prinosi

Josip Rabar

VELIKA DUA G A N D H I
(Uz tridesetu obljetnicu smrti 19481978.)

Rije je o Mahatma Gandhiju. Mahatma u slobodnom prijevodu znai:

velika dua. (Maha veliki, atman vlastitost, sebe, duh, dua.) To je
ime dobio na poklon od indijskog naroda. Neki kau da ga je pjesnik Ta-
gore prvi tako nazvao. Gandhijeva interesantna linost privukla je panju
ovjeanstva prije nekoliko desetljea. Danas kao da je izvrgnuta zaboravu,
i to ba u vrijeme kad razne pseudohinduistike sljedbe nalaze sve broj
nije pristalice u Evropi. Poplava plitkih eklektikih i jeftinih reklamerskih
tvorevina moe ozbiljno iskriviti sliku to je Evropljani gaje o religijskom
blagu Indije. Potrebno je razdvojiti ito od kukolja, potrebno je uope
bolje poznavati nau brau po nastojanju, nae suputnike po cilju, bez
obzira na to to koraamo razliitim putovima. Moda emo jasnije uvid
jeti da ni putovi nisu bili toliko razliiti koliko se to u prvi mah inilo.
Tko je bio Gandhi? to je htio? Koliko je religioznost u njegovu i
votu i nastojanju bila bitna komponenta i u kojoj je mjeri ujedinjavala
i osmiljavala itavu njegovu praksu? Ne bi li bilo dobro da pustimo samog
Gandhi ja da o tome govori?

Duh

Evo nekih njegovih misli, koje nam mogu osvijetliti put k razumije
vanju i upoznavanju njegova ivota i opusa!

437
 Onaj tko traga za istinom ne moe sebi dopustiti da bude egoist.
( . . . ) Iskrena i ista elja srca uvijek se ispuni. To pravilo esto
mi je potvrdilo vlastito iskustvo. ( . . . ) Najiskrenije priznajem mnoge
svoje grijehe. Ali ne nosim njihov teret na ramenima. Ako idem ka Gospo
dinu, a osjeam da idem, sigurno je sa mnom, jer osjeam toplinu svjetlosti
Njegove prisutnosti. (.. .) Kad vidim ovjeka koji grijei, kaem sebi da
sam i ja grijeio; kad vidim pohotljivca, kaem sebi da sam to i sam nekad
bio; i na taj nain osjeam srodnost sa svakim na svijetu i osjeam da
ne mogu biti sretan ako nije sretan i onaj najponieniji. ( . . . ) Istinu ne
moe nai nitko tko nema razvijeno osjeanje poniznosti. (...) Instrumenti
za traenje Istine su jednostavni koliko i teki. Mogu se initi sasvim ne
mogui drskoj osobi, a sasvim mogui nevinom djetetu. ( . . . ) Nitko nema
pravo da prisiljava druge na djelovanje prema svom vienju istine. ( . . . )
Znam da nikad neu spoznati Boga ako se ne borim protiv zla i po ci
jenu ivota. ( . . . ) Za mene Bog je Istina i Ljubav; Bog je etika i moral;
Bog je neustraivost. Bog je izvor Svjetlosti i ivota, a iznad je i izvan
svega toga. Bog je savjest. On je ak i ateizam ateista. Jer u svojoj bez
graninoj ljubavi Bog puta ateista da ivi. On je istraiva srca. On nad-
mauje govor i razum. Bolje poznaje nas i naa srca nego mi sami. On
je u nama, a ipak iznad i izvan nas. ( . . . ) On primjenjuje na nas iste
mjere koje mi primjenjujemo za nae blinje ljude i ivotinje. Za
Njega neznanje nije izgovor. A uza sve to On uvijek prata jer nam uvijek
prua priliku da se pokajemo. On je najvei demokrat koga svijet zna,
jer nas ostavlja nesputane da sami biramo izmeu zla i dobra. ( . . . ) Bog
je najstroi gospodar na svijetu kojega ja znam i stavlja nas na potpunu
probu. A kad opazimo da nas izdaje vjera ili tijelo i da tonemo, On nam
na neki nain priskae u pomo i dokazuje nam da ne smijemo gubiti
vjeru i da nam je On uvijek pri ruci, ali uz svoje uvjete, a ne uz nae. Tak
vo je moje iskustvo. Ne mogu se sjetiti ni jednog jedinog primjera da
me je u jedanaestom satu zaboravio.

Gandhi je na vlastitoj koi osjetio da je Bog strog jer voli. Bog kao
bolji znalac ivota od nas i dobar poznavalac neumoljivih ivotnih zako
na, ini sve to je najbolje za nas, ako ga samo posluamo. On je brian
roditelj. Iako ga hinduist Gandhi ni na jednom mjestu ne naziva Ocem,
Bog za njega ima i taj smisao.

Religioznost

Ko to primjeuje indijski filozof S. Radhakrishnan (Radakrinan)

nemir u svijetu je odraz unutranjeg nesklada i narod u bitnom smislu ne
spaavaju vojskovoe ili politiari, ve njegovi sveci nepokolebljivog
integriteta. Religija je po njemu disciplina koja nam pomae da svladamo
nesklad u naoj prirodi i da integriramo svoju linost. Gandhi je bio u biti
religiozan. Religijskim uvidom, duhovnim vjebama, askezom i molitvama

438
teio je da ostvari novog ovjeka, nesebinog, neustraivog i slobodnog za
ljubav. Ne moe se rei da u tom nije imao uspjeha. itav njegov ivot is
punjen je portvovanjem za druge i sva njegova nastojanja ila su za tim
da svoje sunarodnjake izvue iz ugnjetavanja i mraka na svjetlo slobode i
istine. Pri tom svi drutveni ciljevi, kao to su nacionalna nezavisnost i
socijalna jednakost, ine skaldnu cjelinu i odiu dubljim religijskim smi
slom. U skladu s njegovom religijom Gandhijeva graanska neposlunost,
usmjerena protiv britanske kolonijalne vlasti, bila je strogo nenasilna. On
se goloruk suprotstavljao sili, puta da ga uhvate i u tome ga slijede mili
juni. Nebrojno mnotvo Indijaca u skladu sa zasadama tolerantne reli
gije pruaju nenasilan otpor i putaju da ih trpaju u zatvor. Britanci su
zbunjeni, ne znaju to e s tolikim uhienicima. Indijski narod je zaigrao
na kartu nekih svojih tradicionalnih vrijednosti i samoportvovanja i . . .
dobio je igru.

Gandhijevi postupci su uzorni do u sitne detalje. U zatvoru trajka

glau, ali ne zbog sebe, ve zbog uvjeta u kojima se nalaze drugi zatvoreni
ci. Uvijek je spreman odrei se nekog svojeg dobra u korist drugih. Uvi
jek izrazito nenametljiv, skroman i popustljiv do krajnjih granica kad je
bila u pitanju njegova osobnost. Velik dio dana provodio je u molitvi,
smiren i vedra duha, svjedoei ivotom najstroeg askete. Svoj osjetljivi
duh okrenuo je religijskom blagu Indije, uoavajui vrijedno, odbacujui
nevrijedno, ponekad pristran u tumaenju religijskog naslijea kao svi neo-
hinduisti, ali uvijek irokog srca za sve blinje, toplog irokog srca. Da, s
pravom su ga nazvali Velika Dua.

U povijesti svake religije moe se primijetiti izmijeanost divnih

misli i povrnih gluposti, dubokih religioznih zasada i obinih prazno-
vjerica. Dobre se namjere katkad izrode u razna pretjerivanja i sitniavo-
sti, zdrava se jezgra ponekad izgubi iza suvinosti i formalnosti. Sveti
ljudi su trag svjetla u tami, u njih se religiozna praksa isti od liaja i
pijavica, prvotna namjera utemeljivaa vjere postaje ponovno vidljiva i
ponovno blista i mami, privlai kao neodoljiv magnet, zove mase na istin
ski religiozni in. Mi krani imamo, na primjer, svetog Franju Asikoga,
koji nam svojim ivotom tako uspjeno svjedoi Kristovu Rije. I na
Gandhiju ima puno svetakog. I on je ovjek izuzetnih osobina. Pra
vo je istilite hinduistike religiozne misli i prakse.

U duhu hinduistike religije gledao je na boansko ne samo kao na

transcendentni apsolut, ve kao na osobnog Boga. Bio je istinski bhakta s 1

nepokolebljivom vjerom u Boga.

1
Bhakte su posebna vrsta indijskih svetih ljudi. N j i h o v oblik svetosti blizak ie
kranskoj svetosti. Karakterizira ih ljubav i z m e u njih i Boanske Osobe. Ta me
usobna ljubav je o n o jedino bitno to bhakte ini bhaktama. D a k l e , ni njihova inte
lektualna nastojanja, ni asketizam, ni utrnue, ni b i l o to drugo, nije presudno.

439
 Vrijednost Gandhijeve linosti ne moe se pripisati samo Gandhiju.
Uspjeh Gandhija kao ovjeka uspjeh je nauka kojega je on bio primjena, to
je Boji uspjeh.
Potpuno u duhu hinduizma on pie: . . . Svakim danom sve vie
hvata korijena u meni uvjerenje da je samo On stvaran, a sve ostalo da
je nestvarno. Gandhi jasno daje do znanja, da mu je religija vanija od
svega i da je on prvo hinduist, a tek potom Indijac: ovjekov najvii
cilj je ostvarivanje Boga, a sve njegove aktivnosti, drutvene, politike,
religiozne treba da budu voene najviim ciljem vizijom Boga.

Neohinduizam

Da bismo shvatili Gandhija, moramo ga promatrati kao neodvojivi

dio cjeline, kulturnog i duhovnog tla iz kojeg je iznikao. Tu cjelinu kojoj
Gandhi pripada nazivamo neohinduizmom. Moemo ga razlikovati od
hinduizma time to je on proirio sinkretinu mo hinduizma i upio u sebe
mnoge zasade svih velikih svjetskih religija, osobito islama i kranstva.
Hinduizam, ta majka svih religija, zahvaljujui irokom srcu vedante . 2

svom temelju, sve stvari na svijetu promatra pod vidom jedinstva, u ob

zorju sveobuhvatnog Boga koji se krije ispod mnotva prividnih likova.
Hinduizam je ve prije unio u sebe neke bitne istine dinizma i budizma.
Kao neohinduizam to je uenje dobilo svoj sadanji oblik, u kojem posie
za univerzalnou. Neohinduizam je pokuaj da se dionice svih svjetskih
religija stope u jednu partituru, i to ne bez uspjeha to se tie ljepote,
dubine, istinitosti i dobrote takvog djela. Neohinduizam ipak ostaje
biljka uzgojena na indijskom tlu, a njegovi korijeni su u vedanti. Isto tako
i svoju dosljednost i jedinstvo zahvaljuje vedanti. Neohinduizam nosi
svoju osobenost i fizionomiju i nije^ puki eklekticizam. Neki ga usporeuju
s indijskom religijskom renesansom, neki s protestantizmom. Ta religija
nosi u sebi mnogo toga to je inae specifino za Kristovu poruku. I ona se
daje u potragu za Ljubavlju. : .

Osnivaem neohinduizma obino se smatra Raja Ram Mohan Roy

(17721833), Bengalac iz brahmanske obitelji, odgojen u mjeavini hin
duistike i muslimanske tradicije. Sukob s ortodoksnim hinduizmom pri
bliio ga je kranstvu. Osnovao je pokret Brahmo-samad ili udruenje
onih koji vjeruju u samo jedno boanstvo koje postoji po sebi. Nije elio
da utemelji novu sektu, nego ustanovu gdje e hinduisti, muslimani, kra
ni, parsi i ostali moi da se sastaju na zajedniku molitvu iz uvjerenja o

2
V e d a n t a je nauka o posljednjem smislu V e d a (hinduistiki religijski spisi).
O s n o v a te nauke je, a d v a i t a (nedvojnpst), tj. da zbiljski ne postoji nita osim Boga,
n a z v a n o g Brahman, d o k su i n d i v i d u a l n e ljudske due, k a o i sve prirodne pojave, z a p
ravo identine s B o g o m , a samostojno postojanje s a m o , im je efekt neznanja. Osloba
anje ljudske due o d preporaanja, o d bolnih utjelovljenih i v o t a i p o n o v n o sjedi
njenje s B o g o m , p o s t i e se jedino uklanjanjem tog neznanja.

440
Bojem jedinstvu. Taj je izraz njegovih napora nosio preteno obiljeja
hinduistikih shvaanja, u prvom redu vedantinskog panteizma bio je,
dakle, prvenstveno hinduistika reforma. Brahmo-samad je, meutim,
poprimio i do danas zadrao obiljeje sekte ograniene na uzak krug in
telektualaca. Danas ima oko 100.000 pristalica. N o utjecaj Brahmosa-
mada je mnogo vei nego to se to iz broja dade zakljuiti. Mnogi veliki
stvaraoci bili su zadojeni njegovim duhom. Pjesnik Thakur (Tagore)
na primjer.

Neohinduizam kao pokret vjerske irine i tolerancije ima svoje svece,

svoje mistike i filozofe. Spomenimo samo Ramakrinu, Vivekanandu,
Aurobinda, Radhakrishana i Gandija.

Dinizam

Dinizam je posebna indijska religija, ali isto tako ivi unutar hindu
izma prihvaen, apsorbiran i prepravljen. Neki osnovni pojmovi Gan-
dhijeva uenja, u prvom redu ahimsa, dinistikog su porijekla.

Po dinizmu se sve to se u svemiru nalazi dijeli u dvije osnovne sku

pine, u divu i adlvu. Diva je ice, ivot, ivo bie, dua i svijest,
ukratko, najprikladnije je da je nazovemo duom, a diva je neiva
stvar, materija. Diva su bezbrojne po broju i razliite po vrsti. Postoje
savrene i slobodne dive, i one utjelovljene, zarobljene materijom. N a
dnu te gotovo plotinovske ljestvice su dive potpuno utopljene u materiji
i nesvjesne, kao kamen ili zemlja. Dive su vjene, njihova bitna osobina
je svijest. One se dijele prema broju osjetnih organa koje imaju. Najvie
dive posjeduju pet osjetila i um, a najnie (biljke) samo jedno osjetilo:
dodir. Ta podjela je vana zbog problema: kako primijeniti ahimsu ili
neozljeivanje due. Kako svaka stvar ima duu, tako se ni ahimsa
ne moe provoditi u strogom smislu. Potrebno je odrediti neku granicu
da bi ovjek mogao jesti i disati. Dinisti su, naravno, vegetarijanci. Oni
nastoje izbjei osnovni grijeh: himsu ili priinjavanje bola nekom ivom
biu. Vano je napomenuti da neozljeivanje ili ahimsa nije shvaena pri
tom kao negativno izraavanje, ve kao pozitivna ljubav prema svim
duama.

Sve religije crpu iz istog izvora istine. Slinosti dinizma s opim ten
dencijama svih religija nisu sluajne. N o osim istovjetnosti postoje i ra
zlike jer svaka religija naglaava pojedini aspekt istine. Formalna dosljed
nost esto se i izrodi i poprima bizarne oblike. Takvi su katkad dinisti
u svom nastojanju da ne povrijede nita ivo.

Gandhi je preuzeo od dinista jezgro njihova uenja, no imun je

na njihove pretjeranosti i sitniavost.

441
Ahimsa

Za istinu, za ljubav meu ljudima, za dobro svih ljudi potrebno je

boriti se. Samo sredstvo borbe ujedno je i cilj. Borba je neozljeivanje
nikoga i ljubav prema svakome. To je osnovno kod Gandhija.
Ahimsa je bitan pojam Gandhijeva uenja. Evo to kae Radhakrish-
nan o tom pojmu: Gandhijevo nenasilje (ahimsa) zasniva se na viim
aspektima ljudske prirode koji se bune protiv tiranije, nepravde i autori-
tarizma. Vrijednosti potjeu iz srca i volje ljudi. Gandhi vjeruje u silnu
tenju ljudske prirode k miru i slobodi. Drutvo kakvo on hoe postii
nalazi se ve svuda u srcima ljudi, mada, moda, skriveno. Moramo ga iz
vui na povrinu borei se protiv zlih sila politikih, drutvenih i psiho
lokih. Za Gandhija nenasilje znai unutranji rat koji od nas zahtijeva
da pobijedimo strah, pohlepu, bijes i krivicu. Kad god se pojavi neka ve
lika linost, ona potakne duh u nama i podsjea nas da nismo samo i
votinje ve i ljudska bia.
N a poetku iznoenja svoga uenja Gandhi izriito naglaava da ne
propovijeda nikakve nove istine. On samo baca svjetlo na religijsko na
slijede i otkriva u njemu biser: istina i ljubav (ahimsa) jesu jedino to
vrijedi. Gdje to postoji, sve na kraju doe na pravo mjesto. Potrebno je
initi odreenu ljubavnu praksu da bi se dobila istinita teorija. Stoga
je Gandhi poeo s preobrazbom samoga sebe.
Ahimsa bukvalno znai: neozljeivanje, ali na vie mjesta Gandhi je
naziva ljubavlju. Znaenje te rijei puno je bogatije od pukog navedenog
negativnog odnosa. Nazvavi je ljubavlju, Gandhi ukazuje na njezin pu-
niji smisao. No najee i to u smislu drutvenog djelovanja naziva ahimsu
nenasiljem.
Osnova ahimse prema Gandhiju je religija. iva vjera u nenasilje je
nemogua bez ive vjere u Boga: Nenasilje je snaga koju mogu imati svi
podjednako djeca, mladi mukarci i ene ili odrasli, uz uvjet da gaje
ivu vjeru u Boga ljubavi te zato i takvu istu ljubav prema cijelom o
vjeanstvu. Kad se nenasilje prihvati kao zakon ivota, ono mora proi
mati cijelo bie, a ne samo pojedina djela. Ahimsa je aktivna snaga naj
vieg reda. To je snaga due ili sila u nama koja tei k Bogu. Naoruan
ovjek se oslanja na svoje oruje. ovjek namjerno nenaoruan oslanja
se na nevidljivu snagu Boga: Vjera me podrava u uvjerenju da je Bog
pomo bespomonima, da on dolazi u pomo samo onome tko se prepusti
Njegovoj milosti.
Ako ne smijemo mrziti niti siliti nikoga, to ne znai da treba odobra
vati tue lai i nasilja. Moramo pruati otpor i boriti se. Ahimsa je vrlo
mukotrpan put, koji razumijeva unutranju borbu i etike konflikte. i
vjeti religiozno prema Gandhiju znai ii skrupuloznijim i teim putem.
Ipak, ahimsa je nepobjediva. Ona ne raa zle plodove koji su posljedica

442
svake sile. Ahimsa je istovjetnost teorije i prakse. Tamo gdje se svaka, pa
i najhumanija ideja kompromitira, ahimsa ostaje djevianski ista. Ona
je zvijezda u noi kojoj nesvjesno tei svako ljudsko srce. Ahimsu ljudi
iznova zaboravljaju i odbacuju, no ona ostaje imperativ kome se tei.
Ahimsa uvijek iznova stjee nove borce, koji e se pouzdati samo u Boga:
Pouka nenasilja nalazi se u svakoj religiji, ali ja s ljubavlju vjerujem da
je, moda, ovdje u Indiji njegova primjena svedena na nauku. Bezbrojni
sveci poloili su ivote u tapaarja (tapascharva ) dok pjesnici nisu osje
3

tili da se njihovom rtvom Himalaja proistila u svojoj snjenoj bjelini.

N o ta primjena nenasilja je danas gotovo mrtva. Neophodno je ponovno
oivjeti vjeni zakon odgovaranja na gnjev ljubavlju i na nasilje nena
siljem.
Nenasilje je vrhunac hrabrosti. Izmeu nasilja i kukavikog bijega
Gandhi priznaje da mora dati prednost nasilju nad kukavilukom: Kao
kukavica, to sam bio godinama, njegovao sam nasilje. Poeo sam da ci
jenim nenasilje tek kada sam poeo da se oslobaam kukaviluka.
Dinamino nenasilje znai svjesnu patnju. (...) (Ono je) aktivnija i
stvarnija borba protiv zla od odmazde, ija je sama priroda uveavanje
zla. (...) Hou potpuno da otupim otricu tiraninova maa, ali ne time
to u mu suprotstaviti otrije oruje, ve time to u razoarati njegovo
iekivanje da mu pruim fiziki otpor. Umjesto toga pruit u mu otpor
due. To e ga najprije zasjeniti, a zatim iznuditi od njega potovanje,
koje ga nee poniziti, ve p o d i i . . . Nenasilje je najvea sila na raspo
laganju ovjeanstva. Monija je od najmonijeg ruilakog oruja. (...)
Mrzi grijeh, a ne grenika to je pravilo koje se rijetko primjenjuje iako
ga je lako shvatiti i zato se otrov mrnje iri svijetom. (...) ovjek i
njegovo djelo su dvije razliite stvari. Dok dobro djelo izaziva pohvalu,
a zlo pokudu, izvrilac djela, bilo dobrog ili zlog, uvijek zasluuje poto
vanje ili saaljenje, zavisno od sluaja. Oni to hoe da unite ljude, a ne
manire, postaju gori od onih koje unitavaju u pogrenom uvjerenju da
e manire nestati s ljudima. Oni ne poznaju korijen zla.

Ako netko ne primjenjuje nenasilje u osobnim odnosima, a nada se

da e ga primjenjivati u veim stvarima, grijei mnogo. Nenasilje, isto
kao i milosre, mora poeti kod kue. (...) Prvi korak nenasilja jest da se
u svakodnevnom ivotu njeguje istinoljublje, poniznost, podnoljivost i
dobrota puna ljubavi.
Mnogi odmahuju glavom i govore: 'Ali ne moe uiti nenasilju mase.
Mogue je tome uiti samo pojedince, i to u rijetkim sluajevima.' Mislim
da je to velika samoobmana. Da ovjeanstvo nije nenasilno, ono bi samo
sebe odavna unitilo. ( . . . ) Ja sam protiv nasilja zato to kad ono naiz
gled ini dobro, to je dobro samo privremeno, a zlo koje ini stalno je.
(...) Jedna stvar trpi onoliko koliko je podrava nasilje. (...) Samor-

3
Tapascharva asketsko ponaanje

443
tvovanje jednog nevinog je milijun puta monije nego rtvovanje milijun
ljudi koji umiru ubijajui druge.
Put mira je put istine. Istinoljubivost je vanija i od miroljubivosti.
Zapravo, la je mati nasilja. Istinoljubiv ovjek ne moe dugo biti nasi
lan. U svom traenju shvatit e da nema potrebe da bude nasilan, i otkrit
e da dokle god ima i najmanjeg traga nasilja u sebi, nee nai istinu
koju trai.

Satjagraha

Taj izraz, koji se esto pogreno prevodi kao pasivni otpor, znai
doslovno snaga istine, ali moe znaiti isto tako i snaga ljubavi.

U svom lanku o Gandhiju filozof Radhakrishnan ovako opisuje

znaenje tog pojma: Satjagraha se (...) zasniva (...) na ljubavi: na lju
bavi prema protivnicima, na podnoenju patnji da se oni preobrate. Ona
je borba protiv grijeha a ne protiv grenika. Agresivnost nije bitan dio
ljudske prirode. Ratobornost se moe zamijeniti blagou i njenou.
Satjagraha zahtijeva disciplinu, a moe traiti i samortvovanje, patnju,
post, zatvor i smrt, no ipak njezina je najvia vrlina ta to su joj sredstva
u skladu s najviim ciljevima. Krist pokazuje da je ljubav koja pati jaa
od sile koja izaziva patnju.

A evo to kae Gandhi o toj snazi: Snaga ljubavi je ista kao i snaga
due ili istine. N a svakom koraku imamo dokaze njezina djelovanja. Uni
verzum bi iezao bez postojanja te snage . . . Postojanje tisua, u stvari
desetina tisua, zavisi od njezina aktivnog djelovanja. Svakodnevne male
svae milijuna obitelji nestaju pred tom silom. Stotine nacija ive u miru.
Povijest ne biljei i ne moe biljeiti tu injenicu. Ona je u stvari bilje
enje svakog prekida ravnomjernog djelovanja snage ljubavi ili due. Dva
brata se posvaaju; jedan se pokaje i u njemu se ponovo probudi uspa
vana ljubav, ponovo poinju ivjeti u miru; to nitko ne primjeuje. No
ako se braa, na intervenciju advokata ili iz nekih drugih razloga, late
oruja ili odu na sud to je drugi oblik oitovanja sile njihove
postupke e odmah zabiljeiti tisak, o njima e susjedi priati, a moda
e ih zabiljeiti i povijest. A to vrijedi za obitelji i zajednice, vrijedi i za
nacije. Nema razloga vjerovanju da jedan zakon vrijedi za obitelji, a
drugi za nacije. Budui da je snaga due prirodna, povijest je ne biljei.

Satjagraha je uvoenje istine i blagosti u drutveni i politiki ivot.

Gandhi smatra da oni koji kau kako religija nema veze s politikom ne
znaju to znai religija. ivot je nedjeljiva cjelina. Gandhi je iv primjer
kako religija moe uzvisiti politiku, kao to je inkvizicija primjer kako
politika moe poniziti religiju. Gandhi i u politici pokuava zasnovati
Nebesko kraljevstvo: Ne bih mogao ivjeti ni sekundu bez religije. Mno-

444
gi moji politiki prijatelji oajni su zato to, kako oni kau, i moja poli
tika potjee iz moje religije. Idem dalje i kaem da svaka djelatnost re
ligioznog ovjeka mora proistjecati iz njegove religije, zato to religija
znai biti povezan s Bogom, to e rei: Bog vlada svakim tvojim dahom.
Gandijevo djelovanje tei na drutvenom planu u zadnjoj konse-
kvenciji stanju prosvijeene anarhije, drutvenoj situaciji u kojoj je
svatko svoj gospodar. Arhe postaje potpuno unutarnji, boanski. To ide
alno Boje kraljevstvo ini suvinim zemaljske drave i sve prisilne insti
tucije. Ono predstavlja ispunjenje Boje elje da ovjek konano postane
svoj. U tom pogledu Gandhi sebe naziva nenasilnim revolucionarom. Satja -

graha tako nije samo drutvena snaga ahimse, ona je najradikalnija revo
lucija.

Siromatvo i komunizam

Primjena te snage (satjagrahe) zahtijeva prihvaanje siromatva, to

jest, ravnodunost prema tome imamo li to da jedemo i to da obuemo.
(.. .) Kad sam se naao u mrei politike, pitao sam se to je potrebno
da ostanem potpuno netaknut nemoralom, neistinom. (...) Bila je to
teka borba u poetku, borba s mojom enom i ivo se sjeam s
mojom djecom. No, bilo kako bilo, najzad sam doao do zakljuka da,
ako hou da sluim ljudima medu kojima ivim i ijim sam tekoama
bio svjedok iz dana u dan, moram odbaciti cijelo bogatstvo, svu svoju
i m o v i n u . . . Ne bih vam rekao istinu kad bih kazao da sam odmah sve
odbacio im sam doao do tog uvjerenja. Moram vam priznati da je u
poetku napredovanje ilo sporo, a sada, kad mislim na te dane borbe,
sjeam se da je bilo i bolno. N o kako su dani prolazili, uviao sam da
moram odbaciti mnoge stvari koje sam smatrao svojima, a dolo je vri
jeme kad je bila prava radost odbaciti ih. N a kraju, jedna za drugom,
gotovo geometrijskom progresijom, stvari su se odbijale od mene. (. ..)
Tako stiemo do ideala potpunog odricanja i uimo se da se koristimo
tijelom za slubu drugima, da nam sluba drugima, a ne kruh postane
oslonac u ivotu. Jedemo i pijemo, spavamo i budimo se samo da bismo
sluili drugima. Takav stav nam donosi stvarnu sreu i blaenu viziju is
punjenog vremena. Ispitajmo sebe s tog stajalita!

Privatno vlasnitvo stoji kao zapreka na putu k potpunoj ljudskoj

srei. N o Gandhi ne misli da se prisiljavanjem moe ita postii. Ako
odbacivanje privatnog vlasnitva nije zov unutarnje slobode, uzalud je
svaka prisila. Stvara se drutvo u kojem ljudi tee k privatnom vlasni
tvu, a drava im brani. Nesloboda se time samo uveava. Gandhiju je
odvratno prisiljavanje ljudi na bilo to. Svatko moe samo vlastitom svi
jeu i savjeu graditi svoju slobodu. Gandhi djeluje primjerom. On ka
e: Neu ekati da preobratim cijelo drutvo, nego u odmah poeti od
sebe. (...) ivot ispunjen portvovanjem je vrhunac umjetnosti i pun je

445
radosti. Samo radost i slast slobode mogu zaista osloboditi ovjeka pri
vatnog vlasnitva. Religijski komunizam je vrlo stara stvar. Takav komu
nizam ne razlikuje sredstvo od cilja i u tom smislu i Gandhi sebe naziva
komunistom. On primjeuje: kad su ljudi izgubili vjeru u metodu preobra-
enja, rodila se tehnika poznata pod imenom nauni socijalizam. Ona
je primjena etikog ideala neposjedovanja u oblasti ekonomije.

U osobi Mahatme susreemo nenasilnog komunista, koji ljude vodi

putem mirne revolucije. On je svjestan da nee svi imati podjednaku
svijest i da nee svi biti podjednako radosni i slobodni. Vie ili manje
ostat e i onih koji e eljeti da robuju privatnom vlasnitvu. No srea
slobodnih na kraju e preobratiti i takve.

Gandhiju je besklasno drutvo ideal koji ostvarujemo religijskom

praksom. On ak upotrebljava rije: samoupravljanje {prvenstveno u
smislu upravljanja samim sobom). Tom je samoupravljanju sloboda go
vora i pisanja temeljni uvjet, a ostalo e doi po sebi. Kad je u pitanju
snaga istine, Gandhi ne sumnja da e ljudi povjerovati, a to znai: initi,
praktiki djelovati.

Brak i celibat

Ljudsko drutvo se neprestano razvija, neprestano produhovljuje.

Ako je tako, ono se mora zasnivati na sve veem ogranienju zahtjeva
tijela. Brak se mora smatrati svetinjom koja namee disciplinu partne
rima, ograniavajui ih na meusobno fiziko spajanje jedino radi ra
anja, kad oba partnera to ele i kad su spremni (...) Potpuno odricanje,
celibat, idealno je stanje. Ako se ne usuujete ni pomisliti na to, sklopite
svakako brak, no i tad ivite ivotom samokontrole. Ideal potpunog ce
libata ili celibata u braku jest za one koji tee duhovnom ili viem ivotu;
to je conditio sine qua non takva ivota. (.. .) Idealan brak je postizanje
duhovnog jedinstva kroz tijelo. U braku tjelesna ljubav slui kao stepe
nica k boanskoj . . .

Gandhi i kranstvo

U ocjeni kranske Evrope Gandhi je nedvosmislen i otar. Slobodno

moemo rei, pretjerano otar. Suvremena Evropa za njega ne predstavlja
duh Boga i kranstva, ve duh sotone. Ona je samo po imenu kranska,
a zapravo oboava Mamona. Takozvani sljedbenici Isusa Krista mjere svoj
moralni napredak prema materijalnim dobrima. Na Zapadu nema kran
stva ni Krista, jer inae ne bi bilo ni rata. Gandhi kae: Uostalom, Isus je
bio Azijac. (...) On je bio sama blagost. Nadam se da e krani Indije
u svojim ivotima izraziti raspetog Isusa iz Biblije, a ne kako ga tumai

446
Zapad, ije su ruke uprljane krvlju. (...) Kranstvo ima krvavu prolost
protiv sebe, ne zato to je Isus pogrijeio, ve zato to sredina u kojoj se
irilo nije prihvatila njegovo uzvieno uenje.
Izgleda upravo tako kao da Gandhi na Zapadu otkriva postojanje
samo jednog jedinog autentinog kranina: Lava Nikolajevia Tolstoja.
Za Franju Asikoga, Thomasa Morea i mnoge druge poznate, i jo vie
nepoznate i anonimne krane Gandhi nije moda ni uo. Kakvu Evropu
je on upoznao? Evropu kolonijalne Engleske, Evropu Hitlera, Musolinija
i Staljina. A u povijesti? Evropu kriarskih ratova, konkvistadora, vjerske
netolerancije i progona. Gandhi je ogoren, ali to ima svoj razlog.

Neke primjedbe

Gandhi je hinduist. To u njegovu sluaju uzrokuje odreene speci

finosti i dvoznanosti. N a jednom mjestu on kae: Uspjeno traenje
Istine znai potpuno osloboenje od dualiteta kao to su ljubav i mrnja,
srea i nesrea. To je tipino hinduistiki stav. Iako ljubav u tom smislu
ne znai isto to i ista, nesebina boanska ljubav, on Boga radije naziva
Istinom nego Ljubavlju: . . . Duboko u sebi govorim: iako Bog moe biti
Ljubav, On je iznad svega Istina. Ako je ljudskim jezikom mogue naj
potpunije opisati Boga, doao sam do zakljuka da je On za mene Istina.
No prije dvije godine otiao sam korak dalje i rekao da je Istina Bog.
Uvidjet ete finu razliku izmeu te dvije tvrdnje da je Bog Istina, a
Istina Bog. Doao sam do tog zakljuka poslije neprestanog i upornog
traenja Istine koje je poelo prije pedeset godina. Tada sam otkrio da
je najblii prilaz Istini kroz ljubav. Ali sam takoer otkrio da ljubav ima
mnoga znaenja bar u engleskom jeziku i da ljudska ljubav, ako je strast,
moe postati poniavajua. A otkrio sam da i ljubav kao ahimsa ima ogra
nien broj posveenika na svijetu. No nikad nisam otkrio dvostruko
znaenje kad je u pitanju istina, a nikad se ak ni ateisti nisu protivili
nunosti ili snazi istine.

Okreui redoslijed iskaza, Bog je Istina u Istina je Bog, Gandhi mi

jenja smisao reenice i, za sve koji posjeduju iskrivljen pojam Boga, sam
iskaz dobiva na snazi. Kranin bi mogao postii slian efekt kad bi
umjesto Bog je Ljubav kazao Ljubav je Bog. Naravno, postoji opasnost
da se rije ljubav ne shvati dovoljno jasno, ega se Gandhi plai.

Katkad kao da nije sasvim jasno koju i kakvu religiju Gandhi svje
doi i zagovara. Jer on s jedne strane govori o religiji koja nadrasta hin
duizam, kranstvo, islam itd., o religiji koja oduvijek postoji u korijenu
svih religija i koja ne potiskuje posebne religije, nego ih dovodi u sklad
i daje im realnost. S druge strane, on jasno daje do znanja da nije eklek
tik, ve hinduist. Jer: Zvati ovjeka eklektikom znai rei mu da nema
vjeru. On nije uvjeren da u svijetu moe i treba da postoji jedna religija.

447
Stoga se bori da pronae zajednikog inioca i da uspostavi uzajamnu
podnoljivost: Vjerujem u fundamentalnu istinu svih velikih religija svi
jeta. Vjerujem da su one sve od Boga dane i vjerujem da su bile neophodne
ljudima kojima su otkrivene. I vjerujem, kad bismo svi mogli da itamo
svete knjige razliitih vjera s gledita njihovih vjernika, nali bismo da
su sve u biti jedno i da pomau jedna drugoj. (...) Ne oekujem da Indija
mojih snova razvija jednu religiju, to jest da bude potpuno hinduistika,
potpuno kranska ili potpuno muslimanska, ve hou da bude potpuno
tolerantna, da se njezine religije razvijaju jedna pokraj druge.

Gandhijev istanan osjeaj lako uvia u emu lei istinitost religijskih

poruka. ak i kad bi mu netko uspio dokazati da nije nikad ivio ovjek
po imenu Isus, za njega bi Govor na gori ipak bio istinit. Duh (um) govori
sam od sebe. Gandhi nije kranin, niti vjernik u kranskom smislu:
to . . . Isus znai za mene? Za mene je on bio jedan od najveih uitelja
koje je ovjeanstvo ikad imalo. Za svoje vjernike On je bio jedinoroeni
sin Boji. Moe li injenica da prihvaam ili ne prihvaam to vjerovanje
uiniti da Isus ita vie ili manje utjee na moj ivot? Treba li da mi bude
uskraena sva veliina Njegova uenja i Njegove doktrine? Ne mogu
vjerovati u to. Gandhi kao da nema puno sluha za ivog Krista, ni za
nas malene kojima je potrebna neposredna pomo njegove osobe da bismo
se preobrazili i krenuli novim putem. Ali ne trebamo zaboraviti da je Gan
dhi ulazio u vrlo blizak i intiman odnos s Bogom. Pritom nije smatrao
da ima pred sobom Isusovu osobu. U Isusu Kristu on ne prepoznaje Boga
s kojim je istodobno usko povezan.

Gandhi je neohinduist. Svodei sve religije pod zajedniki nazivnik,

on susree razne tekoe. Za njega je Buddha vjerovao u Boga, a nirvana
po njemu nije potpuno gaenje, ve mir due svjesne sebe. Dokazujui
suvie pojednostavljeno da sve religije tvrde jedno te isto, on je katkad
prisiljen da vrlo slobodno interpretira pojedine dijelove religijskih teksto
va. Po njemu Bhagavadglta nauava nenasilje (to bi moglo u jednom
viem smislu biti tono), ali ne na takav pojednostavnjen nain kakav
susreemo kod Gandhija. Uope, ahimsa je cilj svih religija. Zanimljivo
je da je to Gandhiju najtee pokazati upravo na vlastitom hinduistikom
religijskom spisu, na Bhagavadglti. Dok je Krist tjelesno uzdigao na
nivo boanskog, GIta prezire sve to je tjelesno i nasilje nad tjelesnim i
individualnim biima po njoj nije grijeh uvijek i u svakom sluaju (npr.
u pravednom ratu potrebno je ubijati u ime viih vrijednosti). Neki hin-
duisti mogu zamjerati Gandhiju da je kristijanizirao hinduizam.

Gandhijevo uenje nije potrebno u svim detaljima shvatiti podjed

nako ozbiljno. N a primjer, prema njemu, pristalica satjagrahe mora stalno
nositi samo odjeu khadir i mora svaki dan presti. Oito je da to ima
4

* Khadir odjea od grubog platna, koja se m o e tkati u kunoj radinosti.

448
nekog smisla samo u specifino indijskim uvjetima. Isto tako, u indijskom
duhu, Gandhi je zagovornik kastinskog sistema. To na prvi pogled izgleda
kao da je u suprotnosti s itavim njegovim uenjem. N o za Gandhija
kaste izvorno ne znae nejednakost ljudi, ve samo specifinu instituciju
podjele rada. On bi htio da se kastinski sistem proisti i da mu se vrati
njegova prvobitna bit. Zanimljivo je da Gandhi inzistira na potpuno jed
nakim nadnicama za sve. Isto tako svi treba da zarauju svoj kruh fizi
kim radom, dok bi intelektualni bio potpuno besplatan. Moemo zamisliti
kakvo bi to odricanje bilo za indijsku inteligenciju, s obzirom na izvanred
no nizak nacionalni dohodak.

Industrijsku civilizaciju Gandhi jo stroe osuuje nego evropsko

kranstvo: Iskreno se gnuam te lude elje da se uniti prostor i vrijeme,
da se poveaju ivotinjski apetiti i da se ide na kraj svijeta da bi se oni
zadovoljili. Ako suvremena civilizacija znai sve to, a tako je ja shvaam,
onda je ona za mene s o t o n s k a . . . Industrijska civilizacija je bolest zato
to je sva (!?) loa. ( . . . ) Pedeset godina sjajnih izuma i otkria ( . . . )
nisu dodala ni centimetar moralnoj visini ovjeanstva. Ovdje Gandhi
pretjeruje, ali nam pritom daje poticaja da smjelije (u Kristovu duhu)
preispitamo pojam napretka u naem vremenu idolatrije znanosti i
tehnike. \

Za kraj

S Gandhijem se zaista ne moramo sloiti u svim pojedinostima, ali

u onom osnovnom to nam poruuje teko je ne sloiti se s njime. To se
u prvom redu odnosi na praksu koju je on formulirao pojmovima ahimse
i satjagrahe. Nama, koji pokuavamo slijediti Krista Gandhi je izvanred
no blizak. N e trebamo zaboraviti da je indijska kulturna batina vrlo
bogata vrlo razliitim religijskim oblicima. Tu moemo susresti itav
spektar nauavanja, pa i onih nihilistikih i ateistikih. U sluaju Gand
hija vidimo ne samo da mu je teorija bliska Kristovoj nauci i duhu, ve
da je on i praktiki, svojim djelovanjem, i svojim karakterom blizak
Kristu, iako po onom najspecifinijem, tj. po ulozi koju ima sama Kristova
osoba u njegovu ivotu, nije uope kranin.

Gandhi je i na uitelj. On je uspjeno formulirao kakvo bi trebalo

biti drutveno djelovanje u Kristovu duhu. On je pruena ruka i poziv na
suradnju u stvaranju boljeg, ljudskijeg i boanskijeg svijeta.

Evropljani su u toj mjeri zaboravili neke osnovne zasade Kristova

uenja da su im Gandhijeve metode borbe potpuna novost; iznenaeni i
zaueni oni ne vjeruju da netko moe na taj nain drutveno djelovati.
Dodue, kritika da Gandhijeva borba pretpostavlja protivnika s izvjesnim
minimumom savjesti, ima svoju osnovu. Uistinu, kako bi se gandhijevci

29 IVOT 449
proveli da su umjesto civiliziranih Engleza imali nasuprot sebe staljiniste
ili hitlerovce? Gandhijeva borba ne pretpostavlja potpunu bestijalnost pro
tivnika. N o u velikoj veini sluajeva vlastodrci nisu poptuno lieni ljud
skih osobina. Hitlerovskostaljinistike situacije su rijetke i mi vjerujemo
u to da do njih ne bi ni dolo da se u Evropi malo vie prakticirala ahimsa.

Za ovjeka koji se pouzdaje u konkretne snage, tj. u fiziku silu,

ahimsa je ludost dostojna prezira. Gandhi primjeuje da su mudraci e
sto u tom smislu dovodili u vezu religioznog ovjeka s luakom. A na
hinduist opet smatra da samo ludost vjere moe ovjeka uiniti trajno
nenasilnim. To je upitno, ali nema nikakve sumnje da je takva ludost
velika pomo i potpora uspjenom prakticiranju ahimse. Gandhi je jedan
od onih koji religioznosti vraaju dostojanstvo. On ini iznova vidljivim
neke od razloga zbog kojih je potrebno da budemo religiozni.

Da zavrimo Gandhijevim rijeima, koje se nalaze na kraju izbora

tekstova koritenih za ovaj prikaz: U svijetu sutranjice ne vidim ni si
romatvo, ni ratove, ni revolucije, niti krvoprolia. A u takvom svijetu
vjera u Boga bit e dublja nego to je ikad bila. Samo postojanje svijeta,
najopenitije reeno, zavisi od religije. Svi pokuaji da se ona iskorijeni
propast e.

450