Vjezba :Strukturalizam

Analiza romana TURIST U NEVOLJI,Emira Sakovica

Napusteni covjek koji dijeli pljosku na aerodromu sa stvarnim ili imaginarnim prijateljem, Bosanac
umoran od puta ka Europi i artificijalizacije post ratnog sindroma(Pusti me da se odmorim), ratnik koji
je prezivio rat ali ne i mir , Emir Sakovic u svom jedinom romanu Turist u nevolji govori u ime citave
gereracije rodjene sedamdesetih u Sarajevu. Ti mladi ljudi su se vracali u svoj Grad sa odsluzenja vojnog
roka pjevajuci :

Take me down to the paradise city

Where the grass is green
And the girls are pretty
Take me home (Oh, won't you please take me home)

Ovu pjesmu sa albuma vrlo slikovitog naziva za buducnost koja ih je cekala Appetite for Destruction
grupe Guns N Roses uskoro ce zamjeniti degenericni ratni poklic primitivizma gladan i zedan krvi ,
razaranja duhovnih i civilizacijskih vrijednosti. Generacije rodjenih 70 godina u Sarajevu , mladici i
djevojke , ako nisu postali topvsko meso ,zauvjek ce ostati taoci sjecanja , turisti okupiranog zivota.

Ne mogu se oteti dojmu da pisem esej o romanu covjeka koji je umro poslije duge i teske bolestiu 41
godini ,pjesnickim jezikom ispricavsi duboko licnu pricu , autobiografsko-avanturisticki roman toka
svijesti koji je vjerovatno dugo negdje na policama cekao izdavaca. Kemal Basic za roman Turist u
nevolji kaze da Nemogunost davanja anrovskog identiteta je formalni postupak koji sugerie sadraj
Za mene biografska cinjenica autorove smrti u godinama koje se u kolokvijalnom jeziku zovu najboljim
a za koje ce Mesa Selimovic reci da su godine u kojima je covjek jos uvjek dovoljno mlad da sanja ali
star da te snove i ostvari, dovoljna da ovaj roman citam pokusavajuc,i ne da razumijem formu vec da se
identificiram sa njegovim iskustvom i da sadrzaj tog iskustva predpostavim vlastitom iskustvu posratnog
vremena koje je teze prezivjeti nego sam rat.U tom kontekstu mozda ne formalisticki ali strukturalno ovu
pricu moguce je porediti sa Bihnerovim Vojcekom ili Bruknerovom ekspresionisticko-lirskom dramom
Bolest Mladezi . Iako se radi o razlicitim zanrovima , romanu i dramama , elementi prica su isti ; rat-
mir, izgubljene generacije mladih ljudi koji realiziraju svoje snove kroz autodestrukciju(Bolest Mladezi),
neprilagodjenjost ratovanju izvan rova (Vojcek),dehumanizairana ljubav (ali ipak ljubav),opustoseno
bice ,mlado a staro u potrazi za smislom a suoceno sa prozaicnim i besmislenim. Sakovic tako traga za
rijecju zivio ili zemljak naspram mora koje je i po pet mjeseci zaledjeno , nasparam ledenog vjetra
Europe koja ga je odbacila kao autisticno dijete sa, kako kaze Kemal Basic,spasonosnom ironijom i
samoironijom.On progovara jezikom Bruknerove Desire koja djetinstvo smatra jedinim trenutkom zivota
za koji vrijedi zivjeti (Svi ljudi bi se trebali ubiti sa 17 godina) , jezikom covjeka koji je sa 22 godine
preko rovova gledao svoj Grad , svoj Paradise City i kojem se eto ne da o tome govoriti, jer sjecanje nije
na prodaju u knjizarama-supermarketima i ako jeste vrijedi koliko i jedno pivo i nema u tome nista sto bi
zanimalo jednog gradanina Europske Unije i nema nista sto se vec nije reklo o tom ratu na Balkanu koji
je za njega bio pitanje opstanka a ne umjetnicko katarzicni dozivljaj.
Damir Niksic, konceptualni umjenik tvrdi da je dosta pera i kistova umocenih u krv kada se govori o
stradanju Bosne . Dosta je bavljanja raskomadanim tijelima i nadmetanjima ko ce se vjerodostojnije
sjecati stradanja . On postavlja pitanje Sta je sa duhom? Duh je mrtav . Zasto niko nije ispricao pricu o
Sarajevskoj Kosi, predstavama pod svijecama ,djevojci koja prelazi kilometre Alejom snajpera da bi se
sutala na kocertu u Slozi i zamjenila kilogram brasna za nesto malo trave, ratnim domacicama ,
ljubavnim pricama koje su se realizirale bez trunka patetike na razlicitim jezicima , prakticnim
ljubavnicama koje su se uselile u spavace sobe odbjeglih supruga, dernecima u podrumu , o toj atmosferi
Kamijeve Kuge koja je naspram ubijanja odgovorila zivotom u punom zncenju te rijeci.Nesto od toga
ima u Sakovicevom jeziku, neka nevjerovarna nadmoc prezivjelih naspram zapadnog svijeta koji treba
da nam da pecat davno potvrdjenog multikulturalizma koji je valjda neko njegovo vlasnistvo, oteto u
kolonizatorskim pljackanjima , porobljavanjima i ubijanjima.Lucidno traganje za identitetom izvan
konteksta i pripadanja : rat je zavrsen, u Gradu vise ne vlada duh vec neki lazni elitizam koji eutanazira
sve one koji mu se ne priklanjaju svrstvajuci ih u bogohulnike i luzere. Izvan Grada je Europa koja ga je
ostavila samog a on se pita Gdje se moze ukucati vise eksera , u saku ili u srce?

Sakovicev savremenik ,hrvatski pisac , esejista i putopisac Hrvoje Salkovic sa romanom Zvjer na
mjesecu sadrzajno je blizak romanu Turist u nevolji. U oba romana imamo pricu koja je sa vrlo
sugestivnom naracijom u prvom licu brise granice izmedju pripovjedaca , lika i citatelja,oba romana su
britka kritika postratnog vremena, oba romana imaju obiljezja putopisa , stvarni i imaginarni likovi se
preplicu sa realnim, neki od njih su dovedeni do groteske , oba romana imaju u svojoj srzi vrlo
jednostavnu ljubavnu pricu . I Hrvoje i Emir tragaju za vlastitim identitetom kroz putovanje , vozove,
avione, bjeze od sebe i ponovo se priblizavaju sebi kao u Sakovicevoj poeziji iz zbirke Pjsme iz
pouzdanih izvora : Sanjam da sam spakovao kofere i korakom od sedam milja krenuo na drugi kraj
svijeta da rep svoj uhvatim tu na kucnom pragu. Hrvoje prezivljava period tranzicije , Emir ne, umire
marginaliziran i na zalost prepoznat po tome sto je u jednoj od svojih pjesama nacepio Reisa i tako
valjda nacepio sve one sto za sebe misle da vjeruju u Boga.Hrvoje ima svoj blog i putopisno-kulinarsku
stranicu Gonzo. Zec je naspram Turiste tipkanje a ne pisanje samo sto Zec zivi u sumi gdje su pisci
endemicne zivotinje a ne Turisti .

Ivan Lovreniovic

Proza Emira akovia Turist u nevolji zavodi svojega itaoca i neodoljivo ga uvlai u svoj
svijet onim sredstvom po kojemu se prepoznaje svaka dobra knjievnost: misterijem
vlastitoga pisma. To je pismo koje istinitou svojega unutarnjeg poriva s jedne i
nepatvorenim darom (ironikoga) pripovijedanja s druge strane jakim i cjelovitim
postupkom brie granice izmeu autora, lika i pripovjedaa, izmeu autobiografije i fikcije,
te nikad niste sigurni to je to to upravo itate: putopisni izvjetaj, autobiografska proza,
imaginarni dnevnik s jednoga pikarskoga izleta u daleku sjevernu prijestolnicu? I uope
vam nije vano to to ne znate, jer akoviev tekst koji je i sve to, i nita od toga, nego
neto tree, svoje ima jedinstven i neponovljiv ton, atmosferu, ritam. Iskoena lucidnost,
cinizam profinjeno ublaen britkom duhovitou, iva i lapidarna komunikativnost,
nepatvoreni solipsizam i istovremena potreba za ogledanjem u drugima od svega toga
satkan je ovaj kratki roman Emira akovia koji se ita u dahu, i iza kojega ostaje da titra
neizreen ali snano prisutan tragiki podton. U njemu, u tom podtonu, na kojemu se nigdje
ne inzistira (to svjedoi o autorskoj otmjenosti i knjievnome znanju), ini se da je
zapravo pohranjen pravi klju za itanje ove knjige.

Sad dodajem: subverzivnoga i zakleto marginalistikoga kakav je bio sav, duha i stila
otmjenoga kao u kakva razvlatenog i osiromaenog princa, Emira akovia kanonska
bosanska knjievnost nee priznati ni prepoznati nikada. Taman kako i treba, jer on je bio
ono najbolje to je u njoj pisano na poetku Dvadesetprvoga vijeka.

Beumna je kia padala, kao da se gusta rosa utjeiteljski sputa po tlima, kada smo Emira
ukopali u meku zemlju na Vlakovu. Sve je bilo gospodski. Jedino, zamiljao sam kako mora
biti da nas Emirov duh gleda odozdo, i zahvalno i podsmjeljivo.

Arma Tanovic Brankovic

vanredni student

Odsjek za Komparativnu knjizevnost i Historiju umjetnosti,II ciklus, I godina

Izvori:

Emir Sakovic Turist u nevolji

Kemal Basic Turist u nevolji http://konkursiregiona.net/2011/07

Hrvoje Salkovic Zec na mjesecu

Ivan Lovrenovic Emir Sakovic http://www.jergovic.com/ajfelov-most/emir-sakovic/

Emir Sakovic Pjesme iz pouzdanih izvora.