Вы находитесь на странице: 1из 3

Ni ti, ni ja

Ova pjesma. Muči me odavno. Dužna sam joj mnogo, započeta lani, ili bješe prije lani od one
lani. Više se ni ne sjećam, valjda nije bitno. Posebna pjesma. Starom poznaniku. A možda čak ni
toliko. Dugujem joj kažem, uhodi me, prati.

Recimo da se sretnemo,

znam kako ćeš me gledati, znam i šta ćeš reći,

to više nikom ne bi trebalo da znači,

ne moraš da bježiš,

nismo ni tad bili djeca,

ništa to preko ulice pa drugim trotoarom.

Recimo da me sretneš,

a to recimo je vrlo moguće,

jer tu smo ipak

par koraka i ništa više.

Znam kako ćeš me gledati,

ali zašto tako,

pa ja se iskreno više ni ne sjećam,

a kad malo mućnem

teško da se imam čega i sjetit.

Jeste, istina je,

ne cokći zubima.
Kada se sretnemo znam šta ćeš reći!

Ali da ti odmah kažem,

bolje nemoj,

nemoj molim te.

Nema potrebe. Odavno.

Ostavi to zaključano

u neko davno lani.

Sjećam se,

govorio si i previše.

Dugo, sporo i interesantno.

Samo si govorio i ništa više.

Morrissey, Dali, Nights in White Satin

To odavno nismo mi,

a ko zna i ko smo tada bili.

Neki mi od one lani od prethodne lani.

Ni tad, ni sad

Ni ti, ni ja

Nikada.
Sve bih ti rekla

znaš me

kao uvijek.

Ali nemam šta više.

Srešćemo se tako,

sjutra na ulici, u prolazu, u žurbi,

zastaćeš, zbunićeš se,

ti,a ne ja,

jer ti negdje još sanjaš početak.

I pitaćeš me tad

šta nam to bi?

A zar nisu već vjekovi prošli od nas,

zar nije odveć i nepristojno o nama govoriti !

Bojana Božović

Вам также может понравиться