esej

EKUMENIZAM
OD IDEJE DO POKRETA
Vladan Lalovi

Already in the early church different views and interpretations

occurred, and as time went on these developed into serious the-
ological discrepancies and schisms. The cause of this phenome-
non should be looked for in the complexity of inculturation of
Gospels during the first several centuries of Christianity, inside
the Greek and Latin cultural circle. The blasphemy of disunited
Christianity was followed by the reaction of the visionary indi-
viduals and groups, in official church and laymen circles, who
gathered their forces in overcoming such historically condi-
tioned state. We are recognising these efforts, which assumed
institutional forms over time, as ecumenism or movement for
restitution of unity among the Christian churches and commu-
nities. Clearly this orientation does not exclude, but opens ways
for dialogue with representatives of other religions.

Jo su se unutar rane crkve javila razliita gledita i tumaenja,

koja su vremenom prerasla u ozbiljna teoloka neslaganja i
raskole. Uzroke za ove pojave treba traiti u kompleksnosti inkul-
turacije evanelja, tokom nekoliko prvih vjekova hrianstva,
unutar grkog i latinskog kulturnog kruga. Sablazan razje-
dinjenog hrianstva pratila je reakcija vizionarski usmjerenih
pojedinaca i grupa, u slubenim crkvenim i laikim krugovima,
koji su mobilisali svoje snage u prevazilaenju takvog istorijski
uslovljenog stanja. Nastojanja u tom pravcu, koja su vremenom

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 85

Vladan Lalovi
poprimila institucionalne forme, prepoznajemo kao ekumenizam
ili pokret za uspostavljanje jedinstva meu hrianskim crkvama
i zajednicama. Dakako ova orijentacija ne iskljuuje, ve otvara,
puteve za voenje dijaloga sa pripadnicima ostalih religija.
Savremeni svijet prolazi kroz dinamine mijene, konflikte i
otuenja. Uprkos svemu tome svjedoci smo intenzivnih nasto-
janja usmjerenih prema geopolitikim integracijama, uih i irih
razmjera, kako na evropskom tlu, tako i u globalnim okvirima.
Sline tendencije koje razumijemo pod pojmom ekumenizam
zahvatile su i duhovne prostore institucionalno razjedinjenog
hrianstva, za koje dodue moemo rei da su proimale mnoge
hrianske denominacije kroz cijelo prolo stoljee, a i ranije.
Etimoloki korijen rijei ekumena () potie iz
grkog: oikos dom, oikeo stanovanje, oikumene svijet, cijela
nastanjena zemlja, carstvo. Sam pojam ekumenizam nalazimo
jo kod Herodota, oca istorije u V vijeku p.n.e. Takoe su ga
upotrebljavali Aristotel i istaknuti atinski dravnik Demosten,
poznati kao najvei govornik antike Grke. Pod tim pojmom se
podrazumijevao sav nastanjeni svijet. Posebno znaenje pojam
ekumena poprima u doba Aleksandra Velikog kada su dijadosi,
nasljednici njegovog carskog trona, zadrali laskavi naslov Kralj
cijele ekumene. Kasnije u doba Rimske imperije on e se odnosi-
ti na podruje mediteranskog basena, po kojem se iroko
rasprostirala grko-rimska civilizacija. Kada su Rimljani izali
kao pobjednici u velikom ratu sa Antiohom Sirijskim, izaslanici
Istoka su ih pozdravili kao gospodare ekumene. ak se i sam
Neron proglasio spasiteljem i dobroiniteljem ekumene. U
Novom Zavjetu ekumena se pominje u naredbi imperatora
Avgusta pri sprovoenju popisa stanovnitva u cijeloj zemlji, nas-
tanjenom svijetu, to se odnosilo na Rimsko carstvo. Pojam cije-
lo carstvo se vremenom prenio na crkvu, pa se poelo govoriti o
cijeloj Crkvi, koju ranohrianski uitelj i reformator aleksan-
drijske kole Origen (185254) opisuje kao ekumenu, dok

86 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Vasilije Veliki sasvim poistovjeuje ova dva pojma. Od IV vijeka
su se veliki opti sabori, koji su se odravali u krilu hrianskog
jedinstva na Istoku, nazivali ekumenskim i to iz dva razloga: prvo,
to su na njima uestvovali episkopi cijele ekumene, a onda to
ih je sazivao rimsko-romejski car Vladar ekumene. Tako se
pojam ekumenski sa geopolitikog pomjerio na vjersko
podruje i crkvu kao cjelinu.1
Iz navedenog se vidi da termin ekumenizam ima prilino iroko
znaenje. Pored toga, njegova teoloka dimenzija je veoma boga-
ta i sadrajna. Danas je uobiajeno da se on odnosi na razjedinjeni
hrianski svijet, koji tei ponovnom okupljanju u duhu Hristove
prvosvetenike molitve: da jedno budu (ut unum sint).2
Ve u prvim stoljeima hrianske ere univerzalnu Hristovu
crkvu su poela nagrizati razna gnostika uenja3 i jeresi. Danas

1 O pojmu ekumena (ekumenizam) vidi: edomir Drakovi, u: O ekum-

enizmu, Beograd, 1983, 34; Juraj Kolari, Ekumenska trilogija: istoni
krani, pravoslavni, protestanti, Prometej, Zagreb, 2005, 667668; Niko
Iki, Ekumenske studije i dokumenti: izbor ekumenskih dokumenata katolike
i pravoslavne crkve sa popratnim komentarima, Vrhbosanska katolika
teologija, Sarajevo, 2003, 1516; Duan Moro, Hod ekumenizma u XX
stoljeu, Sluba Boja, Split, 2009, 5; Roman Miz, Izazovi i problemi ekum-
enizma: ekumenska propedeutika i doktrinarne razlike, Rusko slovo, Novi
Sad, 2008. 1113; Rosino Gibellini, Teologija dvadesetog stoljea, Kranska
sadanjost, Zagreb, 1999, 485.
2 Da svi jedno budu, kao ti, Oe, to si u meni i ja u tebi, da i oni u nama
jedno budu, da svijet vjeruje da si me ti poslao. (Jov. 17, 21)
3 Gnosticizam (gnosis=prava spoznaja, znanje), uenje koje predstavlja
mjeavinu razliitih filozofsko-religioznih elemenata. Ovaj sinkretistiki
pokret je bio naroito izraen u prvim vjekovima crkve. Gnostici su smatrali
da je gnosa uzvienija od same vjere (pistis), kojoj su pretpostavljali vjeru u
mudrost (pistis sophia). Od najznaajnijih gnostika, po kojima su nazvani
itavi gnostiki pravci, izdvajamo: Vasilida (Bazilida) i njegovu aleksandri-

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 87

Vladan Lalovi
gotovo sve hrianske denominacije dijele ubjeenje da je rana
crkva bila jedinstvena i da su njeni pripadnici disali jednim
duhom, pa se prema ovoj hrianskoj legendi okreu primitivnoj
crkvi u potrazi za istijim oblikom vjere. Kako kae autor
Proglasa apostola, koji sebe naziva prvim istoriarem
hrianstva, sukobi i jeres pojavili su se tek poslije tog zlatnog
doba.4 Meutim, da li je to bilo tako? Otkrie 52 rukopisa kod
Nag Hamadija u Gornjem Egiptu 1945. godine, itekako dovodi
u sumnju uvrijeeno miljenje o monolitnosti i harmoniji rane
crkve. Ukoliko neki od ovih gnostikih tekstova predstavljaju
rane vidove hrianskog uenja, onda nam se namee zakljuak
da je, kasnije idealizovano, rano hrianstvo bilo itekako razno-
liko. tovie, ukoliko uzmemo u obzir da danas najvei dio
hriana dijeli tri osnovne premise: kanon Novog zavjeta,
ispovijedaju apostolsku vjeru i imaju izgraen oblik crkvene
institucije, sasvim je mogue da je savremeno hrianstvo, i
pored svoje raznolikosti i kompleksnosti, vjerski monolitnije
negoli ono iz prva dva vijeka.5

jsku kolu i Valentina Vasilidovog uenika, kasnije najuticajnijeg gnostikog

uitelja, pjesnika i filozofa klasinog obrazovanja za ije se ime veu mnoge
gnostike kole. Valentin je boravio i nauavao u Rimu od 130160. godine,
gdje se kandidovao i za biskupa. Juraj Kolari, n. dj. 7679. Gnostici su se
karakteristino nazivali nekolicinom u odnosu na mnoge (hoi poloi). O
sukobu gnosticizma sa glavnotokovskim hrianstvom Berajev kae da je
Crkva imala duboke razloge da se bori protiv gnostika i da ih osudi bez obzi-
ra na to jesu li oni bili u pravu ili ne, jer da su trijumfovali gnostici,
hrianstvo nikada ne bi pobijedilo u istoriji, ono bi se preobratilo u aris-
tokratsku sektu. Nikolaj Berajev, Filozofija slobodnog duha: Problematika i
apologija hrianstva, Dereta, Beograd, 2007, 29.
4 Elejn Pejgels, Gnostika evanelja, Rad, Beograd, 1981, 26.
5 Ibid, 26.

88 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Ove zajednike premise u svom konanom obliku, kakve ih
mi sada znamo, jasno oblikovane pojavljuju se tek potkraj
drugog stoljea. O tome nam svjedoi i pravovjerni episkop
lionski Irinej, koji je napisao pet kritikih tomova protiv jeresi
pod naslovom Unitenje i prevrat lano samozvanog znanja.
Prema njegovoj tvrdnji, pored novozavjetnih kanonskih
evanelja, meu raznim hrianskim grupama sredinom drugog
vijeka kruili su i mnogi drugi apokrifni spisi, poput Evanelja
po Tomi, Evanelja po Filipu, Evanelja Istine i dr. Nag Hamadi
nalaz, po svoj prilici, ukljuuje neki od ovih tekstova, dok su
mnogi drugi vremenom zametnuli svoj trag. Meutim, kada je
hrianstvo poprimilo vrstu institucionalnu strukturu poetkom
treeg vijeka, sa troslojnom hijerarhijom episkopa, svetenika i
akona, situacija se znatno promijenila. Ovako strukturirana
organizacija je sebe smatrala jedinim legitimnim uvarom
prave vjere, ili kako su to episkop Irinej i njegovi sljedbenici
naglaavali: da moe postojati samo jedna crkva i da izvan nje
nema spasenja.6
Prva ozbiljna teoloka neslaganja, koja su potom direktno iza-
zvala raskole u Crkvi, desila su se nakon prvog i drugog eku-
menskog sabora u Nikeji 325. i Carigradu 381. godine. Arijevo
negiranje Hristove boanske prirode bilo je uzrok sazivanju
Nikejskog sabora, koji je osudio njegovo uenje. On je ivio u
ozraju elitne grke kulture ondanje Aleksandrije, i kao
svetenik je pao pod uticaj raznih dualistikih i gnostikih kola.
To je imalo za posljedicu njegovo odbacivanje triniteta (sv.
Trojstva) i shvatanje da je Hristos Oevo stvorenje te da je
postojalo vrijeme kad ga nije bilo. Takvim stanovitem je negi-
rao samu sr hrianstva, zbog ega ga je Crkva proglasila
jeretikom a njegovo uenje krivovjerjem.7

6 Ibid, 27.
7 Juraj Kolari, n. dj. 131.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 89

Vladan Lalovi
Tek to se razbistrilo trinitarno pitanje, koje su visokoobra-
zovani Grci htjeli dovesti u sklad s oblicima svoga miljenja
kroz filozofske spekulacije, pojavio se novi problem, ovog puta
hristoloki. Po ovom pitanju dolo je do krupnih doktrinarnih
razlika dvije uticajne teoloke kole Istoka: antiohijske i alek-
sandrijske. Prvi su pod uticajem Aristotela i racionalistike filo-
zofske misli dali prioritet ljudskoj prirodi Hristovoj, a drugi pla-
tonski nadahnuti isticali njegovo boanstvo. To je dovelo do
ozbiljnih neslaganja u pogledu dvije Hristove prirode, nedjeljive
i nepomijeane (ljudske i boanske). Spor se nije mogao preva-
zii zbog nepopustljivosti dviju sukobljenih strana, to je dovelo
do prvog znaajnijeg raskola unutar opte Crkve. Na Efekom
(431) i kasnije Halkidonskom saboru (451) su se jo vie izo-
trile pomenute razlike. Protivnici opteg sabora u Efesu formi-
rali su svoju posebnu (prethalkidonsku) crkvu, poznatiju pod
imenom Nestorijanska ili Asirska, nazvanu po carigradskom
patrijarhu Nestoriju ije je uenje osueno, a on protjeran.8
Patrijarh Jovan Antiohijski je podravao Nestorija i pozivao ga

8 Nestorijansko uenje je razdvojilo u Hristu boansku prirodu koja se sas-

toji od logosa i ovjeansku prirodu, upadajui u zamku dualnosti dvaju
Hristovih priroda. Negiralo je Marijino svojstvo Bogorodice (gr: ,
Theotokos) smatrajui je samo ovjekorodicom, onom koja je rodila Hrista,
Mesiju, pomazanika (gr: , Christotokos). Iako se spor vodio oko
uvoenja naziva Theotokos u pozadini sukoba je stajalo hristoloko pitanje.
Treba naglasiti da za razliku od Arija, Nestorije nije hio osporiti Hristovo
boanstvo ve je naglaavao da je roen kao pravi ovjek s tijelom i duom, i
da je Marija rodila s Bogom povezanog ovjeka. Izraziti protivnik
Nestorijevog uenja je bio patrijarh aleksandrijski Kiril potpomognut papom
Celestinom I. Njihov sukob je odraavao staro rivalstvo dvije kole i borbu za
presti drevnih episkopskih sjedita Aleksandrije i Antiohije, pothranjivano
suparnitvom carigradskog i aleksandrijskog patrijarha. Vidi: August Franzen,
Pregled povijesti Crkve, Zagreb, 1970, 6567.
90 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me
 Ekumenizam - od ideje do pokreta
na pomirenje, to carigradski prvosvetenik nije prihvatio.
Uprkos takvom dranju, cijela antiohijska kola na elu sa patri-
jarhom Jovanom je izbjegla u osude. Na Halkidonskom
saboru dolazi do ozbiljnih neslaganja u pogledu dvije Hristove
prirode. Spor se nije mogao prevazii, pa su protivnici odluka
donesenih u Halkidonu osnovali svoje monofizitske
(monosphysis, gr. jedna priroda) ili nehalkidonske crkve:
Sirijsku ili Jakobitsku (prozvanu po svom osnivau Jakovu
Baradeju), Koptsku, Etiopsku i Jermensku apostolsku crkvu.
Njihovo uenje je osporavalo otkupiteljsku ulogu Isusa Hrista,
tvrdei da u njemu postoji samo jedna priroda.9 Ni jedni ni drugi

9 Monofizitizam je odbacio cjelovitost ljudske prirode u Hristu to je na

Halkidonskom saboru, koji je definisao i ustanovio dogmu o Hristove dvije
nepomijeane i nedjeljive prirode, osueno kao krivovjerje i zabluda. Ovo
uenje je dovodilo u pitanje soterioloku ulogu Hrista i kompletnu hriansku
nadu u spasenje. Njegove naznake se mogu naslutiti u doktrini uticajne alek-
sandrijske kole, dok je poseban podsticaj nalo u formulaciji Kirila
Aleksandrijskog o prirodi Isusa Hrista kao o jedinstvenoj ovaploenoj priro-
di boanskog Logosa. Njegov uenik Evtihije (Eutih), arhimandrit jednog
manastira u blizini Carigrada u pokuaju da sprijei novo izbijanje nestori-
janstva zapao je u drugu krajnost. On je isticao da Hrist ima samo jednu
prirodu ( , mia physis) , i to boansku, smatrajui kako u jednoj
linosti ne mogu postojati dvije prirode. Na mjesnom sinodu u Carigradu
(447) zatraeno je od patrijarha Flavija Carigradskog da Evtihija, koji je
osumnjien za krivovjerje, iskljui iz slube. Patrijarh je na kraju osudio
njegovo uenje kao jeres. Izopteni monah je, meutim, naao utoite kod
patrijarha Dioskora, nasljednika Kirila Aleksandrijskog . Ovaj ne samo da mu
je pruio zatitu, ve je uz pomo cara Teodosija II sazvao jedan sabor u Efesu
(449), na kojem su Evtihija prisutni episkopi pod prijetnjom vojske i njegovih
pristalica, proglasili pravovjernim. Papa Lav I Veliki (440461) je ovaj sabor
nazavao razbojnikim (latrocinium). Situacija se nije smirivala, pa je nakon
dvije godine sazvan etvrti vaseljenski sabor u Halkidonu (451) na kojemu je

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 91

Vladan Lalovi
nijesu prihvatili zvanino uenje, odbacujui opteobavezujue
odluke kasnijih sabora. Od toga doba oni su nastavili samosta-
lan ivot i svoj put crkvenosti sve do naih dana. Ove hrianske
zajednice su poznate pod nazivom stare ili drevne istone (ori-
jentalne) crkve, i treba ih razlikovati od Pravoslavne
(Vizantijske) crkve, jer one ne priznaju sedam optih sabora,
iako se nazivaju pravoslavnima.10
Ovi raskoli su nanijeli vidljivu ranu na ivom tijelu crkve, ali
su ipak bili lokalizovani na rubnom dijelu carstva, u njegovim
istonim provincijama. Crkva je i dalje sauvala svoju uni-
verzalnost i instutucionalno jedinstvo sve do velikog raskola
1054. godine, kada se konano podijelila na istonu
(pravoslavnu) i zapadnu (katoliku). I moda ne bi tako bio sud-
bonosan 16. jul, dan kada je na oltar crkve Svete Sofije udljivi
i samovoljni kardinal Humbert de Silva Kandida, u pratnji nad-
biskupa Amalfija Petra i Fridriha Lotarinkog, poloio bulu o
izoptenju carigradskog patrijarha Mihaila Kelularija i njegovih
pristalica, da on nije predstavljao samo epilog vjekovima
stvorenih razlika izmeu dva duhovna i kulturno-civilizacijska
kruga. Njihovo proimanje je sve vie slabilo, a razlike koje su
iznjedrile suprotnosti bile su toliko jake da bi se fikcija
duhovnog i vjerskog jedinstva mogla dalje odravati.
Uzroke podjele jedinstvene Hristove crkve treba traiti u kom-
pleksnosti inkulturacije evanelja, tokom nekoliko prvih
vjekova hrianstva, unutar grkog i latinskog kulturnog kruga.
injenica je da se raskol 1054. godine dogodio u ravni sukoba

odbaeno monofizitsko uenje. Hristologija koju je papa Lav I Veliki razradio

u dogmatskoj epistoli upuenoj carigradskom patrijarhu Flaviju (Epistola ad
Flavianum) bila je opte usvojena, kao nezaobilazni dio ortodoksnog
vjerovanja. Vie o tome: Hubert Jedin, Crkveni sabori, Kranska sadanjost,
Zagreb, 1980, 2931.
10 Roman Miz, n. dj. 23; Juraj Kolari, n. dj. 127.

92 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
konkretnih nosilaca crkvene vlasti, ali ne smijemo zanemariti
njegovu dublju pozadinu teolokih razlika. Hrianstvo je
utemeljeno kao izrazito univerzalna religija, optekodirana, to
joj je omoguilo da zaivi u ozraju razliitih kulturnih zasada.
Ona nije bila nuno jedinstvena, a jo manje jednoobrazna
religija. Hrianstvo se kod Grka na istoku naslonilo na tradici-
ju helenizma, dok je na zapadu nalo svoj izraz koji odraava
rimsku pravnu misao i sposobnost upravljanja, karakteristinu
za ovaj dio mediteranskog svijeta. Dok su Grci bili intelektual-
ni i vazda filozofski nastrojeni, Latini su bili praktini i odani
rijei zakona. Grk je roeni filozof, a Rimljanin vojnik. Uticaj
tanane helenske filozofije, poezije i umjetnosti ivi kroz liturgi-
jsko bogatstvo, suptilnu teologiju, razigranu arhitekturu po
uzoru na boansku geometriju i ikonografiju istone crkve.
Rimski praktini duh, eminentno izraen kroz pravni sistem,
vojno i dravno upravljanje, prilagodio se i ouvao kao bitno
svojstvo karaktera zapadne crkve, posebno u ravni konkretnog
institucionalnog djelovanja.
Jo je za cara Konstantina doktrinarno jedinstvo predstavljalo
ideal hrianskog carstva. Nesporazumi koji su uslijedili tokom
kasnijih stoljea pokazali su kako je taj ideal teko dostii, i pored
raznih pokuaja i carskih pritisaka da se ustanovi jedinstven dog-
mat pravovjerne hrianske crkve. Na razmei 5. i 6. vijeka
imperijalna kancelarija je vjerovala da e kombinacijom pritiska,
naredbi i ubjeivanja uspjeti u svom naumu, koji se pokazao
neuspjenim, i to za doba Justinijana (527565), jednog od
najveih i najambicioznijih rimskih careva. Oigledan neuspjeh je
pokazao da ak i takva dravna mo i njen aparat nijesu bili u
stanju da nametnu vjersko jedinstvo ad extra, jer je ono bilo iznu-
tra disonantno zbog razliitih faktora i raznorodnosti socio-kul-
turnih sredina u kojima je hrianstvo nalo svoj konkretni izraz.
U hrianskoj imaginaciji Istonog rimskog carstva nije posta-
jala izrazita podjela na grad i selo, kako je ona doivljavana na

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 93

Vladan Lalovi
Zapadu. Na Istoku se razlikovala pustinja i svijet. Svijet je
bio u sjenci asketizma isposnika, aneoski svetih ljudi koji su
traili boansko nadahnue i dodir van naseljenih sredina, na
usamljenim mjestima tihe kontemplacije, pokajanja i neprestane
molitve. U Egiptu, Siriji i na drugim podrujima Istoka vladalo
je miljenje da je Sveti duh uzdigao mnotvo svetih bogougod-
nika u pustinji, iz ega je proisticao njihov duhovni i moralni
autoritet, jer su djelovali izvan institucionalnih okvira crkve.11
Oni nijesu napustili svijet u smislu da su prekinuli odnose sa
njim, ve su izmorenom ostatku ovjeanstava pokuali vratiti
nadu i vjeru u povraeni raj. Tu su simbolinu razmjenu sprov-
eli na duboko imaginativnom nivou. Upravo je ova mistina
simbioza pustinje i nastanjenog svijeta bila bila sredinja
taka duhovnog ivota istonih hriana.12
U sedmom stoljeu dolazi do preoblikovanja hrianstva na
Zapadu, onakvog kakvo je bilo kroz cio srednji vijek, sve do
modernih vremena. To je prelazno doba sveobuhvatnog razvoja
evropske civilizacije, kada njena unutranjost, kontinent, sve
vie dobija na znaaju. Tada e istoni hriani bivati sve udniji
svojoj brai na Zapadu. Konano reakcije dvorske elite Karla
Velikog na kult ikona kod Grka najavie konaan razlaz u
domenu hrianske imaginacije. Istok je tako stvorio ono to
danas poznajemo kao pravoslavnu duhovnost i kulturu, dok su
zapadnjaci odbili da ih podraavaju i stvorili svoj osoben
hrianski izraz, iji je eminentni nosilac rimokatolicizam.
Osim toga, na crkveni univerzalizam snano su uticale
politike prilike toga doba. Koliko je jaanje zapadnih sila
ograniavalo i suzbijalo dravni univerzalizam i cjelovitost
Istonog rimskog carstva, toliko je s druge strane uticaj cari-
gradske crkve na slovenski svijet, poglavito na Balkanu, slabio

11 Piter Braun, Uspon hrianstva na Zapadu, Beograd, 2010, 229.

12 Ibid.

94 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
poziciju Rima i njegov univerzalizam. Do razgranienja sfera,
uslovljenog istorijskim razvitkom, ipak je dolo, ali ne putem
dogovora nego kroz otar raskid, koji traje sve do danas.13
Dalji crkveni raskoli, veeg obima, uglavnom su se deavali u
krilu zapadnog hrianstva. U XVI vijeku pojavom Luterove
reformacije ozbiljno je uzdrmano dogmatsko, doktrinarno i
organizaciono jedinstvo Katolike crkve. Znaajan dio evrop-
skog kontinenta, naroito njegove sjeverne pokrajine, pod utica-
jem Luterovog uenja, uao je u otvoreni raskol sa Rimom.
Slian proces je zahvatio i vajcarsku pod radikalnom
kalvinistikom reformacijom, dok je u Engleskoj iz sasvim
drugih razloga kralj Henrik VIII osamostalio Anglikansku
crkvu, proglasivi se njenim poglavarom. Posljednje vee
cijepanje unutar katolicizma desilo se kao reakcija na dogmu o
papskoj nepogreivosti, koja je izglasana na Prvom vatikanskom
koncilu (18691870). Dio biskupa koji se nije htio povinovati
toj odluci formirali su Starokatoliku crkvu.
Tokom vremena iz protestantizma se razvio veliki broj sljedbi
i tzv. slobodnih crkava, koja svaka za sebe tvrdi da predstavlja
istinsku Hristovu crkvu. Najbrojnije zajednice od njih su:
anabaptisti, baptisti, kvekeri, metodisti, pentekostalci, memoni-
ti, mormoni, adventisti, Jehovini svjedoci i dr.

Uzroci raskola

Uzroke navedenih raskola nije jednostavno identifikovati

zbog njihove kompleksnosti. U najoptijem smislu moemo ih
situirati u unutranje, strogo teoloke i vanjske ili neteoloke
uzroke. Prvi se odnose na pitanja vjere i istine, manjak spozna-
je (defectus scientiae). To su hristoloka pitanja vezana za

13 Vidi: Georgije Ostrogorski, Istorija Vizantije, Prosveta, Beograd, 1947,

163.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 95

Vladan Lalovi
Hristovu bogoovjeansku prirodu, trinitet odnosno Sveto troj-
stvo, koje predstavlja unutranji odnos meu boanskim osoba-
ma, opravdanje, sredstva milosti u ovjekovo uee u spasenju
i sl. Neteoloki uzroci svode se na ivotnu praksu crkve i njenu
socijalnu funkciju. Oni ukljuuju razliite istorijske, politike i
idejne uticaje, jezik i kulturu, kao i ljudski element, koji je u da-
tom istorijskom kontekstu odigrao presudnu ulogu u stvaranju
novih crkvenih zajednica i njihovom izdvajanju iz matine
crkve.

to ekumenizam danas predstavlja?

Sablazan razjedinjenog hrianstva pratila je reakcija

vizionarski usmjerenih pojedinaca i grupa, u slubenim
crkvenim i laikim krugovima, koji su mobilisali svoje snage u
prevazilaenju takvog istorijski uslovljenog stanja. Nastojanja u
tom pravcu, koja su vremenom poprimila institucionalne forme,
prepoznajemo kao ekumenizam ili pokret za uspostavljanje
jedinstva meu hrianskim crkvama i zajednicama. Dakako
ova orijentacija ne iskljuuje, ve otvara, puteve za voenje
dijaloga sa pripadnicima ostalih religija.
Rascjepkanost uslovljena sukobima dogmatsko-teoloke i
druge prirode vremenom je udaljila hrianske denominacije do
te mjere, koja danas na izvjestan nain ini evanelje nevjero-
dostojnim i upitnim. Najveu osudu takvog stanja predstavlja
zapovijest samog Isusa Hrista svojim uenicima: Ljubite jedni
druge, kao to ja vas ljubim da i vi ljubite jedni druge. Po tome
e svi poznati da ste moji uenici ako budete imali ljubav meu
sobom. (Jv. 13: 34,35) I doista gledajui Gospodnje stado,
stoljeima razjedinjeno i sukobljeno, s pravom se moe postavi-
ti pitanje: da li bi se danas pri susretu prepoznao biblijski
Hristos, na kojem poiva sav hrianski ivot, vjera i nada, sa
onim iz prakse razjedinjenih hriana?!

96 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Prevazilaenje nejedinstva nije mogue uspostavljanjem dom-
inacije jednih nad drugima. Uporno traenje meusobne krivice
za podjele, i tvrdokorna sumnjiavost u namjere drugog pred-
stavljaju ozbiljne prepreke na putu zbliavanja. Put jedinstva se
mora traiti iznutra, postepenim sazrijevanjem duha, svijesti i
vjernosti Hristovom zavjetu u ljubavi i pratanju. Sa socijalnog
aspekta tako shvaen ekumenizam moe mnogo pomoi, kao
agens pokreta, u preoblikovanju i humanizaciji savremenog
drutva, ugroenog svakovrsnim razdorima, antagonizmom i
sukobima. Imajui u vidu da danas u svijetu ivi blizu dvije mil-
ijarde hriana, i kada bi se unutar njih postigla sloga mogli bi
postati savjest cijelog ovjeanstva. Ove rijei dananjem
ovjeku ophrvanom brigom egzistencijalne neizvjesnosti, koju u
izobilju produkuje dinamika savremenog ivota, posve mogu
izgledati utopijske i neostvarive. Ali ideje, naroito one koje
koje su poprimile djelujui oblik, ne mogu se svesti na nivo fan-
tazije, i ivjeti u kakvoj camera obscura imaginarnog utopizma.
Koje su glavne prepreke na putu hrianskog jedinstva? to
spreava hriane danas, da se okupe oko priesne ae na
oltaru slavlja? Ima jo slinih pitanja koja trae odgovor. Ako
pokuamo analitiki ralaniti uzroke stanja razjedinjenosti onaj
njihov dio, koji se ne odnosi na strogo dogmatsko-teoloke
razloge, dao bi nam za pravo da se nadamo izvjesnijoj
budunosti hrianskog jedinstva. Meutim, kad u fokus pos-
matranja smjestimo dio, koji se odnosi na dublje, unutranje,
razloge nejedinstva, moramo dati za pravo ekumenoskeptici-
ma, odnosno svima onima koji ne vjeruju u skoru mogunost
ujedinjenja podijeljenog hrianstva.
Uzroci koje smo uslovno (jer se ne mogu posve klasifikovati
po uzusima akademskog perfekcionizma) smjestili u prvu grupu
ve poodavno ne predstavljaju prepreku da katolici, pravoslavni
i protestanti sjednu za isti sto i razgovaraju. Oni bez velikih
potekoa kroz zajednike akcije nastupaju na socijalnom planu.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 97

Vladan Lalovi
Diu svoj glas za ouvanje mira, ljudskih prava i sloboda,
pravedniju raspodjelu dobara i pomoi siromanim, a posebno
na podruju etike i morala u propagiranju temeljnih hrianskih
naela. Takva nastojanja su hvale vrijedna, ali ona sama ne
mogu predstavljati cilj ekumenskog pokreta. Njih treba razum-
jeti kao etape na putu ujedinjenja hriana, koje je mogue ost-
variti tek kad se doe do punoe jedinstva u vjeri i doktrini.14
Dogmatsko-teoloke razlike su teko premostive, jer pred-
stavljaju uzrok raskola i odvojenosti unutranje prirode. One su
tokom vremena postale toliko velike, da sa aspekta sadanjosti,
ekumenski cilj predstavlja daleku elju i nedosanjani san.15

Poeci ekumenskog djelovanja

Krajnji cilj ekumenskog pokreta je puno crkveno jedinstvo u

obnovljenoj i reformisanoj Hristovoj crkvi. Punoa jedinstva
moe se ostvariti proimanjem dvaju dimenzija: horizontalno
(ovjek-ovjek) i vertikalno (ovjek-Bogoovjek). Crkva je tako
pozvana da ostvari veliki cilj ujedinjenja svih hriana, i u krajn-
jem cijeli ljudski rod, u skladu sa boanskim zahtjevom u
Hristovoj prvosvetenikoj molitvi: Da svi jedno budu kao ti,
Oe, to si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu, da svi-
jet vjeruje da si me ti poslao (Jov. 17, 21). U poslanici Galatima
apostol Pavle upozorava: Nema vie Judejaca ni Jelina, nema
vie roba ni slobodnoga, nema vie mukog ni enskog, jer ste vi
svi jedan (ovjek) u Hristu Isusu (Gal. 13, 28). Ovakvi, i slini,
biblijski navodi opominjali su hriane raznih denominacija da
krenu putem prevazilaenja istorijski uslovljenih podjela i razjed-
injenosti. Osim toga, na praktinom planu odnose meu crkvama
optreivao je posebno osjetljivi problem prozelitizma, kao i esti

14 Vidi: Juraj Kolari, n. dj. 693.

15 Ibid.

98 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
sukobi na misijskim podrujima. Sve je to imalo uticaja na
buenje ekumenske svijesti kod odreenih grupa i pojedinaca-
vizionara, uglavnom protestanske provenijencije. Izraeni eku-
menski senzibilitet kod ovog hrianskog krila arhiepiskop
Averkije ordanvilski objanjava kao prirodnu posljedicu nos-
talgije protestantskog svijeta za crkvom koju su izgubili.16
Istoriari razliito datiraju poetak konkretnih oblika ekumen-
skog djelovanja. Dok jedni uzimaju 1805. godinu i Vilijema
Kerija za zaetnika ekumenskog pokreta, drugi smatraju da se
ovaj pokret ranije pojavio. Meutim, preovladava miljenje
istraivaa koji se bave ovom problematikom, da je 1910. godine
poeo da djeluje ekumenski pokret. Stoga bi se razdoblje ranijih
meukonfesionalnih kontakata i pribliavanja moglo nazvati pre-
dekumenizam ili ekumenizam XIX vijeka. Jedan od pionira eku-
menizma bio je Ludvig Cicendorf (17001760). Ovaj saski
plemi je osnovao pietistiku zajednicu pod nazivom Hernhutov
(Dom Boji). Njoj je kasnije pristupila Zajednica eke brae,
neki luterani, kalvinisti i jo nekoliko protestantskih grupa.
Cicendorf je gajio veliku nadu u ujedinjenje sa pravoslavnima i
katolicima. On je naglaavao potrebu opteg hrianskog bratst-
va koje se nee zasnivati na crkvenim strukturama, ve ostvari-
vati u dubokom unutranjem ivotu predanih hriana koje
proima meusobna ljubav i odnos prema Isusu Hristu svome
Spasitelju. Protestantizam je iznjedrio Evangelistiku alijansu,
koju je 1846. godine u Londonu osnovao Tomas Kalmers. Njeno
djelovanje se zasnivalo na nekoliko bitnih principa oko kojih bi
se mogli okupiti razjedinjeni hriani, sa naglaskom na autoritet
Biblije, Boga i Svete Trojice. Alijansa je prestala sa radom
poetkom XX vijeka, a od njenog nasljea ouvala se Molitvena
sedmica za jedinstvo hriana, koju naroito Katolika crkva
odrava svake godine u drugoj polovini januara mjeseca. Kako je

16 Prema: Roman Miz, n. dj. 35.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 99

Vladan Lalovi
ova svetkovina zaivjela ba kod katolika? Naime, nju je osmis-
lio anglikanski svetenik Pol Frezis Votson koji je u svom
gorljivom nastojanju za zbliavanjem hriana osnovao
anglikanski franjevaki manastir. On je 1907. godine iznio ideju
o Molitvenoj sedmici u britanskom asopisu The Lamp. Ve u
januaru 1908. Votson je odrao prvu molitvu, da bi naredne
godine sa svojim monakim bratstvom preao na katolicizam. Od
tada se u katolikim crkvama irom svijeta redovno odrava
Molitvena sedmica za jedinstvo hriana. Ekumenski duh XIX
stoljea ubrzano se poeo buditi kod mladih, koji su se organizo-
vali u hrianske asocijacije, jo u njegovoj prvoj polovini.
Omladinske organizacije su uspostavile tijesnu saradnju sa
Evangelistikom alijansom. Najaktivniji od njih bili su: Svjetska
organizacija hrianskih saveza mladih mukaraca (YMCA)
osnovana u Parizu 1855. godine na zasijedanju Evangelistike
alijanse, i Svjetska organizacija hrianskih saveza mladih ena
(YWCA) koja se formalno organizovala 1893. godine. Inicijator
okupljanja mladih, Dor Vilijams, je u Londonu organizovao
radnike radi prouavanja Biblije. Tih godina su ekumenska stru-
janja bila jako izraena i u Anglikanskoj crkvi. S namjerom
uspostavljanja to ire meunarodne saradnje 1867. godine
odrana je Prva konferencija anglikanskih episkopa iz cijelog
svijeta u palati Lambet, rezidenciji kenterberijskog arhiepiskopa,
pa su tako nastale Lambetske konferencije. Biskupi su odluili da
se iste odravaju svake desete godine u cilju jaanja anglikan-
skog jedinstva. Anglikanci su tada pokazivali ivo interesovanje
za pravoslavlje i elju da sa njim stupe u interkomuniju. Iz tog
razloga je anglikanski svetenik Viliam Denton posjetio tadanju
Srbiju, nebi li uspio da pripremi teren za interkomuniju sa
tamonjom pomjesnom pravoslavnom crkvom. Meutim, takve
namjere su se pokazale kao sasvim nerealne.17

17 Vidi: Juraj Kolari, n. dj. 696.

100 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Sline ekumenske tendencije pojavile su se i unutar protestan-
tskih vjerskih zajednica. U Njemakoj su se poeli organizovati
1868. godine u Opte evangelistiko-luteranske konferencije,
koje su 1923. prerasle u Svjetsku skuptinu luterana, a 1947. u
Svjetski savez luterana. Po istom principu je 1877. godine osno-
vana Svjetska alijansa reformiranih (prezbiterijanskih) crkava.
Metodisti su etiri godine kasnije formirali svoju Svjetsku skup-
tinu, dok je Meunarodni savjet kongregacionistikih crkava
osnovan 1891. a Baptistika svjetska konferencija 1905. godine.
Starokatolici se od 1889. godine okupljaju oko Utrehtske unije.
Nato ranije na konferencijama odranim u Bonu (1874-75)
pokuavali su uspostaviti zajedniki jezik sa pravoslavnima i
protestantima, ali nijesu postigli zapaeniji uspjeh.18
Nerijetki problemi na misijskim podrujima i zabrinutost zbog
izbijanja ratnih sukoba bili su meu najvanijim motivima za
pokretanje ekumenskog dijaloga. Tako je stvoreno Meunarodno
misijsko vijee, a pod neposrednom prijetnjom izbijanja I sv. rata
u Konstanci je 1914. godine formirana Svjetska alijansa meuna-
rodnog prijateljstva putem crkava. Ovo razdoblje se karakterisa-
lo nastojanjima i inicijativama nadahnutih pojedinaca i grupa
koji su nailazili na velike potekoe, nerazumijevanje i sumnji-
enja. Jedan od najistaknutijih pobornika ekumenizma, njemaki
pastor Kristofer Blumhart pozivao je sve protestante na ujedin-
jenje radi izgradnje Carstva Bojeg na zemlji. Tvrdio je da je
stari svijet uniten i da se na njegovim ruevinama podie novi,
zbog ega su ga nazvali velikim prorokom savremenog svijeta.
U svom vizionarskom uzletu pred hrianima je postavio tri veli-
ka cilja: ostavarenje najboljeg drutvenog poretka, uklanjanje
konfesionalnih razlika i formiranje svjetske zajednice nacija uz
potpunu eliminaciju rata i politike sile.19

18 Ibid.
19 Roman Miz, n. dj. 35.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 101

Vladan Lalovi

Savremeni ekumenski pokret

Istoriari ekumenizma uglavnom se slau u ocjeni da Svjetska

misijska konferencija, koja je odrana u Edinburgu 1910. godine,
predstavlja prekretnicu i dogaaj od posebnog znaaja za irenje
ekumenske ideje. Zbog toga se kotski Edinburg smatra mjestom
roenja savremenog ekumenizma, a konferencija je kruna u
dotadanjim ekumenskim naporima i kamen temeljac novijeg
ekumenskog pokreta.20 Ona je okupila 1200 predstavnika iz 160
protestantskih crkava, zajednica i misijskih drutava. Dominirali
su anglosaksonci, dok se pravoslavni i katolici nijesu odazvali
skupu. Dogovoreno je da se uspostavi i produbi saradnja izmeu
misijskih drutava, to je poprimilo konaan oblik osnivanjem
Meunarodnog misijskog savjeta 1921. godine u Mahonk Lake-u
u dravi Njujork. Njega njesu inili predstavnici crkava, ve
nacionalnih i podrunih misijskih drutava kojih je u poetku bilo
17, da bi 1948. godine njihov broj narastao na 30. Ovo tijelo pored
Life and Work i Faith and Order predstavlja jedan od tri naj-
vanija dijela ekumenskog pokreta.21
Meunarodni misijski savjet (MMS) je odrao nekoliko kon-
ferencija, od kojih je najvanija bila ona iz 1938. u Tambaramu
kraj Madrasa u Indiji.22 Doprinos ove konferencije se ogleda u

20 Duan Moro, n. dj. 6; Juraj Kolari, n. dj. 675.

21 Ibid. Vidi: Roman Miz, n. dj. 36.
22 Ibid. Meunarodni misijski savjet je odrao sljedee konferencije na koji-
ma se raspravljalo o razliitim temama iz oblasti ekumenske problematike: U
Jerusalimu se 1928. godine govorilo o Izazovima sekularizacije; tema gore po-
menute konferencije u Tambaramu bila je Hrianska poruka nehrianskom
svijetu; Vajbi u Kanadi, 1947. Partneri u poslunosti; Vajlingen, 1952.
Poslanje u jedinstvu; u Gani je 1957. godine predloeno spajanje sa ESC; Mek-
siko Siti, 1963. Udruena akcija za misije; Bangkok, 1972/73. Spasenje
danas i 1980. godine pod tematskim naslovom Neka doe carstvo tvoje.
102 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me
 Ekumenizam - od ideje do pokreta
pokretanju pitanja vjerske slobode u okviru ekumenskog dijalo-
ga. Kada je formiran Svjetski (ekumenski) savjet crkava (SSC)
u avgustu 1948. prikljuio mu se MMS, da bi se na svojoj
posljednjoj samostalnoj konferenciji odranoj 1961. u Njudelhiju
sa njim u potpunosti stopio i kao njegov departman odrao jo tri
konferencije. Iz MMS se 1925. godine u Stokholmu izdvojio ve
pomenuti pokret ivot i djelatnost (Life and Work), iji je
idejni voa bio luteranski arhiepiskop Upsale Natan Sederblum.
Njega su inili hriani raznih denominacija sa ciljem uklju-
ivanja u svakodnevni drutveni, politiki, kulturni i ekonomski
ivot ire zajednice. Na Stokholmskoj konferenciji je bilo prisut-
no oko 600 delegata iz 91 crkve i 37 drava. Usmjerenje na
praktini ekumenizam, pod motom da doktrina dijeli, a ivot
sjedinjuje, udaljilo je pokret od teolokih rasprava i pozicioni-
ralo ga na teren drutvenog aktivizma. Jedni su na to gledali s
odobravanjem, smatrajui ga Nikejom etike (asocijacirajui na
prvi ekumenski sabor 325. u Nikeji), dok su ga drugi smatrali ve
u startu neuspjenim projektom. Druga konferencija odrana u
Oksfordu 1937. godine, pokazala je da se doktrinarna pitanja ne
mogu jasno razgraniiti od djelovanja na praktinom, svjetov-
nom planu. O temi konferencije pod naslovom Crkva, zajedni-
ca, drava raspravljali su protestantski i pravoslavni teolozi, dok
Rimokatolika crkva nije imala svoje predstavnike. Drei se
Sederblumove linije djelovanja, kao da su hriani ve ujedinjeni
formalno i doktrinarno, pokret je odrao i konferenciju u enevi
1966. godine, na kojoj se razmatrala tema Crkva i drutvo.23
Ovaj pokret, u praktinom djelovanju, nije posvetio dovoljno
panje pitanjima vjere, crkvenog uenja i ustrojstva. Iz tog raz-
loga neki njegovi istaknuti lanovi nijesu bili slobodni od neizb-
jenog liberalnog antiintelektualizma.24 Ve na prvim

23 Vidi: Juraj Kolari, n. dj. 676; Roman Miz, n. dj. 37.

24 edomir Drakovi, O ekumenizmu... 8.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 103

Vladan Lalovi
konferencijama, voe pokreta su uvidjele da takav pristup sloe-
noj problematici jedinstva hriana ne odie realnou. Ili, kako
se jezgrovito izrazio jedan od najpoznatijih pravoslavnih teologa
i istoriara crkve XX vijeka J. Majendorf: Ljudi koji su svoju
vjeru shvatali ozbiljno nijesu mogli da ne obraaju panju na nju
i da ive kao da ona nije osnovno naelo njihovog ivljenja.25
Zbog toga je u avgustu 1927. godine u Lozani konstituisan jo
jedan pokret Vjera i poredak (Faith and Order). Na osnivakoj
konferenciji je bilo prisutno 394 delegata iz 108 crkava i
hrianskih zajednica, a njom je predsjedavao biskup
Episkopalne crkve arls Brent (18621929). Predstavnici
Pravoslavne crkve su aktivno uestvovali na konferenciji, dok
Rimokatolika crkva nije slala svoje delegate u Lozanu. Pokret
je djelovao pod jakim anglikanskim uticajem, fokusirajui se
primarno na teoloku raspravu. To je, naroito, pravoslavnima
ilo na ruku, jer su do njegovog formiranja djelovali samo na
praktinom planu. Ovakav pristup i koncept rada im je
omoguio da dublje tretiraju dogmatsku problematiku,
svjedoei svoju bogatu tradiciju crkvenosti. U toj fazi rada
pravoslavni su se opredijelili za model izdvojenog miljenja.
Tako su glavnim izvjetajima sa zasijedanja dodavali svoje, u
kojima su obrazlagali stavove i razloge neslaganja koji su deter-
minisali njihovu uzdranost pri glasanju. Sa tom praksom su
nastavili sve do tree glavne skuptine SSC u Nju Delhiju 1961.
godine, nakon koje su se aktivno poeli ukljuivati u rad poje-
dinih odbora pomenutog ekumenskog tijela. Zahvaljujui
anglikancima, lozanskim pokretom su dominirale eklesioloke
teme, dok su se neka druga pitanja, poput opravdanja vjerom,
zanemarivala, iako su bila veoma vana za protestante. Luterani

25 Jovan Majendorf, Pravoslavlje i ekumenizam, u: Aleksandar akovac

(pr.) Pravoslavlje i ekumenizam. Zbornik tekstova, Hrianski kulturni centar,
Beograd, 2005, 144.
104 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me
 Ekumenizam - od ideje do pokreta
i kalvinisti su se kroz rad ovog pokreta upoznali sa anglikanskim
pojmom Niska Crkva, kao i sa prilino prisutnim pojmom
Visoke Crkve.26 Organizatori pokreta Vjera i poredak stal-
no su naglaavali da je svrha njihovog okupljanja obazrivo i
postepeno traenje puteva ka prevazilaenju razlika i doktri-
narnom pribliavanju, a ne bilo kakvo ujedinjenje na
praktinom ili nekom drugom planu. Ovaj pokret se, po mi-
ljenju ruskog istoriara religije i kulture N. Arsenjeva, nije tru-
dio da postigne kompromisna rjeenja putem diplomatskih
okruglih stolova i tako prevazie jaz nejedinstva. U pokretu
su od poetka bili svjesni da konfesionalne razlike nijesu bez
bilo kakvog znaaja ili da mogu biti potpuno istorijski
opravdane s take gledita istorijskog relativizma. Stoga on
predstavlja dobar temelj meucrkvenog susretanja, razgovora i
upoznavanja, bez namjere postizanja dogmatskih kompromisa i
kombinacija kae Arsenjev.27 To je svakako moglo relaksirati
one koji su sa poprilinom dozom rezerve gledali na ujedinjenje
hriana. Na osnivakoj konferenciji je imenovan Odbor za nas-
tavak rada, koji e se sastajati svake godine. Zbog velike
ekonomske krize Odbor nije zasijedao 1932. i 1933. godine.
Naredna konferencija je odrana u Edinburgu 1937. godine, pod
radnim naslovom Nae je jedinstvo dublje od podjela, na
kojoj je bilo prisutno 504 uesnika iz 123 crkve. Iste godine je u
susjednom gradu Oksfordu odrana, ve gore navedena, druga
konferencija pokreta Life and Work, kako bi njihovi zastupni-
ci mogli paralelno prisustvovati zasijedanjima oba pokreta ije
su vodee linosti bili isti ljudi. Program budueg SSC bio je
naelno odobren na ovim konferencijama, to je predstavljalo

26 Juraj Kolari, n. dj. 677.

27 Nikolaj Arsenjev, Pokret ka jedinstvu hrianskih crkava i problem
savremenog sveta, u: Aleksandar akovac (pr.) Pravoslavlje i ekumenizam.
Zbornik tekstova, Hrianski kulturni centar, Beograd, 2005, 80.
www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 105
Vladan Lalovi

poetak druge faze istorije ekumenskog pokreta.28 Pokret

Vjera i poredak je odrao jo nekoliko konferencija: U Lundu
1952. pod motom Nain bogopotovanja i meusobno zajed-
nitvo; u Montrealu je 1963. tema konferencije bila Proces
zajednikog rasta; u Luvenu 1971. se raspravljalo o jedinstvu
crkve kao jedinstvu ovjeanstva; U Bangaloru 1978. se govo-
rilo o zajednikom pojanjenju nade; i u Limi je 1982. konfer-
encija odrana pod motom Krtenje, Evharistija, Sluenje.29

Svjetski (ekumenski) savjet crkava

Pokreti Life and Work i Faith and Order, koji su od svog

osnivanja bili programski vrlo bliski, ve su 1937. godine na
konferencijama u Edinburgu i Oksfordu naelno odobrili
program budueg Svjetskog ili ekumenskog savjeta crkava.
Njegov nacrt statuta skiciran je 1938. godine u Utrehtu a
konano usvojen, nakon II svjetskog rata, na osnivakoj skup-
tini avgusta 1948. godine u Amsterdamu.
Osnivanje ovog ekumenskog tijela, ujedinjenjem navedenih
pokreta, inspirisano je osnivanjem Lige Naroda.30 Jo
poetkom prolog vijeka bilo je slinih inicijativa. Osim prijed-
loga Natana Sederbloma iz 1910. godine o osnivanju jedne
takve organizacije, veoma su znaajna dva enciklika pisma
Carigradske patrijarije. Prvo je jo 1902. godine uputio patri-
jarh Joakim III poglavarima sestrinskih pravoslavnih crkava.
Ono je tretiralo pitanja njihovih meusobnih odnosa i odnosa
prema rimokatolicima i protestantima, kao i pitanje kalendara.
Odgovori pomjesnih pravoslavnih crkava i patrijarhovo drugo
obraanje (19021904), predstavljaju prvi zvanini akt

28 Vidi: edomir Drakovi, O ekumenizmu... 89.

29 Roman Miz, n. dj. 37.
30 Juraj Kolari, n. dj. 678.

106 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta

pravoslavnih o meucrkvenim odnosima.31 Svoju drugu encik-

liku Ekumenski patrijarhat je uputio svim Hristovim crkvama
1920. godine. U njoj su navedeni preduslovi za ponuenu sarad-
nju i uklanjanje nepovjerenja meu crkvama. U 11 taaka encik-
lika izlae plan za oivljavanje hrianske ljubavi kroz praktino
djelovanje. Radi efikasnijeg suprotstavljanja rasprostranjenom
moralnom zlu, i krajnjem cilju njegovog iskorjenjivanja, pred-
lae formiranje zajednice crkava. Ova enciklika je viestruko
znaajna, a po nekima epohalna, upravo zbog toga to se
pojavila prije nastanka savremenog ekumenskog pokreta, to je
upuena svim crkvama bez razlike, to je ponudila konkretan
plan njihove saradnje ije su mnoge take kasnije prihvaene od
strane ekumenskog pokreta.32
Poznat kao Odbor etrnaestorice jer su ga inili po sedam
lanova sa Oksfordske i Edinburke konferencije na elu sa
Holananinom Visertom Hurtom, odluio je u Utrehtu da
budui Ekumenski savjet nee biti nekakva nadcrkva ili
supercrkva, i da nee imati zakonodavnu vlast koja bi
obavezivala crkve lanice. Odbor je usvojio i bazu vjerovanja
prema kojoj je Savjet zajednica Crkava koje prihvataju naeg
Gospoda Isusa Hrista kao Boga i Spasitelja. Odlueno je da se
u Centralni odbor biraju predstavnici po regionalnom, a ne kon-
fesionalnom principu. Tek nakon II svjetskog rata rata stekli su
se uslovi da se sazove osnivaka skuptina Svjetskog savjeta
crkava, to je i uinjeno u avgustu 1948. godine u Amsterdamu.
Nju je otvorio prekaljeni ekumenski pregalac Don Mot, koji je
predsjedavao i na Svjetskoj misijskoj konferenciji 1910. godine.
Amsterdamskoj skuptini je prisustvovao 351 delegat iz 147
crkava pristiglih iz 44 zemlje, od toga 20 pravoslavnih, dok su

31 edomir Drakovi, O ekumenizmu... 6.

32 Ibid.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 107

Vladan Lalovi
ostali predstavnici bili iz raznih protestantskih crkava i vjerskih
zajednica.33 Svoje predstavnike u Amsterdam su uputile
Carigradska patrijarija, Kiparska i Grka arhiepiskopija i
Pravoslavna crkava Amerike.34 Rimokatolika crkva nije slala
svoje predstavnike zbog rezervisanog stava prema osnivanju
jednog takvog ekumenskog tijela, kojim su dominirali protes-
tanti i slovom i brojem. Izmeu ostalog, katoliko poimanje
ekumenizma i gledanje na jedinstvo hriana toga vremena se
prilino razlikovalo od protestanskog ekumenskog duha.
Katolika crkva e se kasnije, u skladu sa odlukama II vatikan-
skog koncila, jae otvoriti za ekumenska strujanja i uspostaviti
saradnju sa SSC, te imati svog predstavnika pri ovom Savjetu.
Van ove velike ekumenske asocijacije nali su se jo:
Junobaptistika konvencija SAD, Luteranski misurski sinod,
Konzervativni evangelici, koje veinom ine pentekostalne
crkve i brojne druge protestantske denominacije. Meunarodni
misijski savjet je proglaen za pridrueno tijelo zbog toga to on
nije bio udruenje crkava, ve komitet za koordinaciju rada
protestantskih misionarskih drutava.
U Amsterdamu se raspravljalo o temi Nered u svijetu i Boji
plan spasenja. Na konferenciji su tokom rasprave dole do
izraaja vidne razlike o poimanju crkvenosti, uslovljene
razliitim povijesnim razvojem i tradicijom protestantskih crka-
va i pravoslavlja. Ipak, u bitnom su se sloili da je Crkva Dar

33 Ibid, 9. Podatak o broju delegata koji donosi . Drakovi znaajno se

razlikuje od podataka koje navode J. Kolari i R. Miz. Dok Kolari navodi da
je u Amsterdamu bio prisutan 151 zastupnik iz 47 crkava svijeta, Miz pomi-
nje da se na osnivakoj skuptini okupilo 150 predstavnika iz 47 crkava. Up:
Juraj Kolari, n. dj. 678; i Roman Miz, n. dj. 38.
34 Najvjerovatnije se pod Pravoslavnom crkvom u Americi mislilo o Rumu-
nskoj misionarskoj episkopiji u sjedinjenim dravama. Vidi: Enciklopediji
pravoslavlja, Savremena administracija, Beograd, 2002, 643/1.

108 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Boji, osnovana spasonosnim bojim djelovanjem kroz Isusa
Hrista. Takva temeljna saglasnost je predstavnike crkava opredi-
jelila da izraze vrstu volju i vjeru da ostanu zajedno, i nastave
vijugavim putem ekumenskog hodoaa. Na osnivakoj skup-
tini je prihvaen i prijedlog statuta iz Utrehta 1938. godine.
Svjetski savjet crkava ima sloenu organizacionu strukturu, a
djelovanje usmjerava preko svoja dva glavna organa. Jedan je
povremenog karaktera, dok drugi vri stalnu funkciju.
Povremeni karakter ima Generalna skuptina, kao najvii
predstavniki i plenarni organ kojeg ine zvanini delegati crka-
va i vjerskih zajednica, lanica Savjeta. One moraju voditi
rauna da prilikom imenovanja svojih delegata barem jednu
treinu ine laici. Generalna skuptina zasijeda u vremenskom
razmaku od sedam godina, sa manjim odstupanjima, svaki put u
drugom gradu i dijelu svijeta. Do danas je odrano devet ple-
narnih skuptina, o kojima e biti vie rijei u narednom
poglavlju. Na skuptini se bira predsjednitvo od est lanova i
Centralni odbor najvii izvrni organ SSC. lanovi njenog
predsjednitva su ex officio i lanovi Centralnog odbora. Oni
naizmjenino predsjedavaju plenarnom skuptinom. Vana
injenica je da SSC ne posjeduje nikakva ovlaenja niti meha-
nizme preko kojih bi mogao donositi zakone ili sline odluke
koje bi obavezivale crkve lanice. Njegov autoritet je toliki,
kolika mu je mo uvjeravanja.35
Centralni odbor, sa sjeditem u enevi, rukovodi radom SSC-a
izmeu dva plenarna zasijedanja i sastaje se jednom godinje.
Njega ine delegati crkava lanica, po principu srazmjerne konfe-
sionalne zastupljenosti, koji biraju glavnog sekretara. Ovaj odbor
prati finansije i bavi se praktinim ekumenskim pitanjima. On,
bira Izvrni odbor, koji mu odgovara za svoj rad. Ovo operativno
tijelo je sastavljeno od 25 lanova i zasijeda do tri puta godinje.

35 Juraj Kolari, n. dj. 697.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 109

Vladan Lalovi
Od organa koji imaju stalnu funkciju izdvaja se Generalni
sekretarijat. Na elu ovog nalazi se generalni sekretar kojeg,
takoe, bira Centralni odbor na period od sedam godina. On
nadzire rad kancelarije za informisanje, kao i odjeljenje za
finansije i upravljanje. U okviru njegove nadlenosti rade
sljedea velika odjeljenja: studijsko odjeljenje, odjeljenje za
misije i evangelizaciju, odjeljenje za ekumensku akciju,
odjeljenje za meucrkvenu pomo, sluba za izbjeglice i slue-
nje svijetu, komisija crkava za meunarodne odnose. Pojedina
odjeljenja su podijeljena u posebne referade. Ona periodino
odravaju svoje internacionalne konferencije a naroito prva tri,
koja upravljaju radom pokreta Praktino hrianstvo, Vjera i
poredak i Meunarodni misijski savjet.36
Oko pojmovnog shvatanja crkvenosti raspravljalo se na kon-
ferenciji u Lundu 1952, na kojoj su doli do izraaja razliiti
hristoloki pristupi. I pored toga, prisutni delegati iz raznih crka-
va izrazili su vrstu namjeru da ostanu zajedno kroz minimum
jedinstva u Hristu, svom zajednikom Gospodu, to je izraeno
u bazinoj formulaciji: Svjetski savjet crkava je zajednica crka-
va koje priznaju Hrista kao Boga i Spasitelja.37 Ovakva for-
mulacija nije predstavljala njegovu vjeroispovijest ili credo, jer
crkve lanice same odluuju da li je navedena baza u skladu sa
njihovom doktrinom, i moe li kao takva predstavljati osnovu za
njihovo lanstvo u SSC.
Druga generalna skuptina, odrana u Evanstonu (SAD) 1954.
godine, zasijedala pod motom Rastimo zajedno. Uesnici su
pokazali snanu elju da zajedniki nastave putem koji vodi el-
jenom jedinstvu, ma kako taj cilj izgledao daleko, a skepticima
i nedostino. Ono to upada u oi je da su protestanti donekle
omekali svoje miljenje o kriterijumima za tumaenje Svetog

36 Ibid.
37 Ibid.

110 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
pisma. Napredak u hermeneutici se ogleda u tome to sada
protestanti, dodue suzdrano, ipak doputaju svrsishodnu
mogunost crkvenog tumaenja Biblije, ne naglaavajui njen
iskljuivi normativni karakter i autoritet kao ranije.38
Na treem plenarnom zasijedanju u Nju Delhiju 1961,
postojea baza je poprimila trinitarni oblik i jae izraen bib-
lijski karakter kroz sljedeu formulaciju: Svjetski savjet crkava
je bratska asocijacija crkava koje u skladu sa Svetim pismom
ispovijedaju Gospoda Isusa Hrista kao Boga i Spasitelja i koje
se trude da zajedniki odgovore svome pozivu u slavu jedinoga
Boga Oca, Sina i Svetoga Duha.39 Na ovaj nain su se stekli
uslovi da pravoslavni stupe u punopravno lanstvo SSC. Meu
23 novoprimljene crkve, uglavnom protestantske provenijenci-
je, nale su se Ruska, Rumunska i Bugarska pravoslavna
crkva.40 Njihovim prijemom se osjetio jak doktrinarni uticaj na
ekumenski pokret.
Pored proirenja lanstva na ovoj generalnoj skuptini dolo je
i do ujedinjenja sa Meunarodnim misijskim savjetom, koji je
postao Odjeljenje za svjetsku misiju i evangelizaciju SSC.
Time su pitanja misijskog djelovanja postala batina
sveukupnog hrianstva, a ne samo njegovog zapadnog dijela,
to je bio sluaj do tada.
Tokom zasijedanja dominiralo je pitanje hrianskog jedinstva.
Svjesni veliine postavljenog cilja, predstavnici raznih crkava su
raspravljali o mogunostima pronalaenja puteva meusobnog
pribliavanja na crkvenom i doktrinarnom planu. Sloili su se da
je nuno, kroz dijalog ljubavi koji treba marljivo njegovati i

38 Ibid, 679.
39 Ibid, 698; Up: edomir Drakovi, O ekumenizmu... 10.
40 Ibid. Nekoliko godina nakon Nju Delhija praktino e se sve vee
pravoslavne crkve prikljuiti SSC, a meu posljednjima punopravni lan e
postati i Srpska pravoslavna crkva 1965. godine u Enugu (Nigerija).

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 111

Vladan Lalovi
unapreivati, zajedniki teiti afirmaciji evangelizacije,
prilagoene potrebama savremenog ovjeka i drutva.41
Socijalno dinamine i nemirne 1968. godine, u vedskom
gradu Upsali, odrana je etvrta skuptina SSC, tematski naslovl-
jena biblijskom porukom Evo, sve inim novo. Sie konferen-
cije bi se mogao svesti na poziv hrianima da se revnosno
zauzmu za meusobnu solidarnost u izgradnji pravednijeg drut-
va. Na ovom skupu je ve bio uoljiv uticaj pravoslavne eklesi-
ologije koji je doprinio da se katolinost shvata i pneumatoloki,
a ne samo hristoloki kao do tada. Zbog drutveno-politikih pre-
viranja se ipak najvie panje posvetilo socijalnoj dimenziji i zbi-
vanjima, koja su uznemiravala duhove, izvan granica crkvene
stvarnosti. U duhu koncilskog otvaranja Rimokatolike crkve
ekumenskim trendovima, stigla je estitka i podrka SSC iz pera
urednika katolikog asopisa Civilt Cattolica.42
Peta skuptina SSC odrana je 1975. godine u Najrobiju,
glavnom gradu Kenije. Od prvobitnog plana, da se ova konfer-
encija odri u Dakarti, se odustalo zbog protivljenja indonezi-
jskih muslimana. Na plenumu se raspravljalo o temi pod
naslovom Hristos oslobaa i ujedinjuje. Delegati su istakli da
bi model jedinstva u razliitosti, odnosno pomirenih razlika,
mogao predstavljati jednu od prihvatljivih mogunosti
hrianskog ujedinjenja. Interesantan je i slogan sa ove skup-
tine koji efektno i domiljato tretira socijalnu dimenziju:
Bogati moraju ivjeti skromnije kako bi i siromani mogli
skromno ivjeti.43 Tako su se u fokusu rasprave ovog ple-
narnog zasijedanja nali problemi zemlja Treeg svijeta i onih sa
dominantnom pravoslavnom veinom.

41 Vidi: Generalna skuptina hriana u Nju Delhiju, u: Glasnik Srpske

pravoslavne crkve, Beograd, 1962, br. 2. 8788.
42 Juraj Kolari, n. dj. 680.
43 Ibid, 682.

112 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Naredna generalna skuptina (esta po redu) odrana je 1983.
godine, u Kanadi, na temu Isus Hristos ivot svijeta. Osim
predstavnika crkava lanica, njih 840, prisutan je bio i veliki
broj gostiju, posmatraa i predstavnika medija, tako da je
Vankuver od 24. jula do 10. avgusta te godine ugostio ukupno
oko 4 hiljade ljudi, voenih milju i eljom za jedinstvom
hriana. U ii interesovanja ove konferencije su bili sociokul-
turni problemi u svijetu, dok se o teolokim pitanjima relativno
malo raspravljalo. Sa skupa su upuene kritike bogatim i
monim zbog izrabljivanja, rasizma (s posebnim akcentom na
stanje u Junoj Africi), nuklearnih prijetnji i nepotovanja ljud-
skih prava, osobito amerikih domorodaca i osoba se hendike-
pom. Ipak pristup razliitim osudama bio je selektivan i ide-
oloki pristrasan.44
Povela se una rasprava o vjerskim pravima u Sovjetskom
Savezu koja je izazvala prilinu podijeljenost i neslaganja. Tada-
njeg generalnog sekretara SSC Filipa Potera su kritikovali za
nedovoljno agilan odnos prema tom problemu. On je kritiku
odbacio kao nedovoljno utemeljenu, ali je u znak nezadovoljstva
zasijedanje napustio predstavnik sovjetskih baptista Georgij
Vins. S druge strane, delegat Ruske pravoslavne crkve protojerej
Vitalij M. Borovoj je u svom medijskom obraanju izjavio da
njegova crkva otvoreno odbacuje marksistiku ideologiju, ali
podrava politiku sovjetskih vlasti jer je smatra pravednom.45
On je objasnio pragmatino dranje RPC, koja poetkom komu-
nistike vladavine u njoj nije vidjela nita dobro, ali je vremenom
poela pokazivati razumijevanje prema odreenim potezima sov-
jetske vlasti koji su koristili drutvu. Nije ispustio ni da naglasi
da se u posljednje vrijeme sve vie mladih i inteligencije vraa
crkvi, meu kojima ima i onih sa partijskom knjiicom.

44 Ibid.
45 Ibid.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 113

Vladan Lalovi
Skuptina u Vankuveru je okupila veliki broj mladih, gotovo
jednu treinu, koji su otro kritikovali dranje crkava i politiku
zapadnih zemalja prema siromanima irom svijeta. Plenarnom
zasijedanju je prisustvovao i znaajan broj ena: oko 250 pred-
stavnica raznih crkava.
Katolika crkva, iako sama nije lanica SSC sa kojim je
uspostavila slubene odnose 1965. godine, uputila je
dvadesetolanu delegaciju posmatraa, koju su inili svetenici,
redovnici i laici iz 14 zemalja, imenovani od strane Svete
Stolice. Ona je, takoe, i aktivno uestvovala u pripremi
Skuptine. Papa Jovan Pavle II je tom prilikom uputio estitku
generalnom sekretaru SSC dr Poteru, sa najboljim eljama za
uspjeh samita. Kao akt dobre volje i elje, da se podupre usp-
jean rad Skuptine, poetkom 1983. godine Sekretarijat za
jedinstvo hriana iz Rima uputio je cirkularno pismo svim
biskupskim konferencijama, traei da se tema za molitvenu
osminu te godine naslovi Isus Hristos ivot svijeta, sa aso-
cijacijom na tekuu Skuptinu SSC u Vankuveru.
Ovaj ekumenski skup je pokazao da tzv. organizovani ekum-
enizam poprima vrste oblike i strukturu, i bie upamen po
spektakularnom zajednikom bogosluenju u velikom arenom
atoru.46
Na sljedeoj skuptini odranoj u australijskom gradu
Kanberi 1991. u centru panje uesnika naao se problem
prozelitizma, koji se do tada smatrao iskvarenim svjedoenjem
vjerske istine uz upotrebu pogrenih metoda u evangelizaciji. I
ovog puta je otro osuen kao sablazan koja dalekoseno
remeti meukonfesionalne odnose i nanosi tetu pravoj
duhovnosti.

46 Ibid, 683.

114 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Razmatrajui problem crkvenog jedinstva skuptina u Kanberi
se pod motom Doi Due Sveti i obnovi sve stvoreno fokusir-
ala na uzajamno priznanje crkvenih slubi i zajednitvo za
Gospodnjom trpezom. U zakljucima sa ovog ekumenskog
zasijedanja posebno je znaajan poziv svim lanicama Savjeta
na uzajamno priznavanje krtenja i ustrojstva crkvenih slubi,
kao i Nikejskog simbola vjere.
Tokom odravanja ovog samita obnovljena je rimokatolika
radna grupa u okviru SSC, sa ciljem daljeg unapreenja odnosa
i pribilavanja RKC i SSC.47
Skuptina podijeljena u etiri odbora, koji su pojedinano
radili u deset pododbora, obraivala je i brojna ostala pitanja, od
kojih svakako treba istai pitanja ena, mladih, pentekostalizma,
sinkretizma rata, siromatva i sl.
Na jubilarnom zasjedanju SSC 1998. godine u Harareu
(Zimbabve) doneseno je vie vanih dokumenata, od kojih je
najznaajniji Izjava o zajednikom razumijevanju i viziji
Svjetskog savjeta crkava. Ovaj dokument se odnosio na nam-
jeru formiranja novog tijela, koje bi inile hrianske crkve i
zajednice koje nijesu lanice SSC. Ideja potekla od jednog dijela
uesnika nije zaivjela, jer je prevladalo veinsko miljenje da
bi osnivanje jednog takvog tijela uinilo suvinim SSC.
Sa ovog skupa koji se odrao pod motom: Povratak Bogu
radujmo se u nadi, upuen je apel razvijenim zemljama da
oproste nagomilane dugove siromanima do 2000. godine.
Pravoslavni uesnici ovog skupa izrazili su nezadovoljstvo
radom skuptine, to se oitovalo kroz simbolian broj pred-
stavnika koje su pojedine pravoslavne crkve poslale na plenum,
dok su Bugarska i Gruzijska pravoslavna crkva zamrzle svoje

47 Ibid, 684.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 115

Vladan Lalovi
lanstvo u SSC. Pravoslavni, ionako u manjini (15 pravoslavnih
crkava participira u Savjetu koji broj 342 hrianske crkve i
zajednice), iskazali su nezadovoljstvo temema koje su domini-
rale radom skuptine pod uticajem liberalnih protestanata, od
kojih su posebno delikatna pitanja rukopoloenja ena za
svetenike i socijalna prihvatljivost homoseksualnog opredjelje-
nja. Njih je takoe tangirao stalni priliv razliitih hrianskih de-
nominacija zbog ega su, prilikom usvajanja dnevnog reda i izb-
ora tema za raspravu, pravoslavni ostajali uglavnom u manjini.
Na devetoj skuptini, odranoj u Porto Alegreu od 14. do 23.
februara 2006, uli su se dosta pesimistini tonovi o prilikama u
savremenom svijetu. Konstantovano je da se SSC nalazi u krizi
koja, kako nas ui istorija, s druge strane moe biti podsticajna za
preobraaj i ozdravljenje i crkve i svijeta. Predsjednik Savjeta je
u svom izvjetaju naveo da crkve posmatra kao misionarske
zajednice, koje se ne zatvaraju u etnike i nacinalne granice.48 On
je poao i korak dalje istupajui sa tezom: ako Crkva danas eli
mijenjati svijet na bolje, mora izai iz svoje zaaurenosti i samod-
ovoljnosti, te se mora otvoriti prema svijetu i biti nanovo mision-
arska, a ne institucionalna u smislu strogog uvanja tradicije. Ona
je poslana da svjedoi i najavljuje dobru vijest nade svim ljudi-
ma, te je njen prvi i osnovni zadatak biti u svijetu i preobraavati
ga za bolje sjutra. Ona mora biti Crkva za druge.49
Crkva treba u procesu globalizacije nanovo otkriti svoj iden-
titet i u diskursu sa ostalim subjektima pluralnog drutva biti

48 Milan pehar, Ekumensko vijee crkava, Glas Koncila, Zagreb, 2009, 299.
49 Ibid. Vanost produbljivanja misionarske svijesti naglaava i papa Jovan
Pavle II: I u Evropi kao i na drgim kontinentima, Crkva mora da postane sves-
na toga da je svuda i uvek misionarska (in statu missionis). Jovan Pavle II,
Seanje i identitet, Clio, Beograd, 2008, 113.
116 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me
 Ekumenizam - od ideje do pokreta
konstruktivan partner u izgradnji boljeg i humanijeg
ovjeanstva. Savremeni ekumenizam treba da bude okrenut
svakodnevnim problemima ovjeka, koji predstavlja najveu
vrijednost i mjeru svih stvari. Takvom dinamikom ekumenizam
postaje podsticajan za revitalizaciju i obnavljanje ad intra, koji
vode eljenom cilju: sveobuhvatnom hrianskom jedinstvu.
Takvo jedinstvo Crkve podrazumijeva jedinstvo cjelokupnog
ovjeanstva, koje se onda moe efikasno suprotstaviti savre-
menim oblicima rasizma, faizma i slinim drutvenim tenden-
cijama. Zato je potrebna metanoja ljudskog srca, koje e biti
dovoljno snano da mijenja drutvene strukture na bazi uni-
verzalnih vrijednosti. Preobraena Crkva bi bila moralni glas u
svijetu pomirenih razliitosti.50
U Izvjetaju odbora za generalne politike posebno se istie
potreba saradnje sa Katolikom crkvom i njenim biskupskim
konferencijama na nacionalnim nivoima, kao i sve bolja saradn-
ja sa pentekostalnim crkvama.51
Odbor za programe je u svom izvjetaju naglasio da je misi-
ja najvaniji crkveni zadatak, te da je Crkva svojim poslanjem
duna da manifestuje jedinstvo duha i volje u razliitosti. Ona
djeluje u svijetu razliitih ideologija koje se nerijetko suko-
bljavaju, zbog ega mora pozivati na dijalog, toleranciju i mir,
te dii svoj glas protiv svih vrsta nepravdi, tlaenja i
neovjenog ponaanja koje uniava ljudsko dostojanstvo. U
zakljuku izvjetaja stoji da SSC ima obavezu da podstie dija-
log, ljubav i saradnju meu hrianskim crkvama na putu do
konanog jedinstva.52

50 Milan pehar, n. dj. 311.

51 Ibid.
52 Ibid, 315.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 117

Vladan Lalovi

Ekumenska praksa u Crnoj Gori

Politika zaokreta pape Jovana XXIII prema Istoku, pozitivno

se reflektovala i na vjerski ivot u Crnoj Gori, kao dijelu ire
jugoslovenske federacije. Njene implikacije su se odnosile na
vjersku politiku dravnih organa prema pripadnicima
Rimokatolike crkve na podruju republike. Pod uticajem
papinog ekumenizma i koncilskih usmjerenja intenzivirani su
kontakti predstavnika katolikog episkopata sa pravoslavnim
svetenstvom na podruju Crne Gore. U njima su posebno pred-
njaili Aleksandar Toki, nadbiskup barski, i Gracija Ivanovi,
apostolski administrator Kotorske biskupije, koji su ujedno pris-
ustvovali zasijedanjima Drugog vatikanskog koncila. U zanosu
jovanovskog zaokreta oni su nastojali da oivotvore koncilske
zamisli u Crnoj Gori i da u otvorenim razgovorima sa pravoslav-
nim kolegama posiju sjeme ekumenzma za budunost jedinstva
hrianskih crkava. U tom duhu je nadbiskup Toki vodio raz-
govore sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Danilom Daj-
koviem. On je insistirao na povezivanju i to tjenjoj saradnji
njihovih crkava, s krajnjim ciljem hrianskog jedinstva u do-
glednoj perspektivi. Mitropolit Danilo se drao prilino uzdra-
no u tom pogledu, smatrajui optimistiko vienje skorog jedin-
stva crkava nerealnim.53 Slino nadbiskupu Tokiu i apostolski

53 Zvezdan Foli, Drava i vjerske zajednice u Crnoj Gori 19451965,

Podgorica, 2007, 462463.
Toki je mislio oslanjajui se na tradiciju prvih deset stoljea jedinstva opte
Crkve, kao i na teloko- dogmatsku bliskost , sakramente i episkopsko nasljee,
da e pravoslavne crkve prije ostalih hrianskih denominacija postii jedinstvo
sa rimokatolicima. Prilikom posjete manastiru Ostrog, on je u spomen knjizi
otvoreno napisao, da bi dvije crkve trebalo da se ujedine sa svim hrianima.

118 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
administrator kotorske biskupije Gracija Ivanovi je preduzi-
mao niz aktivnosti slijedei intencije Drugog vatikanskog kon-
cila. On je nastojao da tradicionalno skladne odnose i vjersku
toleranciju izmeu katolika i pravoslavnih na podruju svoje
dieceze jo vie razvije, kroz meusobne pozive i posjete
prigodom vjerskih sveanosti.54 Da bi podstakao intenziviranje
kontakata sa pravoslavinima izdao je u maju 1961. godine
Okrunicu, kojom je pozvao svoju pastvu da se svesrdno zaloi
na putu jedinstva hriana, kroz individulani napor u duhu
praktinog ekumenizma.55 Ivanovi se trudio da na fonu eku-
menskih nastojanja animira mitropolita Dajkovia istiui pozi-
tivno iskustvo u odnosima dvije crkve, s akcentom na nemjerljiv
doprinos pojedinih linosti iz prolosti, skladnom suivotu, tol-
eranciji i patriotizmu na ovom prostoru. Povodom smrti pape
Jovana XXIII administrator Ivanovi je u katedrali Sv. Tripuna
odrao pomen kome je prisustvovao arhijerejski namjesnik
Boke Kotorske, protojerej Bogoboj Miloevi, u pratnji jednog
broja pravoslavnih vjernika.56

54 Ibid. Tih godina su pripadnici obje konfesije posjeivali jedni druge

raznim povodima. Jedna takva posjeta se desila pravoslavnoj crkvi u enovi-
ima, gdje su dvije katolike redovnice na Uskrs 1963. prisustvovale sveanoj
liturgiji. Iste godine na Cetinju 12. jula, na proslavi Petrovdana bilo je prisut-
no oko tridesetak vjernika Kotorske biskupije, predvoenih svetenikom
Nikom Prelom i jednom redovnicom, koje je nakon proslave primio mitropo-
lit Danilo. Nekoliko mjeseci kasnije, u novembru 1963. na Cetinju je odrana
jubilarna godinja skuptina Udruenja rimokatolikih svetenika. Uoi odra-
vanja skuptine oni su posjetili mitropolita Danila i pozvali ga da prisustvuje
njihovom skupu, ijem se pozivu mitropolit odazvao.
55 Marko Nikoli, Ekumenski odnosi Srpske pravoslavne i Rimokatolike
crkve 19622000. godine, Slubeni glasnik, Beograd, 2011, 528.
56 Ibid, 528529.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 119

Vladan Lalovi
Prilikom pedesetogodinjice beatifikacije bl. Ozane 30. aprila
1977. godine sveanosti je prisustvovao protojerej Vaso
Ivoevi, paroh kotorski, ispred Mitropolije crnogorsko-pri-
morske, odravi prigodan govor.57
Nakon mjesec dana u Kotoru i Herceg Novom odrana je jo
jedna godinjica povodom beatifikacije franjevakog kapucina
Leopolda (Bogdana) Mandia. Njega je 2. maja 1976. godine,
papa Pavle VI na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu proglasio
blaenim. Na sveanosti, u njegovom rodnom Herceg Novom,
pored velikodostojnika Katolike crkve bili su prisutni
pravoslavni predstavnici na elu sa mitropolitom Danilom
Dajkoviem. Pored crnogorsko-primorskog mitropolita u dele-
gaciji su bili: protojerej Danilo Mari, starjeina manastira
Savina, protojerej Vaso Ivoevi, paroh kotorski, i protojerej
Vladimir Lazarevi. Okupljenima se obratio mitropolit Danilo
sa podsjeanjem na tradicionalnu toleranciju i dobre odnose
izmeu dvije crkve koje su njegovali njihovi velikodostojnici, sa
posebnim osvrtom na Petra II Petrovia Njegoa koji je esto
posjeivao katoliku familiju Ivanovi u Dobroti. Tu ekumen-
sku praksu su nastavili i mitropoliti Ilarion Roganovi, Visarion
Ljubia, Mitrofan Ban, Gavrilo Doi, Joanikije Lipovac,
Arsenije Bradvarevi, kao i bokokotorski episkopi Gerasim
Petranovi, Dositej Jovi i Kirilo Mitrovi. S druge strane, eku-
mensku otvorenost prema pravoslavnima posebno je iskazivao
kotorski biskup Frano Uelini, naglasio je mitropolit Dajkovi.
On je dalje rekao da mu je nakon ustolienja bila elja da nas-
tavi s praksom njegovanja dobrih odnosa svojih prethodnika sa
pripadnicima RKC, istiui da je na poziv don Gracije

57 Vaso Ivoevi, Dijalog ljubavi kroz svete, u: Pravoslavlje, 1. 06. 1977,

br. 245, 5.

120 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Ivanovia prvo posjetio crkvu Gospe od krpjela, pa tek potom
pravoslavne bogomolje u Boki Kotorskoj.58 Prijateljske relacije
sa barskim nadbiskupom Tokiem i apostolskim administra-
torom Kotorske biskupije, Ivanoviem okarakterisao je kao
bratsko razumijevanje i saoptio prisutnom kardinalu Franju
eperu da se nigdje u Jugoslaviji ne sprovodi vjerska
trpeljivost kao u Crnoj Gori, o emu svjedoi veliki broj
mjeovitih brakova i stalne posjete katolikih vjernika
pravoslavnim bogosluenjima.59
Kardinal eper se obratio okupljenima i u svom govoru na-
glasio da praktini svakodnevni ekumenizam podrazumijeva
molitvu, ljubav i razumijevanje meu pripadnicima razliitih
konfesija, a sve izvan toga pripada teolozima i crkvenim
poglavarima.60
Paroh kotorski Vaso Ivoevi je u svom govoru u katedrali Sv.
Tripuna imao neto drugaije miljenje, ustvrdivi da se hriani
nedovoljno poznaju, zbog ega je potrebno da svetenstvo crka-
va u dijalogu, svojim djelima rtve za drugoga, predvodi
vjernike u meusobnom zbliavanju, jer sve drugo predstavlja
puku formu koja ne vodi istinskom zajednitvu.61
Mitropolit Danilo je 1979. godine uputio estitke
novoustolienom nadbiskupu barskom Petru Perkoliu. On mu
je poelio uspjeh u pastirskoj misiji koja je puna izazova, oso-
bito na putu zbliavanja njihovih crkava.62

58 Marko Nikoli, n. dj. 529530.

59 Ibid, 530.
60 Glas Koncila, god. XVI, br. 9 (354), 8. svibnja 1977, 6.
61 Ibid.
62 Glas Koncila, god. XVIII, br. 7 (402), 1. travnja 1979, 17.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 121

Vladan Lalovi
Crnogorska sakralna batina je u arhitektonskom smislu
jedinstvena po postojanju crkvi sa dva oltara, od kojih su
najpoznatije Crkva Sv. Tekle i Sv. Petke u Polju na prostoru
Spia (dananjeg Sutomora).63 Krajem aprila 1987. godine u
obnovljenoj Crkvi Sv. Tekle vrili su na istom oltaru
bogosluenje mitropolit Danilo i biskup kotorski Ivo Gugi sa
po svojih dvanaest svetenika, to je predstavljalo jaku simbo-
liku u hrianskom apostolskom smislu svete trpeze i bratske
ljubavi.64
Nastojanja rimokatolikih velikodostojnika, pod uticajem
papinih koncilskih usmjerenja i nove orijentacije vatikanske
diplomatije, primana su dosta rezervisano od strane
republikih i dravnih organa ondanje Jugoslavije. Tome je
dodatno doprinosila injenica da se centar katolianstva
nalazio van granica zemlje, to je kod domaih organa vlasti
stvaralo sumnju u savim lojalan odnos i harmoninost s
dravnim interesima. Refleksije Jovanove politike dijaloga i
ekumenske otvorenosti nijesu se posve uklapale u poglede
dravne vlasti, koja nije doputala da se bez njene kontrole
odvija vjerski ivot i meukonfesionalna interakcija. Ideoloka
monolitnost je imala monopol u drutvenim tokovima, ne
prihvatajui izazov i samoinicijativu druge vrste u tom sloju
drutvene stvarnosti.

63 Na podruju Spia je u prolosti bilo jo dvoltarskih crkava: Sv. Jovana,

Sv. Petra, Sv. ora i Sv. Dimitrija na tvravi Nehaj. Pored navedenih crkava
posebno je karakteristina crkva Sv, Roka sa zajednikim oltarom za sluenje
oba obreda. ire o tome: Ivan Jovovi, Dvooltarske crkve na Crnogorskom
primorju, Matica, god. XIV, broj 53. (proljee 2013), Cetinje-Podgorica,
2013, 6388.
64 Glas Koncila, god. XXVI, br. 20 (675), 17. svibnja 1987, 10.

122 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me

 Ekumenizam - od ideje do pokreta
Vjerska tolerancija se u Crnoj Gori sauvala i nakon ratnih
deavanja i raspada jugoslovenske federacije devedesetih god-
ina. Uvrijeenu tradiciju meusobnog potovanja i uvaavanja
razliitih konfesija u Crnoj Gori nijesu uspjele bitnije
poremetiti negativne tendencije iz okruenja, te se danas ova
civilizacijska tekovina afirmie na najbolji nain pred savre-
menim svijetom.

***

Ekumenska ideja je odoljela izazovima vremena, uprkos stal-

noj opasnosti da na krivudavom putu hrianskog jedinstva
ugasne i zadnji plamiak nade. Ne smijemo biti u zabludi i mis-
liti da je rana crkva bila imuna na razliita gledita. Ona su u
svom zametku nosila klicu razdora, to je tokom vremena dovelo
do crkvenog nejedinstva i odijeljenosti hrianskih denomi-
nacija. Meutim, na osnovu ekumenskih dokumenata moemo
jasno uoiti tendencije ka ponovnom uspostavljanju punog jedin-
stva. Modeli za njegovo uspostavljanje prilino su se razlikovali:
od ponovnog vraanja otpalih u punou hrianskog jedinstva,
kako ga je shvaala RKC do Drugog vatikanskog koncila, ali i
konzervativniji krugovi unutar pravoslavlja, do postepenog
uspostavljanja jedinstva u razliitosti.
Ekumenska ideja se vremenom instituicionalno oblikovala
kroz SSC, ali kako smo gore pokazali bez konkretnih rezultata,
ako se izuzme uspostavljanje dijaloga kroz zajedniko traenje
puteva za ostvarenje proklamovanog cilja. Ako se uzme u obzir
injenica da RKC koja okuplja najvei broj vjernika nije uzela
aktivno uee u njegovom radu, osim na nivou predstavnika,
onda se objektivno ne moe govoriti o prevelikim uspjesima ove
organizacije.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. 123

 Dosadanja ekumenska nastojanja nosio je poletni optimizam,
koji je esto zanemarivao prepreke to su ih vjekovi razjedin-
jenosti postavljali pred njihove sudionike. On bi splasnuo kada
bi se zainteresovane strane suoile sa razlikama koje se preko
noi nijesu mogle ponititi ili zanemariti. Zbog toga pred zagov-
ornicima ekumenizma predstoji iznalaenje novih puteva, koji
e ih odvesti do eljenog cilja za ije ostvarenje je potrebno
mnogo strpljenja, iskrenosti, rtve i pokajanja.

124 MATICA, br. 60/61, zima 2014/proljee 2015. www. maticacrnogorska.me