Clair Patterson

U New Jerseyu, početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća, umrlo je

troje ljudi, a više od četrdeset zaposlenika rafinerije Bayway bilo je hospitalizirano.
Slično se događalo i po drugim rafinerijama. Zaposlenici rafinerija su si «bez
razloga» počeli oduzimati život, a ostali su završavali u ludnicama. A razlog tomu su
bile halucinacije izazvane olovom.

Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća uporaba olova bila je vrlo

široka. Bilo je jeftino i lako obradivo, savršeno što se tiče velikih kompanija i njihovih
financija. Jedini problem je taj da je olovo otrovno. Postojala je slaba zabrinutost
zbog olova, ali su velike kompanije potplatile liječnika, dr. Kehoea, da ukloni svaku
sumnju tako što je lažirao rezultate analize. Olovo je bilo sveprisutno, ali do
najvećeg zagađenja je došlo dodavanjem olova u benzin.

Clair Patterson se bavio proučavanjem olova u stijenama ina taj način došao
do zaključka koliko je stara Zemlja. Tijekom pokusa uvidio je da je u zraku puno
olova i zanimalo ga je jeli to prirodno kao što drugi znanstvenici i liječnici tvrde ili
postoji neki drugi uzrok. Pomoću uzoraka leda s Grenlanda odredio je da količina
olova u atmosferi neprestano raste ubrzo nakon što se olovo počelo upotrebljavati
kao dodatak benzinu. Nakon što je utvrdio uzrok povećanoj koncentraciji olova i
uvidio kakve posljedice po zdravlje takvo onečišćenje ima, odlučio je posvetiti ostatak
svog života jednome cilju – uklanjanju što veće količine olova iz okoliša. Pažnju
javnosti pokušao je privući 1965. objavivši knjigu Čovjekovi kontaminirani i prirodni
olovni okoliši. Borio se protiv moćnih korporacija, ali i cijele industrije olova, zbog
čega je izbačen iz Nacionalnog istraživačkog vijeća. Usprkos svemu uspio je pred
sudom dokazati da je olovo opasno.

Zahvaljujući Pattersonovoj borbi 1970. usvojen je Zakon o čistom zraku, po

kojemu se olovo moralo ukloniti iz benzina do 1986. Ubrzo nakon što je zakon stupio
na snagu, koncentracija olova u krvi građana SAD-a smanjila se za 80%.
 Nažalost, gotovo nigdje se ne spominje da je on odredio starost Zemlje, što
je bilo jedno od najvažnijih geoloških otkrića u 20. stoljeću, a nisu mu pripisane ni
zasluge u borbi za smanjenje količine olova.

Martina Topalović, 4.b