Rubrika: Zaštita od prirodnih nesreća

Nadnaslov: Međunarodni instrumenti i mehanizmi u zaštiti i spašavanju

Naslov: Ček-lista i neobavezujuće smjernice za traženje, prijem i pružanje međunarodne pomoći u slučaju HBRN incidenta ili prirodne
nesreće

Piše: Dr. sc. Samir Huseinbašić

urednik@asadria.ba

Sažetak
Hazardi i nesreće prirodnog i antropološkog porijekla su nerijetko takve magnitude i razmjere posljedica da pogađaju više od lokalnog
područja ili regije, a ponekad imaju i prekogranične efekte na susjednu državu. Svaka država je odgovorna za upravljanje rizicima od
nesreća i ublažavanje efekata nastale nesreće na vlastitoj teritoriji. Kada nije u mogućnosti odgovoriti na razmjere nastale nesreće
vlastitim snagama i ostalim raspoloživim resursima civilnih struktura i oružanih snaga, država pogođena nesrećom se odlučuje na
traženje međunarodne pomoći. Traženjem međunarodne pomoći aktivira se mehanizam komuniciranja i koordinacije prijema i pružanja
međunarodne pomoći. Tada države bilateralno ili preko vodećih međunarodnih organizacija realiziraju postupak prihvata i prijema
ponuđene pomoći u vidu timova za procjenu i koordinaciju humanitarnih potreba pogođenih zajednica, materijalno-tehničkih sredstava
zaštite i spašavanja, te drugih vrsta procijenjenih potreba.
Ponekad je država u situaciji da kroz vlastiti teritorij treba omogućiti tranzit snaga i sredstava međunarodne pomoći trećim državama.
Za sve faze međunarodne pomoći države trebaju pravovremeno pripremiti sve institucije i njihove kapacitete, uključujući i humanitarne
organizacije i nevladin sektor, za prihvat, distribuciju i upotrebu dostavljene međunarodne pomoći. Planiranje i organizacija prijema i
pružanja međunarodne pomoći zahtijeva multisektorski pristup i angažman većeg broja institucija na svim nivoima organizacije sistema.
Prijem pomoći zahtijeva veliki broj međuzavisnih i koordiniranih aktivnosti, od diplomatsko-konzularne podrške i prijema na granici do
operativne koordinacije na terenu.
U ovom članku pod nazivom “Ček-lista i neobavezujuće smjernice za traženje, prijem i pružanje međunarodne pomoći u slučaju HBRN
incidenta ili prirodne nesreće” nadležnim institucijama i stručnoj javnosti u cijelosti je predstavljen mehanizam koordinacije
međunarodnom pomoći u NATO-u. Ček-lista i smjernice su dobar podsjetnik djelimično upoznatoj stručnoj javnosti iz institucija sistema
sigurnosti te korisno uputstvo čitaocima iz drugih struktura od značaja za zaštitu i spašavanje o obavezama koje ostale institucije trebaju
planirati i preduzimati u prijemu međunarodne pomoći (pružanje pomoći je inverzan proces prijemu pomoći).
U sljedećim brojevima magazina Z&S Adria javnosti će biti predstavljeni instrumenti, mehanizmi i operativni postupci prijema i pružanja
međunarodne pomoći u Evropskoj uniji i Ujedinjenim nacijama.
Ključne riječi: ček-lista, smjernice, koordinacija međunarodne pomoći

Abstract

Hazards and disasters of natural and anthropic origin are often of the magnitude and consequences which affect more than a single
local area or region, and sometimes they also exhibit cross-border effects in another country. Each state is responsible for managing the
risks of accidents and mitigating the effects of an accident in its own territory. When it is not able to respond to the accidents of certain
magnitude with its own forces and other available resources related to civilian structures and armed forces, the state affected by a
disaster should decide to seek international assistance. Seeking international assistance activates the mechanism of communication
and coordination of receipt and delivery of international aid. Either bilaterally or through the leading international organizations, the
states implement the procedure for acceptance and reception of offered assistance in terms of assessment and coordination teams,
humanitarian needs of the affected communities, as well as material and technical means of protection and rescue and other types of
assessed needs.

Sometimes the state needs to allow transit of forces and international aid to third countries through its own territory.

During all phases of provision of international aid the countries need to timely prepare all institutions and their capacities, including
humanitarian organizations and non-governmental sector, for acceptance, distribution and use of provided international aid. Planning
and organization of reception and international assistance requires a multi-sectoral approach and the involvement of a large number of
institutions at all levels of systemic structures. Receiving aid requires a large number of interdependent and coordinated activities of
diplomatic - consular support and reception at the border to the operational coordination on the ground.
In this article, entitled "Check list and non-binding guidelines for seeking, receiving and providing international aid in case of CBRN
incident or natural disaster", relevant institutions and professionals are fully introduced to a mechanism of coordination of international
assistance in the NATO. Checklist and guidelines are a good reminder for partially familiarized professionals at the public institutions of
the security system, as well as useful guidance for readers from other structures important for protection and rescue on the obligations
that other institutions should include in their plans and implement them in the area of receiving international assistance (offering aid is an
inverse process to that involving receiving aid).

In the next issues of the "Z&S Adria” magazine, the public will be presented with instruments, mechanisms and operating procedures for
the receipt and provision of international aid in the European Union and the United Nations.

Key words: check lists, guidelines, coordination of international aid

I. Uvod
1. Države su sve više svjesne važnosti pripremanja za nesreće velikih razmjera koje mogu zahtijevati traženje međunarodne pomoći.
Usljed klimatskih promjena i rastućeg rizika od terorističkih napada, države koje obično pružaju pomoć drugima mogu se i same naći u
istoj situaciji da su prinuđene tražiti pomoć, bilo bilateralno, regionalno ili putem međunarodnih organizacija poput Euroatlantskog centra
za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC) u NATO-u.

2. Neobavezujuće smjernice su od značaja državama u pripremanju traženja i pružanja međunarodne pomoći i njima se trebaju služiti
profesionalci koji se bave planiranjem za vanredne situacije i rukovodioci nadležnih organa uprave na operativnom nivou.

3. Referentna dokumentacija NATO-ovih tijela i međunarodnih organizacija je uzeta kao osnova za ove smjernice i ček-listu. Oba
ključna dokumenta: Oslo smjernice o upotrebi stranih vojnih i civilnih resursa u odgovoru na prirodne nesreće (engl. MCDA) te
Smjernice Međunarodne savjetodavne grupe za potragu i spašavanje (engl. INSARAG) – čine osnovu za izradu ček-liste za traženje i
primanje međunarodne pomoći.

II. Razmatranja za pripremnu fazu odgovora na nesreću

Organizacijsko planiranje
4. Poučeni naučenim lekcijama iz uragana Katrina, važno je da države formuliraju sveobuhvatan plan upravljanja međunarodnom
pomoći u slučaju da je podnesen takav zahtjev. Taj plan bi trebao odgovoriti na sljedeća pitanja:
 Koja ministarstva i agencije su uključene i za koje su aspekte u prijemu međunarodne pomoći odgovorne?
 Kako će međunarodna pomoć biti uvrštena u domaće aktivnosti odgovora na nastalu nesreću?
 Da li postoji organizirana struktura (ministarstvo, agencija ili posebno tijelo) koja će konkretno koordinirati različitim aktivnostima
međunarodnih aktera uključenih u pružanje pomoći?

Privremeni domaći pravni status

5. Države trebaju razmotriti sljedeće aranžmane u pogledu pravno-finansijskih obaveza u odnosu na međunarodno osoblje koje pruža
pomoć:
5.1. Malo je pravnih normi u međunarodnim odnosima o statusu međunarodnog osoblja koje pruža pomoć u nesreći. Stoga je
poželjno da se u saradnji sa drugim međunarodnim organizacijama uzme u obzir razmatranje pravnih pitanja statusa i obaveza kako
bi se izbjeglo dupliranje aktivnosti država u pružanju međunarodne pomoći.
5.2. Nesrećom pogođene države bi u fazi pripremanja za nesreće trebale preduzeti sve kako bi osigurale adekvatan status osoblju
država koje pružaju pomoć i osoblju relevantnih međunarodnih organizacija, na osnovu kojeg bi po privremenim pravnim i finansijskim
aranžmanima (dozvolama) mogli ući i legalno operativno djelovati na njihovoj teritoriji, odnosno uživati utvrđena prava, otvoriti
bankovne račune, stupati u ugovorne odnose i zajmove, prihvatati ili davati materijalno-tehnička sredstva i provoditi pravni postupak
za iste, a sve u svrhu pružanja pomoći u nastaloj nesreći.

5.3. I država primateljica i država pružateljica pomoći i/ili relevantne međunarodne organizacije bi trebali postići saglasnost o pitanjima
kompenzacije u slučaju da tokom pružanja pomoći štetu na imovini ili materijalno-tehničkom sredstvu učini pripadnik nekog
međunarodnog tima koji pruža pomoć.
6. Prethodno navedeni aranžmani ne bi trebali važiti u slučaju da je šteta učinjena namjerno ili velikom nepažnjom, jer u tom slučaju
nadležnost treba imati nadležni sud države primateljice pomoći.

Prelazak granice
7. Države se podstiču da pristupe Memorandumu o razumijevanju o olakšavanju prelaska granice za vitalni transport, te da isti
implementiraju.

8. Da bi olakšala prirodu i kvalitet pružene pomoći, država koja traži pomoć unaprijed treba biti upoznata sa stanjem svoje legislative i
ograničenjima iste, odnosno legislative koja je relevantna za ulazak međunarodnog spasilačkog osoblja, te ostale opreme i stavki
pomoći, tako da takve stavke pomoći mogu komunicirati sa drugim državama u slučaju potrebe za traženjem međunarodne pomoći.

Finansije
9. Općenito, troškovi međunarodne pomoći u nesreći bi trebali biti tamo gdje nastaju. Ukoliko država koja traži pomoć posjeduje
mogućnost i volju da plati primljenu pomoć i/ili država koja pruža pomoć nije u mogućnosti donirati svoje stavke pomoći, ti troškovi
trebaju biti jasno naznačeni i biti proporcionalni, u skladu sa međunarodnim standardima i cijenama.

Telekomunikacije
10. Tampere konvencijom su utvrđeni postupci traženja, pružanja i pogodbe, plaćanja i nadoknade, kao i okončanja
telekomunikacijske pomoći. Ti postupci mogu biti korisne smjernice za pružanje ovakve vrste međunarodne pomoći kada se
ublažavaju efekti prirodne nesreće.

11. Važno je da se u međunarodnoj operaciji pomoći omogući neograničena komunikacija radiouređajima (što uključuje satelitsku,
mobilnu i radiorelejnu vezu), telefonom, telegrafom, telefaksom ili drugim načinima komunikacije, te da se od strane države domaćina
timovima i organizacijama koje pružaju pomoć po njihovu ulasku u državu omogući uspostava potrebnih objekata za održavanje
komunikacija izvan i unutar lokacije na kojoj se vrše operacije međunarodne pomoći, uključujući i davanje radiofrekvencija.

O vojsci i sigurnosti
12. U slučaju traženja vojnih kapaciteta, države bi trebale imati na snazi postupke koji obuhvataju sljedeće stavke:
 zahtjeve i uvjete korištenja oružanih snaga,
 odredbe da li pripadnici oružanih snaga mogu biti naoružani ili ne,
 odredbe o nošenju državnih vojnih uniformi i obilježja,
 odredbe o mehanizmima saradnje sa civilnim institucijama države koja traži pomoć.

13. Države koje pružaju pomoć trebaju stvoriti sve pretpostavke da uključeni vojni ili civilni timovi, sa aspekta sigurnosti, budu jasno
razgraničeni i time spriječiti konfuziju javnosti, kao i napraviti jasnu distinkciju u ulogama vojnih i civilnih timova i humanitarnih
organizacija. U skladu sa Oslo smjernicama, vojni ili sigurnosno fokusirani civilni timovi trebaju općenito izbjegavati pružanje direktne
(licem-u-lice) pomoći unesrećenim osobama na pogođenom području, te se – umjesto direktne pomoći – fokusirati na indirektnu
podršku ili podršku zaštiti infrastrukture.

Politika rada sa novinarima i medijima

14. Na osnovu Budimpeštanskih smjernica II, države koje traže pomoć trebaju uključiti medije u komuniciranje sa javnošću u
koordinaciji sa međunarodnim osobljem za pružanje pomoći. Timovi država koje pružaju pomoć trebaju sve aktivnosti kontakata sa
medijima koordinirati sa nadležnim tijelom za upravljanje u vanrednim situacijama države koja traži pomoć – engl. LEMA (u
terminologiji poznato još kao nadležni štab civilne zaštite). Sve izjave u ime i ispred NATO-a daje isključivo NATO-ovo osoblje.

III. Razmatranja tokom faze odgovora na nesreću

Procjena i zahtjev
15. Država koja traži pomoć treba učiniti brzu procjenu kako bi donijela odluku da li je potrebno tražiti međunarodnu pomoć, a u
svjetlu potreba nastalih usljed efekata nesreće i raspoloživih kapaciteta odgovora.

16. U procesu procjenjivanja pažnju treba posvetiti uključenju međunarodnih aktera pružanja pomoći. Ukoliko država nije u
mogućnosti uraditi procjenu, postoji više međunarodnih agencija i organizacija koje u ovom pogledu mogu pomoći, uključujući:
 Ujedinjene nacije i njihove timove za procjenu i koordinaciju (engl. United Nations Disaster Assessment and Coordination –
UNDAC) sa fokusom na prirodne nesreće,
 NATO-ove timove za brzi odgovor i civilne eksperte,
 timove drugih međunarodnih organizacija.
Ukoliko je to potrebno, za ovakvu vrstu pomoći može se podnijeti i formalni zahtjev za pomoć u vidu timova za procjenu.

Oprema i roba – pitanja transporta

17. U skladu sa Smjernicama o legislativi o međunarodnoj pomoći (engl. IDRL), svi uključeni akteri, odnosno države koje traže
pomoć, pružaju pomoć ili su države u tranzitu, trebaju:
17.1. Izuzeti od svih uvoznih dažbina opremu i robu traženu od pogođene države koja traži pomoć, potrebnu za pomoć u nesreći i
početnu sanaciju posljedica nakon incidenta ili veće nesreće;
17.2. Izuzeti datu opremu i robu od svih izvoznih, tranzitnih i uvoznih ograničenja;
17.3. Pojednostaviti i minimizirati birokratske zahtjeve u pogledu dokumentacije za izvoz, tranzit i uvoz;
17.4. Dopustiti re-eksport korištene robe i opreme u slučaju da države pružateljice pomoći žele zadržati istu;
17.5. Olakšati ili umanjiti inspekcijske zahtjeve. Gdje je to teško učiniti, iskoristiti postupke prethodnog pregleda kako bi se omogućio
brži pregled i odobrenje odgovarajuće robe i opreme;
17.6. Urediti inspekcijski pregled i oslobađanje robe i opreme izvan radnog vremena na mjestu izvan nadležnog carinskog ureda kako
bi se izbjeglo bespotrebno odlaganje dostave pomoći.

Osoblje
18. Kako bi omogućila pravovremenu i učinkovitu međunarodnu pomoć, pogođena država koja traži pomoć treba pružiti sljedeću
podršku:
18.1. Tražene vize i radne dozvole za međunarodno osoblje koje pruža pomoć, sa mogućnošću produžavanja na dužinom operacija
zahtijevani period boravka;
18.2. Priznati privremeno relevantne profesionalne kvalifikacije stručnog osoblja koje pruža pomoć, kao što su: medicinsko osoblje,
arhitekti, građevinski inžinjeri i dr.;
18.3. Privremeno priznati sve potrebne dozvole koje potvrđuju kvalifikacije potrebne za njihov spasilački/humanitarni rad, kao što su,
naprimjer, vozačke dozvole.

Kvalitet pomoći
19. Države/međunarodne organizacije koje su pružateljice pomoći trebaju osigurati da pomoć koju pružaju ispunjava standarde
međunarodnog kvaliteta, uključujući INSARAG smjernice i SFERA smjernice, što je minimum humanitarnih standarda. Pomoć treba
pružiti stručno i obučeno osoblje na osnovu potreba i bez diskriminacije. Pružena podrška ne smije podrivati ulogu i kapacitete
domaćih snaga za odgovor na nesreće.

20. Pogođene države trebaju osigurati da se humanitarnim organizacijama čija je pomoć prihvaćena omogući pristup zajednicama
koje traže pomoć.

Anterfile (pozicionirati ga ovdje u prijelomu!!)

Zahtjevi za bazu operacija

21. Navedene INSARAG smjernice utvrdile su potrebe i zahtjeve koje je potrebno ispuniti za kamp baze operacija. Državama se
savjetuje da koriste smjernice i metodologiju u fazi pripremanja i pripravnosti za nesreće, uzimajući u obzir sveukupne zahtjeve za
bazu operacija, kao što su:
 pristup vodi, električnoj energiji i kanalizaciji,
 pristup automobilima i lahkim i teškim transportnim vozilima,
 blizina mjestu nesreće,
 zemljišna površina od 4.000 m2, koja treba biti suha, ravna te sa demarkacijskim i opservacijskim mogućnostima.
Zahtjevi se dalje dijele na sigurnosne, logističko-ugostiteljske te zahtjeve za omogućavanjem društvenih kontakata, održavanjem
higijene, spavanjem/odmorom i rekreacijom, radom, parkiranjem i skladištenjem opreme i roba.
22. U vezi sa INSARAG smjernicama, država koja traži pomoć treba poduzeti odgovarajuće mjere sigurnosti međunarodnog osoblja
koje pruža pomoć, ali i lokacija, objekata, prijevoznih/transportnih sredstava, opreme i roba koje države i međunarodne organizacije
koriste u misiji pružanja međunarodne pomoći.
Ček-lista za traženje, prijem i pružanje međunarodne pomoći
Traženje
Ček-lista za državu koja traži pomoć
1. Procjena potreba. Procjena situacije određuje da li je potrebna
međunarodna pomoć i u kojem obliku će se prihvatiti ta pomoć. Ovo
razmatranje bi se trebalo podijeliti sa uključenim međunarodnim
akterima koji pružaju pomoć.
2. Zahtjev. Država koja traži pomoć treba podnijeti formalan zahtjev
za međunarodnu pomoć, koji se sastoji od sljedećih aspekata:
2.1. Opis vanredne situacije što je moguće detaljnije, a na osnovu
informacija raspoloživih nadležnim institucijama pogođene države,
uključujući: datum, vrstu i prirodu nastalog nesretnog događaja,
razmjere nastalih šteta i lokaciju;
2.2. Vrste potrebne pomoći, kao što su eksperti, spasilačko osoblje,
usluge, oprema, različite vrste namjenske robe;
2.3. Ograničenja i razmatranja, naprimjer:
- stavke pomoći koje se ne mogu prihvatiti,
- koje resurse je pogođena država već angažirala/upotrijebila u
odgovoru na nesreću,
- informacije o izvjesnim zakonskim ograničenjima i sličnim propisima,
koji se, npr., odnose na ulazak međunarodnog osoblja (njihove stručne
kvalifikacije i sl.), robe i opreme (unos lijekova, narkotika, limiti količina
ili re-eksport i sl.).
2.4. Kontaktna tačka u pogođenoj državi: nadležno
ministarstvo/agencija, ime odgovorne osobe, kontaktni podaci i radno
vrijeme (moguće produženje na režim 24/7).
2.5. Tačke ulaska u pogođenoj državi (odnosno zračna luka,
pomorska luka, cestovni granični prijelaz) i – ako se razlikuje od ulaska
– tačka dostave međunarodne pomoći.
Izjava da li će biti uspostavljen prijemno-odjavni centar (engl. RDC) za
strane timove i na kojoj lokaciji.
2.6. Diseminacija informacija. Izjava o tome kojim
međunarodnim/regionalnim organizacijama i državama je proslijeđen
ovaj zahtjev, koji mehanizmi su uključeni i da li je EADRCC glavno
koordinacijsko čvorište.
2.7. Finansije. Potvrđuje se da li je tražena pomoć donacija ili se
tražena usluga naplaćuje.
Razmatranja za državu koja pruža pomoć
Zahtjev. Međunarodna pomoć se pruža samo uz
pristanak pogođene države i na osnovu njenog
formalnog zahtjeva.
Vrste. Država koja pruža pomoć treba se jasno izjasniti
šta može pružiti, gdje, kada i koliko dugo.
Ograničenja i razmatranja treba ozbiljno uzeti u obzir
kada se pripremaju stavke pomoći za državu koja traži
pomoć, odnosno:
- Da li se pomoć pruža na osnovu potrebe i bez
diskriminacije?
- Jesu li uzeti u obzir međunarodni standardi kvalitete
(kao što su INSARAG smjernice i SFERA standardi)?
Kontaktna tačka. Bilo da je strategijskog ili operativnog
nivoa (operativac/rukovoditelj), treba biti poznata prije
dostave pomoći.
Tačke ulaska. Utvrditi upoznatost sa tačkama i tačnim
odredištima dostave pomoći i kako stići tamo.
Uvjeriti se da su aranžmani sa državama tranzita
uređeni po zahtjevu.
Prijemno-odjavni centar (engl. RDC) uspostavlja tim UN-
a za procjenu i koordinaciju (engl. UNDAC) ili prvi
pristigli međunarodni tim.
Diseminacija. Ako pogođena država koristi EADRCC
kao glavno koordinacijsko čvorište, onda je EADRCC
treba držati informiranim o razvoju situacije i svim
događajima.
Finansije. Ako pružena pomoć ne može biti donirana
pogođenoj državi koja traži pomoć, tada država koja
pruža pomoć mora jasno naznačiti u popisu stavki šta
treba biti plaćeno.
 3. U slučaju traženja vojne pomoći ili u slučaju da će se određena
pomoć države pružateljice pomoći dostaviti posredstvom vojske,
pogođena država koja traži pomoć treba konkretno navesti i usaglasiti
sa državom pružateljicom pomoći sljedeće aspekte takve pomoći:
- zadatak i uvjete dostave takve pomoći,
- trajanje misije (boravka u pogođenoj državi),
- da li vojni sastav može imati oružje ili ne,
- upotrebu vojnih uniformi,
- mehanizme saradnje sa civilnim institucijama u pogođenoj državi koja
traži pomoć.
Prijem pomoći
Ček-lista za državu koja traži pomoć
1. Ulazak. Jesu li na snazi neophodni uvjeti za odobrenje traženih stavki
robe i opreme, te međunarodnog osoblja za pružanje pomoći koje ulazi u
državu?
Granična policija/poslovi imigracija: upoznatost sa posebnim statusom
dolazećih timova međunarodne pomoći, brzi vizni aranžmani na granici,
olakšanje viza i radnih dozvola za duži naznačeni period pružanja pomoći.
Nadležna tijela u zračnoj luci: mehanizmi na snazi kojim se osigurava brzo
odobrenje slijetanja i vanlinijskog režima letova za letove dostave pomoći.
Carine: upoznatost sa posebnim statusom dolazećih stavki međunarodne
pomoći: različitih vrsta robe, opreme, medicinskih proizvoda, ulaskom
životinja (odnosno spasilačkih pasa tragača), opasnih materijala i njihovih
sredstava prijevoza/transporta.
Nadležna tijela za cestovni promet/policija: upoznatost sa posebnim
statusom dolazećih stavki međunarodne pomoći: različitih vrsta robe,
opreme i osoblja, oslobađanje od taksi (odnosno cestarine i sl.), pružanje
policijske pratnje i sigurnosti konvoja, eventualno čišćenje cesta i sl.
2. Komunikacije. Da li su na snazi potrebni uvjeti za telekomunikacije?
Mogu li međunarodni timovi dobiti pristup frekvencijama radiospektra i
upotrebi satelitske veze?
3. Komanda i kontrola. Da li je uspostavljena struktura tijela (LEMA,
OSOCC) za komandu i kontrolu? Jesu li imenovani oficiri za vezu sa
saradnju sa međunarodnim timovima?
4. Koordinacija. Jesu li i druga ministarstva uključena u postupak prijema
pomoći? Usluge sektora telekomunikacija, transporta, zdravstva i policije
na različitim nivoima su među najvažnijim u prijemu međunarodne pomoći.
Konkretan pristanak države primateljice pomoći može
biti zatražen prije pružanja pomoći vojnim kanalima.
Da li su odgovarajuće mjere sigurnosti na snazi kako bi
se izbjegle zabune u identitetu vojnih i/ili civilnih
sigurnosno fokusiranih odgovora, s jedne strane, i
humanitarnih organizacija, s druge strane?
Ček-lista za državu koja pruža pomoć
Ulazak. Provjeriti sve bilateralne/regionalne sporazume
sa pogođenim državama i tranzitnim državama, kao i
status Memoranduma o razumijevanju o vitalnom
prekograničnom transportu.
Granica: pruža pogođenoj državi koja traži pomoć sve
neophodne informacije potrebne za okončanje postupka
brzog dobijanja viza; savjetuje se da se osiguraju brze
informacije o identifikaciji osoblja u cilju bržeg postupka
pružanja pomoći.
Carine: poduzima potrebne mjere na obilježavanju i
transparentnosti (u pogledu porijekla) stavki pomoći koje
se pružaju pogođenoj državi, osigurava ispravnu
deklaraciju o komunikacijskoj opremi, osigurava tačan
popis opreme koja ide pogođenoj državi.
Nadležna tijela za cestovni promet/policija: država koja
pruža pomoć u koordinaciji sa ovim nadležnim tijelima
potvrđuje pogođenoj državi da su vozila koja se koriste za
međunarodnu pomoć sastavni dio operacija pomoći.
Komunikacije. Da li su na snazi potrebni postupci za
koordinaciju rada sa medijima ili referentne aktivnosti sa
nadležnim institucijama pogođene države koja traži
pomoć?
Komanda i kontrola. Da li je u kontaktu sa institucijom
pogođene države određena kontaktna tačka? Jesu li
uspostavljeni LEMA i OSOCC? Hoće li biti imenovan oficir
za vezu za olakšanje komunikacije sa lokalnim
institucijama vlasti?
Koordinacija. Jesu li na snazi strukture koordinacije sa
UN-om, Međunarodnom federacijom Crvenog križa
(uključujući i Društvo na državnom nivou), NVO-ima i
organizacijama i službama zajednice.
5. Sigurnost. Može li biti garantirana sigurnost međunarodnim timovima? Sigurnost. Može li pogođena država pružiti sigurnost
Jesu li na snazi aranžmani sigurnosti personala, lokacija, robe i opreme osoblju, lokacijama, robi i opremi međunarodne pomoći?
međunarodne pomoći? Postoje li u propisima utvrđene obaveze osoblja koje
pruža pomoć?

6. Zona operacija. Da li postoji kamp za osoblje koje pruža pomoć? Ako Zona operacija. Da li je osoblje koje pruža pomoć
da, jesu li ispunjeni odgovarajući zahtjevi u pogledu smještaja, ishrane, svjesno zone operativnog djelovanja, šta im je osigurano,
vodosnabdijevanja, objekata za održavanje higijene, skladišnog prostora, a šta još treba nabaviti?
snabdijevanja električnom energijom, komunikacija, transporta itd.? Da li je moguće unajmiti lokalno osoblje i učiniti
Da li timovi koji pružaju pomoć imaju ovlasti da unajmljuju lokalno osoblje i upotrebljivim i druge lokalne usluge tokom djelovanja u
koriste lokalne usluge? pogođenoj državi i u trenutnom kapacitetu pružanja
Da li je uzet u obzir utjecaj međunarodne pomoći na lokalne resurse i pomoći?
infrastrukturu, npr. povećan promet na cestama, zahtjevi za potrošnjom
električne energije itd.?
Da li je omogućen pristup odobrenih humanitarnih organizacija pogođenim
zajednicama?
7. Produženo radno vrijeme. Može li se radno vrijeme ureda i službi
pogođene države koje su potrebne za pravovremenu i pravu dostavu
pomoći i vođenje operacija međunarodne pomoći produžiti izvan redovnog
vremena?
8. Jezik. Da li su uzete u obzir moguće jezičke barijere? Da li su države Jezik. Da li su uzete u obzir jezičke barijere?
koje pružaju pomoć obaviještene o jezicima u upotrebi?