
Grupi specijalista za pravosue po mjeri djeteta (CJ-S-CH) koja je osnovana da bi pripre-
mila smjernice u periodu 20092010.
Izrada teksta
7. Grupa je bila sastavljena od 17 nezavisnih strunjaka koje je odabralo Vijee Evrope u

konsultacijama sa CDCJ, CDPC i CDDH na osnovu njihovog iskustva koje su stekli u
oblasti prava djeteta, potujui ravnoteu njihovih specijalistikih sektora (izmeu gra-
anskopravnog i upravnopravnog sektora, krivinog sektora i sektora ljudskih prava),
kao i geografsku ravnoteu i ravnoteu meu spolovima. Predsjedavajui grupe bio je
Somus Karo (Seamus Carroll) (Irska), inae predsjednik CDCJ, potpredsjednica je bila
Ksenija Turkovi (Hrvatska), koju je imenovao CDPC, dok je nauni ekspert bila ga Anki
Vandekerkova (Ankie Vandekerckhova), specijalista za prava djeteta iz Belgije.
8. U sastav grupe ulazile su sudije, advokati, tuioci, pravnici-naunici, psiholozi, policajci,
socijalni radnici i predstavnici zemalja-lanica, te je ona samim tim bila multidiscipli-
narna po svome sastavu. Njenom radu je takoer doprinio profesionalno irok spektar
posmatraa, ukljuujui predstavnike vodeih meunarodnih meuvladinih i nevladinih
organizacija.
9. Nacrt smjernica i njihova tumaenja razmotrio je i odobrio CDCJ na svom 85. plenar-
nom sastanku koji je odran od 11. do 14. oktobra 2010, prije nego to je sve preneseno na
Komitet ministara radi usvajanja 17. novembra 2010. Pre toga su CDPC i CDDH razmotrili
tekst i podrali ga na svojim plenarnim sjednicama (710. juna, odnosno 1518. juna 2010).
Konsultacije aktera
10. Konsultacije raznih aktera o Nacrtu smjernica odvijale su se za sve vrijeme izrade nacrta
teksta u vidu kontinuiranih konsultacija s javnou o nekoliko verzija teksta koje su jedne
za drugom izraivane od oktobra 2009. do maja 2010. godine. U Strazburu je 7. decembra
2009. odrana posebna rasprava u kojoj su uestvovale vodee meunarodne nevladine or-
ganizacije i drugi akteri koji su specijalizovani u oblasti prava djeteta. etvrta verzija teksta
Nacrta smjernica dostavljana je, u periodu izmeu januara i maja 2010, zemljama-lanica-
ma i nacionalnim organizacijama zaduenim za koordinaciju, kako bi sve one poslale svoje
komentare. Te komentare je kasnije, prilikom izrade konane verzije teksta, uzela u obzir
Grupa strunjaka, ime je osiguran transparentan i inkluzivan proces njegovog usvajanja.
Konsultacije s djecom i omladinom
11. U skladu sa uslovima rada postavljenim Grupi strunjaka, Vijee Evrope je takoer or-
ganizovalo neposredne konsultacije s djecom i omladinom o pravosuu u 2010. godini.
Tom procesu je doprinijelo oko 30 partnera iz cijele Evrope koji su uestvovali u izradi,
prevoenju i dijeljenju jednog upitnika na 11 jezika i u organizaciji fokus-grupa. Dr Ursula
Kilkeli (Kilkelly), strunjak za prava djeteta iz Irske, analizirala je tano 3.721 odgovor iz 25
zemalja i tu analizu je uzeo u obzir CJ-S-CH prilikom izrade konane verzije Smjernica.
Kljune teme obuhvatale su porodicu, problem povjerenja, odnosno nepovjerenja u autori-
tete, potrebu za potovanjem djece i omladine i vanost toga da se sasluaju miljenja djece
i omladine.
12. Te konsultacije su predstavljale prvi pokuaj Vijea Evrope da neposredno ukljui djecu i
omladinu u izradu teksta nekog pravnog instrumenta i one e biti proirene na nove sli-
ne aktivnosti da bi se obezbijedilo sadrajno uee djece i mladih u normativnom radu
Organizacije. Sve je to obavljeno uz finansijsku podrku finske vlade.
13. Tokom izrade teksta, unijete su mnogobrojne promjene da bi se osiguralo da smjernice
budu u potpunosti usaglaene s potrebama djece i da odgovaraju onome to su djeca navela
u svojim miljenjima o pravosudnom sistemu. Ukupno uzevi, uinjen je istinski i sasvim
autentian napor da se obezbijedi da svi ti stavovi budu uzeti u obzir i da se odraze u po-
drobnostima, obimu i snazi formulacije samih smjernica.
14. Stavovi djece su prije svega koriteni da bi se:
podrali obim i nain na koji se u Smjernicama priznaje pravo djece da se uje njihov glas,
da budu obavijetena o svojim pravima, da uivaju mogunost nezavisnog zastupanja i
da djelotvorno uestvuju u odlukama koje se o njima donose; formulacije u svim relevan-
tnim odjeljcima posebno su pojaane upravo u tim aspektima, na primjer, sada se u tekstu
Smjernica zahtijeva od sudija da potuju pravo sve djece da se uje njihov glas u svim
stvarima koje ih se tiu i zahtijeva se da sredstva koja se pritom koriste budu prilagoena
razumijevanju djece i mogunosti komunikacije i da uzmu u obzir sve okolnosti datog

predmeta;
obezbijedilo da se u Smjernicama nae odgovarajua odredba zahvaljujui kojoj e djeca
moi da shvate i dobiju povratnu informaciju o znaaju koji se pridaje njihovim miljenjima;
pojaala formulacija one odredbe u Smjernicama koja se odnosi na podrku djeci prije, za
vrijeme i poslije kontakta s pravosudnim sistemom, pritom je posebna panja pridata ulozi
roditelja i onih u koje djeca imaju puno povjerenje (na primjer, u odjeljku o djeci i policiji);
podrala ona odredba u Smjernicama koja se odnosi na neopozivo pravo pristupa nezavi-
snim i djelotvornim apelacionim mehanizmima u svim dijelovima pravosudnog sistema,
podrala specijalizacija meu strunim osobama i zahtjev za odgovarajuom obukom svih
strunih osoba koje profesionalno dolaze u kontakt s djecom u pravosudnom sistemu; sva
ta pitanja su smatrana pitanjima od centralnog znaaja za rjeavanje problema nedostatka
povjerenja u autoritete na koji su djeca ukazala tokom konsultacija;
pootrila odredba koja se odnosi na povjerljivost, odnosno uvanje tajnosti u profesional-
nim kontaktima s djecom;
promovisale konsultacije i partnerstvo s djecom gdje god je to primjereno, u vezi s funk-
cionisanjem sistema pravosua za djecu i u vezi s razvojem i preispitivanjem zakona,
sektorske politike i prakse.
Struktura i sadraj
15. Ove smjernice predstavljaju neobavezujui instrument. Mada se u njima esto koristi
formulacija trebalo bi tamo gdje su relevantna naela preuzeta iz nekog obavezujueg
pravnog instrumenta, svejedno da li instrumenta Vijea Evrope ili kakvog drugog meuna-
rodnopravnog instrumenta, uloga kondicionala se ne treba shvatiti kao smanjenje pravnog
dejstva obavezujueg instrumenta o kojem je rije.
16. Smjernice se temelje na postojeim meunarodnim, evropskim i nacionalnim standardi-
ma i nadograuju te standarde. Njihovo rukovodno naelo predstavljaju najbolji interesi
djeteta, budui da one uzimaju u obzir osnovna naela utvrena Evropskom konvencijom
za zatitu ljudskih prava i odgovarajuom praksom Suda i Konvencijom Ujedinjenih naci-
ja o pravima djeteta. Smjernice promoviu i tite, izmeu ostalog, pravo na informisanje,
zastupanje i uee djece u sudskim i vansudskim postupcima, dajui mjesto djetetu i
omoguavajui da se uje njegov glas u pravosuu u svim fazama postupka. Kao prakti-
no sredstvo, ove smjernice predstavljaju dobru praksu i predlau praktina rjeenja za
ispravljanje pravnih nedosljednosti i pravnih praznina. Na primjer, one se bave pitanjem
konkretnih tehnika koje omoguuju da se dijete stvarno uje (ukljuujui i sve ono to se
odnosi na okruenje u samoj sudnici). U tom smislu, ove smjernice nisu samo deklaracija
naela, ve tee ka tome da budu praktini vodi za primjenu i irenje meunarodno usa-
glaenih i obavezujuih standarda.
17. U skladu s pravilima CJ-S-CH, tekst smjernica je strukturiran oko razliitih naela koja su
primjenljiva prije, za vrijeme i po zavretku postupka.

18. Panja onih zemalja-lanica Vijea Evrope koje razmatraju mogunost izrade zakona koji
e se baviti djecom u sudskim i vansudskim postupcima skree se na relevantna naela,
standarde i uoenu dobru praksu sadranu u ovim smjernicama.
Uvod
19. Tokom proteklih nekoliko decenija, mnoge javne i privatne organizacije, ombudsmani, su-
bjekti politikog odluivanja i ostali nastojali su da osiguraju da djeca budu svesna svojih
prava i da ta prava budu jasno naznaena u njihovom svakodnevnom ivotu. Nedavno smo
obiljeili 60 godina Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i 20 godina Konvencije
UN o pravima djeteta, ali realnost na nacionalnom, regionalnom i meunarodnom nivou
isuvie esto svjedoi o tome da se prava djeteta i dalje kre.
20. Djeca mogu doi u kontakt sa sudskim i vansudskim postupcima na mnogo razliitih na-
ina: onda kada se njihovi roditelji razvode ili kada se vodi bitka za starateljstvo oko djece,
kada sami poine kakvo krivino djelo, kada budu svjedoci krivinih djela ili rtve izvrenja
nekog krivinog djela, kada trae azil itd. Djeca su nosioci prava i u tom kontekstu je neop-
hodno da svi postupci budu u veoj mjeri prilagoeni djeci, kako bi im se na najbolji nain
pruila podrka, ukoliko budu morala da se oslone na neki sudski ili vansudski postupak da
bi njihova prava bila zatiena.
21. Kada je rije o djeci, postoje mnoge pravne, socijalne, kulturne i ekonomske prepreke nji-
hovom pristupu sudu, a najvanija meu tim preprekama vjerovatno je odsustvo pravne i
poslovne sposobnosti. Veoma esto roditelji ili staratelji pravno zastupaju djecu. Meutim,
onda kada pravni zastupnik ne eli da postupa u ime djece, ili kada nije kadar da to uini, a
nadleni organi javne vlasti ne pokrenu postupak, djeca esto nemaju nikakvu mogunost
da odbrane svoja prava ili da sprijee krenja (tih prava). U takvim sluajevima, i ukoliko
nadleni organ nije imenovao specijalnog zastupnika, djeca ne mogu da uivaju osnovno
pravo i pokrenu neko pitanje pred sudom, iako Evropska konvencija za zatitu ljudskih
prava sadri nekoliko temeljnih naela u tom smislu (vidi lan 6, koji, izmeu ostalog,
predvia pravo na pravino suenje). I mada Evropska konvencija za zatitu ljudskih pra-
va jami ljudska prava svakome, pokretanje nekog pitanja pred sudom posebno je teko
upravo za djecu. Uprkos injenici da Sud u svojoj praksi ima nekoliko predmeta u kojima
se bavio pravima djeteta, injenica je da su i domai i meunarodni sudovi rijetko dostupni
djeci i da su obino odrasli ti koji pokreu postupke u njihovo ime. Iz tih razloga, bilo je po-
trebno da se Smjernice o pravosuu po mjeri djeteta upravo pozabave tom potrebom djece
za pristupom pravosuu.
22. Smjernice o pravosuu po mjeri djeteta nastoje da se bave statusom i poloajem djece i na-
inima na kojima se prema njima postupa u sudskim i vansudskim postupcima. Meutim,
prije nego to neki sluaj bude iznijet pred sud, moe se pokazati da je u najboljem in-
teresu djeteta da se posegne za metodima alternativnog rjeavanja sporova, kao to je
posredovanje. Ove smjernice obuhvataju i postupke koji se vode pred sudom, i one koji se
odvijaju van suda.
23. Svrha ovih smjernica je da se podstakne diskusija o pravima djece u praksi i da se ohrabre
zemlje-lanice da preduzmu daljnje korake kako bi ta prava pretvorile u stvarnost i kako
bi ispunile postojee pravne praznine. Nije svrha ovih smjernica da utiu na pitanja sup-
stancijalnog prava ili supstancijalnih prava djece, niti su one obavezujue po svojoj prirodi.
Veina ovih smjernica nalae samo promjenu pristupa u postupanju prema miljenjima i
potrebama djece.
24. Takoer, svrha ovih smjernica je da poslue kao praktino sredstvo pomou koga ze-
mlje-lanice mogu da prilagode svoje sudske i vansudske sisteme konkretnim potrebama
djece u krivinim, upravnim i graanskopravnim postupcima, bez obzira na status ili svoj-
stvo djece. Smjernice takoer treba da se koriste u veoma specifinim oblastima prava, kao
to je zakonska regulativa o zatiti mladih koja postoji u nekoliko zemalja-lanica.
25. U tom kontekstu, smjernice nastoje da olakaju primjenu rukovodnih naela sadranih u
Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima djeteta. Isto tako, sva prava koja su ustanovljena
Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i koja je potvrdio Sud podjednako se pri-
mjenjuju na djecu kao to se primjenjuju na odrasle.
26. Budui da postoji zapanjujue veliki jaz izmeu ovih odredaba i stvarnih prava djeteta, ovaj
memorandum koji sadri tumaenja i objanjenja esto se poziva na dobru praksu, pravnu
i faktiku, u zemljama-lanicama i u sudskoj praksi. To moe da poslui kao korisna infor-
macija i inspiracija.
Preambula
27. Vodee meunarodne organizacije koje se bave ljudskim pravima, kao to su Ujedinjene
nacije i Vijee Evrope, ve su razradile znaajne standarde i smjernice u vezi s pravima
djeteta. Te smjernice i standarde razmotriemo na odgovarajuem mjestu. U preambuli
se spominju oni standardi koji su posebno relevantni za tu oblast, ime se zemlje-lanice
ne sprijeavaju da uvedu ili primijene jo vie standarde ili jo povoljnije mjere. U pream-
buli se, takoer, pozivaju zemlje-lanice da to pre ratifikuju relevantne konvencije Vijea
Evrope koje se tiu prava djeteta. To je praktina mjera, budui da nekoliko takvih instru-
menata jo nije ratifikovao veliki broj drava.
I. Obim i svrha
28. Obim i svrha ovog instrumenta naznaeni su u stavovima 13. Kao to je ve istaknuto,
ove smjernice vae za krivino, graansko ili upravno pravo, a cilj im je da se osigura da
sva prava djeteta u takvim postupcima budu u potpunosti potovana, a da se istovremeno
uspostavi valjana ravnotea s pravima svih ostalih uesnika u postupku.
II. Definicije
29. Definicija djeteta formulisana je u skladu sa lanom 1. Konvencije Ujedinjenih nacija o

pravima djeteta, kao i sa lanom 1.1. Evropske konvencije o ostvarivanju djejih prava (ETS
br. 160). Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava jami prava svakome i ne iskljuu-
je lica mlaa od 18 godina. Mogu postojati sluajevima u kojima se lice mlae od 18 godina
ne smatra djetetom, kao to su, na primjer, sluajevi emancipacije koji postoje u nekoliko
zemalja-lanica.
30. Definicija roditelja u stavu b obuhvata sva lica s roditeljskim odgovornostima, koja ne
moraju uvijek biti bioloki roditelji, ali i druga lica koja snose roditeljsku odgovornost, kao
to su staratelji ili imenovani pravni zastupnici.
31. Iako je pravosue po mjeri djeteta definisano u stavu c, u tekstu se takoer insistira na
tome da je obim tog pojma iri od pravosudnog sistema i sudskog postupka. Time se tei
da se obuhvate sva struna lica koja imaju kontakt s djecom u sudskim i vansudskim po-
stupcima. Sektori kao to su policija, socijalne slube i slube za zatitu mentalnog zdravlja
takoer su odgovorni za to da pravosue bude u veoj mjeri prilagoeno djeci, odnosno da
bude vie po mjeri djeteta. Ovim smjernicama se nastoji osigurati da ta struna lica istin-
ski poznaju prava djeteta i da ih sasvim skrupulozno potuju.
III. Osnovna naela
A. Uee
32. Naelo uea, koje podrazumijeva da djeca imaju pravo da iskau svoje miljenje i da
iznesu svoje stavove o svim pitanjima koja na njih utiu jedno je od rukovodnih naela
Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta. Iako to ne znai da e njihovo miljenje
uvijek biti prihvaeno i da e se po njemu postupati, smjernice zahtjevaju da se miljenja
djece ozbiljno uzmu u obzir i da im se posveti duna panja, u skladu s njihovim uzrastom,
zrelou i okolnostima samog predmeta, shodno unutranjem procesnom pravu.
33. Pominjanje formulacije (o djetetu) koje je sposobno da formira sopstveno miljenje ne
treba tumaiti kao ogranienje, ve prije kao dunost vlasti da u potpunosti procijene, koli-
ko je god to mogue, odgovarajuu sposobnost djeteta. Umjesto da olako zakljue da dijete
nije kadro da formira sopstveno miljenje, drave treba da pou od pretpostavke da dijete,
u sutini, posjeduje tu sposobnost. Nije dijete duno to da dokazuje. U skladu sa zakono-
davstvom o pravima djeteta, tekst Dijela III A.2 naglaava upravo tu sutinsku poruku da
su djeca nosioci prava.
34. Dravama se savjetuje da ne uvode standardizovane starosne granice. Smjernice
Ujedinjenih nacija o pravosuu u stvarima u kojima su djeca rtve i svjedoci krivinih djela
takoer ukazuju na to da uzrast ne treba da predstavlja prepreku za pravo djeteta da u pot-
punosti uestvuje u pravosudnom postupku.
35. U porodinim predmetima, djeca treba da budu ukljuena u diskusije prije nego to bude
donijeta bilo koja odluka koja utie na njihovo sadanje i/ili budue blagostanje. Sve mjere
koje se poduzimaju da bi se osiguralo da djeca budu ukljuena u pravosudni postupak tre-
ba da predstavljaju odgovornost sudije, koji je duan da provjeri da li su djeca djelotvorno
ukljuena u postupak i da li su odsutna samo onda kada sama ta djeca odbiju da uestvuju ili
su na takvom stepenu zrelosti i razumijevanja da njihovo uee nije mogue. Volonterske
organizacije i ombudsmeni koji se bave djecom takoer treba da uloe sve mogue napore
kako bi se obezbijedilo da djeca budu ukljuena u porodinopravne postupke i da ne budu
dovedena pred svren in (fait accompli).
U jednom sluaju u kojem se radilo o optuenom maloljetniku sa niskim nivoom razumi-

jevanja, Sud je ustanovio da djelotvorno uee u ovom kontekstu polazi od pretpostavke
da optueni ima iroko poimanje prirode sudskog procesa i onoga o emu se tu za njega
radi, ukljuujui znaaj bilo koje kazne koja bi mu mogla biti izreena. To znai da optueni
ili optuena, ako je potrebno uz pomo, na primjer, sudskog tumaa, advokata, socijalnog
radnika ili prijatelja treba da bude kadar da shvati optu intenciju onoga to je na sudu re-
eno. Optueni treba da bude kadar da prati ono to izlau svjedoci optube i da, ako koristi
usluge pravnih zastupnika, objasni svojim advokatima svoju verziju dogaaja, da ukae na
sve dijelove iskaza s kojima se ne slae i da ih upozna sa svim injenicama koje bi trebalo da
se iznesu u njegovu odbranu. Osim toga, od sutinskog je znaaja da se optuenome sudi
pred specijalizovanim tribunalom koji je sposoban da u potpunosti sagleda i na odgovara-
jui nain uzme u obzir sve hendikepe s kojima je optueni suoen i da svoj postupak tome
na odgovarajui nain prilagodi.
Slino tome, u predmetu Sahim protiv Nemake, Sud je zakljuio u predmetu koji se ticao
starateljstva da bi otiao predaleko ako bi kazao da se od domaih sudova uvijek zahtijeva
da sasluaju dijete na sudu kada se radi o pitanjima pristupa roditelja koji nije dobio stara-
teljstvo, ali to pitanje zavisi od specifinih okolnosti svakog pojedinanog predmeta, s tim
to se duna panja mora posvetiti uzrastu i zrelosti djeteta o kome je rije.
Konano, u jo jednom predmetu koji se ticao starateljstva, Hokanen protiv Finske

(Hokkannen), Sud je presudio da je dvanaestogodinja djevojica dovoljno zrela da njeni
pogledi budu uzeti u obzir i da iz tih razloga pristup (roditelju) ne treba propisati protivno
njenim eljama.
36. U svim predmetima koji se tiu djece najbolji interesi djeteta treba da budu glavna bri-
ga. Treba napraviti tanu i preciznu procjenu situacije. Ove smjernice podstiu razvoj
multidisciplinarnih metoda za ocjenu najboljih interesa djeteta, uz priznanje da je to ve-

oma sloen poduhvat. Ocjena najboljih interesa djeteta jo je tea kada te interese treba
uravnoteiti s interesima drugih uesnika u postupku, kao to su druga djeca, roditelji, r-
tve itd. Sve to treba obaviti struno, i baviti se svakim predmetom pojedinano.
37. Najbolji interesi djeteta uvijek moraju biti sagledavani u kombinaciji s pravima druge dje-
ce, na primjer, pravom djeteta da se njegov glas uje, pravom djeteta da bude zatieno od
nasilja, pravom djeteta da ne bude odvojeno od roditelja itd. Sveobuhvatan pristup mora
biti pravilo.
38. Zapanjujue je koliko se malo koristi naelo najboljih interesa u maloljetnikim pred-
metima, to je potpuno suprotno situaciji koja postoji u porodinopravnim predmetima. U
mnogim zemljama-lanicama Vijea Evrope postoji zabrinjavajua tendencija da se malo-
ljetni uinioci krivinih djela sve ee tretiraju kao odrasli. Podrazumijeva se da se prava
sve djece moraju potovati, ukljuujui i prava one djece koja prekre zakon. Iskljuivo
kazneni pristup nije u skladu s rukovodnim naelima maloljetnikog pravosua onako
kako su ona formulisana u lanu 40. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta.
Intervencije koje su po svojoj prirodi vie drutveno-obrazovne znatno su vie u skladu s
ovim instrumentom, a u praksi se pokazalo da su i djelotvornije.
U nekoliko porodinopravnih predmeta, Evropski sud za ljudska prava je stao na sta-

novite da domai sudovi treba da procijene teko pitanje najboljih interesa djeteta na
temelju obrazloenog, nezavisnog i auriranog psiholokog izvjetaja, kao i da to dijete,
ako je to mogue i u skladu s njegovim uzrastom i nivoom zrelosti, treba da sasluaju
psiholog i sud u svim pitanjima koja se tiu pristupa (roditelja), stalnog boravka djeteta
i starateljstva nad njim.
U predmetu Bronda protiv Italije, smatralo se da interesi djeteta nadilaze interese svih
ostalih uesnika u postupku: ([...] iako treba uspostaviti pravinu ravnoteu izmeu in-
teresa S. da ostane sa svojim usvojiteljima i interesa njene prirodne porodice da ona ivi
s njima, Sud pridaje poseban znaaj pretenim interesima djeteta, sada djevojice od 14
godina, koja je oduvijek odluno naglaavala da ne eli da napusti dom svojih usvojitelja. U
ovom predmetu, interesi S. nadilaze interese njenih bake i dede.
Slino saoptenje Sud je dao i u ve pomenutom predmetu Sahim protiv Nemake: lan 8.
zahtijeva da domae vlasti uspostave pravinu ravnoteu izmeu interesa djeteta i intere-
sa roditelja i da, u tom procesu odmjeravanja, poseban znaaj pridaju najboljim interesima
djeteta koji, zavisno od svoje prirode i ozbiljnosti, mogu nadjaati interese roditelja. To
prije svega znai da roditelj ne moe, prema lanu 8, imati pravo na preduzimanje takvih
mjera koje bi mogle nanijeti tetu zdravlju i razvoju djeteta.
U predmetu Cini i ostali protiv Rumunije, koji se odnosio na sluaj usvajanja, Sud je pre-
sudio sljedee u pogledu odbijanja djeteta da ga usvoji jedna strana porodica: u takvim
pitanjima [...] interesi djeteta mogu, zavisno od svoje prirode i ozbiljnosti, da nadjaaju in-
terese roditelja.
C. Dostojanstvo
39. Potovanje dostojanstva je jedan od osnovnih zahtjeva na planu ljudskih prava, koji je
naglaen u mnogim postojeim pravnim instrumentima. Iako su u ovom kontekstu rele-
vantne razne odredbe Smjernica Ujedinjenih nacija o pravosuu u predmetima u kojima
su djeca rtve i svjedoci krivinih djela, posebnu panju treba posvetiti stavu koji glasi da je
svako dijete jedinstveno i dragocjeno ljudsko bie i kao takvo ima individualno dostojan-
stvo, posebne potrebe, interese i privatnost koji treba da budu potovani i zatieni.
40. U tekstu C.2 ponovljena je odredba iz lana 3. Evropske konvencije za zatitu ljudskih
prava.
D. Zatita od diskriminacije
41. Zabrana diskriminacije je, takoer, vrsto ukorijenjeno naelo u meunarodnom pra-
vu ljudskih prava. lan 2. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta smatra se
jednim od njegovih rukovodnih naela. Tekst D.1 pominje nekoliko poznatih osnova za
diskriminaciju.
42. Kada je rije o konkretnom pitanju rase, Evropska komisija za borbu protiv rasizma i ne-
tolerancije Vijea Evrope (ECRI) u svojoj optoj politikoj preporuci br. 7. o nacionalnom
zakonodavstvu u borbi protiv rasizma i diskriminacije ukazuje na sljedee: Budui da sva
ljudska bia pripadaju istoj vrsti, ECRI odbacuje teorije zasnovane na postojanju razliitih
rasa. Meutim, u svojoj Preporuci, ECRI ipak koristi taj termin kako bi se postarala da ona
lica koja se uopteno i pogreno doivljavaju kao lica koja pripadaju drugoj rasi ne budu
iskljuena iz djelovanja mehanizma zatite koji zakonodavstvo prua.
43. Nekim kategorijama posebno ranjive djece moe biti potrebna posebna zatita na ovom
planu. U tekstu se navode neke od tih kategorija; sam tekst, meutim, ne pretenduje na to
da bude iscrpan, jer se ne mogu iskljuiti drugi osnovi za diskriminaciju.
44. Jo jedan vaan inilac diskriminacije u oblasti prava djece jeste uzrast i sposobnost.
Sasvim mala djeca ili djeca koja nemaju punu sposobnost da se bore za svoja prava ipak su
nosioci prava. Za tu djecu treba razraditi alternativne sisteme zastupanja kako bi se izbje-
gla diskriminacija.
E. Vladavina prava
45. Bez pokuaja da se definie pojam vladavine prava, nekoliko njegovih elemenata ista-
knuto je u E.1 i E.2. Na cio tekst uticalo je miljenje Suda da je vladavina prava jedno od
osnovnih naela demokratskog drutva, inherentno svim lanovima Konvencije za zatitu
ljudskih prava. Iz tih razloga, uticaj vladavine prava treba da se osjeti i u svim postupcima
u koja su ukljuena djeca.
46. Vladavina prava izmeu ostalog utvruje temeljno naelo po kome je svako odgovoran pred
jasno ustanovljenim i objavljenim zakonima i svako ima utuiva prava. To naelo vai bez
obzira na uzrast, tako da se od zemalja-lanica oekuje da potuju i podravaju osnovna
prava svih, ukljuujui djecu. Primjena vladavine prava u odnosu na djecu izmeu ostalog
nalae i ostvarivanje prava na pretpostavku nevinosti i prava na pravino suenje, to obu-
hvata i nezavisnu pravnu pomo, djelotvoran pristup advokatu ili nekoj drugoj ustanovi ili
entitetu koji je, u skladu sa unutranjim pravom, odgovoran za odbranu prava djeteta.
47. Kada je rije o djeci, naela nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege vai isto onoliko
koliko vae i za odrasle i predstavljaju kamen-temeljac krivinopravnog sistema u demo-
kratiji. Meutim, kada je rije o rjeavanju problema antisocijalnog mada ne i krivinog
ponaanja djece, u nekim zemljama-lanicama tendencija je da se primjenjuju daleko-
sene intervencije, ukljuujui mjeru lienja slobode. Pod izgovorom zatite drutva od
antisocijalnog ponaanja, djecu ukljuuju u programe intervencije na nain koji ne bi bio
tolerisan kad bi se primijenio prema odraslima. Tako ne postoje uvijek standardna pravna
jamstva, kao to je teret dokazivanja koji lei na dravi i pravo na pravino suenje. U mno-
gim zemljama, osnovna naela krivinog prava ne primjenjuju se potpuno kada je rije o
djeci kao to se primjenjuju kada je rije o odraslima. Djeca se jo uvijek kanjavaju zbog
takozvanih krivinih djela stanja (djela koja zakonom nisu utvrena kao krivina djela i
ostala bi nekanjena kada bi ih poinilo odraslo, punoljetno lice).
48. Da bi se vladavina prava djelotvorno i na odgovarajui nain potovala, posebno u odnosu
na djecu, od zemalja-lanica se u E.3 trai da uvedu i/ili odravaju nezavisne i djelotvorne
albene mehanizme, vodei rauna o tome da ti mehanizmi budu primjereni uzrastu i ni-
vou razumijevanja u djece.
IV. Pravosue po mjeri djeteta prije, za vrijeme i po okonanju sudskih postupaka
A. Opti elementi pravosua po mjeri djeteta
49. Ovi elementi pravosua po mjeri djeteta relevantni su za sve mogue aktere u sudskim po-
stupcima i van njih i primjenjuju se bez obzira na status djeteta, kao to se primjenjuju i na
specifine grupe posebno ranjive djece.
1. Informacije i savjeti
50. U svakom pojedinanom predmetu od trenutka prvog kontakta s pravosudnim siste-

mom pa dalje, svakim korakom na tom putu, djetetu treba dati sve relevantne i potrebne
informacije. Ovo prvo podjednako vai za djecu kao rtve, djecu kao navodne poinioce kri-
vinih djela ili djecu koja imaju status bilo kog uesnika u sporu ili lica koga se lino tie taj
predmet. Iako nije uvijek praktino pruati informacije na samom poetku uea djeteta
u kontaktima s nadlenim organima vlasti, to bi trebalo uiniti to je prije mogue. Mogu,
meutim, iskrsnuti situacije u kojima djeci ne treba davati informacije (onda kada je to u
suprotnosti s njihovim najboljim interesima).
51. Djeca treba da budu obavijetena o svojim pravima, ali isto tako treba da budu obavijetena
o instrumentima koje mogu koristiti kako bi zaista ostvarila svoja prava ili kako bi, kada
je to potrebno, odbranila ili zatitila ta prava. To je prvi uslov za zatitu tih prava. U Dijelu
IV A.1., Smjernica 1. iznesen je podroban, ali ne i iscrpan spisak informacija koja bi trebalo
pruiti djeci i njihovim roditeljima.
52. Djeca se mogu suoiti s nedostatkom objektivnih i potpunih informacija. Roditelji ne di-
jele uvijek s njima sve informacije koje su u datom trenutku i za dati problem znaajne,
a i ono to iznesu djeci moe biti neobjektivno, obojeno predrasudama. U tom kontekstu,
uloga advokata specijalizovanih za djecu, ombudsmana koji se bave zatitom prava djece i
pravnih slubi namijenjenih djeci postaje posebno vana.
53. Smjernica br. 2. reafirmira pravo djeteta da dobije informacije i savjete na jeziku koji moe
da razumije, koji je prilagoen njegovom uzrastu, zrelosti i sposobnostima.
54. Informacije o proceduralnom sistemu obuhvataju potrebu za podrobnim informacijama o
tome kako e se odvijati ceo postupak, kakav e biti poloaj i kakva e biti uloga djeteta, na
koji nain e se odvijati ispitivanje, ta se oekuje, kada e do toga doi, kolika je vanost i
koliki je mogui uticaj bilo kog svjedoenja, kakve su posljedice odreenog ina itd. Djeca
treba da shvate ta se dogaa, kako e se stvari dalje razvijati ili kako bi mogle dalje da se
razvijaju, koje opcije imaju pred sobom i kakve su posljedice svake od tih opcija. Ona treba
da budu informisana o moguim alternativama postupku. U nekim sluajevima moe se
pokazati pogodnijim pribjegavanje posredovanju nego sudskoj intervenciji, dok u nekim
drugim okolnostima obraanje sudu moe ponuditi vie jamstava djetetu. Razliite po-
sljedice takvog izbora treba jasno objasniti djetetu da bi ono moglo da donese odluku na
temelju dovoljne koliine raspoloivih tanih informacija, iako dijete ne mora nuno biti
subjekt odluivanja u svakom takvom predmetu. Te informacije takoer mogu biti prue-
ne kroz najrazliitije vrste materijala formulisanog po mjeri djeteta koji sadri relevantne
pravne informacije (Smjernica br. 4.)
55. Smjernica br. 5. uvodi obavezu da se i djetetu i roditeljima prue informacije o svim optu-
bama protiv djeteta, da se to uini bez odlaganja i neposredno, kao i da se prue informacije
o pravima koja dijete uiva u takvim sluajevima. Djetetu takoer treba dati i informacije
o tuilakim odlukama, o relevantnim zbivanjima po zavretku sudskog postupka i o tome
na koji e nain biti odreen ishod samog predmeta. Takoer mu treba dati informacije
u vezi s moguim albenim mehanizmima, raspoloivim sistemima pravne pomoi, prav-
nim zastupanjem, kao i sve ostale mogue savjete na koje bi dijete moglo imati pravo. Kada
presuda bude izreena, njeno obrazloenje treba da bude formulisano na nain koji dijete
moe u potpunosti da shvati. To postaje jo vanije kada je rije o djeci s posebnim obrazov-
nim potrebama ili niskim nivoom pismenosti.
56. U sluaju prekograninih graanskopravnih ili porodinopravnih sporova, zavisno od ni-
voa zrelosti i sposobnosti razumijevanja, djetetu treba pruiti strune informacije u vezi
s pristupom pravdi u raznim jurisdikcijama i o implikacijama koje takav postupak ima po
njegov ivot. Djeca su suoena s posebnim izazovima onda kada postoji porodina istorija
sukoba i/ili zlostavljanja.
I u predmetima V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva i T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Sud

je primijetio da djelotvorno uee u sudnici podrazumijeva da optueni u cjelini gledano
shvata prirodu sudskog postupka, ukljuujui razumijevanje znaaja svake kazne koja bi
mogla biti izreena. Iz tih razloga, maloljetne optuene moraju, u svakom sluaju, zastupa-
ti vjeti advokati koji imaju iskustvo u radu s djecom.
U nekim zemljama-lanicama Vijea Evrope djeci i omladini na raspolaganju su privat-

ne ili subvencionisane slube u kojima oni mogu dobiti informacije o djejim pravima u
cjelini, ili osnovne informacije o pravnim pitanjima karakteristinim za njihov neposredni
predmet ili njihov poloaj. U izvjesnim zemljama-lanicama, kao to su Belgija i Holandija,
postoje prodavnice djejih prava, u kojima e djecu uputiti na nekog advokata, pruiti im
pomo u ostvarivanju njihovih prava (na primjer, napisae pismo sudiji kojim dijete zahti-
jeva da se njegov glas uje u datom predmetu) itd.
2. Zatita privatnog i porodinog ivota
57. Moe se pokazati da su anonimnost i zatita podataka o linosti u odnosu na medi-

je masovnog informisanja neophodni za dijete, kao to je to propisano i putem nekoliko
instrumenata. U tom smislu, trebalo bi posebno ukazati na Konvenciju Vijea Evrope o
zatiti pojedinca u pogledu automatske obrade podataka o linosti (ETS br. 108.), koja sa-
dri spisak zajedniki prihvaenih standarda prije svega u vezi s prikupljanjem i obradom
podataka i kvalitetom tih podataka. Kao i kada je rije o Evropskoj konvenciji za zatitu
ljudskih prava, i po navedenoj konvenciji djeca uivaju sva prava, ak i ako se izriito ne
govori o pravima djece. Pored toga, lan 6. navedene konvencije predvia posebne me-
hanizme zatite kada je rije o osjetljivim podacima, kao to su podaci o linosti u vezi s
krivinim optubama. Druge kategorije podataka mogu se unutranjim pravom definisati
kao osjetljive ili ih javne vlasti mogu tretirati kao osjetljive radi bolje zatite privatnosti
djece. Kao primjer moemo navesti instrument u kome su navedene sljedee kategorije:
disciplinski postupci, evidentiranje sluajeva nasilja, lijeenje (medicinske intervencije) u
koli, profesionalna orijentacija, specijalno obrazovanje za lica sa invaliditetom i socijalna
pomo acima iz siromanih porodica.
58. U svom Optem komentaru br. 10. o djejim pravima u maloljetnikom pravosuu,
Komitet Ujedinjenih nacija o pravima djeteta izmeu ostalog preporuuje da se po-
stupci odvijaju iza zatvorenih vrata, da se uva tajnost evidentiranih podataka, da se
prilikom izricanja presude ne otkriva identitet djeteta itd. Sud prihvata mogunost su-
enja iza zatvorenih vrata onda kada interesi djeteta ili njegove privatnosti to nalau,
a Smjernica br. 9. podsjea zemlje-lanice na tu dobru praksu. To naelo treba, meu-
tim, uskladiti s naelom slobodnog pristupa sudskom postupku, koje postoji u mnogim
zemljama-lanicama.
59. Drugi mogui naini zatite privatnosti u medijima izmeu ostalog se odnose na prihvata-
nje anonimnosti ili pseudonima, koritenje paravana ili prikrivanje glasova, izostavljanje
iz svih dokumenata imena i drugih elemenata na osnovu kojih bi se moglo identifikovati
dijete, zabranu bilo kakvog vida snimanja (fotografskog, zvunog ili video-zapisa) itd.
60. Zemlje-lanice imaju pozitivne obaveze u tom smislu. Smjernica br. 7. ponovo naglaava
da je od presudnog znaaja nadzor nad ponaanjem medija, bilo u smislu potovanja za-
konskih propisa ili u smislu potovanja profesionalnog kodeksa ponaanja, s obzirom na
injenicu da je teta koju nanese objavljivanje imena i/ili fotografija esto nenadoknadiva.
61. Iako naelo nedostupnosti informacija na osnovu kojih bi se linost mogla identifikovati
u iroj javnosti i medijima ostaje rukovodno naelo, mogu postojati i sluajevi kada, u
izuzetnim okolnostima, samo dijete moe imati koristi ako se predmet objelodani ili ak
dobije irok publicitet, na primjer, kada je rije o otmici djeteta. Isto tako, za samo pitanje
o kome je rije moe biti u nekim sluajevima korisno izlaganje javnosti kako bi se
podstaklo zalaganje za valjano rjeavanje problema ili za podizanje nivoa svijesti o tom
problemu.
62. Pitanje privatnosti je posebno relevantno u pogledu nekih mjera koje se preduzimaju u
namjeri da se suzbije antisocijalno ponaanje djece. Sasvim konkretno, primjena takozva-
nih rjeenja o antisocijalnom ponaanju (ASBO) u Velikoj Britaniji, ukljuujui politiku
navoenja imena radi sramoenja pokazuje da u takvim sluajevima podaci o linosti
nisu uvijek sauvani daleko od oiju javnosti. Smjernica br. 10. uvodi striktnu obavezu u
tom smislu za sva struna lica koja rade s djecom, osim tamo gdje postoji opasnost od na-
noenja tete djetetu (vidi lan 12. Konvencije Vijea Evrope o zatiti djece od seksualne
eksploatacije i seksualnog zlostavljanja, CETS br. 201).
U predmetu B. i P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Sud je odluio da su postupci koji se vode

radi odreivanja mjesta boravka djece poslije razvoda ili razdvajanja roditelja predstavljaju
najizrazitije primjere predmeta u kojima iskljuenje javnosti i medija moe biti opravdano
radi zatite privatnosti djeteta i drugih stranaka u postupku i radi sprjeavanja prejudici-
ranja interesa pravde.
Osim toga, u predmetu V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva Sud je saoptio: Iz ovoga slijedi da
je, s obzirom na to da je rije o mlaem maloljetniku koji je optuen za teko krivino djelo
koje privlai visok nivo panje medija i veliki javni interes, potrebno organizovati roite
na takav nain da se na najmanju moguu mjeru svede osjeaj zastraenosti i inhibiranosti
maloljetnog optuenika.
U ve spomenutim predmetima V. i T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, gdje se radilo o krivi-

nom postupku protiv dvojice djeaka, mlaih maloljetnika, koji su ubili dvogodinje dijete,
Sud je, izmeu ostalog, saoptio: [...] od sutinskog je znaaja da se s djetetom koje je op-
tueno za krivino djelo postupa na nain koji uzima u obzir njegov uzrast, nivo zrelosti i
intelektualne i emocionalne sposobnosti, kao i da se preduzmu koraci koji e podstai nje-
govu sposobnost razumijevanja i uestvovanja u postupku. Osim toga, iz ovoga slijedi da
je, s obzirom na to da je rije o mlaem maloljetniku koji je optuen za teko krivino djelo
koje privlai visok nivo panje medija i veliki javni interes, potrebno organizovati roite
na takav nain da se na najmanju moguu mjeru svede osjeaj zastraenosti i inhibiranosti
maloljetnog optuenika.
3. Bezbjednost (posebne preventivne mjere)
63. Kada je rije o djeci koja su rtve krivinih djela, ove smjernice su inspirisane naelima
Smjernica Ujedinjenih nacija za pravosue u stvarima u kojima su djeca rtve i svjedoci
krivinih djela, i Konvencije o zatiti djece od seksualne eksploatacije i seksualnog zlostav-
ljanja, koja poziva na to da se sigurnost djece, njihovih porodica i svjedoka koji svjedoe u
njihovo ime osigura od zastraivanja, odmazde i ponovljene viktimizacije.
64. Smjernica br. 11 podsjea na to da djeca, posebno ona ranjiva, treba da budu zatiena od
nanoenja tete, kakav god oblik to moe da ima. Ta smjernica je inspirisana mnogim po-
stojeim odredbama u tom smislu.
65. Posebna provjera zaposlenih u djejim slubama ili slubama za zatitu djece, kakva je pre-
poruena Smjernicom br. 12, ve je uvedena u mnogim zemljama-lanicama; to obuhvata
provjeru krivine evidencije i preduzimanje prethodnih mjera u sluaju da je lice navodno
ve poinilo krivina djela protiv djece. Oigledno je da se prilikom preduzimanja takvih
mjera moraju potovati pretpostavka nevinosti i nezavisnost pravosua.
66. 66. Smjernica br. 13. podsjea na osnovno naelo po kome postoji posebna potreba za
zatitom onda kada je navodni poinilac jedan od roditelja, neki drugi lan porodice ili
staratelj.
4. Obuka strunih lica
67. Obuka iz oblasti komunikacionih vjetina, upotrebe jezika primjerenog djetetu i produblji-
vanja poznavanja djeje psihologije neophodna je za sva struna lica koja rade s djecom
(policajce, advokate, sudije, posrednike, socijalne radnike i druge strunjake) kao to je to
predvieno Smjernicom br. 14. Meutim, samo malobrojni meu njima stvarno poznaju
djeja prava i procesna pitanja u tom kontekstu.
68. Djeja prava mogu i treba da budu dio nastavnog plana i programa u kolama i u poseb-
nim oblastima vieg i visokog obrazovanja (pravo, psihologija, socijalni rad, policijska
obuka itd.). To bi trebalo da obuhvati specifinosti djejih prava i zakonodavstva u ijem
su teitu pitanja vezana za djecu, kao to su porodino pravo, maloljetniko pravosue,
azilantsko i imigraciono pravo itd. Smjernicama se podstiu zemlje-lanice da organizuju
konkretne kurseve za obuku.
69. Na ve pomenutoj konferenciji u Toledu (vidi stav 6, gore) donesen je sljedei zakljuak:
Sva struna lica prije svega sudije, psiholozi i pravnici koji u pravosuu stupaju u kon-
takt s djecom i rade s njima treba da dobiju odgovarajue informacije koje e im omoguiti
podizanje nivoa svijesti i obuku o primjerenim tehnikama voenja razgovora s djecom.
Ima ve nekoliko godina kako Flamanska advokatska komora i njena Komisija za prav-
nike specijalizovane za maloljetniko pravosue nudi svojim lanovima dvogodinji kurs
iz oblasti prava djeteta. Pravne informacije su tu dopunjene osnovnom obukom iz oblasti
djeje psihologije i razvoja i praktinom obukom iz takvih oblasti kao to je komuniciranje
s djecom. Prisustvovanje svim modulima je obavezno da bi se na kraju mogao dobiti certi-
fikat pravnika specijalizovanog za rad s maloljetnicima. Tokom 2010. obueno je oko 400
pravnika za rad s djecom i omladinom.
5. Multidisciplinarni pristup
70. Tekst Smjernica u cjelini, a prije svega smjernica br. 1618, podstie zemlje-lanice da
osnae interdisciplinarni pristup u radu s djecom.
71. U sluajevima u koje su ukljuena djeca, sudije i druga struna lica treba da koriste podrku
i savjete strunjaka iz razliitih oblasti kada donose odluke koje e neposredno ili posredno
uticati na sadanje ili budue blagostanje djeteta, na primjer onda kada procjenjuju najbo-
lje interese djeteta ili mogue tetne posljedice postupka po dijete itd.
72. Posebno je potreban multidisciplinarni pristup djeci koja dou u sukob sa zakonom.
Postojee i rastue razumijevanje djeje psihologije, potreba, ponaanja i razvoja nije
uvijek u dovoljnoj mjeri dostupno strunjacima koji su ukljueni u razne oblasti policij-
skih aktivnosti.
Na Islandu, u Norvekoj i vedskoj problem predmeta zlostavljanja i nasilja moe se rjea-

vati u takozvanim djejim kuama. Struna lica iz socijalnih slubi, specijalisti forenzike
medicine, pedijatri, policajci i tuioci rade zajedno, saraujui prvenstveno u poetnim
fazama istrage koju vode policija i socijalne slube. Oni organizuju i povjeravaju razne
zadatke koje treba obaviti. Razgovori s djecom obavljaju se u tim kuama, uz mogunost
da neko tree lice slua takav razgovor pomou video linka u susjednoj prostoriji. Takoer
postoje i posebne prostorije za obavljanje ljekarskih pregleda i za psiholoko savjetovanje.
6. Lienje slobode
73. Posebnu panju treba obratiti nainu na koji se postupa prema pritvorenoj djeci, s obzirom
na njima priroenu ranjivost. Praktine mjere za pritvaranje djece preporuene su u mno-
gim instrumentima Vijea Evrope, na primjer u Preporuci CM/Rec(2008)11 o Evropskim
pravilima za maloljetne poinioce krivinih djela koja podlijeu sankcijama ili mjerama,
ili u standardima Evropskog komiteta za sprjeavanje muenja i neovjenog ili ponia-
vajueg postupanja ili kanjavanja (CPT). Kao to je ukazano u prethodnom instrumentu,
moraju se uloiti posebni napori da bi se izbjegao istrani pritvor. Meunarodni organi koji
se bave zatitom djejih prava veoma su kritiki nastrojeni prema primjeni istranog pri-
tvora i nastoje da pronau naine da se on svede na najmanju mjeru. Meutim, istrani ili
pretpretresni pritvor u nekim sluajevima i dalje moe biti neophodan, na primjer radi toga
da bi se izbjegla opasnost od uticaja na svjedoke, mijenjanja dokaznog materijala ili onda
kada postoji opasnost od bjekstva ili dogovora (sa ostalim optuenima) itd.
74. Poto ve postoje mnogobrojni standardi o pravima maloljetnih lica lienih slobode, nema
potrebe da to bude ponavljano u ovim smjernicama. Osnovno naelo jeste da ne treba ogra-
niiti nijedno drugo ljudsko pravo djeteta osim prava na slobodu, to je posljedica lienja
slobode. Kako je jasno navedeno u smjernicama br. 19. i 20, pravni lijekovi koji podrazu-
mijevaju lienje slobode, u kakvom god da je obliku ono primijenjeno, treba u najveoj
moguoj mjeri da budu izbjegnuti i mogu predstavljati samo krajnju mjeru, koja se kori-
sti za najkrai mogui rok i koja je ograniena na teke sluajeve. To je ivotno znaajna
pravna obaveza. Pored toga, opepoznato je da pritvor ne smanjuje opasnost od povrata u
izvrenju krivinih djela.
75. Kao to je ve ukazano, odjeljci o lienju slobode i policiji ne pretenduju na to da sadre
iscrpan spisak svih prava i zatitnih mehanizama, ve predstavljaju samo onaj apsolutni
minimum prava koja djeca treba da uivaju. U tom smislu treba tumaiti smjernicu br. 21.
76. Pitanja o tome da li djeca treba da budu pritvorena s punoljetnim licima nije nimalo novo.
U nekim sluajevima, kao to su oni u kojima se radi o sasvim maloj djeci, moe biti u
njihovom najboljem interesu da ne budu odvojena od pritvorenog roditelja, to vai i za slu-

ajeve djece pritvorenih imigranata koja ne treba da budu odvojena od porodice. Nekoliko
zemalja-lanica Vijea Evrope veruje u to da u velikim rijetko naseljenim oblastima, izu-
zetno moe biti u najboljem interesu djeteta da bude pritvoreno u objektu za punoljetna
lica (ime se olakavaju posjete roditelja koji mogu stanovati i nekoliko stotina kilometara
daleko, na primjer). Meutim, u takvim sluajevima potrebna je izuzetna budnost zatvor-
ske uprave da bi se sprijeilo da odrasla lica zlostavljaju djecu.
77. Meutim, Komitet Ujedinjenih nacija za prava djeteta zauzeo je veoma jasan stav o tom
pitanju, na osnovu lana 37.c, Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta. U gore spo-
menutoj preporuci CM/Rec(2008)11 takoer se navodi da maloljetnici ne treba da budu
pritvoreni u ustanovama za odrasle, ve u ustanovama koje su posebno projektovane i or-
ganizovane za njih.
78. Na nekoliko mjesta ukazuje se na to da se Smjernice primjenjuju na djecu koja trae azil,
kao i da posebnu panju treba posvetiti toj naroito ranjivoj grupi; maloljetnici bez pratnje
odraslih, svejedno da li jesu ili nisu azilanti, ne treba da budu lieni slobode iskljuivo zbog
toga to nemaju boravini status (smjernica br. 22).
U predmetu Guve protiv Turske, Sud je ponovo istakao svoje komentare o prekomjerno du-
gim rokovima pritvora. Sud je izriito naveo sljedee: Barem u tri presude koje se odnose
na Tursku, ovaj sud je izrazio svoje sumnje i nedoumice u pogledu prakse pritvaranja djece
i njihovog zadravanja u istranom pritvoru (vidi Selduk protiv Turske, br. 21768/02, stav
35, od 10. januara 2006; Koti i ostali protiv Turske, br. 74321/01, stav 30, 3. maj 2007; ve
spomenuti predmet Nart protiv Turske, stav 34) i ustanovio je da se tu radi o krenju lana
5. stav 3. Konvencije i to u znatno kraim periodima od onoga tokom kojeg je podnosilac
predstavke u ovom predmetu bio pritvoren. Na primjer, u predmetu Selduk protiv Turske
podnosilac predstavke je u pretpretresnom pritvoru proveo oko etiri mjeseca kada mu je
bilo 16 godina, dok je podnosilac predstavke u predmetu Nart protiv Turske proveo 48 dana
u pritvoru kada mu je bilo 17 godina. U ovom predmetu podnosilac predstavke je pritvoren
u uzrastu od 15 godina i dran je u pretpretresnom pritvoru tokom neto vie od etiri i
po godine. U svjetlu svega iznijetog, Sud smatra da je duina pretpretresnog pritvora ovog
podnosioca predstavke bila prekomjerna i da je time prekren lan 5. stav 3. Konvencije.
B. Pravosue po mjeri djeteta
79. Pitanje minimalnog uzrasta za krivinu odgovornost veoma je sloeno ali i vano pita-
nje. Taj uzrast se meu zemljama-lanicama Vijea Evrope kree u irokom dijapazonu
od svega osam godina do punoljetstva. Tekst Smjernice br. 23. inspirisan je Preporukom
CM/Rec(2008)11 Komiteta ministara zemljama-lanicama o Evropskim pravilima za
maloljetne poinioce djela koja podlijeu sankcijama ili mjerama. Konvencija Ujedinjenih
nacija o pravima djeteta ne propisuje uzrast, ali se u Optem komentaru br. 10. o pravima
djece u maloljetnikom pravosuu zemljama-lanicama daje savjet da minimalni uzrast
ne odrede na pretjerano niskom nivou. Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija
za maloljetniko pravosue sadre slinu poruku. Evropska mrea ombudsmena za prava
djeteta (European Network of Childrens Ombudspersons - ENOC) zalae se za to da se taj
uzrast povea na 18 godina i preporuuje razvoj i razradu inovatnih sistema koji bi se bavili
svim poiniocima krivinih djela mlaim od uzrasta punoljetstva istinski se usredsrijeu-
jui na njihovo (re)obrazovanje, reintegraciju i rehabilitaciju.
80. U cjelini gledano, trebalo bi podsticati i primjenjivati preventivni i reintegrativni pristup
kada je rije o pitanjima maloljetnikog pravosua. Krivinopravni sistem ne treba auto-
matski da se aktivira ukoliko djeca poine neko lake krivino djelo, jer u takvoj situaciji
vei uspjeh moe da se postigne konstruktivnijim i izrazitije obrazovnim i vaspitnim mje-
rama. Osim toga, zemlje-lanice treba da reaguju na poinjena djela srazmjerno, ali ne
samo srazmjerno okolnostima i teini poinjenog djela, ve i srazmjerno uzrastu, sraz-
mjerno manjoj subjektivnoj odgovornosti, srazmjerno potrebama djeteta i potrebama
drutva.
81. Smjernice 24-26 podsjeaju na to da je u nekoliko zemalja-lanica panja usredsrijeena na
vansudsko rjeavanje sporova, izmeu ostalog i kroz porodino posredovanje, alternativne
metode odluivanja i restorativnu pravdu. To je pozitivan razvoj dogaaja i zemlje-lanice
se na ovaj nain podstiu da osiguraju da djeca imaju koristi od svih tih postupaka, pod
uslovom da se takvi postupci ne koriste kao prepreka koja sprijeava pristup djece pravdi.
82. Takva praksa ve postoji u mnogim zemljama-lanicama Vijea Evrope i moe se odnositi
na postupanje prije, za vrijeme i poslije sudskog postupka. Posebno je relevantna upravo
u oblasti maloljetnikog pravosua. Ove smjernice ne daju prioritet nekoj posebnoj van-
sudskoj alternativi, ve treba da budu primjenjivane i u okvirima svih takvih alternativa,
posebno kada je rije o porodinim sukobima koji nikada ne obuhvataju iskljuivo pravna
pitanja. Zakoni u toj oblasti imaju izvjesna ogranienja i, dugorono gledano, mogu imati i
tetne posljedice. Aranmani koji se postignu kroz posredovanje pokazuju se kao rjeenja
koja se u praksi u veoj mjeri potuju, zato to su svi uesnici u sporu tu aktivno umijea-
ni. I djeca mogu biti u poziciji da u takvim aranmanima imaju odreenu ulogu. Obavezno
upuivanje sukobljenih strana na usluge posredovanja, prije sudskog postupka, takoer je
rjeenje koje bi valjalo razmotriti: to ne znai da se ljudi primoravaju na posredovanje (to
bi bilo suprotno cjelokupnoj ideji posredovanja), ve da se svakome prua prilika da bude
svjestan postojanja takve mogunosti.
83. Iako postoji odreena doza uvjerenja da djecu treba drati podalje od sudova, kad god je i
gdje god je to mogue, sudski postupak nije nuno gori od vansudske alternative, dokle god
se odvija u skladu sa naelima pravosua po mjeri djeteta. Kao i sudski postupak, tako i
alternative tom postupku mogu sadravati opasnosti po prava djeteta, kao to je rizik od ni-
eg stepena potovanja osnovnih naela kakvo predstavlja pretpostavka nevinosti ili pravo
na odbranu uz pomo advokata, itd. Iz tih razloga, prilikom svakog izbora rjeenja treba
prije svega sagledati ono to su izraene karakteristike datog sistema.

84. U Optem komentaru br. 12, Komitet Ujedinjenih nacija za prava djeteta preporuuje da, U
sluaju izbora alternativnog rjeenja, ukljuujui posredovanje, dijete mora imati priliku
da slobodno i dobrovoljno iznese svoj pristanak, kao to mora imati priliku da dobije pravni
i svaki drugi savjet i pomo prilikom odreivanja pogodnosti i poeljnosti ponuenog al-
ternativnog rjeenja. Meutim, Smjernica br. 26. zahtijeva da se djeci jame odgovarajui
nivoi mehanizama zatite i u sudskom i u vansudskom postupku.
85. Ako bismo eljeli da sve ovo rezimiramo, kazali bismo da tekst smjernica podstie pristup
nacionalnim sudovima za djecu kao nosioce prava, u skladu sa sudskom praksom Suda u
Strazburu, kome djeca mogu da pristupe ukoliko to ele. Meutim, takav pristup je uravno-
teen i usklaen s alternativama sudskom postupku.
U kantonu Fribur u vajcarskoj napravljen je plan i program posredovanja koji se primje-

njuje u sluaju djece koja dou u sukob sa zakonom. Nastojei da uspostavi ravnoteu
izmeu restorativne i retributivne pravde, posredovanje sagledava prava i interese i r-
tve i poinioca. U sluajevima u kojima su zadovoljeni odreeni kriterijumi, sudija moe
da ustupi predmet medijatoru. Dok je medijator zaduen za sam postupak posredovanja,
sudija ostaje zaduen za krivini predmet. Bez obzira na to da li se postigne ili se ne posti-
gne saglasnost meu strankama, ishod posredovanja se prenosi sudiji, koji onda moe da
proglasi sporazum (u pismenoj formi) ili pak da nastavi postupak, ukoliko nije postignuta
saglasnost.
U Norvekoj parovi koji podnesu zahtjev za razvod, a imaju djecu mlau od 16 godina
moraju prvo da se podvrgnu posredovanju, prije no to budu mogli da pokrenu sudski po-
stupak. Svrha ovog rjeenja jeste da se pomogne roditeljima da postignu dogovor kojim e
se sporazumjeti o tome gdje djeca treba da ive, o tome kako e biti rasporeene roditeljske
odgovornosti i koja su prava posjeivanja i da obezbijede da uvijek budu uzeti u obzir naj-
bolji interesi djeteta.
C. Djeca i policija
86. Policija, takoer, treba da primjenjuje smjernice o pravosuu po mjeri djeteta. To vai za
sve situacije u kojima djeca mogu stupiti u kontakt sa policijom i posebno je, kako je to i
naznaeno u Smjernici br. 27, vano kada je rije o naroito ranjivoj djeci.
87. Oigledno je da stav koji je po mjeri djeteta treba primijeniti i u potencijalno riskantnim
situacijama, kao to je ona u kojoj mora da doe do hapenja ili sasluavanja djeteta, to je
obuhvaeno Smjernicama br. 28. i 29. Osim u izuzetnim okolnostima, roditelja treba bez
odlaganja obavijestiti o hapenju njihovog djeteta, a dijete uvijek treba da ima mogunost
pristupa advokatu ili kakvom drugom entitetu koji je, u skladu s unutranjim pravom,
zaduen za zatitu prava djeteta, kao i pravo da obavijesti roditelje ili osobu u koju imaju
povjerenje. Kontakt sa slubama za zatitu djece i omladine treba da im bude omoguen
od samog trenutka hapenja. Samo ako roditelji nisu u mogunosti da prisustvuju trebalo
bi stupiti u kontakt sa drugim licem u koje dijete ima povjerenje (na primjer, sa babom ili
dedom).
88. Evropski komitet za sprjeavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg postupanja ili
kanjavanja (CPT) razradio je itav niz standarda koji se primjenjuju na policijsko pritva-
ranje djece. Pored toga, u svojim komentarima o nacrtu evropskih pravila za maloljetne
poinioce krivinih djela, CPT je istakao da ta pravila treba izriito da propiu da se od
djece koju policija pritvori ne smije traiti da daju bilo kakvu izjavu ili da potpiu bilo kakav
dokument u vezi sa krivinim djelom za koje su osumnjiena bez prisustva advokata ili ne-
kog lica u koje oni imaju povjerenja i koje bi moglo da im pomogne. Ti standardi su podrani
Smjernicom br. 30. Bilo bi korisno da drave razmotre mogunost uvoenja specijalnih po-
licijskih jedinica koje bi bile posebno obuene za obavljanje ovih zadataka.
U predmetu Okali protiv Turske (Okkali), Sud je razmatrao sluaj dvanaestogodinjeg

djeaka koga je uhapsila policija, a on je tvrdio da je pritom bio zlostavljan. Sud je stao na
stanovite da je djeak trebalo da uiva veu zatitu kao maloljetnik, te da su vlasti propu-
stile da uzmu u obzir njegovu posebnu ranjivost. Sud je dodao da u ovakvim sluajevima
treba odrediti advokata koji e pomoi djetetu, kao i da roditelje (ili pravne zastupnike)
treba obavijestiti o pritvaranju.
U predmetu Salduz protiv Turske, Sud je stao na stanovite da je bio prekren lan 6. stav 1.
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava zato to sedamnaestogodinji osumnjieni
nije imao pristup advokatu tokom pet dana koliko je proveo u policijskom pritvoru. Sud je
zakljuio da: kako bi pravo na pravino suenje prema lanu 6. stav 1. ostalo u dovoljnoj
mjeri praktino i djelotvorno treba, po pravilu, da bude omoguen pristup advokatu, od
prvog trenutka policijskog ispitivanja osumnjienog [...]. Sud je, takoe, primijetio da je
jedan od specifinih elemenata ovog predmeta bio uzrast podnosioca predstavke. Imajui
na umu znaajan broj relevantnih meunarodnopravnih instrumenata u vezi sa pravnom
pomoi koja se prua maloljetnicima u policijskom pritvoru, Sud je naglasio temeljni zna-
aj omoguavanja pristupa advokatu onda kada je lice koje se nalazi u policijskom pritvoru
maloljetno.
D. Pravosue po mjeri djeteta za vrijeme sudskog postupka
89. Ovi elementi pravosua po mjeri djeteta treba da budu primijenjeni u svim postupcima:
parninom, krivinom i upravnom postupku.
1. Pristup sudu i sudskom postupku
90. Iako se djeca u pravnom smislu smatraju nosiocima prava, kako je to propisano Smjernicom
br. 34, ona esto nisu u stanju da ih djelotvorno ostvaruju. Parlamentarna skuptina Vijea
Evrope je 1990. godine u svojoj Preporuci 1121(1990) o pravima djece posebno naglasila
da djeca imaju prava koja mogu nezavisno da uivaju ak i u suoenosti sa protivljenjem
odraslih. Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta sadri izvjesno pravo inicijati-
ve za dijete u smislu pokretanja postupka pred sudom u svome lanu 37.d, gdje se navodi
da dijete moe osporiti zakonitost svog lienja slobode. Danas postoji snana podrka za
uspostavljanje albenog postupka na osnovu ove Konvencije. Moemo se nadati da e ovo
pruiti djeci istu onu vrstu pravnih lijekova za borbu protiv povrede njihovih prava kakvi
postoje za punoljetna lica shodno nekoliko drugih univerzalnih konvencija za zatitu ljud-
skih prava.
91. U istom kontekstu, Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava prua svakome ija
su ljudska prava povrijeena pravo na djelotvorni pravni lijek pred nacionalnim vlasti-
ma. Ova formulacija oigledno obuhvata i djecu. Rezultat je to da djeca mogu iznijeti svoj
sluaj pred Sud, ali esto nemaju pravo da pokrenu sudski postupak shodno domaem
zakonodavstvu.
92. S obzirom na injenicu da je glavnina zakona o pravnoj nemogunosti djece (da pokrenu
postupak) donijeta u svrhu zatite djece, ipak je od presudnog znaaja da se ovaj nedosta-
tak pravnog kapaciteta ne koristi protiv njih onda kada su njihova prava povrijeena, ili
kada niko drugi ne brani ta prava.
93. Preporuka br. 34. takoer preporuuje da zemlje-lanice svojim unutranjim zakonodav-
stvom olakaju, gdje je to primjereno, pristup sudu djeci koja u dovoljnoj mjeri razumiju
svoja prava. Takoer se preporuuje primjena pravnih lijekova za zatitu tih prava, poto
dijete prethodno dobije odgovarajui pravni savjet.
94. Mora se posvetiti i panja vrstoj vezi izmeu pitanja pristupa pravdi, valjanog pravnog
savjetovanja (usluge advokata) i prava na izraavanje miljenja u sudskom postupku. Nije
cilj ovih smjernica da ohrabre djecu da se obraaju sudovima bez oiglednih razloga ili bez
pravnog osnova. Podrazumijeva se da djeca, ba kao i odrasli, treba da imaju vrst pravni
osnov da bi pokrenula neki postupak pred sudom. Ako su prava djeteta povrijeena ili ako
postoji potreba za odbranom tih prava, a pravni zastupnik to ne ini u ime djeteta, onda tre-
ba da postoji mogunost da sudska vlast preispita taj predmet. Kada je rije o djeci, pristup
sudu moe biti potreban i u onim sluajevima gdje moe da se javi sukob interesa izmeu
djeteta i pravnog zastupnika.
95. Pristup sudu moe biti zasnovan na odreenoj starosnoj granici i na predstavi o odreenom
stepenu rasuivanja, zrelosti ili nivou razumijevanja. I jedan i drugi sistem imaju i pozitiv-
ne i negativne strane. Jasna starosna granica ima prednost objektivnosti za svu djecu i ona
jami pravnu sigurnost. Meutim, ako se djeci omogui pristup sudu na osnovu individu-
alnog nivoa rasuivanja, time se daje mogunost za prilagoavanje svakom pojedinanom
djetetu, u zavisnosti od njegovog nivoa zrelosti. Taj sistem moe sadrati odreene rizike
zbog irokog polja slobodne procjene koje se preputa sudiji koji u datom sluaju odluuje.
Trea mogunost bila bi kombinacija oba navedena pristupa: utvrivanje starosne granice
uz mogunost da dijete koje jo nije doseglo tu granicu to ospori. To, meutim, moe otvo-
riti dodatni problem da se teret dokazivanja sposobnosti rasuivanja prebacuje na dijete.
96. U ovim smjernicama nema starosne granice, budui da se smatra da je ona isuvie rigidna
i proizvoljna i da njene posljedice mogu biti istinski nepravine. Ona takoer ne moe u
potpunosti uzeti u obzir svu raznovrsnost sposobnosti i nivoa razumijevanja meu djecom,
vrnjacima. Sve se to moe u velikoj mjeri razlikovati u zavisnosti od razvojnih sposobnosti
svakog pojedinanog djeteta, njegovih ivotnih iskustava, kognitivnih sposobnosti i drugih
vjetina. Neki petnaestogodinjak moe biti nezreliji od dvanaestogodinjaka, a u isto vri-
jeme sasvim mala djeca mogu biti dovoljno inteligentna da ocijene i spoznaju sopstvenu
situaciju, odnosno poloaj. Sposobnost, zrelost i nivo razumijevanja mnogo su reprezen-
tativniji kada je rije o stvarnim kapacitetima nekog djeteta nego to je reprezentativan
njegov uzrast.
97. Uprkos tome to se priznaje da su sva djeca, bez obzira na svoj uzrast ili (mentalni) kapaci-
tet, nosioci prava, injenica je da je uzrast u praksi veoma krupno pitanje, budui da sasvim
mala djeca, ili djeca sa odreenim invaliditetom nisu kadra da samostalno djelotvorno za-
tite svoja prava. Stoga zemlje-lanice treba da osnuju mehanizme u kojima e odrasli koji
su za to imenovani biti kadri da postupaju u ime djeteta: to mogu biti roditelji, advokati ili
kakve druge ustanove ili entiteti koji su, u skladu s unutranjim pravom, odgovorni za od-
branu prava djeteta. Ta lica ili ustanove ne treba da se ukljue ili da budu priznati tek onda
kada su postupci ve u toku, ve, takoer, treba da imaju ovlatenje da aktivno pokreu po-
stupke kad god je neko pravo djeteta ugroeno ili kada postoji opasnost da bude ugroeno.
98. U Smjernici br. 35. preporuuje se da zemlje-lanice uklone sve prepreke za pristup dje-
ce sudu. Tu se navode primjeri kao to su trokovi postupka i odsustvo advokata, ali se
preporuuje da se uklone i ostale prepreke. Te prepreke mogu biti razliite po svojoj pri-
rodi. U sluaju mogueg sukoba interesa izmeu djece i njihovih roditelja, treba izbjei
zahtjev za roditeljski pristanak koji se inae postavlja. Treba razraditi takav sistem u kome
neopravdano uskraivanje roditeljskog pristanka ne moe sprijeiti dijete da se obrati pra-
vosudnim organima. Druge prepreke kada je rije o pristupu pravdi mogu biti finansijske
ili psiholoke prirode (vidi pitanje pravne pomoi). Procesni zahtjevi treba da budu to je
mogue vie ogranieni.
99. U nekim sluajevima, dijete ne moe osporiti izvjesne postupke ili odluke preduzete ili
donijete u njegovom djetinjstvu, zbog odreene traume koju je pretrpjelo, kao to je to, na
primjer, sluaj u vezi sa seksualnim zlostavljanjem ili izuzetno konfliktnim porodinim
problemima.
100. U takvim sluajevima, Smjernica br. 36. preporuuje da se pristup sudu omogui onda kada
dijete dosegne uzrast punoljetstva. Zato se podstiu zemlje-lanice da preispitaju rokove

zastarijevanja u svom unutranjem pravu. Kao koristan podsticaj u tom smislu moe po-
sluiti Konvencija Vijea Evrope o zatiti djece od seksualne eksploatacije i seksualnog
zlostavljanja (CETS br. 201).
U predmetu Stabings i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Stubbings) Sud je stao na sta-
novite da je posljednjih godina dolo do razvoja svijesti o problemima koji se otvaraju
usljed zlostavljanja djece i psiholokog dejstva koje to ima na rtve, pa se postavlja pitanje
da li je mogue da se rokovi zastare za pokretanje postupaka u zemljama-lanicama Vijea
Evrope izmijene kako bi se u bliskoj budunosti uzela u obzir i ova grupa moguih podno-
silaca tubi.
2. Pravno zastupanje i odbrana
101. Kako bi djeca imala pristup pravosuu koje je istinski po mjeri djeteta, zemlje-lanice
treba da im olakaju pristup advokatu ili nekoj drugoj ustanovi ili entitetu koji je, prema
unutranjem pravu, zaduen za odbranu prava djece, kako bi bila zastupljena i branjena u
vlastito ime kad god postoji, ili bi mogao da postoji, sukob interesa izmeu djeteta i rodite-
lja ili drugih strana u postupku. To je glavna poruka Smjernice br. 37. Evropska konvencija
o ostvarivanju djejih prava (ETS br. 160) koja propisuje sljedee: Stranke e razmotriti
mogunost dodjeljivanja djeci dodatnih procesnih prava u odnosu na postupke pred sud-
skim organima koji ih se tiu, a prije svega [...] posebnog zastupnika, [...] advokata.
102. U Smjernici br. 38. preporuuje se da se djeci omogui pristup besplatnoj pravnoj pomoi.
To ne mora nuno zahtijevati potpuno zaseban sistem pravne pomoi. Pravna pomo moe
biti pruena na isti nain na koji se prua odraslima, ili pod neto blaim uslovima, i moe
zavisiti od finansijskih prilika nosioca roditeljske odgovornosti ili samog djeteta. U svakom
sluaju, sistem pravne pomoi treba da bude djelotvoran u praksi.
103. U Smjernici br. 39 opisuju se profesionalni zahtjevi koji se postavljaju kada je rije o
advokatima koji zastupaju djecu. Takoer je vano da se advokatski honorar dijetetovog
advokata ne naplauje od roditelja djeteta, ni neposredno ni posredno. Ako advokata pla-
aju roditelji, posebno u sluaju sukoba interesa, nema jemstva da e taj advokat moi
nezavisno da brani stavove samog djeteta.
104. Preporuuje se sistem advokata koji su specijalizovani za odbranu djece i omladine, uz
istovremeno potivanje slobodnog izbora advokata od strane samog djeteta. Vano je da
se precizno razjasni uloga advokata djeteta. Advokat ne mora uvijek da istie ta je to to
on smatra najboljim interesima djeteta (to mora da ini staratelj ili javni pravobranilac),
ali je duan da utvrdi i brani djetetove stavove i miljenja, kao i kada je rije o odraslom
klijentu. Advokat treba da trai informisani pristanak djeteta na najbolju strategiju koju
je mogue koristiti. Ako se advokat ne slae sa miljenjem djeteta, on treba da pokua da
ubijedi dijete, isto onako kao to bi inio sa svakim drugim klijentom.

105. Uloga advokata razlikuje se od uloge staratelja ad litem, koji se spominje u Smjernici br. 42,
budui da staratelja ad litem imenuje sud, a ne sam klijent kao takav, tako da on treba da
pomogne sudu u definisanju onoga to predstavlja najbolji interes djeteta. Meutim, tre-
ba izbjei da se u jednoj istoj linosti spajaju funkcija advokata i staratelja ad litem, zbog
toga to bi tu mogao iskrsnuti sukob interesa. Nadleni organ vlasti treba u izvjesnim slu-
ajevima da imenuje ili staratelja ad litem ili nekog drugog nezavisnog predstavnika koji
e predstavljati, odnosno zastupati stavove djeteta. To se moe uiniti na zahtjev samog
djeteta ili neke druge relevantne stranke.
U Gruziji se pravo na pravnu pomo za lica mlaa od 18 godina u krivinim predmetima

odobrava ex officio, budui da se ta kategorija lica smatra drutveno osjetljivom. Za tu dje-
cu ne postavlja se nijedan drugi uslov da bi mogla da koriste tu uslugu.
3. Pravo djeteta da se uje njegov glas i da izrazi svoje stavove
106. Opti komentar br. 12 Komiteta Ujedinjenih nacija za prava djeteta tumai pravo djeteta da
se uje njegov glas, to je jedno od etiri rukovodna naela Konvencije Ujedinjenih nacija
o pravima djeteta, koristei formulaciju e osigurati to je pravni izraz koji ima posebnu
snagu i ne ostavlja nikakav prostor za postupanje drava-lanica po njihovom vlastitom
nahoenju. Ovaj komentar dodatno razrauje injenicu da se samo na osnovu uzrasta ne
moe odrediti znaaj dijetetovih stavova. U svom Optem komentaru br. 5, Komitet s pra-
vom primjeuje da je ponaanje kojim se samo ostavlja utisak da se djeca sluaju relativno
spokojno i ne donosi izazove; ako se, meutim, djeijim stavovima zaista pripie odgovara-
jua teina, za to je potrebna stvarna promjena.
107. lan 3. Evropske konvencije o ostvarivanju djejih prava (ETS br. 160) kombinuje pravo
djeteta da se uje njegov glas sa njegovim pravom da bude informisano: u sudskim postup-
cima, djeca treba da dobiju sve relevantne informacije, treba da budu konsultovana i da
izraze svoja miljenja, kao i da budu obavijetena o moguim posljedicama povinovanja
tim stavovima i o moguim posljedicama svake odluke.
108. U ovim smjernicama spominju se takvi pojmovi kao to su uzrast i zrelost i dovoljno ra-
zumijevanje to podrazumijeva odreeni nivo razumijevanja, odnosno poimanja, ali ipak
ne ide toliko daleko da od djeteta zahtijeva cjelovito i sveobuhvatno znanje o svim aspekti-
ma pitanja o kojem je rije. Djeca imaju pravo da svoje stavove iznose slobodno, bez ikakvog
pritiska i bez manipulisanja.
109. Smjernice Ujedinjenih nacija o pravosuu u stvarima u kojima su djeca rtve i svjedoci kri-
vinih djela koriste formulaciju osjetljivo za potrebe djeteta i pristup koji pravi balans
u odnosu na djetetovo pravo na zatitu i istovremeno uzima u obzir individualne potrebe i
stavove djeteta.

110. Zahtjevi treba da budu jasno formulisani kako bi se obezbijedila pravna jednakost i jedna-
kost pred zakonom sve djece. Bez obzira na uzrast, posebno onda kada samo dijete pokrene
inicijativu da se uje njegov glas, treba pretpostaviti postojanje dovoljnog nivoa razumije-
vanja. Ipak, uzrast i dalje ima vanu ulogu u odobravanju djeci njihovog osnovnog prava
da se uje njihov glas u stvarima koje ih se neposredno tiu (Smjernica br. 45). Meutim,
mora se naglasiti da je u nekim okolnostima dunost djeteta da se njegov glas uje (to jest,
da iznese iskaz kao svjedok).
111. Djeca treba tano da znaju kakve su mogue posljedice koje bi mogle nastati u skladu sa nji-
hovim iznesenim miljenjem i kakve mogu biti posljedice iskaza koji ona budu dala. Sudija
ne treba da odbije da saslua dijete, a da zato ne navede valjane razloge, osim u sluaju da
je to u najboljem interesu samog djeteta (Smjernica br. 47.). Djeca treba da budu jasno oba-
vijetena da ako ih sudija saslua to ne znai da oni pobjeuju u sudskom postupku. Radi
sticanja ili pridobijanja povjerenja i potovanja za datu presudu, djetetov advokat treba da
uloi poseban napor i objasni zbog ega miljenje djeteta nije prihvaeno na taj nain da je
sprovedeno ili zbog ega je donijeta odreena odluka, isto onako kao to ini kada je rije o
odraslim klijentima (Smjernica br. 48).
112. Osim toga, djeca imaju pravo da izraze svoje stavove i miljenja o svakom pitanju ili pred-
metu u koje su ukljueni ili koje se njih neposredno tie. Djeca treba da budu u stanju da
to uine bez obzira na svoj uzrast, i to u bezbjednom okruenju, uz potovanje njihove
linosti. Djeca treba da se osjeaju lagodno kada razgovaraju sa sudijom i drugim zvani-
nicima. To moe zahtijevati od sudije da izbjegne izvjesne formalnosti, kao to je noenje
perike li sudijske odore ili da ne saslua dijete u samoj sudnici; kao primjer moemo navesti
da bi moglo biti od koristi kada bi sudija sasluao dijete u svojim odajama.
113. Vano je da dijete moe da govori slobodno i da ga niko ne remeti i ne prekida. To u praksi
moe da znai da nikom drugom ne treba dopustiti da bude prisutan u prostoriji (na pri-
mjer, roditeljima ili navodnom poiniocu krivinog djela), kao i da se atmosfera ne remeti
nepotrebnim prekidima, nedolinim ponaanjem ili prolaskom ljudi kroz prostoriju, odno-
sno njihovim ulaenjem u prostoriju i izlaenjem iz nje.
114. Sudije esto nisu obuene za komunikaciju sa djecom, a rijetko se dogaa da se pozivaju
specijalizovani strunjaci koji bi mogli da pomognu sudijama u tom zadatku. Kao to je ov-
dje ve istaknuto (stav 96, gore), ak i mala djeca mogu jasno da izraze svoje stavove, ako im
se na pravilan nain pomae i prua podrka. Sudija i druga struna lica treba zapravo da
nastoje da dou do vlastitih miljenja i stavova djeteta i da nastoje da utvrde na koji nain
dijete sagledava cijeli sluaj.
115. U zavisnosti od elja i interesa djeteta, trebalo bi posvetiti posebnu panju i razmiljanje
o tome ko e biti taj ko e sasluati dijete, najvjerovatnije sam sudija ili imenovano stru-
no lice. Nekoj djeci e moda vie odgovarati da ih saslua strunjak koji e potom svoje
miljenje prenijeti sudiji. Druga djeca, meutim, jasno stavljaju do znanja da vie vole da
razgovaraju sa samim sudijom, jer je on taj koji e donijeti odluku.
116. Iako je tano da postoji opasnost da se djecom manipulie kada izraavaju svoje stavove i

kada se slua njihov glas (moe se dogoditi da njima tada manipulie jedan roditelj protiv
drugoga) treba uloiti sve napore da se ne dozvoli da taj rizik podrije ovo temeljno pravo.
117. Komitet Ujedinjenih nacija za prava djeteta upozorava protiv pristupa koji se svodi samo
na ispraznu simboliku i neetike prakse, i navodi spisak osnovnih zahtjeva za djelotvorno i
sadrajno sprovoenje u djelo prava djeteta da se njegov glas uje. Postupci u kojima djeca
iznose svoje iskaze treba da budu transparentni i informativni, dobrovoljni, puni poto-
vanja, relevantni, organizovani po mjeri djeteta, inkluzivni, treba da ih sprovode struno
obuena lica, treba da budu bezbedni i da vode rauna o svim rizicima i, konano, treba da
budu takvi da se mogu odgovorno kontrolisati.
U jednom predmetu koji se odnosio na usvajanje izmeu dve drave, gdje su italijanski
usvojitelji usvojili rumunsku djecu (predmet Pini i ostali protiv Rumunije), Sud je bio veo-
ma jasan kada je rije o pravu djece da se uje njihov glas i da njihovi stavovi budu ozbiljno
uzeti u obzir: Mora se naglasiti da su u ovom sluaju djeca odbacila ideju da se pridrue
svojim usvojiteljima u Italiji onog trenutka kada su dola u uzrast za koji se moe razumno
pretpostaviti da su njihove linosti tada ve u dovoljnoj mjeri formirane i da su stekli ne-
ophodnu zrelost za izraavanje svog miljenja o okolini u kojoj ele da odrastaju.Interesi
djece imperativno su nalagali da njihova miljenja o tom pitanju budu uzeta u obzir onog
trenutka kada su djeca dosegla potrebnu zrelost da ta miljenja iskau. Neprestano od-
bijanje djece, otkako su napunila deset godina, da putuju u Italiju i pridrue se svojim
usvojiteljima u tom smislu ima odreenu teinu.
U predmetu Hokanen protiv Finske (Hokkanen) otac je traio starateljstvo nad kerkom
koja je godinama ivjela sa babom i dedom. Dijete nije eljelo da ivi sa ocem i Sud se sagla-
sio da je dijete postalo u dovoljnoj mjeri zrelo da njegovi stavovi budu uzeti u obzir iz ega
proizlazi da ne treba postupiti protivno njengovim eljama.
4. Izbjegavanje nepotrebnog odlaganja
118. Predmeti u koje su umijeana djeca treba da budu rjeavani ekspeditivno, i moe se raz-
motriti sistem utvrivanja redoslijeda po kojima se predmeti uzimaju u ispitivanje prema
prioritetu. Naelo hitnosti je navedeno u Smjernici br. 50. Treba imati na umu da djeca
imaju drugaiji doivljaj vremena u odnosu na onaj koji imaju odrasli, kao i da je element
vremena njima veoma vaan: na primjer, godina dana trajanja postupka u sporu koji se vodi
oko starateljstva moe izgledati znatno due jednom desetogodinjaku nego jednom odra-
slom licu. Sudovi bi trebalo da postupaju po pravilima koja e omoguiti da se uspostavi
sistem prvenstva kada je rije o posebno tekim ili hitnim sluajevima, ili onda kada bi,
u sluaju da se bez oklijevanja ne preduzme neki korak, mogle biti nanijete nepopravljive

posljedice (Smjernica br. 51. obuhvata porodinopravne sluajeve).

119. Ostali primjeri ovog naela mogu se nai u relevantnim instrumentima Vijea Evrope.
Jedan od njih zahtijeva da drave obezbijede da se istrage i krivini postupci tretiraju kao
prioritetni predmeti i da se rjeavaju bez ikakvog neopravdanog odlaganja. To je takoer
veoma vano da bi se rtvama omoguilo da zaponu svoj oporavak. Jedan drugi instru-
ment izriito preporuuje da se obezbijedi da se maloljetniki predmeti bre rjeavaju,
izbjegavajui nepotrebna odlaganja i kanjenja, kako bi se osiguralo preduzimanje djelo-
tvornih odgojnih mjera.
120. Za potovanje najboljih interesa djeteta moe biti potrebna fleksibilnost u ponaanju sud-
skih vlasti, prilikom sprovoenja odreenih odluka, u skladu s unutranjim pravom, na ta
ukazuje smjernica br. 53.
U dva predmeta protiv Nemake, Sud je razmatrao element vremena i ustanovio da u pred-
metima u kojima se radi o odnosu izmeu roditelja i djeteta postoji dunost da se ispolji
posebna budnost i panja s obzirom na injenicu da opasnost od proteka vremena moe
imati za posljedicu de facto rjeenje pitanja, ime moe biti nanijeta ozbiljna teta odnosu
djeteta sa jednim roditeljem.
U predmetu Paulsen-Medalen i Svenson protiv vedske (Paulsen-Medalen, Svensson), Sud

je ustanovio da je prekren lan 6. stav 1. zbog toga to vlasti nisu postupale s potrebnom
izuzetnom panjom i budnou kada su odluivale o sporu oko pristupa djetetu.
Izbjegavanje nepotrebnog odlaganja veoma je vano i u krivinim predmetima. U predme-

tu Boamar protiv Belgije (Bouamar), bila je potrebna izuzetno brza sudska kontrola odluke
nie instance u sluaju koji se odnosio na pritvor maloljetnika. Zakljueno je da se neo-
pravdani protok vremena ne moe smatrati kompatibilnim sa brzinom koju nalau uslovi
lana 5. stav 4. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava.
5. Organizacija postupka, okruenje po mjeri djeteta i jezik prilagoen djetetu
121. Metodi rada, koji su koncipirani tako da budu po mjeri djeteta, treba da omogue djeci da
se osjeaju sigurnom. Ako djecu prati lice u koje oni mogu da imaju povjerenja, osjeaju se
sigurnije i lagodnije tokom postupka. Konvencija Vijea Evrope o zatiti djece od seksual-
ne eksploatacije i seksualnog zlostavljanja (CETS br. 201) propisuje da dijete moe biti u
pratnji svog zakonitog zastupnika ili odraslog lica po vlastitom izboru, ali da to mora biti
neko ko se smatra podobnim. Moe se donijeti obrazloena odluka protiv prisustva datog
lica u pratnji.

122. Arhitektonsko okruenje moe uiniti da se djeca osjeaju veoma nelagodno. Sudski slu-
benici treba da upoznaju djecu, izmeu ostalog, s okruenjem u sudu i da im kau neto o
identitetu svakog zvaninika sa kojim e djeca biti u kontaktu (Smjernica br. 55). Sudovi
mogu djelovati turobno ili zastraujue ak i odraslim licima (Smjernica br. 62). Mada je to
teko promijeniti, barem kada je rije o postojeim sudskim objektima, postoje naini na
koje se moe poboljati postupanje prema djeci u tim zgradama u kojima se nalaze sudovi
tako to e se sa djecom raditi uz vee voenje rauna o njihovim potrebama i o stvarima
na koja su ona posebno osjetljiva.
123. U zgradama u kojima se nalaze sudovi mogu, kad god je to mogue, biti odreene posebne
prostorije za razgovore s djecom i sasluanje djece, tako to e se uvijek voditi rauna o naj-
boljim interesima djeteta. Isto tako kada govorimo o sudskom okruenju po mjeri djeteta to
moe znaiti da slubena lica ne nose perike ni sudijske odore ni neke druge uniforme. To
se moe primijeniti u zavisnosti od uzrasta djeteta ili funkcije zvaninika o kome je rije.
Shodno okolnostima i stavovima samog djeteta moe se ispostaviti da, na primjer, uni-
forme djetetu omoguavaju da jasno shvati da razgovara sa policajcem a ne sa socijalnim
radnikom, to ima odreeni znaaj. To takoer moe pojaati osjeaj djeteta da nadlene
vlasti s panjom i ozbiljnou tretiraju njegov sluaj. Ukratko reeno, okruenje moe biti
relativno formalno, ali ponaanje zvaninika treba da bude u manjoj mjeri formalno i treba,
u svakom sluaju, da bude primjereno djetetu.
124. to je jo vanije, pravosue primjereno djetetu podrazumijeva i da djeca zaista shvate pri-
rodu i obim odluka koje se donose kao i posljedice tih odluka. Mada se sama presuda i njeno
obrazloenje ne mogu uvijek predoiti i objasniti formulacijama koje su po mjeri djeteta,
usljed odreenih zakonskih zahtjeva koji se postavljaju, sve te odluke treba ipak objasniti
djeci; objanjenje treba da im prui njihov advokat ili neka druga za to pogodna osoba (ro-
ditelj, socijalni radnik itd.).
125. Mogue je osnivati posebne sudove za djecu i omladinu, ili barem takva sudska vijea.
Koliko je god to mogue, ne smije se dozvoliti suenje djeci pred sudovima za odrasle, pre-
ma postupku predvienom za odrasle i izricanje kazni za odrasle. U skladu sa zahtjevima
za specijalizaciju u ovoj oblasti, mogu se osnivati specijalizovana odjeljenja ili jedinice u
sklopu policijskih organa (Smjernica br. 63).
Postoji nekoliko predmeta protiv Velike Britanije gdje se radilo o maloljetnim poiniocima
(krivinih djela). Sud je naglasio da treba poduzeti posebne mjere kako bi se modifikovao
postupak koji se primjenjuje u sudovima za odrasle radi ublaavanja tekoa koje sobom
nosi suenje odraslima, zbog toga to su ovdje optueni veoma mladi. Tako, na primjer,
pravnici ne bi trebalo da nose perike i odore u sudnici, a maloljetni optueni ne bi trebalo
da sjede u posebnoj, uzdignutoj loi, ve bi im trebalo dozvoliti da sjede pored svog prav-
nog zastupnika ili socijalnog radnika. Roite bi trebalo organizovati tako da njihov osjeaj
zastraenosti i inhibiranosti bude sveden na najmanju moguu mjeru.Na tragu predmeta

T. i V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva za koji je zakljueno da suenje u prostorijama tipi-

nim za domae sudove djeluje zastraujue za dijete, sainjeno je Praktino uputstvo za
suenje djeci i mladima pred sudovima njenog kraljevskog velianstva. To je uinjeno zato
da bi se ubudue izbjeglo zastraivanje, ponienje ili duevna patnja djeteta kome se sudi.
Elementi ove prakse izmeu ostalog predviaju sljedee: mogunost da dijete posjeti sud-
nicu prije poetka suenja, da bi se upoznalo sa njom, mogunost policijske podrke da bi
se izbjeglo da tampa zastrai ili zlostavlja dijete, odustajanje od perika i sudijskih odora u
sudnici, objanjenje postupka na nain i rijeima koje dijete moe da razumije, ogranieno
prisustvovanje roitima itd.
Poljsko ministarstvo pravde podstie i primjenjuje ideju o prostorijama po mjeri djeteta

u saradnji sa jednom nevladinom organizacijom. Pritom je osnovni cilj da se zatite djeca
svjedoci i rtve krivinih djela, posebno onih krivinih djela kod kojih se radi o seksualnom
nasilju ili nasilju u porodici, tako to e se primijeniti naela obavljanja razgovora s djecom
u uslovima koji su njima potpuno primjereni i to tako da taj razgovor vode struna lica.
Postupak je takav da je obezbjeeno da sa djecom razgovara sudija u prisustvu psihologa.
Druga lica koja su u to ukljuena (tuilac, advokat, optueni, privatni tuilac) prisutna su
u zasebnoj prostoriji i imaju mogunost da uestvuju u razgovoru zahvaljujui postojanju
sistema za komunikaciju izmeu prostorija, dvostranim ogledalima i/ili ureajima za di-
rektan prijenos. Vani detalji koji su predvieni da bi se djeca osjeala ugodnije izmeu
ostalog obuhvataju: zajamenu privatnost (zvuno nepropusna vrata izmeu prostorije u
kojoj se odvija razgovor i svih ostalih prostorija/odaja); prostorije opremljene u skladu s
potrebama djece da bi se osigurala njihova fizika i mentalna bezbjednost tokom intervjua;
korienje neutralnih boja i obloga u prostoriji to omoguuje djeci da tu ugodno prove-
du vrijeme (predviene su, izmeu ostalog, dvije veliine stolova i stolica, sofa ili fotelja i
mekani tepih); opremljenost materijalima i drugim artiklima koji mogu biti od koristi za
prikupljanje informacije od djeteta (olovke u boji, papir, lutke, igrake itd.).
6. Dokazi/iskazi djece
126. Pitanje uzimanja dokaza/iskaza od djece nije ni iz daleka jednostavno. Budui da su stan-
dardi u ovoj oblasti rijetki (kao to su Smjernice Ujedinjenih nacija o pravosuu u stvarima
u kojima su djeca rtve i svjedoci krivinih djela), osjetila se potreba da se krene u susret
rjeavanju ovih pitanja, zato to je za voenje takvih razgovora u kojima treba dobiti iskaz/
svjedoenje potrebno postojanje praktinog vodia.
127. Kako se navodi u Smjernici br. 64, ovo treba u najveoj moguoj mjeri da obavljaju posebno
obuena struna lica. U istom kontekstu, Smjernicom br. 66. preporuuje se da onda kada je
potrebno voditi s djetetom vie od jednog razgovora, sve njih, ako je mogue, treba da obavi

isto lice iz razloga konzistentnosti i uzajamnog povjerenja, uz istovremeno naglaavanje da

sam broj tih razgovora treba da bude sveden na najmanju moguu mjeru (Smjernica br. 67).
128. Iz oiglednih razloga treba uspostaviti posebne aranmane za prikupljanje dokaza, poseb-
no od djece-rtava, i to u najpovoljnijim okolnostima. Treba omoguiti svjedoenje putem
audio, video ili televizijskog linka i upravo su to primjeri ovakve dobre prakse; isto vai za
davanje iskaza pred strunjacima prije suenja, kao i izbjegavanje vizuelnog ili svakog dru-
gog kontakta izmeu rtve i navodnog poinioca (Smjernica br. 68), ili davanje iskaza bez
prisustva navodnog poinioca (Smjernica br. 69). Meutim, u izvjesnim sluajevima, kao
to su oni koji se odnose na seksualnu eksploataciju, video-zapisi mogu djelovati trauma-
tino na rtve. Zato valja ozbiljno uzeti u obzir moguu tetu i sekundarnu viktimizaciju
koja bi mogla proistei iz takvog snimanja, pa se valja pozabaviti moguom primjenom
drugih metoda, kao to je zvuni zapis, da bi se izbjegla ponovna viktimizacija ili sekun-
darna trauma.
129. Procesni zakoni zemalja-lanica u ovom domenu znatno se razlikuju od zemlje do zemlje,
tako da u nekim zemljama mogu postojati i manje stroga pravila o svjedoenju djece. U
svakom sluaju, zemlje-lanice bi trebalo da daju prednost najboljim interesima djeteta
u primjeni zakona koji se odnose na svjedoenje. Primjeri u vezi sa Smjernicom br. 70.
obuhvataju odsustvo zahtjeva da dijete polae zakletvu ili daje neku drugu slinu sveanu
izjavu. Te smjernice nemaju za cilj da utiu na jamstva prava na odbranu u razliitim prav-
nim sistemima; meutim, smjernice pozivaju zemlje-lanice da, tamo gdje je potrebno,
prihvate neke zajednike elemente pravila o dokazima kako bi se izbjegle dodatne traume
za djecu. Na kraju-krajeva uvijek je sudija taj koji e razmotriti ozbiljnost i valjanost svakog
svjedoenja ili iskaza.
130. Smjernica br. 70. takoer ukazuje na to da sva ta prilagoavanja potrebama djece ne treba,
sama po sebi, da umanje vrijednost datog iskaza svjedoka. Meutim, treba izbjei pripre-
manje djeteta da svjedoi zbog prevelikog rizika od uticaja na dijete. Utvrivanje protokola
razgovora (Smjernica br. 71) ne mora nuno biti zadatak sudija, ve prije nacionalnih pra-
vosudnih vlasti.
131. Iako koritenje audio ili video zapisa djeijih iskaza ima izvjesne prednosti, budui da se
na taj nain izbjegava ponavljanje iskustava koja su esto traumatina, neposredno svjedo-
enje pred sudijom moe biti primjerenije za djecu koja nisu rtve, ve navodni poinioci
krivinih djela.
132. Kao to je ve ukazano, uzrast ne bi trebalo da predstavlja prepreku za pravo djeteta na
cjelovito uee u pravosudnom procesu. Kako se navodi u Smjernici br. 73, ne moe se
pretpostaviti da djeji iskazi nisu valjani ili pouzdani samo zbog uzrasta djeteta.
133. Kada djeci treba uzimati iskaz ili pak ona sama izraze elju da svjedoe u porodinoprav-
nim postupcima, treba posvetiti dunu panju njihovom ranjivom poloaju u porodici i
posljedicama koje takvo svjedoenje moe imati po sadanje ili budue porodine odno-
se. Treba uloiti sve mogue napore da bi se obezbijedilo da dijete bude svjesno posljedica
svog svjedoenja i pruiti mu podrku u davanju iskaza na neki od ve spomenutih naina.

Sud u Strazburu je priznao specifine odlike postupaka koji se vode u seksualnim delikti-
ma. U predmetu S. N. protiv vedske, Sud je utvrdio sljedee: rtva esto ovakve postupke
doivljava kao pravo muenje, posebno onda kada se nevoljno suoi s optuenim. Takve
odlike postupka jo su izraenije kada je rije o predmetu u kome se radi o maloljetniku.
Prilikom razmatranja pitanja o tome da li je u takvom postupku optueni imao pravino
suenje, mora se uzeti u obzir i pravo na potovanje privatnog ivota pretpostavljene r-
tve. Iz tih razloga Sud prihvata da postoje izvjesne mjere koje u krivinim postupcima koji
se vode zbog seksualnog zlostavljanja mogu biti preduzete radi zatite rtve, pod uslovom
da te mjere mogu da se pomire sa odgovarajuim i djelotvornim ostvarivanjem prava na
odbranu.
U istom predmetu panja je bila posveena i mogue sugestivnoj prirodi nekih pitanja koja
su postavljena. Da bi se izbjegle negativne posljedice takvih pitanja, mogu se angaovati
eksperti iz oblasti forenzike psihologije koji su pohaali posebnu obuku i imaju odgova-
rajue znanje.
U predmetu W. S. protiv Poljske, Sud je sugerisao koji su to mogui naini za testiranje po-
uzdanosti malog djeteta koje je rtva i ukazao je na to da se sve to moe postii na nain
koji je u manjoj mjeri invazivan od neposrednog ispitivanja. Mogue je primijeniti neko-
liko sofisticiranih metoda, kao to je sasluanje djeteta u prisustvu psihologa i to tako da
se pitanja istovremeno u pismenoj formi daju odbrani, ili tako to e se razgovor voditi u
studiju koji bi podnosiocu predstavke ili njegovom advokatu omoguio da budu prisutni
preko video linka ili posebno instaliranih jednostranih ogledala.
E. Pravosue po mjeri djeteta nakon sudskih postupaka
134. Postoje mnoge mjere koje se mogu poduzeti da bi pravosue bilo po mjeri djeteta i poslije
sudskih postupaka. To poinje od komunikacije s djetetom i objanjenja koja mu se tom
prilikom daje u vezi s donijetom odlukom ili presudom (Smjernica br. 75). Ta informacija
treba da bude dopunjena objanjenjem moguih mjera koje se mogu preduzeti, ukljuu-
jui tu albu ili posezanje za nezavisnim apelacionim mehanizmom. Sve to treba da uini
zastupnik djeteta, odnosno njegov advokat, staratelj ad litem, ili pravni zastupnik, ve u
zavisnosti od pravnog sistema. Smjernice br. 75, 77. i 81. odnose se na te zastupnike djece.
135. Smjernicom br. 76. preporuuje se da se bez odlaganja preduzmu koraci kojima e se olak-
ati izvrenje odluka/presuda koje se odnose na djecu ili neposredno utiu na njih.
136. U mnogim sluajevima, a posebno u parninim predmetima, presuda ne mora nuno
znaiti da je postojei konflikt ili problem rijeen jednom za svagda: dobar primjer u tom
smislu predstavljaju porodina pitanja, i upravo su njima posveene smjernice br. 78. i 79.
U toj osjetljivoj oblasti treba da postoje jasna pravila o izbjegavanju upotrebe sile, prinude

ili nasilja kod sprovoenja odluka, posebno ukoliko se tu, na primjer, radi o planovima i
programima posjeta (roditelja djetetu), kako bi se izbjegla dalja traumatizacija. Zbog toga
roditelje treba uputiti na slube za posredovanje ili na neutralne centre za organizovanje
roditeljskih posjeta kako bi tamo rijeili svoje sporove, umjesto da policija bude ta koja e
izvravati sudske odluke. Jedini izuzetak javlja se onda kada postoji opasnost za blago-
stanje djeteta. I druge slube, kao to su slube za podrku porodici, takoer imaju svoje
mjesto i ulogu u nadzoru nad daljnjim razvojem situacije u pogledu porodinog sukoba (po
zavretku postupka) kako bi se osigurali najbolji interesi djeteta.
U sluajevima izvrenja odluka donijetih u porodinopravnim pitanjima, kao to su mo-

gunost pristupa djetetu i pravo starateljstva, Sud je u nekoliko navrata zakljuio da je od
odluujueg znaaja pitanje da li su nacionalne vlasti preduzele, radi olakavanja izvrenja,
sve one neophodne korake koji se razumno mogu traiti od njih u posebnim okolnostima
svakog takvog predmeta.
U Austriji Besuchscafe nudi djeci mogunost da ostanu u kontaktu s oba roditelja posli-
je njihovog razvoda ili odluke o odvojenom ivotu u bezbjednom okruenju koje djeci
prua podrku. Pravo pristupa moe se obezbijediti u posebnim prostorijama pod nadzo-
rom strunog osoblja, kako bi se izbjegli konflikti meu roditeljima, kad god se ostvaruje
roditeljsko pravo na posjetu. Takva vrsta posjete (roditelja djetetu) uz pratnju moe biti
naloena odlukom suda ili je pak mogu traiti jedan ili oba roditelja. Ovdje je centralno pi-
tanje upravo pitanje blagostanja djeteta i izbjegavanja situacije u kojoj bi se dijete nalo
izmeu ekia i nakovnja, u roditeljskom sukobu.
137. Smjernice br. 82. i 83. bave se djecom koja su dola u sukob sa zakonom. Posebna panja
obraa se na uspjenu reintegraciju u drutvo, vanost tajnosti krivine evidencije, odno-
sno njeno nedavanje na uvid nikome van pravosudnog sistema, kao i na legitimne izuzetke
od ovog vanog naela. Takoer treba napraviti izuzetke kada je rije o posebno tekim kri-
vinim djelima, izmeu ostalog i iz razloga javne bezbjednosti, kao i prilikom zapoljavanja
na radnim mjestima koja podrazumijevaju kontakt sa djecom, ukoliko je, na primjer, rije o
kandidatu koji je u prolosti zlostavljao djecu, o emu postoji evidencija. Smjernica br. 83.
ima za cilj zatitu svih kategorija djece, a ne samo onih koje su posebno ranjive.
138. U predmetu Boamar protiv Belgije, Sud je razmatrao pitanje maloljetnog poinioca koji je
devet puta odvoen u zatvor za odrasle i putan iz njega. Iako je pritvaranje maloljetnika
u zatvorima za odrasle u to vrijeme bilo dozvoljeno prema Zakonu o zatiti maloljetni-
ka, Evropski sud za ljudska prava je zakljuio da devet rjeenja o pritvoru (u zatvoru za
odrasle), zajedno uzevi, nije kompatibilno sa podstavom d, lana 5. stav 1... ovo viekratno
lienje slobode imalo je za posljedicu da svako novo pritvaranje bude u sve manjoj mjeri

zakonito prema podstavu d, lan 5. stav 1, posebno ako se ima na umu da Krunsko vijee
nikada nije stvarno pokrenulo krivini postupak protiv podnosioca predstavke u odnosu
na djela koja su mu navodno stavljana na teret kao osumnjienome.
Britanska fondacija Barnardo osnovala je slubu za zastupanje i zatitu interesa djece

(Childrens Advocacy Service) koja vodi rauna o mladim delinkventima u nekoliko usta-
nova irom Velike Britanije, pruajui im nezavisne usluge, pomaui im u rjeavanju
pitanja koja su u neposrednoj vezi sa njihovim blagostanjem, brigom o njima, nainom na
koji se s njima postupa i pomaui im da, jo dok su lieni slobode, planiraju preseljenje u
neki drugi kraj. Pored neposrednog kontakta sa nekim iz te slube u roku od sedmice po
smjetaju u tu ustanovu, mladi ljudi mogu da stupe u kontakt sa zaposlenima u toj slubi
tako to e ih pozvati telefonom, besplatnim pozivom preko linije za pruanje hitne pomoi.
Ova sluba pomae mladim ljudima da shvate sistem i da stupe u kontakt sa strunjacima
koji im mogu pomoi da rijee svoje probleme.
V Promovisanje drugih koraka po mjeri djeteta
139. Podrazumijeva se da je za stvarno poboljanje u oblasti prava djeteta i pravosua po mjeri

djeteta potreban proaktivni pristup zemalja-lanica Vijea Evrope; one se na ovaj nain
podstiu da poduzmu itav niz razliitih mjera.
140. U podstavovima od a-d ohrabruju se istraivanja u ovoj oblasti, razmjera primjera dobre
prakse i saradnja, kao i preduzimanje raznih aktivnosti u cilju uzdizanja nivoa svijesti,
prije svega tako to e se kreirati takve verzije pravnih instrumenata koje e biti po mje-
ri djeteta. Takoer se izraava podrka uspjenim informativnim centrima zaduenim za
obavjetavanje o pravima djeteta.
141. Ulaganje u obrazovanje o pravima djeteta i u irenje informacija o tim pravima nije samo
obaveza po Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, ve je to i preventivna mjera
protiv krenja prava djeteta. Poznavanje sopstvenih prava je prva pretpostavka ivljenja
tih prava i sposobnosti prepoznavanja njihove povrede ili potencijalne povrede.
Mnoge organizacije su se prihvatile posla izrade verzija Konvencije ujedinjenih nacija o

pravima djeteta i drugih relevantnih dokumenata o djeijim pravima koje su primjerene
djeci. Jedan takav primjer je verzija namijenjena djeci Smjernice Ujedinjenih nacija o pra-
vosuu u stvarima u kojima su djeca rtve i svjedoci krivinih djela, iji su autori UNICEF
i Ured Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal.
142. Mjere koje su predviene po stavovima od e-g imaju za cilj da olakaju pristup djece su-
dovima i albenim mehanizmima; tu se takoer razmatra i izvjestan broj moguih mjera

na tom planu (angaovanje specijalizovanih sudija i advokata, izraenija uloga za civilno

drutvo i nezavisne organe na nacionalnom, regionalnom i univerzalnom nivou). Drave bi
na ovom planu trebalo da predvide i mogunost koritenja kolektivne albe. Dobar primjer
mehanizma kolektivnih albi prua revidirana Evropska socijalna povelja (ETS br. 163)
zato to je rije o mehanizmu koji je svima dostupan, gdje nije potrebna individualna rtva
i gdje ne moraju biti iscrpljeni svi unutranjepravni lijekovi. Zatitnici graana za prava
djeteta (ombudsmeni), nevladine organizacije koje se bave pravima djeteta, socijalne slu-
be i tako dalje trebalo bi da budu u stanju da ulau ovakve albe ili da pokreu postupke u
ime odreenog djeteta.
143. Vrijedi napomenuti da se na meunarodnom nivou promoviu i nove strategije, kao to je
ve spomenuta kampanja u korist albenog postupka po Konvenciju Ujedinjenih nacija o
pravima djeteta.
144. Podstavovi h-i posveuju glavnu panju potrebi za odgovarajuim obrazovanjem, specijali-
zovanom obukom i preduzimanjem mjera za uzdizanje nivoa svijesti, dok se podstavovi j-k
bave podrkom pruenom odgovarajuim specijalizovanim strukturama i slubama.
VI. Nadzor i ocjena
145. Zemlje-lanice se podstiu da preduzmu izvjestan broj mjera radi primjene ovih smjer-
nica. One treba da se postaraju da te smjernice budu iroko distribuirane meu organima
vlasti koji su zadueni za odbranu prava djeteta ili su na neki drugi nain ukljueni u tu
oblast. Jedna od mogunosti je i distribuiranje smjernica u verzijama koje su sroene po
mjeri djeteta.
146. Zemlje-lanice takoer treba da se postaraju za analizu unutranjeg zakonodavstva, po-
stojeih sektorskih politika i prakse da bi se utvrdilo u kojoj su mjeri primjereni ovim
smjernicama, kao i za periodinu analizu metoda rada u ovoj oblasti. One se, takoer, po-
zivaju da propiu konkretne mjere da bi sprovele u praksu ono to nalau duh i slovo ovih
smjernica.
147. U tom smislu presudan znaaj za promovisanje ovih smjernica i nadzor nad njihovim spro-
voenjem ima uspostavljanje ili odravanje odgovarajueg okvira, ukljuujui tu i jedan ili
vie nezavisnih mehanizama (kao to su zatitnici graana ili zatitnici graana za prava
djeteta).
148. Na kraju, jasno je da aktivnu ulogu u procesu nadzora treba da imaju i organizacije civilnog
drutva, ustanove i tijela koji promoviu i tite prava djeteta.

Izdavanje ove publikacije je finansirala Vlada
Ujedinjenog Kraljevstva. Meutim, u njoj
izneseni stavovi ne odraavaju nuno politiku
Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.

Pravosude Po Mjeri Djeteta

Загружено:

Сведения о документе

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Pravosude Po Mjeri Djeteta

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

Pravosue

PRIRUNIK O SUDSKOJ PRAKSI

PRIRUNIK O SUDSKOJ PRAKSI

UVOD U SMJERNICE VIJEA EVROPE O PRAVOSUU PO MJERI DJETETA........................................................8

IZBOR PRESUDA EVROPSKOG SUDA ZA LJUSKA PRAVA.......................................................................................17

SMJERNICE VIJEA EVROPE O PRAVOSUU PO MJERI DJETETA

i osnovne slobode ima prioritet u primjeni ukoliko je nacionalno zakonodavstvo u suprotnosti s

UVOD U SMJERNICE VIJEA EVROPE O PRAVOSUU PO MJERI DJETETA

U Smjernicama ne postoji poseban odjeljak o sistemu krivinog pravosua i njegovog uticaja

1) Obaveza obezbjeivanja zakonodavnog okvira po mjeri djeteta

Drave su (shodno lanu 1. EKLJP) dune da obezbijede postojanje odgovarajueg zakonodavnog

2) Obaveza sprijeavanja povreda prava djeteta

3) Obaveza sprovoenja istraga o situacijama u kojima se djeca moda zlostavljaju

Drava je obavezna da obezbijedi potpunu, djelotvornu i u odgovarajuim sluajevima krivinu

4) Obaveze djece u krivinom postupku i obaveza obezbjeivanja pravinog suenja

Djeca osumnjiena ili optuena za krivino djelo

ESLJP je u presudama u predmetima T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva i V. protiv Ujedinjenog

Shodno stavu 24 Smjernica [a]lternative sudskom postupku, kao to je posredovanje, alterna-

Djeca rtve i svjedoci

U stavovima 114-117 Komentara s objanjenjima Smjernica se istie injenica da sudije esto

5) Obaveza izricanja odgovarajuih sankcija maloljetnim prestupnicima

6) Lienje slobode djece

Ova odredba se ne odnosi na obezbjeivanje odgovarajueg obrazovanja za djecu lienu slobode

IZBOR PRESUDA EVROPSKOG SUDA ZA LJUSKA PRAVA

Po lanu 3. Konvencije (zabrana neovjenog i poniavajueg postupanja ili kanjavanja) podno-

U pogledu postupanja prema podnosiocu predstavke razliitom od postupanja prema zatvore-

Evropski sud je stoga zakljuio da nije bilo povrede lana 3. Konvencije.

Pozivajui se na lan 3. i lan 8. Konvencije, podnosioci u svojoj predstavci iznose tvrdnju da ih

prava predstavlja odgovarajuu nadoknadu za tetu koju su pretrpjeli.

2. Odluka Evropskog suda

Podnosioci predstavke su se pozvali na lan 5. i naveli da su dvojica djeaka bila nezakonito

Ova presuda je rjeit primjer koji osvjetljava nekoliko vanih taaka.

Podnositeljica predstavke Rita Ignaccolo-Zenide, francuska je dravljanka, koja je roena 1953. i

Sud je ustanovio da su rumunske vlasti propustile da preduzmu primjerene i dovoljne mjere da bi

lan 41. Konvencije

Sud je smatrao da je podnositeljica predstavke zasigurno pretrpjela nematerijalnu tetu i, pri-

Sud je napomenuo da izofreniari pate od psihikog stanja u kome je opasnost od izvrenja

Pri utvrivanju da li je g. Keenan bio podvrgnut neovjenom i poniavajuem postupanju, u

Sud je smatrao da je nedostatak djelotvornog nadzora stanja Mark-a Keenan-a i nedostatak

sluaj prema lanu 13. Konvencije.

U predmetu podnositeljice predstavke, prema primjenljivim odredbama Zakona o krivinom

Djevojice su smjetene u odvojene porodice i podnosiocima predstavke su nametnuta ograni-

PRESUDA VELIKOG VIJEA U SLUAJU

Sud je zakljuio da je izricanje zabrane boravka, ak i uprkos tome to je ta mjera ogranienog

Podnositeljica predstavke je tvrdila da je postupanje vlasti u ovom sluaju uslovljeno neade-

Postojanje dvije nepomirljive verzije injenica oigledno zahtijeva procjenu vjerodostojnosti

lanovi 13. i 14.

PRESUDA VIJEA U SLUAJU

U skladu s uobiajenom praksom u zemljama potpisnicama, to je prekraj ozbiljniji ili to je vei

Veoma je interesantno i to to je Sud ustanovio da je prekrena zabrana diskriminacije u lanu 14.

1. Saetak injeninog stanja i odluka Suda

Ne zanemarujui ozbiljnu prirodu krivinih djela podnosioca predstavke, Sud je primijetio da ih

Prvi podnosilac predstavke R. R. dravljanin je Srbije sa stalnim boravkom u Njemakoj. Drugi

R. R. se svojevremeno bavio krijumarenjem droge i krio se od srpske mafije i vlasti u Maarskoj

ispuni sve uslove koje mu nalae sporazum o ulasku u program.

Podnosioci predstavke su u predstavci naveli da jednom od njihove djece, oboljelom od blaeg

2. Odluka Evropskog suda

Podnosioci predstavke su naveli da su njihovi ivoti iskljuenjem iz programa zatite svjedoka

Meutim, to se tie ostalih podnosilaca predstavke, Sud je stao na stanovite da to to im je dat

Sud je ustanovio da su ostali zahtjevi prvog podnosioca predstavke oigledno neosnovani, pa su

PRESUDA VELIKOG VIJEA U SLUAJU

2. Odluka Evropskog suda

Evropski sud je smatrao da se prituba podnositeljice predstavke odnosi iskljuivo na pravna

Kada je rije o optubi za seksualno uznemiravanje, podnositeljica predstavke je osporila tuma-