Magnolija razmnožavanje i gajenje

Kako se razmnožava magnolija: Iz reznica ili iz semena? Kako, kada i šta treba uraditi?

Magnolia se može razmnožavati i semenom i reznicama. Kod vrsta koje obrazuju seme ovo je
relativno lak posao. Seme magnolije klijavost zadržava veoma kratko, tako da se mora posejati ubrzo
pošto je sakupljeno. Sakuplja se ujesen, kada počne da ispada iz mahune. Ono je svetlo crvene do
narandžasto crvene boje.

Dva su načina na koj a možete osigurati klijanje semena: jesenjom setvom, odmah pošto je seme
sazrelo ili metodom stratifikacije (skladištenje semena na nižim temperaturama pri određenoj vlazi)
pre setve u prolede.

Ako se odlučite za jesenju setvu semenu najpre treba nežno odstraniti čvrstu semenjaču, pazedi da
ne oštetite unutrašnjost semenke (pulpu). Ovakvo seme možemo posejati u bogato i dobro drenirano
zemljište i pokriti ga sa pola centimetra prosejane zemlje. Posejanu leju pokrivamo mulčem kako bi
sprečili izmrzavanje semena. Napominjem da su semenke veoma privlačne za ptice i sitne glodare,
pogotovo kada nema druge hrane. Seme de klijati u rano prolede, ukoliko nije izmrzlo. Tada
održavajte leju uvek vlažnom.
Sistem stratifikacije semena umanjide probleme koji mogu nastati u zimskim mesecima dok je seme u
zemlji. Seme skladištimo u mešavini jednakih delova kiselog treseta i žutog rečnog peska, na
konstantnoj temperaturi od oko 6-8S.

Vlagu dete obezbediti tako što kiseli treset (Sphagnum) potpuno natopite vodom, a zatim umešate sa
peskom. Temperaturu možete održavati na ovom nivou u vedini frižidera. Seme umešajte u ovako
pripremljen supstrat i sve zajedno držite u plastičnoj kesi za pakovanje hrane. Nikako nemojte
dodavati više Bofle u supstrat jer he seme proklijati pre nego što je to predviđeno. Ovako spakovano
seme držite u frižideru oko 5-6 me-seci.

Ako je seme prikupljeno na vreme u oktobru, bide spremno za setvu u aprilu, kada se zemlja prosuši
toliko da može da se pripremi leja za setvu. Setvaje istakao i jesenja. Semenište mora biti u polusenci
i prvo klijanje biljaka možete očekivati tokom leta. Klijanci rastu dosta brzo, ali Vam ne preporučujem
da ih premeštate do slededeg proleda kada ih možete saditi na stalno mesto ili u kontejnere u kojima
dete ih gajiti do prodaje ili konačne sadnje. Osetljivi su na česta presađivanja.

Uz sve ovako preduzete mere postoji mogudnol da seme ugine u toku skladištenja,posebno ako nisu
ispoštovani svi uslovi, tako da vam preostaje jedino da pokušate ponovo sledede sezone.

Vegetativno razmnožavanje magnolije obavlja se putem reznica ili položenica. Ako niste
zainteresovani za veliku produkciju preporučujem Vam položenice koje su ujedno i najsigurniji način
razmnožavanja. Izaberite jedan od snažnijih izbojaka pored stare magnolije i na prolede ga položite uz
matičnu biljku u mešavinu jednakih delova baštenske zemlje, treseta i peska. Ovu mešavinu možete
napraviti pored same biljke ili sipati u kontejner (saksiju) ukopan do pola pored matične biljke. Na
saksiji napravite postrane otvore kroz Koje dete provudi odabrani izbojak. Održavajte vlagu i slededeg
proleda izbojak sa saksijom odvojite od matične biljke. Nekada se izbojak ne ožili ni za dve godine, na
se prvo uverite da li ima žila.

Poludrvenaste reznice magnolije, skidaju se u julu. Veličina reznica je oko 8-10 cm i one se zabadaju u
pesak i drže u stakleniku. Upotreba hormona povedade primanje reznica na ga svakako
preporučujem. Čim počnu sa formiranjem korena sade se u kontejnere (saksije) u mešavinu
baštenske zemlje, treseta i žutog rečnog peska. Reznice se mogu držati i u leji za ožiljavanje, ali je
neophodno obezbediti zasenu i smanjiti isušivanje reznica vetrom koliko je to mogude. Reznicama se
uglavnom mogu razmnožavati listopadne vrste magnolija.

RAZMNOŽAVANJE REZNICAMA

Ne kupujte presadnice - sami ih uzgojite

Razmnožavanje reznicama samo je jedna od metoda vegetativnog razmnožavanja kojom se

razmnožava najvedi broj vrsta. Tri su tipa reznica: zelene, kojima razmnožavamo do sredine ljeta,
poludrvenaste - koje ubiremo do u jesen, i drvenaste kojima razmnožavamo vedinu listopadnih
vrsta, a uzimamo ih od jeseni, nakon opadanja lišda

piše Marin Kukoč, dipl.ing.

Jedan od glavnih razloga koji bi vas trebao potaknuti da sami pokušate

uzgojiti presadnicu vašeg omiljenog grma jest pradenje njegova rasta od
malene reznice do odraslog primjerka, a drugi, ne manje bitan, jest i cijena
koja je nekim vrstama vrlo visoka. Vedinu je biljnih vrsta najlakše razmnožiti
vegetativno (dijelom biljke), pri čemu su sve novodobivene biljke identične
roditeljskoj biljci (takozvani klonovi).
Razmnožavanje reznicama samo je jedna od metoda vegetativnog razmnožavanja kojom se
razmnožava najvedi broj vrsta. Tri su tipa reznica: zelene, kojima razmnožavamo do sredine ljeta,
poludrvenaste - koje ubiremo do u jesen, i drvenaste kojima razmnožavamo vedinu listopadnih vrsta,
a uzimamo ih od jeseni, nakon opadanja lišda. Kad kažemo zelene reznice mislimo na jednogodišnje,
potpuno zeljaste izboje, dok pod poludrvenastim podrazumijevamo također jednogodišnje izboje koji
su pri vrhu još uvijek zeleni, a pri bazi odrvenjeli. Drvenaste su reznice potpuno odrvenjeli dijelovi
stabljike. Zadržat demo se na razmnožavanju zelenim i poludrvenastim reznicama. Uz malo volje,
slijededi naše upute uspjeh ne bi trebao izostati.

Ubiranje kvalitetnih reznica

Rano ujutro, prije vrudina, oštrim nožem ili škarama, sa zdravih, dobro
razvijenih biljka uzimamo reznice veličine 7,5-15 centimetara. Reznice se
uzimaju sa ovogodišnjih, zdravih i dobro razvijenih izboja koji na sebi nemaju
tragova bolesti, niti su oštedeni od štetnika. Imajte na umu kako su izboji
prema vrhu biljke najkvalitetniji. Rez pravimo ispod najdonjeg lista. S donje
polovice reznice uklonimo sve listove, a ako je reznica bujna dio gornjih
listova prikratimo na 1. Kod crnogorice (tuja, na primjer, i slično) reznice ne režemo, ved otkidamo
zajedno s komadidem starog drva (takozvana reznica s petom). Ako uzimamo
reznice sa ruža, onda one moraju imati najmanje tri do četiri okca, i biti duge oko
20 centimetara. Kod ruža reznicu uzimamo u kolovozu, s još nedozreloga
jednogodišnjeg izboja.
Kod uzimanja reznica rez mora biti ravan i čist. Zato je vrlo važno reznice uzimati
oštrim i čistim oruđem. Idealan je oštar nož, a škare valja izbjegavati bududi da
one, ukoliko nisu dovoljno oštre, gnječe tkivo, čime je omoguden lakši prodor
patogenih organizama. Kako bi reznice održale dobru vitalnost, potrebno ih je odmah nakon branja -
a do sadnje - staviti u plastičnu vredicu. Vrlo je važno reznice što je mogude prije staviti u supstrat,
kako se zbog vrudina ne bi oštetile.

Sadnja pripremljenih reznica

Pripremljene reznice umočimo u prah za pospješivanje ukorjenjivanja, koji je

danas mogude nabaviti u svim bolje opskrbljenim prodavaonicama
poljodjelskih proizvoda. Kao supstrat koristimo mješavinu treseta i riječnog
pijeska ili pak gotov supstrat za ukorjenjivanje (steckmedium). Pikiranje vršimo
u cvjetne lonce, sandučide i slične posude dovoljne dubine. Reznice do polovice
utisnemo u supstrat, zalijemo, a posudu prekrijemo prozirnom PVC vredicom,
plastičnom bocom ili staklenkom i smjestimo na sjenovito mjesto. Idealna temperatura
ukorjenjivanja je 23-27 Celzijevih stupnjeva, a vlažnost zraka oko 80 posto. Daljnja se njega sastoji u
redovitom orošavanju te povremenom prozračivanju. Kako ukorjenjivanje napreduje, što
primjedujemo po pojavi mladih listida, pokrov potpuno uklonimo kako bi biljčice privikli na vanjske
uvjete. Nakon što se biljke dobro ukorijene, presađujemo ih u pojedinačne posude. Tijekom zime
mlade biljčice zaštitimo od hladnode. Neke de se vrste ukorijeniti za nekoliko tjedana, dok je nekima
(buksusu, na primjer) potrebno i nekoliko mjeseci. Kod ovakvog razmnožavanja pripremite nešto vedi
broj reznica nego što su vaše potrebe. Za vjerovati je kako de uz sav trud pokoja reznica ipak propasti,
a sve eventualne viškove poklonite prijateljima. Bit de vam zahvalni!

Što razmnožavati

Na ovaj način mogude je razmnožiti: Aucuba japonica (aukuba), Berberis sp.

(žutika), Buddleia sp. (ljetni jorgovan), Buxus sp. (šimšir), Caesalpinia sp.
(poincijana), Campsis sp. (tekoma), Ceanothus sp. (keanotus), Chaenomeles
sp. (ukrasna dunja), Clematis sp. (klematis, pavitina), Cotonaester sp.
(dunjarica), Hibiscus rosa sinensis (hibiskus), Ilex sp. (božikovina), Jasminum sp. (jasmin), Kerria sp.
(kerija), Lagerstroemia indica (lagestremija), Lavandula sp. (lavanda), Laurus nobilis (lovor), Ligustrum
sp. (kalina), Lonicera sp. (kozja krv), Philadelphus sp. (pajasmin), Pittosporum sp. (pitospor),
Potentilla sp. (petoprsta), Prunus laurocerasus (lovorvišnja), Pyracantha sp. (vatreni trn), Rosmarinus
officinalis (ružmarin), Skimmia sp. (skimija), Spiraea sp. (suručica), Spartium junceum (rnistra),
Teucrium sp. (teukrij), Viburnum sp. (bekovina).