Kritika Kriminalnog Uma PDF

Michael
Gregorio
Kritika kriminalnog uma

S engleskoga preveo
Tomislav Patarčić
BalkanDownload.org
1
Naslov izvornika
Michael Gregorio
Critique of Criminal Reason
Copyright © Michael Gregorio, 2006
2
Michael Gregorio
Lažni početak
Pogledajte, Stiffeniise. Uklizalo je kao vruć nož kroz mast.«

Kao Logika kroz maglu Gluposti, pomislio sam, potpuno svjestan u kakvom
sam uzvišenom društvu. Ipak, moj se želudac gnušao prizora. Morao sam se prisiliti
da ga pogledam i bio bih se čak i okrenuo od njega da nije bilo obveze koja me tjera-
la razmotriti dokaz svom gorljivošću što sam je bio sposoban prikupiti.
»A opet, to nije bio nož…«
U velikoj staklenoj posudi, odrezana se glava lelujala u uskovitlanom moru
mutne alkoholne tekućine. Zapetljana sivo-crvena mišićna vlakna, kapljice krvi i
ugrušaka nježno su se pomicali u toj tekućini boje slame kao hromi pipci kakve
lignje. Sive su se oči zakolutale unatrag u svojim dupljama, a usne se iskrivile u gri-
masi koja je prije podsjećala na iznenađenje nego na bol. Nisam odolio zapitati se
nije li trenutnost smrti bila prekinula misaone električne tokove istom brzinom kojom
je zapriječila animalne reakcije. Bio sam bolno znatiželjan u pogledu žrtvinih
posljednjih impresija, no mojoj se spoznaji ispriječila činjenica da nije bilo načina
filtriranja destiliranog vina, kojim bi nam na cjedilu ostale one dragocjene misli koje
bi pomogle u utvrđivanju uzroka smrti. Pročitao sam De viribus electricitatus in
motu musculari, no ovo je fizičko ispitivanje nadilazio sve ono o čemu je veliki
Galvani ikada kontemplirao.
Glava se polagano kotrljala poput velike ljušture na valovitoj morskoj pučini,
kad je moj mentor uperio svoj koščati prst prema vrlo određenoj točki. »Tu, pri sa-
mom dnu craniuma, vidite li?«
»Što je uzrokovalo ozljedu, gospodine?« oprezno sam upitao.
»Vrag. Njegove su kandže oštre«, odgovorio je s prodornom mirnoćom.
Isto je tako mogao demonstrirati neki elementarni princip discipline materi-
jalne dedukcije pred razredom svojih sveučilišnih studenata, na predavanju kakvom
sam i sâm prisustvovao prije samo sedam godina…
Gotovo su tri godine proletjele od tog razgovora, a ja sam odlučio staviti pero
na papir. Moja je nada bila da ću obavijestiti svijet o metodi rada koju mogu upotrije-
biti svi magistrati pri rješavanju ubojstava. Ukratko, naumio sam napisati studiju za
koju je najveći sin Istočne Prusije već pribavio okvirni, ironični naslov.
No taj se plemeniti plan naglo prekinuo nakon što sam upisao tih nekoliko
uvodnih redaka, i to ne samo zbog dramatičnih povijesnih preokreta. Moj um i moja
duša upali su u mračni bezdan koji sam otkrio tijekom te istrage i s velikom sam
3
teškoćom nalazio izlaz iz njega. I doista, priprosta duša koja je zapisala te retke, i
čovjek koji zapisuje ove, dva su toliko različita stvorenja — unatoč tvrdnjama zdra-
vog razuma i dokazu kojeg vidim u ogledalu — da imam potrebu zapitati se jesu li
uopće ista osoba. Prizori koje sam vidio u Königsbergu proganjat će me do kraja ži-
vota…
4
Michael Gregorio
1. poglavlje
Kitolovci, povratnici s Arktika, izvijestili su ljeta 1803. o fenomenu aurore borealis

kakva nikada prije nije uočena. Na zadovoljstvo znanstvene zajednice, profesor
Wollatson prije nekoliko godina objasnio je tu pojavu polarne refrakcije. Naravno, ta
činjenica nije umanjila strahopoštovanje naroda koji je nastanjivao Baltičko prioba-
lje. Svi koji su živjeli u Lotingenu, što bi uključilo i mene, zurili su u noćno nebo.
Nismo mogli ne biti zapanjeni viđenim. Teški su oblaci bili obojeni tamnom ni-
jansom crvene poput svježe krvi, a polarno je svjetlo svjetlucalo kao damska lepeza
presvučena sedefom i osvijetljena jarkim suncem. Malena Lotte Havaars, dadilja
koja je bila s nama od Immanuelova rođenja, rekla nam je kako su njezini suseljani
primijetili neprirodne pojave u životinja, a o jeseni su došle i vijesti o stravičnim
biljkama i monstruoznim porodima koji su se činili suprotnima zakonu Prirode.
Dvoglava prasad, telad sa šest nogu, bundeva velika poput tački. Naredna će zima,
mrmljala je sumorno Lotte, biti kao nijedna druga u ljudskoj povijesti.
Oči moje žene caklile su se od veselja dok je Lotte mrmljala sebi u bradu. He-
lena mi je uputila pogled, pozivajući me na sudjelovanje u njezinom veselju i bio
sam prisiljen uzvratiti joj osmijehom, iako se to kosilo s mojom naravi budući da
sam rođen i odgojen na selu. Srce kao da mi se sklupčalo u čvrsto klupko, oćutio sam
snažan pritisak, gotovo gušenje, onu vrstu nelagodna osjećaja kakav izaziva udaljeni
olujni oblak za sparna ljetnog dana. A kad je došla, zima jest bila strašna. Lottin pre-
dosjećaj pokazao se točnim. Danju bi nas šibali pljuskovi, a noću grizla ciča zima.
Naposljetku, i snijeg. Više snijega nego što sam ikada vidio.
I zaista, sedmi dan veljače 1804. godine bio je najhladniji dan koji ljudi pamte.
Toga sam jutra bio pri poslu u svojem uredu u zgradi suda u Lotingenu, pišući presu-
du za čije sam donošenje morao potrošiti dobar dio tjedna. Herman Berthold uzeo si
je za pravo uljepšavati krajobraz. Potkresao je dvije grane vrijedne jabuke koja je
pripadala njegovu susjedu, farmeru Dürchtneru. Prijestupnik se branio izjavom da je
to stablo narušilo pogled s njegova kuhinjskog prozora. Sklonost jednom ili drugom
sudioniku u tom slučaju već je podijelila grad jer, očito, bila je riječ o stvari od ži-
votne važnosti. Da se dopustio presedan, za posljedicu smo mogli očekivati epidemi-
ju. Bio sam usred pisanja svog zaključka — I stoga određujem da Herman Berthold
ima platiti trinaest talira i provesti šest sati na seoskom stupu srama — kad se začu-
lo kucanje na vratima i ušao je moj tajnik.
»Vani je neki čovjek«, promumljao je Knutzen.
Bacio sam zgrožen pogled na svoga vremešnog tajnika. Još uvijek nije promije-
5
nio prljavu košulju čađavo smeđeg ovratnika, a njegove su teške čizme bile kaljave.
Ponovno je radio u svojem kokošinjcu. Izgubio sam tu bitku i umorio se od prigova-
ranja. Gudjøn Knutzen pripadao je šačici seljana koji su znali napisati svoje vlastito
ime. Samo na temelju te činjenice uspio je izbjeći sudbinu svojeg oca i svih svojih
muških predaka. No kraljevska lisnica bila je prazna. Kralj je odabrao naoružanu ne-
utralnost, dok su ostale velike zemlje Europe okušavale sreću protiv Francuza.
Posljedica plaćanja vojnih izdataka bilo je i to da su srezani ostali javni izdaci. Valja-
lo je iznova opremiti vojnike, povećati generalske plaće, konje dobro timariti i hrani-
ti kako bi bili zdravi i spremni za rat za koji su svi znali da mora doći. Od Besarabije
su kupljeni teški topovi. Sve to donijelo je Pruskoj teškoće, pa čak i jad. Niži redovi
pravosudne uprave, što uključuje i mene, posebno su snažno bili pogođeni recentnim
gospodarskim činjenicama. No Knutzena su bacile u kameno doba. Plaća mu je pre-
polovljena. I stoga, radio je što je manje bilo moguće i sve vrijeme koje je meni mo-
gao zakinuti provodio je uz svoje patke. Vratio se u seljake. Kao i svaki drugi
Europljanin, plaćao je francusku revoluciju i strah što ga je Napoleon sijao diljem
europskog kontinenta.
Helena mu je obećala dati jednu od mojih odbačenih košulja čim pokućarac
sljedeći put dođe u grad. Pogledah kroz prozor nešto misleći da pokućarčeva kola
neće tako skoro doći k nama. Snijeg je opet stao padati u pahuljama veličine lovoro-
va lista. Padao je cijelog prethodnog dana i prijetio cijelog jutra. Što je to — pitao
sam se dokono — što bi čovjeka moglo natjerati da se nekamo zaputi u takav dan?
Priznajem, probudila mi se znatiželja. Unatoč tome, odlučio sam, onog trena kada
posjetitelj obavi svoje poslove, zatvorit ću ured i otići kući.
»Uvedite ga«, rekoh.
Knutzen je obrisao nos rukavom. Kad bi tu svoju jedinu jaknu skinuo sa sebe, a
što je bilo rijetko, bio sam sklon vjerovati da ona može stajati sama od sebe.
»Aha«, reče on, polagano se povlačeći iz sobe.
Vrata je ostavio širom otvorena i čuo sam kako mumlja niz hodnik.
Koji tren kasnije u sobu je umarširao čovjek teške građe u tamnoj putničkoj
odjeći i s visokim jahaćim čizmama, ostavljajući za sobom trag bljuzge koja se rasta-
pala. Zbog sablasne bjeline njegova lica i nezdravog drhtanja koje mu je potresalo ti-
jelo pomislio sam da je pogriješio adresu. Bio bih rekao da mu je valjalo prije potra-
žiti liječničku pomoć nego usluge jednog suca.
»Što mogu učiniti za vas, gospodine?« upitao sam pokazujući mu rukom da
sjedne na stolac za posjetitelje, dok sam ponovno sjedao za svoj radni stol.
Stranac je čvršće stisnuo svoj teški ogrtač oko sebe i glasno pročistio grlo. »Vi
6
Michael Gregorio
ste sudac Stiffeniis, zar ne?« rekao je odsječno.

»Točno je, ja sam taj«, potvrdno sam kimnuo glavom. »Ali, gospodine, odakle
ste? Niste iz Lotingena.«
Posjetiteljeve su krupne, sive oči zasjale prkosnim sjajem.
»Niste li me očekivali?« upitao je s vidnim iznenađenjem.
Odmahnuo sam glavom. »Uzevši u obzir ovakav razvoj vremenskih prilika«,
rekao sam pogledavajući sve deblji i deblji snijeg koji se vidio kroz široki prozor,
»jutros nisam očekivao nikoga. Što mogu učiniti za vas, gospodine?«
Bio je tih neko vrijeme. »Nije li stigla kočija iz Königsberga?« naglo je upitao.
»Nemam pojma«, odgovorio sam, pitajući se kamo to vodi.
»Niste primili nikakve obavijesti od prokuratora Rhunkena?« Bio je uporan.
»Jutros nisam dobio nikakve pošte«, odgovorio sam. »Niti poznajem gospodina
prokuratora Rhunkena. Osim po čuvenju.«
»Nikakve pošte?« promrmljao je stranac, pljesnuvši dlanom po koljenu.
»Dakle, to bi mogao biti problem!«
»Zaista?« upitao sam zabezeknuto.
Nije odgovorio, nego je otvorio svoju kožnatu torbu i stao prevrtati po njoj.
Svaka nada koju sam bio gajio da će izvući nešto čime bi objasnio svoj dolazak
raspršila se u trenutku kad je iz torbe izvadio veliki bijeli laneni rupčić i u njega
glasno ispuhao nos.
»Trebam li pretpostaviti da ste vi prokurator Rhunken?« iskušavao sam.
»O ne, gospodine!« zafrfljao je iza bijelog pravokutnika. »Uza sve moje pošto-
vanje, on je baš zadnja osoba u čijoj bih se koži ovoga trenutka želio naći. Zovem se
Amadeus Koch, policijski sam narednik u Königsbergu. Administrator u uredu pro-
kuratora Rhunkena.« Pritisnuo je laneni rupčić na usta kako bi prigušio kašalj.
»Gospodine, u nedostatku pošte, najbolje što mogu učiniti jest da vam kažem radi
čega sam došao.«
»Pa, samo vi dajte, gospodine naredniče Koch«, potaknuo sam ga u nadi da će
ovaj zbunjujući razgovor dobiti nekakvog smisla.
Slabašan osmijeh pojavio se na strančevim bijelim usnicama. »Neću trošiti više
dragocjena vremena, gospodine. U svoju obranu, a budući da mi je zdravlje takvo
kakvo jest, reći ću samo da je putovanje iz Königsberga vrlo malo pridonijelo mojim
umnim sposobnostima. Da ne duljim, upućen sam da vas povedem natrag sa so-
bom.«
Zurio sam u njega. »U Königsberg?«
7
»Samo se molim da nas snijeg ne omete…«

»Upućeni ste, gospodine Koch? Recite mi točan razlog vašeg dolaska!«
Narednik Koch ponovno je počeo pretragu po svojoj torbi. Nakon nekog vre-
mena, izvukao je bijelu omotnicu. »Službeni communiqué o vašem imenovanju jučer
je poslan poštom. Nije stigao iz nepoznatih razloga. No vaše je imenovanje povjere-
no meni. Ovo je za vas, gospodine.«
Istrgnuo sam omotnicu iz njegove pružene ruke, pročitao svoje ime na njoj i
okrenuo je. Veliki crveni Hohenzollern pečat zatvarao je preklop i na trenutak sam
oklijevao prije nego sam se usudio slomiti ga i pogledati sadržaj.
Uzvišeni gospodine prokuratore Stiffeniise,

na Vaše smo sposobnosti obratili pozornost zahvaljujući eminentnom gospo-
dinu, uvjerenja da ste vi i samo vi kadri riješiti situaciju koja je obuzela i u uža-
su drži naš voljeni Königsberg. Svu svoju vjeru i razbor dugujemo spomenutoj
ličnosti koja je predložila Vaše ime i ta ista vjera i razboritost sada je položena
u Vas. Nemamo razloga ne vjerovati da ćete prihvatiti ovo kraljevsko imenova-
nje i po njemu se žurno ravnati. Sudbina grada u Vašim je rukama.
Notica je bila potpisana kitnjastim potpisom kralja Fridrika Wilhelma III.

»U Königsbergu je bilo ubojstava, gospodine prokuratore Stiffeniise«, nastavio
je narednik Koch, glasa prigušena kao da se boji prisluškivanja. »Jutros mi je naređe-
no da vas izvijestim o toj stvari.«
Zbunjenost mi je zamaglila um.
»Ne razumijem, gospodine Koch«, promrmljao sam, piljeći u papir u svojoj
ruci, iznova i iznova čitajući jednu te istu frazu. Koje su to »sposobnosti« koje ja na-
vodno posjedujem? I tko je taj »eminentni gospodin« koji je na njih svrnuo pažnju
Njegova Veličanstva, kralja? »Jeste li sigurni da posrijedi nije kakva greška?«
»Nema greške«, odgovorio je narednik, pokazujući sa smiješkom omotnicu.
»Ovo je Prusija. Na toj je omotnici vaše ime, gospodine.«
»Ne istražuje li prokurator Rhunken taj slučaj?« upitao sam. »On je stariji ma-
gistrat okruga Königsberg.«
»Gospodina je Rhunkena pogodila kap«, objasnio je narednik Koch. »Donji
ekstremiteti su mu oduzeti. Čini se da ste izabrani nastaviti njegov rad, gospodine.«
Kratko sam razmislio o toj pretpostavci. »Ali zašto, naredniče Koch? Nikada
nisam upoznao Herr Rhunkena. Zašto bi me tako izdašno nahvalio kralju Fridriku
Wilhelmu?«
8
Michael Gregorio
»U tome vam ne mogu pomoći, gospodine«, rekao je. »Bez sumnje, u

Königsbergu će se sve razjasniti.«
Nisam imao drugog izbora nego prihvatiti njegova uvjeravanja. »Spomenuli ste
ubojstva. O koliko je ubojstava riječ?«
»Četiri, gospodine.«
Zastao mi je dah.
U svojoj karijeri suca nisam nikada bio u prilici baviti se ozbiljnim zločinom i
to sam smatrao sretnom okolnošću. Presuda koju sam bio pisao ni deset minuta prije
bila je najvažnija koja me je zadesila otkako sam tri godine prije bio namješten u Lo-
tingenu.
»Prva žrtva nađena je prije godinu dana«, nastavljao je Koch, »no budući da
nije bilo napretka u rješavanju, policija ju je brzo zaboravila. Ali prije tri mjeseca na-
đen je novi leš, a prije mjesec dana stradala je još jedna osoba. Baš jučer je otkriveno
novo tijelo. Dokazi upućuju na to da su svi umrli na isti…«
Kucanje na vratima zaustavilo je riječ na Kochovim usnama.
Knutzen se dogegao u ured i bacio pismo na moj radni stol. »Ovo je upravo
dostavljeno, Herr prokuratore. Poštanska kočija ostala je bez kotača u blizini Rykiela
i kasnila je četiri sata u dolasku.«
»Srećom, ja sam išao obalnom cestom«, mrmljao je Koch dok nas je Knutzen
opet ostavljao nasamo. Pokazao je rukom na neotvoreno pismo u mojoj ruci. »Unutra
ćete naći ono o čemu sam vas upravo izvijestio, gospodine.«
Otvorio sam omotnicu i našao naredbu potpisanu tanahnom i nesigurnom ru-
kom prokuratora Rhunkena, što je izgledalo kao potvrda narednikova izvješća o ma-
gistratovom slabom zdravlju. U njemu se nalazila formalna obavijest o činjenici da
je slučaj ubojstva predan meni, no bez dodatnih detalja. Shrvan navalama proturječ-
nih osjećaja, odložio sam pismo. Očito, ukazala mi se sreća što je moja stručna daro-
vitost prepoznata. I to od prokuratora Rhunkena, čije se ime isticalo među pruskim
magistratima zbog njegove čvrstine i odlučnosti. Ono što me zapravo iznenadilo bila
je činjenica što je uopće čuo za mene. I još me i kralju spomenuo. Što sam učinio da
sam privukao njihovu pozornost? Zašto bi tako moćni ljudi u mene polagali svoje
nade? Nisam bio toliko tašt da bih povjerovao kako u cijeloj Prusiji nije bilo drugog
čovjeka doraslog tom zadatku. Osim, naravno, ako ne uzmemo u obzir otvoreno pita-
nje mojih misterioznih »sposobnosti«. Završne riječi Herr Rhunkena nisu me ni malo
umirile:
… stanovite potankosti slučaja ne bi trebalo stavljati na papir. O njima ćete biti
9
na vrijeme obaviješteni.
»Jeste li spremni, gospodine?« upitao je narednik Koch uzimajući svoju torbu i

ustajući. »Na usluzi sam vam na bilo koji način koji bi ubrzao naš polazak.«
Ostao sam sjediti u znak otpora prema tom nametnutom osjećaju užurbanosti.
Sadržaj pisma koje sam bio primio iz Königsberga prije sedam godina odzvanjao mi
je u glavi kao kakva rugalica. U toj sam prigodi bio prisiljen dati obećanje koje bih
morao prekršiti samom činjenicom što ću narednika Kocha pratiti u grad.
»Koliko ću dugo boraviti u gradu?« upitao sam ga, kao da je to ponajprije
praktično pitanje.
»Dok se slučaj ne riješi, Herr Stiffeniise«, glatko je ispalio.
Dublje sam se ugnijezdio u svoj stolac, smišljajući što bi bilo najbolje učiniti.
Da se radilo samo o tome da provedem nekoliko dana u gradu kako bih završio slu-
čaj koji je prokurator Rhunken bio prisiljen predati zbog slaba zdravlja, ne bi u tome
bilo nikakva zla. Budem li se pokazao nesposobnim, jednostavno bi mi bilo naređeno
vratiti se u zaborav iz kojega sam i došao. A opet, mislio sam nošen plimom ambici-
je, gdje bi bio kraj mojoj budućoj karijeri ako uspijem?
»Moram se oprostiti sa svojom suprugom«, rekoh odlučno, ustajući.
Narednik Koch čvršće se zagrnuo u ogrtač. »Nemamo mnogo vremena, želimo
li do Königsberga stići za dana, gospodine«, rekao je.
»Tek nekoliko minuta treba mi da se oprostim od žene i poljubim malene«,
prosvjedovao sam osnažen svojim novim autoritetom. »Ni prokurator Rhunken ni
kralj ne bi mi uskratili taj mali luksuz, rekao bih!«
Vani na ulici, u snijegu, čekala je velika kočija obilježena kraljevskim grbom.
Dok sam se penjao unutra, nisam mogao izbjeći razmišljanju o proturječnosti situaci-
je u kojoj sam se našao. Eto me, sjedim u državnoj kočiji i u ruci držim pismo kojim
me sam kralj imenuje da riješim slučaj koji ne može riješiti nijedan od njegovih veli-
kih magistrata. Imao je to biti vrhunac moje kratke karijere, dan kada su se tmasti
oblaci razmaknuli i sunce zasjalo na mene, a moje su sposobnosti ne samo prepozna-
te već i upregnute za dobro nacije. A tada kao jeka dođoše riječi onoga davnog
pisma:
Ne vraćaj se. Tvoja prisutnost nanijela je više nego dovoljno štete. Za njegovo
dobro, ne pojavljuj se više u Magisterstrasse!
Kočijaš je pucnuo bičem i vozilo je poskočilo unaprijed. Uzeh to kao znak sud-
10
Michael Gregorio
bine. Trebao sam zabraviti na prošlost i gledati naprijed u svjetliju i uspješniju bu-
dućnost. Što bih još mogao zaželjeti? Na kraju krajeva, bila je to sjajna prilika za
profesionalno napredovanje.
Helena je zacijelo sjedila negdje kraj prozora kad se to sjajno vozilo zaustavilo
pred malenom, trošnom kućicom na rubu grada koji je pripadao u prebendu Lo-
tingen. Dok sam silazio, dotrčala mi je u susret bez kaputa i šešira, ne mareći ni za
mećavu ni za sjeverni vjetar koji je štipao za obraze. Stala je preda me, gledajući ne-
sigurno u moje lice.
»Što je bilo, Hanno?« upitala je prilazeći mi i hvatajući me za ruku.
Slušala je dok sam joj govorio sve što se dogodilo, polagano se udaljavajući i
križajući ruke na grudima. Ta mi je gesta bila dobro poznata iz situacija kada bi je
zasmetalo ili uzrujalo nešto što bih učinio ili rekao.
»Mislila sam da si izabrao Lotingen upravo zato da izbjegneš takve stvari,
Hanno«, promrmljala je. »Uistinu sam vjerovala da si ovdje našao ono što si tražio.«
»I jesam, draga moja«, odmah sam otpovrnuo. »Hoću reći, naravno, ovo jest
ono što ja hoću.«
»Onda te ne razumijem«, odgovorila je. Oklijevala je tren pa nastavila: »Ako to
radiš radi svojeg oca, ništa ne može promijeniti ono što je bilo, Hanno. Njega ništa
ne može promijeniti.«
»Nadao sam se da ćeš se ponositi mojim napredovanjem«, rekao sam joj,
možda mrvicu oštrije nego što sam namjeravao. »Što te muči? Nemam izbora. Kada
kralj pozove, moram se odazvati.«
Nekoliko je trenutaka zurila u tlo.
»Ali umorstvo, Hanno?« usprotivila se naglo, podigavši pogled. »Nikada nisi
imao posla s takvim gnusnim zločinom.«
Iz nje je govorila navala strasti. Nikada je nisam vidio toliko uzbuđenu. Bacila
mi se na grudi kako bi sakrila tihi plač, a ja sam dobacio pogled naredniku Kochu.
Stajao je ukočeno kraj vrata kočije, nepromijenjena i bezizražajna lica, kao da nije
čuo ništa od onoga što je moja žena upravo rekla. Ponešto sam joj zamjerio zbog ne-
ugodnosti koju mi je uzrokovala.
»Pričekajte me, naredniče, ako nije problem!« doviknuo sam mu. »Neću
dugo.«
Koch je kimnuo glavom, s jedva vidljivim osmijehom na tankim usnama.
Hitro sam uveo Helenu u hodnik. Držala se rezervirano i oprezno. Ne mogu
reći kakve sam reakcije očekivao s njezine strane. Možda ponos? Veselje zbog mog
11
brzog promaknuća? Nije pokazivala znakove ni jednog ni drugog.

»Kralj me pozvao k sebi«, branio sam se. »Stariji je magistrat u Königsbergu
dao Njegovu Veličanstvu moje ime. Kako bi željela da se postavim?«
Helena me gledala s vidnom zbunjenošću kao da nije uspjela shvatiti što sam
joj upravo rekao. »Ja… ja ne znam. Koliko te dugo neće biti?« naposljetku je upitala.
»Ne bih znao«, rekoh. »Ne jako dugo, nadam se.«
»Trči gore, donesi gospodinove stvari«, Helena iznenada poviče okrećući se
prema djevojci. »Kočija ga čeka na vratima. Brzo! Neće ga biti neko vrijeme.«
Dok smo stajali sami u hodniku, nisam znao što bih rekao. Helena i ja bili smo
u braku četiri godine i nikada nismo nijednu noć bili jedno bez drugoga. Spajala nas
je posebna veza, stvorena zajedničkom patnjom.
»Ta ne idem boriti se protiv Francuza!« izjasnio sam se kroz nelagodan smijeh,
posegnuvši za svojom dragom i primaknuvši je k sebi, nježno joj ljubeći čelo, obraze
i usnice dok Lottin dolazak nije prekinuo te dragocjene trenutke prisnosti.
»Pisat ću ti svakog dana, ljubavi, i javljati što god radio. Istoga trena kad
stignemo, javit ću ti se«, rekoh joj sa svom lažnom srčanošću koju sam uspio pro-
izvesti kako bih razbio tugaljivost tog trenutka rastanka. »Poljubi Mannija i Süsi.«
Dok sam uzimao putnu torbu od Lotte, Helena se još jednom bacila na mene i
pokazala svoje osjećaje snagom i silinom kakvu do tada u nje još nisam bio vidio.
Mislio sam da je to radi djece: Immanuel nije imao ni godinu, a Süsanne jedva dvije.
»Oprosti mi, tako sam uznemirena, Hanno!« zacvilila je glasom koji se gotovo
potpuno izgubio u naborima mojega vunenog ogrtača. »Što oni hoće od tebe?«
Nemoćan odgovoriti, nevoljan nagađati, izvukao sam se iz njezina zagrljaja,
poravnao ogrtač, prebacio torbu preko ramena i brzim koracima pošao ka kočiji i na-
redniku Kochu, glave pognute zbog mećave. Uskočio sam u kabinu lake noge i teška
srca.
Kad je kočija, uz škripu kotača, polako krenula kroz debeli snježni pokrov,
pogledao sam natrag i gledao sve dok draga, vitka figura u bijeloj haljini nije potpu-
no nestala u mećavi.
Pitanje koje je mučilo Helenu sad se vratilo kako bi zbunilo i mene. Zaista,
zašto je kralj odabrao baš mene?
12
Michael Gregorio
2. poglavlje
Kočija je nastavila drndati više od sata i jedva da smo išta rekli. Narednik Koch sje-
dio je u svojem kutu, ja u svojem, obojica turobni kao i svijet kroz koji smo putovali.
Netremice sam promatrao krajolik koji je promicao. Turobna sela i osamljena ima-
nja, raštrkana tu i tamo, popunjavala su prostor oko ceste i vrhove brežuljaka. Selja-
ci, do koljena u snijegu, zlopatili su se ne bi li kako izbavili krave i ovce zapale u
snijegu. Cijeli svijet bio je veliko zamućeno platno, udaljeni su se brežuljci stapali u
obzor bez jasne točke u kojoj bi zemlja prestajala, a nebesa započinjala.
Upravo smo bili prošli kroz maleno selo po imenu Endernffords kad se kočija
morala zaustaviti pred rampom pokretnog mosta preko uske rijeke. Bolno vrištanje
razbilo je tišinu. Toliko je bilo divlje i ledilo krv u žilama, da sam isprva pomislio da
je ljudsko. Skočio sam sa sjedišta, snažno povukao zastor na vratima i spustio prozor
te se nagnuo van da vidim što se zbiva.
»Seljaku se zaprega otklizala na ledu«, izvijestio sam Kocha preko ramena.
Konj je prevrnuo kola i ležao na leđima na sredini ceste dok mu je jedna od prednjih
nogu slomljena mlatarala zrakom. Neki je čovjek stajao nad životinjom, urlajući pi-
jane kletve i udarajući bičem po izvrnutoj beštiji. Moj prvi poriv bio je da izađem iz
kočije. Bih li bio pomogao životinji ili oštro reagirao na besmislenu vozačevu
okrutnost, ne mogu reći. Ono što je uslijedilo dogodilo se tako brzo i u tako uvježba-
noj maniri da sam bio uvjeren kako je riječ o uobičajenoj pojavi na tom udaljenom
raskrižju te sam stoga ostao gdje sam i bio.
Svatko od prisutnih — a bilo ih je ukupno četvorica koji su sjedili na drvenoj
gredi mosta — doimao se kao da točno zna što se događa. Trojica od tih besposličara
odjednom su pohitala, jedan je zamahnuo dugim zakrivljenim nožem, a druga su
dvojica podignula sjekire. Oštrica je bljesnula, a onda se zarila u napeti konjski vrat.
Jadikovka nesretne životinje zamrla je u mlazovima krvi i pjene koji su snijeg pod
ubojičinim nogama pretvorile u crvenkastu krvavu smjesu. Vozač se zaledio na
mjestu, s bičem iznad glave. Odjednom ga je ispustio, okrenuo se i pobjegao na si-
gurno, preko mosta, posrćući i skližući se po ledu. Kasapi su sa svojim sjekirama na-
valili na truplo. Bilo je to čas posla. Para se u kovitlacu nadvila nad njima dok su
energično sjekli i komadali palu životinju u tucet komada, a onda brzo utovarili meso
na kolica. Četvrti čovjek žurno je pomogao ostalim lopužama pri utovaru, odgurao
kolica s puta i mahnuo našem vozaču da proveze kočiju preko pokretnog mosta.
Noge su me izdale i sjeo sam. Ali opet sam poskočio da zatvorim prozor. Dok
smo prolazili kraj kolica s njihovim odvratnim tovarom otpadaka, mesa i utrobe,
13
vonj svježe krvi ispunio je kočiju u toploj, zagušljivoj izmaglici. Bila je slatka, gad-
ljiva, nagrizajuća, bolna mojim osjetilima.
»Gadna vremena, gadni ljudi«, reče narednik Koch tiho. »Što mi tu možemo,
gospodine?«
Zatvorio sam oči i naslonio se na kožom presvučenu klupu.
»Vjerojatno gladuju«, promrmljao sam. »Glad je mnogo dobrih ljudi natjerala u
zlo.«
»Nadajmo se da su spremni komadati Francuze s jednakim žarom«, rekao je
Koch suho. »Ako se Bonaparte pojavi u Prusiji, neće ostati ničega za jelo, a kamoli
konja. Tada ćemo vidjeti o kakvoj se vrsti ljudi radi.«
»Molite se Bogu da nas nikada ne stavi na tu kušnju«, odgovorih oštrije nego
što sam mislio.
Još sat je prošao bez mnogo riječi s bilo koje strane.
»Vidite li kakvo je to nebo!« istupio je odjednom Koch, trgnuvši me iz letargi-
je. »Izgleda da će se mnogo toga srušiti na naše glave, gospodine. Naopako vrijeme
je prikladna kazna za naše grijehe, znate kako se kaže.«
Bilo je u njegovoj ozbiljnosti nečega gotovo komičnoga. Naginjanje kočije po-
maknulo je njegov trorogi šešir i čvrste su slijepljene kovrče stidljivo poput djevojči-
ca provirivale ispod tvrdih bijelih uvojaka perike. Kimnuo sam glavom i nasmiješio
se odlučivši ostatak puta provesti druželjubivije. A onda opet, teško da sam znao
kako. Gledajući s profesionalne strane, Koch mi je bio podređeni, malo više nego
sluga.
»Ovo bi mogao biti prikladan trenutak da pregledate ove papire, Herr Stiffeni-
ise«, objavio je narednik Koch, posežući za svojom torbom prije nego što sam stigao
progovoriti.
Dobro raspoloženje za koje sam se odlučio raspršilo se za tili čas.
»Želite li to reći da ste mi nešto zatajili, Herr Koch?«
»Samo radim kako mi je naređeno, gospodine«, reče vadeći zavežljaj papira iz
svoje kožne torbe. »Rečeno mi je da vam predam ove dokumente onog trenutka kada
dođemo na glavnu cestu za Königsberg.«
Kao da ga je čula, kočija se zanijela i skrenula lijevo pri Elbinškom raskrižju.
Dakle, takvu igru igramo, pomislih. Nalaskali su mi da bi me pridobili za ne-
ugodnu službu i sad, kad je kasno da se povučem, valja mi reći sve neugodne detalje
koji bi me bili naveli na odbijanje.
»Vlasti moraju jamčiti mir«, nastavio je Koch vedro. »Svi uključeni u istragu
14
Michael Gregorio
prisegnuli su na tajnost.«
»Uključuje li to i vas?« oštro upitah. »Morali ste svojoj ženi reći koji je razlog
što ste je ostavili samu tako rano ujutro.«
Osjetio sam rastući gnjev što mi je taj prosti teklič zatajivao informacije. »Za-
državate činjenice, Koch, otkrivajući ih kada god se ukaže potreba, odnosno kada
vam se prohtije.«
Sve sam više sumnjao da me narednik Koch nije samo vodio u grad; on me
možda promatrao, procjenjivao, u glavi već pripremao ključne bilješke koje će napi-
sati na uvid svojim pretpostavljenima. Takav je postupak uobičajen u javnoj službi
Prusije. Špijuniranje je najsigurniji način svladavanja prečaka nesigurnih ljestava bi-
rokracije.
»Ništa vam ne skrivam, gospodine«, odgovorio je narednik Koch kroz stisnute
zube, dohvativši svoj rupčić. »Ja sam službenik. Nisam aktivan u istrazi. Ovoga
jutra, kao i svakog drugog, došao sam na posao u pet i trideset i dobio sam upute da
postupim kako sam postupio. O svojim poslovima ne polažem račune ženi ni kome
drugome. Živim sam.«
Koch i ja smo loše započeli.
»Izjavljujete da vrlo malo znate o predmetu, Herr Koch. Nalazim čudnom či-
njenicu da ste upućeni prosvijetliti čovjeka koji ne zna apsolutno ništa. Slijepac vodi
slijepca, reklo bi se?«
»Ovi bi dokumenti trebali odgovoriti na vaša pitanja, gospodine. Očigledno, re-
čeno mi je da vas ne upoznajem s njima dok ne prihvatite zadaću.«
»Želite li reći da sam mogao i odbiti?« rekoh i istrgnuh papire iz njegovih ruku.
Pogledao je kroz prozor, ali nije odgovorio.
Nevoljko sam se latio dokumenata. Prvo je umorstvo bilo počinjeno prije više
od godine dana. Jan Konnen, sredovječni kovač, nađen je mrtav u Merresstrasse
ujutro 3. siječnja 1803. godine. Policijska istraga otkrila je da je prethodnu večer pro-
veo u lučkoj krčmi nedaleko od mjesta na kojem je nađeno njegovo tijelo. Krčmar se
nije sjećao da je ikad prije vidio Herr Konnena, a porekao je i da ga je vidio u kocka-
nju sa stranim mornarima. Za tog je čovjeka mislio da je bio stranac, rekao je. Tog se
dana usidrio litavski jedrenjak i krčma je bila krcata do ranih jutarnjih sati. Konnen
je krčmu napustio nedugo nakon deset uvečer, no vani ga nitko nije primijetio. Te je
noći bilo vrlo hladno i na ulicama nije bilo slučajnih prolaznika. Tijelo je pred zoru
spazila babica. Kako je žurila kroz maglu, a magla je toga jutra bila iznimno gusta,
zamalo je pala preko Konnena koji je klečao pred zidom. Babica je mislila da je bo-
lestan, no prišavši bliže, vidjela je da je mrtav. Izvješće su supotpisala dva pripadnika
15
noćne straže Njegove Kraljevske Visosti, Anton Lublinsky i Rudolph Kopka. Ispisa-
no podnošljivim njemačkim, datirano je šest mjeseci po umorstvu. Podigao sam
pogled, primjećujući da je oštra susnježica počela tući po prozorima, u namjeri da od
Kocha zatražim objašnjenje. Bio je birokrat, bio je iz Königsberga: morao je znati
kakva je standardna procedura u takvim predmetima. Ali Kochu je glava pala na
prsa, lice mu je bilo napola uronjeno u nabore ogrtača i čegrtavo je hrkao. Zabavljao
sam se nekoliko trenutaka pomišlju da ga probudim. Umjesto toga bacio sam se na
drugi fascikl.
Prvo sam pogledao na datum u podnožju četvrte stranice. I taj je izvještaj bio
sastavljen nedavno, točnije 23. siječnja 1804. godine. Još samo tjedan dana i bila bi
prošla puna četiri mjeseca od ubojstva, što i nije baš govorilo u prilog učinkovitosti
područnih vlasti. Možda ih je drugo ubojstvo nagnalo revidirati ono prvo? Bilo bi se
reklo da je to krajnje neispravan pristup stvarima. Druga žrtva zvala se Paula-Anne
Brunner. I tu je otišla moja hipoteza! Bio sam pomislio da je u srži predmeta sigurno
neka banalnost, nešto toliko jednostavno da je previđeno. Naposljetku, nema ničeg
senzacionalnog u kockarskim dugovima i živom raspravljanju u nekoj krčmi među
ljudima koji su piću i kocki skloni u mjeri koja im ne čini dobro. No pruske žene u
pravilu ne piju u javnosti i ne kockaju. To bi posebno vrijedilo za Königsberg, poznat
po pijetističkom moralu.
»Na dan 22. rujna 1803.«, čitao sam, »pronađeno je truplo Paule-Anne
Brunner (rođ. Schobart) u gradskom parku u Neumannstrasse.«
Austrijski konjanički časnik, gospodin pukovnik Viktor Rodiansky, registrirani

plaćenik u pruskoj vojsci, šetao se tim područjem očekujući damu čije ime od-
bija reći. Došao je u gradski park u četiri poslijepodne kada je znao da će veći-
na građanstva prisustvovati obredu pogreba nedavno preminuloga i neprežalje-
noga nadstojnika Brunswiga u Katedrali. Pukovnik Rodiansky izjavljuje da ve-
čer nije bila ni odviše hladna ni vlažna, ali da je morska izmaglica smanjivala
vidljivost na najviše šest ili sedam jardi.
Neugodno je vrijeme odgovaralo njegovim namjerama, rekao je. Šećući
gore-dolje i pušeći cigaru dok se približavalo vrijeme sastanka, pukovnik Rodi-
ansky primijetio je ženu koja je klečala kraj drvene klupe i nemalo se uzrujao
njezinom neželjenom prisutnošću na tom mjestu. U tom trenutku došla je
gospođa koju je čekao pa je ženu koja je klečala nakratko smetnuo s uma. Nije
obraćao pažnju na to što je klečala u gradskom parku, pretpostavljajući da se
radilo o molitvi za dušu nadstojnika Brunswiga, kao što je bio slučaj s mnogim
njezinim sugrađankama, iako je baš ta iz nekog razloga bila spriječena pridru-
16
Michael Gregorio
žiti se ostalima u katedrali.

Družica pukovnika Rodianskoga više se uznemirila otkrivši da se i treća
strana nalazi na sastanku i često je gledala u smjeru žene koja je klečala u nadi
da će završiti svoje molitve i otići iz parka. Naposljetku, pitajući se nije li žena
bolesna ili je doživjela kakvu nezgodu, par joj se približio. Shvatili su da je
žena koja se moli zapravo truplo koje kleči i pukovnik Rodiansky pozvao je po-
liciju nakon što je poduzeo mjere za zaštitu anonimnosti svoje ljubavnice šalju-
ći je kući.
Izvješće su potpisali isti službenici koji su sastavili i izvješće o onom prvom

umorstvu, Lublinsky i Kopka.
Uvalio sam se dublje u kožno sjedalo. Drugi iskaz bio je bogat detaljima, goto-
vo literaran, ali, baš kao što je slučaj i s prvim, nedostajali su vrlo očigledni elementi.
Nije bilo spomenuto kako je žrtva umorena. Ni oružje kojim je to učinjeno.
Opet sam se okrenuo Kochu. Još je spavao, a glava mu se neudobno treskala
kako su to htjele nepredvidljive rupe na blatnoj cesti. Šešir mu je pao na koljena, a
perika skliznula prekrivajući desno uho. Ja sam pak zatvorio oči i prepustio se ljulja-
nju kočije ne bih li si predočio jasnu sliku. Kako su ti ljudi umrli? Kakva je svrha nji-
hova ubojstva? I kako to da su dva iskusna službenika (kao što sam pretpostavio na
temelju činjenice da su bili prisutni u oba slučaja) propustila iznijeti ta dva vitalna
odgovora?
Zaglušujući udar groma, praćen zasljepljujućim bljeskom munje, prekinuo je
moje meditiranje i Kochov drijemež. Uspravio se kao da ga je pogodio metak. Prvi
mu je poriv bio da se lijevom rukom primi za periku, a drugi da se drugom rukom
prekriži.
»Dragi moj Bože, gospodine!« zabrundao je glasno, »priroda je stvorena kako
bi podrivala poslove ljudi.«
»To je samo vodena para, naredniče«, nasmiješio sam se. »Električni luk u ne-
besima. To je sve. Jedan vašeminentni sugrađanin napisao je pamflet o tome. Ne
postoji ništa, rekao je, što zakoni znanosti ne mogu objasniti.«
Koch se okrene prema meni, a u očima mu se vidjelo da mi povlađuje. »Vjeru-
jete li u to, Herr Stiffeniise?«
»Uistinu, vjerujem«, odgovorio sam.
»Zavidim na vašoj uvjerenosti«, promrmljao je, sagibajući se da podigne šešir s
poda kočije gdje je pao. Otro je smeđi baršun i šešir pažljivo stavio na vrh glave.
»Onda za vas nema nikakvih misterija, gospodine?«
17
Nisam mogao ignorirati notu nepovjerljivosti kojom je izražavao svoje sumnje.

»Uvijek sam pokušavao ići stazama racionalnosti do njihovih logičnih zaklju-
čaka, Herr Koch«, odgovorio sam.
»Ne priznajete da može biti Nepoznatog, Nezamislivog?« Imao je neki trik u
izgovoru s početnim velikim slovom i ondje gdje ga ne bi trebalo biti. »Mogu li vas
pitati, gospodine, što biste učinili kad biste se sučelili s Neobjašnjivim?«
»Ne mislim ustvrditi da ljudski um može objasniti ili opravdati sve što čovjek
učini«, rekoh s jedva prikrivenom uzrujanošću. »Naše je znanje ograničeno. Ne-
poznato, kako vi to zovete, takvo je iz jednostavnog razloga što se trenutačno nitko
time nije odlučio pozabaviti. Nazvao bih to uvjetnim neznanjem, a ne porazom
prosvijetljene znanosti.«
Munja je ponovno bljesnula i njegova je blijeda koža dobila srebrni odsjaj na
pomičnoj pozadini od stabala i letećih kišnih kapi, koji su promicali u okviru prozo-
ra.
»Nadam se da će me zadesiti ta čast da vas odvedem kući nakon što ovaj slučaj
bude uspješno razriješen«, rekao je nagnuvši se prema meni. »Iskreno se molim da
sam u krivu, a da ste vi u pravu, Herr Stiffeniise. Ako je drugačije, neka nam se Bog
svima smiluje!«
»Čini se da sumnjate u moju sposobnost rješenja tih umorstava«, odvratio sam
otrovno, razdražen.
»Ja se to ne bih ni usudio, Herr prokuratore. Zapravo, počinjem shvaćati zašto
je toliko mnogo nadanja položeno u vas«, rekao je i okrenuo glavu.
Protrljao sam nos i duboko udahnuo. »Mene brinu praktične stvari, naredniče
Koch. Uzrok smrti ne spominje se u ovim izvještajima. Što mi je činiti? Gatanjem
pogađati kojim su to oružjem žrtve lišene života? Prelazak iz života u smrt nije samo
religijsko pitanje. To je opipljiva i čvrsta činjenica, a u ovome je vrlo malo činjeni-
ca«, rekao sam, protresavši papire koje sam držao u rukama. »Ne znam kako vi to ra-
dite u Königsbergu, ali mi u Lotingenu vjerujemo da ako jaje nestane, tada ga je
netko ukrao.«
Narednik Koch nije se obazro na taj ubod.
»Nemam pojma što ste mogli pročitati u tim izvještajima«, rekao je.
»Jeste li vidjeli trupla, Koch? Znate li kako su umrli?«
»Ne, gospodine.«
»Znači, ni vi, provjereni policijski službenik, nemate pojma kako su ti ljudi ubi-
jeni? Ne govorka li stanovništvo o takvim stvarima? Jesu li žrtve probodene, za-
18
Michael Gregorio
davljene, na smrt pretučene?«

»Hoćete li reći da se ne spominje oružje koje je upotrijebljeno?« izgledao je
iskreno iznenađen. »Mogu shvatiti potrebu za diskrecijom, ali teško mi je vjerovati u
to da se ni vama nije dalo do znanja, gospodine. Gradom vrve glasine, kao što može-
te pretpostaviti.«
»Kakve bi to glasine bile, Koch?«
»Teškom se mukom usuđujem o takvim stvarima govoriti racionalnom misli-
ocu kakav ste vi, gospodine«, odgovorio je Koch hinjenom lukavošću.
»Prestanite mi se obraćati svisoka!«
»Nisam vas mislio uvrijediti, gospodine.« Narednik je skinuo šešir i djelovao
pokajnički. »Narod u Königsbergu veli da je to učinio vrag. Priča se da je smrt došla
brzo i vrlo okrutno.«
»I što još?«
»To su samo bapske priče i to je sve«, reče s iznenadnom ozbiljnošću. »Kakva
korist od govorkanja, gospodine?«
»Razvežite jezik, naredniče Koch. Ja ću već presuditi.«
Naslonio se na sjedalo i razmišljao tren prije nego je progovorio.
»Govori se i da je žena koja je našla tijelo Jana Konnena vidjela oružje.«
»Je li?«
»Tako se govori…« Koch me je ispravio.
»Što kažu da je vidjela? Kakvo je to oružje koje je vrag koristio?« Herr Koch
me pogledao, a nelagodan smiješak iskrivio mu je usnice.
»Svoje kandže, gospodine.«
»Kandže, Koch. Što bi sad to imalo značiti?«
Ponovno se činilo da oklijeva reći što mu je na duši. »Mislim da vam je bolje
razgovarati s Herr prokuratorom Rhunkenom. Teško da vam ja to mogu reći.«
»Želim znati što vi mislite, Herr Koch. Kada se ukaže prilika, osobno ću pitati
prokuratora Rhunkena.«
»Herr Stiffeniise, ja vam mogu reći samo ono što sam čuo.« Koch se nervozno
promeškoljio i vratio šešir na glavu. »Ta su ubojstva počinjena na čudan način. Sve
ukazuje na to. Sve činjenice…«
»Kakve činjenice, Koch?« prekinuo sam ga. »Nijedna mi nije objelodanjena, ni
jedna jedina činjenica u svemu što sam pročitao!«
Hladno me promotrio.
19
»U tome i jest stvar, Herr Stiffeniise, zar ne? To je misterij koji otvara vrata
najrazličitijim nagađanjima. Ono o čemu se priča nije da je Konnen izboden, za-
davljen ili na smrt pretučen. Samo da ga je vrag ubio. I da je to učinio svojim
kandžama.«
»No stvarno! Kandže! Ponovno vam velim, to je glupo praznovjerje!«
»Ali ako vlasti ne žele čak ni vama reći što je uzrokovalo smrti, gospodine«,
prosiktao je pokazujući svežanj papira koji sam držao u rukama, »to nam ostavlja
dvije mogućnosti. Ne znaju oni ili ne žele da znamo mi. U oba slučaja, to je utrt put
glupom praznovjerju, kako vi to nazivate.«
Koch se zavalio u sjedalo čvrsto zatvorenih očiju, vidno uzrujan onim što mi je
upravo rekao. Vratio sam se svojem štivu, više odajući dojam rada nego napredujući
u istraživanju, zbunjen narednikovom pretpostavkom da su vlasti više nego nevoljne
čak i meni, magistratu postavljenom da razriješi ta umorstva, otkriti točne detalje u
vezi s njima.
Odlučio sam privremeno preskočiti treći izvještaj i potražiti dokaze koji su
mogli iskrsnuti prijašnjeg dana u nadi da je mjesna policija utvrdila neka pravila rada
i da će me posljednji predmet prosvijetliti više no prva dva.
Dana 31. siječnja, 1804. godine Gospodnje, nađeno je pred zoru tijelo Jeroni-
musa Tiffercha, notara, od Hilde Gnute, žene seljaka Abela Gnutea. Svjedoki-
nja izjavljuje da je jutro bilo hladno, da je snijeg padao cijele noći i oči su joj
toliko suzile da nije vidjela baš dobro. Dok je hodala duž Jungmannenstrasse u
smjeru dućana Herr Bendta Frodkea, kojemu je namjeravala prodati jaja, na-
išla je na tijelo Herr Tiffercha kako kleči pred zidom. Ubila ga je nepoznata
osoba ili osobe.
Zapis je bio tako kratak da je to bilo smiješno. Ime priloženo uz izvješće je bilo
samo ono Antona Lublinskog. Nije li službenik nalazio za shodno išta reći o tome
tko je i kako čovjeka zatukao? Naslonio sam čelo na hladno prozorsko staklo i zatvo-
rio oči kako bih ih odmorio od čitanja na sve slabijem svjetlu. Kad sam ih opet otvo-
rio, ušli smo u šumu. Kiša je i dalje pljuštala. Skupina seljaka sakrila se pod stabla i
čekala da oluja prođe. Kada smo prošli, kočija ih je zalila blatom. Bez glasa sam se
pomolio Bogu gospodinu našemu da zaštiti i te jadne ljude i mene. Shvatio sam da
mi se valja poniziti, da mi valja vrlo pomno osluhnuti što ljudi Königsberga imaju
reći. Trebao sam pokušati proniknuti u ono što doista misle, protumačiti ono u što
vjeruju, bez obzira na to kako mi se neobične ili praznovjerne njihove misli mogu či-
niti. Sagnuo sam se opet prema prozoru, koristeći malo preostalog svjetla da proči-
20
Michael Gregorio
tam bilješku pribodenu uz izvješće: »Upitana je li vidjela kakve osobe u blizini

mjesta umorstva, Hilde Gnute je izjavila da je samo vrag mogao učiniti takvo djelo.«
Eto, ondje je bila, crno na bijelo, moguća identifikacija ubojice. Sotona osobno.
To mi je imala biti polazna točka. Nisam mogao ne zapitati se kamo bi me takvo po-
lazište moglo odvesti. Možda je to tek pitanje vjere? Moglo bi biti, naposljetku, i to
da je ubojičino ime poznato, a jedino je još nedostajala moja volja da suspregnem
nevjericu.
Ne mogu reći koliko sam sjedio zureći kroz prozor u mutan krajolik. Kiša je
prestala i ponovno je počeo padati gust snijeg. Pomalo, preda mnom su se polja
pretvorila iz trulo sivih u kristalno bijela. Mjesec je bio blijedi ravni disk na crnom
obzorju i vukovi su počeli zborno zavijati negdje u šumama. Ne sjećam se kakve su
mi misli dolazile, ali bit će da sam u nekom trenutku i zaspao. Bilo u ugodnim snovi-
ma, bilo u najcrnjim noćnim morama, putovanje je proteklo.
Odjednom, osjetio sam lagano tapšanje po ramenu.
»Naše odredište, gospodine«, objavio je narednik Koch. »Königsberg.«
21
3. poglavlje
Nebo iznad nas bilo je impozantna plahta tamne boje, naborana i uskovitlana, nošena
snažnim vjetrom. Bodljike i iskre polarnog svjetla svijetlile su duž obzora obrublje-
nog srebrom za koje sam znao da je Baltik. Snijeg je prestao padati. Ležao je na tlu
poput blistava saga dok smo prilazili gradu.
»Vrijeme kao da se smiruje«, počeo sam govoriti dok se kočija zaustavljala
pred masivnim gotičkim lukom koji je obilježavao zapadni ulaz u Königsberg.
Narednik Koch nije se oglašavao dok je grupa teško naoružanih vojnika izlazila
kroz vrata grada i opkoljavala kočiju. Otvorivši prozor, nagnuo se van da bi im se
obratio. »Zaposlenik sam suda. Gospodin, ovdje, novi je prokurator Königsberga«,
hrabro je izdeklamirao stražarima pozivajući me na prozor da pokažem lice.
Vojnici su gledali nas, zatim jedni druge, sve vrijeme sa zapetim puškama, dok
je jedan od njih otrčao natrag kroz vrata. Nitko nije rekao ni riječi dok se malo kasni-
je nije vratio u društvu nekog časnika.
»Koji od vas je navodno sudac?« upitao je oštro.
Tamnoplava boja njegova ogrtača, kožni kalpak s vitkim purpurnim perjem,
impresivan niz srebrnih ukrasa koji su ispresijecali kaputić njegove odore, ništa od
toga nije davalo dostojanstva čovjeku koji je odmjeravao moje lice. Oči su mu bile
izbuljene, goveđe, nauljeni brkovi teško su se objesili preko usta, a lice je odavalo
istodobno proturječne znake izrugujuće nepovjerljivosti i oprezne napetosti. Njegova
desna ruka, prirodno prilagođena prevrtanju teških klada u nekom odsječenom selu
iza divljina Bory Tucholskije, držala je kuburu uperenu u moje lice. Očito se ne bi
premišljao isprazniti je.
»Ja sam prokurator Hanno Stiffeniis«, rekao sam, podižući torbu k njegovom
pogledu. »Ovdje mi je pismo, potpisano od kralja osobno…«
»Ometate prokuratora u izvršavanju njegovih obveza«, rekao je iznenada Koch
s neočekivanim autoritetom u glasu.
»Ispričavam se, ali moram vidjeti vaš laissez-passer«, inzistirao je časnik.
»Imam naređenja koja izvršavam. General Katowice izdao je dnevnu zapovijed.
Nitko nema pravo neovlašteno ulaziti u grad kopnom. Niste li čuli, bilo je
ubojstvo…«
»Upravo sam zato i došao«, prasnuo sam, predajući mu postavljenje koje mi je
tog jutra donio Koch.
Časnik ga je pažljivo pročitao, ponovno me pogledao, a zatim mi vratio doku-
22
Michael Gregorio
ment.
»Nemojte izgubiti taj dokument, gospodine«, upozorio me, odmahujući straža-
rima da se odmaknu. Salutirao je i zatim dao kočijašu znak da može nastaviti.
»O čemu se to ondje radilo, naredniče?« pitao sam dok se kočija kotrljala po
kaldrmi u pravcu gradskog središta. Nije bilo još ni četiri sata, no svi su dućani bili
zatvoreni i zakračunati, a ulice prazne, izuzevši odrede vojnih ophodnji koje su
patrolirale ili grupice vojnika s bajunetama na puškama koji su stajali na svakom
uglu. »Je li proglašeno izvanredno stanje?«
»Ne bih znao, gospodine«, Koch je odgovorio. Zapravo, nije ništa više rekao
prilično dugo, dok vozilo nije stiglo i stalo na trokutast trg ispred velike zelene zgra-
de nalik štaglju.
»Ostmarktplatz«, objavio je i iskočio iz kočije s iznenađujućom spretnošću te
rastvorio pomoćnu stubu da lakše siđem. »Herr Rhunken vas očekuje, gospodine.«
Mogao sam pretpostaviti da će prokurator Rhunken odmah htjeti razgovarati sa
mnom. Zašto mi to narednik Koch nije rekao prije? Duboko sam udahnuo i dao sve
od sebe da zagladim zgužvanu odjeću govoreći sam sebi da će uskoro sve biti otkri-
veno. Naposljetku, Rhunken je bio najpozvaniji uputiti me u moje dužnosti. Očeki-
vao sam da će mi osobno prenijeti upravo one činjenice koje su izostavljene iz doku-
menata koje sam bio pročitao putem.
»Rekli ste da nije u stanju govoriti, Koch?«
Narednik nije odgovorio, bio je zaposlen izdavanjem naredbi kočijašu, čija su
impregnirana kabanica i kožne rukavice bljeskale injem u sumraku koji se spuštao.
Dva puta sam ponovio pitanje prije nego sam uspio privući Kochovu pažnju.
»Prokurator Rhunken pretrpio je moždani udar, nije li?«
»Uistinu, jest, gospodine«, odgovorio je Koch. »Prokurator Rhunken bio je ma-
gistrat za kojega je bilo odlično raditi.«
Odlučio sam ignorirati implikacije tog komplimenta. »Je li već dugo bolovao?«
»Uvijek je bio zdrav kao dren, sve do jučer, gospodine. Herr Rhunken se srušio
u svojem uredu i liječnik je utvrdio da je uzrok apopleksija.«
Koch je pokazao na lijepu ružičastu vilu s majušnim vrtom prekrivenim snije-
gom, uvučenu od ceste i smještenu iza ružne zelene zgrade. »To je njegova kuća,
gospodine. Postavljena je nasuprot tvrđavi na drugoj strani trga, kao što vidite. Ondje
se nalazi sud. Posao mu je bio sve.«
Očima sam pratio Kochov debeli kažiprst kako prelazi golemo područje zasuto
snijegom i cijelu dužinu enormno velike građevine od upečatljiva sivog kamena.
23
Grudobrani, puškarnice, kruništa i stražarnice u zadivljujućem izdanju. Teška sre-

dišnja vrata okovana željezom neobično su snažno podsjećala na klopke za štakore
kakve su se upotrebljavale diljem Prusije. Uske stražarnice sa svake strane ulaza da-
vale su zaklon stražarima u zimskim sivim ogrtačima i s krznenim šubarama. Zurili
su ravno preda se s dugačkim mušketama zamrznutim na širokim ramenima.
»Pretpostavljam da ću tamo preko provesti mnogo vremena«, rekao sam
oprezno. Zgrada je bila arhitektonski užas. Istodobno, podsjetio sam se, predstavljala
je i beskonačnu moć i vlast koje sam trebao slobodno koristiti na svojem novom po-
ložaju.
»Odvest ću vas tamo kad dođe vrijeme«, rekao je kratko Koch dok je odlazio
prema vili, žureći toliko da je gotovo pao u snijegu do koljena. Kad sam stigao do
vrata, narednik je kucnuo tri puta velikim mjedenim zvekirom da najavi naš dolazak.
Vrata se prilično dugo nisu otvorila, toliko dugo da je Koch morao još jednom poku-
cati.
»Herr Stiffeniis za Njegovu Ekscelenciju«, Koch je objasnio mladoj blijedoj
sobarici koja je otvorila vrata.
Djevojka je na tren podigla pogled i svojim se vodenasto plavim očima susrela
se s mojim, da bi odmah potom nastavila gledati u pod. »Doktor Plucker je s gospo-
dinom«, promrmljala je.
»Kako je Herr Rhunken danas?« raspitivao se narednik Koch s tonom iskrene
zabrinutosti. Djevojka je odmahnula glavom. »U jadnom je stanju, Herr Koch, uvijek
je bio tako fin, ponosit, naočit muškarac…«
»Uvedi Herr Stiffeniisa, ja ću ostati čekati s vozačem«, rekao je Koch, preki-
nuvši je nepristojno dok su njezine posljednje riječi prelazile u jecaje.
Nakon što je zatvorila vrata, djevojka je upitno pogledala u mene kao da ne zna
što bi učinila sa mnom.
»Tvoj me gospodar očekuje«, rekao sam joj donekle preoštro, nastavljajući
gdje je Koch stao.
»Ovuda, gospodine«, zamumljala je pokorno u svoj rupčić prije no što me po-
čela voditi kroz niz prolaznih sobica krcatih knjižnim ostakljenim policama prepu-
nim svezaka uvezanih u kožu. Svi su stolovi bili natovareni stogovima knjiga i papi-
ra, a sofe i naslonjači strpljivo su nosili ono što nije stalo na prekrcane police. Činilo
se da je prokurator Rhunken pretvorio svoju kuću u privatnu knjižnicu. Izuzevši so-
baricu, nije bilo naznaka da bi u kući boravilo neko drugo žensko čeljade, nije bilo
znaka umirujućeg utjecaja majke, supruge ili kćeri.
Djevojka je zastala pred odškrinutim vratima. Iz sobe je dopiralo mrmljanje du-
24
Michael Gregorio
bokoga glasa, a zatim oštar jauk propara zrak. Stisnuo sam djevojčinu ruku prije
nego je uspjela zakucati na vrata i upitao je: »Može li prokurator govoriti?«
»Doktor ga je dva puta pročistio jutros. Sada će to opet raditi…«, zaustavila se
obrisati nos i otrti suze. »Poslao me tamo do luke jutros, jest, gospodine. Išla sam po
te… nakaze.« Ramena su joj zadrhtala od straha ili gađenja, ili moguće i od hladno-
će. Temperatura u kući bila je niža nego ona uličnoga zraka.
»Brod je pristao jučer. Mornari su se smijali i rekli mi da pažljivo ponesem vje-
dro. Ako taknem koju, ta će isisati život iz mene, tako su mi rekli. Nisam znala da
takva stvorenja postoje, gospodine. Učinila sam to za svoga gospodara«, šaptala je,
iznova šmrcajući u rupčić.
Nisam imao pojma o čemu je pričala. Mornari? Stvorenja, što god to bilo?
»Ako je stvarno vidio vraga«, dodala je, »sva ljekarenja svijeta neće ga spasi-
ti.«
Nisam se mogao natjerati da je tješim, tek sam razmišljao kako je vražje ime
dobivalo na popularnosti u Königsbergu. Baš tada se vrata otvoriše i visoki koščati
muškarac iziđe iz sobe u slabo osvijetljen hodnik. Bio je bez perike, a kosa mu je ne-
davno bila ošišana. Usko tamno odijelo činilo ga je još višim i tanjim nego što je
uistinu bio. Vidio je djevojku i lice mu se ozarilo nekom osobitom dragošću. No kad
je spazio mene, držanje mu se promijenilo.
»Tko ste vi?« nepristojno je zarežao. Ne čekajući moj odgovor, okrenuo se dje-
vojci i procijedio: »Njegova Ekscelencija nije u stanju primati nikakve posjete. Već
sam ti to rekao!«
»Ja sam novi prokurator«, objavio sam. »Imam posla s vašim pacijentom. Hitna
posla, neodgodiva.«
Doktor je ustuknuo kao kobra koja namjerava zagristi. Oči su mu sjajile kao
mala rasvjetna tijela u tom mračnom prolazu.
»Dakle, vi ste uzrok ovim nevoljama«, prasnuo je u neotesanom i svadljivom
tonu. »Herr Rhunken je cijeli dan zbog vas bio u stanju živčane napetosti. Priznajem
da sam iznenađen«, nastavio je, nepristojno zureći u mene, »da sam očekivao neko-
ga… pa, potpuno drugačijeg. Starijeg, da tako kažem. Prije bih očekivao… iskusnog
magistrata.«
»Neću ga dugo zadržavati«, rekao sam.
»Pa nikako nemojte«, odgovorio je. »Imam posla.«
Ako je doktor bio neotesan, to sam pripisao napetosti. I sâm sam bio na rubu
dok sam išao za njim u bolesnikovu sobu. Prokurator Rhunken nije bio pao u krevet,
kao što sam očekivao, nego je ležao na kožnom naslonjaču uz daljnji zid, ogoljelih
25
nogu podignutih na jastuke prema otvorenom prozoru. Ta ledeno hladna odaja bila je
zatrpanija nego cijeli ostatak kuće zajedno. Tri tanka nosača svijeća uvezana u veći
svijećnjak osvjetljavala su knjige i papire porazbacane svuda unaokolo. Velike kli-
mave nakupine knjiga kao pijanci su se naslonile na zidove sa svake stranice četve-
ronogog kreveta smještenog u najtamniji kut prostorije.
Ako je već doktor Plucker bio očekivao nekog mlađeg, Njegova Ekscelencija,
Herr prokurator Rhunken, bio je daleko mlađi nego što sam ja predviđao. Teško da
mu je moglo biti i četrdeset pet. Prisjetio sam se kako ga je sobarica nazvala finim i
pristalim, no nisam mogao naći uzroka takvom njezinom opisu. Poduprt u sjedećem
položaju, s velikim jastucima iza leđa, sjedio je zagrnut u tamni vuneni šal golih
nogu podignutih k ledenom noćnom zraku. Prišavši bliže, primijetio sam nezdravu
boju u licu, usne povučene čvrsto u tanki crni procjep i poluzatvorene oči naoko
uprte u drugi svijet. Grašci znoja su mu stajali na blijedim arkadama kao kondenzat
na hladnom staklu, a i kosa je bila natopljena unatoč glacijalnoj hladnoći. Okrenuo
se kao slijepac kada su moje čizme stale gaziti po kamenoj podlozi.
Upitno sam pogledao doktora.
»Bliže, gospodine, priđite bliže«, poticao je. »Obavimo to! Što prije, to bolje.«
Kako sam prišao pacijentu, začuo sam kako doktor u hodniku doziva djevojku.
»Donesi stolicu novom prokuratoru. I donesi tu kantu!«
Rhunkenove upaljene oči su se u tren otvorile kad je začuo grubu ironiju dokto-
rova glasa. Zapiljio se u mene, ali nije govorio. Stolica je stigla i postavljena je kraj
kauča. Tek tren sam oklijevao dok bolesnik nije podigao drhtavu ruku, pokretom koji
je izgledao natprirodno naporan, te pustio da padne na sjedalo uz težak udarac.
Duboko sam udahnuo i sjeo, a djevojka je kraj postelje svojega bolesnoga
gospodara postavila veliko hrastovo vjedro pokriveno lanenom krpom. Oštar vonj
koji sam u početku bio smatrao ustajalim zrakom slabo korištene prostorije sada se
pojačavao. Ta prodorna mješavina znoja, fecesa i urina, zasićena kamforom i drugim
lijekovima, djelovala je kao nestvarno isparavanje magistratova naglog propadanja.
»Nadam se vašem brzom ozdravljenju, gospodine«, rekao sam ne znajući što
bih drugo, glasom tišim nego što sam htio. Usta prokuratora Rhunkena su se otvori-
la, donja mu je usna podrhtavala, a lijeva strana lica frenetično se trzala. Boreći se
protiv odmetnutih mišića, zgrabio je moju ruku i potegao me k tom zloćudnom smra-
du. I tada je, ne uspijevajući reći ni riječ, zahroptao i pao natrag na jastuke. U jed-
nom trenutku činilo mi se da će izdahnuti pred mojim očima. Silovit grč prošao mu
je tijelom dok je pokušavao ponovno podignuti glavu.
»Ne iscrpljujte se, gospodine!« opomenuo ga je doktor Plucker. »Uši ovoga
26
Michael Gregorio
gospodina su mlade i ima strpljenja napretek. Sada malo mirujte dok vam stavljam
lijek«, progunđao je. »Sinoć je došao brod iz Rio del Plate. Za ove sam se morao bo-
riti protiv kirurga Franzicha iz vojnog stacionara. Zapanjili biste se da znate koliko
koštaju. Haementaria ghilianii«, priopćio nam je. Strgao je krpu s vjedra i prinio ga
nosu. »Hmmm! Primordijalni smrad šuma Amazone! Gotovo da možete vidjeti crne
močvare u kojima gmižu i pužu. Ove će vam čuda činiti, gospodine. Stotinu puta su
efikasnije od crva hiruda kojeg je Monsieur Broussais donio na povratku iz Egipta.
Vojne vlasti zgrću ih diljem Europe, stvaraju zalihe prije nego što izbije rat.«
Gledao sam užasnuto kako liječnik lakim kliještima vadi krupnog crnog crva.
Stvor je pulsirao i migoljio se pokušavajući omotati doktorovu ruku. One sekunde
kada je dotakao pacijentovo tkivo, prestao se boriti. Doktor Plucker razvukao je veli-
ku pijavicu duž lista Herr Rhunkena, od koljena do gležnja, i ostavio je ondje neka se
hrani.
»Ako ikako mogu pomoći«, slabašno sam ponudio netremice buljeći u krupnog
amazonskog golaća. Bio je dvanaest palaca dugačak. Kad je stao crpiti krv nemoćni-
ka, izgledalo je kao da raste i natiče. »Ja sam…«
Ispod Rhunkenova šala izletjela je žuta ruka i zastala pred mojim licem takvom
brzinom da mi je stao dah. »Vi ste, dakle, došli«, zadahtao je. »Iz Berlina,
pretpostavljam.«
»Berlin, gospodine?« ponovio sam, na shvaćajući o čemu govori. Bacio sam
pogled na liječnika, ali od toga nije bilo koristi. Bio je zaposlen stavljanjem druge di-
vovske pijavice na drugu pacijentovu nogu. »Došao sam danas iz Lotingena, Vaša
Ekscelencijo.«
Herr Rhunken se namrštio. Duboka mu je bora presjekla čelo.
»Odakle?«
»Lotingen. Zapadni okrug«, rekao sam. »Ja sam tamošnji predsjedavajući ma-
gistrat.«
»Lotingen?« Rhunken je zavapio, a jad mu se lako dao iščitati s lica. »Što vi tu
tražite?«
Zadnje što sam očekivao bilo je da me o mojem identitetu ispituje osoba koja
me je preporučila.
»Njegova Visost mi je naredila da vas odmijenim sa slučaja. Vaša vlastita poru-
ka nalazi mi se u džepu!«
S nevjericom ispisanom preko cijelog lica, Rhunken je odmahivao glavom.
»Sigurno ste me vi nominirali?« inzistirao sam. Prokurator Rhunken okrenuo je
lice k zidu dok je doktor Plucker nanosio još dvije krvopije na njegova gola bedra.
27
»Nikoga ja nisam nominirao«, ljutito je progunđao pacijent. »To je on napra-

vio! To su muke koje mi ta guja nanosi!«
Odlučio sam ne obazirati se na njegovo buncanje. Herr Rhunken je, na-
posljetku, bio bolestan. Razumio sam njegov položaj. Kada je čovjek bolestan, ne
zna koga bi okrivio pa krivi svakoga tko je zdraviji od njega.
»Očekivao sam posebnog izaslanika«, nastavio je. »Iz Berlina. Iz tajne policije.
Ne vas…«
»Nikad za vas nije ni čuo«, procijedio je ljutito doktor Plucker u moje uho dok
je rastezao jednog manjeg kolutićavca nad pacijentovom znojnom obrvom, pa onda
još jednoga preko sljepoočnice. »To vidi svaka budala! Od vas mu vrućica napada
mozak, gospodine! Ubit ćete ga! Udaljili su ga sa slučaja. Najurili! Natjerali da od-
stupi. Radi stručnjaka, vjerovao je. Imate li i trunčicu samilosti?«
Magistrat je iznenada zahroptao u pokušaju udaha. Sluz je zaklokotala u njego-
vu grlu i iskašljavao ju je silovito, pljujući u posudu koju mu je njegov liječnik pri-
državao. »Ne iscrpljujte se, gospodine«, preklinjao je liječnik. Pogledavši me preko
ramena, napeta izraza, zavapio je: »Molim vas, gospodine!«
»Ne treba mene kriviti za njegovu bolest«, odgovorio sam tvrdoglavo pa kratko
zastao ne znajući kako nastaviti. Nisam mu želio pogoršavati stanje. »Sam kralj me
ovlastio u ovom slučaju. Herr Rhunken zna o tim umorstvima više nego ijedno drugo
živo biće. Trebam njegovu pomoć.«
Doktor Plucker ljutito se okomio na mene.
»Herr Rhunkenu treba odmor. Lišili ste ga njegova mira, rekao bih, dovoljno za
jedan dan. Ostavite ga na miru!«
Dok je liječnik bio odlučan okončati razgovor, pacijent se svim silama trudio
da ga produži. Zgrabio je i grčevito držao moj rukav i vukao me prema dolje dok ni-
sam kleknuo na koljena pokraj njega. Pijavica na sljepoočnici uvrtala se i grčila,
puna krvi, i kliznula mu je na obraz dok je liječnik nije žurno skinuo.
»Otiđite u sud«, reče magistrat slabašno. »Pogledajte… možete li ono što ja ni-
sam uspio.«
Pao je na jastuke žmireći i grčevito pokušavao doći do zraka.
»To bi bilo sve od njega«, doktor Plucker je prosvjedovao, odgurujući me od
stolice bez krzmanja, te je sjeo na nju i uzeo pacijentovu ruku tražeći bilo.
Odmaknuo sam se, dok mi se u glavi vrtjelo, i promatrao liječnika koji se bavio
Rhunkenom.
»Ali znate valjda koje ih je oružje ubilo!« povikao sam kad je zbunjenost
28
Michael Gregorio
ustuknula pred očajem, dok sam gledao kako Rhunken zatvara oči i izgleda kao da
pada u samrtni hropac uza sve te crve koji gmižu i uvrću se po njegovom licu i slje-
poočnicama, podsjećajući na portret Meduze koji sam vidio u Firenci.
»Ne vidite li u kakvu je stanju?« uzviknuo je doktor Plucker, primajući me za
ruku, odvodeći me i gurajući prema vratima. »Moram vam narediti da napustite ovu
sobu!«
Silovito raskrilivši vrata, doktor me iznenadio snagom kojom me je izgurao u
hodnik, gdje je čekala djevojka.
»Isprati Herr Stiffeniisa van!« zagrmio je.
Zacijelo sam se doimao kao izgubljeno dijete jer me djevojka uzela pod ruku i
nježno povela niz hodnik u pravcu ulaznih vrata.
»Pođimo, gospodine«, rekla je, vodeći me kroz sobe pune knjiga i mračne hod-
nike. »Samo vi mene pratite.«
Nakon što su se za mnom zatvorila ulazna vrata, stajao sam okamenjen na hlad-
noj svjetlosti niskog mjeseca. Narednik Koch čekao je s druge strane dvorišne ogra-
de. Okrenuo se kad je čuo zvuk zatvaranja vrata i krenuo prema meni, lica išaranog
kao šatirani crkveni mramor. Temperatura je pala dok sam bio unutra i snijeg mu je
zaposjeo obod šešira.
»Je li sve u redu, Herr Stiffeniise?«
Zanemario sam njegov pokušaj da bude pažljiv. »Tko je vama rekao da dođete
danas u Lotingen, naredniče Koch?« Tresao sam se od poniženosti i bijesa.
»Prokurator Rhunken, gospodine«, ispalio je bez trunke oklijevanja.
»On nije imao pojma tko sam ja«, rekao sam s mirnoćom koja je i mene samog
iznenadila. Koch je otvorio usta da nešto kaže pa ih opet zatvorio. Naposljetku je re-
kao: »Ja sam pretpostavio da je u pitanju bio Herr Rhunken. Teklič mi je donio
otpravak.«
»Tko je bio u potpisu otpravka?«
»Nije bio potpisan, gospodine. Ja sam prokuratorov zaposlenik. Teklič je rekao
da je dokument došao odozgor. Herr Rhunken ne mora potpisivati naredbe koje mi
izdaje«, rekao je. »Naredba je sadržavala kamo treba ići i što treba učiniti. Isti teklič
mi je dao pismo s kraljevskim pečatom i dokumente koje sam vam trebao povjeriti
na putovanju za Königsberg. Ako sam što učinio krivo, meni je najiskrenije žao zbog
toga, gospodine.«
»Herr Rhunkena niste ni vidjeli?«
Koch je odmahnuo glavom: »Ne, gospodine, nisam.«
29
»Iz ovih stopa moram na sud«, rekao sam, okrenuvši se na petama i krenuvši
prema masivnoj tvrđavi na suprotnoj strani trga. Nešto puta sam i prešao kad sam
shvatio da se Koch nije ni pomakao.
»Zgrada suda, gospodine?« zazvao me. »Ne biste li prije vidjeli svoje odaje?«
Obrušio sam se na njega. Bilo je nečeg smiješnog u njegovu prijedlogu. »Misli-
te li da sam ovdje na ladanju? Došao sam istraživati umorstva, naredniče!«
Koch je koraknuo prema meni i skinuo šešir. »Mjesec nije dovoljno visoko,
gospodine«, rekao je. Na tren sam pomislio da ga nisam dobro čuo, ali on je nasta-
vio: »Imamo dovoljno vremena da…«
»Je li ova hladnoća imala utjecaja na vaš mozak, Koch?« prekinuo sam ga.
»Kakve, za Boga miloga, veze ima mjesec s time?«
»Naređeno mi je da vas dovedem u tvrđavu čim mjesec dosegne najvišu točku.
Ni minute prije.«
Odmarširao sam natrag po snijegu, odupirući se porivu da ga zadavim.
»Mjeri li se i inače vrijeme u Königsbergu na takav način, Koch? Mjesečevim
mjenama? Ili je ovo samo još jedan oblik vaših praznovjernih besmislica?«
»Ondje se treba održati sastanak, gospodine. Kada mjesec bude najviši. Samo
to znam«, odgovorio je smireno Koch.
»O tome nije bilo ni spomena, naredniče«, primijetio sam. »Nije prvi put da ste
me izigrali.«
Koch me gledao s odmjerenom hladnoćom. »Nije moje da pitam zašto, gospo-
dine. Netko vam je stavljen na raspolaganje kao pomoć i to je sve što je meni reče-
no.«
»Ljudi imaju imena, Koch«, odvratio sam.
Snijeg je opet počeo padati u prozračnim lelujavim pahuljama i Koch je pogle-
dao u zrak prije nego se udostojio odgovoriti, »Čovjekovo ime je doktor Vigilanti-
us.«
Otvorio sam usta da bih protestirao, ali riječi nisu htjele van. Pahuljice su se
spuštale na moje usne i topile mi se na jeziku.
»Nekromant?« naposljetku sam uspio. »Što on tu radi?«
»Čuo sam«, odgovorio je Koch oklijevajući, »da će doktor izvoditi eksperi-
mente znanstvene naravi, gospodine.«
»O kakvoj je znanosti riječ, Koch?«
Moj se sarkazam izgubio u sudaru sa mojim tupavim pratiocem.
30
Michael Gregorio
»Rečeno mi je da je on stručnjak po pitanju električnih tokova u mozgu, gospo-

dine«, odgovorio je.
»Točno, Koch. Što Vigilantius radi ovdje?«
»Rekao sam vam, gospodine, radi eksperimente.«
»Pokušajmo s druge strane, Koch«, nisam odustajao. »Tko je pozvao Augustu-
sa Vigilantiusa ovamo u Königsberg?«
Koch je zauzeo stav mirno. »Uistinu mi je strašno žao, Herr prokuratore Stiffe-
niise«, ispričavao se, »ali ja vam ne mogu odgovoriti na to pitanje.«
»Ne možete ili nećete? Reklo bi se da je to vaše osobno geslo«, škrgutao sam
kroza stisnute zube, a Koch nije ni prstom mrdnuo ne bi li objasnio svoj stav.
Umjesto toga rekao je: »Imate nešto viška vremena do termina. Trebam vas
odvesti do vaših odaja, gospodine. Kočija čeka.«
Pokazao sam na tvrđavu s druge strane trga. »Ne odsjedam li ja ondje?«
»O ne, gospodine«, brzo je odgovorio, »naređeno mi je da vas odvedem neka-
mo dalje.«
Odjednom sam se osjetio iscrpljenim kao da su mene tretirali pijavicama. Je li
imalo smisla raspravljati s tim nepopustljivcem? Pratio sam ga prema kočiji krotak
kao žrtveno janje koje vode na klanje.
31
4. poglavlje
Kočija je polagano krenula. Konj je bio napet, a kočijaš oprezan zbog svježeg snije-
ga na kaldrmi. Klepetanje kotača odzvanjalo je o tamne kamene zgrade koje su
obrubljivale uzak put kojim smo se vozili, no nisam mnogo mario za okruženje.
Moje su misli bile okupirane s prokuratorom Rhunkenom. Nije me očekivao. Nije
imao pojma ni tko sam ja ni zašto sam došao. U tom slučaju, zašto su me poslali da
se sretnem s njim? Ako on nije taj koji me spomenuo kralju, tko je onda? Sam
Rhunken je priznao da je očekivao magistrata iz Berlina. Kraljevska prijestolnica
bila je i sjedište tajne policije. Je li očekivao nekoga takvoga, prokuratora iz tajne po-
licije, specijalista za politiku i ubojstva? Te su me nove nepoznanice, zajedno s već
skupljenom hrpom neodgovorenih pitanja što su zirkala iz svežnja dokumenata koje
mi je bilo dopušteno vidjeti na putovanju u Königsberg, bacale u nekakav rastući
očaj. Da stvar bude još ljepša, ostavljen sam bez upotrebljive pomoći. Narednik Herr
Koch bio je niži časnik, neupućeni teklič koji je postupao prema zapovijedima, ono-
liko rigorozno koliko mi je bio i beskoristan.
Oporo kreštanje galebova prodrlo mi je u misli. Nos mi se počeo trzati od smra-
da ustajale ribe i vodenih biljaka kad sam podigao zavjesu i pogledao van iz kočije.
Ravnodušno sivo more protezalo se od uskog pješčanog pojasa prema sjeveru, do u
beskonačnost. Bila je oseka i manja flota ribarskih brodica ležala je čudno na svojim
bokovima. Njihovi jarboli i snasti izgledali su kao naslage inja. Plitka plaža bila je
ravan čvrsta leda, izuzevši uski kanal brzaca po sredini estuarija. Crni kameni mol
ispružio se u kanal kao ruka. Vitke škune su se poredale duž obalne crte kao mrtvi
kitovi koji čekaju da ih se otegli na obalu. Lučki radnici nosili su vreće i bale uz
platnice i dolje, a prastare koloture i dizala škripala su i cviljela pod težinom tereta
koje su uzimali, prenosili i otpuštali. Ne računajući na sveprisutne vojnike, to je bio
prvi znak života koji sam vidio otkako sam došao u Königsberg. Taj je grad bio ču-
ven po marljivosti svojih građana i po lukavštini i nepopustljivosti trgovaca. Na kra-
ju krajeva, bila je to najveća luka na Baltiku. Hamburg i Gdanjsk su do neke mjere
bili konkurencija, ali nijedan od njih nije se mogao pohvaliti kenigsberškom tona-
žom. Svakodnevno se događalo, rekao mi je Koch, da desetak brodova pristigne iz
najudaljenijih kutaka Zemlje i ukotvi se uz taj dok, dok bi drugih desetak podiglo si-
dra i krenulo u suprotnom smjeru. Radnici su dolazili i odlazili. Svaki od njih išao je
jednakom putanjom od broda do skladišta i svaki je išao ukorak s prethodnikom pa
su izgledali kao mravi koji nose zrna žita u spremnik svoje zajednice. Palo mi je na
pamet da je jedan od tih brodova bio doplovio skroz iz tropskih prašuma Južne Ame-
rike donoseći vojsci teret pijavica.
32
Michael Gregorio
»Kamo me vodite, Herr Koch?« pitao sam.

»U vaše prenoćište, gospodine. Niz kej je. Priznajem, malo je sa strane, ali ko-
čija će uvijek…«
»Prenoćište?« prasnuo sam. »Kao trgovački putnik?«
Je li to bio još jedan pokušaj da me se ponizi? Pretrpio sam dovoljno udaraca
tog dana. Prvo je Rhunken zanijekao da ima ikakvih spoznaja o tome tko sam. Zatim
mi je priređen sastanak pod mjesečinom sa zloglasnim alkemičarom i sad me je tre-
balo smjestiti u jednostavnu krčmu u društvo krijumčara i pirata, daleko od tvrđave i
suda gdje sam po pravu trebao biti.
»Nisam došao u Königsberg radi svog zadovoljstva, naredniče«, podsjetio sam
ga.
»Naređeno mi je da vas smjestim tamo, gospodine«, odgovorio je bez krzma-
nja.
I u tom ranom stadiju, počeo sam naslućivati da je za mene pripremljen preci-
zan plan. Moje upoznavanje s Königsbergom imalo je sve odlike kompliciranog
dvorskog plesa. Moj šutljivi učitelj plesa vodio me iz koraka u korak, ali tko je diri-
girao orkestrom? I koja je bila svrha?
»Samo se nadam da je barem udobno«, rekoh si u trenu kada je kočija zakočila
pred prastarom zgradom od crvene opeke s rebrastim krovom. Vjetrokaz u obliku je-
drenjaka jedara napetih od snažnog vjetra vrtio se iznad dimnjaka. U sumraku se za-
leđeno staklo prozora svjetlucalo jantarnim odsjajem koji je govorio da u prostoriji
bukti velik plamen. To je bio prvi topao prizor koji sam vidio toga dana. Snijeg je
tako temeljito prekrio drveni natpis iznad vrata, da je bilo potpuno nemoguće proči-
tati naziv krčme.
»Baltički kitolovac«, Koch je podijelio sa mnom. »Ovdje je hrana izvrsna. Da-
leko bolja nego u tvrđavi, vjerujem.«
Ignorirao sam njegov pokušaj da me odobrovolji. Ledena hladnoća štipala nas
je kad smo zakoračili unutra. Mlačan i ustajao zrak pogodio me u lice i zvjerao sam
po prostoriji dok je Koch otišao razgovarati s čovjekom koji je zaposleno poticao
vatru. Sam kamin bio je toliko velik da je zauzimao gotovo cijeli zid u dubini prosto-
rije. Stolovi su bili postavljeni za večeru. Svježe bijeli laneni stolnjaci i ulaštena sre-
brnina ostavljali su ugodan dojam. Činilo se da je mjesto sasvim čisto i dovoljno
privlačno.
Narednik Koch vratio se u društvu visokog, krupnog muškarca sa sijedim
kovrčama koje su mu u kaskadama padale preko čela, a u svakom uhu imao je po
jednu mjedenu kariku. Kratko se naklonio u znak dobrodošlice, a zatim se sagnuo iza
33
šanka. Konjski rep zaglađen voskom i uvezan crvenom vrpcom pridonosio je dojmu
da je taj čovjek nekoć bio mornar na kitolovcu. Vratio se s velikim snopom ključeva
i smiješkom koji je odavao poštovanje, no bez ulizništva.
»Ja sam Ulrich Totz, vlasnik prenoćišta. Čekali smo vas cijeli dan, gospodine«,
rekao je dubokim, snažnim glasom koji ga je činio mlađim nego što bi se reklo po
kosi. »Poslao sam maloga gore da raspiri vatru u vašoj sobi. Idem po vaše torbe iz
kočije.«
Zahvalio sam mu i stao se ponovno ogledavati po prostoriji dok je Koch grijao
ruke pokraj blistave vatre. U tu ranu večer bilo je malo prisutnih. Nedaleko od
ognjišta skupina gostiju sjedila je na drvenim stolicama visokog naslona i proučavala
Kocha i mene s neskrivenom znatiželjom. Vratili su se svojem pivu i lulama nakon
što su se zadovoljili zaključkom da smo samo dva obična trgovačka putnika koji tra-
že zaklon od mećave. Trojica od ljudi s pićem nosila su odore pruske mornarice, dok
se jedan ukrasio odorom ruskog husara s kratkim zelenim ogrtačem i bokorima izve-
zenog cvijeća koji su mu prorešetali prsa odore kao rebra kostura. Čovjek najbliži
kaminu bio je tamnoput i gladio je brkove dugačke kao ručke. Nosio je svijetlocrven
fes nehajno i postrance na svojoj maloj glavi. Pretpostavio sam da bi mogao biti Ma-
rokanac ili Turčin, a sva je prilika da je časnik na trgovačkom brodu. Novotarije s
Mediterana već su nekoliko godina bile pristizale u Europu, pa čak i u Prusiju. Uisti-
nu, opće je bilo mišljenje da su Egipćani imali razuma sakriti svoje egzotične tajne,
Bonaparte bi ih bio ostavio na miru. No car je toliko volio plodove datuljnih palmi te
je…
Prije nego sam mogao išta više primijetiti, vlasnik krčme ušao je s mojom
prtljagom. »Vaša je druga nalijevo, prvi kat. Dođite kada god vam paše, gospodine.«
Pridružio sam se Kochu pred vatrom i zagrijao ruke.
»Ovo je dobrodošao prizor«, priznao sam.
Koch je nešto potvrdno promrmljao, ne dižući pogled s cjepanica u ognjištu;
obojica smo neko vrijeme samo šutke gledali u vatru, kao začarani rasplesanim pla-
menovima.
»Imamo oko sat vremena do vašeg termina kod doktora Vigilantiusa, Herr pro-
kuratore«, podsjetio me je.
»Ah, pa da! Mjesec!« našalio sam se. »Pravit ćete mi društvo, nadam se?«
Koch se okrenuo k meni vidljivo iznenađen. »Gospodine?«
»Imate li za večeras kakvih drugih planova?«
»Ma ne, Herr prokuratore«, branio se. »Naređeno mi je da vam se stavim na
raspolaganje na bilo koji način koji vi smatrate prikladnim. Nisam znao…«
34
Michael Gregorio
»Onda smo se dogovorili«, odlučno sam okončao. Pomisao da ću morati ući u

tmurnu tvrđavu na Ostmarktplatzu i to još sam užasavala me je. Do tada moj odnos s
narednikom Kochom nije bio ni srdačan ni jednostavan, ali u cijelom sam gradu
imao samo njega ukoliko mi je trebala kakva pomoć.
»Budući da me moja današnja iskustva navode da vas cijenim kao efikasnog i
diskretnog…«, rekao sam i zastao na tren. Diskretan je bio izraz s najviše takta koji
sam mogao upotrijebiti za osobinu koja me tog dana u više navrata izludila do
krajnosti. »... Pitao sam se… odnosno bio bih zahvalan ako biste mi bili od pomoći
sa svojim poznavanjem grada tijekom mojeg boravka u Königsbergu?«
»Prokuratoru Rhunkenu trenutačno nisam potreban«, razmišljao je naglas i da-
lje uporno gledajući u plamen, »stoga, ako mogu biti od koristi vama, gospodine…«
Rekao bih da sam ispod njegova držanja jednostavne nedokučivosti nazro tra-
čak volje da mi se pridruži u mojoj misiji.
»Ja sam Herr Rhunkenov nasljednik«, nastavio sam s olakšanjem i pokušao se
malo našaliti, »pa pretpostavljam da sam i vas naslijedio. Ispričajte me sada, moram
napisati jedno pismo. Može li biti isporučeno još večeras?«
»Osobno ću ga dostaviti«, britko je odgovorio Koch.
»Hvala vam, naredniče. Naručite nam dvije velike čaše vrućeg toddyja, ako
nije problem? Brzo ću ja.«
Svoju sam sobu našao bez ikakvih teškoća. Vrata su bila poluotvorena pa sam
samo ušetao u nju. Herr Totz, krčmar, stajao je pokraj dječaka koji je mjehom raspi-
rivao vatru. Bili su leđima okrenuti vratima pa nijedan nije bio odmah svjestan da
sam ušao u sobu. Ostavio sam šešir na krevetu, primjećujući ugodnu toplinu i uopće
uređenost apartmana s niskim prelomljenim stropom, impregniranim hrastovim gre-
dama, zidovima od bijelog morta i sagom koji je bio neznatno izlizan u sredini. Ma-
leni pisaći stol bio je smješten pod prozorom, uljanica je jarko svijetlila, dok su s
druge strane sobe stajali veliki ormar i orahov noćni ormarić, svaki sa svoje strane
kreveta zastrtog zavjesama koje su se činile svježe i čiste. Veliki vrč za vodu od
drezdenskog porculana i lavor na ormariću upotpunili su namještaj. Zadovoljan viđe-
nim, okrenuo sam se krčmaru i dječaku da im se javim. No taj tableau vivant imao je
nešto što me je zaustavilo. Dječak je još bio sagnut pred vatrom dok je krčmar stajao
nad njim ruku ustobočenih na bokovima. Mogao sam vidjeti samo Totzov profil, ali
njegovo je lice bilo nedvojbeno zlokobno. Uz puhanje mijeha, pucketanje cjepanica i
vatrenu buktinju, teško da sam mogao razaznati o čemu je bila riječ. Totz je govorio
djetetu vrlo srčano, a po žilama na njegovu vratu reklo bi se da je susprezao želju za
urlanjem.
35
»Igraj se s vatrom pa ćeš opeći prste, Morik!« rugao mu se.

»On uistinu zna zapaliti vatru, Herr Totz«, rekao sam glasno, svlačeći svoj
putni ogrtač i bacajući ga na krevet. Kada sam se ponovno okrenuo prema kaminu,
bio sam zapanjen naglom promjenom prizora s njihovim licima okamenjena izraza.
Unatoč pokušaju smješka dobrodošlice, dječakovo je stisnuto lice podsjećalo na lisi-
cu stjeranu u kut tren prije nego što psi krenu u konačni napad. Ulrich Totz, iako tako
ljutit trenutak prije, sada se sav pretvorio u veliki servilni smiješak i zaslađenu po-
niznost. Lijeva ruka mu je počivala, kao da označava svoju imovinu, na koščatom ra-
menu njegova malog pomoćnika. Bez ikakve dvojbe, krčmar Totz izgledao je kao
kakav seoski pozornik kad bi uhvatio momčića u krađi.
»Izvolite, ovo je vaša soba«, rekao mi je gazda uz urotnički mig. »Što god vam
zatreba, moja će se žena vratiti od svoje sestre još večeras. U pravilu, ja sam dolje u
taverni. Ovo ovdje je Morik, moj nećak.«
Ruka na dječakovu ramenu izvela je brz, snažan stisak i dječakov je neuvjerlji-
vi smiješak presječen bolnom grimasom.
»Ovakva vatra mi se sviđa, Morik«, rekao sam, smanjivši svoj entuzijazam
kako ne bih izazvao još veći animozitet prema dječaku.
Krčmar se ponovno široko osmjehivao, premda sam imao dojam da je u taj
osmijeh morao ulagati veliki napor kada sam mu rekao da ide, a dječaku naredio da
mi raspakira torbu. Puka činjenica da mu je gospodar pušten iz sobe učinila je da se
mladi sluga vidno smiri. Bio je to živahan momčić ni dvanaest godina star, bistrook,
lica okrugla, gruba i sjajna kao kožara. Skočio je na moju torbu kao mali brzi
majmunčić, vadeći sadržinu, rasprostirući košulje, čarape i rublje na krevet, slažući
češljeve i četke s velikom pomnošću kraj lavora i vrča za vodu, otvarajući i zatvara-
jući ladice. Činilo se da mu osjet dodira i težine svakog pojedinog predmeta pruža
veliko zadovoljstvo. Ukratko, bio je spor.
»Dosta bi bilo, Morik«, prekinuo sam ga kad me napustilo strpljenje. »Samo mi
još nalij vode u lavor, molim te. Trebam se oprati prije nego opet iziđem van. Jedan
gospodin me čeka dolje.«
»Policajac, gospodine?« odmah je pitao. »Je li krčma pod nadzorom?«
»Cijeli je Königsberg pod striktnim praćenjem«, odgovorio sam odsutno,
smješkajući se na tu dječju živahnu ljubopitljivost. Sjeo sam za stol kraj prozora, ra-
zastro svoju pernicu i počeo sastavljati pismo za koje sam mislio da ga nikada neću
trebati napisati.
Herr Jachmanne,
36
Michael Gregorio
događaji izvan moje kontrole dovode me ponovno u Königsberg. Kraljevskim

aktom dodijeljen mi je zadatak krajnje težine i izvanredne ozbiljnosti o kojem
bih Vas želio osobno izvijestiti prvom prigodom koja mi se ukaže s Vaše strane.
Posjetit ću Vas sutra o podnevu. Koristim prigodu naglasiti da moja časna riječ
kao džentlmena i dalje stoji te da ću izbjegavati bilo koji oblik kontakta s Ma-
gisterstrasse dok ne razgovaram s vama. RSVP. Ponizno Vaš,
Hanno Stiffeniis, magistrat
»Trebam li otrčati do pošte, gospodine?«

Prenuo sam se. Dječak mi je čitao preko ramena. Toliko sam bio zanesen onim
što sam radio, da sam i zaboravio da je u prostoriji.
»Do pošte? U ovo doba noći? Ne bojiš se izići van kad padne mrak?« upitao
sam.
»O ne, gospodine!« odgovorio je hitro, »učinio bih sve što Vaša Ekscelencija
zatraži.«
»Ti si jedan hrabar momčić«, rekoh mu vadeći novčić iz džepa prsluka, »ali bu-
dalast. Na noćnim ulicama Königsberga događaju se ubojstva. Sigurniji si u kući.«
Ispod oka je pogledao prema vratima, a onda zgrabio novčić iz moje ruke kao
svraka kradljivica. »Ne bi ja bio tako siguran u to. U ovoj krčmi ima više opasnosti
nego na ulici. Voda vam je spremna.«
Jedva da sam obratio pažnju na dječakove riječi, odbacujući ih kao djetinje
hvalisanje. Uz osmijeh sam skinuo jaknu i podigao rukave košulje.
»Ne vjerujete li mi, gospodine?« rekao je, prilazeći mi bliže.
»A zašto da ti ne vjerujem, Morik?« odgovorio sam, ne mareći mnogo za taj
razgovor jer su moje misli bile usmjerene na večer preda mnom.
»Čudne stvari se događaju u ovoj krčmi, gospodine«, nastavio je šaptom, još
tiše nego prije. »Zato i jeste tu, zar ne?«
»Naravno«, našalio sam se, umivajući se toplom vodom. »O kakvim stvarima
mi govoriš?«
»Ubijeni je proveo ovdje svoju zadnju večer. Jan Konnen…«
Prekinulo ga je oštro kucanje na vratima.
Ne čekajući odobrenje, Herr Totz je ušao unutra dok sam ja brisao lice.
»Ako ste gotovi s malim, gospodine«, reče gazda s naznakom bijesa, »potreban
mi je dolje, u kuhinji. Odmah!«
Prije nego sam mogao reći i riječ, dečko je šmugnuo kraj Totza i vješto
37
skliznuo u hodnik.
»Taj mali!« reče Totz uz teatralno prevrtanje očima i odmahivanje glavom,
»lažljivi mali fakin. A i rad ga plaši. Ako dopustite…«
»Rekao mi je da je Jan Konnen bio u vašoj krčmi one noći kad je ubijen, Herr
Totz«, rekao sam. »Je li to istina?«
Ulrich Totz nije odmah odgovorio. Potom, pojavi se tanušan osmijeh, a odgo-
vor poteče kao med i mlijeko. »Tako je, gospodine«, reče. »Već sam rekao policiji
sve što znam. Pod prisegom. Konnen je čas bio tu, drugi čas nije. Ne mogu vam reći
više od toga. Ako biste me ispričali sad, gospodine, imam posla dolje.«
Odobrio sam kimanjem glave i on ode van tiho zatvarajući vrata za sobom. Je-
sam li bio uvučen u nekakav bizarni labirint ili je tek puka slučajnost da me smjestiše
u isto ono prenoćište gdje je prva žrtva ubojstava provela svoje zadnje sate? Odlučio
sam prvom prilikom u policiji potražiti izjavu Ulricha Totza. Očito, postojalo je više
dokumentacije od one tanke hrpice koju mi je Koch pokazao u kočiji.
Dolje, u krčmi, narednik Koch je sjedio kraj vatre, a na stoliću kraj njega stajale
su dvije velike čaše toddyja. Krčma je bila življa nego prije. Dvije žene u širokim,
crvenim suknjama i bluzama duboka izreza bile su u centru pažnje, osim za ruskog
časnika u živopisnoj odori koji je spavao za stolom čelom uza zid i uz prevrnutu čašu
iz koje je na pod kapao grog.
»Koch«, pozvao sam ga tapšanjem po ramenu.
Narednik je poskočio na noge i udario se šeširom po glavi kao da sam ga zate-
kao u stanju očajne razgolićenosti. »Kočija je…«
»Jan Konnen je ubijen ovdje«, prekinuo sam ga. »Jeste li to znali?«
Koch je zastao dovoljno dugo da se zapitam sprema li mi se opet nešto zatajiti.
»Ne, pojma nisam imao, gospodine. Pojma!«
»Je li tomu stvarno tako?« htio sam znati. »Stvarno neobično. To sigurno zna
cijeli grad.«
Koch je duboko udahnuo prije nego je odgovorio. »Kao što sam vam rekao,
gospodine, detalji su bili čuvani u najvećoj tajnosti. Znao sam, naravno, da je čovjek
bio ubijen negdje blizu mora, ali ne baš u ovom prenoćištu.«
»Izvan prenoćišta«, ispravio sam ga makinalno. »Vi to možda ne znate, ali onaj
tko me odlučio smjestiti upravo ovdje zacijelo je znao, naredniče.«
Stajali smo ondje nekoliko minuta, licem u lice u tišini, i osjećao sam kako hla-
dan mraz nerazumijevanja opet pada među nas.
Podignuo sam omotnicu koju sam držao. »Ovo je pismo koje sam prije spome-
38
Michael Gregorio
nuo«, rekoh. »Namijenjeno je jednom gospodinu iz grada. Zove se Reinhold Jac-

hmann.«
Ako je Koch ikada i čuo to ime, nije se dalo primijetiti.
»Dostavit ću ga nakon što obavimo naš posjet tvrđavi, gospodine«, reče s
poslušnim naklonom, »odnijet ću ga usput na putu kući.«
Takav velikodušan prijedlog bacio je novo svjetlo na Kocha. Shvatio sam da
sam ga cijeli dan samo okrivljavao za urotu koju nisam ni sebi mogao objasniti. Ono
što sam smatrao njegovim nespretnim manipuliranjem i smetnjama s njegove strane
moglo se na kraju pokazati samo kao pretjerana gorljivost u izvršavanju zamorne za-
daće.
»Bit će u redu i ako to napravite sutra ujutro, Koch«, rekao sam popuštajući za
milimetar. »Herr Jachmannova kuća je u Klopstrasse.«
»Trebate li još štogod, gospodine?« pitao je.
»Prijevoz, Koch, trebam prijevoz. Mjesec bi mogao već biti na mjestu sastanka,
zar ne?« dodao sam u nastojanju da budem žovijalan.
Jedva zamjetan smiješak mogao se opaziti u kutu narednikovih usnica dok smo
kretali prema vratima. »Točno, gospodine, stvarno bi mogao.«
Vani, na keju, snijeg je ležao u hrpicama i kovrčavim vrtlozima, ali nije više pa-
dao. Od žestokog vjetra koji je šibao i uz fijukanje udarao s mora jače nego ikada
cvokotali su nam zubi, a duh nam se bunio.
»Neka nas Bog čuva!« Koch je procijedio dok me pratio u kočiju.
Koch je vikao kočijašu da krene, a ja sam se sjetio vrućih toddyja s rumom koje
smo ostavili netaknute na stoliću u krčmi. Te smo noći obojica zažalili taj propust.
39
5. poglavlje
Tama je pala na Ostmarktplatz. Vani nije bilo ni žive duše. Čak su stražarnice pred
tvrđavom i sudom bile prazne jer su stražare opozvali za noći. Baklje su sa svake
strane ulaznih vrata bacale slabo svjetlo i urezivale plamene treperave ornamente u
sumorni kamen pročelja. Nakon što smo Koch i ja izišli iz kočije, nadvilo se nad
nama masivno kameno zdanje. Na blijedom svjetlu izlazećeg mjeseca zloslutnost
stražarnica, tornjeva i središnjeg zamka nadjačavala je nevinu bjelinu blještavog sni-
jega.
Narednik Koch podigao je veliki željezni prsten zvekira i pustio ga da padne na
mala prolazna vrata unutar gigantskih fortifikacijskih vrata. S bukom je izvučen neki
teški klin i prozorčić se otvorio, a iznutra nas je promatrao par očiju veličine glave
pribadače.
»Prokurator Stiffeniis radi sastanka s doktorom Vigilantiusom«, izjavio je
Koch.
Špijunka se zatvorila uz zveckanje metala, vrata su otvorena, a mi smo stupili u
maleno dvorište.
»Tu čekajte«, naložio je stražar i mi smo bili ostavljeni dangubiti na hladnoći
nekoliko minuta. U sredini dvorišta dva su vojnika u košuljama radila lopatama oko
dugačke drvene kutije. Uz toliko snijega na sve strane, nisam se mogao ne zapitati u
čemu je svrha spremati ga u kutije?
»General Katowice!« Koch odjednom procijedi, a ja sam se okrenuo i ugledao
skupinu časnika u plavom seržu kako stupaju očito u našem smjeru. »On je za-
povjednik garnizona«, dodao je šaptom Koch.
Pomalo sam strepio od susreta s generalom. Našao sam se pred čovjekom nižim
od prosjeka i natprosječna opsega. Također, njegovi crni zubi bili su gađenja vrijed-
ni, a veliki bijeli brkovi širili su se od njegove gornje usnice na rumene obraze.
Prekrižio je kratke ruke na prsima, mrštenjem naborao čelo, a onda specifičnim
pokretom zamahnuo glavom ulijevo i zabacio dugu pletenicu bijele kose preko ruke,
gdje je polegla kao zmija na grani. Visoko rangirani časnici nisu nikada prestali nosi-
ti frizure kakve je uveo Fridrik Veliki.
»Stiffeniis?« zalajao je general nudeći svoju debeljuškastu šaku.
Nasmiješio sam se s olakšanjem. Ovdje su me, izgleda, očekivali.
»Neću vam trošiti vrijeme, osim da vam kažem kako mi je drago što ste došli«,
počeo je, a svojom se debelom rukom igrao drškom svojega mača. »U gradu je pre-
40
Michael Gregorio
viranje, kao što znate. Ta ubojstva! Kralj želi da se stanje bez odugovlačenja dovede
u red. Ja znam što je posrijedi«, unio mi se u lice, bazdeći po češnjaku i drugim bezi-
menim poluprobavljenim tvarima. »Jakobinci!« rekao je. »Eto, to vam je odgovor.«
»Uhode?« pitao sam.
General Katowice položio mi je ruku na rame. »Upravo tako! I ja želim doznati
gdje se oni kriju«, rekao je uznemireno, dok mu se bijela pletenica uvijala na prsima.
Više je izgledao kao barbarski kolovođa nego kao pruski general. »Nikad ne vjeruj
Francuzu. To su lukavi vrazi koje sam sotona vodi! Napoleon bi dao lijevu ruku i
nogu da može zaposjesti kenigsberšku utvrdu! Ja sam svoje snage strateški raspore-
dio u gradu i izvan njega. Udarit će nemilosrdno. Vaša riječ i moja riječ. To je sve što
još treba.«
Stavio je desnicu na moje lijevo rame i zurio mi ravno u oči pojačavajući sti-
sak. »Vidite li bilo što, što izgleda francuski i smrdi francuski, ja želim to znati.
Rhunken je sumnjao u stranu urotu protiv države, ali su nedostajali dokazi. Naravno,
time su mi ruke bile vezane. Uvjerit ću kralja da preuzme inicijativu. Udarit ćemo
prije nego oni. Možda sve ovisi o vama. Ima li pitanja?«
Prvo koje mi je padalo na pamet bilo je više nego dovoljno da pokrene lavinu.
Što ja tu radim? No nisam pitao. Niti je general Katowice čekao.
»Nema! E, to je čovjek! A sad, vjerujem da vas iščekuju.«
General je sa svojim ešalonom odmarširao nalijevo, dok je s desne strane
kaplar stupio pred nas i salutirao. »Za mnom, gospodo«, rekao je, okrenuo se na pe-
tama pa odmarširao.
Je li to bio motiv za umorstva, jakobinska urota s namjerom da se podrije mir u
Königsbergu i cijeloj Prusiji? Zbunjeno sam pratio kaplara. Grmjeli smo tamnim
prolazom kroz veliku praznu halu u kojoj je odzvanjala buka naših koraka, prošli
smo ispod niskog luka koji je vodio u labirint mračnih hodnika, dok nismo stigli do
vrata urezanih u vlažni sivi zid.
»Tuda«, rekao je kaplar i zgrabio baklju iz prstena na zidu te odskakutao niz
spiralne stube koje su vodile u utrobu zemlje. Bilo mi je mučno od zadaha plijesni.
Baklja našeg vodiča vodila je rovovsku bitku protiv mraka kakav se može sresti
samo unutar roga.
»Nisu li uredi iznad zemlje?« pitao sam Kocha.
»I jesu«, odgovorio je.
»Pa što onda radimo pod zemljom?«
»Pojma nemam, gospodine.«
41
Imao sam osjećaj da se spuštamo u kriptu.

»Ovo je čudno mjesto za sastanak«, rekao sam uz sve veću napetost. »Kaplare,
kamo nas vodite?«
Kaplar je stao, pogledao Kocha pa mene. Grubo lice bilo mu je poklopljeno po-
habanim trorogim šeširom i uokvireno perikom koja mjesec dana nije vidjela praška.
»Naći se s doktorom, gospodine«, bahato je odbrusio.
Baš tada se nad našim glavama začulo stupanje čizama s čeličnom kapicom.
Naš je vodič podigao baklju i osvijetlio onu dvojicu vojnika koje sam primijetio
kako rade gore, na dvorištu. Spuštali su se uz larmu, baratajući usput onim velikim
sandukom čija težina kao da ih je vukla nadolje brže nego što su to htjeli i mi smo se
morali dobro stisnuti uza zid da nas ne zdrobe.
»Je li već stigao?« naš je vodič pitao za njima.
Kad su radnici protutnjali mimo nas, vidio sam koliko su visoki. Fridrik Veliki
imao je običaj posjećivati svaki kutak kontinenta u potrazi za novim primjercima za
svoju kolekciju divovskih vojnika. Sad su se oni nastanili u Prusiji. Ona dvojica bili
su naročiti egzemplari. Unatoč tome, stenjali su pod teretom.
»Ne'am«, viknuo je prednji vojnik preko ramena, »miči se, Waltere!«
»Jesu li pod kaznom?« pitao sam kaplara dok ih je tama gutala.
»Samo postupaju kako im je naređeno, gospodine«, odgovorio je i nastavio
kaskati niza stube.
Na dnu bunara zasjao je nad nama odsjaj pravokutnog svjetlarnika. Kaplar je
pogledao gore pomalo užasnut. Pun mjesec bio je savršeno uokviren otvorom prozo-
ra visoko iznad nas.
»Neka ide k vragu«, opsovao je, »točno na prokleto vrijeme!«
»O čemu vi to?« pitao sam.
Kaplar me napeto pogledao. »Taj vam je doktor jako sklon detaljima, gospodi-
ne. Rekao je da će se mjesec probiti kroz oblake i eto ga!« Strah iscrtan preko njego-
va lica bio je gotovo dječje smiješan. »Ne bih ga pustio da nas čeka, gospodine«, re-
kao je i produžio brzo putem vrata na drugoj strani hodnika koja su se otvorila u veli-
ku, praznu ostavu. Unutra je bilo hladno, jako hladno. Druga dvojica vojnika orno su
prionula na izbacivanje snijega iz sanduka na crno impregnirano platno.
»Pa, Koch…«, počeo sam govoriti dok mi se para ledila pred nosom.
»Stigli ste u pravo vrijeme, gospodine«, začuo sam naduti glas iza leđa.
Okrenuo sam se i ostao zapanjen. Osjećaj je bio kao da mi se obratio neki od
patiniranih starinskih portreta koji su visjeli na zidu ladanjske kuće mog oca. Dojmi-
42
Michael Gregorio
la me se njegova perika. Sive su kovrče u neprestanim valovitim kaskadama padale

od tjemena niz obje strane izduženog, koščatog lica. Velike, snježno bijele ruke drža-
le su golemi ogrtač od blistavog crnog baršuna čvrsto priljubljen uz tijelo.
»Zovem se Vigilantius«, izjavio je prilično ukočeno. »Doktor Vigilantius.«
Nije pružio ruku niti je ponudio kakav drugi znak dobrodošlice, nego je prokli-
zao kraj mene prema vojnicima koji su ga čekali, dok mu se plašt nadimao i lepršao.
Razlika u visini između njega i nižeg od dvojice gorostasa nije bila ni dužine šake.
»Nadam se da ste doslovno proveli moje upute.«
Nije se radilo o pitanju, a ipak je jedan od dvojice istupio. Otirući čelo ruka-
vom, rekao je: »Sve kako ste naredili, gospodine.«
»U tom slučaju, počnimo«, rekao je upirući pogled u radnike koji su se znojili
unatoč hladnoći.
»Počnimo što?« zahtijevao sam glasno, istupajući pred Kocha i vojnike kako
bih uspostavio vlastiti autoritet.
Vigilantius je izvio svoju grmoliku obrvu i prkosno me pogledao, ali nije odgo-
vorio na pitanje.
»Što radimo u ovoj tamnici?« bio sam ustrajan.
»Ovdje sam da bih ušao u spiritualni svijet«, rekao je tako obično, kao da je to
neki postojeći kraj koji svaka oštrooka osoba može naći u atlasu. Prije nego sam re-
agirao, okrenuo se ka Kochu kao da će ga proždrijeti.
»Tko ste vi, gospodine?« rekao je, kao gmaz koji listi muhe.
»Narednik Koch je moj pomoćnik«, ispalio sam natrag.
Doktor je napravio grimasu, no nije prosvjedovao. »U tom slučaju, on ostaje.
Ova dvojica potrebna su za prvi dio operacije. Kaplare«, pokazao je onim svojim
koščatim prstom oslovljavajući ga, kao da ga gađa strelicom, »gubite se!«
Naš je vođa pohitao bez osvrtanja.
»Dovedite nam gosta ovamo«, oštro je naredio Vigilantius.
Instinktivno sam uzmaknuo korak, misleći da će se latiti mene. Sa druge strane
prostorije začuo se izmučeni zvuk, kao lovački rog u rukama nevježe, kad su radnici
počeli gurati snijegom pokriveno platno prema nama.
Preplavio me bijes. Je li me pokušavao namagarčiti? Zar moj autoritet tom
vulgarnom klaunu nije ništa značio? Kralj me bio ovlastio da preuzmem uzde toga
slučaja. Ako je bilo što trebalo učiniti, to sam ja imao odlučiti.
»Stanite tu gdje ste!« viknuo sam, krenuvši k vojnicima.
43
»Niste li vi… znatiželjni da vidite što se nalazi pod ovim pokrivačem, Herr
prokuratore?« upitao me Vigilantius s prijezirnim smiješkom. »U Königsbergu neće-
te naći veće pomoći, kunem vam se.«
»Što to skrivate?« zatražio sam.
»Sklonite ga«, rekao je vojnicima ne odgovorivši mi.
Dok su vojnici razmicali snijeg golim rukama, ja sam stajao i kiptio od bijesa.
Je li to bila svrha mojeg postavljanja za odgovornog te delikatne istrage? Da bi me se
povlačilo, manipuliralo, razjarilo? Nisam li imao neke stvarne ovlasti?
»Prebacite ga ovamo«, naredio je Vigilantius, a radnici su otkrili to što se spo-
minjalo s toliko okolišanja. »A sada, idite van!«
Vojnici su ga dragovoljno poslušali, ostavljajući nas nasamo s Vigilantiusom.
Približio sam se i pogledao dolje.
»Tko je to bio?« pitao sam.
»Bio?« grub glas je izazivao. »Ovo jest Jeronimus Tifferch, četvrta žrtva uboji-
ce koji užasava Königsberg.«
U Francuskoj sam vidio leševe. Znao sam što može učiniti svježe podmazana
oštrica giljotine, ali to me nije pripremilo na pogled na pravnika Tiffercha. Ležao je
na leđima u potpuno neprirodnom položaju. Trup mu je bio podignut prema gore, ko-
ljena svijena tako da su činila luk koji je pokazivao uvis i izdizao se iznad stola, a
ruke ispružene prema dolje. Život kao da je bio istrgnut iz njega. Koža mu je bila
staklasta i neprirodna, bjelokosno žuta poput talijanskih balzamiranih svetaca. Obra-
zi su mu bili upali, a usta zijevala širom otvorena. Bio je prilika zaprepaštene nevi-
nosti. Kosa mu se smrznula i bila je tako bijela da sam pomislio da je led. Dugačak
ravan nos vodio je do tankog para zafrknutih brčića koje je, reklo bi se, Tifferch
uzgajao s neuobičajenom pomnjom. Odijelo mu je bilo elegantno skrojeno, masli-
nastozeleno s finim zlatnim nitima oko ovratnika, rupica za puceta i na porubima.
Čarape boje biskvita labavo su visjele s listova koji su se smanjili od hladnoće. Oba
su mu koljena bila skorena blatom. Na njemu nije bilo očitog znaka umorstva. Niče-
ga što bi objasnilo što je pravnika Tieffercha dovelo do takvog kraja.
»Kako je umro?« pitao sam više sebe nego ikoga drugoga.
»To ćemo uskoro otkriti«, Vigilantius je odgovorio mračno, pripremajući se za
svoj posao. Bilo je to kao rimokatolički ritual. Nekoliko godina prije, u Rimu sam
bio na misi i fasciniralo me koliko je poganskih elemenata bilo prisutno u tome.
Spuštajući ruku s obje strane mrtvačeva lica, doktor je priljubio svoje i mrtvačevo
čelo baš kako katolički svećenik čini s kruhom i vinom kod blagoslova žrtve. U tom
je položaju ostao neko vrijeme, tih i ukočen kao i mrtvac pod njim. Odjednom je po-
44
Michael Gregorio
čeo glasno i divlje njušiti po usnama i nosu leša. Znoj mu se u potocima slijevao niz
čelo. Snažno se tresao, svi su mu udovi podrhtavali, činilo se da je opsjednut frene-
tičnom energijom koju nije mogao kontrolirati.
»Jeronimuse Tifferche«, izgovorio je u dubokim glasnim tonom. »Jeronimuse
Tifferche. Vrati se iz sjena. Ja, Augustus Vigilantius, naređujem ti…«
Bučno zavijanje je odjeknulo o kamene zidove, potrčalo lepetajući po sobi i
rastopilo se u dugi jauk pun agonije.
»Ovdje se još netko skriva«, rekoh sa strane Kochu.
Koch me netremice gledao. Stisnutih zuba i očiju zapaljenih plamenom baklje
odgovorio je: »Nikoga nema, gospodine, samo on, mi i tijelo.«
Vigilantius se energično izvinuo natrag na pete.
»Ostavite me, ostavite me da počivam u tami«, prosiktao je. Usta su mu bila
velika, izokrenuta, bezlična, a taj čudni bestjelesni glas oštar, jasan. U glasu je bilo
bezgranične tuge, za koju moram priznati kako nisam vjerovao da bi je Vigilantius
bio kadar prizvati. Disanje mu je postalo otežano, a — o, Bože moj, kako bi to želio
zanijekati — ogrtač mu se po vlastitu nahođenju počeo dizati kao zloćudni crni oblak
koji prijeti da će ga progutati. Sve se dogodilo tako brzo! Kao da smo se nalazili
usred kakve mahnite pošasti ili divlje oluje.
»Uzmi moju energiju!« vrisnuo je Vigilantius, kao da mu nevidljiva ruka čupa
srce iz tijela. »Tko si ti?«
»Ja više nisam ja«, glas je odgovorio grozomornim zavijanjem, a ja sam osjetio
kako Koch traži hrabrost hvatajući moj rukav. Zatim je neko vrijeme bilo tiho, a tada
je vjetar stao ponovno naricati i jadikovati. »Ja nisam ja… nisam više… nisam
više…«
»Tko te je odvukao u tamu?« Vigilantius je pitao mirno, kao da je to
najnormalnije pitanje na cijelom svijetu.
»Ubojstvo… ubojstvo… ubojstvo…«, vjetar se u bijesu vraćao desetak puta,
kao zamah čekićem koji se ponavlja i ponavlja. Odjekivao je i odzvanjao u mojemu
mozgu. Na tom treperavom svjetlu učinilo mi se da vidim mrtvačeve otvrdnjele usne
kako se pomiču i govore. Vigilantius se sav tresao. Krhotine riječi i razderane fraze
kuljale su iz njega u obliku neshvatljive lavine zvuka.
Zatim se začuo kratak i bolan vrisak.
»Tko je to učinio, duše?« Vigilantius je navaljivao. »Tko te je ubio?«
Čuo sam hukanje sove i golubice su gukale, čuo sam kako mačke zavijaju, lu-
đačko brbljanje pjesme bez nota i na kraju ponovno nalet vjetra.
45
»Plameni jezik. Plamen u pozadini moje luba…«, nastavak je protekao u

mumljanju i gutanju slogova, da bi se zaustavio i nastavio jasnije, no sada uz trzaje i
osjetno drugačiji, nazalan glas. Je li to bio pravi glas Jeronimusa Tiffercha? »Ta-
man… taman… glas…«
»Koji glas?« vikao je Vigilantius usred košmara nepovezanih zvukova koji su
ispadali kao iz glazbene kutije kad joj ručku zavrtimo u pogrešnom smjeru. »Tko ti
se obratio? Opiši mi ga, naređujem ti!«
Vidio sam, ili sam mislio da sam vidio, usne mrtvaca kako se miču odgovaraju-
ći. »Vražje… je lice… više ne«, reče leš i tišina pade kao da je poklopac kripte pao u
svoje ležište. Vrijeme je stalo, ali po mojoj su glavi zvonila uskovitlana pitanja. Što
sam upravo bio vidio? Kakvom sam hokus-pokusu upravo bio pribivao? Znoj mi se
slijevao niz kralježnicu. Predstava je bila uistinu dojmljiva i prsa su mi se nadimala
kao mijeh. Grcao sam da dođem do daha, a i morao sam se nakašljati da očistim grlo.
U tom trenutku, shvatio sam, Vigilantius me gledao. Pravi Vigilantius, ako se išta na
tom tamnom mjestu moglo nazvati pravim. Iznenada je nakrivio gornju usnu,
bljesnule su crne oči i nacerio se prijateljski od uha do uha.
»Čuli ste? Niste li?« rekao je. »Ljudski leš je prijemnik dojmova. Moj ma-
gister, Emanuel Swedenborg, davno me je naučio kako ih dotaknuti. Otvorite svoj
zaslijepljeni um zagonetnom, Herr prokuratore. I prosvjetljeniji od vas su naučili gle-
dati ne služeći se očima.«
Zakoračio je prema meni i zapriječio mi pogled na truplo. Njegov doživljaj nje-
govih vlastitih moći bio je apsurdan, neprijeporan. Arogancija je tekla iz tog čovjeka,
s čela su mu se slijevali potočići znoja niz lice i vrat. »Iskoristite što bolje ovo čemu
ste imali povlasticu svjedočiti«, rekao je čekajući moju reakciju dok mu je osmijeh
polako blijedio.
Zakoračio sam prema njemu.
»Impresivno, gospodine«, rekoh uz brzo udaranje bila. »Promašili ste zanima-
nje. Trebali ste biti glumac. No što ostaje od komada kada zastor padne?«
Zurio sam mu u oči nekoliko trenutaka, ali nije odgovorio.
Moj je bijes rastao dok sam nastavljao: »Niste mi rekli ništa korisno. Kako je
taj čovjek umro? Koje ga je oružje ubilo? I zašto nije mogao opisati lice svog uboji-
ce? Vi ste trbuhozborac, gospodine, opsjenar. Nisam čuo nijednu istinitu riječ s
mrtvačevih usana. Ni s vaših. Trošite moje vrijeme, ometate mi istragu. Kralj će do-
biti izvješće o onome što se ovdje događa.«
Nekromantove ugljeno crne oči ponovno su bljesnule svojim prkosnim sjajem i
onaj dosadni, samozadovoljni osmijeh opet je izvio njegove usne. »Što kralj ima s
46
Michael Gregorio
ovim, Herr Stiffeniise?«

»Vjerujem da ga se sjećate«, odgovorio sam sarkastično. »Naš monarh? Kralj
Fridrik Wilhelm III.? Onaj koji je ovaj slučaj povjerio meni u ruke? Imam ovdje
pismo ovlasti…«
»Potpuno ste u krivu«, Vigilantius me prekinuo, odmahujući rukom po zraku
kao da tjera nesnosnu muhu. »Kralj Fridrik Wilhelm ne zna ništa o vama, a ni o
meni. Jedna iznimna osoba koja uživa povjerenje Njegova Veličanstva obećala mu je
riješiti taj slučaj. Uz vašu pomoć, a i moju. Vaše pismo ovlasti ne vrijedi ni papira na
kojem je napisano. Potpisao ga je i zapečatio neki bezlični tajnik iz Berlina, mogao
bih se okladiti. Izgovor da vas se dovede ovamo.«
Ruke su mi se počele tresti od bijesa. Ugurao sam ih duboko u ogrtač nastojeći
ne dizati glas i govoriti jasno. »Iznimna osoba? Osoba kojoj kralj vjeruje? A taj je
velikan obećao kralju riješiti slučaj pomoću čarobnog štapića i sajamskih trikova.
Kako iznimno! Hrlim upoznati tog profesora marifetluka. Königsberg nije mogao
biti u boljim rukama.«
Vigilantius je zurio u mene u tišini. Onaj njegov izrugujući smijeh istopio se u
hladno, tmurno mrštenje. »Velikog čovjeka vrijeđate, Herr prokuratore. Nadam se da
ću biti prisutan kad se sretnete.«
»Na ovom ili na onom svijetu?« progunđao sam buljeći u tijelo preda mnom,
prije nego sam se okrenuo Kochu. »Pomozite mi. Želim pregledati praznu ljušturu
ovog čovjeka sad kad je duh otišao.«
Sagnuli smo se nad tijelom Jeronimusa Tiffercha. Na odjeći nije bilo ni kapi
krvi, na koži nije bilo podljeva, nije bilo dokaza udarca ili gušenja. Vršak jezika koji
je isplazio među žute zube bio je sasvim ružičast, dakle ni otečen ni crn. Stavio sam
obje ruke na njegova prsa i pristisnuo prsni koš. Sve je bilo zdravo. Raskopčao sam
košulju i ni ondje nisam našao znake napada ili probadanja. Kakvo je to bilo
umorstvo? Koja su to otvorena vrata koja je pljačkaš, to jest smrt, iskoristio da bi
ušao u tijelo pravnika Tiffercha?
»Pomozite mi da ga okrenem, Koch.«
Natjerao sam se da ponovno stavim ruke na hladno, ukočeno tijelo i tako smo
ga okrenuli na lijevi bok. Odjeća mu je pucketala dok smo ga pomicali. Koža je bila
tvrda na dodir kao mokar kamen. Doktori medicinske nauke u ranijim vremenima
zacijelo su se osjećali kao ja dok su prakticirali zabranjenu vještinu anatomske di-
sekcije. Mjesto je bilo prilično prikladno, tajna odaja u smrdljivim crijevima zemlje.
Vani je pao mrak. Unutra je također bio mrak, no daleko tamnije nijanse. Je li bilo
moguće uopće zamisliti ovu scenu pod nemilosrdnim svjetlom dana? Naši su pokreti
47
gotovo oskvrnuli truplo.

»Imate li nož, naredniče Koch?«
»Što namjeravate s njim?« prosvjedovao je Vigilantius.
Ignorirao sam ga, primajući iz Kochove ruke džepni nožić, pa sam povukao za-
rez od ovratnika mrtvačeve jakne sve do donjeg poruba. Otrgnuo sam ukrućenu odje-
ću i ponovio rez kroz lanenu košulju. Zapanjeno smo se zagledali u čudo koje smo
otkrili.
»Gospode Bože!« Koch je zazvao šaptom.
Ponovno sam navukao rukavice kako bih izbjegao onečišćenje. Pokojnikova
pleća bila su zbirka pradavnih ožiljaka i svježih rezova. Da je Herr Tifferch kojim
slučajem bio tepih u dnevnoj sobi, reklo bi se da ga je netko dao dobro izlupati i
onda počešljati čeličnom četkom. Polako, oprezno, vrškom prsta sam skinuo opnu
skrutnute krvi kako bih došao do zamrznutog mesa.
»Bičevan«, promrmljao je Koch.
»Tu i nema neke dvojbe«, rekoh prelazeći pogledom po oderanoj koži, kao da
je drevni svitak ispisan zagonetnim jezikom koji moram dešifrirati.
»Je li to moglo uzrokovati njegovu smrt, gospodine?« pitao je Koch nesigurno
pokazujući rukama prema napaćenom mesu.
»On vam je sam rekao!« proderao se Vigilantius. »Govorio je o vatri. O vatri u
njegovu mozgu. Od toga morate poći.«
»Ja ću odlučiti odakle ću početi«, odvratio sam.
»Ta rane nisu uzrok, Herr Stiffeniise«, ustrajao je nekromant. »Vaša je
tvrdoglava nepovjerljivost otrovni plod dogmatizma. Logika je samo jedan od mno-
gih putova spoznaje. Ne vidite li? Stotinu je putova do Istine.«
»Ovaj čovjek je batinan«, čvrsto sam odvratio. »Znam da ga batinanje nije ubi-
lo, ali može objasniti zašto je ubijen. Ne mogu zanemariti tu činjenicu. Istraga mora
početi time.«
Augustus Vigilantius široko se osmjehivao. Činilo se da ga činjenice nimalo ne
diraju. »Sam Tifferch nam je upravo rekao drugu priču. Ne bi vam bilo pametno
ignorirati njegove riječi.«
»Kad bi to bile njegove riječi«, suprotstavio sam se.
»Moje informacije nisu rezultat pregleda materijalnog tijela«, odgovorio je kru-
to. »Ja se bavim vitalnim energijama zarobljenim unutar nježne ljudske opne. Ja sam
tek bubanj, rezonantna kutija.«
»Hokus-pokus!« sprdao sam se. »Iznenađen sam što niste izvukli zeca iz
48
Michael Gregorio
mrtvačeva šešira!«
Bio je to pun pogodak.
»Kada je mjesec najviši«, nekromant je uzvratio, »tokovi ljudskog duha uzdižu
se do svoje najveće snage. Tada ih može osjetiti bilo koji znalac podučen vještini di-
vinacije. Njegovo tijelo je ovdje čuvano baš radi toga. No vitalni trenutak je prošao i
više se neće vraćati. Trujete se vanjskim manifestacijama, Herr Stiffeniise.«
»Pomozite mi da ga okrenemo natrag, naredniče Koch«, rekao sam ne obraća-
jući pažnju na varalicu.
»Trebali biste mi biti zahvalni, Herr prokuratore!« Vigilantius je ustrajao pored
mog ramena. »Ne prezrite pomoć koju sam kadar ponuditi.«
Nisam odgovorio, a u tišini koja je uslijedila začuo sam iste odvratne šumove
koji su me zgrozili samo nekoliko minuta prije. Kad sam se okrenuo, sreo sam se s
nekromantovim podrugljivim očima. Nosnice su mu se otvarale i zatvarale u kratkim
istrzanim pokretima pri pohlepnom usisavanju zraka. Približio je svoju glavu mojoj i
mirisao me.
»Zar ste pas, gospodine?« odbrusio sam odstupajući. »Taj trik možda pali kod
mrtvaca, ali ja sam živ.«
Povukao se podalje, ali ništa nije moglo skinuti ono smijuljenje s njegova lica.
»Samo na površini, Herr Stiffeniise. Njušim smrt koju svuda nosite sa sobom«,
dotakao se postrance po nosu. »Smrdi. Imate tamnu ustajalu lokvu u kojoj trune leši-
na. Mrtva tvar truje vam um i život. Griješim li, Herr prokuratore? Što vas uhodi u
vašim noćnim morama? Kakve se tajne kriju u tim mutnim vodama? Bojite li se ono-
ga što bi moglo svakog časa isplivati na površinu?«
Riječi su mu odzvanjale pod svodovima.
»Hvala vam na vašim neprocjenjivim razmišljanjima«, progunđao sam. »Ovdje
nemamo što više vidjeti, Koch.«
Vigilantius je od iznenađenja širom otvorio oči. »Ali još vam nešto trebam po-
kazati. Od ovoga se trupla može dobiti nešto još vrednije.«
»Dosta mi je i leševa i njihovih ljubitelja«, prasnuh.
»Ali gospodine!« usprotivio se i otkrio nešto dvolično u načinu na koji je to
učinio, a što je bilo u oštroj suprotnosti sa sladunjavim molbama koje su uslijedile.
»Ima još jedan aspekt moje vještine koja bi vama mogla dobro doći.«
»Vaše me vještine ne zanimaju«, narugao sam se.
»Kako god želite, Herr prokuratore«, rekao je uz groteskno pretjeran ljubazan
naklon. »Ne mogu vas prisiliti da ostanete protiv svoje volje.«
49
Praćen Kochom, odmarširao sam van iz prostorije i vratili smo se istim tamnim
prolazima kojima smo bili došli. Hodali smo nijemo do površine, a naši su skladni
koraci odzvanjali stubama, hodnicima i klaustrofobičnim dvorištima.
»Kakva drskost! Tako vam se obraćati, gospodine!« reče Koch uzrujano kad
smo izbili u glavno dvorište. »Što mislite, što on hoće?«
»To nitko ne zna«, odbio sam diskusiju. Nisam osjetio nimalo želje razmišljati
o tome što bi Vigilantius u društvu mrtvaca mogao raditi ondje dolje. Jak vjetar
razbio je naoblaku, a ja sam udišući svjež zrak podigao oči i zagledao se u zvijezde
koje su se raspršile tamnim nebom kao dragocjena zrnca šećera slučajno porazbaca-
na po stolu. »Jeste li znali da postoji još neka osoba, ne računajući prokuratora
Rhunkena, koja je uključena u ovu istragu, Koch?«
Narednik nije odgovorio odmah.
»Ne, gospodine«, rekao je naposljetku, »ali možete zamisliti da bi se gradski
oci obratili bilo kome za koga bi mislili da bi im mogao pomoći u njihovoj nevolji?«
Ako je Koch imao neku neospornu kvalitetu, onda je to bio njegov zdrav ra-
zum. U tome sam našao potporu i morao sam se nasmiješiti.
»Kočija nas čeka«, podsjetio me.
»Neka čeka«, rekao sam. »Odvedite me u ured Herr Rhunkena. Dovoljno smo
vremena potratili večeras. Istraga mora početi bez ikakva odgađanja. Njušenje
mrtvačkih kostiju neće nas daleko odvesti.«
50
Michael Gregorio
6. poglavlje
Dok su me podrumske odaje kenigsberške tvrđave neugodno podsjećale na niže razi-

ne Hada, gornji katovi bili su zbunjujući kao labirinti Krete. Mrki, slabo osvijetljeni
prolazi granali su se lijevo i desno iz glavnog hodnika i nisu se isticali ničime što bi
ih razlikovalo od drugih.
»Zdanje su podigli teutonski vitezovi u 12. stoljeću, gospodine, i služilo im je
kao uporište za duge borbe da preuzmu Prusiju od pogana«, objasnio je narednik
Koch s neskrivenim ponosom dok smo gazili kroz labirintske hodnike. »U novije
vrijeme je povećana, naravno. Sada je to neosvojiva tvrđava. Ni sam Bonaparte ne bi
se mogao nadati da će je uspjeti osvojiti.«
»Koliko je ljudi stacionirano u garnizonu?« upitao sam.
»U pravilu, tri tisuće ljudi«, izvijestio je narednik, iako te večeri nismo sreli ni-
jednoga.
»Pa, gdje su toliki ljudi?«
»General Katowice ih je poslao na obrambene manevre.«
U tom trenutku smo trebali prijeći preko drvene pasarele položene na čelične
rešetke ukovane u kamen. Pod našim nogama, dok smo prelazili preko tog priručnog
mosta, jedni su glasovi bacali kletve u našem smjeru, a drugi zapomagali za vodom i
hranom. Napadna isparavanja znoja i zadržanoga daha dizala su se oko nas u leluja-
vim oblacima, kao para koja izlazi iz uzavrela čajnika. Jednako tako smo mogli pro-
laziti i kroz močvaru. Zrak je bio težak, zaudarao je, a buka još malo pa demonska.
Padale su mi na pamet Alighierijeve upečatljive vizije pakla. Pitao sam se nije li taj
talijanski pjesnik u potrazi za inspiracijom posjetio zatvore svoje rodne Firence?
»Što se to dolje događa, naredniče?«
»Zatvorenici čekaju prijevoz«, priopćio mi je.
Zastao je na trenutak i spustio uho prema prečkama jer se jedan nježan ženski
glas svojom jetkom tužbalicom uzdigao iznad graje. Znao sam o kojoj je baladi riječ.
Bila je to balada koju je moj djed često pjevušio. Bio ju je naučio, kako nam je sam
rekao, tijekom Sedmogodišnjeg rata i to je bila jedina pjesma koju je ikada pjevao.
Nije imao glasa pa je zviždao melodiju ispod daha. U ženinom je glasu bilo nečeg
nostalgičnog te je vojnička priča dobila novu, tragičnu dimenziju: Snijeg će me hra-
niti, snijeg će me pojiti, snijeg će grijati moje mrtve kosti, kad mene ne bude.
»Mezzosopran«, reče Koch uz osmijeh, i odmahne glavom.
Nastavili smo dalje i nedugo zatim popeli se uz zavojite stube na kat iznad te
51
stali pred drvenim vratima nimalo drugačijim od stotina drugih kraj kojih smo prošli.
»Eto nas, gospodine«, Koch me je obavijestio. »To je ured Herr Rhunkena.«
Bio sam previše preneražen da bih išta rekao. Nije bilo natpisne pločice na vra-
tima, nikakva simbola moći kojom je Herr prokurator sigurno raspolagao, ničega što
bi upućivalo da se u toj sobi može naći čovjeka vješte ruke kojem se može povjeriti
spokoj i sigurnost grada.
»Tako blizu onom talogu dolje?«
»Prokurator Rhunken bio je nadležan za Sekciju D, gospodine. Želite li biti
negdje drugdje…«
»Ni pomisliti!« odgovorio sam brzo. »Ako je njemu ova soba bila dobra, i ja ću
se u njoj snaći.«
»U tim kavezima držimo zločince koji su predviđeni za Sibir. Herr Rhunken je
još radio na popisu. Ima još mjesta na brodovima. Kad ledeni pokrivač krene puca-
ti…«
Posljednje tri ili četiri godine bjesnjela je debata o deportacijama. Kralj Fridrik
Wilhelm III. odlučio je jednom za svagda državu očistiti od kriminalaca recidivista,
šaljući ih doživotno u neku udaljenu koloniju, pod prijetnjom smrću ako bi se ikada
usudili vratiti. Ponude Njegove Visosti mnogim udaljenim državama koje su imale
kolonije s nenastanjenim područjima, uključivo i Sjedinjene Države i Veliku Britani-
ju, bile su odbijene, ali naposljetku je ruski car objavio da ih je voljan preuzeti uz
određenu naknadu.
Još uvijek se mnogo nesuglasica vezanih uz kraljevu odluku moglo naći u kru-
govima liberalnih mislilaca. Kriminalci ne uživaju osobite simpatije u Prusiji, baš
kao ni igdje drugdje, ali i sama pomisao da ih se prodaje u rusko roblje naišla je na
otpor u društvu Prosvijetljenih. »Plemeniti divljak« još je uvijek bila popularna fra-
za, a francuska je vlada, kao i američka prije, obznanila da su svi ljudi jednaki. Sve-
jedno, 28. veljače 1801. godine sporazum je potpisan. Upraviteljima zatvora diljem
zemlje naređeno je da za progon izaberu najokorjelije zločince i prijestupnike recidi-
viste.
»Her Rhunken je sam sebi odabrao ovu sobu, gospodine«, odgovorio je Koch.
»Ovdje je vodio ispitivanja. Jauci i vrištanje odozdol imali su određeni utjecaj na
ispitivanoga.«
»Mogu misliti«, rekao sam i nehotice zadrhtao.
»Herr Rhunken je uživao veliko poštovanje zbog drastičnosti svojih metoda«,
Koch je zaključio vadeći iz džepa veliki ključ i otključavajući vrata.
Odstupio je kako bi me propustio da uđem prvi, a ja sam čekao u tami, sve
52
Michael Gregorio
nestrpljiviji. Koch je udarao kremenom i kresivom dok mu se naposljetku nije posre-

ćilo upaliti svijeću. Odjeljak je bio velik, strop visok, a zapušteni zidovi sivi. Trebao
im je svjež sloj boje. Velika hrđava čelična peć stajala je u nasuprotnom kutu i nije
bila podložena. Uski prozorski otvori gledali su prema rešetkama zatvora na katu
ispod. Svjetlo je trebalo dolaziti od četiri svjetiljke pričvršćene na zidovima i Koch je
pohitao upaliti ih sve, ali ni desetak dodatnih ne bi bilo doraslo zadatku.
»Na ovu se naslanjaju još dvije manje sobe, gospodine. Jedna je prokuratorova
arhiva. U onoj drugoj je ležaj u kojem se prokurator znao ispružiti kad bi morao radi-
ti do kasno u noć.«
Razmišljao sam o tome kako je, za početak, upravo to bilo mjesto gdje me tre-
balo smjestiti. Ne u ugodnoj lučkoj krčmi, kakva je neosporno i Baltički kitolovac. U
strogoj i negostoljubivoj tvrđavi Königsberga moj bi novostečeni autoritet magistrata
zaduženog za istragu lakše došao do izražaja. Raskomotio sam se za teškim, fi-
ligranski rezbarenim pisaćim stolom, koji je bio izvrsno postavljen podalje od svega
u središte prostorije. Taj je komad namještaja i sam za sebe dovoljno govorio o moći
i statusu. Vinski vrč i bokal za vodu bili su na raspolaganju za osvježenje kod na-
pornijeg rada. Fino obrađena boca za vino stajala je prazna, njezin čep pokriven vid-
ljivom prašinom, a pod okrenutom staklenom čašom bio je utamničen tek mrtav
pauk.
»Želim vidjeti izvještaje i spise koje je prokurator Rhunken imao u vezi s
ubojstvima. Trebali bi biti tu negdje, Koch. Oni koje ste mi pokazali u kočiji su ne-
potpuni. Ulrich Totz mi je sam u krčmi rekao da ga je prokurator Rhunken osobno
ispitivao i to nedugo nakon ubojstva Jana Konnena. Hoću pročitati što je iskazao.«
Koch se nesigurno osvrtao.
»Ne znam gdje to stoji, gospodine. Oni papiri koje je prokurator davao meni
nalaze se zaključani u mojem pisaćem stolu. Ostalo je valjda pohranjeno u arhivi, re-
kao bih. Ali moj gospodar nije dopuštao nikome da tamo ulazi.«
»Imate moje dopuštenje, naredniče.«
Ustao sam i odšetao do prozora da bih odmah presjekao bilo kakvu primjedbu
koju je mogao imati. Obrisao sam rubom ogrtača prljavštinu sa stakla i pogledao do-
lje, prema katu sa željeznim rešetkama i žamorom utamničene bijede. Prvi stražar
kojega sam vidio čučao je s bijelim hlačama oko gležnjeva u najtamnijem kutu i
vršio nuždu. Pomisao na moj ured u Lotingenu došla mi je kao topli bljesak svjetla i
topline. Majke i dadilje bi dovodile svoje mlađe naraštaje pod prozore mog ureda da
se igraju oko cvjetnih lijeha i po potkresanom travnjaku. Vojnik je obavio svoje, po-
tegao hlače prema gore i pokretima noge vješto sakrio svoje nedjelo prije nego se
53
vratio svojim dužnostima.

Opet sam se okrenuo k sobi, ali sam tu našao slabe utjehe. Nisam mogao zato-
miti nelagodnu buku koja je dopirala od zatvorenika. Nadao sam se da ću otići barem
korak dalje od Rhunkena. Usprkos golemom iskustvu, Herr prokurator Rhunken je
pri pronalaženju ubojice bio jednako nemoćan kao što su nemoćni bili oni koji su
ubijeni ubojičinom rukom. Jesam li se mogao nadati da ću uspjeti tamo gdje je
Rhunken posrnuo?
Koračao sam po profesionalnoj grobnici mojeg prethodnika uzduž i poprijeko
pripremajući se za posao koji me je čekao, sve dok se nekoliko minuta kasnije nije
vratio narednik Koch.
»Našao sam ovo, gospodine«, rekao je držeći u ruci šaku jada od papira. »Bili
su poslagani na jednoj od polica.«
»Samo to?« rekao sam ne mogavši povjerovati.
Koch je kimnuo glavom. »Samo to, Herr Stiffeniise. Osim ovog pisma koje
sam stavio na vrh. Vjerujem da biste ga željeli vidjeti.«
»Pismo? Od koga?«
»Adresirano je na prokuratora Rhunkena«, rekao je, stavljajući papire na stol.
»Ja ga nikako ne bih otvorio na svoju ruku. Rekli ste mi da donesem baš sve, gospo-
dine.«
Ponovno sam sjeo i uzeo tanak snop papira. Unatoč nedostatku opipljivije do-
kumentacije, osjećao sam stanovito zadovoljstvo. Naposljetku, mislio sam, sjedim u
Rhunkenovoj stolici, nalakćen na njegov radni stol. Njegovi papiri i izvješća su u
mojim rukama. Prvi put sam se u tom trenutku osjećao opuštenim još otkada sam do-
šao u grad. Počela mi se sviđati moć koja je dolazila uz moj položaj. Prvi sam put
osjetio stvarnu izvršnu vlast prema kojoj je ona površna koju sam imao u Lotingenu
izgledala upravo jadnom i smiješnom. Trebao sam postati, shvatio sam, odgovoran
za živote stanovnika Königsberga. O generalu Katowici i meni ovisilo je hoće li se
živjeti ili umirati. Ili o Napoleonu Bonaparteu i revolucionarnoj vojsci ako se odluče
napasti Prusiju.
Uzevši prvi dokument, razgledao sam dug popis onih koji su bili određeni za
prijevoz do daleke granice Sibira i Mandžurije.
Narednik Koch glasno se nakašljao. »Nisam mogao ne primijetiti, gospodine«,
rekao je pokazujući prstom, »da je ovo pismo iz Berlina.«
Dohvatio sam omotnicu i pregledao je primjećujući da je bio prisutan isti onaj
Hohenzollern pečat koji mi je okrenuo život naglavačke.
»Gospodine«, čitao sam,
54
Michael Gregorio
imajući u vidu imanentnu opasnost s kojom se nacija sučeljava, vis-à-vis pobu-

ne, Bonapartea i rastućeg rizika od francuske invazije, predaleko se došlo s tim
nagomilanim umorstvima u gradu Königsbergu. Kao protumjeru za tu sra-
motnu situaciju, našoj je pozornosti predstavljena visokoosposobljena osoba
iznimno specifičnih talenata. Njegov zadatak je završiti ono što ste vi započeli
— i to što je moguće brže. Naređujem vam da odmah vratite svoje ovlasti i sve
relevantne dokumente predate magistratu u kojega sada mi polažemo sve svoje
nade te se vratite na svoju prijašnju dužnost. Stupa na snagu odmah.
Edikt je potpisan ukrasnom viticom kralja Fridrika Wilhelma III., a bila je,
kako sam primijetio, vidljivo drugačija od vitice na pismu koje je meni poslao.
Je li doktor Vigilantius bio u pravu?
Je li moj poziv u Königsberg lažan?
To je pismo bilo poslano iz prijestolnice prije tri dana, što znači da ga je
Rhunken dobio prije dva dana. Baš toga se dana njegova bolest naglo pogoršala. Ono
što sam greškom pripisao običnoj bolesti — drhtaj lica, nesigurni udovi, zaudaranje
tijela u stanju početka raspadanja — sve to je izazvano šokom primitka tog pisma.
Rhunken je bio pretrpio moždanu apopleksiju kao izravnu posljedicu poniženja
nastalog zbog najave mog dolaska.
Sjetio sam se unesrećene olupine od čovjeka s kojom sam se sreo tek nekoliko
sati prije. Kako li je samo to odrješito pismo moralo zagorčati njegov odnos prema
meni. Magistrat postavljen da ga zamijeni, navodno »visokoosposobljena osoba
iznimno specifičnih talenata«, onaj koji ne samo da ga je istisnuo i zadobio kraljev
patronat, ne samo da je bio mlad nego je također potpuno neiskusan. Usto, dolazi iz
Lotingena, malenog sela na krajnjoj granici zapadnog okruga. Rhunken je bio očeki-
vao ozbiljnog suparnika, magistrata seniora, pripadnika tajne policije ili sigurnosnog
vijeća, nekog darovitog berlinskog doajena. Ono što je dobio, to sam bio ja.
»Izjave svjedoka bi trebale biti ovdje, gospodine«, prenuo me Koch.
Rovao sam po bijednoj hrpici papira i s lakoćom našao izjavu koju je krčmar,
vlasnik Baltičkog kitolovca, dao policiji. Bila je kratka i nije sadržavala ništa više od
onoga što je Ulrich Totz rekao meni osobno. Jan Konnen pio je u salonu te večeri,
iako ne pretjerano. Bio je u društvu koje je možda, a možda i nije kartalo za novac,
ali Totz je svakako izbjegavao tu temu. Reklo bi se da je u prošlosti bilo oštrih
prosvjeda protiv obnove njegove dozvole za točenje alkohola nakon silovitih koc-
karskih obračuna zbog optužbi za varanje. Iznosi su bili prilični, a i jedan je sudionik
bio izgubio dva prsta u obračunu noževima.
55
»No te večeri nije bilo kockanja«, tvrdio je Totz. Preskočio sam do dna stranice
gdje se moglo vidjeti:
Herr Totz je izjavio da ne vidi očite veze između gosta koji je te večeri viđen u
njegovoj krčmi i tijela koje je nađeno niže niz kej sljedećeg jutra. Kada mu je
policija prvi puta prišla, porekao je da bilo kako poznaje žrtvu.
Čudna događanja u Baltičkom kitolovcu koja mi je toga popodneva spominjalo

ono zabadalo od Morika nisu navedena. Točnije, ime Morik uopće se nije pojavilo u
izvješću. Bilo je očito da se dječak nije razmetao svojom superiornom obaviješte-
nosti kada mu se za to pružila prilika. Začudio sam se što ništa nije rekao žandarima
koji su toga dana zacijelo zaposjeli krčmu i na sve se strane raspitivali o pokojniku.
Morik je, k tome, bio taj koji je napravio veliku strku oko moje prisutnosti u krčmi.
Time je riskirao bičevanje od svojeg gospodara. Je li bio odsutan cijelog dana? Ili su
ga Totzovi spriječili da govori? Jesu li oni imali štogod za skriti? Zašto se inače Mo-
rik ne bi javio prokuratoru Rhunkenu kada je ovaj ispitivao gazdu i njegovu ženu?
Ženu…
Tri retka na dnu isprave posvjedočila su da je gospođa Totz gospodinu Janu
Konnenu poslužila malo pivo i ljute kobasice. Rekla je da nikada prije nije vidjela
gospodina i da nije na nju ostavio naročit dojam. Mislila je da je napustio krčmu sam
i to oko deset navečer ili tako nekako, iako to nije mogla baš pouzdano potvrditi.
Prema njezinom mišljenju, čovjek je došao u krčmu radi dobrog jela i pića i ni iz ko-
jeg drugog razloga. Jedan jedini list papira, po redu drugi na hrpici, bio je oskudni
portret žrtve iscrtan riječima. Informacije, takve kakve su bile, dale bi se lijepo i
uklesati na njegov nadgrobni spomenik. Jan Konnen, kovač, star pedeset jednu godi-
nu, živio je sam. Nikada se nije ženio i nije imao poznatih živućih rođaka. Tih i po-
vučen čovjek, Konnen je čak i najbližim susjedima bio potpuna zagonetka. S te
osnove je Rhunken naložio opsežnu istragu o njegovu privatnom životu, ali u tom
pravcu nije ništa otkriveno. Konnen nije imao dugova, nije se družio sa ženama na
lošem glasu niti je pripadao političkim skupinama. Nije imao ništa protiv ikoga, ni-
kad nije počinio zločin niti je ikada bio uhićen. Po svemu sudeći, bio je to potpuno
nevin i nedužan čovjek koji se našao na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme i tu
je grešku platio životom. Na dnu stranice je Rhunken zapisao zabilješku: »Istrage s
ciljem utvrđivanja stranih političkih veza žrtve provedene — nijedan dokaz nije pro-
nađen«. Zadnje riječi koje je prokurator Rhunken zapisao oduzele su mi dah: žrtva
— kategorija C — protokol 2779 — lipanj 1800., I. M. O., Berlin.
Kao bilo koji mladi magistrat koji je upravo započeo svoju karijeru u novom
56
Michael Gregorio
stoljeću, tako brzo nakon revolucije u Francuskoj i Napoleonova uspona, bio sam
pročitao upravo taj protokol. Upozoravao je na moguće infiltriranje uhoda i revoluci-
onara koji bi imali za cilj podrivanje stabilnosti nacije i uvođenje republikanstva. Či-
nilo se da se Rhunken uvjerio da bi istraga trebala ići u tom pravcu i dodijelio je
Konnenu nizak, ali značajan stupanj potencijalne opasnosti.
Okrenuo sam stranicu tražeći još, ali sljedeći se list odnosio na Paulu-Anne
Brunner, sljedeću ubojičinu žrtvu. Bila je to izjava njezina muža o tome kako je
»jadna gospođa« toga dana kada je ubijena radila više ili manje sve isto što je radila
svakog drugog dana, što je uključivalo i hranjenje kokošaka, skupljanje jaja i njihovo
prodavanje nekolicini susjeda i jednom ili dva gradska dućana. »Jedino neobično što
je toga dana učinila«, zaključio je ucviljeni suprug, »jest što je otišla i dala se ubiti!«
Frau Brunner bila je društvena žena koja je posjećivala pijetistički hram dva puta na
dan, nedjeljom tri puta. Bila je poznata po poštenju, moralnoj čestitosti i dobrim dje-
lima te je zbog toga među susjedima bila silno obljubljena. Nije imala poznatih
neprijatelja. Štoviše, smatralo se da se ta žena u cijelom svom životu ni s kim nije ni
posvađala. Naravno, Rhunken je za zločin osumnjičio supruga. Heinz-Carl Brunner
bio je dva dana zadržan u zatvoru i podvrgnut »temeljitom ispitivanju«. Ukratko, ši-
bali su ga dok nije vrišteći molio milost i onda su ga pustili a da nije rekao išta inkri-
minirajuće. U vrijeme ubojstva, kao što je potvrdilo nekoliko susjeda zemljoradnika,
Brunner je radio u svom polju s dvojicom svojih pomoćnika i tu se njegov alibi nije
moglo oboriti. Stoga, on je čist. Još jednom je Rhunken dodao bilješku koja je izgle-
da opisivala smjer u kojem se istraga počela kretati: »Političke veze ili radikalne
sklonosti nisu dojavljene ni nađene. Prot. 2779?«
Bit će da sam jauknuo.
»Je li sve u redu, Herr Stiffeniise?« zabrinuo se Koch.
»Je li prokurator Rhunken surađivao s nekim drugim magistratom? Hoću reći,
je li mu možda tko pomagao prikupljati dokaze ili izjave svjedoka?«
»O, pa ne, gospodine«, odmah je odgovorio Koch. »Herr prokurator je uvijek
radio sam, to sigurno znam. Nije imao povjerenja ni u koga.«
Kimnuo sam i pogledao sljedeći list papira, odnosno izvješće koje se ticalo dru-
ge žrtve u nizu. Kako sam pročitao ime žrtve, tako me protresao električni udar koji
je projurio mojim žilama. Johann Gottfried Haase? Kako sam se proklinjao zbog te
nedosljednosti! Kad smo tog dana putovali u Königsberg, namjerno sam preskočio
ime najvažnije osobe koja je umrla od ruke toga ubojice. Johann Gottfried Haase bio
je međunarodno poznat naučenjak i često objavljivan autor. Nekoliko godina ranije
pročitao sam pamflet koji je napisao. Profesor orijentalnih jezika i teologije na Sve-
učilištu u Königsbergu izazvao je senzaciju kada je objavio da rajski vrt nipošto nije
57
bio fikcija. Zmija je doista izazivala Adama i Evu, tvrdio je znanstvenik, manje ili
više upravo na mjestu na kojem smo mi stajali. Prema Haaseu, Königsberg je izgra-
đen upravo na izvornom lokalitetu biblijskog raja. Tko bi se usudio ubiti tako emi-
nentnu osobu?
Idući dalje niz stranicu, željan novih detalja, nisam mogao ne nasmijati se.
Uistinu, prasnuo sam u glasan smijeh, a narednik Koch me promatrao s izrazom
ozbiljne zabrinutosti.
»Kakav sam bio idiot«, rekao sam.
»Gospodine?«
Ime žrtve jest bilo Johann Gottfried Haase, ali to nije bila osoba na koju sam ja
mislio. Bio je to običan slučaj dvojice ljudi istoga imena. Ubijeni Johann Gottfried
Haase bio je siromašni slaboumnik. Spajao je kraj s krajem skupljajući mrvice usta-
jalog kruha i ostatke kolača u gradskim pekarnicama i proseći novac od slučajnih
prolaznika. U gradu su ga svi znali iz viđenja, ali nitko ga nije dobro poznavao. Pro-
kurator Rhunken zapisao je primjedbu da nije nađen pisani podatak o njegovu rođe-
nju — on znanstveniku nije bio ni daljnji rođak. Nitko nije mogao reći ni je li ikada
bio u školi, je li proveo noć u ubožnici, mjesec dana u sirotištu ili godinu dana u
zatvoru, iako se policija raspitivala o svim tim činjenicama. Herr Haase je bio, reklo
bi se po svemu, nitko i ništa. Rhunken je dodao »NIJE OTVORENO POLITIČAN«.
Nije povukao ni očitu poveznicu s poznatim imenjakom ubijene žrtve. Ipak, ponovno
sam si postavio ono zbunjujuće pitanje kojim sam se već bavio — čemu ubijati takvo
jadno i prilično beskorisno stvorenje? Orijentalist i lingvist teolog mogao je u nekim
krugovima izazvati priličnu nesklonost, ali što s ubogim prosjakom? I opet, protokol
broja 2779 pojavio se na dnu stranice.
Bio je to lajtmotiv. Mogao sam se samo pitati što je nagnalo prokuratora
Rhunkena na zaključak da su ubojstva politički motivirana. Jedino što sam našao za-
jedničko kod tih žrtava bila je odsutnost bilo kakve politike u njihovim životima. Je
li se njihova apolitična pojava njemu činila kao fasada? Dopisao je bilješku koja je
navodila na to da bi Konnen mogao biti tajni agent. Je li tako vjerovao i za druge? I
ako je tako, za koju stranu silu je mislio da špijuniraju? I sam zbunjen, prešao sam na
sljedeći list papira.
Očito bez ikakvog redoslijeda, na tom se mjestu našla izjava babice koja je pro-
našla tijelo Jana Konnena. U svemu što sam prije pročitao, bila je spominjana samo
preko njezinog zanimanja, a nikada po imenu, što jest bilo čudno. Brzo sam prošao
kroz informacije. Opet, ime nije spomenuto. Rano toga jutra, kao što je rekla misteri-
ozna babica, dok je išla poroditi ribarovu ženu koja je živjela pri dokovima, naletjela
je na tijelo čovjeka za kojega je mislila da se spotaknuo i pao uza zid. Jedan je do-
58
Michael Gregorio
nekle važan detalj dopunjavao oskudne iskaze koje sam bio pročitao prije u kočiji.
»Znala sam da je zlo u tome«, izjavila je. »Sotona je koristio svoje kandže.«
Zastao sam. Narednik Koch je upotrijebio isti izraz kada mi je prvi put spome-
nuo zločine, ali na što je točno ona mislila? Ta praznovjerna žena vidjela je truplo
svojim očima. Zašto bi upotrijebila te riječi da bi opisala ono što je vidjela? Ime
vražje, primijetio sam, u Königsbergu je uvijek odmah iza ugla. Već sam bio čuo
kako ga spominju s mnogo familijarnosti Koch, Rhunkenova sobarica, doktor Vigi-
lantius i vojnici u tvrđavi. Možda to i nije ništa više nego površinska manifestacija
snažnog religijskog sektaštva po kojem je taj grad bio poznat u cijeloj Prusiji? Pije-
tisti su dominantna snaga u Königsbergu; sveučilište vrvi njima. Njihovo tumačenje
Biblije pod vodstvom pijetista navelo ih je na zaključak da se vječno spasenje može
postići samo svakodnevnim hrvanjem s vragom i njegovim iskušenjima. Čak su
izmislili poseban izraz za to, Busskampf, i propovijedali da je to bitka koju svaki pra-
vi vjernik mora voditi i u njoj pobijediti želi li ući u kraljevstvo nebesko.
Odmahivao sam glavom i pročitao do kraja. Lublinsky i Kopka, dvojica časni-
ka koji su supotpisali ženinu izjavu i na temelju nje sačinili svoj izvještaj, nisu je do
kraja pritisnuli da bi došli do detalja. Zaista je nisu pitali mnogo. Nisu je pitali čak ni
kako se zove! Uostalom, nije ju pitao ni izvrsni među izvrsnima, moj prethodnik pro-
kurator Rhunken…
»Vaš pretpostavljeni nije mnogo zapisivao, Koch«, rekao sam odlažući list.
»Istina, gospodine, vrlo točno. Sve je on to držao u glavi, stvarno jest.«
Nisam ništa rekao, misleći u sebi kako način na koji se prokurator Rhunken ba-
vio istraživanjem nije bio baš sjajan primjer savršenstva. Određena razina profesi-
onalne zavisti mogla je objasniti nevoljkost da mi usmeno prenese ono o čemu ta
skoro pa nikakva dokumentacija nije govorila, ali to niti je išlo u prilog njegovoj re-
putaciji kao čovjeka niti je meni imalo olakšavalo posao istrage.
Na kraju se nalazila kratka bilješka koja se ticala Jeronimusa Tiffercha, notara
čije sam tijelo prije sat vremena pregledavao u podrumu. U njegovom slučaju pojavi-
la se iznimna i primjetna razlika. U pogledu njegove osobne prošlosti i navika nije se
nalazilo baš ništa. Tek potvrda da je mrtav. Nitko nije ispitan, truplo nije pomno
pregledano. Činilo se da čak ni liječnik nije pozvan da ustanovi smrt i o tome ovjeri
osmrtnicu. Iz toga proistječe da nitko nije ni nagađao mogući uzrok smrti. Kao i u bi-
lješkama koje sam čitao ranije toga dana u kočiji — a do sada već naviknut na
izostavljanja — nije spomenuto oružje koje je moglo biti upotrijebljeno za ubojstvo
ni kakvu je ranu to oružje moglo nanijeti. Nedvojbeno je bilo da je uobičajeni tijek
istrage u ovom slučaju bio prekinut. Je li uzrok moglo biti očekivanje mog dolaska?
59
Začulo se kucanje na vratima. Ne dižući glavu s posla, čuo sam Kocha kako
mrmlja s nekim na pragu.
Nadasve me smetao, razmišljao sam, očiti propust u svim spisima koje sam
pregledao. Naime, nigdje se u Rhunkenovim bilješkama nije spominjalo ime te
»iznimne osobe« koja je pozvala Vigilantiusa i mene da pomognemo riješiti niz
ubojstava u gradu. Zar on nije shvatio da je postojala paralelna, suparnička vlast koja
je vodila svoju istragu?
»Herr Stiffeniise?«
Kochov je glas prekinuo moja kombiniranja. Podigao sam pogled i našao ga
kako ukočeno stoji pred stolom sa svojim lanenim rupčićem na ustima, očiju crvenih
i otečenih.
»Što je bilo, Koch?«
»Njegova Ekselencija, Herr prokurator Rhunken, gospodine. Stražar je upravo
javio. Moj gospodar je mrtav.«
Takva ogoljena tuga rijetko se viđala na ljudskom licu. Instinktivno sam vratio
pogled na plohu stola i razbacane papire.
»Kada će biti pogreb?« upitao sam.
»Već je pohranjen u grobnicu, gospodine«, rekao je polagano prelazeći rukom
preko očiju. »Prije sat vremena, čini se.«
»Ali to nije moguće!« prosvjedovao sam. »Herr Rhunken je bio pripadnik
vlasti. Grad će se htjeti oprostiti…«
»Bila je to njegova posljednja želja, gospodine. Nije htio nikoga na svojem
pogrebu.«
Upro sam pogled u najtamniji i najdalji kutak sobe. Koch je bio silno vezan za
magistrata koji je umro. Iako teško da je mene mogao ikako okriviti za njegovu smrt,
osjetio sam skriveni tračak osude u njegovu glasu. Nisam si mogao pomoći, obuzeo
me neki osjećaj nelagode. Pola sata prije bio sam si čestitao na činjenici što sjedim u
njegovu stolcu, imam na rasplaganju njegova asistenta koji stoji spremno pred mojim
stolom, njegove arhive su mi otvorene, na tome što su njegove rijetke zabilješke vo-
đene pri istrazi trebale biti temeljito pročešljane mojim rukama, podvrgnute kritici i
provjeri. Ali eto, odjednom, on je bio mrtav.
Zbog nekog nedokučivog razloga, osjećao sam se kao da sam kriv za to.
60
Michael Gregorio
7. poglavlje
Bilo je prošlo deset navečer kad me narednik Koch te večeri ostavio pri Baltičkom
kitolovcu. Gostionica je bila puna kada sam ušao pa sam sjeo u najmirniji kutak, to
jest onaj koji je bio najdalje od vatre, kako bih prije nego naručim večeru napisao pi-
samce svojoj ženi. Ipak, ono što je izgledalo kao jednostavna stvar ispalo je mnogo
teže nego što sam očekivao. Što sam trebao reći Heleni o onome što se događalo u
Königsbergu? Što sam joj utješno mogao javiti o istrazi, a što sam trebao zadržati za
sebe? Čekao sam inspiraciju nekoliko trenutaka, ponovno se latio pera, a onda nasta-
vio:
Vjeruj mi, draga moja, da ovo ne činim u jalovom nastojanju da ponovno pri-
dobijem ljubav svog oca. Ono što se dogodilo neće nikada biti izbrisano iz nje-
gove glave, što god ja učinio ili uspio postići. Predugo sam živio s tom sjenom i
prisiljavao te da sa mnom dijeliš izbjeglištvo u Lotingenu. Vrijeme nam je sko-
vati bolji život — za nas i naše malene. Lotingen nam je bio utočište, ali oluja
je prošla. Odbijam se skrivati i dalje. Ova je istraga otvorila…
Zastao sam ne znajući kako bih nastavio. Nisam imao želje javljati ženi kakve
sam sve teškoće morao preživjeti taj dan ni kakve sam sve užase vidio. Što je ona
mogla učiniti da mi pomogne? Umočio sam vršak pera u tintu i vratio misli na
svjetliju stranu.
Herr Koch i ja smo popodne sretno i sigurno stigli u Königsberg. Ovo ti pišem
iz svojeg smještaja u blizini luke. Pravo da ti kažem, zrak je ovdje vrlo svjež!
Ipak, moja soba je topla, čista i privlačna. Kao da sam kod kuće, da tako ka-
žem…
»Gospodine?« sladunjavi me glas podsjetio na to gdje se stvarno nalazim. Jedra

žena srednjih četrdesetih godina i lica okrugla kao pun mjesec, velikih sjajnih zele-
nih očiju stajala je preda mnom i držala pred sobom prazan pladanj, što je vjerojatno
trebalo biti imitacija servilnosti.
»Ja sam Greta Totz, gospodine«, rekla je s odurnim usiljenim osmjehom,
»gazdina žena. Jeste li za večeru? Želite li nešto posebno?«
»Sve mi odgovara«, rekao sam brzo preklapajući pismo ženi. Nisam jeo još
otkako sam bio stigao u Königsberg šest sati prije, a mirisi izvrsne kuhinje koji su
ispunjavali prostoriju bili su više nego dovoljni da mi potaknu tek.
61
»Onda ću donijeti najbolje što imamo«, rekla je i otklatila se u smjeru kuhinje.

Dok je išla ka kuhinji, primijetio sam da je zastala nešto reći trojici dobrostojeće
gospode koji su sjedili u grupici prilično blizu mojem stolu.
Nešto u načinu na koji im se obratila privuklo mi je pažnju i pozorno sam je
pratio dok je išla dalje prema kuhinji, ne bih li vidio ima li takve snishodljivosti pre-
ma kome drugome. No došla je do kuhinje a da se nikome nije obratila. Zainteresirao
sam se i dobro promotrio to društvo. Iza gospode s kojom je Frau Totz upravo bila
razmijenila nekoliko riječi, najbliže vatri sjedio je tamnoput, podeblji muškarac s
crvenim fesom i sjajnom orijentalnom mornaričkom odorom, kojeg sam bio zamije-
tio ranije toga dana. Sjedio je zureći hotimice u plamen kao da u njemu traži toplinu
svoga zavičaja. Grupica ribara u suprotnom kutu pjevala je svoje pjesmice i pila jako
pivo. Ostali manje zamjetni gosti bili su raštrkani po prostoriji u grupama od dvoje
ili troje. Nekoliko žena jarko obojenih usnica i s rumenilom na obrazima sjedilo je sa
skupinom stranih mornaričkih časnika čije odore nisam znao kamo smjestiti.
Muškarci su pili i kartali se, a žene su pratile kretanje novca po stolu širom otvorenih
očiju i živahno se smješkale. Nije bilo sumnje za što su se zanimale, a ni koja će
sredstva upotrijebiti da bi to pribavile. Ukratko, bio je to prizor kakav se mogao vi-
djeti u svakoj lučkoj krčmi na baltičkoj obali za hladne zimske noći i vrlo brzo mi je
gledanje dodijalo.
Upravo sam bio rastvorio svoje pismo i uzeo pero spreman nastaviti, kada je
sjena pala na moj list. Iznenađen takvom iznimnom hitrinom, podigoh pogled očeku-
jući Frau Totz s mojom večerom. Umjesto nje, nada mnom je ruku stisnutih iza leđa i
uspravan stajao Morik, potrčko. Izgledao je kao pješak koji čeka trenutak da se s
povjerenjem obrati svojem nadređenom časniku.
»Kako ti mogu pomoći?« pitao sam ga.
»Oni ljudi tamo na stolu pored«, prosiktao je kroz kut usana. Naginjući se pre-
ma naprijed, širom otvorenih očiju i netremice gledajući, dodao je: »Sastaju se u po-
drumu u gluho doba, gospodine. Pretvarajte se da nešto naručujete ili će shvatiti…«
Pokušao sam pogledati mimo njega, ali je stao čvrsto kraj stola i tijelom zakla-
njao vidik. »Slušaj ti, dječače«, počeo sam strogo.
»Ali molim vas, gospodine!« panično je prošaptao. »Budite glasni ili sam
nagrabusio.«
Naslonio sam se, smeten. Onda sam, tonom namjerno tako glasnim da bi mrtve
iz groba digao, objavio cijeloj krčmi: »Donesi mi drugo pero, dječače. I to brzo!
Vršak ovoga ovdje je uništen i ja sad ne mogu završiti pismo.«
Morik je odmah poskočio na zapovijed.
62
Michael Gregorio
»Idem smjesta, gospodine!«

Nestao je dok si okom trepnuo.
Pogledao sam pažljivije trojicu koji su sjedili nedaleko. Svaki je pušio keramič-
ku lulu i pijuckao pivo iz izdašnog krčaga. Bili su slika i prilika uvaženosti. Gazdari-
ca se ponovno pojavila iz smjera kuhinje i krenula ravno k mojem stolu iako nije bilo
nikakvog znaka da bi to moja večera mogla stići. »Je li sve u redu, Herr Stiffeniise?«
htjela je znati ne skidajući smiješak s lica. »Je li vas naš Morik uznemiravao?«
»Trebao sam pero«, rekao sam. »Mali će mi to srediti.«
»O, pa to ste trebali mene pitati, gospodine«, rekla je, obrisavši lice dlanom.
Izgledalo je kao da joj je pao kamen sa srca zbog onoga što je upravo čula od mene.
»On je takva napast, taj mali! Ne može mu se ništa povjeriti! Pazite se i svakako mi
javite ako napravi bilo kakvu nepodopštinu! Hoćete li, gospodine?«
»Bez daljnjega, hoću!« uvjeravao sam je.
»Idem ja sad do kujne«, izjasnila se Frau Totz i odšepesala kimnuvši usput u ti-
šini onim muškarcima za susjednim stolom.
Odložio sam pismo, jer su mi pažnju privukla trojica stranaca. Moju znatiželju
pobudilo je čudno sporazumijevanje s gazdaricom. Možda je Morik govorio istinu?
Nešto oprezno i odmjereno u ponašanju te trojice svakako nije spadalo u ponašanje
ljudi u lučkoj krčmi. Nisu se šalili ni smijali, a i činilo se su među sobom razgovarali
nepotrebno tiho.
Spontano sam ustao i krenuo prema vatri kao da namjeravam ogrijati ruke. Dok
sam prolazio mimo njihova stola, načuo sam frazu na francuskom. Je li to potaknulo
dječakovu maštu, to što je jedan od tih ljudi za stolom govorio jezik Napoleona Bo-
napartea?
»Vaša pera, gospodine!« doviknuo je Morik glasno od mojeg stola, držeći ih vi-
soko kako bi ih svi u prostoriji mogli vidjeti. Vratio sam se k svojem stolu prisjećaju-
ći se svega onoga što su i gazdarica i njezin suprug govorili o dječakovoj nepouzda-
nosti.
»Nadam se da sam ih naoštrio onako kako ste imali na umu, gospodine!« rekao
je glasno, a zatim mi se naklonio i šaptom dodao: »To su Francuzi. Stigli su prije tri
dana.«
»Pa? Što s tim?« rekoh tiho, uzimajući jedno pero i isprobavajući ga po papiru,
igrajući svoju ulogu u toj šaradi.
»Izvrsno, gospodine! Oštar nož za slučaj da se opet rascijepe.«
No nije se pomaknuo da me ostavi na miru dok je gazdarica prolazila noseći još
63
vrčeva pjenušava piva ribarima koji su se veselili u kutu. Čim je otišla, Morik se opet
stišao. »Zaustavite ih, gospodine! Prije nego što opet udare!«
Netremice sam ga promatrao. Stajao je osvrćući se po prostoriji s ukočenim
smiješkom isklesanim na usnama. Bojao se, to se prilično jasno vidjelo.
»Da zaustavim koga?«
»Te Francuze, gospodine! Onaj je čovjek ubijen prije dvije noći. Oni su već bili
tu i ubit će ponovno.«
»Zašto bi oni ikoga ubijali?« pitao sam tiho držeći pero prema svjetlu kao da ga
proučavam, sad već pažljivije igrajući svoju ulogu.
»Dajte da ja pokušam, gospodine!« Morik je glasno rekao, istrgnuo pero iz
moje ruke i zgrabio papirić s hrpice koju sam si bio pripremio. Napisao je nešto
drhtavom rukom, a onda pogledao u mene promatrajući moju reakciju.
»Napoleon namjerava napasti Prusku«, pročitao sam.
Prije nego što sam stigao progovoriti, on je uzeo papir i zamotao ga u kuglicu,
otišao do kamina i bacio je duboko u vatru. Nije se vratio za moj stol. Umjesto njega,
kraj mene se pojavila Frau Totz. Zacijelo ju je Morik bio primijetio.
»Izvolite večeru, gospodine«, rekla je stavljajući na stol tanjur velik koliko i
pun. »Nadam se da niste previše čekali.«
Njezine oštrovidne oči su pratile Morika kad se udaljio od kamina i ušao kroz
kuhinjska vrata.
»Je li vas Morik poslužio kako valja?« upitala je.
»Čini se vrlo uslužnim momkom.«
»Stalno stvara gužvu kada dođu novi gosti«, objašnjavala mi je. »A previše
buke diže za svoje dobro, taj mali! Hoće mi sestru u grob otjerat, da! Ima samo nje-
ga. To što radi tu kod nas u krčmi sa svim tim mornarima koji dođu, zavrtjelo mu je
glavom. Gura nos u svačija, samo ne u svoja posla. Neka vam je dobar tek, gospodi-
ne.«
Je li to bilo istinito objašnjenje dječakova ponašanja? Slučajnost što je prva
žrtva nepoznatog ubojice provela svoju zadnju noć na Zemlji u baru Baltičkog kito-
lovca mogla bi biti izvor dječakova naklapanja. No u tom me trenu pogodio drugi
aspekt ove situacije. Je li ta osoba, koja me pozvala u Königsberg i koja je stajala iza
stvari koje su se do tada dogodile, također odlučila i da bih trebao odsjesti u Baltič-
kom kitolovcu? Je li sumnjala da se tu događa nešto nezakonito? I ako je tako, što
bih ja po tom pitanju trebao učiniti?
Odlučio sam učiniti dvije stvari. Imao sam namjeru razgovarati nasamo s Mori-
64
Michael Gregorio
kom o njegovim apsurdnim insinuacijama. Nakon toga, ispitao bih detaljno Herr
Totza imajući na umu izjavu koju je dao pred prokuratorom Rhunkenom. Ali prvo,
imao sam prazan želudac za koji se trebalo pobrinuti. Uzeo sam žlicu i vilicu i
zdušno se bacio na taj posao, večerajući bogati goveđi bujon s povrćem i pečeno pile
s obiljem onih malih repica koje se spremaju pod led i čuvaju do duboke zime. Vino
je bilo bijelo, sjajna berba uvezena iz pokrajine Nahe. Bilo je iznenađujuće dobro.
Kako god bilo, jedući nisam ispuštao iz vida onu trojicu na koje je Morik
sumnjao. Jedan od njih trojice posebno mi je zapeo za oko. Viši, krupniji i stariji od
svojih drugova. Samosvojan i oprezan, reklo bi se, i suzdržan u razgovoru s ostalima,
činio se više zainteresiran za ono što se događa u krčmi nego ostala dvojica. Svako
malo bi spustio glavu i rekao im u povjerenju nešto potiho.
Francuske uhode u uroti protiv Prusije? Ubijaju nedužne ljude po ulicama? Tre-
balo je maštu svojski rastegnuti da bi se povjerovalo u ono što je o njima rekao Mo-
rik. Kakva je vojna svrha takve paklene strategije? Žrtve nisu imale nikakva značaja
kao građani. Njihove smrti ne bi utjecale na grad i njegovu obranu, osim, možda, ši-
renjem panike. Bi li širenje panike pomoglo Bonaparteu u napadu na Prusiju i kada
bi se događalo samo u Königsbergu?
Nisam primijetio sve dok nije bilo prekasno da trojica strane gospode gledaju u
mojem pravcu. Dok sam ja njih mentalno razmatrao, oni su mene fizički promatrali.
Odjednom je najviši — vođa, kako sam ga ja samom sebi označio — ustao i prišao
do moga stola.
»Dobra večer, gospodine«, započeo je uz uljudan naklon. »Zovem se Guntar
Stolzen. Nadam se da vam ne smetam?«
»Nikako! Završio sam s objedom, Herr Stoltzen«, rekao sam, zavalio se na
naslon svoje stolice i pogledao u njega. »Što mogu učiniti za vas, gospodine?«
»Moji prijatelji i ja smo draguljari«, započeo je kimajući glavom preko ramena
u pravcu preostale dvojice članova družine. »Potrčko nam je jučer rekao za niz
ubojstava u gradu, gospodine. Rekao nam je da ste tu radi istrage.«
Dakle, Morik je imao posla i s njima.
»Ispričavam se, gospodine«, nastavio je, »ne bih želio ostaviti dojam da sam od
onih koji guraju nos u tuđe poslove prije nego u svoje, ali zabrinuti smo za svoju si-
gurnost. Još je dalek put pred nama i… razumijete što želim reći. Nosimo drago ka-
menje u Talin. Uznemirilo nas je to što smo čuli. Jedno je biti opljačkan. Biti opljač-
kan i umoren nešto je sasvim drugo!«
Otpio sam gutljaj vina da malo priberem misli. Očito, taj je Morik bio mutika-
ša. Prepao je te jadne putnike i s lakoćom pobudio moje sumnje. Frau Totz imala je
65
pravo što se njega tiče. Taj je dečko definitivno bio mali izgrednik.
»Vi ste Francuz, zar ne?«
»Nijemac, gospodine, moji su suputnici Francuzi. Već smo mnogo puta propu-
tovali istočnu Prusiju i do sada nam se nikada nije dogodilo ništa neugodno, ali ovo
što čujemo je zabrinjavajuće. Ako su pljačkaši počinitelji tih umorstava, tada bismo i
mi bili u opasnosti. Ne mislite li tako?«
»Gdje ste čuli da su te zločine počinili kradljivci?« zanimao sam se, očekujući
da će nekako ponovno iskočiti Morikovo ime.
»Ima li kojeg drugog razloga za ubijanje nevinih ljudi?«
»Hoćete li reći da nema smisla ubiti ako od toga nema koristi, gospodine?«
Herr Stoltzen se nasmijao i kimnuo glavom.
»Biste li bili sretniji kad bih vas uvjerio da su ubojstva počinjena iz političkih
motiva?« iskušavao sam ga.
»Politika?« namrštio se vidno iznenađen takvom pretpostavkom. »Jesu li ti lju-
di zbog toga ubijeni, gospodine?«
Odmahnuo sam glavom. »Vi ste si stvorili jedno mišljenje o tome, a ja nudim
alternativu u kojoj je sigurno i vaše putovanje i suputnici i ono što nosite sa sobom.«
»Politička urota?« zamislio se. »Čemu, gospodine?«
Slegnuo sam ramenima i stavio komadić kruha u usta, polako žvačući neko vri-
jeme prije nego što sam odgovorio.
»Zamislimo da bi netko želio, iz razloga koji sada još nisu poznati, posijati užas
u Königsbergu. Salva naizgled slučajnih ubojstava pogodila bi metu, što kažete?«
»Ako je to pravac u kojem vodite istragu, želim vam sreću. Ja bih vas sada
ostavio da na miru probavite svoj obrok«, rekao je topla osmijeha i vedra pogleda, i
kao da se namjeravao vratiti za svoj stol.
»Politička vas urota ne zabrinjava, dakle?« rekao sam ne želeći prekinuti razgo-
vor.
»Naravno da me brine, gospodine, ali takvo objašnjenje znači i da putnici od
zanata kao što smo moji prijatelji i ja možemo nesmetano nastaviti svoje poslove.
Kad je u pitanju trgovina, vlade su jedna drugoj nalik kao jaje jajetu.«
»Drago mi je ako ste sada smireniji«, odgovorio sam s osmijehom.
Herr Stoltzen se naklonio i uzvratio smiješkom. »Moji prijatelji i ja ćemo vam
nazdraviti. Ako dopustite, gospodine?« Odmjereno je kucnuo petama, vratio se svo-
jim pratiteljima i tiho im govorio, a onda su svi podigli vrčeve i veselo mi se
osmjehnuli.
66
Michael Gregorio
Uzvratio sam im podižući svoju čašu.

Pomislio sam kako sam upravo ispitao svojeg prvog osumnjičenog.
Ispio sam vino sve do taloga, a zatim, poželjevši prvo kimanjem glave laku noć
trojici muškaraca, ustao i povukao se na prvi kat, u svoju sobu. Vatra je bila priguše-
na za noć, bakreni vrč pun vode grijao se pri ložištu. Usprkos tome što sam bio mrtav
umoran, sjeo sam još završiti pismo supruzi.
Pregledavajući ono što sam dosada zapisao, draga, nalazim da sam propustio
javiti napredak moje istrage. Možda sam našao trag koji ću pratiti i nadam se
da neću dugo boraviti ovdje u Königsbergu. Tako, s tim dobrim vijestima, ša-
ljem ti svoje srdačne pozdrave.
Dodao sam još nekoliko nježnih riječi ljubavi za djecu, a zatim zapečatio
omotnicu i odložio je. Ostavivši svijeću na prozoru dok sam se presvlačio u odjeću
za noć, nehajno sam bacio pogled kroz prozor ne bih li vidio sniježi li još. Nebo je
bilo jednolična masa teških uskovitlanih oblaka, mjesec se jedva vidio. Baš sam se
bio okretao kako bih otišao u krevet, kad mi je za oko zapeo nagao pokret u prozoru
na suprotnoj strani dvorišta. Zirkajući kroz zamagljeni prozor uhvatio sam obris
tamne figure u sobi preko puta kako drži natkrivenu svijeću i glava joj je okrenuta na
jednu stranu kao da prisluškuje. Figura je izgledala groteskno jer su pod treperavim
svjetlom svijeće oči izgledale kao dvije velike crne rupe, a čelo i nos monstruozno
izopačeni sjenama. Lik je na trenutak odložio svijeću na prozorsku dasku i tada sam
ga prepoznao. Bio je to Morik.
Čime li se to dječak igrao?
Digao je pogled i mahnuo rukom. Mali je znao u kojoj sam sobi i činilo se da
pokušava privući moju pažnju. Misli su mi poletjele k trojici putujućih trgovaca. Je li
se usudio uhoditi ih? Taj je potrčko doista bio napast. Odlučio sam porazgovarati s
njim odmah ujutro. Prije ili kasnije bi se taj dječak mogao dovesti u ozbiljne neprili-
ke.
Navukao sam zastore, odlučan da ne želim više imati ništa s njim i njegovim
bedastoćama. Bio je to dug dan i ja sam bio potpuno iscrpljen. Brzo sam se umio i
oprao ruke pa se povukao u krevet. Prhke i svježe lanene plahte i njihov opojan miris
ribljeg sapuna i uškrobljene čistoće izazvale su snažan osjećaj ugode dok sam se
ušuškavao pod perinu. Znao sam da ću brzo zaspati, ali u onim osjetljivim trenucima
prije nego će mi Morfej potpuno omamiti osjetila, iznenada se trgoh od straha. Jesam
li to bio sanjao ili sam stvarno vidio sjenu kako se prikrada Moriku iza leđa? Blijeda
prilika koja je tako brzo nestala, da je moja svijest nije stigla zamijetiti.
67
Poskočio sam, iskočio iz kreveta i poletio do prozora. Razmaknuvši zastore,

pogledao sam preko dvorišta. Sve je bilo tamno s druge strane. Ništa se više nije vi-
djelo.
Ni svijeća. Ni Morik. Nije bilo traga ni ljudima ni duhovima.
68
Michael Gregorio
8. poglavlje
Prve blijede natruhe zore pomilovale su zastore oko mojeg kreveta, no bio sam
potpuno budan već sat vremena. Uobičajena noćna mora probudila me je gušenjem.
Kosa mi je bila slijepljena na čelu, udovi ukočeni, a srce mi je kucalo u grlu. Ipak,
užasavajući san bio je nekako blaži nego inače u svojoj odurnosti. Stijena jedva da
mu je prodrla u lubanju. Trava nije bila crvena od krvi. Njegove staklaste oči kao da
nisu bile tako ukočene i optužujuće kao što je prije to znalo biti. Prvi put u sedam go-
dina koliko mi san napadaju takve more, nisam se ukočio od straha. Pomaknuo sam
se. Pokušao sam ga primiti, u skokovima sam silazio s vrha stijene držeći njegov
spas u ruci. Ovoga puta nisam mogao biti optužen za nemar. Bio sam već izvadio bo-
čicu iz džepa i osjećao sam njezin hladan dodir pod jagodicama prstiju, sunčev blje-
sak je rasvijetlio svjetlucavu sadržinu i ona se bljeskala sjajna kao tekući jantar…
Odbio sam ta sjećanja kad sam skočio iz kreveta i tresući se od hladnoće podja-
rivao sive ugarke svoje vatre dodajući oblanjke i veće trješčice koje je večer prije
Morik pripremio u tu svrhu. Prvi plamičci zapalucali su u život, a ja sam postavio
bakreni vrč nad vatru kako bih podgrijao vodu kojom sam se umivao večer prije.
Prešao sam do prozora i pogledao kakav je dan. Bilo je još snijega te noći, no biserno
sivo nebo bilo je bez prijetećih oblaka. Čekao me je leden dan, pomislio sam gleda-
jući izrazito duge ledenice koje su visjele sa žlijeba nad mojim prozorom. Prozor na
kojem sam večer prije vidio Morika bio je taman, vidio sam tek odsjaj svoje svijeće.
Što je to dječak ondje tražio? Je li ga tko pratio, možda suučesnik, ili mi se cijeli pri-
zor samo pričinio?
Ogrnuo sam se prekrivačem s kreveta i sjeo za stol sastaviti popis stvari koje
sam imao namjeru obaviti toga dana. Ime pravnika Jeronimusa Tiffercha nalazilo se
na vrhu. Tad je bio mrtav već treći dan i tragovi su se već hladili. Toga se dana valja-
lo vrlo ozbiljno primiti posla od samog početka. Dovoljno sam vremena izgubio na
onoga nekromanta prethodne večeri. Nisam daleko odmakao sa svojim poslom kada
sam začuo nekakav šušanj s vanjske strane svojih vrata.
»Morik!« pomislio sam, brzo usto i nečujno otišao do vrata u namjeri da tog
malog smutljivca uhvatim nespremnog. Dječak je opet nekog uhodio. Sada sam to
bio ja.
Naglim trzajem širom sam otvorio vrata.
Frau Totz klečala je u hodniku pomno zureći u mjesto gdje je ni tren prije bila
ključanica. Pala je unatrag na svoju krupnu stražnjicu i zamlatarala nogama po zraku.
Oteo joj se uzvik iznenađenja. Sekundu poslije već je bila na nogama, gledala me u
69
oči kao da se ništa neobično nije dogodilo, a onaj njezin snishodljivi osmijeh, koji je
već po navici stalno nosila, bio je na svojemu mjestu, kao da ga je uklesala u svoje
lice.
»Dobro jutro, Herr prokuratore«, cvrkutala je veselo. »Nadam se da vam nisam
smetala? Učinilo mi se da sam vid'la tračak svjetla pod vašim vratima i nisam znala
bi li zakucala. Zanimalo me je l' biste htjeli neki specijalitet za doručak.«
»Sinoć sam vam rekao što hoću za doručak«, odbrusio sam joj. »Kruh, med,
vrući čaj.«
Taj smiješak nije ni blijedio niti je zatreptao unatoč mojoj neprijaznosti. Bio je
čvrst, nepokretan, zastrašujuć u svojoj žestini, pogotovo tako rano ujutro.
»Imamo svježeg sira i odabrane odreske od šunke u smočnici«, nastavila je teč-
no. »Pa sam mislila možda bi htjeli probati…«
»Neki drugi put«, rekao sam prekinuvši njezino navaljivanje. Gazdarica je uho-
dila mene. Morik je večer prije uhodio druge goste. Netko treći uhodio je Morika. Je
li uhođenje bila zarazna bolest u kući Totzovih? Nisam mogao suzdržati prizvuk
sarkazma kada sam dodao: »Vaša zabrinutost za moju dobrobit vrlo je ohrabrujuća,
gospođo. Odmah mi pošaljite Morika, ako nemate ništa protiv.«
Glavu je pokrila broj premalenom lanenom kapicom ispod koje se njezina
crvenkastosmeđa kosa upornim radom probijala van. Kapica je skliznula prema nje-
zinom desnom ramenu i onaj groteskni osmijeh polagano je blijedio sve dok nije bio
jadna, blijeda slika ranijeg sebe.
»Morik?« prošaptala je. »Taj je mali već prije sat vremena trebao biti na poslu
u kuhinji, ali nema ga ni za lijek. Mislila sam da je možda bio tu da vas probudi,
gospon.«
»Morik, ovdje?« Je li to bio njezin pravi motiv za virenje kroz ključanicu?
Oklijevao sam, pitajući se u kakvom sam to leglu ološa odsjeo. »Njegova soba je na
drugom kraju dvorišta, preko puta moje, zar ne?«
Teška sjena joj je preletjela čelom. »O ne, gospon«, rekla je. »Morik spava u
kuhinjskom zapećku.« Pustila je uzdah. »Bolje idem ja vidjet šta je sad smislio, ako
dopustite…«
»A tko onda stanuje u toj sobi?«
»Ta soba, gospon?« rekla je zbunjeno, bacivši pogled na drugu stranu dvorišta.
»Nitko, gospon. Prazna je otkako su prošlog četvrtka otišla dva poslovna čovjeka iz
Hannovera.«
»Ali ja sam sinoć ondje vidio nekoga i mogao bih se zakleti da je to bio Mo-
rik.«
70
Michael Gregorio
»Sigurno ste se prešli, gospon«, odmah je odgovorila, a osmijeh joj se vratio na

lice kao pokladna maska, no ovaj put napet i tvrd, još drskije patvoren. »A sad, ako
dopustite, trebaju me dolje, u kuhinji.«
»Kada ga nađete, Frau Totz, pošaljite mi Morika s doručkom, molit ću.«
Ženine usne napućile su se kao kad se drsko dijete prisili prešutjeti primjedbu
zbog koje bi sigurno bilo prekoreno. Što god da je htjela uistinu reći, samo je rekla:
»Kako god želite, Herr Stiffeniise.«
Vratio sam se k svojem stolu i dodao još nekoliko redaka na popis stvari za
obaviti toga dana. Potom sam se umio i pažljivo obrijao, odjenuo čistu lanenu košu-
lju i najbolje smeđe odijelo pa iz putne futrole izvadio periku. Lotte se bila sjetila
spakirati je iako je moj odlazak bio iznenadan. Nerado sam nosio periku jer mi je od
nje tjeme postajalo usijano i sve me je svrbjelo pa sam je u načelu i izbjegavao, ali u
tadašnjim sam je okolnostima morao nositi zato što nisam više bio privatna osoba.
Građani Königsberga imali su svako pravo od čovjeka koji je došao spasiti grad oče-
kivati službeno ponašanje. Ta bi nakupina srebrnih uvojaka, mislio sam, mogla mojoj
pojavi pridodati ozbiljnost koju joj, reklo bi se, oduzima moje mladenačko lice. A i
mogla bi mi, razmišljao sam, štititi uši od studeni…
Čulo se kucanje na vratima i Frau Totz se opet pojavila. Nosila je pladanj s do-
ručkom.
»Nigdje ga nema«, objavila je, smrknuta. Toga puta nije se ni pokušala nasmi-
jati. Njezine zelene oči pobjegle su od mojeg pogleda i zavrludale prostorijom kao da
se nadala da bi se dječak mogao igrati skrivača, kao da sam i ja sudionik u igri.
»Mislite li da se skriva pod mojim krevetom?« pitao sam je.
»O ne, gospon! Odakle vam to!«
Unatoč tome, ipak je sijevnula očima prema krevetu. »Trebao je biti dolje u ku-
hinji i sređivati doručak«, polako je promrmljala.
»Vjerojatno je izišao van po kakvu nalogu«, rekao sam da bih okončao tu temu.
»A sad, mogu li ja dobiti taj svoj doručak?«
Frau Totz se jarko zarumenjela i uzviknula: »O, jadne li mene! Oprostite mi,
gospon!«
Uzeo sam pladanj iz njezine ruke i pogledao je ravno u oči. Sitni grašci znoja
počeli su izbijati na njezinu čelu na rubu kose boje đumbira.
»Čega se vi to zapravo bojite, Frau Totz?« pitao sam.
»Pa, gospon… nije da se baš bojim«, nesigurno je promrmljala, »ali Morik je
takva usijana glava. Tikva mu je puna čudnih ideja.«
71
Njezin način govora doživljavao sam aluzivnim koliko i iritantnim.

»Kako to mislite čudnih ideja, Frau Totz?«
»Pa to sam vam rekla, gospodine. A probala sam vam i sinoć reći. On smisli
stvari.« Pogled je uprla u svoje mesnate ruke; činilo se da imaju svoje vlastite ma-
nevre koje nije mogla kontrolirati. »Uvijek neka psina na umu, kod tog malog«,
nastavila je. »Moj Ulrich baš sinoć veli kako se moj nećak čudno ponaša otkako ste
vi došli, gospon. Postavlja pitanja tko ste, zašto ste došli i takve stvari. Izgleda da
Morik misli da ako ste tu, a ne u gradu, da je to zato da nadzirete krčmu.«
Opet je živčano zirkala po sobi pa ponovno pogledala u mene, a meni je posta-
jalo sve jasnije da moj dolazak u Baltički kitolovac nije raspalio maštu samo pomoć-
nika Morika.
»Nemate razloga za zabrinutost, Frau Totz«, rekao sam u namjeri da je se rije-
šim. »Vaša kuća je daleko udobnija od tvrđave. A sada, ako nemate ništa protiv, ja
bih uživao u ovom izvrsnom doručku dok je čaj još vruć.«
Poskočila je kao šilom u stražnjicu ubodena. »O, pardon, gospon!« uzviknula
je. »Tako vam tratiti vrijeme dok imate mnogo pametnija posla! Ako štogod trebate,
samo pozvonite. U pravu ste što se Morika tiče. Kad bude vrijeme, već će se on poja-
viti, bez brige.«
Izišla je uz naklon kao da sam kralj. Deset minuta poslije moj je doručak bio
gotov, a toaleta obavljena pa sam sišao u salon, gdje je Amadeus Koch stajao kraj
vatre.
»Dobro jutro, Koch«, rekao sam energično, »drago mi je da vas vidim.«
Doista mi je bilo drago. Dan prije bilo mi je nezamislivo da ću se tako obrado-
vati njegovu grubom blijedom licu kada ga ponovno ugledam.
Koch se pokorno naklonio. »Nadam se da ste dobro spavali, gospodine? Dosta-
vio sam vaše pismo u kuću Herr Jachmanna prije pola sata«, odmah je izvijestio.
»Je li poslao pisani odgovor?«
»Nije, gospodine«
Bio sam iznenađen.
»A je li rekao da mi što prenesete?«
»Ništa, gospodine. Bio bih vam rekao da je tako. Njegov sluga je uzeo poruku i
zatvorio vrata. Čekao sam pet minuta ili više, ali bez rezultata.«
»Naravno. Pa… hvala, naredniče!«
Zurio sam u vatru razmišljajući što je to mogla značiti Jachmannova šutnja. Bio
sam naveo da ga namjeravam posjetiti u podne. Jesam li trebao zaključiti da izosta-
72
Michael Gregorio
nak reakcije znači suglasnost?

»Kočija čeka«, rekao je Koch prekidajući me u mislima. »Mislite li do tvrđave,
gospodine?«
»Je li Kliesterstrasse daleko odavde?« pitao sam.
Koch me je znatiželjno pogledao. »Milju, gospodine, ne više. To je u
poslovnom dijelu grada.«
»Vrijeme je jutros nešto bolje, nije li?«
»Snijeg je presto padat, ako na to mislite, gospodine.«
»Pođimo tada pješke, Koch. Šetnja će nam obojici dobro činiti, a i trebam se
naučiti snalaziti po gradu«, rekao sam.
Frau Totz se motala u blizini kuhinjskih vrata i neprestano me gledala meni
neshvatljivim žarom.
»Siguran sam da će se Morik svakog časa pojaviti«, javio sam joj se preko cije-
le sobe.
Kruti osmijeh ponovno joj se urezao na lice kao užasnuta grimasa na licu neke
etruščanske figurice. »Sigurno bude, Herr Stiffeniise«, odgovorila je uz naklon gla-
vom. Na trenutak sam pomislio da bi mogla i zaplakati, no samo je slegnula rameni-
ma i nestala kroz kuhinjska vrata.
Kad smo izišli na ulicu, okrenuli smo leđa ledom okovanoj luci i zaputili se du-
gom uzbrdicom Königstrasse brijega. Narednik Koch je u smjernoj tišini koračao uz
mene. Pokoji dućan s jedne ili druge strane ulice podizao bi rolete i spremao se za
radni dan, ali na ulicama nije bilo nikoga osim nas i jednog dječaka s puštenim
kovrčama i okruglom kapicom na zatiljku na kojega smo naišli negdje na polovini
ulice. Klečao je kraj posude s vodom, a u ruci je držao krpu kojom je prao boju, ko-
jom je netko napisao parolu ispod Davidove zvijezde: »Okrivite sinove Izraelove!«
Svrnuo sam pogled, ne usuđujući se misliti što bi se moglo dogoditi kad bi za-
drte usijane glave odlučile tu optužbu ozbiljno shvatiti, kao što se dogodilo prije tri
godine u Bremenu. Dvadeset sedam Židova izgubilo je živote, a još ih je tisuće mo-
ralo pobjeći.
»Otkako su počela ta umorstva, gospodine«, povjerljivo će Koch, »dosta je pri-
jetnji prema Židovima. Ratoborni pastori ne libe se otvoreno okrivljavati Židove za
umorstvo našeg Spasitelja. Ubojstvo redovnog posjetitelja crkve moglo bi u
Königsbergu izazvati krvoproliće…«
Stišao se kako smo prilazili prodavaonici duhana.
Vlasnik, mršav i visok muškarac s prljavom smeđom pregačom i crnom kapi-
73
com, odmarao se naslonjen na gredu dovratka i pušio nešto što je vjerojatno bilo nje-
gova prva jutarnja lula dok nas je hotimično odmjeravao i kimao glavom na neki po-
zivajući način. Ispustio je čujan znak prezira kada smo prošli kraj njegova Empori-
uma, a da nismo ni zastali. Bio je dovoljan letimičan pogled kroz njegov prašnjav
izlog da vidim kakvim se poslovima ondje nadaju. Prašnjavi snopovi smotanog, gru-
bog, crnog lulskog duhana visjeli su na kukicama; kratke lule od mekog drva ili od
bijele gline, požutjele od stajanja, stajale su na hrpicama kraj stoga smotuljaka suše-
nog pljesnivog sira. Kad je bio tako blizu luke, usudio sam se pretpostaviti, mušterije
koje je mogao očekivati bile su direktne i jednostavne, voljne ne birati mnogo i
nesklone nekoj posebnoj ekstravaganciji pri izabiranju. Većinom bi to bili mornari,
vojnici iz garnizona i ljudi u potrazi za jeftinim i snažnim duhanom, te lulom za koju
neće izdvojiti značajnu svotu, a koja će izdržati ne jedan udarac.
Pred sljedećim dućanom bio je izložen red kaputića načinjenih od čvrsta platna
za jedra. Bili su to ružni primjerci, umrljani morskom solju i očigledno rabljeni. Koc-
hova siva vunena teška jakna s dvorednim kopčanjem bila je nova, primijetio sam.
Moj crni ogrtač od engleske vune, koji je dizajnirala moja Helena za prigodu posjeta
u koji smo dva mjeseca prije pošli odgovarajući na poziv Baruna von Stiwalskog, čiji
je posjed Süchringern bio manje od milje udaljen od Lotingena, bio je možda trunku
lagan za to doba godine, ali nitko nije mogao posumnjati u kakvoću sukna. Unatoč
tome, vlasnik je istrčao iz radnje i na pločniku nas naklonima pozivao da uđemo u
dućan i razgledamo njegovu vodootpornu odjeću za koju je pomalo pompozno tvrdio
da »jamačno izdržava i hirove najhladnijih mora«. Mogli smo biti jedini kupci koje
je sreo u mjesec ili više dana.
Nasmiješio sam se i rekao, »Ne, hvala.«
»U pola cijene za vas, gospodo!« vikao je za nama. Nastavili smo niz ulicu, a
vlasnici dućana i dalje su pomno promatrali naše kretanje. »Izgleda da posao ne cva-
te ovih dana.«
»To je problem, gospodine. Ne samo ovdje nego gotovo svugdje u gradu. Du-
ćani se otvaraju rano ujutro«, odgovorio je, »a u tri se većina zatvara. Nitko ne izlazi
nakon što se smrači. Na zelenoj tržnici kraj katedrale ima nešto gužve oko podneva,
ali ribarnica niz Sturtenstrasse još uvijek je prilično aktivna, ovisno o stanju plime i
oseke, ali ni to nije kao što je bilo. Pogledajte ovo, gospodine«, rekao je Koch kada
smo zamakli za ugao i u luku rukom pokazivao cijelu široku ulicu popločenu kame-
nom i nastavio, »Baltijskstrasse.«
Vidio sam dva lijepo odjevena gospodina koji su kojih pedesetak metara ispred
nas hodali u istom smjeru. Na drugoj strani ulice jedna je djevojka s lanenom kapi-
com na glavi i crveno-bijelim prugama na pregači kao furija razbacivala snijeg sa
74
Michael Gregorio
stube pred nekom elegantnom gradskom kućom. Nešto dalje druga, slično odjevena
djevojka, utrčala je s pokrivenom košarom pod rukom u neku kuću i zalupila vrata za
sobom. Izuzmemo li to, ulica je bila prazna. Nije se moglo vidjeti ništa naročito.
»Na što mislite?« pitao sam.
»Baltijskstrasse je bila najprometnija ulica Königsberga, gospodine«, rekao je
uzbuđeno. »Prije godinu dana u ovo vrijeme niste na ovome mjestu mogli napraviti
korak a da se s kim ne sudarite.«
»Gdje su nestali svi ti ljudi?«
»Zabarikadirali se u svojim domovima, gospodine«, odgovorio je Koch. »Če-
kaju da se uhvati tog ubojicu.«
»Možda ste u pravu«, dopustio sam uz uzdah nelagode. Nisam nikada mogao
zamisliti da će prihvaćanje jedne istrage uključivati u sebi i vraćanje života u
Königsbergu u uobičajene tokove i sačuvati živote potencijalne žrtvene janjadi.
»Ima li čega novoga jutros, Koch?« pitao sam, odjednom shvativši koliko sam
udaljen i tih morao izgledati svojemu pomoćniku.
»General Katowice naredio je da svi muškarci ispod trideset pet godina i s bilo
kakvim vojnim iskustvom budu pozvani u aktivnu službu, Herr Stiffeniise«, odgovo-
rio je Koch uobičajeno srčano. »To je dodatni razlog zašto je grad tako prazan. Gene-
ral želi strogi nadzor nad svim poznatim agitatorima, stranim državljanima, pa i svim
ljudima koji nisu iz grada.«
»Postoji li kakav popis, Koch?«
»Pretpostavljam da bi morao postojati, gospodine.«
»Možete li mi pribaviti prijepis tih imena?«
»Pokušat ću, gospodine. Samo nebo zna koliko će biti cjelovit. Hotele će se
lako provjeriti.« Koch je uzdisao pod tempom koji sam nametnuo, ispuštajući oblači-
će pare dok je govorio. »Ali lučko područje je sasvim druga priča. To ćete i sami vi-
djeti, gospodine. Mnogo se dolazi i odlazi, a ako su u Baltičkom kitolovcu tražili da
se upišete u knjigu gostiju, to je bilo samo zato što su znali tko ste.«
»Želim imena svih posjetitelja koji su u protekla dva tjedna prenoćili u gradu,
naredniče«, odvratio sam nepokolebljivo. »Što se Baltičkog kitolovca tiče, on će nam
biti izvrsno mjesto za početak lova na ubojicu. Ondje su odsjela dvojica Francuza s
njihovim Nijemcem pratiocem, za sebe kažu da su putujući trgovci. Želio bih o nji-
ma doznati više.«
Koch je neko vrijeme šutio.
»Želite li da ih ispitamo, gospodine?« naposljetku je pitao ozbiljno, kao da
75
misli kako mi imputira riječi koje nisam imao hrabrosti reći.

»Ma ne, za Boga miloga!«, uzviknuh. »Dijelim strah od rulje s generalom. Mo-
ramo provoditi postupke s ciljem nadziranja situacije, ali samo suptilne metode dola-
ze u obzir. Ako su ti zločini politički motivirani, važno je uljuljkati teroriste u lažni
osjećaj sigurnosti. Ispitate li koga u sklopu službene istrage kao sumnjivca, cijeli će
grad znati kakve su nam namjere. Kada zatražim provjeru, onda mislim na povjerljiv
razgovor s vlasnikom hotela. Izvucite na vidjelo njihove sumnje, raspitajte se je li se
dogodilo išta neobično. Policija je kadra sudjelovati u takvom postupku, za ne?«
»Je li to pravac u kojem namjeravate povesti istragu, gospodine?«
»Kako to mislite, Koch?«
»Politika, Herr Stiffeniise. Sama pomisao na invaziju francuskih koljača do-
voljna je da na smrt preplaši svakoga tko živi ovdje, u Königsbergu. Postoji li takva
opasnost, trebalo bi obavijestiti generala Katowicea, a i kralja, također…«
Smjesta sam se zaustavio i suočio s njim. »Što im možemo reći, Koch? Nema-
mo ništa za priopćiti. Za sada se Bonaparte nije udostojao pokazati. Možda lokalni
agenti rade na podrivanju vlasti primjenjujući taktiku teroriziranja kako bi preplašili
stanovništvo, ali tu hipotezu još treba potvrditi. Moglo bi biti i drugih mogućnosti.«
Koch je ispuhao nos u svoj rupčić. »Mogu li vas pitati kojih to mogućnosti,
gospodine?«
Bio sam nespreman, zatečen tim pitanjem. Na kraju krajeva, pa koje su to mo-
gućnosti?
»Pa, naredniče«, počeo sam nastavljajući hodati, »jednu ste i sami izgovorili
baš jučer, u kočiji.«
»Jesam li stvarno, gospodine?«
»Spomenuli ste vraga.«
»A vi ste se, gospodine, nasmijali na to«, prigovorio je Koch i gledao me u lice,
pomno prateći ne bi li po mojim reakcijama doznao šalim li se možda s njime.
»Ne mogu si priuštiti odbaciti nijedan put, Koch«, nasmiješio sam se. »Ma ko-
liko mi se ta zamisao osobno činila dalekom.«
Nastavili smo hodati u tišini. Koch je povremeno iznosio geografske podatke o
mjestu. »Ovo je Kliesterstrasse«, objavio je naposljetku. »Koju kuću tražimo, gospo-
dine?«
Nisam odgovorio, nego sam u tišini nastavio hodati uličicom popločenom ne-
ravnim i nejednakim kamenom. S obiju strana plitkog i smrdljivog kanalizacijskog
jarka koji je tekao sredinom ulice prostirale su se nastambe različitih visina i oblika.
76
Michael Gregorio
Neke od njih bile su od izblijedjela drva i pletena pruća, poneka i od prastarog,

vjetrom opranog pješčenika. Možda ih je netko onamo postavio da zadrže one nesta-
bilnije na svojim mjestima. Gornji katovi s obiju strana kao da su se dodirivali zatva-
rajući pogled k sivom nebu. Vitraji, kao košnice naslaganih vinskih boca, osvjetlja-
vali su unutrašnjost donjih katova i istodobno zaklanjali poglede znatiželjnih. U zra-
ku je lebdio osjećaj naherenosti, nestabilnosti i nagnuća, kao da bi jedan snažan nalet
vjetra mogao zdrobiti sve te kuće.
»Na ovome mjestu je prokurator Rhunken ostavio posao nedovršen, naredni-
če«, pojasnio sam. »Pogledajmo je li onaj čovjek čije smo tijelo sinoć pregledavali
na anatomskom stolu ostavio iza sebe nešto što bi pomoglo rasvijetliti njegovu
smrt.«
Na vratima je bio mjedeni natpis:
»JERONIMUS TIFFERCH, OVLAŠTENI BILJEŽNIK I ČUVAR IZJAVA«
77
9. poglavlje
Vrata su se naglo otvorila, a u dovratku se ukazala sićušna figurica, zaostala u rastu.

Kosa i lice bili su joj pokriveni crnim čipkastim velom, iste tmurne nijanse kojom je
odisala njezina obična crna haljina. »Ured zatvoren«, zapjevušila je žena visokim
glasom. »Herr Tifferch nije više među nama.«
»Gospođa Tifferch?« pitao sam gurnuvši nogu u dovratak jer su nam se vrata
već počela zatvarati pred nosom.
Odjednom, vrata se rastvore, veo zaleprša, a iz ženinih usta otme se uzvik nalik
kokodakanju. »Ooo, ne! Hoćete vidjeti moju gospodaricu? Izrazi sućuti, a?« Preba-
civši veo preko glave, drevna je žena otkrila široko lice neobično izbačene čeljusti i
ljuto se zapiljila u nas. Iz sasušenih desni provirivale su dvije krhotine nalik razvalje-
nim zubima vremešna kunića.
»Ovo nije posjet iz kurtoazije, gospođo«, ispravio sam je. »Zovem se Hanno
Stiffeniis i istražni sam magistrat. Želio bih s vašom gospodaricom razgovarati o
smrti njezinog pokojnog supruga…«
Žena je opet zakokodakala i rekla prilično otvoreno: »Tu se baš nećete usreći-
ti.«
Ne bi se po njoj bilo reklo da joj je štogod smetalo to što joj je gospodar ubijen,
a gospodarica postala udovicom. Bez obzira na crninu, njezino je ponašanje, s obzi-
rom na okolnosti, bilo potpuno neotesano. »A što bi vi nju trebali?« pitala je.
»Trebao bih pogledati stvari gospodina Tiffercha«, rekao sam.
»Samo izvol'te«, slegla je ramenima. »Što vas sprječava?«
»Prvo bih želio dobiti pristanak vaše gospodarice.«
Žena se povukla unatrag i mahnula nam da uđemo istodobno kimajući glavom
u smjeru zatvorenih vrata s desne strane predsoblja u kojem je stajala. »Njezino
gospodstvo je ondje. U svoj svojoj slavi! Pitajte je što god želite.«
Zbunila me je ta izjava. Njezino gospodstvo? Je li Frau Tifferch bila pripadnica
aristokracije? U svakom slučaju, prezime koje je dobila udajom nije zvučalo nimalo
plemenito. Prije nego sam imao prilike pitati, sluškinja je zalupila ulaznim vratima i
bez riječi otišla mračnim hodnikom na lijevu stranu, glasno lupkajući klompama po
pločicama.
»Takvu sluškinju ja ne bi držao u svojoj kući«, rekao sam poluglasno, misleći
na prestravljenu služinčad mojeg oca i na našu uslužnu Lotte dok sam tiho kucao
zglavkom na vrata dnevne sobe.
78
Michael Gregorio
»Samo vi uđite!« povikala je sluškinja s kraja hodnika. »Možete čekati cijeli

božji dan, ona vam neće odgovorit.«
Koch je gurnuo vrata i ona su se otvorila, a ja sam za njim ušao u prostoriju.
Bilo je sumorno i tamno i više je podsjećalo na mrtvačnicu nego na dnevnu sobu u
četvrti vila. Svijećnjaci su bili omotani širokim crnim vrpcama, a sve su svjećice bile
upaljene. Preko svega u sobi bile su prebačene crne presvlake: preko namještaja,
ukrasa, pa čak preko slika na zidu, izuzevši gotovo metar visoku figuru postavljenu
na stol u najdaljem kutu sobe. Bio je to kip Isusa Krista. Oko njega je bio svojevrstan
hram. Crvene zavjetne svjetiljke gorjele su pored njegovih probodenih stopala. Naš
je Spasitelj pridržavao svoju odjeću na potpuno neviđen način i pokazivao svoje srce
cijelom nemarnom svijetu. Taj je organ bio okrunjen zlatnim plamenim jezicima, a
sam je bio jarko crven, pulsirao od krvi u njemu. Pogledao sam narednika Kocha, a
Koch se zauzvrat zagledao u mene. Ušli smo na rimsko područje. Nasred sobe sjedi-
la je žena u stolici visoka naslona. Kao i sluškinja, i ona je bila od glave do pete
odjevena u crno, ali su njezini uresi očigledno bili starijeg podrijetla i daleko bogatiji
— na sebi je imala skupu svilu i prugasti parhet u višeslojnim volanima. Preko grudi
joj se prostrla veličanstvena ogrlica od gagata, a od istog takvog gagata bile su i na-
rukvice koje su joj otežavale vitka zapešća. Reklo bi se da je smrt bila jedan od
glavnih likova u životnoj priči te žene.
»Frau Tifferch?« pitao sam prilazeći joj. »Mogu li vam izraziti svoju najdublju
sućut ovim nesretnim povodom?«
Žena me je pogledala. Odnosno, podigla je glavu kada je čula moj glas. Činilo
se da su ispod vela bljesnule dvije sjajne točkice, ali ni glasa zahvale ni pozdrava nije
sišlo s njezinih usana.
»Vaš suprug, gospođo«, dao sam naznaku i pričekao u tišini kako bih joj čuo
glas.
Frau Tifferch nije se pomaknula. Činilo se i da nije disala.
»Vodim istragu u pogledu okolnosti njegova umorstva«, bio sam primoran
nastaviti. »Prisiljen sam postaviti vam nekoliko pitanja o vašem suprugu. Zanima me
sve čime je bio zaokupljen u doba kada je ubijen. Reklo bi se da je izlazio nakon
mraka…«
Žena je ispružila ruku. Narukvice su zazveckale kad je sa stolića pokraj sebe
uzela rupčić, podnijela ga pod veo i stala grcati.
»Frau Tifferch?« nastavio sam blago.
Odgovorila je tišina.
»Frau Tifferch?« ponovio sam. Koch je na prstima prešao cijelu sobu da bi joj
79
došao s leđa. Nagnuo se i šapnuo joj na uho: »Frau Tifferch?«

Uspravio joj se iza leđa, podigao kažiprst, dva puta se dodirnuo njime po slje-
poočnici i odmahnuo glavom.
»Zovite sluškinju da se vrati«, rekao sam i u tišini čekao nekoliko minuta dok
se sluškinja nije bučno dovukla u pratnji narednika Kocha.
»Što hoćete?« progunđala je. Tijekom njezine odsutnosti bezobrazluk joj nije
okopnio.
»Je li vašoj gospodarici loše?« upitao sam.
»Možete to i tako reći«, rekla je. »Nije ona svoja. Tako bi ja to rekla. Frau
Tifferch je u svom svijetu. Nikad ni zuc od nje, ni da bi!«
»Što nije u redu s njom?«
Slegnula je ramenima. »Pojma nemam. Nitko mi nije rekao. Ja sam tu samo
njegovateljica. To je, mislim, od prije jedno četiri ili pet godina. Ja nisam onda tu ra-
dila. Ali to su mi ipak rekli u susjedstvu. Grom iz vedra neba. Bila je prije i jaka i
živa«, pokazivala je na svoju štićenicu i odmahivala glavom. »Moralo je biti nešto
strašno, to vam jedino mogu reć.«
Opet je slegnula ramenima. »Ne pretvoriš se u repu tek tako, ne?«
Ukočio sam se, boreći se protiv slika koje su u mojoj glavi stizale jedna drugu.
Na mjestu na kojem je bila ta udovica zakopana pod velima, vidio sam vlastitu
majku kako me gleda ravno u oči i pita ono na što se ne može odgovoriti tek tako:
»Hanno, kako si to mogao učiniti?« To je bila zadnja rečenica koju je ikada pribrano
izgovorila. Grč joj je prošao tijelom i srušila se kao mrtva pod moje noge. Bila je
šutljiva kao grob i to je trajalo danima. Zvali smo doktore, ali nije bilo lijeka. Dolazi-
li su pastori i molili se, pa su i ostali i pročitali posljednju pomast. Otac mi sve to vri-
jeme nije ni riječ uputio, ali u njegovom sam pogledu vidio majčino pitanje: »Kako
si mogao, Hanno? Zašto si to učinio?«
Zatvorio sam oči ne bih li se oslobodio bolnih uspomena. Kad sam ih otvorio,
gledao sam ravno u otvorena usta sluškinje.
»Kako se zovete?« pitao sam.
»Agneta Süsterich.«
»Koliko dugo radite ovdje, Agneta?«
»Predugo.«
Ničega servilnoga nije bilo kod te sluškinje. Riječi kao što je »gospodine«, ili
fraze kao »ako dopustite« nisu postojale u njezinom ograničenom vokabularu. Njezi-
na izravnost graničila je s neotesanošću. Zar nije notar Tifferch barem koji put
80
Michael Gregorio
pozvao na red zbog nepristojnosti tu osornu sluškinju?

»Budite precizniji!« zahtijevao sam.
»Dvije godine«, odgovorila je kao pod prisilom. »Proklet bio dan kad sam
došla. Jednom kad to tu bude gotovo, odo ja! Trebala sam ga odavno pustiti da si…«
»Ima li vaša gospodarica još koga? Sinove ili kćeri?« tjerao sam dalje.
»Nikoga«, odgovorila je žena. »Nisam ni žive duše vidjela sve to vrijeme što
sam tu. Niko tu ne dolazi. Niko osim…«
Napravila je dramsku stanku, kao da čeka da ja nastavim njezinu rečenicu.
»Osim? Osim koga?« upitao sam.
»Popovi!« izletjelo joj je. »Popovi katolički! Štetočine neznaboške! A sad se tu
i policija upleće.«
»Rekao bih da vi niste od te vjeroispovijesti?«
Sluškinjine oči skupile su se kao da sam je upravo optužio za najgnjusniji zlo-
čin pod kapom nebeskom. »Ja sam pijetist!« protestirala je. »U Königsbergu su svi
pijetisti. Ja idem svaku noć na čitanje Biblije da izbacim iz pluća taj prljavi katolički
zrak koji moram disati u ovoj kući. Rekla sam gazdi. Pošteno sam mu rekla, jesam!
Idem ja na biblijske sastanke, gospon Tifferch, rekla sam mu. I šta sad? A sad nema
nikoga da se brine o njoj. Šta da ja sad radim?«
»Jeste li vi zapalili sve te svijeće?« ubacio sam se prije nego se ta divlja bujica
pretvori u pobjesnjelu poplavu.
»Morala sam, nisam li?« žena je gunđala. »To je jedini način da bude tiho. Njoj
se njezine svijeće sviđaju. Svima njima katolicima! Smeće pogansko, to ja kažem!«
»Koje su vaše dužnosti ovdje?« upitao sam, na rubu strpljenja.
»Sve«, stala je nabrajati jednu po jednu stvar uz pomoć prstiju dok je govorila:
»Prati je, čistiti je, počešljati je, nahraniti je. Pokrila sam je crninom za slučaj da
neka krvopija naiđe.«
»Poslali ste po pijavice?« pitao sam.
»Papisti!« ispljunula je. »Za sada je sve čisto, nema ih.«
»Vaš je gospodar umoren prije tri dana«, nastavih. »Kasno navečer. Je li vam
rekao kamo ide kada je odlazio od kuće?«
Žena je podigla pogled, rastegnula vilicu i nacerila se. »Gospodin je vazda
držao svoju gubicu zatvorenu. Nikad nisam znala što se mota po toj njegovoj glavi.
Bio je čudna ptica, bogami.«
»Svoje poslove je ovdje obavljao«, nisam se dao omesti. »Koji su klijenti dola-
81
zili toga dana?«

»Niš ja ne znam. Ništa. Ta ulazna vrata su vazda otvorena. Od sedam do pet, od
ponedjeljka pa do subote. Dođu, odu.«
Pokušao sam promijeniti pristup. »Jeste li čuli koga da se svađa s gospodinom
Tifferchom ili da na njega viče?«
»Ja vam se držim kuhinje«, odgovorila je. »Tamo je toplo.«
»Znate li je li gospodar imao ikakvih neprijatelja?« upitao sam.
Agneta Süsterich je o tom pitanju razmišljala nekoliko trenutaka i tada me
pogledala smiješeći se, a moja su očekivanja porasla.
»Samo gospođa«, izjavila je. »Gospođa bi vrištala svaki put kad bi mu vidjela
lice. Jeste to mislili?«
Ne, nisam to mislio. Tko god je napravio one žive rane i ožiljke na Tiffercho-
vom tijelu, to nikako nije bila njegova žena. »Je li se bilo što neuobičajeno dogodilo
onoga dana kada je umro?« nastavio sam.
Agneta Süsterich je glasno uzdahnula, sa svakim pitanjem sve zlovoljnija.
»Radio je ujutro. Kao i obično. Ručao je sa ženom. Kao i obično. Sjedio u ure-
du do pet. Kao i obično, ja sam otišla u Güsterstrassehaus…«
»Što je to?«
»Hram pijetista. Ostavila sam im hladnu večeru. Ko uvijek. Natrag sam došla u
pol osam da stavim gospođu u krevet. Kao i obično. Nisam ga uopće vidjela, ali to
nije ništa novo. Izlazio je svake večeri…«
»I kamo je išao?« prekinuo sam je.
Ženino se ružno lice iskrivilo od gađenja. »Mogu misliti«, rekla je. »Puno sam
ga ja puta vidjela kako se ujutro povlači tu po tim stubama, a na licu mu sve sama
bol. Kao da ga je konj kopitom ravno u jaja. Nekih dana nije mogao stajati na noga-
ma. Ti katolici vole griješiti. Njihov svećenik ih za tili čas razriješi za talir il dva.«
»Jeste li ga u pravilu čuli da se noću vraća?« pitao sam nakašljavajući se da
sakrijem smijeh na koji me potaknuo živi opis suparničke vjere.
»Ja se pomolim i odem spat. Nema smisla čekati tog đavla! Pogotovo ne te
noći, kad se nije ni pojavio uopće, zar ne? Noćna patrola nas je probudila prije nego
je prvi pijetao zakukurikao.«
»I, gdje je njegov ured?«
»Imate četvora vrata u hodniku«, rekla je. »Jedna su moja, jedna njezina. Jedna
su njegova, a jedna vode gore, u spavaonice.«
82
Michael Gregorio
»Odvedite me u gospodinovu radnu sobu«, rekao sam.

Okrenuo sam se prema udovici prije nego smo napustili dnevnu sobu. Bila je
mirna i tiha kao i gipsani idol u kutu. Nije dala znaka života ni kada smo ušli, nije ga
pokazala ni kada smo izlazili.
Agneta Süsterich nam je pokazala zatvorena vrata na drugoj strani hodnika.
»Tu je radio«, rekla je. »Zaključano je.«
»Imate li ključ?«
»Gospodar ga je držao«, odgovorila je.
»No sigurno ste gospodinu Tifferchu čistili sobu?«
»Sam je čistio. Herr Tifferch nikome nije dao unutra, osim kad je on bio tu.
Mušterije i sve. Ajde, provaljujte«, izazvala nas je. »Pa zar niste vi policija?«
Koch je pristupio sa svojim preklopnim nožićem. »Da okušam sreću, gospodi-
ne?«
Kimnuo sam glavom i narednik je kleknuo na jedno koljeno uvlačeći oštricu u
prastaru bravu. Ubadao je, zavrtao i odvrtao dok ga je sluškinja gledala s vidljivim
gađenjem koje je i inače, po svoj prilici, bila njezina općenita reakcija na cijeli svijet.
Uz nagli prasak, vrata su se zaklatila na šarkama i otvorila.
»Imate dara za taj zanat, Koch!« uzviknuo sam.
»Samo se nadam da će ih znati opet zatvoriti«, promrmljala je sluškinja, baš
kao da bi se Herr Tifferch mogao vratiti te večeri i prekoriti je za upropaštenu bravu.
Soba je bila veća od dnevne u kojoj smo bili maloprije. U sredini sobe bio je
tek jedan pisaći stol. Dvije stolice ravna naslona bile su postavljene ispred njega.
Sluškinja nam je bila rekla da notar nije imao nikakva službenika, nego da je sve
poslove obavljao sam. Ostakljene police za knjige zatvarale su zidove i sadržavale
čvrsto smotane svitke dokumenata zavezane raznobojnim vrpcama. Poslagane po
abecednom redu, ostavljale su dojam marljivosti.
»Gazdaricu treba presvući«, sluškinja je izjavila s vrata, buljeći u ured kao u
zabranjenu zemlju. Isparila je ne čekajući dopuštenje i vrlo brzo smo čuli njezino vi-
kanje iz sobe s druge strane hodnika. Umjesto odgovora, gospodarica kuće je počela
vrištati. Naricanje koje para uši nastavilo se još prilično dugo.
»Herr Tifferch je mogao i bolje proći«, primijetio je Koch.
»Upalite koju svijeću, Koch«, rekao sam. »Želim doznati što je moguće više o
njegovom životu tijekom ovog pretresa.«
Sljedeća dva sata proveli smo u toj sobi pročešljavajući prašnjavu dokumenta-
ciju i razvezujući svitke pa ponovno motajući, zamatajući i odlažući ono što je bilo
83
nevažno ili beskorisno. Neki su dokumenti bili i trideset godina stari i papir im je bio
već žut i natruo od stajanja. Bilo je ondje svih zamislivih pravnih transakcija: bračni
ugovori, isprave o kupovini, potvrde o prodaji i utovaru, razriješena nasljedstva i
osporeni zahtjevi. Bilo što u tim papirima se moglo pokazati važnim, pretpostavljam,
ali nije iskrsnulo ništa što bi se moglo izravno povezati s pravnikovom smrću, a i ni-
kakve naznake koja bi njegovo umorstvo mogla povezati s bilo kojim drugim.
Zadnji slučaj na kojem je Tifferch radio bio je uredno rastrt po pisaćem stolu.
Bogati građanin Arnolph von Rooysters je svu pokretnu imovinu ostavio svom ko-
morniku, čovjeku po imenu Ludwig Frontissen. Reklo bi se da su rođaci pokušali
preokrenuti tu odluku, ali Tifferch je posjedovao oporuku ovjerenu rukom pokojnika
koja je glasila u korist sluge i to je razriješilo spor. Sjeo sam za Tifferchov stol da
pročitam te papire; Koch je s druge strane sobe radio na zadnjem svitku.
»Herr Stiffeniise«, rekao je Koch, »ovdje je zaključani ormarić.«
Kako sam vidio velik svežanj ključeva u jednoj od ladica pisaćeg stola, izvadio
sam ih i dobacio mu. »Pogledajte hoće li koji od ovih odgovarati«, rekao sam.
Slušao sam kako uzaludno zvecka ključevima po bravi dok sam nastavio čitati
niz dopisa i izjava povezanih s raspravama von Rooysrterovih rođaka i komornika.
Pokojnikovi potomci pisali su nekom ministru u Berlinu, koji je onda zatražio od
Tiffercha da ga precizno izvijesti kakvo je stanje toga slučaja. Tifferch je ustrajao na
tome da je zakon u tom slučaju nepobitno na strani sretnog komornika. Ministar Asc-
henbrenner, daljnji rođak obitelji von Rooysters, složio se s Tifferchom, ali je predlo-
žio kompromis koji bi okončao prepirku. Tifferch je u skladu s time ponudio obitelji
polovicu nasljedstva, što je, kako se činilo, komornik s njima bio spreman podijeliti.
Datumi na tim dokumentima sezali su i po nekoliko godina unatrag, a Tifferch je tih
dana bio zaključio slučaj u korist i na zadovoljstvo svih strana. Nije bilo baš ničega
što bi moglo uputiti na mogući razlog za njegovo umorstvo.
»Ne pomaže, gospodine«, Koch me je svojim glasom prenuo iz mojih
razmišljanja. »Nijedan ključ ne odgovara.«
»Ako je tako«, odgovorio sam, »onda postupite onako kako nam njegovateljica
savjetuje.«
»Gospodine?«
»Primijenite silu, naredniče. Ako je skrio ključ, vjerojatno je unutra spremio
dragocjenosti.«
Koch je uz kimanje krenuo na posao s bravom. Nekoliko minuta potom za-
gunđao je od trijumfalnog zadovoljstva, no ubrzo je uslijedila tišina.
»Dakle, Koch?« pitao sam nestrpljivo, odvukavši pažnju od papira koji sam či-
84
Michael Gregorio
tao. »Što ste našli?«

»Bilo bi dobro da dođete i sami vidite, gospodine«, odgovorio je.
Pljesnuo sam rukama da stresem prašinu i pridružio mu se na drugoj strani
sobe. Koch je postavio svijeću na jednu stolicu da bi osvijetlio ormarić, koji je bio
dubok i taman. Na gornjoj polici stajala je porculanska bista nacerenog Napoleona
Bonapartea. Krenuo sam je primiti i zamalo je ispustio kada su je moji prsti obujmili
pri podnožju. Pritisak mog palca pokrenuo je oprugu: carev se šešir podigao i otkrio
ravnu kosu iz koje su iskočila dva vražja roga.
»Kakva iznimna igračka«, uzviknuo sam kroz smijeh. »Što još tu imamo?«
Na policama ispod bilo je brošura, pamfleta i novina koje smo Koch i ja razgle-
davali sa sve većom i većom znatiželjom. Bili su razbludni, pa čak erotski po svojem
sadržaju i odnosili su se na sve nepristojnije načine na francuskog cara. Kada bi bilo
za vjerovati anonimnom slikaru, car Bonaparte je zapravo pokazivao upadljivo
seksualnu sklonost prema životinjskom carstvu. Posebno je bio sklon magarcima,
iako je jednom bio portretiran u ljubavnom zagrljaju sa slonicom. Kao što je Koch
primijetio, satirični komentari pri dnu stranice bili su napisani na njemačkom, a
prostote kao da su bile otisnute na ručnoj preši i na drvenim matricama, što je odavna
bilo izbačeno iz komercijalne uporabe.
»Pitam se gdje li je to kupovao«, rekoh razgledavajući listove.
»Mislite li da bi mogao biti član neke političke grupe, gospodine?« pitao je
Koch.
»Član putujuće knjižnice prostačina, prije bih rekao! No lako moguće da imate
pravo. Čini se da je Herr Tifferch vodio zanimljiv tajni život.«
Jesu li ti skaredni materijali, pitao sam se, biti razlog njegovih problema u obi-
telji? Je li njegova žena nabasala na te radove i doživjela šok koji njezino zdravlje
nije moglo podnijeti? Nagla spoznaja da je naoko ugledan suprug zapravo prikriveni
radikalni pervertit, lako bi ženu s pretjeranim vjerskim nagnućima mogla pretvoriti u
kip od živa mesa.
Kip od živa mesa…
Lik moje majke ponovno se pojavio pred mojim očima. Znoj mi je izbio na
čelu, a nervozni tik u grlu izazvao napad kašlja.
»Prašnjavo je ovdje, nije li?« Koch se žustro javio. »Želite li da vam donesem
čašu vode?«
»Neće biti potrebno«, odgovorio sam i uistinu je tako i bilo. Majčin je duh, sa
svojim tmurnim ozračjem neprestanog optuživanja, pobjegao na zvuk Kochova gla-
sa.
85
»Moramo li proći kroz sve te tiskovine, Herr prokuratore?« pitao je Koch s vid-
ljivim nezadovoljstvom.
»Bojim se da moramo, Koch, ne usudim se ostaviti nijedan put neistraženim.«
»A, tako, gospodine? Dobro.« Koch je odgovorio i žurno prionuo na ono što je
trenutak prije žarko htio izbjeći.
Ipak, želio sam mu olakšati. Pregledavali smo listove od A do Ž u potrazi za
imenima. Nismo, naravno, ništa našli, osim pseudonima koji su bili apsurdno
fantastični i frankofobni: Cul de Monsieur, Seigneur Duc de Porc, Milord Mont de
Merde i tako dalje. Vratili smo te materijale natrag na njihovo mjesto, a zatim krenuli
niz police ormara. Velika smeđa baršunasta kutija na sljedećoj polici bila je zatvore-
na malim lokotom. Koch je opet prošao ključeve sa svežnja i kako nije našao rješe-
nja, na moju zapovijed je stvar riješio svojim nožićem i uklonio lokot. Kutija se
otvorila i pred nama se ukazala domaća scena izrađena od drva i voska: Bonaparte i
njegova ljubavnica, Josephine Beauharnais. Car je stajao, a ona je sjedila na stolici i
bili su okrenuti jedno k drugom. Na ženinom lijepom licu bila je izrađena neobična
grimasa: usta su joj bila širom otvorena, a oči razrogačene, kao od užasa i šoka. Na
potezanje polugice u dnu pločice, Napoleonove hlače su se spustile do članaka, a tre-
ća se noga čvrsto podigla u zrak — duga kao i druge dvije — i klatila se blizu dami-
nih usta. Druga polugica automatona je ženinu glavu pokrenula naprijed kako bi či-
nila perverznu i bestijalnu stvar koju nijedna francuska carica koja drži do sebe ne bi
smjela činiti javno.
»Krajnje… neobičan smisao za humor«, Koch je nesigurno progunđao.
Znao sam da se zacrvenio u licu a da ga nisam ni pogledao.
Je li bilo moguće da su Herr Tiffercha ubili kenigsberški Napoleonovi pristaše?
Takve je igračke očito skrivao od supruge i sluškinje, ali zacijelo ih je podijelio s pri-
jateljima. U takvim opasnim vremenima kakva su bila naša, s prijateljima je trebalo
vrlo oprezno. Nakon Francuske revolucije nisu svi ljudi u Prusiji primjereno domo-
ljubni.
»Koliko su u gradu snažne simpatije prema Francuskoj, naredniče?«
Koch se pogladio po obrazu prije nego je odgovorio. »Prusija je u posljednjim
mjesecima politički izolirana, gospodine. Imamo tako malo saveznika, a Bonaparte
čini sve ne bismo li i bez njih ostali. I tada, napast će. Ali, ima pristaša u
Königsbergu. Ima pristaša po cijeloj Europi.« Zastao je i pogledao me. »Mislite li za-
ista da bi neki fanatik mogao ubiti Herr Tiffercha zbog sprdanja s francuskim carem,
gospodine? A što s onim ožiljcima na truplu? Kako se oni uklapaju?«
»Ne bih znao reći«, rekao sam uzdišući. »Ne vidim poveznicu. Rhunkenovi
86
Michael Gregorio
izvještaji nisu spomenuli tragove udarca na koži kod ostalih tijela, a čini se da je vje-
rovao kako je povezanost između ubojstava političke naravi. Sumnjao je na neku
konspiraciju koja stoji iza svih tih ubojstava, ali doduše, nije znao reći kakva je to
urota mogla biti. Ovo«, rekao sam pokazujući zbirku predmeta u ormaru, »čini se,
vodi u istom pravcu.«
Upravo tada tračak svjetlosti uleti u sobu. Kao zraka koja probije mračnu
unutrašnjost camere obscurae, ušao je i smjestio se baš na donju policu ormara
osvjetljavajući komad tamno purpurne svile gurnut na samo dno. Ne znajući kakav
bi mogao biti sljedeći posthumni trik Herr Tiffercha, uzeo sam zavežljaj objema ru-
kama i oprezno ga podigao prema Kochu kako bismo ga obojica mogli jasno vidjeti.
Bio je duljine i debljine kao začinjena danska sušena kobasica.
Postavio sam predmet na notarov pisaći stol i pažljivo ga rastvorio. Koch i ja
smo gledali sadržinu u tihoj nedoumici i nevjerici.
»Ovo bi moglo objasniti zašto je Herr Tifferch dolazio na doručak s onakvim
izrazom lica«, rekao sam.
»Nikad takvo što nisam vidio«, rekao je Koch prigušeno.
Podigao sam kožni držak i mahnuo kroz zrak. Tri duga jezička sa kuglama na
vrhovima zavijorila su zrakom slobodno i zlokobno. »Ako ništa drugo, sada barem
znamo što je uzrokovalo ragade na Tifferchovom tijelu, Koch. Stari ožiljci, nove
rane…«
Koch se borio da povrati dar govora. »Mislite li da je to radio sam sebi, gospo-
dine?«
»O tome gotovo da nema dvojbe«, rekao sam. »Ali ne možemo sada ni slutiti je
li to činio kažnjavajući se za grijehe ili radi seksualnog užitka. Možda i oboje?«
»Da takvoga nečega može biti u Königsbergu!« sudeći prema šoku vidljivom
na Kochovom jednostavnom i poštenom licu bilo je jasno da se našao u novoj i uzne-
mirujućoj dimenziji. »Čuo sam da u Francuskoj rade takve stvari. U Parizu. Ali u
Prusiji?«
»Vratite sve tamo gdje ste našli«, rekao sam tiho, promatrajući dok je svaki
predmet vraćao na njegovo predviđeno mjesto u ormaru. Baratao je njima kao da bi
mu mogli nagristi prste, a vrata ormara zatvorio je s očiglednim olakšanjem.
Dok smo se spremali otići, Agneta Süsterich spremala se nahraniti svoju gospo-
daricu. Frau Tifferch posjela je na stolicu tvrda naslona i skinula joj veo. Bijela lane-
na krpa joj je prekrila finu odjeću. Njezino okruglo lice bilo je natečeno, bijelo, be-
zizražajno, a plave oči potpuno prazne, usmjerene u zdjelu kaše smještenu na stol
ispred nje.
87
»Nadam se da ste našli ono što vam treba da uhvatite ubojicu Herr Tiffercha«,
oštro je otpuhnula preko ramena. Bio je to prvi znak bilo kakvih osjećaja u vezi s
njegovom smrću koji je pokazala otkako smo stupili u tu kuću. »Znate gdje je izlaz.
Njezina popara je jedino do čega joj je stalo, gospodarici mojoj. Ne trpi čekanje.«
Vani, na ulici, preko duše mi se spustio sivi pokrivač depresije. Kakav život bez
muža može imati Frau Tifferch? Kakvu je budućnost mogla imati u društvu mrzo-
voljne njegovateljice u praznoj kući? A onda, opet, pomislih kakva li je sudbina
Agnete Süsterich? Pijetistica osuđena na boravak u svojevrsnom katoličkom svetištu,
koja će prije ili kasnije nabasati na tajne koje je pokojni gospodar čuvao u svojem
ormariću. Hoće li to grozno otkriće smanjiti njezinu brigu za gospodaricu i usto po-
vući za sobom još ogorčeniju mržnju prema grijesima pokojnoga gospodara? Hoće li
se i dalje brinuti o Frau Tifferch? A ako ne, tko bi to mogao? Osoba, ili osobe koje su
ubile Herr Tiffercha donijele su nedaće u tu kuću. Koji je kaos uzrokovan i koliko je
još toga nepovratno izgubljeno smrtima Janna Konnena, Paule-Anne Brunner i Jo-
hann Gottfrieda Haasea? Iz osobnog iskustva znam kakvu lavinu beskrajnih nedaća
ljudima koji su bliski u obitelji može prouzročiti jedan jedini nepromišljen potez.
»Gospodine?«
Podigao sam pogled i obratio pažnju na svoju okolinu. U uskoj vrpci plavoga
neba između krovova koji su se gotovo dodirivali sjalo je slabo zimsko sunce. Utaba-
ni led kao čelik je blistao na kamenu pločnika. Hladan vjetar oštar kao nož zviždu-
kao je s mora.
»Što ste zaključili, Herr Stiffeniise?« pitao je Koch oprezno dok smo izlazili iz
ulice.
»Našli smo bič u ormaru«, rekao sam. »Ali mi još uvijek ne znamo kako je toč-
no Herr Tifferch umro. A nismo ni bili kadri naći ikakvu poveznicu između njega i
ostalih umorenih. U mojoj glavi će se teško naći mjesta za zaključke.«
Utonuo sam u odsutnu šutljivost kad smo stigli do malog trga s nakupinom gola
drveća u sredini. Bio sam se nadao da ćemo otkriti mnogo više.
»Mislite li da je rat s Francuskom neizbježan, gospodine?« upitao je odjednom
Koch.
»Bez daljnjega se nadam da nije«, žurno sam odvratio, »ali mi ne možemo uči-
niti ništa posebno po tom pitanju. Rusija obigrava na našem desnom krilu, Francuska
na drugom, a onda i sva ta dokona naklapanja o Bonaparteu: tko je za njega, a tko
protiv! Pa onda može li kralj Fridrik Wilhelm zadržati Prusiju izvan svega toga. I
hoće li mu Francuzi to dopustiti? Čini se da raspravi nema kraja. U klimi rastućih
sumnjičenja i intriga, ova ubojstva ni najmanje ne pomažu.«
88
Michael Gregorio
General Katowice bio me upozorio da to hoće li zemlja zaratiti ili ne umnogo-

me ovisi o ishodu mojeg vođenja te kriminalističke istrage. Podsjećanje na njegovo
upozorenje još mi se jednom zavrtjelo u glavi. Otvorio sam nestrpljivo svoj džepni
sat i pogledao kazaljke. Bilo je gotovo deset do dvanaest.
»Je li Klopstrasse daleko odavde?« pitao sam živnuvši.
Nisam želio kasniti. Herr Jachmann je bio veliki pristaša ravnanja po satu. U
tome je bio veoma nalik svojem najstarijem i najdražem prijatelju.
»Upravo preko puta trga, gospodine.«
»Dobro!« uskliknuo sam.
Prije nego je Koch uspio išta reći, već sam bio zagrabio preko snijegom zatrpa-
nog trga.
89
10. poglavlje
Pored ostalih u toj ulici, kuća u Klopstrasse isticala se kao truli zub. Nekoć zelena,
boja se gulila i otpadala. Mrtva loza bršljana omotala se kao kosturska ruka oko
kuće, naoko želeći iscijediti život iz nje. Izgledalo je kao da će sljedeća zimska oluja
srušiti hrđavi balkon koji se protezao cijelom širinom gornjeg kata. Žaluzine su polu-
razvaljene i tužne visjele na svojim šarkama. Prizor nije bio lijep. Blagoslovljeni i
veseli dani u životu Herr Rheinholda Jachmanna očito su bili odavno prošli.
»Trebam li ući s vama unutra, gospodine?« pitao je Koch.
»Ne, naredniče«, brzo sam rekao. Nisam želio svjedoke razgovora koji me če-
kao. »Pođite do Suda i pobrinite se za onaj popis stranaca koji sam vam spominjao.
Pošaljite žandare da to provjere.«
Koch se ukočeno naklonio. Je li mi se učinilo ili sam vidio da mu je licem pre-
letio izraz razočarenja? Gledao sam ga kako odlazi brzo koliko god je to svježe napa-
dali snijeg dopuštao i potom se okrenuo prema kući. Vrata kovane ograde glasno su
se bunila dok sam otvarao. Glasnu škripu zamijenilo je dugo, bolno stenjanje kad
sam ipak natjerao na popuštanje hrđave šarke koje nisu mjesecima okusile kitova
ulja. Osim Kochovih tragova koje je ostavio kada je rano jutros dostavio moju poru-
ku, drugih otisaka u snijegu nije bilo. Ni prije, a ni nakon toga, ni posjetitelj ni trgo-
vac nije došao u posjet.
Pustio sam željezni zvekir da padne na vrata, a zvuk je odzvanjao i odskakao
kroz zaleđeni zrak kao da su kuća i vrt obavijeni vakuumom. Usamljeni kos odletio
je uz ljutit cvrkut. Ta nagla buka razbila je tišinu koja je nadmoćno vladala tim
vrtom. Nepomično žbunje i grmlje skriveno pod debelim snježnim pokrivačem
sasvim je lako moglo biti zaboravljeno nadgrobno kamenje na napuštenu groblju.
Izgubljeno sam se osvrtao oko sebe kad su mi se iza leđa tiho otvorila vrata.
»A, došli ste, Stiffeniise.«
Prepoznao sam duboku, zvonku tutnjavu glasa Rheinholda Jachamanna, iako
nisam prepoznao čovjeka nakon što sam se okrenuo prema njemu. Hladna i neze-
maljska zima pregazila je i njega. Njegova tanka kosa izgledala je kao izbijeljena la-
nena plahta, a obrve kao dva snježna nanosa iznad prodornih očiju crnih kao ugljen.
Zbunila me njegova ukočena ozbiljnost. Pamtio sam ga kao toplog i prijateljski
nastrojenog čovjeka kojeg sam upoznao pri našem jedinom susretu prije sedam godi-
na, a taj sumnjičavi čovjek koji me promatrao s vrha stubišta bio je nešto sasvim
suprotno. Za trenutak sam pomislio da će mi zabraniti ulazak u kuću. U tišini smo pi-
ljili jedan u drugog.
90
Michael Gregorio
»Ovuda«, naposljetku je rekao i poveo me kroz hodnik u oskudno uređenu

dnevnu sobu u prizemlju. Zatražio je da sjednem pokazujući na sofu pred kaminom
od lijevanog željeza u kojem je tinjala i dimila se jedna jedina cjepanica. Njegove su
riječi zvučale više kao naredba nego kao poziv. Bez riječi me je gledao kako sjedam,
a zatim se okrenuo, otišao do prozora i zagledao se u vrt.
»Što vas dovodi ovamo?« pitao je ne okrećući se.
»Stvar od najveće hitnosti, Herr Jachmanne«, odgovorio sam. »Kraljevo ime-
novanje.«
»Tako ste spomenuli u svojoj poruci«, rekao je. »Mogu li znati kakve je ono
prirode?«
Nadao sam se da neće morati ni pitati.
»Postavljen sam da istražim niz ubojstava koja su se dogodila u posljednje vri-
jeme«, rekao sam tiho.
Naglo se okrenuo i u tom je pokretu pokazao nešto od svoje prijašnje energije.
»Vi, Stiffeniise? Istražujete ubojstvo?«
Reklo bi se da ga je zaprepastilo ono što sam mu upravo bio rekao. »Mislio
sam da je taj slučaj u nadležnosti prokuratora Rhunkena«, rekao je.
»Preminuo je, Herr Jachmanne.«
Odmahnuo je glavom, djelujući zbunjeno. »Nisam ništa čuo: ni da je umro ni o
njegovom pokopu.«
»Dogodilo se sinoć«, objasnio sam. »Herr Rhunken je odmah pokopan. Nije
bilo pogreba. Tako je glasila njegova posljednja volja.«
»Blagi Bože! U što li se pretvorio taj Königsberg?« prošaptao je i ponovno se
okrenuo prema prozoru. Tako je ostao dulje vrijeme, zagledan u snijeg.
»Upozorio sam vas, rekao sam vam, nikada više ne dolazite ovamo«, zarežao je
preko ramena, lica crvena od ljutnje, kao da sam baš ja donio te nove pošasti sa so-
bom iz Lotingena.
Nakon njegovog ispada uslijedila je još jedna mučna tišina.
»Vrlo sam iznenađen što sam dodijeljen na taj slučaj«, odvažio sam se napokon
reći. »Prihvatio sam imenovanje uz strepnju. Radi…«
»Jeste li ga već vidjeli?« prekinuo me osorno Jachmann. Oči su mu još uvijek
bile prikovane na ulicu i vrt.
»O, ne, gospodine«, odgovorio sam. »Ne bih to ni u snu učinio, a da se prvo ne
posavjetujem s vama.« Zastao sam na trenutak, a onda se izlanuo: »Vaše me pismo
jako šokiralo, Herr Jachmanne. Nisam povukao riječ, gospodine. Njegov duševni mir
91
jednako mi je važan kao i vama. Nisam zaboravio vaše upozorenje.«

Okrenuo se prema meni. »Ali sad ga namjeravate posjetiti, zar ne?« Glas mu je
opet bio povišen, krv mu je jurnula u obraze i gledao me je s neskrivenim gađenjem.
Od nelagode sam se promeškoljio u stolici. »Ne, ako ikako mogu izbjeći«, od-
govorio sam, »iako postoji mogućnost da se sretnemo slučajno. Mislio sam da vas
valja upozoriti, gospodine. Zato sam i došao.« Stao sam, ali onda je u meni prevlada-
la znatiželja. »Kako je on?« usudio sam se pitati.
»Kako je tako je«, odbrusio mi je Jachmann. »Njegov komornik me uredno,
jednom na tjedan, izvještava.«
»Njegov sluga?« Sad je na meni bio red da se stanem čuditi.
»Njegov sluga«, oštro je potvrdio ne dodavši više ništa.
»Ali vi ste njegov najbliži prijatelj, Herr Jachmanne…«
»Ja sam bio njegov najbliži prijatelj«, prekinuo me je. Glas mu je bio napukao,
slomljen. »Još sam mu osobni administrator, ali ga nisam vidio već dvanaest mjeseci,
možda i više. Postao je tajnovit, gotovo pustinjak. Ne idem više k njemu. Sva bitna
komunikacija obavlja se preko komornika.«
»Kako je to moguće, gospodine?«
Odmahnuo je rukom. »Nije bilo sukoba ni rasprave, ako ste na to ciljali. Profe-
sor nema vremena za stare prijatelje. Zatvorio je svoja vrata za sve i sva. Njegov slu-
ga ima naredbu da kaže kako je gospodar zauzet i ne želi da ga se ometa. Rad i uče-
nje, kao što znate, oduvijek su bili njegova pokretačka snaga.«
Okrenuo se i zakoračao gore-dolje po sobi, u tišini, pa se opet vratio i zastao
pred sofom. Sagnuo se i duboke brazde u njegovom dugom licu su se urezale još
oštrije zbog truda da zadrži svoje osjećaje i svoju narav pod kontrolom.
»A zašto bi ijedna odgovorna osoba željela da vi vodite istragu, Stiffeniise?«
zanimao se.
Znam što sam želio odgovoriti: da je kralj prepoznao moje kvalitete znajući da
ću uspjeti gdje drugi istražitelji, uključujući prokuratora Rhunkena, nisu uspjeli. No
bio sam dužan priznati istinu.
»Ne znam, Herr Jachmanne.«
»Očekivao sam ljutit odgovor na ono moje pismo«, rekao je odjednom. »Znao
sam da biste se vratili u Königsberg ako vas ne bih uspio spriječiti. Da ste mi odgo-
vorili da gledam svoja posla ili da ste tražili od mene da pojasnim zašto sam vam se
obraćao na takav način, ne bih bio ni najmanje iznenađen. Ali kada je došao vaš od-
govor, krotka izjava da ćete se povinovati mojim željama, bio sam više nego iznena-
92
Michael Gregorio
đen da vam pravo velim. Bio sam zapanjen.«

»Vjerovao sam vam na riječ«, počeo sam govoriti, ali on nije slušao.
»Vi ste znali zašto vas nikada više nisam htio vidjeti«, nastavio je ljutito.
Zastao je, duboko udahnuo pa dodao: »Mnogo sam puta pokušao dokučiti što se
među vama dvojicom zbilo onoga dana u magli.«
Gledao sam ga u oči ne dišući, prisjećajući se toga dana prije sedam godina,
kada sam imao tu sreću da nasamo razgovaram s najslavnijim čovjekom u
Königsbergu, Jachmannovim prijateljem i kolegom sa sveučilišta, profesorom filozo-
fije, Immanuelom Kantom.
Prošaptao sam: »Naredili ste mi da izbjegavam grad za dobro profesora Kanta.
Nisam imao pojma zašto, ali nisam vidio razloga da sumnjam u vaše poštenje. Bili
ste mu najvažniji prijatelj. Znali ste što je za njega dobro ili loše i…«
»Vi ste bili to loše!« Bijelo lice odjednom mu se zažarilo od prijezira. »U tome
je stvar. Ne vidite li? Zašto bi imalo ikakva smisla da ja vama zabranjujem viđati
Kanta? Iz kojeg bih se ja drugog razloga trebao pobojati za mentalno stanje najraci-
onalnijeg čovjeka na svijetu?«
»Nepravedni ste, gospodine!« prosvjedovao sam, ali Jachmann me je jed-
nostavno pregazio.
»Shvatio sam da je nešto pošlo po zlu svaki put kada se nakon toga spomenulo
vaše ime«, nastavio je nesmanjenom žestinom. »To je ostavilo tako vidljiv trag na
njemu. U njegovu ponašanju javila se pomutnja, a u očima neobuzdan nemir. To je
ludilo počelo onoga dana kada vas je pozvao na ručak. Sam po sebi, to je bio događaj
bez presedana.«
»Zašto to tako govorite?« pitao sam.
»Nikada prije nije pozvao neznanca u svoj dom. Ni jednom!« Znatiželjno me
pogledao. »Nešto u vama bilo je otponac za njegovo zanimanje. Nešto što ste bili
učinili ili mu rekli.«
»Ali, vi znate zašto me je pozvao«, odgovorio sam sa žarom. »Upravo sam bio
došao iz Pariza, profesora Kanta zanimalo je ono što sam ondje vidio.«
Jachmann je tmurno kimnuo.
»Sjećam se što ste rekli o onome što ste vidjeli kada su jakobinci sasjekli njiho-
va vladara po poretku…«
Zažmirio sam ne bih li odagnao sjećanja. Zar me taj prizor nikada neće ostaviti
na miru? Koliko će me dugo progoniti? Prizor ljudske krvi na tlu. Njezin zadah u
zraku.
93
»… Pariz, drugoga siječnja 1793.« Herr Jachmann je pedantno intonirao.

Ta scena mi je bljesnula pred očima. Veselje i komešanje svjetine. Osuđenik,
raskošno odjeven, ali ukaljan, ponosno se penje na stratište. Nauljeni plavi čelik i
odbljesak jutarnjeg sunca na njemu. Škripanje metala pri padu oštrice. A tada, krv!
Oceani grimizne krvi šikljaju iz razdrtog vrata kao voda iz neke od onih ukrasnih
fontana koje je kralj bio sagradio u Versaillesu i špricaju po svjedocima. Padaju kao
kiša na moje lice, usta i jezik…
»Toga dana su umorili kralja.«
Kralj? Čovjeka su umlatili pred mojim očima. Trzaj poluge i sjena je bačena na
moju dušu. Skriveni dio mene uspeo se sa svjetinom koja je ustala i osvojio moj zbu-
njeni um.
»Kant se upoznao i s drugima koji su bili u Francuskoj«, nastavio je Herr Jac-
hmann. »S drugima koji su se bili susreli s tim tragičnim događajima. Nije ga izbaci-
lo iz takta ono što su oni imali za reći. Ali vi, Stiffeniise, vi ste taj koji je toga dana u
tu kuću donio zloćudnu kugu.«
Zurio je ravno u mene.
»Što god se dogodilo između vas dvojice, Stiffeniise, promijenilo ga je. Promi-
jenilo ga je stubokom. A sve je počelo razgovorom o utjecaju električnih oluja na
ljudsko ponašanje.«
»Nisam tu temu ja otvorio«, ispalio sam u svoju obranu. »To ste bili, gospodi-
ne, vi!«
»Ali ste vi taj«, Jachamnn je optužujući pokazivao prstom u mene, »taj, Stiffe-
niise, koji je poveo razgovor u onako neukusnom pravcu. Zaledili ste mi krv u žila-
ma!«
Skrenuo je svoj prodorni pogled prema vatri. »Koliko sam samo puta zažalio
zbog tog odioznog razgovora! U to vrijeme Kant je proučavao utjecaj elektriciteta na
čovjekov živčani sustav i slabo ga je što drugo zanimalo. A baš noć prije bila je
strašna oluja.«
Svake sam se pojedinosti još jasno i živo sjećao.
»Gledajući kroz prozor«, promrmljao sam, »ugledali ste stranca u vrtu. Ne bri-
nući se za šibanje kiše, grmljavinu i munje, kao u transu je gledao visoko gore, u
nebo. Bili ste zapanjeni njegovim ponašanjem i pitali ste Kanta može li se to objasni-
ti olujom.«
»A on je odgovorio da nije električno pražnjenje, nego je neobuzdana energija
Prirode ono što fascinira čovjeka«, Jachmann je nastavio. »Njega je skamenila ra-
zorna sila elemenata. Kant se pozvao na incantamento horribilis. Ljudsku vrstu, tako
94
Michael Gregorio
je rekao, sudbinski privlači Uzvišeni Užas.«

Zavalio se u naslonjač i primio se rukom za čelo. »Bio sam zgranut. Nisam mo-
gao vjerovati svojim ušima. Immanuel Kant? Otac Racionalnosti slavi sile Nepozna-
tog? Tamnu stranu ljudske duše?«
»Sjećam se, gospodine, prigovorili ste da takva sila pripada Bogu samome. I da
je čovjek vezan moralnim nitima koje nikada ne smije preispitivati…«
»A onda ste vi progovorili«, Jachmann mi je upao u riječ, još uvijek zaklonje-
nih očiju, izbjegavajući moj pogled, »i odjednom se ugodni mladi student koji nas je
pridobio svojim manirama i zdravim razumom pretvorio u nešto drugo.«
»Samo sam rekao…«
Ušutkao me je podizanjem ruke. »Vaše riječi su mi neizbrisivo utisnute u
pamćenje. ›Postoji jedno ljudsko iskustvo koje se može usporediti s neobuzdanim
prirodnim silama‹, rekli ste. ›Dijaboličko koliko može biti. Hladnokrvno umorstvo.
Umorstvo bez motiva.‹«
Jachmann je zurio u mene, pogledom punim zamjeranja i nepovjerenja. Osje-
ćao sam se kao da mi je ogolio dušu tim pogledom.
»Kada je profesor Kant skrenuo razgovor na neku drugu temu«, nastavio je,
»bio sam mu zahvalan. Ali ta sablast koju ste toga dana probudili, nije se povukla.
Inzistirao je da s vama nasamo prošeta šetalištem tvrđave iako cijele zime nije izla-
zio, osim kada je trebalo ići na sveučilište. Magla je bila užasna, sjećate se. Ali ja
sam znao da će htjeti ponovno razgovarati s vama.«
»Zanima vas jesmo li dalje razgovarali o onoj istoj temi, zar ne?« pitao sam
nastojeći se obraniti.
»U krivu ste, Stiffeniise«, odgovorio je, »potpuno ste u krivu! Ne želim znati
što se govorilo. Radije poslušajte što se dogodilo kao posljedica. Kada se Kant vratio
kući, ja sam ga čekao. Dugo prije nego sam vidio kako izlazi iz magle, čuo sam mu
korake. Ono što sam čuo bilo je dovoljno da me uvjeri da nešto nije u redu. Nešto je
pošlo sasvim po zlu. Kant je trčao. Trčao! Ali kamo? Ili od koga je bježao? Pohitao
sam mu u susret, a izraz na njegovu licu bio je jezovit. Štoviše, prestrašio sam se vi-
đenim. U očima mu je blistala nervozna energija. Posumnjao sam na vrućicu. Izrazio
sam zabrinutost, ali on je objavio da ima posla koji ne može čekati ni tren. Ukratko,
poslao me da se bavim svojim poslom. I već sljedećeg dana obavijestio me da je po-
čeo raditi na novom filozofskom radu.«
Namrštio sam se. Rekao sam: »Nisam čuo ni za kakvu novu knjigu.«
Jachman je niječno odmahnuo glavom. »Nije objavljena. Zato i niste nikada
čuli za nju. Nitko nije ni retka pročitao. Zapravo, sklon sam misliti da to djelo i ne
95
postoji. U to je vrijeme bio vrlo duševno napet. Neki mlađi kolege optužili su ga da
ignorira dublje izvore duše. Emocije su, rekli su, snažnije od logike i Kant je uništen
oštrim suprotstavljanjima. Predavanja su u zadnjim godinama njegove profesure bila
prazna. Mladi nisu htjeli plaćati da bi ga slušali.«
»Tako sam i ja čuo«, rekao sam.
»Bilo je to vrlo tužno. Bio je gotovo zaboravljen. ›Staromodan‹ je novoiskova-
ni termin, čini mi se. Stvari su došle dotle da je jedan od njegovih ranijih štićenika,
sjajan mladi momak po imenu Fichte — sigurno ste čuli za njega — opisao Kanta
kao ›filozofa spiritualne nepokretnosti‹ u knjizi koja se vrlo dobro prodavala diljem
Europe.«
»To je zacijelo bilo ponižavajuće.«
»Sjećate li se njegove poslovične točnosti?« Jachmann se podsjećao. Izgledao
je smireniji dok se prisjećao davnije prošlosti. »Sjećate se kako su ljudi namještali
sat prema Kantovim dolascima i odlascima? Vidite, nove generacije studenata
smatrale su strašno dovitljivom dosjetkom da mu upadnu na predavanje, ulazeći je-
dan za drugim sa satom u ruci, i pitaju: ›Kasnim, gospodine? Ja, gospodine? Vaš sat
je zacijelo stao, gospodine.‹ To ga je potjeralo u rano umirovljenje.«
»Mogu samo zamisliti kako mu je bilo.«
»Sumnjam!« prasnuo je. Navalio je energijom starih ljudi u izgubljenim sluča-
jevima. »No osoba koja je najviše oćutjela tu nevolju bio je Martin Lampe.«
»Njegov komornik?« pitao sam iznenađeno.
»Bio sam primoran otpustiti ga. I to nakon trideset godina vjerne službe! Bio je
savršen sluga. Uredan um i stega mogu možda dovesti do vrsnih misli, ali nisu
dostatni za efikasno vođenje doma. Kant nije znao sam ni čarape navući! Lampe se
brinuo za njega dok se gospodar posvetio pisanju svojih knjiga.«
»I zašto ste ga onda otpustili?«
»Za Kantovo dobro, Stiffeniise!« Napeto me promatrao, kao da traži ispravan
ton kojim će izgovoriti sljedeće riječi. »Lampe više nije uživao moje povjerenje.
Možda bi bolje bilo reći da sam ga se bojao.«
»Bojao, gospodine? Kako to mislite?«
»Čudne su se ideje rojile po njegovoj glavi«, Herr Jachmann je nastavio. »Po-
čeo se ponašati kao da je on sam profesor Kant. Dakle, jednom mi je rekao da bez
njega ne bi bilo ni manje ni više niti kantovstva! Ta nova knjiga na kojoj je Kant bio
radio navodno je zapravo bila njegova, a ne njegova gospodara. Kada su studenti po-
čeli napuštati Kantova predavanja, najsilovitije je reagirao Lampe. Bio je upravo
naprasit i prgav, vikao je, govorio da Kant mora pokazati svijetu što može.«
96
Michael Gregorio
»Morao je otići«, složio sam se. »Ali tko se sada brine o profesoru?«
Jachmann se glasno nakašljao. »Mladić po imenu Johannes Odum vodi brigu o
kući, a čini se da to radi dobro.«
Zašutio je. Uostalom, izgledalo je da smo si rekli sve što smo trebali i ja sam
ustao te posegnuo za svojim šeširom kako bih se povukao. Bio sam rekao što sam
imao za reći.
»Za ime Božje, zašto ste izabrali baš pravo?« pitao me je tiho.
Zastao sam, ne odgovorivši odmah. Pretpostavljam da sam se trebao naći uvri-
jeđenim, ali bilo je i neke zadovoljštine u onome što sam mu kanio reći. »Onog dana
kada sam došao u Königsberg, sam profesor Kant me je savjetovao da odem u ma-
gistrate.«
»No zar zaista?« namrštio se Jachmann, očigledno zbunjen. »Imajući u vidu lu-
dosti koje ste mu izgovorili, ne mogu se načuditi njegovoj prosudbi.«
»Bilo je to poslije ručka, tijekom one šetnje oko tvrđave«, požurio sam nastavi-
ti, ne obazirući se na njegov sarkastični podsmijeh.
Herr Jachmann tužno je odmahivao glavom. »Ta šetnja, sve je počelo za te
šetnje tamo u…«
Začula se glasna larma na vratima i čovjek u šlampavo navučenoj smeđoj livre-
ji gurnuo je glavu u sobu ne ulazeći unutra.
»Onaj čovjek je opet tu, gospodine!« objavio je s iznenađenjem naširoko napi-
sanom preko cijelog lica, kao da je gospodar nenavikao na ikakve posjete, a moj je
bio više nego dovoljan za jedno jutro. »Želi govoriti s prokuratorom Stiffeniisom,
kaže.«
Lica blijedog kao krpa, povučenog i napetog, Koch je stajao u hodniku.
»Oprostite na smetnji, gospodine, ali stvar je hitna.«
»Što je?«
»Dečko iz krčme, gospodine.«
»Morik?« rekao sam oštro. »Što s njim?«
»Nađen je, gospodine.«
Gledao sam ga trenutak u tišini. »To mi je drago, naredniče, ali ne vidim što je
tako hitno…«
»Ispričavam se, gospodine«, Koch me je žustro prekinuo. »Možda se nisam
najbolje izrazio. Dečko je mrtav. I posrijedi nisu čista posla.«
97
11. poglavlje
Oko nas su provalili divlji, bijesni urlici.

»Kralj! Gdje je kralj!«
»Napoleon će nas sve posjeći, a nikoga nije briga!«
»Dolje kralj! Na vješala s njim! Vive la revolution!«
Kočija je štropotala preko starog drvenog mosta na rijeci Pregel, razbacujući
razljućenu gomilu muškaraca koji su zviždali i žena koje su vrištale grabeći prema
mjestu zločina. U baražnoj buci i poruzi nije se moglo utvrditi tko su kolovođe koje
podjaruju prosvjede. Možda rulja i nije imala glavu. Preplavio me nelagodan osjećaj
da je kočija zapravo barka koja plovi u sve tješnje tjesnace koji prijete da će nas po-
topiti svaki čas.
»Okrivljuju vlasti za ovo što se događa«, rekao sam, dok smo se kotrljali dalje
od podivljale gomile.
»Svako novo truplo pothrani njihove strahove«, uzvratio je Koch. »Baš kao što
se general Katowice bojao, gospodine. Glasine, nezakonita okupljanja, pobune. Ta će
ubojstva navući nevolje. Bune se šire same od sebe.«
»Njihov je cilj širenje užasa«, rekao sam osjećajući za vratom enormnu težinu
zadatka koji mi je bio povjeren. »Ali, što ste ono govorili prije nego su nas prekinu-
li?«
»Što se tiče jeguljara, gospodine. Našao je truplo dok je postavljao zamke.
Vojska ga je dovela u sud, pa su me pozvali. Razgovarao sam s njim, no nije mi imao
ništa dodatno za reći. Ako biste ga željeli ispitati, gospodine, zapisao sam mu ime i
adresu…«
»Njega ćemo ostaviti za kasnije, Koch. Koliko je Baltički kitolovac daleko
odavde?«
»Pola milje, gospodine, ne više.«
U mislima sam se vratio na ono što mi je Morik bio rekao prethodne večeri i na
prizor kojem sam bio svjedokom gledajući kroz prozor svoje sobe. Koji bi mi još do-
kaz trebao da zaključim kako su dječaka i sve druge pobili teroristički podrivači?
»Jesu li krčmar i njegova žena privedeni?«
»Jesu, gospodine.«
»Čim pogledamo tijelo«, rekao sam, »ispitat ću ih. Tada ću, možda, biti u po-
voljnijem položaju u vezi s izvješćem generalu Katowiceu.«
98
Michael Gregorio
Kočija se odjednom zanijela i otklizala prema ogradi mosta, nesigurno se za-

ustavivši pod čudnim kutom.
»Odbij, natrag! Hajde, put pod noge!« Vojnici su nam prepriječili put s muške-
tama zlokobno i prijeteće uperenim u našeg vozača. Narednik Koch je iskočio i ne-
koliko minuta poslije kočija je snagom mojeg autoriteta propuštena kroz barikadu.
Eto, jednom u životu, moram priznati, nasilničko ponašanje vojske mi je godilo i dje-
lovalo umirujuće na mene.
Nakon što je prešla most i skrenula lijevo niz prijeku obalu, kočija je prešla još
stotinjak jardi i stala kod skliskog spusta od sluzavih kamenih stuba kojima smo se
spustili na izbrazdanu, blatnjavu obalu rijeke. Mjesto je bilo ogavno, a zrak slan. Vo-
dostaj je bio nizak, raslinje mokro i crno, spljošteno silinom oseke. Pohitali smo po-
red rijeke do grupice vojnika koji su s oružjem na gotovs stajali u čvrstom krugu, le-
đima okrenuti sredini kruga, osiguravajući da nitko ne priđe mjestu zločina. Odmahi-
vali su nam da odbijemo bajunetama pričvršćenim na vratove cijevi.
»Ja sam novi prokurator. Pazite da nitko drugi ne priđe«, izdao sam zapovijed,
pogledavajući na suprotnu obalu dok su se vojnici razmicali. Druga strana rijeke bila
je krcata znatiželjnicima. Kao da je došao cirkus ili kakav spektakl nakaza, okupilo
se pola grada. Prionuo sam na svoj zadatak osjećajući zgražanje nad ljudskim rodom,
ali sam odmah ustuknuo. Neki lik je klečao u blatu, njegova prepoznatljiva perika
ljeskala se od vlage, a Morikovo tijelo je ležalo pod njim kao malo blijedog tkiva
uvijena i smotana u hrpicu blatnjave tkanine. Kao što bi se divlja zvijer slineći nadvi-
la nad svježu krv i toplo meso, tako je doktor Vigilantius njuškao nad tijelom.
»Za ime Božje«, zavapio sam.
Vigilantius nije digao pogled. Ritualno je skrnavio i dalje.
»Ovo je nečuveno!« prasnuo sam. »Tko je njega tu pozvao?«
»Ja sam ga pozvao, Stiffeniise.«
Glas iza mojih leđa je bio slabašan, ali prepoznao sam ga i prije nego sam se
okrenuo.
»Ja sam poslao po doktora Vigilantiusa.«
Trorogi šešir bio je nisko smješten na glavi Immanuela Kanta, toliko da mu je
gotovo skrivao lice. Nije nosio periku. Prozračna mrežica srebrne kose ukrasila mu
je deformirano lijevo rame. Bio je odjeven u svjetlucav ogrtač od nekakva vodo-
otpornog materijala koji ga je imao štititi od vremena, a držao se za ruku mladića to-
liko visokog, da bi izgledali kao zaštitnički otac i nejaki sin da je slučajno priroda
odlučila zamijeniti im dobi.
Njegov neočekivani dolazak na obalu rijeke potpuno mi je oduzeo dar govora.
99
Naravno, meni je bilo jasno da smo se u Königsbergu morali kad-tad susresti. Ipak,
ne na tom mjestu i ne u tako žalobnim okolnostima. Tko mu je rekao za Morikovo ti-
jelo? Je li ga Jachmann obavijestio o mojoj prisutnosti u gradu i razlogu za nju? Herr
Jachmann me bio upozorio da je starost ostavila traga na filozofu, ali ono što sam vi-
dio mogao sam usporediti samo s onim čega sam se prisjećao od onoga dana kada je
nakon naše šetnje nestao bolno šepajući u vrtlog magle koja ga je progutala. Nije
ostario ni dana.
»Dragi moj Hanno, kako mi je drago što vas vidim!« rekao je srdačno.
Moj poriv bio je da mu uzmem ruku i prinesem je usnama, ali urođena suzdrža-
nost me je spriječila. »Nisam vas očekivao, gospodine«, rekao sam nastojeći prikriti
zbunjenost i nelagodu.
»A ja sam očekivao ni manje ni više nego vas«, odgovorio je s osmijehom do-
brodošlice. »Vjerujem da ste sinoć imali priliku upoznati se s doktorom Vigilanti-
usom?«
Nije čekao da mu odgovorim, nego se odgegao naprijed i dalje zakvačen za
ruku svojeg posilnog pa bacio pogled na užasan prizor.
»Reklo bi se da još nije potpuno gotov sa svojim pregledom.«
Vigilantius je klečao kraj mrtvog dječaka kao svinja nad brdom napoja. Na spo-
men svojeg imena javio se Kantu tek kimanjem glave i odmah se vratio svom poslu.
Prizor je bio stravičan, odbojan, jezovit, ali profesor Kant nije djelovao ni malo ome-
ten viđenim.
»Nadam se da će nam doktor moći reći nešto korisno«, povjerio mi se tiho, gle-
dajući me preko ramena. Koliko god mu je nedostajalo fizičke energije, to je više
nego nadoknađivao svojim žarkim zanimanjem. Gorljiva inteligencija koja je sjala iz
njegovih očiju kao da je upućivala da su mu intelektualne sposobnosti ostale ne-
taknute. »Pitate se što li on tu radi, zar ne?«
Kant je šutio i čekao moj odgovor.
»On je Swedenborgov sljedbenik«, rekao sam, pažljivo odmjeravajući dozu kri-
tike. »Tvrdi da razgovara s mrtvima, gospodine. Prokazali ste njegovog učitelja kao
varalicu i opsjenara.«
»A, to!« otpovrnuo je Kant uz zvonak smijeh. »Snovi lovca na sablasti jedina
je moja knjiga zbog koje sam se ikada ispričao. Zar ne odobravate to što sam Swe-
denborgova nasljednika pozvao da mi pomogne u potrazi za ubojicom?«
»Vaša potraga? Uistinu sam zbunjen«, priznao sam.
»Nije li vas se dojmilo ono što vam je imao pokazati u tvrđavi?« pitao je uz je-
dva vidan smiješak na blijedim usnama.
100
Michael Gregorio
Pojma nisam imao što bih mu rekao. »Seansa, gospodine?«

Kant se namrštio. »Seansa? Je li to sve što ste jučer vidjeli?«
»Kako to drugačije nazvati, gospodine? Neki čovjek pita mrtvaca, a mrtvac na-
vodno odgovara. Ostavio sam Vigilantiusa ne saznavši ništa više od onoga što sam
vidio svojim očima pregledavajući tijelo.«
»Ah!« uzviknuo je sa smiješkom. »Niste imali dovoljno strpljenja ostati do kra-
ja. Trebao sam predvidjeti da postoji i ta mogućnost«, promrsio je za sebe, a onda me
pomno pogleda. »Dakle, vi jeste iznenađeni što vidite Vigilantiusa ovdje, ali niste
iznenađeni što ste imenovani na Rhunkenovo mjesto. Imam li pravo?«
Njegova otvorena ironija u vezi mog imenovanja pogodila me kao pljuska
posred lica.
»Rekao bih da trebam vama zahvaliti za tu čast, gospodine«, počeo sam, ali me
prekinuo nečiji snažniji glas.
»Ova smrt nije kao druge, Herr profesore.«
Vigilantius se bio nadvio nad Morikovo tijelo. »Ovo je djelo drugog ubojice.«
»Drugog ubojice?« ponovio sam pozivajući u pomoć profesora Kanta. »Za
Boga miloga, pa što on to govori?«
Kant me ignorirao. Okrenuvši se k Vigilantiusu, rekao je: »Pojasnite mi.«
Prije nego je progovorio, doktor je pogledao u mojem smjeru uz trijumfalan
smiješak. »Ovo truplo ne potvrđuje ono što znamo od drugih, Herr profesore. Ovaj
miris ovdje je… potpuno je drugačiji. Energija uz koju je duša napustila tijelo posve
je drugačija od one koju sam osjetio u drugim slučajevima. One su bile uzete
nespremne, a ovaj dječak ovdje nije to bio. Znao je što će se dogoditi. Unaprijed je
vidio dolazak udarca i bio je prestravljen.«
Kant je šutio, potpuno zabavljen svojim mislima.
»Shvaćam«, rekao je na kraju. »I govori li vam to truplo još štogod?«
Bio sam osupnut… Kakav je to vrag mogao ući u njega da se zloglasnom
nekromantu obraća s punim uvažavanjem? Kant je formulirao moralni zakon i raci-
onalnu analizu koji su ljudski rod izveli iz Mraka u Svjetlo. A je li on to sada pozivao
slatkorječivog pauna da mu prenese što je čuo od dječakova mrtvog tijela za vrijeme
spiritističke seanse?
»Profesore Kant!« prasnuo sam, ne mogavši se više suzdržati. »Tijelo Herr
Tiffercha otkrilo je dovoljno svakome zdravih očiju. Leđa su mu bila prekrivena ra-
nama, starim i novim…«
»Ja sam vam rekao kako je ubijen«, rugao mi se doktor Vigilantius. »Nije umro
101
od tih rana. Da ste se sinoć udostojali pričekati, imali biste dokaz.«

Kant se okrenuo i prostrijelio me pogledom.
»No, stvarno, Herr prokuratore, što ste iz tih rana zaključili?« upitao je kao so-
kol koji je spazio hroma zečića.
»Znam da ga nisu ubile«, promrmljao sam. »Sam si ih je nanio.«
»Sam ih je sebi nanio?« prekinuo me je Kant. »Kako to mislite?«
»Jutros sam pretraživao njegovu kuću«, počeo sam, »i ondje sam našao artefakt
koji pokazuje kako se ozlijedio…«
Stao sam, nevoljan govoriti Kantu o takvim stvarima.
»I?« bio je uporan.
»U ladicama i ormarima nalazio se bič«, mrmljao sam i dalje. »Herr Tifferch je
vodio prilično ekscentričan privatni život.«
»Vrlo zanimljivo!« uzviknuo je Kant. »Strgni masku sa života bilo kojeg čovje-
ka i gle što ćeš naći! Crno srce iza nasmiješenoga lica, crvotočinu Čovječanstva.
Mislite li da bi to mogao biti motiv za njegovo ubojstvo?«
»Nikako, gospodine«, odgovorio sam. »Postoji jedan određeni element koji bi
mogao navesti na zajednički nazivnik prisutan i u svim drugim ubojstvima.«
Duboko sam udahnuo prije nego sam nastavio. Immanuel Kant bio je osoba ko-
joj sam se divio više nego bilo kojem drugom intelektualnom autoritetu u Prosvi-
jetljenom univerzumu. Promišljajući tu vreću porazbacanih sitnica koje čine čovjeka,
on je utro put racionalnoj analizi i prosvijetljenom ponašanju. On me pozvao u
Königsberg da pomognem razriješiti misterij i namjeravao sam ne razočarati ga.
»Herr Tifferch je u zaključanom ormaru držao skrovište puno protunapole-
onskog smeća«, objasnio sam. »Možda su ga smaknuli politički neprijatelji države.
Prokurator Rhunken bio je istog mišljenja. Pročitao sam njegove izvještaje…«
»No, a kako je umro?« Kant je ispljunuo pitanje kao ljuta guja. »To je ono što
nas zanima, Stiffeniise.«
»Ja… ja još ne znam«, priznao sam s oklijevanjem. »Možda je…«
Kant me više nije slušao. Naprasno se okrenuo k Vigilantiusu.
»Ima li traga kandže na dječakovu tijelu?«
Zapanjila me činjenica da je profesor Kant upotrijebio onaj isti izraz kao i žena
koja je našla tijelo Jana Konnena. Vražja kandža.
»Ni traga, gospodine. Ne ovoga puta«, Vigilantius je svečano izjavio.
»O čemu vi govorite?« zavapio sam izgubljeno, odsječen iz razgovora zbog
102
Michael Gregorio
kriptične naravi njihove privatne konverzacije. Je li Jachmann s pravom izražavao

zabrinutost za stanje Kantova mentalnog zdravlja?
»Čemu to nema ni traga?«
»Pokazat ću vam poslije«, odgovorio je Kant uz trunku nestrpljivosti. »Ako
postoje dvojica ubojica, ne trebaju nam paranormalne sposobnosti da uvidimo koliki
je problem pred vlastima. Dođite, Stiffeniise, pogledajmo pobliže materijalni do-
kaz.«
Položio je svoju tanku ruku na moju i poveo me naprijed pa smo prišli tijelu.
Vigilantius se povukao uz zamah svojeg plašta kao glumac koji ponosno napušta sce-
nu nakon dobro odigrane uloge, a ja sam se prisilio spustiti pogled. Nisam vidio
mrtvog dječaka iz Baltičkog kitolovca. Vidio sam neko drugo tijelo kako smrskano
leži na tlu, smrvljenu lubanju i krhotine kostiju kako se bijele u masi krvi i mozga i
oči kako me gledaju kroz staklenu koprenu. Upinjao sam se ne bih li odagnao neže-
ljeni prizor što je prijetio doći u misli i trudio sam se usredotočiti na ono što je u tom
trenutku bilo preda mnom.
»To je on«, promumljao sam. »Morik.«
Na licu, odnosno onome što je od lica ostalo, bili su lako vidljivi znaci strašnog
nasilja. Lijeva strana lubanje bila je skršena kao da se radilo o krhkoj ljusci jajeta.
Grudice mozga i krvave mrlje bile su razmrljane po kosi, sljepoočnicama, čelu i
obrazima. Lijevo oko nas je promatralo iz kuta usana. Činilo se da je onamo dopuza-
lo po svom nahođenju, kao neki odvratan puž golać.
Kant kao da mi je čitao misli.
»Uznemiruje li vas ovaj prizor?« pitao je. Gledajući ravno u mene proučavao je
moje lice, a ne razmrskano tkivo mrtvog djeteta na tlu. »Naravno, pa kako i ne bi?
Vaš brat je pretrpio slične ozljede lubanje, pretpostavljam?«
Progutao sam knedlu. Osjetno me obeshrabrila ta Kantova obzirnost.
»To… zapravo… bilo je s druge… na desnoj polutki«, nekako sam uspio reći.
»Jeste li morali pregledati njegovo tijelo?« pitao je Kant proučavajući me vrlo
pomno. »Ne sjećam se da sam čuo da je nakon toga slijedila i kriminalistička istra-
ga.«
»Ne, gospodine«, prošaptao sam. »Nije bilo istrage.«
Oklijevao je trenutak. »Nego, vratimo se našem poslu.«
»To… ovo ovdje, hoću reći, bio je grozomoran udarac«, rekao sam napinjući se
da usmjerim pažnju na nepojmljiv prizor pred sobom. »Smrt je zacijelo bila tre-
nutna.«
103
»I dječak je vidio što ga čeka«, dodao je Kant. »Šake će mu biti čvrsto stisnute,
mogao bih se kladiti. Hoćete li maknuti, molim vas, tu odjeću?«
Prije nego sam stigao reagirati, Koch je već bio na koljenima i razmicao
raskvašenu tkaninu s dječakovih ruku i tako otkrio da je Kantova intuicija bila na do-
brom putu.
»Narednik Koch je moja desna ruka«, objasnio sam brzo jer sam bio potpuno
zaboravio da je on nekoliko koraka iza mene. »Prije je radio za prokuratora Rhunke-
na.«
»Njegovo ime nije mi nepoznato«, odgovorio je Kant ne skidajući pogled s
Kocha i ruku s mene, a drugom se rukom oslanjajući na svojeg slugu.
»Pogledajte taj izraz na dječakovu licu«, u Kantovu glasu čuo se emotivni tre-
molo. »Fiziognomija nam govori mnoge stvari o takvom izrazu lica, zar ne?«
Mogao sam samo prazno gledati u lice, nesposoban sročiti i jednu jedinu mi-
sao.
»Ne vidite li?« Vigilantius je izgubio živce. »Ovdje je sve drugačije.«
»Pogledajte u kakvom su položaju noge«, nastavio je profesor Kant, ignoriraju-
ći obojicu, potpuno zabavljen onim što je radio. »Drugi su klečali kada su ubijeni.
Ovaj dječak nije. Vidjeli ste sinoć u kojem je položaju bilo tijelo Herr Tiffercha.
Sada imate s čime usporediti. Naredio sam vojnicima da snijegom konzerviraju nje-
govo tijelo kako biste ga mogli pregledati s doktorom.«
Tako, dakle. Odgovor na pitanje kojim sam davio Kocha. Profesor Kant je sta-
jao iza svega. On je taj koji je orkestrirao i dirigirao svakim pokretom otkako sam
došao u Königsberg. On me je poslao u posjet Herr Rhunkenu, koji nije očekivao
mene. Tada me usmjerio u Vigilantiusovu sobu strave i užasa. Kant je mislio da tre-
bam odsjesti u Baltičkom kitolovcu. Policija nije imala veze s tim. Kao ni kralj.
Immanuel Kant znao je o tim ubojstvima više nego bilo tko drugi u Königsbergu.
»Provjerimo ima li Vigilantius pravo«, rekao je. »Hoćete li, molim vas, Koch,
okrenuti dječaka na trbuh?«
Koch je nježno dječaka položio licem prema blatnjavom tlu. Morikov vrat i
kosa bili su oblijepljeni krvlju i muljem. »Donesite vode, naredniče«, zatražio je
Kant, a Koch je pohitao prema mostu i vratio se s metalnom čuturicom koju je uzeo
jednom od vojnika.
»Polijte mu glavu«, davao je upute. »Povucite kosu, odstranite mulj.«
Navodio je Kocha da prati njegove namjere kao što bi to činio nekom asistentu
u laboratoriju na sveučilištu. »Još vode, očistite vrat! Da, eto tako!« Kant je nestrplji-
vo pokazivao.
104
Michael Gregorio
Čim su odstranjeni krv i prljavština, ukazalo se bijelo tkivo. Kant se sagnuo i

pomno promatrao kralješke na dječakovu vratu. »Ovdje nema ozljede. Ni traga.
Ozljeda na lubanji nanesena je čekićem ili teškim predmetom. Vjerojatno je obilno
krvarila, a opet, na ovom tlu ne vidim ni traga krvi.«
»Hladnoća je možda usporila krvarenje«, sugerirao sam.
»Temperatura ne može objasniti njegov izostanak!« pomalo ljutito je dobacio
Kant.
»Što vi pretpostavljate, gospodine?« upitao sam.
»Nije ubijen ovdje. Niti ga je ubila osoba koju vi tražite. To se lako vidi«, od-
govorio je. »Koji god da je bio, drugi je motiv za ubojstvo ovog dječaka.«
Bio sam zapanjen. Kant je došao do istog zaključka do kojeg i Vigilantius.
»Ali u Königsbergu ne može biti više ubojica!« prosvjedovao sam. »Morik je
ubijen u prenoćištu. Ondje sam ga vidio. Tijelo je ostavljeno tu da mi zavara trag.
Imam sasvim dobrih razloga za vjerovati da je nešto znao o ostalim ubojstvima. Ta
sinoć sam s njim razgovarao!«
Kantove su oči zabljesnule od uzbuđenja. »Razgovarali ste s dječakom? Hoćete
mi reći da ste stigli u krčmu i odmah pridobili njegovo povjerenje? Pa, dakle, to je
uistinu izvanredno! Dobro sam učinio kad sam vas izabrao i opet sam dobro učinio
kad sam vas poslao u Baltičkog kitolovca.«
Na trenutak sam pomislio da mi se ruga. A onda, opet, pomislio sam da je
možda stvarno impresioniran. Uostalom, tamo me je upravo radi toga i poslao. »Ta je
krčma leglo uhoda i bundžija«, rekoh, »ali to ste vi već znali, gospodine, zar ne?«
Kant me je pogledao, a ja sam se mogao zakleti da sam mu u pogledu vidio
vragolasti sjaj.
»Vaš je dolazak sigurno uzrokovao ponešto napetosti«, dodao je tiho.
Preda mnom su proletjele slike prethodne večeri u Baltičkom kitolovcu, ljutito
Totzovo lice, sumnjičavo ponašanje njegove žene i dječakove prestravljenosti od njih
dvoje. Prepričao sam Kantu sve što mi je večer prije Morik bio rekao o strancima, a
dodao sam i ono što sam vidio kroz prozor svoje sobe.
»To je upravo onako kako je prokurator Rhunken i sumnjao«, rekao sam. »Po-
drivači. Strani agitatori. Koji bi motiv bolje objasnio ta ubojstva?«
»Mogao bih ih iznijeti stotinu. Jedan se svakako nameće«, odmah je odgovorio
Kant.
Zurio je u Pregel, kao da je tamna voda poznato pomagalo pri koncentriranom
razmišljanju.
105
»Molim, gospodine?« pitao sam krotko.

»Subliminalni užitak ubijanja, Stiffeniise«, rekao je polako, pažljivo rastavlja-
jući riječi.
Bio sam zbunjen. Jesam li ga dobro čuo?
»Zar to ozbiljno mislite, gospodine?« narednik Koch je prasnuo. »Oprostite,
Herr Stiffeniise«, ispričao se, »nisam htio prekidati.«
»Drago mi je što ste iskreni, gospodine Koch«, odgovorio mu je Kant. »Nasta-
vite, naredniče. Recite što vam leži na srcu.«
»Može li ijedna zdrava osoba ubiti radi toga?« Koch je zahtijevao objašnjenje.
Nije nimalo djelovalo kao da je zastrašen veličanstvenom reputacijom Immanuela
Kanta. »Iz zadovoljstva i ni zbog čega drugoga?«
Kant ga je upitno pogledao. »Jeste li ikada bili u ratu, naredniče?«
Koch je trepnuo i odmahnuo glavom.
»Ali imate poznanike ili prijatelje koji su bili u vojsci.«
»Da, gospodine, ali…«
Kant je podignuo ruku. »Dopustite, Koch. Da ste imali namjeru prigovoriti da
je ubijanje na bojištu pitanje dužnosti, ne bih to osporio. No postoji više zanimljivih
aspekata tog čina. Upoznao sam malo vojnika koji su se sramili svojih sposobnosti
ubijanja ili suzdržano izjavljivali da su taj najuzvišeniji barbarski čin počinili u ime
dužnosti. I ne samo na bojnom polju. Dvoboji nisu rijetkost u našoj vojsci.« Kimnuo
je glavom u pravcu dječakovih posmrtnih ostataka. »Osoba koja ima te smrtonosne
sposobnosti može naći neizreciv užitak u njihovoj upotrebi.«
»Vojnik, gospodine? Je li to vaša teorija?«
Kant se potpuno okrenuo k meni, kao da Koch nije ni usta otvorio.
»Zamislite moć odluke o životu i smrti u rukama te osobe, Stiffeniise! On oda-
bire žrtvu. On odabire vrijeme i mjesto smaknuća.« Odbrojavao je te okolnosti preko
svojih tankih bijelih prstiju. »Samo Bog na ovoj Zemlji ima takvu bezgraničnu moć.
Čin ubijanja može biti izvor neizrecive snage, sam sebi smisao, ali to nije sve. Pogle-
dajte preko«, rekao je pokazujući suprotnu obalu rijeke i svjetinu koja se nagurala
ocrtavajući liniju obale. »Pogledajte vojnike koji osiguravaju most. Uzmite u obzir
našu prisutnost, užas koji je natjerao vlasti da nas pozovu. Tko god to bio, koji god
mu bili motivi, on je pustio užas u Königsberg. On upravlja svima nama!«
»Moć, gospodine?« Koch je namršteno ustrajao. Izgledalo je kao da ga je ta
mogućnost uznemirila više nego ijedna druga.
»Sila koja ne prihvaća ljudska ograničenja, naredniče Koch. Božanstvo. Ili so-
106
Michael Gregorio
tona, kako god želite.«

Hladni vjetar brijao je preko Pregela. Kada se oglasio, Vigilantius je zvučao
kao prvi proljetni pucanj leda.
»Profesore Kant«, rekao je. »Ne mogu vam više biti od koristi, gospodine. Mo-
ram se hitno pobrinuti za određeni posao. Ako me budete još trebali, znate kako
ćemo stupiti u kontakt.«
»Vaša pomoć bila je od neprocjenjive važnosti u ovoj stvari, gospodine.« Kant
je odgovorio s poštovanjem kakvo bih očekivao da je razgovarao s Davidom Hume-
om ili Descartesom. »Stiffeniis će znati upotrijebiti vaša otkrića.«
Augustus Vigilantius, ta sjajna zvijezda svedenborškog sazviježđa, uputio mi je
posljednji pogled u znak pozdrava i nestao iz Königsberga. Nije se više pojavljivao
za sve ono vrijeme dok sam ja ondje bio, osim što se pojavio u kolumnama
Hartmanns Zeitunga. Ispostavilo se da je »hitan posao« uključivao i slučaj komuni-
kacije s jarcem opsjednutim dušom seljaka koji ga je nekoć posjedovao.
Kant se okrenuo prema meni i rekao toplo: »Nadam se da nam on više neće tre-
bati. A sad, po pitanju vaše teorije urote, Stiffeniise, trebali biste je i dokazati.«
Zatekao me je. »Mislio sam da ne dijelite moje mišljenje, gospodine?«
»To je vaša teorija«, rekao je blago, »i vi biste je morati staviti na kušnju. To
vam je sukus moderne znanstvene metodologije. Pođite odmah u tvrđavu i ispitajte
te ljude iz prenoćišta. Kada s tim završite, nešto vam imam pokazati.«
»Oprostite, Herr Stiffeniise«, upao je Koch. »Što ćemo s ribarom koji je našao
truplo? Trebate razgovarati s njim, gospodine.«
Prije nego sam stigao odgovoriti, Kant se obrušio na Kocha.
»Ne tratite gospodarovo vrijeme! Taj jadnik sigurno pojma nema. Doći ću po
vas u četiri popodne«, rekao mi je dok se okretao prema mostu. Nakon nekoliko po-
četnih koraka, ponovno me pogledao s osmijehom Sfinge. »Niste li znatiželjni u
pogledu vražje kandže, Hanno?«
Nije pričekao odgovor.
»Na raspolaganju sam vam, gospodine«, progunđao sam, promatrajući ga dok
nije sigurno dospio do stuba prema cesti. Tada sam naredio da uklone Morikovo tije-
lo i pričekao da vojnici obave taj tužni posao. Dok su mu pokrivali lice, nisam se
mogao ne sjetiti umiljatog smiješka Frau Totz toga jutra kada se pretvarala da je za-
brinuta za njega. Preplavio me val srdžbe.
»U tvrđavu, Koch! Vrijeme je da razvežemo nekoliko jezika.«
107
12. poglavlje
Koch se ogledao po sobi s brižnim izrazom. »Dao sam da vaše osobne stvari donesu
iz krčme ovamo«, rekao je. »To je bilo najbolje što sam tako na brzinu mogao učini-
ti, gospodine.«
Smještaj na prvom katu tvrđave bio je skučen. Bilo je upravo toliko mjesta da
stanu jedan drveni krevet i drveni stolac na kojem se nalazila moja putna torba. Usta-
jao zadah iz napukle porculanske noćne posude koja se nalazila pod krevetom ispu-
njavao je zrak. Prozor usječen visoko u zid nije davao gotovo nikakva svjetla, a bilo
je i ledeno hladno. Nitko se nije pretrgao da naloži peć. Olakšavajuće je bilo to što su
urlici zatvorenika bili prigušeni, no da je naišao ključar i sve nas pozaključavao na
dulje vrijeme, ne bi me bilo iznenadilo.
»Poslužit će svrsi«, rekao sam s manje oduševljenja nego sam zapravo osjećao.
Bio sam zaposjeo osobni prostor prokuratora Rhunkena, ono mjesto koje mu je služi-
lo za odmor u trenucima kad ga je posao lišavao odlaska vlastitom domu. Promatrao
sam sva četiri zida kao da sam se želio potanko upoznati s njihovom sirovošću. »Ovo
je mjesto gdje sam trebao od početka biti smješten«, rekao sam s uvjerenošću pusti-
njaka koji promatra pećinu u kojoj treba provesti ostatak svojeg isposničkog života.
»Vi jeste došli do nekih važnih otkrića u Baltičkom kitolovcu, gospodine«,
podsjetio me je narednik.
»Trebali bismo biti zadovoljni malim, pretpostavljam.«
»Čini se da je profesoru Kantu drago«, nastavio je Koch, premda su stisnute
usne odavale da možda i ne misli tako.
»Muči li vas što, Koch?«
Nije pokušao poreći moju pretpostavku. Natezao je i navlačio svoj ovratnik kao
da je u sobi bilo deset stupnjeva toplije nego što je uistinu bilo. »Nekoliko stvari,
gospodine«, nastavio je uz malo oklijevanja. »Nešto razmišljam o profesoru Kantu,
gospodine.«
»Što s njim?« grubo sam upitao.
»Bio sam više nego iznenađen kada smo ga jutros sreli tamo na obali, gospodi-
ne. Za njegovu dob, čini mi se neobično tako se… morbidno zanimati za ubojstva.
Ne mislite li tako, gospodine?«
»Njegovo zanimanje za ubojstvo nije vulgarno, Koch, ako ste na to mislili«,
brzo sam odgovorio, jer je narednik upravo pothranio moje vlastite misli. »Herr pro-
fesor Kant ne može tolerirati taj nered koji dolazi uz zločin i to je sve. Stalo mu je do
108
Michael Gregorio
Königsberga i podnio bi mnoge neugodnosti za dobrobit grada koji voli.«

»Bilo kako bilo, nije mi se činilo da se slaže s vašom teorijom o uroti kao uzro-
ku tih zločina«, nastavio je Koch.
»Profesor Kant nije ni magistrat ni policajac«, objasnio sam. »No složio se da
je to najočitije objašnjenje. On je vrhunski pruski teoretičar racionalizma. On zahtije-
va hipoteze koje se mogu potkrijepiti čvrstim dokazima. Namjeravam mu podastrije-
ti dokaze kakve traži kada se vidimo danas poslijepodne.«
»Upravo tako, gospodine«, rekao je Koch. Nije zvučao sasvim uvjereno.
»A drugo pitanje?«
Koch se primio jednom rukom za prsluk kao da želi smiriti kucanje srca ili se
unaprijed ispričati za nešto što tek namjerava izreći. »Riječ je o vašem bratu, gospo-
dine«, rekao je. »Herr Kant ga je spominjao u vezi s dječakom od jutros. Je li vaš
brat umoren, gospodine?«
Napola okrenuh glavu, otvarajući torbu i pretvarajući se da nešto tražim.
»Nije umoren«, rekoh naprasno. »Kao što sam mu rekao, naredniče, bio je to
nesretan slučaj. Vrlo tragična nezgoda.«
Premještao sam stvari po torbi kako bih izbjegao da nam se pogledi sretnu.
Kada sam podigao pogled, učinilo mi se da sam na Kochovom licu vidio zbunjenost.
Prošao sam, očešavši se o njega, i otišao u susjednu sobu.
»Gdje su zatvorenici?« upitao sam.
»Časnik Stadtschen čeka vašu naredbu i tada će ih dovesti«, Koch je odgovorio
popravljajući jaknu. Lice mu je opet bilo bezizražajna maska.
»Zamolite ga da prvo uđe sam, molim vas.«
Vraga sam zvao, vraga sam i dobio. Začuje se oštra lupa po vratima i časnik
Stadtschen pojavi se sa svežnjem papira u rukama. Bio je ogroman muškarac nateče-
na crvena lica, u blještavoj i savršeno utegnutoj tamnoplavoj odori s bijelim prugama
na rukavima i duž šavova jahaćih hlača.
»Strani posjetitelji u Königsbergu, gospodine«, rekao je s naklonom i predao
mi prijepis liste prikupljene za potrebe generala Katowice.
Uzeo sam papir i pregledavao imena.
»Dvadeset i sedam ljudi? U cijelom Königsbergu?«
»Ovih dana i nemamo mnogo stranaca, gospodine«, odgovorio je časnik. »Ima
jedrenjaka, naravno, ali oni dođu i odu istoga dana, barem većina njih, ili posada
ostane spavati na brodu. Putnici namjernici izbjegavaju grad, gospodine. Pametan
čovjek nema namjeru biti umoren.«
109
»Je li koje od imena na popisu poznato policiji?«

»Ne, gospodine. Osobno sam provjerio.«
Primijetio sam imena trojice draguljara koje sam večer prije upoznao u Baltič-
kom kitolovcu. »Pretražili ste krčmu, zar ne?«
»Tako je, gospodine«, rekao je stavljajući na stol preda me velik svežanj papira.
»Ovo je uzorak materijala koji je tamo pronađen.«
»Gdje je ovo bilo sakriveno?«
»U tajnoj sobi, Herr prokuratore. Podni otvor u jednoj od soba na katu.«
Prisjetio sam se prizora Morikovog uhođenja. Je li to ono što mi je pokušavao
priopćiti prethodne noći? Da se pobunjenička propaganda nalazi u toj sobi preko
puta moje?
»Papiri i zemljovidi«, nastavio je Stadtschen.
»Zemljovidi?«
»Königsberga, gospodine, i drugih mjesta također. I pamfleti na francuskom.
Riječ Bonaparte vrlo je učestala.«
»Jeste li našli kakva oružja?«
»Ništa, gospodine«, Stadtschen se nacerio i nastavio, »osim starog pištolja u
spavaonici Totzovih. Zahrđao je kao ostavljeno sidro i razletio bi se u lice svakom
dovoljno nepromišljenom da ga pokuša upotrijebiti.«
»Koliko ste osoba uhitili?«
»Samo gazdu i njegovu suprugu. Oni trgovci za koje nam je narednik Koch re-
kao da vas zanimaju, otišli su rano jutros. Vjerojatno su pošli morem. Sada im
žandarmerija nastoji ući u trag.«
»Jesu li Totz ili njegova žena išta rekli pri uhićenju?«
»Nisam previše pozorno pratio, gospodine«, odvratio je. »Imao sam pametnija
posla.«
»Kako to mislite?«
Stadtschen je rukom prešao preko usta. »Dečki su bili pod pritiskom otkako su
započela ta ubojstva. Imao sam dosta gnjavaže da ih držim pod kontrolom da ne bi
uzeli pravdu u svoje ruke. Znate na što mislim, vjerujem.«
»Vrlo dobro«, rekao sam. »Mogli bismo početi.«
Stadtschen je zauzeo stav mirno. »Prvo, gospodine, general Katowice želi
odvojiti zatvorenike sekcije D od onih drugih.«
»Sekcija D?« zanimalo me.
110
Michael Gregorio
»Kandidati za deportaciju, gospodine. General želi da ih prebacimo u luku Pi-

lau, gospodine. Spremne za brz ukrcaj. Ako postoji francuska urota, zatvori će se po-
punjavati političkim agitatorima i teroristima. Kenigsberška tvrđava bi se mogla
pretvoriti u prusku Bastillu, gospodine. Tako je sam general rekao. Šezdeset osoba za
deportaciju jučer je napustilo Swinemunde na palubi Cara Petra. Trebao bi u neko
vrijeme sutra doploviti u Pilau, gospodine. Prokurator Rhunken sastavio je početnu
listu«, Stadtschen je spustio pogled i duboko uzdahnuo, »ali nije imao vremena
potpisati je ili zapečatiti, gospodine.«
Predao mi je dokument na teškom pergamentu ispisan krasopisom. Znao sam
koji je kraljevski edikt citiran u naslovu. Nekoliko mjeseci prije i ja sam dobio
primjerak tog edikta u svoj ured u Lotingenu. Strah od Jakobinske revolucije obuzeo
je Prusiju, svi zatvorski ravnatelji imali su sačiniti liste »ljudi koji su prijetnja općem
dobru, koriste svako nasilno sredstvo da se oslobode zatočeništva i koji ometaju za-
daću kaznenog sustava da ih reformira i kazni.«
»Prokurator Rhunken odabrao je šest imena za deportaciju, a general Katowice
je dodao još dva. Zatražio je da dovršite postupak.«
Bacio sam letimičan pogled na imena upisana na pergamentu.
Geden Wrajewsky, 30, dezerter

Matthias Ludwigssen, 46, krivotvoritelj kovanica odŠneplemenitog metala
Jakob Stegelmann, 31, nećudorednost, 53 osude zaŠpijančevanje i narušavanje
reda
Helmut Schuppe, 38…
»O, moj Bože!« uzviknuo sam s užasom čitajući optužbe protiv njih. »Sibirski
vukovi baš neće imati sreće s ovakvim ljudima.«
»A je, gospodine.« Stadtschen se kiselo smješkao. »Stvarno su krasno društvo.«
Andreas Conrad Segendorf, ubojstvo i otmica

Franz Hubtissner, 43, kradljivac stoke
Anton Lieberkowsky, zadavio mater
Srce mi je ubrzalo. Koliko bi godina teškog rada, bičevanja, leda i vjetra treba-
lo da se kazni takva Kaina?
»Ako želite dodati Totza i njegovu ženu na listu, gospodine«, dodao je Stadtsc-
hen, »odmah ću dati da ih se odvede u sekciju D.«
111
Umočio sam pero u tintarnicu i podvukao crtu ispod imena. Dok sam se potpi-
sivao, pitao sam se koliko će dodatnih dana života na taj način dobiti ubojica Totz i
njegova suučesnica. Nije se očekivalo da bi osuđenik na teški rad u Rusiji mogao
preživjeti više od dva do tri mjeseca.
»Želim završiti istragu prije nego odlučim što će biti s njima. Izvrsno obavljen
posao, Stadtschen. Dobro ste radili«, rekao sam vraćajući mu dokument. Lice mu se
ozarilo. Mogao se nadati bržem napredovanju bude li mi u milosti.
»A sad, prvo ćemo uzeti Gertu Totz.«
Jedva sam čekao da počnem. Je li gazdarica znala Morikovu sudbinu tog jutra
kada je tvrdila da je zabrinuta za njegovu sigurnost? Hoće li se tako slatko smješkati
sada kada je Morik mrtav, a ona suočena s mogućnošću da je optužim za umorstvo?
Nekoliko minuta kasnije, zatvorenica je stigla u moj ured.
»Priđite, Frau Totz«, rekao sam upadljivo je ne gledajući dok sam šuškao po
papirima koje je Stadtschen ostavio na stolu. Bile su to crvene krpe koje su trebale
podjariti političko nezadovoljstvo, Bonaparteovo ime pomiješano s parolama koje
sam čuo u Francuskoj: Jednakost, Sloboda i barbarsko krvoproliće. »A sada, hajde-
mo…«
Podigao sam pogled i riječi su se zaustavile na vrh jezika. Ženu su tretirali
grublje nego je Stadtschen bio priznao. Lice joj je bilo otečeno, u podljevima i vidno
uvećano. Donja usna joj je bila rasječena i krvava. Ipak je nekako uspjela izvesti na-
herenu varijantu onog slatkastog smiješka kojim me je počastila ujutro.
»Herr prokuratore«, rekla je sklopivši ruke pred sobom kao da mi tom
servilnom gestom želi reći da očekuje narudžbu jela i pića.
»Sjednite«, rekao sam izbjegavajući njezin pogled.
Stadtschen je položio svoju tešku ruku na njezino rame i posjeo je takvom sna-
gom da je stolica zacviljela. Već sam krenuo prekoriti ga, kada mi je pred očima
bljesnula slika Morikove razvaljene glave i oka koje je visjelo u kutu usana.
»Dakle, Gerta Totz, što imate reći u svoju obranu?«
Podignula je pogled. Lice je iskrivila u otužnu grimasu odvratne zabrinutosti.
»Herr Stiffeniise, ponizno molim vaš oprost«, mumljala je, otirući suze stisnutim ša-
kama. »Zatvorili su prenoćište, gospodine. Što ćete vi sada? Gdje ćete odsjesti?«
»To vam je sad najmanja briga«, odgovorio sam. »Rekli ste mi jutros da ste tra-
žili Morika. Jeste li znali da je mrtav?«
»O, gospodine Stiffeniise, pa što govorite? Bila sam izvan sebe od brige. Bla-
goslovljeno dijete, bio je napast. Mislila sam da vam je možda smetao…«
112
Michael Gregorio
»Zašto bi mi smetao?« prekinuo sam je.

»Znao je da ste magistrat. On…«
»Je li zbog toga ubijen?« prekinuo sam ju.
»Odakle vam to, gospodine?« rekla je potiho. »Briga je bila na mjestu, pa zar
ne, gospodine?«
»U vašoj kući odvijale su se nezakonite aktivnosti«, nastavio sam. »Morik je
raskrinkao urotu. Znao je da vi, vaš suprug i druge osobe koje se okupljaju u vašoj
krčmi planirate i izvršavate ubojstva u Königsbergu.«
Nije zanijekala ono što sam rekao. Ne izravno.
»Je li vam to Morik rekao?« odgovorila je. Sklopila je ruke kao dijete koje se
moli i nagnula se naprijed koliko joj je ruka časnika Stadtschena dopuštala. Krv iz
rasječene donje usne slijevala joj se niz obraz i po vratu. »I moj se Ulrich isto tako
bojao. Vidio je kako se Morik sinoć vrtio oko vašeg stola. Oboje smo vidjeli, gospo-
dine. Upozorila sam ga da se ne petlja. A onda sam upozorila i vas, gospodine, zar
nisam?«
Nisam se trudio odgovoriti.
»Jesam, gospodine, zaista jesam. Ali taj je dječak imao bujnu maštu«, nastavila
je. »Bio je opasan. Kada bi on krenuo, tko je mogao reći gdje počinje istina, a presta-
je laž? Kad je moj muž čuo da vi dolazite, prvo što je rekao bilo je: ›Gerta, moramo
tog malog nekamo poslati.‹ Ulrich se bojao da će nešto poći po zlu ako Morik dozna
kojim ste poslom u Königsbergu. Ali nismo si mogli priuštiti drugog pomoćnika.«
»Baltički kitolovac je zloglasno okupljalište stranih urotnika«, nisam se dao
omesti. »Trojica od njih bili su prisutni sinoć za večerom, dvojica Francuza i čovjek
njemačkog podrijetla. Za sebe su tvrdili da su trgovci dragim kamenjem. Što mi ima-
te reći o njima?«
»Oni putnici, gospodine? Nije to bilo prvi put da su ostali prenoćiti. Poštena,
vrijedna gospoda koja su uvijek svoje račune plaćala na vrijeme.«
»Oni su jakobinci«, ustrajao sam. »Francuski špijuni.«
Zatreptala je od snage moje reakcije. »Ne znam što vam je, gospodine«, bunila
se. »Oni su pošteni ljudi, mogla bih se zakleti!«
»Vi i vaš suprug kovali ste urotu s njima, Frau Totz«, bio sam uporan, »zato je
Morik i umoren.«
»To nije točno, gospodine«, zaplakala je. »Nije točno. Mojem Ulrichu zbilja je
bilo drago što se to dogodilo u Francuskoj, to ne poričem. Kome nije? Revolucija je
nešto što su Francuzi napravili zbog toga što su imali tog svog groznog kralja, a ne
113
gospodina s poštenim zakonima kakav je naš dragi kralj Fridrik. Te ideje od Francu-
za i nisu ništa strašno. Sloboda, jednakost, brat…«
»Nije riječ o idejama«, inzistirao sam. »Na djelu je bila urota protiv vlasti, Frau
Totz.«
»Urota, gospodine?« zacviljela je, podižući ruke prema nebu i odmahujući gla-
vom u znak negodovanja. »Je li to ono što ste čuli od Morika?«
»Rekao sam vam da sam vidio Morika u sobi s druge strane dvorišta, baš mojoj
preko puta. Vi ste tu činjenicu jutros zanijekali. A opet, u toj sobi, u toj istoj sobi,
žandari su našli hrpu subverzivnog materijala.«
»To je samo ostava, gospodine!« zaplakala je. »Zanijekala sam da postoji samo
zato što nisam htjela da se brinete oko smiješnih stvari koje su se motale po glavici
tog dečka.«
»Dečko je mrtav«, vikao sam. »Ubijen zbog tih smiješnih stvari!«
»Svi mi koristimo taj podrum, gospodine«, stenjala je očajnički. »Svi mi. Ja,
moj suprug, Morik. Da, Morik, gospodine! Krcata je slomljenim pokućstvom i
ljetnom posteljinom za krčmu, stvarima koje ljudi ostave, a mi ih čuvamo jer nikada
ne znate tko će se sjetiti i vratiti se jednom po njih. Što god da ste našli, a nije naše iz
krčme, to uopće nije naše, kunem vam se!«
»Stadtschen, gdje ste točno našli ovaj subverzivni materijal?«
»Dobro skriven u kovčegu ispod nekih pokrivača, gospodine«, potvrdio je
časnik.
»Ti papiri nisu naši, gospodine«, bunila se Gerta Totz. »Nikada ih nisam vidje-
la. A što se tiče Morika, njega sam uzela da pomognem sestri. Njemu je nešto falilo u
glavi, a ni ta ubojstva nisu mu nimalo pomagala. Lako je moguće da si je uvrtio da se
ubojica krije negdje kod nas u kući, ali valjda vi u to ne vjerujete? Ne vi, Herr Stiffe-
niise? Ulrich i ja se ovih zadnjih mjeseci bojimo proći ulicama kao i svaka druga ne-
vina duša. Nije bilo lako, posao nam je propadao. Otkako su tog čovjeka našli
mrtvog na keju, mi smo se dobro pomučili da zadržimo posao.«
Ispalila je sve to u bujici bez stanke i jedva sam uspio sve zapisati. Drznica je
lagala, ali sam morao probiti njezin otpor da bih optužio i nju i Totza.
»Ove laži su dovoljne da vam se presudi«, rekao sam hladno je gledajući u oči.
Pred sobom sam vidio drugačiju Gertu Totz. Izopačenu, kriminalnu inačicu do-
maće, uslužne i preznatiželjne gospođe koju sam prvi put upoznao večer prije.
Uporni osmijeh na njenom licu bio je kriv za taj dojam. Naježio bih se od njegova
prijetvornog licemjerja. Bila je optužena za ubojstvo i opet se uporno smješkala, kao
da je osmijeh ono najvrjednije i najpouzdanije što ima. Još me progoni.
114
Michael Gregorio
»Stavit ćete me na muke, gospodine, zar ne?«

Sledio sam se.
Je li mi čitala misli, protumačila neki maligni tračak na mojem licu? Iako je
kralj Fridrik Wilhelm III. službeno zabranio njegovu upotrebu, kraljev dekret nije
okončao tu praksu. Nedugo prije izdao je Karl Heinz Starbeinzig, ugledni pruski
pravnik, na dvoru izvrsno primljen esej u prilog ponovnom uvođenju mučenja. »Mu-
čenje je brzo i jeftino«, tvrdio je. »Utjelovljuje dva osnovna načela moderne države:
ekonomiju i efikasnost.« Da bismo došli do informacija kako i zašto je Morik bio
ubijen, mučenje se moglo pokazati korisnim.
Frau Totz je briznula u prestrašeni plač. »Imate moć da mene i Ulricha ubijete,
gospodine, ali ovo što se događa u Königsbergu neće prestati s nama.«
»To ćemo još vidjeti. Ima li nešto što sad još želite dodati?«
Glasno je ridala i čupala kose, ali nije ništa rekla. Kimnuo sam glavom Stadtsc-
henu da je izvede iz sobe. No kad ju je pokušao podignuti na noge, ta žena se bacila
na moj stol. Krvava slina iz usta padala je po mojim bilješkama. Prkosno je zurila u
mene, s odurnim osmijehom koji je bio iskrivljen od bijesa.
»Zašto ste došli u Baltički kitolovac?« prosiktala je. »Što ste htjeli od nas?«
Povukao sam se pred oblakom krvi i žuči.
»Netko vas je poslao da nas ulovite u klopku.«
Stadtschen ju je zgrabio za vrat i pokušao je odvući od mog stola.
»Netko kome je stalo do grada«, eksplodirao sam.
»Netko tko nas želi uništiti«, vratila mi je urlanjem, noktima se držeći za stol.
»Vrag vas je poslao. Vrag!«
»Nikada nećete znati koliko ste u krivu.«
»Vi ste ubili Morika«, te je riječi tako ispalila u pravcu mojeg lica, da mi je krv
poprskala ruke i bijeli lan košulje. »Vi i onaj tko vas je poslao!«
»Stadtschene, izvedite je«, povikao sam, ali se Frau Totz divlje zgrabila za stol
i unijela mi se u lice.
»Znala sam da ćete nas upropastiti. Čim sam vidjela vaše lice, znala sam. Vi ste
potkurili Morika. Pričao je svoje budalaštine, a vi ste mu povjerovali. U našoj krčmi
nije bilo ništa za istraživati. Vi ste došli i Morik je umro. Vi ste ga zatukli, Herr
Stiffeniise. I sada ćete nas pobiti…«
Zbilo se tako brzo, da sam se i sam iznenadio. Prije nego sam shvatio što se do-
godilo, moja stisnuta šaka poletjela je i udarila Frau Totz točno posred nosa. Nije to
bio neki fatalan udarac, ali bio je dovoljan da joj iz nozdrva prsne krv. Trzala se od
115
boli dok joj je tijelo klizilo na pod.

»Odvedite je dolje«, naredio sam.
I Koch i Stadtschen su me šutke promatrali.
»Stadtschene, odvedite je dolje u ćeliju«, ponovio sam.
Trepnuo je, a onda pristupio i podignuo je s poda. Ćušnuo ju je po zatiljku dok
je izlazila kroz vrata.
»Trebalo bi tebe na galge, kurvetino bestidna!« povikao je. »Našu dobrodošlicu
nećeš nikada zaboraviti!«
Sjeo sam za stol i krpicom koju sam upotrebljavao za čišćenje svojih pera obri-
sao mrlje od krvi sa sebe i svojih bilježaka.
»Ozlijedit će je, gospodine«, Koch je tiho upozorio. »Čuvari će joj nanijeti
ozbiljno zlo.«
Nisam ga ni pogledao. Nisam mu ni odgovorio. Koje su se okrutne misli rojile
mojom glavom u tom trenutku? Koju sam kaznu smatrao primjerenom za ono što je
učinila Moriku?
Uzeo sam pero, dobro ga natopio tintom i tada datirao i potpisao njezinu izjavu
uz veliko olakšanje. Otopio sam vosak na plamenu svijeće i pažljivo utisnuo svoj pe-
čat.
Tek sam se tada okrenuo Kochu. »Recite Stadtschenu da dovede njezinog
muža.«
116
Michael Gregorio
13. poglavlje
Gerta Totz rekla mi je ime Morikova ubojice. Unatoč apsurdnosti takve optužbe, ni-
sam se mogao otresti osjećaja odgovornosti i krivnje koju je donijela sa sobom. Je-
sam li nehotice ja izazvao dječakovu smrt? Je li već to što je sa mnom razgovarao
bilo dovoljno da isprovocira ubojicu?
Nastojao sam te tmurne misli zamijeniti nekim odlučnijima. Ako sam htio do-
kazati svoju teoriju urote u Baltičkom kitolovcu, valjalo mi je biti prodorniji. Od
Frau Totz nisam doznao mnogo. Ne bude li njezin suprug susretljiviji, bit ću prisiljen
posegnuti za mučenjem. Bez obzira na to koliko me ta ideja nije veselila, politička
situacija primorala bi me upotrijebiti usijano željezo i utege.
Časnik Stadtschen ušao je u sobu tren kasnije gurajući pred sobom Ulricha
Totza. Bilo bi se reklo da su s krčmarom postupali bolje nego s njegovom ženom.
Navrh čela imao je tamnu, nepravilnu modricu, ali ništa gore od toga. Nije bilo otvo-
renih rana ni krvi za štrcanje po mojim papirima i odjeći.
»Sjednite, Totz«, rekao sam pokazujući mu stolicu.
»Radije ću stajati«, odgovorio je.
Stadtschen ga je bubnuo u leđa.
»Učini kako ti je rečeno«, zarežao je.
Pripremajući čiste papire, krajičkom oka promatrao sam Ulricha Totza i pripre-
mao se da ga ispitam. Oholo se smješkao svojim grubim usnama.
»Zabavlja li vas štogod, Herr Totz?« zainteresirao sam se.
»Ako dopustite, Herr Stiffeniise«, započeo je, »ta ćelija smrdi. Puna je štakora.
Vi ste bili udobno smješteni kod mene.«
»U usporedbi s neobilježenim grobom jednog ubojice, ćelija vam je udobna«,
odbrusio sam.
Odgovorio je uz lijeno slijeganje ramenima. »Odlično, Herr prokuratore Stiffe-
niise«, rekao je, »prijeđimo na stvar. Neće nam puno trebati. Priznajem. Ubio sam
Morika ovim svojim rukama.«
Podigao je ruke kako bih ih mogao razgledati. Bile su velike i mesnate. Vidio
sam kako uzimaju neki težak predmet i udarcem otvaraju cijelu stranu Morikove gla-
ve. Stresao sam se u sebi pomislivši koliko li je udaraca bilo potrebno da dječakovo
oko iskoči iz duplje, a glava prospe u krvavu smjesu. Unatoč osjećaju odbojnosti,
srce mi je zakucalo brže. Ubojica je bio voljan priznati.
»Želim činjenice, Totz«, rekao sam smireno.
117
Kimnuo je, a zatim deset minuta neprestano govorio objašnjavajući što se sve
dogodilo prethodne noći u Baltičkom kitolovcu. Takva izdašna ispovijed trebala mi
je činiti zadovoljstvo, ali ipak je u tom pripovijedanju bilo nečega namještenog i pro-
računatog što me je uznemirivalo. Tek me je iskušenje da prihvaćanjem takvog golog
priznanja na brzinu zaključim cijelu istragu zadržavalo da iziđem s nekim prigovori-
ma koje sam mogao iznijeti. Pustio sam ga da govori svoje, a ja sam samo letio ru-
kom i zapisivao njegova priznanja.
»Oduvijek sam bio pristalica onoga što se zbilo tamo u '89.«, izjavio je po-
nosno. »Kraljevi i plemenitaši šepurili su se naokolo, a mi smo robovali dan i noć
kao psi za malo kostiju. Dobro, jakobinac sam. Gospodin Robespierre je moj bog.
Baš me briga za religiju! To je još jedna hrpa krvopija. Popovi! Odsijecite im smrd-
ljive glave i zbogom s njima, tako im treba. Prokleti pijetisti. Samo čekajte da vam
Napoleon dođe ovamo. E, on će im pokazati! Znao sam da policija motri na krčmu,
ali nitko ništa nije mogao dokazati. Barem ne dok niste vi došli.«
Totz je obrisao usta rukavom i zurio u mene s nonšalantnom nezainteresira-
nošću. »Znao sam s kakvom se opasnosti susrećemo onog trenutka kad ste se pojavi-
li«, nastavio je. »Pa, svi igramo igru po istim pravilima, a ja sam dobro odigrao svoju
ulogu. A onda je Morik baš morao gurati nos tamo gdje mu nije mjesto. Sinoć sam
ga uhvatio kako špijunira. l prije ili kasnije bio bi vam rekao…«
»Jeste li ga zbog toga ubili?«
Totzove su oči zasjale mržnjom. »Revolucije traže žrtve! Gotovo da biste mogli
reći i da ste ga ubili vi osobno, Herr prokuratore. Da niste došli onda kada ste došli,
nitko u Königsbergu ne bi ni sekunde svog dragocjenog vremena poklonio Moriku.«
»Gdje je ubijen?«
Ulrich Totz je polako i umorno uzdahnuo. »Ne znam zašto se uopće zamarate s
takvim pitanjima«, narugao mi se. »Vidjeli ste ga s prozora, Gerta mi je rekla. Samo
Bog zna kako to da niste i mene vidjeli! Uhvatio sam ga kako vreba pred ostavom i
onda sam ga samo gurnuo niz stube.«
Dakle, njegovo je lice bilo ono koje sam prijašnje večeri vidio iza Morikovih
leđa. To je priznanje trebalo raspršiti sve zaostale sumnje u mojoj glavi. No zašto
sam imao osjećaj mi je govorio upravo ono što sam ja želio čuti?
»Gurnuli niz stube, Totz? Učinili ste mnogo više!«
»Kada sam ga našao kako tamo njuška, bio sam siguran da će vam reći. Morao
sam ga ubiti, zar ne? Vrtio se oko vas kao veliki masni crv na slasnom komadu crve-
nog mesa.«
»Budimo precizniji u pogledu onoga što se dogodilo, Totz«, prekinuo sam ga.
118
Michael Gregorio
»Zgrabili ste dečka i gurnuli ga niz stube. To mi govorite?«

»Vidio sam da ste utrnuli svijeću i navukli zastor. Išli ste u krevet. Tada sam
odlučio nešto učiniti.«
»Dobro. Gurnuli ste ga niz stube i što onda?«
»Otrčao sam i ubio ga udarcem.«
»Čime ste ga udarili?«
»Prvim što mi je došlo pod ruku.«
»Čime?« nisam odustajao, a on nije oklijevao. »Čekićem za otvaranje bačava.
Bilo je lako. Bio je tako preplašen. Ali to ste već znali, zar ne? Sam vam je rekao da
mu je život u opasnosti.«
»Ne ispitujete vi mene, Totz«, upozorio sam.
»Što vas još zanima, gospodine?« odgovorio je prepredenoga pogleda.
»Želim znati zašto ste ga ubili u tom podrumu, u vlastitoj kući. Zašto ga niste
odveli van iz prenoćišta?«
Totz je slegnuo ramenima. »Ne bi on pošao sa mnom. A prije ili kasnije, vi
biste obratili pažnju. Što sam drugo mogao? Morao sam ga ušutkati i to brzo.«
»Mogli ste ga poslati van iz Königsberga. Doma, k majci.«
»I tada biste tek postali sumnjičavi! Ne, bolje još jedna žrtva ubojice iz
Königsberga. Još jedno truplo na ulici.«
»Je li u tome sudjelovala vaša supruga?«
»Gerta ništa ne zna«, dodao je brzo. »Ona ni mrava ne bi zgazila.«
»Sami ste ga, dakle, ubili. Nitko vam nije pomogao?«
»Tako je, gospodine, jedan dobar udarac i mali je bio mrtav. Krvi je bilo na sve
strane.«
»Mogu li nešto reći, gospodine?« ubacio se časnik Stadtschen. »Mogu potvrditi
da je netko pokušao počistiti taj nered, ali tragovi krvi ostali su posvuda.«
Okrenuo sam se opet Totzu. »Zašto ste tijelo odnijeli do rijeke?« upitao sam ga.
Ulrich Totz opet se nasmiješio onim svojim sjetnim, usporenim osmjehom.
»Želio sam da ga pronađu. Kao i ostale. Ali ovaj put ne pred mojim vratima.
Konnen mi je na vrat navukao velike nevolje. Nakon tog događaja izgubili smo posla
i posla. Ako idete kroz pokrajnje uličice, od rijeke do prenoćišta je samo nekoliko
stotina jardi.«
»Kako ste odnijeli dječaka, Totz?«
»Imam svog starog teglećeg konja. Prebacio sam mu preko leđa vreću s dječa-
119
kovim tijelom. Lagan je kao perce. Pobacao sam u rijeku krpe kojima sam prao krv.
Deset, petnaest minuta bilo je dovoljno. Nitko nas nije vidio dok se nismo vratili
i…«
»Nas?« naglo sam podigao glavu na riječi koje sam upravo napisao. »Vas i
koga još, Totz? Vašu ženu? Nekoga od gostiju?«
»Konja i mene. Ne navaljujte, Herr prokuratore. Gerta ne zna ama baš ništa o
svemu tome.«
»Zna da ste ubili Morika, zar ne?« suprotstavio sam mu se, nesiguran postoji li
možda neka crta čovječnosti koja ga navodi na to da skriva ženinu ulogu u ubojstvu
njezinog nećaka.
»Ne zna, gospodine. Nikad mi neće oprostiti. Morik je bio jedinac njezine
sestre. Oduvijek je smatrala da je dužna pomoći tom djetetu.«
»Ali tko je pomogao vama, Totz? Teško mi je povjerovati da je jedan
čovjek…«
»Herr prokuratore, pa već sam vam rekao«, Totz mi je odlučno uzvratio. »Sve
sam učinio sam samcat i nitko mi nije pomagao.«
»Što je bilo s onim strancima koji su prošle noći odsjeli u prenoćištu?«
Slegnuo je ramenima. »Francuzi? Oni su mušterije. Gosti prenoćišta. Ni manje,
a ni više«, jednostavno je odgovorio gledajući me čvrsto u oči.
»Ne vjerujem vam«, rekao sam.
Gledao me mirno nekoliko trenutaka, a zatim mu je na licu iskočio gadan li-
cemjeran smiješak. »Vjerujte u što god želite, Herr prokuratore. Više vam neću go-
voriti o svojim privatnim poslovima.«
»To ćemo još vidjeti«, odgovorio sam, gledajući ga hladno, ostavljajući pri-
jetnju u zraku. »Imamo prokušane metode kojima neposlušne nagovorimo da progo-
vore.«
»Mučenje, zar ne? Time biste se bavili? Kladim se da s užitkom gledate
rastegnute na spravama kako vrište iz petnih žila. Je li tako, gospodine?«
Ako je Ulrich Totz imao namjeru izazvati me, uspio je. Posljedično, osjetio sam
kako oklijevanje da ga izložim mukama nestaje. Doista, gotovo pa sam uživao u
tome. Prisjeo bi mu taj bezobrazni osmijeh.
»Ostavite se tih bedastoća, Herr prokuratore«, uzvratio mi je pogledom prepu-
nim mržnje kakav sam već bio vidio. »Ja sam mrtav čovjek, s vašim pričama o mu-
čenju ili bez njih. Ne smeta mi što ću umrijeti za ono u što vjerujem.«
»To su bili bezazleni ljudi, Totz«, prosiktao sam. »Nema ničega plemenitoga u
120
Michael Gregorio
ubojstvima koja su bacila Königsberg u paniku. Mislite li doista da bi revolucija po-

čela sama od sebe nakon što biste pobili nekoliko nedužnih?«
»Služi svrsi, gospodine!«
»Svrsi?«
»Revolucija, gospodine.«
Ignorirao sam taj izazov. »Pustimo sad Morika. Kako ste odabirali ostale žrtve,
Totz?«
Nije odmah odgovorio, nego je sjedio i šutio toliko dugo da sam pomislio da je
već zaboravio pitanje. Sve vrijeme je sumorno piljio u mene. Tek sam kasnije shva-
tio da je u njegovom ponašanju bilo hladne proračunatosti. Pokušavao je dokučiti ko-
liko sam znao, dok sam ja već bio više nego uvjeren da je to vrag koji je otvorio
Pandorinu kutiju u gradu. Činjenica da nije pokazivao nikakvo kajanje samo je
učvrstila moje uvjerenje.
»Ponovit ću pitanje«, rekao sam polako. »Kako ste odabirali žrtve?«
»Vrijeme i mjesto«, procijedio je. »Činjenica da nije bilo svjedoka u blizini.
Sve je bilo pitanje prilike. U tome i jest bila ljepota. Prve večeri sam vidio Konnena i
sinulo mi je…«
»Iza vaših izbora nije bilo političkih motiva?«
Totz je sjeo uspravno i razvukao usta u krut, umjetan osmijeh, ali ništa nije od-
govorio. Pomislio sam da mi želi prkositi.
»Poznavali ste Herr Tiffercha, zar ne? Bio je ugledan pravnik, a poznat i kao
mrzitelj Napoleona…«
»Svi Prusi mrze Napoleona!« kipio je. Lice mu je bilo utjelovljenje mržnje.
»Svaki od tih nitkova je politička meta, ako mene pitate. Taj je pravnik bio parazit.
Živio je od Junkersa! Radio je za njih kupovine i prodaje, slao njihove podstanare u
zatvor zbog neplaćenih dugova ili stanarina. Svima ću njima ja to vratiti!«
»Vi ćete visjeti s galgi«, hladno sam izjavio.
U svoju bilješku dodao sam redak u kojem je stajalo da je protufrancuski stav
pretposljednje žrtve vjerojatan razlog za njezin izbor. Kao kada je svjetiljka upaljena,
pokrene se leća i lanterna magica savršeno jasno projicira prvu sliku koja dođe u ža-
rište, tako se odjednom i meni cijela ta slika učinila oštrom. Imao sam samo jednu
rezervu.
»Niste li se bojali da ćete biti prepoznati?«
Ulrich Totz kao da se opustio u stolici. »Ljudi me poznaju. To olakšava stvari.
Ja sam, vidite, krčmar. Znam svakoga. Bilo je sasvim prirodno prići nekome, zausta-
121
viti ga, popričati malo dok se ne uvjerim da nema nikoga u blizini, a onda udariti.
Nisu imali vremena shvatiti što ih je snašlo.«
»Dobro«, rekao sam. »Sada mi još samo recite kakvo ste oružje koristili.«
Gledao me je mirno. »Već sam vam rekao«, odgovorio je.
»Morika ste ubili čekićem, to ste rekli. No što je s ostalima?«
Usprkos njegovoj spremnosti da prizna, ja još uvijek nisam imao pojma kako
su umrle ostale žrtve.
Ulrich Totz je protrljao svoje zglavke i oprezno me odmjerio.
»Koristio sam što god mi je došlo pod ruku«, rekao je polako. »Čekić, kamen,
vlastite ruke.«
»Kako ste ubili Herr Tiffercha? On na sebi nije imao vidljivih rana. Koje ste
oružje upotrijebili u njegovom slučaju?«
Po prvi put, Totz je ostao nijem.
»Što je s tom vražjom kandžom o kojoj cijeli grad naklapa?« inzistirao sam.
Ulrich Totz naizmjence je gledao mene pa Kocha. Nasmijao se, isprva sla-
bašno, a zatim sve samouvjerenije. »O, razumijem što hoćete, gospodine«, rekao je s
trunkom lukavosti. »Ja vam kažem sve što znam, a vi se lijepo spakirate i odete kući.
Žena i dječica vas čekaju, je li to u pitanju? Već sam vam rekao i više nego dovoljno,
Herr prokuratore. Ostatak ćete morati sami otkriti.«
Iznenada se nagnuo naprijed i naslonio podlakticom na stol. Podigao sam ruku
da zaustavim Stadtschena i narednika Kocha, koji su se već spremili skočiti na njega
u moju zaštitu.
»Dakle, Totz, što još imate reći?«
Neko vrijeme gledao me bez riječi.
»Slušajte, gospodine Stiffeniise i slušajte me dobro«, rekao je tiho, promuklo.
»Ako će vas to usrećiti, možete me mučiti, ali vam neću reći ništ. Možete mi mučiti i
ženu i ona će vrištati i reći što god joj naredite, ne znajući u stvari baš ništa. Nemam
namjeru reći više ništa ni vama ni ikome drugome, prije nego me odvedu na gubi-
lište.«
»Ovo nije kraj našeg razgovora, Totz«, uzvratio sam, gledajući čvrsto u njego-
ve poluzatvorene oči. »Ispitivat ću vas opet i reći ćete mi sve. Sve do posljednje
sitnice! O pamfletima i onim stranim agentima koji su sudjelovali u uroti. Sljedeći
put ćemo otpustiti sve kočnice.«
»Učinite što je gore moguće, to vam je posao«, tiho je prošaptao krčmar. »Moje
je da izdržim.«
122
Michael Gregorio
»Uskoro ćemo vidjeti tko je uspješniji u svojoj zadaći«, zaključio sam razgovor
i izvadio sat. Bilo je gotovo četiri poslijepodne. Moj termin za sastanak s profesorom
Kantom. Za jedan dan, napredak je bio zadovoljavajući.
»Odvedite ga, Stadtschene.«
Soba se odjednom doimala prazna. Ulrich Totz ju je bio napunio svojim gnje-
vom, okrutnošću i neskrivenom mržnjom prema vlastima. Koch je bio tih i bio sam
siguran kako čeka da ja nešto kažem. Ustao sam i pošao prema prozoru. Vani je da-
nje svjetlo nestajalo. Grlo mi je bilo suho i vrtjelo mi se u glavi. Ulrich Totz priznao
je Morikovo ubojstvo. Moja teorija o političkoj uroti s ciljem strašenja stanovništva
bila je potvrđena, a ubojica je dobio ime. Trebao sam se ponositi sobom, ali iz nekog
neuhvatljivog razloga nisam bio potpuno uvjeren. Je li to bilo trunčicu prelako? Je li
misterij Königsberga mogao biti tako jednostavan? Naravno, magistrat golema
iskustva kakvo je bilo ono prokuratora Rhunkena trebao bi do tog zaključka doći
mjesecima ranije.
»Ako bih smio predložiti«, Koch je progovorio, »javno bičevanje pred tvrđa-
vom ne bi bilo zgorega, gospodine. Mogu zatražiti dopuštenje generala Katowicea,
ako želite. Prokurator Rhunken bio je velik pobornik efikasnosti štapa. Prije dvije
godine imali smo bičevanje čovjeka koji je ubio oca. Naravno, dekapitiran je nekoli-
ko mjeseci kasnije, ali primjer je ostavio trajan dojam na građanstvo.«
Jesam li trebao pratiti Rhunkenove tragove? Fizičko kažnjavanje i tjelesno sa-
kaćenje još su bili dopušteni prema Constitutio Criminalis Carolina, iako ga je Karlo
V. formulirao još u 16. stoljeću.
»Vremena se mijenjaju, Koch«, odgovorio sam. »Kralj Fridrik Wilhelm je
prosvijetljeni monarh. On vjeruje, i u tome je sasvim u pravu, kako javna okrutnost
može pobuditi simpatije prisutnih i na taj način osujetiti izvornu namjeru kažnjava-
nja. Ako su Totz i njegova žena članovi aktivne jakobinske grupe, javno bičevanje
raspirilo bi duhove ostalih članova. U namjeri da ugušimo plamen, mi bismo podjari-
li vatru. Prvo ću razgovarati s osumnjičenima i upozoriti ih na opasnost. Imamo više
nego dovoljno vremena.«
Skupio sam svoje papire i počeo ih pospremati u torbu.
»U svakom slučaju«, rekao sam gledajući na sat, »trebamo se držati rasporeda.
Čekaju nas profesor Kant i misteriozna vražja kandža.«
»Ima li to ikakva smisla, gospodine?« uzvratio je Koch. »Hoću reći, čini se da
ste sasvim na dobrom putu da to riješite i bez njegove pomoći.«
Naravno da je imao pravo. Trebao sam nastaviti, tada i na tom mjestu, svoje
ispitivanje bračnog para Totz. »Željezo se kuje dok je vruće«, kaže narod u Lotinge-
123
nu. No profesor Kant nikada mi ne bi oprostio kada bih ga iznevjerio.

»Budući da je slučaj već tako kristalno jasan«, rekao sam s osmijehom, »može-
mo si dopustiti jedan sat udovoljavanja mušicama jednog starijeg gospodina.«
Dok smo napuštali sobu i jurili niza stube, počeo sam u glavi sastavljati Heleni
pismo u kojem bih joj javio o svojem uspjehu i najavio vjerojatnost skorog povratka.
U tom trenutku opijenosti euforijom nisam mogao ni zamisliti koliko će mi do
kraja dana biti teško držati i pero u ruci, a kamoli sastavljati pismo drhtavom rukom.
124
Michael Gregorio
14. poglavlje
Elegantna crna kočija čekala nas je pred ulazom tvrđave.

Nisam se mogao ne smješkati dok sam prilazio kočiji. Iza zatvorenog prozora
profesor Kant je pažljivo provjeravao svoj džepni sat. Manijakalno je inzistirao na
točnosti i cijeli svijet je to znao. No čim sam podigao šaku da bih javio svoj dolazak
kucanjem na prozor kabine, nečija me je ruka lako dotakla po laktu i čuo sam šapat:
»Mogu li razgovarati s vama, gospodine?«
Komornik koji se brinuo za Kantovu sigurnost toga jutra na obali rijeke proviri-
vao je iza stražnjeg dijela kočije. Njegovo široko, snažno lice koje je prije izgledalo
bezizražajno, sada je djelovalo izduženije i napetije.
»Johannes Odum, zar ne?«
Značajnim pogledom prema stražnjem dijelu kočije dao mi je do znanja kako
želi da mu se pridružim.
»Vaš gospodar neće tolerirati nikakvo gubljenje vremena«, upozorio sam ga.
»Riječ-dvije, gospodine, ništa više«, ustrajao je. Palcem je pokazao u pravcu
kočije i njezinog putnika. »Razvoj događaja u zadnje vrijeme stavio ga je na kušnju,
gospodine. Ono što smo jutros vidjeli kraj rijeke nije dobro ni za koga, a ponajmanje
za gospodina njegove dobi i tako osjetljiva živčanog sustava.«
»Bili ste ondje i sami ste vidjeli«, prošaptao sam. »Profesor Kant je možda
krhak, ali se za sada sasvim dobro drži.«
Možda sam trebao upozoriti slugu da je opasnost prošla i da je slučaj zaključen,
ali nisam želio potrošiti takvu vijest na Kantova komornika prije nego to kažem nje-
mu samom.
»Radio je i danju i noću na ovoj istrazi, gospodine«, odgovorio je komornik.
»Katkada po cijelu noć.«
»Cijelu noć?« prekinuo sam ga. »Cijelu noć je radio što?«
»Pisao, vjerujem, gospodine.«
Sjetio sam se rada o kojemu je Herr Jachmann govorio i njegovoj sumnji da
postoji. »Znate li što je pisao?«
Johannes Odum nemoćno je slegnuo svojim širokim ramenima.
»On je u opasnosti, gospodine, pravoj opasnosti. Jutros je viđen s vama na oba-
li rijeke. Sada ćete još i putovati kočijom u njegovu društvu. Povrh toga, jutros sam,
prije našeg polaska, našao nešto što biste trebali vidjeti.«
125
»Johannese!« obojica smo poskočili od oštrog povika. »Gdje je prokurator

Stiffeniis?«
Pokazao sam slugi da otrči na drugu stranu kočije, a ja sam stao na svoju stranu
i privukao profesorovu pozornost.
»Tu sam, gospodine«, rekao sam vedro. »Neke papire sam zaboravio u uredu i
morao sam se vratiti. Nemate ništa protiv da nam se pridruži narednik Koch?«
Kimnuo sam Kochu da pristupi.
»Naravno da ne«, Kant je nestrpljivo odgovorio. »Moramo požuriti. Putovanje
je dugo, a vrlo je hladno.«
»Putujemo u Sibir, gospodine?« našalio sam se. Znao sam da time ne mogu
promašiti. Kantova glad za informacijama i tračevima bila je poznata koliko i sklo-
nost ravnanju po satu. Nije mu mogla promaći vijest o brodu koji je trebao uploviti u
Pillau. U svim pruskim novinama to je bila istaknuta vijest.
»Nije baš toliko daleko«, odgovorio je sa smiješkom, »ali je jednako hladno.«
Od srca sam se nasmijao. Bio sam odlično raspoložen. Slučaj je bio gotov,
samo je trebalo staviti zadnji pečat. Čak i kada bi uspjeli izbjeći krvnika, Ulrich i
Gerta Totz bili bi deportirani u smrznutu pustoš. Nisam imao pojma kamo nas je pro-
fesor Kant vodio ni što nam je htio pokazati. Što god to bilo, razmišljao sam, povla-
đivanje starom gospodinu neće mnogo pridonijeti našoj istrazi, ali joj neće ni oduze-
ti.
Kako je kočija brzala naprijed, očekivao sam da će me pitati o napretku koji
sam tog popodneva ostvario. Nije li bio znatiželjan da dozna što se dogodilo? Toga
jutra je bio toliko otvoreno skeptičan, a ipak me je poslije poticao da ispitam Ulricha
i Gertu Totz. Zacijelo bi htio znati što su rekli.
»Sviđa li vam se vaš novi smještaj?« odjednom je upitao. »Teško da se može
usporediti s Baltičkim kitolovcem, kladio bih se. Frau Totz poznata je po svojoj
svinjskoj pečenki.«
Sprda li se on to sa mnom? Je li ga zanimalo samo kako je moja bivša stano-
davka kuhala?
»Prenoćište je bez daljnjeg bilo udobno«, složio sam se oprezno.
»Znao sam da ćete se ondje dobro osjećati«, reče Kant s toplim smiješkom.
»Naravno, tvrđava Königsberg nešto je potpuno drugačije.«
Je li to bilo ono ponašanje koje je uznemirilo Herr Jachmanna? Kant se doimao
kao izgubljen u nevažnim sitnicama o kojima sam nije mogao ništa znati. Kao što su
sve novine u skicama njegova života redovito pisale, on je posljednjih dvadeset godi-
126
Michael Gregorio
na jeo isključivo kod kuće. Slavne osobe nemaju zaštitu od novinarskih uljeza.
»Kako je depresivna građevina ta tvrđava!« bilo je sljedeće što je rekao uz
novu naglu promjenu raspoloženja. »Sam pogled na nju me prepadao do srži kada
sam bio mali. Majka i ja smo morali ovuda proći svako jutro na putu u pijetistički
hram. Taj strah koji sam osjećao, govorila mi je, nije ništa u odnosu na strah koji sam
trebao osjetiti kada budem morao stati pred Stvoritelja i pogledati ga u oči.«
Profesor Kant gledao je kroz prozor kao izgubljeno dijete. Tvrđava je ostala da-
leko iza nas, ali njemu je možda još mogla biti vidljiva. »Hoćete li moći zaspati no-
ćas, Hanno? Kažu da je to mjesto opsjednuto žrtvama teutonskih viteza koje su
umrle u tamnicama.«
Što sam mogao odgovoriti? Koch i ja razmijenili smo značajne poglede, ali ni-
jedan se nije usudio reći ni riječi.
Dok se naša kočija treskala i udarala po prastarom drvenom mostu, gusta magla
zavijala se u oblačićima iznad mirne vode tamnog opkopa. Samo je zamak tvrđave
na brežuljku iznad još bio vidljiv na sve slabijem popodnevnom svjetlu. Izgledalo je
kao da grudobrani proviruju iznad zida sačinjenog od oblaka.
Kant mi je dobacio pogled. »Još malo!« uskliknuo je veselo kada je kočija
oštro skrenula desno i prešla još jedan most. Očito, bio je uzbuđen onime što nas je
čekalo. »Pretpostavljam da ste brojili mostove«, rekao je.
»Mostove, gospodine?« nisam imao pojma o čemu govori.
»Sigurno vam je poznat taj problem?« odgovorio je pitanjem. »Prije nego je
umro, veliki matematičar Leonhard Euler postavio je pitanje može li se ucrtati trasa
kroz Königsberg koja će proći preko devet mostova koji premošćuju rijeku, a da se
nijedan ne prijeđe dva puta. Trebali biste to jednom pokušati za boravka ovdje.«
Počeo sam ga podsjećati na razlog zbog kojega sam u Königsbergu, ali me nije
slušao. »Kad sam počeo predavati na sveučilištu«, nastavio je, »dobio sam okladu
protiv kolege koji je bio veliki matematičarov prijatelj. Rekao mi je da zapravo ni
sam Euler nije znao odgovor. Dakle, dao sam dva rješenja problema…«
Nije završio. Umjesto toga se okrenuo k meni, stavio ruku na moju nadlakticu i
žurno pitao: »Što mi imate reći o Totzovima?«
Nekoliko trenutaka nisam znao što bih mu rekao. Možda sam trebao reći da je
slučaj riješen, krivci zaključani u svojim ćelijama i čekaju presudu? Da je vražja
kandža, što god uistinu bila, zapravo nevažna.
»Suprug je priznao, gospodine. I to brzo«, odgovorio sam. Pažljivo i ograniča-
vajući se na činjenice, potiskujući potrebu za pobjedničkim povicima koji su mu već
bili na vrhu jezika, prenio sam Kantu činjenice najneutralnije što sam mogao.
127
»Tako dakle, to je to«, rekao je. »Politička urota u korijenu je svega zla koje je
zatrovalo ulice Königsberga. Teroristički potezi usmjereni na…«
Naglo je stao i pogledao me.
»Usmjereni? Kuda usmjereni? Jesu li krivci odali svoje krajnje ciljeve?«
»Ne baš doslovno«, priznao sam. »Reklo bi se da Ulrich Totz vjeruje kako će ta
ubojstva poljuljati povjerenje građana u njihovu vlast i izazvati neku vrstu revolucije.
Sumnjam da je ciljao ljude za koje se znalo da su neskloni Francuzima.«
Profesor Kant se naslonio na svoje sjedalo. Zračio je oduševljenjem.
»Tako, dakle! Pa to mu je bila lukava zamisao! I opisao je oružje kojim je ubio
Morika, pretpostavljam?«
Nelagodno sam se gnijezdio na klupi.
»Čekićem, gospodine.«
Činilo se da ga je taj odgovor još više oduševio. »Veliki čekić, Stiffeniise, ili
neki mali?« pitao je.
»To… to je samo preliminarno saslušanje«, mucao sam. Imao sam namjeru
zaslužiti njegove pohvale. Umjesto toga, činilo se da je njegov prodorni um razotkri-
vao ograničenja metoda kojima sam vodio postupak. »Totz je priznao da je kod dru-
gih žrtava koristio razno oružje.«
»Ne samo jedno?« namrštio se Kant.
»Što god bi mu došlo pod ruku, rekao je«, dodao sam brzo. »Naravno, gospodi-
ne, ispitivat ću ga dok svi detalji ne iziđu na svjetlo dana.«
»Naravno, detalji su od najveće važnosti«, složio se Kant. »Kralj bi svakako že-
lio znati točan broj i snagu svojih neprijatelja.«
Je li bio ciničan? Osjećao sam se kao student koji je upravo predao svoj rad i
rečeno mu je da je vrlo, vrlo dobar iako je zapravo trebao biti daleko bolji. Kant je
odjednom prasnuo u smijeh. Nije rekao što ga je toliko nasmijalo. Taj njegov živahni
duh bio mi je nov i nije me ohrabrivao. Nije ni Kocha, što se jasno vidjelo po izrazu
njegovog lica.
»Drago mi je da ste pronašli cestu koja vodi ravno k Istini«, rekao je Kant. »Da
niste slučajno pitali štogod Totza o toj vražjoj kandži, kako je ljudi nazivaju?«
»Ne može se očekivati da Herr prokurator završi svoju istragu u jednom jedi-
nom danu, gospodine«, upao je narednik Koch. Njegovo stupanje u moju obranu bilo
je tako izrazito kao i ono ranije kada je stupao u obranu prokuratora Rhunkena. Naša,
pruska birokracija slavna je po proizvodnji takvih ljudi. Poslušni su i servilni koliko
god je moguće. A ponekad su i pretjerano izravni.
128
Michael Gregorio
»Što god predstavljala ta vražja kandža«, Koch je nastavio, »što god običan
puk govorio o njoj, teško da je relevantno, profesore Kant. Prokurator Stiffeniis ra-
zotkrio je urotu.«
»Dragi naredniče Koch«, Kant mu je blago odgovorio, »ne zanosite se
pretpostavkama. Iz iskustva vam mogu reći da više istine ima u glasu puka nego ig-
dje dalje na Zemlji.
»Ulrich Totz je priznao da je ubio dječaka«, nije se dao narednik Koch.
»Priznao je i da je ubio ostale. Herr Stiffeniis je uhvatio svog čovjeka, gospodine.«
Na moje iznenađenje, profesor Kant nije pokazao ni trunku odbojnosti prema
takvoj pobuni. Zamišljeno je zakimao glavom. »Mogu shvatiti vašu rezerviranost
prema korištenju onoga što vam namjeravam pokazati, Herr Koch«, nastavio je. »I
cijenim vašu otvorenost tamo gdje moj mladi prijatelj pokazuje samo službeni oprez.
Siguran sam da se Stiffeniis slaže s vama. Samo bih vas obojicu zamolio da se još
malo strpite. Ono što ćete ubrzo vidjeti, plod je najoriginalnijeg istraživanja koje sam
poduzeo u svome životu.«
Srce mi je poskočilo. Je li Immanuel Kant imao namjeru pokazati meni ono što
je skrivao od svojih najboljih i najbliskijih prijatelja?
»Remek-djelo, sigurno, gospodine«, rekao sam toplo, »iz vašeg pera svaka
knjiga…«
»Knjiga?« iznenađenje je bilo jasno vidljivo na njegovu upalom licu. »Očeku-
jete li takvo što, Stiffeniise?«
»Svijet je predugo čekao vaše novo djelo, gospodine,« objasnio sam.
Nije mi odmah odgovorio. Kada je progovorio, činio se još raspoloženiji nego
prije. »Knjiga… knjiga! Zašto ne?« rekao je oslanjajući bradu na stisnutu šaku. »A
kakav bi naslov mogla imati? Pa naravno, s obzirom na okolnosti, mislim da bi se
zvala Kritika kriminalnog uma.«
»Jedva čekam da je pročitam«, oduševio sam se dok se kočija napinjala svladati
uzbrdicu.
Kant se osmjehivao tako široko da su razvučene usne otkrivale nekoliko oštrih
žutih zuba koje je još imao. Moram priznati da prizor nije bio ugodan.
»Preuzeli ste Rhunkenov ured, rekao bih. Jeste li pročitali izvješća koja je skle-
pao o ubojstvima?«
»Jesam, jučer sam ih pročitao«, počeo sam žustro. »Bila su vrlo korisna, gospo-
dine. Doista se njegova teorija slaže s onim što je krčmar Totz priznao danas poslije-
podne…«
129
»Politička spletka? Vi mislite da to stoji iza tih ubojstava?« Kant me prekinuo

odmahujući rukom. »Vigilantius je došao bliže istini!« Te je riječi izgovorio silinom
koja je opasno nalikovala na bijes. »Sinoć ste izgubili strpljenje za njega. Trebali ste
ostati do kraja. Herr Rhunken je magistrat stare škole. On je skupljač informacija i
ništa više. Pokušava zastrašivanjem doći do podataka, a ponekad mu to i uspije. Ne i
u ovom slučaju. Njegova prazna mašta nije dorasla ubojičinoj. Vigilantius je otkrio
daleko više, ali ste jučer odbili razmotriti njegove nalaze.«
Pogledao sam Kocha. Izgledao je napet. Mišići su mu bili stisnuti, zgrčeni. Oči-
to je veliku energiju morao unositi u trud da ne ustane u obranu pokojnika kojega je
godinama vjerno služio. Ipak, jedno je bilo sigurno: profesor Kant nije bio obavi-
ješten o Rhunkenovoj smrti.
»Dakle?« podbo je Kant. »Zašto niste ostali?«
»Smatrao sam da je riječ o igrokazu, gospodine«, usprotivio sam se pomalo ne-
sigurno.
»Igrokazi katkada predstavljaju stvarnost«, odgovorio je. »Očekivao sam da će
vam početak biti odbojan, no nadao sam se da ćete od Vigilantiusa naučiti nešto ko-
risno. Iz istog razloga sam vam poslao Rhunkenova službena izvješća.«
»Kako, molit ću?«
Nisam nalazio povezanosti u njegovim argumentima. Kakve su veze mogli
imati Vigilantius i policijska izvješća koja mi je bilo dopušteno čitati na putovanju u
Königsberg?
»Znao sam da se mogu pouzdati u vaš osjećaj dužnosti. Tko bi odbio kraljevo
imenovanje? Naposljetku, kako bi ga odbio magistrat koji se odlučio sakriti u seoce-
tu na samoj granici zapadne Prusije. Kako se zove to mjesto? Lotingen?«
Za trenutak sam se pobojao da bi me mogao pitati zašto sam odlučio ne vraćati
se u Königsberg nakon našeg prvog susreta prije sedam godina, zašto se nikada ni-
sam udostojao pisati mu. Uplašila me mogućnost da bi mogao znati za Jachmannovo
miješanje u njegove i moje poslove. Što bih mu tada mogao reći? Smeten i zbrkan,
mahnito sam smišljao izgovore, od svojih zdravstvenih problema do — oprosti mi,
Bože! — ozbiljnih bolesti od kojih su možda patili Helena ili djeca.
Nije se zamarao s time. Na umu su mu bila druga pitanja.
»Tim izvješćima nastojao sam potaknuti vašu glad za tamnom stranom ljud-
skog ponašanja, Hanno«, nastavio je. »Nadao sam se da će vas zaintrigirati čudnova-
tost tih ubojstava. Sjećam se našeg prvog susreta, tada ste pokazali urođenu sklonost
nečemu kao… kako da kažem, misteriju?« Opustio se na sjedištu. »Nadao sam se da
ćete biti zbunjeni. Ne toliko onime što ste pročitali, već više onime što niste pročitali
130
Michael Gregorio
u tim izvješćima«, krenuo je nabrajati na prste.

»Zašto nije bilo razjašnjeno kako su žrtve umrle? Zašto nije spomenuto oružje
koje je korišteno? Zašto nije iznesena nikakva pretpostavka o zajedničkom motivu za
sva ubojstva? Nije se razmotrilo ni krađu ni strast, nije bilo vidljive veze između
žrtava. Niste mogli ne uspjeti shvatiti da je u tome što se događalo u Königsbergu
bilo nečeg začuđujućeg. Magistrat Rhunkenovog kalibra nije bio u stanju razriješiti
tu enigmu. Da, neću poreći da je Rhunken odradio svoj posao. Radio je kako je znao
i umio. Njegova teška stopala nikada se nisu uspjela izdići iznad tla. Njegova pri-
zemna inteligencija nije bila dorasla ubojičinoj. Ponekad takvi magistrati imaju sre-
će, nema sumnje, ali ovo nije takav slučaj.« Upitno me pogledao.
»Želite li shvatiti što se ovdje događa, mladi moj prijatelju, morat ćete se nauči-
ti vinuti. Morat ćete biti pažljivi i promatrati čak i najčudnije i najopskurnije izvore
koji su vam na raspolaganju. Čak i one kakav je Vigilantius. Počnete li iskopavati
razloge, tražiti objašnjenja, tražiti dokaze — kao što ste počeli one minute kad ste
stigli u Königsberg — nećete se primaći istini ništa više od svojeg protivnika.«
Dok je govorio, glas mu se polagano stišavao. Vidio sam da je razočaran. U
neku ruku, moglo se reći da sam ga iznevjerio, ali nisam mogao reći u čemu se to
očitovalo. Tada je naglo promijenio držanje, pomaknuo se u sjedalu i djelovao kao
riba za koju si siguran da si je čvrsto zgrabio golim rukama, a ona odjednom sklizne
i ostavi ti samo prazan vrtlog u vodi.
»Uzgred, a kako je vaš otac?« pitao je.
U kočiji je bilo tamno i to mi je bilo drago. Osjetio sam kako mi krv navire u
obraze. Bilo je to već drugi put kako spominje tragediju u mojoj obitelji. Kakva li je
čudna kombinacija asocijacija dovela to pitanje na njegove usne i to baš u tom tre-
nutku? A zašto je bio uočljivo nezainteresiran za moju novu obitelj koju sam zasno-
vao? Moja žena i moja djeca nisu mu zanimljivi? Svog jedinog sina krstio sam u nje-
govu čast. Bilo je kao da taj dio mog života ne postoji. Umjesto toga, stalno je vukao
natrag u raniji život, na ranijeg Hanna Stiffeniisa u čijem je egzorciranju tada pomo-
gao.
»Čuo sam, gospodine, da mu je nešto bolje«, odgovorio sam, iako se činilo da
Kant ne sluša. Rekao bih da se zaputio puteljcima koje mu je njegov um već pripre-
mio. Zamahnuo je kažiprstom kroz zrak i taj pokret pratio očima, kao da su njegovo
mentalno i njegovo fizičko stanje potpuno odvojeni i jedno drugim podjednako odu-
ševljeni.
Srećom, upravo je tada kočija počela usporavati.
»Napokon, došli smo!« uskliknuo je i svoju osobnu zanesenost zamijenio
131
naglom živošću. »Ne gubimo više vremena!«

Johannes je spustio ljestvicu na kočiji i pomogao svom gospodaru da se uputi
prema mračnoj stazi. Nisam znao gdje sam, ali sam nazro obrise tvrđave koja se kao
planina nadvila nad nama. Izgledalo je kao da smo kružili oko zidina i došli do tvrđa-
ve iz drugog smjera. Stajali smo kraj bijedne šupe koja je zatvarala prilaz ulaznoj re-
šetki. Ta je građevina možda stoljećima služila kao carinarnica i bila je u tako fasci-
nantno lošem stanju da ju je trebalo odavno sravniti sa zemljom. Bio sam potpuno
izgubljen i pitao sam se što je Kantu bilo da u takvom zabačenom i napuštenom
mjestu radi na svojem posljednjem remek-djelu.
Praćen poticajnim kimanjem glave gospodara, Johannes Odum izvadi iz džepa
veliki ključ i s nešto teškoća stane otključavati drevna, crvotočinom izjedena vrata.
»Čekajte ovdje«, obratio se Kant svome čovjeku. »A sada, Stiffeniise, kad biste
mi samo dali ruku… A da možda narednik Koch uđe unutra i upali svjetla? Odmah
iza vrata je lanterna.« Kamenom popločeni put bio je sklizak zbog ugažena leda i
snijega još pokrivenih slojem mraza, te je bio iznimno nepouzdan. Da sam trebao do-
kaz da je Immanuel Kant star i tjelesno krhak, tada sam ga mogao dobiti. Svoju teži-
nu oslonio je na moju ruku dok smo hodali kroz vrata iza kojih nas je čekao Koch s
fenjerom iznad glave.
»Ne dotičite ništa«, upozorio je Kant.
Našli smo se u nekoj vrsti napuštenog skladišta. Na jednoj strani nalazila se ne-
uredna hrpa raskomadanih sanduka za oružje. Paukova mreža svjetlucala se u nitima
koje su visjele sa stropa, a preko svega je ležao debeli sloj prašine. Na sredini prosto-
rije nalazio se kostur štakora vrata zaglavljenog u stupicu, kojega su ogoljeli njegovi
sretniji pajdaši.
»Krenite samo, Koch«, naredio je Kant, »mi ćemo za vama.«
Pokazao je uski nadsvođeni tunel čiji su nekoć bijeli zidovi sada bili crni od
dima i plijesni. Strgnuvši moju ruku kao da je opsjednut demonskom energijom,
otrgnuo se i ubrzavao za Kochom toliko da sam morao gotovo potrčati da ga mogu
pratiti. Napredovanje nam je usporavao svod od opeke koji je milovao Kantov troro-
gi šešir dok smo Koch i ja morali sagnuti glave. Jedak miris truleži draškao mi je
nos, a ispod njega se osjetio još jedan oštar i kiselkast miris. Da su u kojem slučaju
doktor Faust i njegov partner Mefistofeles iskočili pred nas, ne bi me ni najmanje
iznenadili.
Kada smo ušli u veliku sobu na kraju hodnika, prvo sam uočio pozamašne re-
torte i spiralne staklene cijevi koje su se sjajile na policama te uredno složene kutije
na radnom stolu u sredini sobe.
132
Michael Gregorio
»Osjetite tu hladnoću!« uzdahnuo je Kant. »Sibir je daleko bliže nego što misli-
te!«
Naredio je Kochu da izlije malo ulja iz fenjera i upali svjetiljke koje su bile
ovješene po zidovima na jednakim međusobnim razdaljinama. Kako je Koch pojača-
vao svjetlost, predmeti u toj sobi počeli su se pomaljati iz mraka.
Profesor Kant se okrenuo prema zidu nasuprot ulazu.
»Sad, Stiffeniise, dopustite mi da vas upoznam s onima koji moraju boraviti u
ovom nezdravom svijetu sumraka«, rekao je.
Iz najtamnijeg kuta prostorije obasjane treperavim svjetlom uljnih plamičaka,
prazne, vodenaste oči uzvratile su naše poglede.
133
15. poglavlje
Pretpostavljate li tko su oni, Stiffeniise?« pitao je Immanuel Kant glasom hrapavim

od hladnoće. U njemu je bilo nečega tako prodornog i trijumfalnog, da sam ja ostao
bez glasa. Nisam mogao skrenuti pogled s velikih staklenih posuda poredanih na po-
lici u kojima su plutale ljudske glave uronjene u tekućinu boje slame.
»Priđite bliže«, pozvao me Kant primajući me pod ruku. »A sada, upoznajte ih:
Jan Konnen, Paula-Anne Brunner, Johann Gottfried Haase i ovaj ovdje, novopri-
došlica kojega vjerojatno prepoznajete jer ste se sreli s njime sinoć u podrumu suda.
Budite tako ljubazni i prinesite nam izložak krajnje lijevo, naredniče Koch, pa ga sta-
vite na stol.«
Licem zamrznutim i zapanjenim od užasa, Koch ga je u tišini poslušao.
Dok ja nisam mogao pribrati jednu jedinu suvislu misao gledajući u užas koji je
ispunjavao tu staklenku postavljenu na stol ispred nas, Kant je bio sušta vesela dru-
željubivost. Kao da je raspoređivao stolice za čajanku.
»Donesite još jednu svjetiljku, naredniče Koch. Tako je, da. Postavite je ovdje.
Baš tu!« Kantov glas udarao mi je u unutarnje uho. »A sada mi recite, Stiffeniise, što
to vidimo u ovoj posudi?«
Svjetla s obiju strana posude pooštravala su crte ljudskog lica.
Progutao sam knedlu i jedva glasnije od šapta uspio reći: »To je… glava,
gospodine.«
»To je bio Jan Konnen, prva ubojičina žrtva. A sada, molim vas da mi precizno
opišete ono što ste uspjeli zamijetiti, i to sa svom preciznosti kojom raspolažete.
Hajdemo, Stiffeniise, dođite, dakle«, ohrabrivao me je. »Glava?«
»Ljudska glava«, ispravio sam, »koja pripada… to jest, koja je pripadala
muškarcu od kojih četrdeset godina. Unatoč lomu svjetlosti kroz staklo, crte lica čine
se pravilne, a…«
Zastao sam. Nisam znao što bih više rekao.
»Opišite ono što vidite, ne tražim ništa više. Idemo od vrha i polako obrađujte
kako idete sve niže i niže.«
Pokušao sam se otresti osjećaja nedoraslosti koji me je odjednom obuzeo.
»Kosa mu je prošarana sjedinama. Tanka je na tjemenu, gotovo do ćelavosti, a oko
ušiju je ostavljena nešto dulja.«
»Prekriva uši«, ispravio me Kant.
»Točno, prekriva uši. Čelo je…«
134
Michael Gregorio
Opet sam se ukočio. Što sam, za ime Božje, trebao reći?

»Ne stajte! Nastavite!« Kant je nestrpljivo podbadao.
»Čelo je široko i nije naborano.«
»A vertikalni procjep između obrva? Je li ga bilo prije nego je čovjek umro ili
se pojavio u trenutku smrti?«
Prišao sam bliže i pažljivo pogledao.
»To ne mogu znati, gospodine«, mumljao sam.
»Koristite intuiciju!«
»Izgleda kao da se namrštio od iznenađenja«, pretpostavio sam razgledajući po-
drobno brazdu.
»Ne bismo li očekivali da će taj izraz nestati nakon smrti?«
»Ali nije nestao«, zaključio sam.
»To je njegov posljednji izraz lica. Pojavio se u trenutku smrti. Žrtvini mišići
lica paralizirani su baš u tom stanju. To je dobro poznat fenomen. Svaki vojnik s
iskustvom na bojištu vidio je takav izraz stotinu puta. On nam nešto znači«, dodao je
Kant. »Dalje, što mi imate za reći o očima?«
Gledao sam u oči koje više ne vide. Ako čovjek ima dušu, govorili su stari lju-
di, tu se vidi svjetlo. Ako tijelo posjeduje dušu života, taj duh je vidljiv u tim prozo-
rima.
Ono što me je toliko uznemirivalo kod Konnenove odsječene glave bio je do-
jam da on nas promatra jednako pažljivo koliko mi proučavamo njegovu glavu.
»Žrtvine oči su se zakolutale u dupljama i tako izložile bjeloočnice.«
»Postoji li kakvo moguće objašnjenje?«
Zapanjio sam se. »Nema literature o takvim pojavama, gospodine. Ja… Ana-
tomski tekstovi, naravno, ali ne u slučaju kao što je ovaj. Ne u pogledu umorstva.«
»Vrlo dobro, Stiffeniise. Vidite na kakvom smo skliskom terenu? Nemamo
oslonca za koji bismo se uhvatili. Moramo koristiti svoje oči, vjerovati svojim uvidi-
ma i izvoditi dedukcije na kakve nas upućuje naše vlastito logičko zaključivanje.
Tom metodom ćemo se služiti.«
»Možda je udarac došao odozgor«, pretpostavio sam. »Pogledao je prema gore
kada je napadnut?«
Kant je proizveo zvuk koji sam protumačio kao odobravanje. »Je li udarac do-
šao odozgor ili odostraga? Za sada to ne znamo, ali si nećemo dopustiti da nas to pi-
tanje zavede. Sada pogledajte taj nos, Stiffeniise! Što iz njega možemo zaključiti?«
135
ispitivao je i nije čekao odgovor. »To da je dugačak, uzak i ni po čemu se ne ističe?

Dolazimo do usta. Kako biste njih opisali?«
»Otvorena«, ponudio sam odgovor.
»Širom otvorena?«
»Ne baš potpuno«, rekao sam u obranu svojeg izbora riječi.
»Biste li rekli da je vrištao u trenutku umiranja?«
Zadrhtao sam od nečega što se krilo unutar Kantova gladnog izraza. Na trenu-
tak sam osjetio i vrtoglavicu i mislio sam da ću se onesvijestiti.
»Vrištao, gospodine?« ponovio sam.
»Otvorena usta vode nas na misao da je vrištao u trenutku susreta sa smrću, ne
biste li rekli tako?«
Prisilio sam se na pažljiviji pogled. »Ne gospodine, ne bih rekao. Rekao bih da
nije vrištao.«
»Što je onda radio? Kakav je zvuk mogao izići iz njegovih usta?«
»Iznenadan uzdah? Uzvik?«
»Biste li rekli da je takav izraz proizveo nagao i silovit događaj?«
»Ne, gospodine.«
»I ja bih se s vama složio. Sada, Stiffeniise, uzrok smrti. Možete li pretpostaviti
što je mogao biti smrtni udarac?«
»Na samom licu ne vide se izrazite rane«, koprcao sam se. »Je li gdje drugdje
na tijelu nađen kakav vidljiv dokaz?«
»Ne zanima nas tijelo. Glava nam, glava, ima nešto za reći. Hoćete li okrenuti
staklenku, naredniče?«
Pod svjetlom svijeće glava koja se lijeno ljuljuškala lebdeći u tekućini dobila je
sjajnu boju teške žutice. »Pogledajte, Stiffeniise. Ovdje, na dnu craniuma. Nije bilo
otpora. Instrument je ušao kao kada vruć nož reže mast. Ali, to nije bio nož…«
Izvorno sam tim riječima počeo ovu priču. U to vrijeme mislio sam slaviti geni-
jalnu višestranost genija Immanuela Kanta i nadao sa da ću opisati i svoju skromnu
ulogu u razrješenju misterija koji je zarobio Königsberg. No te su riječi označile moj
prvi putokaz na, za mene pažljivo trasiran, put kroz labirint truleži, izdaje i zla.
»Vidite li?« Kant se sagnuo, približio se i pokazao. »Smrtni udarac zadan je u
ovu točku. Smrt je nastupila odmah i bila je neočekivana. Nije to bio silan udarac,
nema ružnih ubodnih rana. Nešto oštro i šiljasto ušlo je u Konnenov vrat upravo ov-
dje i on je bio mrtav i na koljenima prije nego je znao što se događa. Ta mala točkica
136
Michael Gregorio
ovdje jedino je što je ostalo kao dokaz napada.«

Zastao je trenutak kao da želi naglasiti životnu važnost onoga što će sljedeće
reći.
»Ako sam vas dobro razumio, među svim onim oružjem koje je, prema njegovu
navodu, Ulrich Totz koristio, nema spomena ni o čemu što bi ostavljalo ovakve tra-
gove?«
Njegove nestrpljive oči tako su me prostrijelile da sam dobio trenutan napadaj
slabosti kao da me je nešto snažno udarilo po glavi.
»Koch, donesite još jednu. Bilo koju«, glas profesora Kanta drhtao je od uzbu-
đenja kada je uzeo najbližu svjetiljku i pomaknuo je bliže odrezanoj glavi. »Isti trag
je vidljiv i ovdje«, rekao je lupkajući resko kažiprstom po staklu, »vidite li sada?«
Lubanja Paule Anne Brunner bila je brijanjem ogoljena sa stražnje strane. Duga
crvena kosa zadržala se samo na vrhu i sa strane. U mojim mladim očima takvo je
oskvrnuće bilo ružno na svoj način, a tako ogoljena glava žene podsjećala je na
postojanje skrivene sile koja ju je odvela u smrt.
»Na Tifferchovu je vratu identičan znak«, hladno je zaključio, a onda dodao s
uzdahom, »da ste ostali sinoć gledati Vigilantiusov rad do kraja, odmah biste znali da
Morika nije ubila osoba koju ste došli progoniti. Totz nije ubojica kojega tražimo.«
»To je Vigilantiusov rad?« pitao sam šaptom.
Učinilo mi se da sam vidio zadovoljstvo na Kantovu gladnom licu u polumra-
ku. »Doktor je crème de la crème europske anatomije«, ponosno je potvrdio, kao da
je on sam obavio taj odvratni posao.
Nekromantov dodvornički smiješak preletio mi je pred očima poprimajući novo
i još užasnije značenje. »Vi ste možda završili svoj posao«, rekao je prethodne noći
uz omalovažavajući smiješak, »ali ja imam još posla.«
Zamišljao sam kako ispod svog velikog ogrtača izvlači pribor. Čega je ondje
moglo biti? Oštri noževi, medicinska pila i šiljasti skalpeli u njegovim rukama dok je
nagnut nad anatomskim stolom napao i raskomadao nebranjene ostatke pravnika
Tiffercha.
Kantove izdašne pohvale na njegov račun pokrenule su moj bijes.
»To dokazuje da je riječ o šarlatanu, gospodine. Nije imao potrebe pitati po-
kojnikov duh da bi znao kako je ubijen. On je već znao odgovor!«
Kant je pomirbeno položio ruku na moj rukav. »Nepravedni ste, Stiffeniise.
Doktor nije obavio prvo seciranje kada je na taj svoj histrionski i blago iritantan na-
čin pretpostavio da bi uzrok smrti mogao biti neposredno ispod mrtvačeve glave.
137
Truplo mu je već bilo reklo. Rezanje je tek potom uslijedilo.«

Govorio je mrtav čovjek?
»Profesore Kant…«, počeo sam prosvjedovati.
»Kako ste pogodili?«
Kochovo pitanje zateklo je i mene i njega.
»Oprostite, profesore Kant«, rekao je narednik i zacrvenio se od nelagode. »Ni-
sam htio prekidati vaša razmišljanja, ali zbunjen sam. Kako ste tako brzo shvatili
značaj Konnenova ubojstva? Tada se nije moglo znati da će se zaredati slična
ubojstva.«
Kant je napola zatvorio oči i prepustio se blaženom smiješku.
»Već mnogo godina prikupljam vitalne podatke o učestalosti smrti u
Königsbergu, naredniče«, rekao je. »Prije otprilike godinu dana primio sam od
mjesne policije svoje tjedno izvješće. Spomenuto je da je nađeno tijelo za koje se
nije mogao utvrditi uzrok smrti. E, to je bilo izrazito neuobičajeno. Liječnik pozvan
utvrditi smrt Jana Konnena nije primijetio tu rupicu u njegovoj glavi. Uzrok smrti —
nepoznat. Kako bih mogao takav uzrok smrti uključiti u svoju statistiku? Je li čovjek
umro ili je ubijen? Zatražio sam da se tijelo donira sveučilištu, a iz sretnog spleta
okolnosti proizišlo je da se doktor Vigilantius našao baš tog tjedna u Königsbergu
zbog predavanja na Collegium Albertinumu. Budući da sam u razgovoru čuo da je
on školovani anatom, iskoristio sam tu okolnost na dva načina. Prvo, zanimalo me je
kako to Swedenborgovi sljedbenici komuniciraju s duhovima mrtvih ljudi. Kao dru-
go, želio sam sačuvati dokaze koje ste upravo vidjeli. Kada se slično ubojstvo dogo-
dilo nekoliko mjeseci poslije, vidio sam poveznicu, zatražio tijelo i poslao po dokto-
ra Vigilantiusa da obavi operaciju.«
»Je li prokurator Rhunken znao za ovo mjesto?« pitao je Koch pokazujući širo-
kim zamahom ruke cijeli laboratorij.
Kant je odbacio ideju dajući do znanja da ga ta pomisao blago iritira.
»Vaš šef nije bio spreman ni razmisliti o tome kakve sve koristi mogu donijeti
dokazi koje sam ovdje sakupio. Ismijavao je moje uvide kao senilno lupetanje!
Standardnim policijskim procedurama nikada ne bi uhvatio ubojicu. Ubojici se nje-
govo vlastito djelo sve više sviđalo, užas je obuzimao grad, a kralj se zabrinuo zbog
francuske invazije i htio je da se slučajevi smjesta riješe. Ja sam prije nekoliko tjeda-
na predložio Njegovom veličanstvu da prokurator Rhunken bude smijenjen. Ovdje
smo trebali posebne sposobnosti. Sposobnosti kao one doktora Vigilantiusa…«
»I moje«, dodao sam.
Kant mi je položio ruku na rame i toplo se osmjehnuo. »Sada znate i zašto sam
138
Michael Gregorio
vas doveo ovamo, Hanno. Samo onaj koji je sam posjetio zemlju sjena može se nosi-
ti s onim što se događa u Königsbergu. Kao što dobro znate, najmračniji porivi ljud-
skog srca sežu puno dalje od razuma i logike.«
Impulsi ljudskog srca koji idu dalje od razuma…
Sledio sam se. Bila je to ista ona rečenica koju sam ja izrekao kada smo se prvi
put sreli.
»Zato sam vas i poslao u Baltički kitolovac«, rekao je s obješenjačkim sjajem u
očima. »Izgledalo je kao očigledna polazna točka. Bilo je to poprište prvog ubojstva,
a na sve se strane govorkalo da je vlasnik simpatizer Bonapartea. Mali pomoćnik,
Morik, izazvao je gazdinu sumnjičavost. E, to nisam predvidio«, dodao je zamišlje-
no. »Kako bilo, Totz ga je ubio i to je učinio čekićem, kao što vam je priznao. Uči-
nivši to tako, isključio je sebe iz daljnje istrage. Nadam se da vam je to do sada već
postalo jasno.«
»Zašto mi to niste odmah rekli, gospodine? Dopustili ste mi da griješim i gu-
bim se, a sve u ime Logike.«
Bio sam prebrzo uvjeren u političke uzroke. Zapravo, prelako sam u njih sam
sebe uvjerio. Sve je sjelo na svoje mjesto: jezivi sadržaj Tifferchova ormara, Moriko-
vo govorkanje, sve što sam čuo u krčmi, priznanje Ulricha Totza i osmijeh njegove
jadne žene! Izvrtao sam činjenice da bi se uklopile u moju teoriju. Štoviše, čineći
tako od sebe sam napravio budalu u očima osobe koja je imala toliko povjerenja u
moje dobre odlike.
»Mislili ste da imate krunski dokaz«, nastavio je Kant. »Ne biste bili prihvatili
ništa što bi ukazivalo na suprotno, pa čak i da vam je stajalo pred nosom i bilo jasno
kao bijeli dan. Sjetite se što sam vam rekao, Hanno. Vaša istraga treba se usredotočili
na pitanje kako su se stvari odvijale. Ona vam neće odgovoriti zašto su se dogodile
na taj način. Motiv je još uvijek skriven u tami. Logika i racio nisu vodiči ljudskog
srca, iako mogu objasniti njegove strasti.«
Izdvojio je dokument iz jednog od omota i stavio ga na stol.
»Pogledajte ovo«, rekao je.
Koch i ja smo se prignuli pod treperavim svjetlom. Bila je riječ o običnom pa-
piru na kojem je nešto skicirano. Na crtežu nije bilo ni traga umjetnosti, tek nejasni
obrisi tijela koje kleči naslonjeno na zid. Bilo je nečeg morbidnog u kontrastu izme-
đu tehničke nedorađenosti slike i jednostavnoga lika koju je namjeravala prikazati.
Kao da je nekome djetetu istrgnutom od njegovih vila i cvjetića u javu došao prizor
stvarnog užasa, a ono je svojom nevinom rukom pokušalo na papiru uhvatiti taj pri-
zor.
139
»Što je to, gospodine?« pitao je Koch s nelagodom.

»Rhunken je poslao dvojicu žandara na poprište prvog ubojstva. Već sam bio
započeo istodobnu istragu koristeći svoje metode o kojima sam privatnim kanalima
izvijestio kralja. Dao sam upute istim tim žandarima da načine skice po onome čega
su se sjećali s mjesta zločina. To je postao uobičajen postupak pri svim drugim
ubojstvima. Ostale skice nalaze se u ovim drugim omotima u slučaju da ih zatreba-
te«, pokazao je Kant. »Oni su reprodukcija točnog položaja u kojem je bilo svako
pronađeno tijelo.
»Slali ste vojnike da crtaju mrtvace, gospodine?«
Kant se grohotom nasmijao prije negoli je odgovorio Kochu.
»Neobično, zar ne? Jedan vojnik se iskazao. Kad god je bilo izgledno da je pro-
nađeno novo tijelo, rekao sam Lublinskom da mi načini skicu poprišta. Naravno, pla-
tio sam mu taj trud.«
»Mnogi od njih jedva stave križić na isplatnicu«, Koch je iznenađeno odgovo-
rio. »Mogu li vas pitati nešto drugo, profesore Kant?«
Koch je mahnito strijeljao očima po sobi.
»U redu, to…«, nervozno je petljao. »Glave bez tijela! Dakle, pa to je… čudo-
višno, gospodine! Što mislite time postići?«
Kant se sa smiješkom okrenuo prema meni kao da Koch nije ni riječ rekao.
»Mrtvi nam stvarno govore, znate, Hanno. Gledajte, nemojmo se krivo shvatiti.
Nisam prešao na Swedenborgov način razmišljanja. U ovoj sobi, u ovom trenutku,
mrtav čovjek je predmet našeg pomnog promatranja. Promatranjem materijalnih do-
kaza i pomnim razmatranjem okolnosti možemo doći do zaključaka u pogledu vre-
mena i mjesta počinjenja ubojstva. Ti su nam čimbenici od pomoći da shvatimo kako
se zločin zbio i što je korišteno pri počinjenju. Konačno, ako nas vlastita intuicija
nije izigrala, možda ćemo čak moći zaključiti tko je ubojica. Morika je ubio Totz i
nitko više, a tijelo ovog ovdje pokojnika mnogo će nam reći o onome tko je ubio nje-
ga.«
»Namjera vam je rekonstruirati stanje na mjestu ubojstva, zar ne?« pitao je
Koch prije nego sam stigao išta reći.
»To namjeravam, naredniče. Bili ste svjedokom koristi od onog što ste nazvali
čudovišnim. Bez tih staklenki i njihova sadržaja, prokurator Stiffeniis bi bezbrižno i
veselo nastavio s istragom u pogrešnom smjeru i to zaključio optužbom protiv Totza
za zločine koje taj nikada nije počinio. Ovako, može ispraviti tu pogrešku«, završio
je Kant s diskretnim zadovoljstvom.
»Ovo mjesto zovem svojim laboratorijem«, nastavio je, »iako još nisam našao
140
Michael Gregorio
prikladno ime za znanost koju ovdje istražujem. Ovi materijali bit će korisni vlasniku
uma izvježbanog u istražiteljskim postupcima. Ako Herr Stiffeniis može razraditi
kako su ovi zločini počinjeni, može predvidjeti i zločinčev modus operandi i uhititi
ga. U jedno možemo biti apsolutno sigurni. Ta će osoba opet ubiti!«
»Totz nije imao pojma kako su ti ljudi ubijeni«, priznao sam. »No zašto bi mi
lagao?«
Kant je lagano dodirnuo moj rukav, kao da me želi ohrabriti.
»Morik je bio ubijen iz političkih motiva, Stiffeniise«, rekao mi je. »Što se toga
tiče, Totz vam je rekao istinu. Vjerojatno je mislio da će njegova urota biti uskoro ra-
zotkrivena i stoga je ubio osobu koja je imala neposredne spoznaje o činjenicama,
osobu kojoj nije mogao vjerovati. Morika.«
»Ali zašto je sam sebe optužio za ostala ubojstva?«
Kant je slegnuo ramenima. »Biste li se vi htjeli prikazati u bijednoj slici
bešćutnog ubojice bespomoćne djece? Ulrich Totz je vjerojatno samo htio sebe pri-
kazati u njemu privlačnijem svjetlu, kao nemilosrdnog lokalnog Robespierrea. Morat
ćete istinu silom izvlačiti iz njega.«
»I hoću!« rekao sam osjećajući kako u meni raste bijes.
Opet je profesor Kant pružio ruku da me zaustavi.
»Prije nego pođete«, rekao je s velikim veseljem, »još nešto trebate vidjeti.
Kako je to bio izgovor da vas dovučem ovamo, silno me čudi da već niste pitali za
to.«
Kao mađioničar koji izvlači zeca iz šešira, stavio je zamotanu sivu krpu na stol.
»Vražja kandža! Vjerovanje u njezino postojanje potiče više strahova u Königsbergu
nego što bi ijedna opipljiva stvar mogla. Otvorite to, Stiffeniise!«
Zastao sam.
»Ne grize«, od srca se nasmijao.
Omot je bio tanak. Moji nervozni prsti osjetili su nešto maleno začahureno unu-
tar tkanine. Što god da je to bilo, bilo je lako kao pero. Otvorio sam platno na plohi
stola i otkrio malen šiljast fragment kraći od inča. Izgledao je kao da je načinjen od
bjelokosti ili od kosti.
»Što je to, gospodine?« šapnuo je Koch.
Kant je odmahnuo glavom prije nego je odgovorio. »Dio oružja kojim je poči-
njeno ubojstvo. Vršak, pretpostavljam. Vjerojatno je bilo dulje kada ga je ubojica za-
bijao u lubanje žrtava. Vigilantius je ovaj fragment našao u vratu Jana Konnena. Mo-
žemo pretpostaviti da je ovaj dio odlomljen kada je ubojica htio izvući instrument iz
141
žrtvine glave.«
»U izvješću noćne straže stoji da je žena koja je našla prvo tijelo rekla da je vi-
djela vražju kandžu. Očigledno, nije mogla vidjeti taj mali komad«, primijetio sam.
»Možda ta diskrepancija navodi na to da je zapravo vidjela cijelo oružje kako strši iz
mrtvačeva vrata?«
»To je moment vrijedan istraživanja«, Kant je potvrdio oduševljenim kima-
njem.
»Morat ću razgovarati s njom. Lublinsky je to slabo pokrio u svojem izvješta-
ju.«
»On bi mogao znati gdje ju može naći«, dodao je Koch podižući fragment sa
stola i razgledavajući ga pažnjom kakvom bi botaničar proučavao sjemenku egzotič-
ne biljke kakvu nikada prije nije vidio. »Kad je ovaj komad prsnuo i slomio se, ubo-
jica je uspio nabaviti drugi, gospodine. Kladio bih se da ih se može lako nabaviti.«
»I sakriti«, dodao je Kant. »Razuman čovjek ne stoji pored mesara koji maše
sataricom.«
Okrenuo se k meni blistajući od zadovoljstva.
»Vidite li sad kamo vam je krenuti, Hanno?« pitao je.
Pogledao sam staklenke, mape i kutije poslagane na policama.
»Sve ovo ovdje mi je novo, gospodine«, rekao sam s drhtajem uzbuđenja. »Ali
obećavam da ću ove izvrsne predmete upotrijebiti najbolje što znam.«
Kao da sam polagao svečanu prisegu.
»Izvolite ključ«, rekao je s ljubaznim osmijehom. »Glave su ondje, odjeća koju
su žrtve nosile u trenutku smrti složena je u onim kutijama. Svaka je kutija označena
imenom. Skice poprišta su u ovim omotima.« Kant je sve pobrojio metodičkom
mirnoćom. »Sve što vam treba, vjerujem, nalazi se u ovoj sobi. Izlošci su vaši,
Stiffeniise. Koristite ih po svojem nahođenju.
Kao da se Kant naočigled smanjivao nakon što mi je predao ključ u ruke. Osje-
ćao sam da ono nije bila potpuno prirodna predstava, iako će svakako biti dobro za-
pamćena. Njegova životna energija bila je potpuno iscrpljena.
»Odvedite profesora Kanta do kočije, Koch«, rekao sam. »Ja ću pješice do
glavnih vrata. Želim smjesta razgovarati s Lublinskim.«
»O, ne, gospodine!« snažno se usprotivio Koch. »Vi odvedite profesora doma.
Ja ću se pješke vratiti do glavne zgrade tvrđave. Vi biste se izgubili, gospodine, a ja
točno znam gdje ću naći časnika Lublinskog.«
»Moglo bi biti opasno«, odgovorio sam začuđen snagom njegova protivljenja
142
Michael Gregorio
mojem prijedlogu.
»Pazit ću na sebe«, odgovorio je narednik, pogledavajući ispod oka u smjeru
profesora Kanta. U trenu mi je sinulo što ga je mučilo. Nije ga bilo strah ni mraka, ni
magle, ni nepoznatog zločinca koji vreba u noći. Prestravio ga je Immanuel Kant.
»Vrlo dobro«, zaključio sam. »Nađite Lublinskoga i vidite što ima za reći o toj
ženi. Ja ću vam se čim prije pridružiti u tvrđavi.«
Vani je pao mrak. Magla je bila još gušća nego prije. Vidljivost na cesti pod
tvrđavom bila je gotovo nikakva. Johannes Odum priskočio je otvoriti vrata dok sam
ja pomagao profesoru Kantu popeti se uza stube kočije.
»Hoćete li doći s profesorom Kantom doma, gospodine?« upitao je Johannes,
opreznim tonom. Tog trena sam se sjetio kako mi je komornik htio nešto pokazati u
kući.
»Naravno da hoću«, odgovorio sam pomažući profesoru ući u kočiju. I opet
sam bio zadivljen njegovom tjelesnom slabošću i trudom koji je ulagao da tijelo prati
nevjerojatnu snagu njegova uma.
»Oprez, naredniče!« upozorio sam dok sam ulazio za profesorom, a Koch
zatvarao vrata. »Bez ikakvih rizika!«
Kočija je krenula i nastavila polaganu vožnju. Ni ja ni profesor Kant nismo
neko vrijeme ništa rekli. Naposljetku se on okrenuo k meni i rekao: »Nadam se da
ćete mi se pridružiti pri jednoj čaši okrepljujućeg Bischoff's Cordiala? Bio je napo-
ran dan i obojici nam treba nešto žestoko da nam obodri duh.«
»S najvećim zadovoljstvom, gospodine.«
Činilo se da ga je obećanje zadovoljilo. Nekoliko trenutaka poslije tiho je hrkao
glave naslonjene na naslon. Ja sam se zavalio i razmišljao o pismu koje sam htio na-
pisati Heleni, onom u kojem sam htio objaviti kako sam uspješno pronašao i uhvatio
ubojicu. Zahvaljujući profesoru Kantu, moji dani u Königsbergu neće biti tako brzo
odbrojeni.
143
16. poglavlje
Profesor Kant spavao je cijelim putem. Pokretačka energija koja ga je držala cijeloga
dana potpuno ga je napustila. Samo nekoliko minuta prije oči su mu sijevale, pokreti
bili laki i neopterećeni godinama, um britak i govor živahan. No sada je, ležeći u
kutu kočije, njegov blistavi ogrtač djelovao kao prazna ljuštura iz koje se nedavno
izleglo neko stvorenje i odletjelo u okrutni svijet.
Za razliku od njega, ja nisam bio ni najmanje umoran. Neobjašnjivom silom
osmoze, energija koja je napustila mojeg mentora preselila se u mene. Toga jutra na
blatnim obalama Pregela vidio sam dječaka fatalno razbijene glave. Upravo sam izi-
šao iz zlokobne komore užasa teško zamislive i u suludim noćnim morama. U mrač-
nim ulicama Königsberga pritajen je vrebao ubojica kojemu ništa nije značilo odnije-
ti ljudski život, ubojica od kojeg se moglo očekivati još većih zala. Ipak, moje je srce
bilo veselo. Kao da sam se vraćao iz šetnje kroz idilične šume Vestfalije. Kada smo
napustili Kantov laboratorij, moj um napunio se osjećajima koje bi svatko čuvao za
susrete s rafiniranim i dragocjenim kolekcijama objets d'art. Je li mi se zgadilo ono
što sam vidio u onom mračnom i tmurnom mjestu? Upravo obrnuto!
U ruci koja se tresla od očaranosti i strahopoštovanja držao sam ključ Kantova
laboratorija. Oni su izlošci bili izvanredni, ali još izvanrednije bilo je to što je Kant
povjerio skrb za svoju kolekciju baš meni. Meni i nikome drugome! Nisam bio izne-
nađen što prokurator Rhunken nije bio pušten među upućene u tajne toga mjesta.
Jadni, lojalni Koch bio je šokiran tom spoznajom, a mene je visoko podignula.
Doznao sam i zašto me je Kant izabrao među svim drugim magistratima. Možda su
drugi bili iskusniji u poznatim metodama vođenja kriminalističkih istraga, ali Kant je
vjerovao da bih samo ja mogao shvatiti korisnost skupljenih predmeta i čak cijeniti
bolesnu ljepotu — nema bolje riječi za to — koju je njegov nevjerojatni um osmislio
i stvorio na tom mjestu. Sedam godina prije Kant me je uputio da postanem ma-
gistrat, a sada mi je čak nudio mogućnost koju sam namjerno izbjegavao selidbom u
Lotingen. Tutnuo mi je materijal u ruke i izazvao me da dokažem kako sam prvi od
nove vrste istražnih sudaca, da sam sposoban koristiti potpuno revolucionarne meto-
de i tehnike u borbi protiv najgorih od svih zločina. Zločina koji bi mogli ugroziti i
sam spokoj Nacije.
To ga je nagnalo također da pozove Vigilantiusa i koristi i njegove anatomske i
nadnaravne sposobnosti u pomoći zakonu. Je li bilo živućeg magistrata koji bi se
usudio primijeniti takvu strategiju? Zato i jest od mene očekivao da večer prije pro-
matram nekromanta pri radu. Naglo sam promijenio mišljenje o radu doktora Vigi-
lantiusa, promatrao sam ga u jednom potpuno novom svjetlu. Kantov ostarjeli um
144
Michael Gregorio
plutao je polako prema nekoj nepoznatoj mračnoj obali, ali veliki filozof nije izgubio
ni doticaj sa stvarnošću ni sposobnost primjene logike i zdravog rasuđivanja u rješa-
vanju zagonetke. Upućivao me je da činim ono što on fizički više ne može. Bio je
moj Sokrat, otvarao mi oči za potpuno nov način gledanja i postupanja. Istraživanje
kriminalne radnje nije bilo puko skupljanje zatečenih dokaza i cijeđenje istine iz ne-
voljnih svjedoka, kao što je to Rhunken smatrao. Kao što sam smatrao i ja sam,
priznao sam si u trenutku iskrenosti.
Kant me je bio pripremao za ono što sam upravo vidio, uvježbavao me da ko-
ristim takva znanja za dobro čovječanstva, upozoravao me da ne odbacujem niti je-
dan dokaz zbog njegove naizgledne izopačenosti ili čudovišnosti, kako je to Koch re-
kao. I Rhunken je sigurno u takvom svjetlu vidio Kantov način rada. Još večer prije
bio bih se složio s Rhunkenom. U trenutku sam znao koja je moja zadaća. Trebao
sam, kada se sve završi i ubojica bude uhvaćen i osuđen, napisati vlastiti znanstveni
rad u slavu neusporedivog genija Immanuela Kanta. U tom polju otišao je dalje od
bilo koga drugoga i bio sam ushićen time što mogu učiti od samog izumitelja tih no-
vih postupaka. Kao da mi je bio otac. Zapravo, shvaćao sam, dugovao sam mu više,
mnogo više nego što sam dugovao rođenom ocu.
Od snage tih misli zavrtjelo mi se u glavi i morao sam zatvoriti oči da povratim
ravnotežu i nisam ih otvarao sve dok se kočija nije iznenada trznula i stala. Vani je
magla bila još gušća nego prije. Pogledao sam profesora, a on je nastavio blaženo
spavati. Iza prozorskog stakla pojavio se obris čovjeka. Johannes Odum me gestom
pozvao da izađem van na cestu. Otvorio sam vratašca što sam tiše i žurnije mogao.
»Ne možemo dalje, Herr Stiffeniise«, priopćio je komornik kad sam stao pred
njega. Magla je bila nepropusna kao zid, a kraj ceste je tekao nekakav žuboravi poto-
čić. »Bojim se da bih mogao uvesti kočiju u jarak.«
»Ići ću ispred i voditi konje«, ponudio sam.
»Ponesite jednu od svjetiljki s kočije, gospodine, i budite oprezni, put je ovdje
vrlo varljiv«, savjetovao me.
Brzo sam krenuo u pravcu kuće, no uskoro sam bio prisiljen usporiti. Snijeg je
bio dobro ugažen pod mojim stopama. Iza mene su se konji trzali od straha. Johannes
ih je u strahu od najgoreg zauzdao na kratko, a ja sam bio primoran prtiti kroz snijeg
cijelu vječnost dok konačno nije iz magle provirila Kantova vila.
Johannes je podigao i ponio Kanta kao da je usnula beba, dok sam ja pridrža-
vao svjetiljku i pomagao mu otvarajući vrata. Stajao sam u hodniku gledajući kako
ga nosi gore bez ikakva napora, a zatim čekao da ga stavi na spavanje. Sve skupa tra-
jalo je manje od deset minuta.
145
»Stvarno je iscrpljen. Hvala dragome Bogu na ovom predahu!« Odum je šaptao

kada je došao do dna stubišta. »A sada, molim vas da pođete sa mnom, pokazao bih
vam ono što sam jutros našao.«
Uzeo je fenjer skinut s kočije, otvorio prednja vrata i teškom mukom poveo me
iza kuće. Povrtnjak je sa svih strana bio okružen visokim drvećem. Snijeg je ležao u
nanosima i zapusima koji su sezali do koljena i hod je bio vrlo otežan.
»Ovdje profesor Kant ima svoju privatnu radnu sobu«, rekao je kad je stao kraj
zatamnjenog prozora. Spustio je svjetiljku niže. »Pogledajte ovo, to me je jutros pre-
palo.«
Pogledao sam dolje. Obasjan svjetlom, snijeg je svjetlucao kao dijamantna pra-
šina. Tamni otisci vodili su kao potočno kamenje od prozora pa sve do vratašaca u
ogradi od pruća u dubini dvorišta. Razgledao sam te nejasne otiske u snijegu nekoli-
ko trenutaka pitajući se kakve opasnosti Johannes vidi u njima i je li teška zadaća
brige za profesora Kanta možda njemu nagrizala živce.
»Je li to ono što ste mi htjeli pokazati?«
Pogledao je u tlo pa ponovno u mene. »Nakon što smo se jutros vratili s rijeke,
gospodine, razgrnuo sam zastore u radnoj sobi. I eto njih!«
»Ne razumijem, Johannese.«
»Nitko od ljeta nije bio ovdje.«
Osjetio sam kako mi se stežu mišići u vilici. »Jeste li sigurni? Susjed, možda.
Prosjak, trgovac?«
Johannes je odlučno odmahivao glavom.
»Postoji samo jedna mogućnost, gospodine«, zvučao je iznimno ozbiljno.
»Netko ga je uhodio. Ili je pokušao ući u kuću.«
U njemu je bilo nečeg sirovog, teškog, gotovo glupog, moglo bi se reći. Tempe-
ratura hladnog zraka kao da je pala za povelik broj stupnjeva i ja sam se smrzavao
unatoč debelom vunenom ogrtaču koji je Lotte Havaars vidovito smatrala prikladnim
spremiti mi za put.
»Ili još gore, Johannese«, rekao sam smirenije nego što sam se osjećao.
»Gore, gospodine?«
»Ubojica ga je možda pratio dovde.«
»O, Bože!« Johannes je bolno uskliknuo. »Rekao sam profesoru Kantu da se
previše upetljao u ta umorstva. Upozorio sam vas, gospodine. Bilo je opasno biti vi-
đen tamo kraj rijeke. Sada, morate…«
Podigao sam ruku da zaustavim tu bujicu nabacivanja optužbama i usredotočim
146
Michael Gregorio
se na mjere koje je trebalo žurno poduzeti. »Zaštitit ćemo ga«, rekao sam. »Dobro
zakračunajte sva vrata i zabravite sve prozore, Johannese. Pozvat ću žandarmeriju da
postavi stražu i motri na kuću i cestu.«
Dok sam govorio, gledao sam otiske u snijegu. Što bi Kant učinio u takvim
okolnostima, pitao sam se. Odgovor mi je sinuo. Moj um je skočio u smjeru koji mu
je profesor Kant sam zacrtao.
»Nešto moramo učiniti prije toga«, rekao sam odlučno. »Tako bi postupio sam
profesor Kant. Pridržite svjetiljku, Johannese.«
»Nećete valjda dovesti profesora ovamo, gospodine?« Johannes je preplašeno
uzviknuo.
»Što vam pada na pamet, čovječe?« odgovorio sam. »Ne bih ga uznemirivao.
Ono što sam želio reći jest da ćemo primijeniti analitičku metodu kako mi je sam
profesor Kant demonstrirao u svom laboratoriju.«
»Gospodine?« neshvaćanje je zasjalo u komornikovim očima.
»Treba nam čist primjerak. Cijeli i u komadu«, rekao sam osvrćući se naokolo.
»Primjerak? Čega, gospodine?«
»Otiska stopala, Johannese. Držite tu svjetiljku nisko pri tlu.«
Vjetar je gornji sloj snijega uglačao kao staklo. Kako sam se spustio bliže
površini snijega, primijetio sam da je određen trud uložen u zatiranje tragova. Tko
god da je provirivao kroz taj prozor, vukao je noge po snijegu izbjegavajući ostaviti
upravo one dokaze koje sam ja tražio.
»Pratite tragove kroz vrt«, naredio sam.
Johannes je progunđao neku žalbu ili prosvjed sebi u bradu, ali je podigao svje-
tiljku i poveo.
»Ne hodajte po otiscima«, upozorio sam ga. »Dovoljno je zbrke i ovako.«
Tragovi su vodili do živice i vrata od upletena pruća u najudaljenijem kutku
vrta. Po izgledu bi se reklo da ih je ostavio netko kome se žurilo i svi su bili naruše-
ni. Ni jedan nije bio čitav. Prošli smo do stazice sa stražnje strane kuće, ali umiješali
su nam se otisci stopala prolaznika i učinili zadatak neizvedivim.
»Ovo nema smisla, gospodine!« Johannes je nervozno planuo.
U tišini sam ga poveo natrag u vrt, još uvijek razgledajući ugaženi snijeg ispod
prozora, a zatim se pomakao do triju kamenih stuba koje su vodile do stražnjeg ulaza
u kuću.
»Bio je ovdje, vidite? I ovdje…«
Trijumfalni poklič izletio mi je kada sam ugledao nagradu za svoju tvrdoglavu
147
upornost: nedirnut otisak.

»Pokušao je ući na ova vrata«, rekao sam tražeći u svojoj torbi crtaći papir.
»Mislite li da je ušao, gospodine?« pitao je Johannes s osjetnim strahom.
Pažljivo sam pregledao čvrstu zapreku od borovine s velikom metalnom ključa-
nicom. Sve je bilo uredno, netaknuto. »Ovdje ne vidim znakova pokušaja provale.
Reklo bi se da su vrata zaključana iznutra«, rekao sam isprobavajući kvaku.
»Sâm sam ih zaključao, gospodine.«
»Vjerojatno je odustao od svog nauma. Za sada, barem«, rekao sam iako mi je
glas zastajao u grlu. Pitao sam se što bi se moglo zbiti kada bi sljedećeg puta uspio?
»Dođite, Johannese, moram utvrditi pripada li ovaj otisak stopala ubojici.«
»Ali kako, gospodine? Kako se to može?« rekao je sluga s izrazom potpunog
neshvaćanja.
»Može se tako što ćemo ovaj otisak usporediti s tragovima koji su nađeni ondje
gdje su se događala ubojstva«, odgovorio sam i shvatio već dok sam govorio da sam
počeo upotrebljavati novu, Kantovu metodu vođenja kriminalističke istrage, što slugi
nije moglo ništa značiti. »To je ono što bi vaš gospodar učinio«, objasnio sam i uza-
lud potražio olovku. »Ali, čime bih ja to mogao crtati?« gunđao sam razgledavajući
uokolo kao da sam očekivao pero i bočicu tinte da mi se stvore pred nosom.
»Crtati, gospodine? Ne razumijem vas.«
»Želim nacrtati otiske. Precrtati ih. Imate li u kući olovku?«
»U gospodinovoj sobi, gospodine. Ali ne bih ga htio probuditi.« Pogledao je
naokolo po vrtu. »Trenutak«, rekao je i odlomio krhku grančicu ružmarina s grma
kraj kuhinjskih vrata. Otvorio je svjetiljku, zapalio grančicu, ugasio plamen u snijegu
i pružio mi je.
»Pa, naravno, crtaći ugljen!« uzviknuo sam uz osmijeh.
Svakodnevni kontakt s Kantovim genijem očigledno je imao čaroban utjecaj na
neobrazovanog komornika. Nikada tako jednostavan instrument nije bio korisniji.
Postavio sam papir na snijeg pored otiska kako bih uzeo razmjere, a zatim sjeo na
koljena i ucrtao lik. Na potplatu lijeve cipele nalazio se vrlo karakterističan znak na-
lik križu, što će biti vrlo korisno za usporedbu. Zagrijan za posao, ucrtao sam i skicu
vrta i na njoj strelice koje su pokazivale dolaske i odlaske uljeza dok je Johannes tiho
gledao.
»Niste ništa neobično čuli prošle noći, pretpostavljam?« pitao sam ga završava-
jući svoju skicu.
»Ne… gospodine, nisam«, kolebljivo će Johannes.
148
Michael Gregorio
Podigao sam pogled i gledao ravno u njega. On je okrenuo pogled.

Je li koga pustio u kuću? Nekoga koga njegov gospodar ne bi dopustio u kući?
Doduše, to je bilo nelogično. Bi li mi bio pokazao te stope da je znao tko ih je osta-
vio?
»Baš ništa, Johannese?« ustrajao sam.
Možda je iskoristio činjenicu što ostarjeli gospodar čvrsto spava? Bilo mu je
tridesetak godina i lako je mogao imati dragu ili biti oženjen.
»Podignite svjetiljku«, rekao sam i pregledavao mu lice dok je nevoljko činio
kako sam mu rekao. »Vjerujte mi, Johannese, što god da mi odlučite reći, neću podi-
jeliti s vašim gospodarom. Jeste li pozvali koga u kuću, a da za to niste dobili prista-
nak profesora Kanta?«
»O, ne, gospodine. Ne!« odmah je porekao. »Ni u snu si ne bih uzeo takvu slo-
bodu. U to vam se kunem, gospodine.«
Unatoč toj vatrenoj izjavi o svojoj nevinosti, Johannes je izgledao kao da je na
rubu plača. Čekao sam i promatrao ga bez riječi. To je trik kojemu mi magistrati rado
pribjegavamo.
»Zapravo, gospodine«, dodao je, »ja imam… nešto od manjeg značaja što bih
vam trebao priznati. U tom slučaju ću iznevjeriti, ali… pa, valjda bi vi to trebali zna-
ti.«
Spustio je svjetiljku na tlo, protrljao ruke pa sklopio stisnute šake na klapne
svojih džepova i pogledao me neveselo u lice.
»Profesor Kant bi mogao biti u smrtnoj pogibelji«, podsjetio sam ga.
»Ja… ja sam se bojao bilo kome reći, gospodine. Posebno Herr Jachmannu.
Bojao sam se da ću izgubiti posao ako mu kažem. Herr Jachmann mi je naložio da
profesor Kant nikada ne smije biti ostavljen sam.«
»Upravo tako«, odgovorio sam.
»I ja sam doslovno radio kako mi je naložio. Osim…«
»Osim čega?«
»Osim što se sam profesor Kant toga ne drži.«
»Kako to mislite?«
»Zamolio me da ga prošle noći ostavim samoga, gospodine. Dopustio mi je da
posjetim svoju suprugu. Moglo bi se reći da je to bilo jer je on… inzistirao.«
»Samoga, Johannese?« bio sam u šoku. »Zašto bi vas htio poslati noću van?«
»On radi na knjizi, gospodine. Rekao je da ne želi ometanje. Pokušao sam se
149
usprotiviti, ali rekao mi je da iskoristim priliku što bolje mogu. U stvari«, još je do-
dao, »to se dogodilo više puta, gospodine«
»Kada se zadnji put dogodilo?«
»Prošle no…«
»Prije toga!« podviknuo sam.
»Prije sedam ili deset dana, gospodine. Dao mi je slobodno pet ili šest puta u
proteklih mjesec dana.«
Zadrhtao sam pri pomisli na smrtnu opasnost kojoj se profesor Kant izložio.
Zamišljao sam ubojicu kako ga uhodi samog u kući. Kao pauka koji gleda muhu
uhvaćenu u njegovu mrežu.
»Kako ste mogli?!« ljutio sam se. »Samoga u kući, noću, u njegovoj dobi?!«
Johannes je bio u suzama.
»Što sam mogao, gospodine?« pobunio se otirući suze rukavom. »Herr profesor
je bio tako dobar prema meni. Bio bih nezahvalan da sam ga odbio. Ne mogu poreći
da mi zbog života u ovoj kući nedostaju žena i djeca.«
»Trebali ste reći Herr Jachmannu«, rekao sam. »To vam je bila dužnost. On
upravlja domom profesora Kanta.«
»Znam, gospodine, ali Herr Jachmann više ne dolazi ovamo«, zastao je, a onda
se pobunio zdravom seljačkom logikom, »a profesor Kant jest moj gospodar, gospo-
dine. On je taj kojega trebam slušati. To je mene stavilo u neugodan položaj.«
Pognuo je glavu i ponovno zajecao kao dijete.
»Znate što se događa u Königsbergu«, rekao sam polažući ruku na njegovo
rame ne bih li ga smirio. »U gradu je ubojica. To morate stalno imati na umu.«
Johannes se ugrizao za usnu kako bi prigušio osjećaje.
»Kunem vam se gospodine, nikad više ga neću ostaviti samog…«
»Zar nije sada sam?« rekao sam. »Vratite se unutra, Johannese. Ja ću završiti
ovdje. Čim dođem u tvrđavu, poslat ću odred vojnika ovamo.«
Okrenuo se i stao. »Nećete ništa reći Herr Jachmannu, zar ne, gospodine?« mo-
lio me je gledajući me preko ramena.
»Očekujem da mi se javite na prvi znak opasnosti«, odvratio sam u nastojanju
da ga utješim. »Ne oklijevajte. Zovite vojnike!«
Gledao sam ga kako se stazicom vraća u kuću. Kada sam nekoliko trenutaka
poslije i sam krenuo tim putem, čuo sam kako je zatvorio ulazna vrata za sobom, a
onda i teške reze kako zabravljuju vrata. Dok sam žurio u smjeru grada, osjetio sam
150
Michael Gregorio
kako me u vlasištu peckaju trnci nailazeće opasnosti. Sluga i gospodar sami su u

kući, a ubojica vreba gradskim ulicama. Bacio je oko na profesora Kanta, a vojnike
je tek trebalo poslati. Ponovno sam osjetio teret odgovornosti. Ranije je to bio teret
odgovornosti za cijelu Prusiju. Ovaj puta radilo se o osobi koju sam volio i kojoj sam
se divio više nego bilo kojoj na svijetu, izuzevši moju ženu i djecu.
Napustio sam Magisterstrasse i skrenuo mračnom uličicom koja je vodila k
centru grada i tvrđavi. Dok sam stupao pod drvoredima praznih ulica, bio sam
svjestan da je osoba koja se usudila povrijediti sancta sanctorum Immanuela Kanta
sigurno koristila isti taj put kojim sam se i ja kretao. Mogla bi biti skrivena iza bilo
kojega stabla. Napeto sam se osvrnuo oko sebe i ubrzao korak. Pred očima sam vidio
veliku staklenku i svoju glavu u njoj, a u pozadini doktora Vigilantiusa kako opušte-
no pere moju krv s ruku i sprema svoju opremu.
Posklizavao sam se i padao žureći brzinom koja je stizala divlje udaranje srca.
Nisam zastajao uhvatiti dah dok se iz tmine nisu pojavila treperava svjetla tvrđave s
druge strane Ostmarktplatza. No kad sam ponovno nastavio, sada nešto sporije, nagli
pokret u sjenama zapeo mi je za oko. Čovjek je stajao kraj ulaznih vrata na toj cičoj
hladnoći. Digao je glavu i ugledao me, a zatim se zaletio prema meni ne mareći za
led koji je pokrivao kaldrmu.
Obuzeo me je osjećaj bespomoćnosti. Osjećao sam se kao drvena lutka s ljud-
skim mozgom. Nepoznata, zlokobna ruka upravo je povukla moje konce.
151
17. poglavlje
Narednik Koch se klizeći zaustavio preda mnom. Snuždena, blijeda lica i poluotvo-
renih usta borio se doći do daha dok mu je iz usta izlazio oblak za oblakom.
»U čemu je problem?« pitao sam hvatajući i ja dah dok mi je srce ludovalo kao
zec u stupici. Živci su mi bili kao strune. Misteriozni otisci u Kantovu vrtu. Opipljivi
osjećaj opasnosti u gradu nakon što ga je pokrila noć. Svaki novi strah bio je jači od
prethodnog.
»Dogodila se nesreća, gospodine.«
»Što se dogodilo?« povikao sam grabeći revere Kochova kaputa i tresući ga.
Zgrabio mi je zapešća neočekivanom snagom i odmaknuo moje ruke. »Nismo
ništa mogli učiniti da ih spasimo, gospodine.«
»Spasimo koga?« viknuo sam.
»Totz i njegova žena, gospodine. Prije pola sata. Ubili su se.«
Sinule su mi implikacije tog događaja. Ono dvoje koje sam uhitio i optužio,
zatvorio u nadi da ću mučenjem izvući istinu iz njih, baš njih dvoje uzelo je sudbinu
u svoje ruke i presudilo si.
»Naredio sam da ih se drži razdvojeno«, uspio sam progovoriti.
Koch me je uzeo pod ruku i poveo prema ulazu. »I bili su, gospodine. Razgova-
rao sam sa Stadtschenom. Kune se da su vaši nalozi izvršeni do zadnjeg. Kada su
Totza vodili dolje, morali su ga provesti kraj ćelije u kojoj je bila njegova žena. Si-
gurno su razmijenili neke znakove. Sve se dogodilo za tili čas.«
Koch je zalupao po vratima i ona su se otvorila. Ušli smo u unutarnje dvorište
osvijetljeno bakljama. »Naredio sam stražarima da tijela iznesu ovamo prije nego što
ostali zatvorenici shvate što se dogodilo«, objasnio mi je. »Ti tamo dolje, oni imaju
šesto čulo, namirišu smrt kao gladni šakali. Moramo izbjeći nerede po svaku cijenu.
General Katowice to ne bi tolerirao. Sve bi ih povješao. Srećom, na putu je taj brod
koji ih treba odvesti u Sibir. Trebao bi pristati sutra, ovisno o vremenu. Stadtschen
sređuje sve što je potrebno da se oni iz sekcije D odvedu u luku Pillau. Ondje će pro-
vesti noć. To će biti daleko sigurnije nego da ih držimo ovdje u tvrđavi, gospodine.«
Kimnuo sam glavom, i dalje nijem.
»Imali smo sreće, gospodine. Stvarno jesmo, ako mogu još nešto reći«, nasta-
vio je. »Totz je bio sam u ćeliji. Njegova žena je bila s još dvije žene i obje su spava-
le kada se ova ubila. Nije ni pisnula. Stražar je prvo našao muža, a onda je otišao
pogledati…« Naglo je stao i pogledao preko mog ramena. »Ali evo stižu.«
152
Michael Gregorio
Vojnici su prelazili preko dvorišta noseći dvije sive deke s nečim teškim u nji-
ma.
»Ujutro će biti pokopani«, dodao je Koch.
Sjetio sam se ukočenog izraza lica Gerte Totz. Zanimalo me je li i u trenutku
kada si je oduzimala život imala taj isti servilni smiješak. Znatiželja je bila neizdrži-
va i krenuo sam preko dvorišta.
»Spustite ih na tlo«, naredio sam. »Razmaknite te pokrivače.«
Na tijelima je bilo očiglednih tragova nasilja. Lice Gerte Totz bilo je crno, na-
teklo do prsnuća, a oči ispale kao da joj je rečeno nešto vrlo neukusno. Traka kojom
se objesila još je uvijek bila čvrsto zavezana oko vrata, zarezana kada su je morali
spustiti s rešetki. Na nosnicama je još bila krv od mojeg udarca. Osim toga, razorna
ruka smrti obrisala je sve njezine životne crte. Onaj odbojni smiješak zauvijek je
nestao.
Lice Ulricha Totza bilo je maska od krvi.
»Nevjerojatnom silinom je razbio lice o zidove ćelije«, objasnio je Koch.
»Udario je više puta, sudeći prema stanju«, stresao sam se od pomisli dok sam
govorio.
Rijeka suhe krvi razlijegala se od nosa do prednjice bijele lanene košulje. Ili si
je uspio prosuti mozak ili slomiti vrat. Gledao sam u tijela neko vrijeme pa se okre-
nuo. Kako da mislim o njima? Kao o petoj i šestoj žrtvi monstruma iz Königsberga
ili su, kao Morik, žrtve moje vlastite aljkavosti?
»Odnesite ih«, progunđao sam. Gledao sam vojnike kako gacaju pod teretom
dok su ih odnosili i nastojao se otrgnuti depresiji. »Odmah pošaljite patrolu u Ma-
gisterstrasse, naredniče«, naredio sam. »Netko se šuljao po vrtu profesora Kanta.
Mogao bi biti i ubojica.«
Kochove obrve su se skupile. »Kantu nije bilo ništa, nadam se?«
»On je dobro, ali ne i siguran. Bit će u opasnosti sve dok se ova situacija ne
okonča«, procijedio sam kroz zube. »Izgleda da se ubojica okuražio.«
»Mislite li stvarno da bi bio u stanju ubiti profesora Kanta, gospodine? Taj
monstrum je uvijek nasumično odabirao žrtve. U tome mu je prednost. Nitko nije
znao gdje bi opet mogao napasti. Pa zašto bi onda odjednom odabrao baš tu i tu
metu?«
»Možda je promijenio strategiju«, odgovorio sam bespomoćno. »Ubojica je ne-
poznat, bezličan, skriven svojom anonimnošću, a s druge strane zna tko smo mi.
Jasno, zna da je Kant uključen, kao i gdje ga se može naći u bilo koje doba dana ili
153
noći. Rijetko napušta kuću.«

»Izdat ću naredbe službujućima, Herr prokuratore«, rekao je Koch. Potrčao je
preko dvorišta i samo nekoliko minuta potom naoružana ophodnja trčećim je kora-
kom napustila tvrđavu kroz glavna vrata.
Olakšanje me je preplavilo kao ogroman plimni val, ali nisam se osjećao nima-
lo bolje nakon što se ta voda povukla. Sve što se toga dana dogodilo u Königsbergu i
sve što se još moglo dogoditi opterećivalo me je kao granitni nadgrobni spomenik.
Tama se uvukla u mene. Tama i strašan osjećaj odgovornosti. Umrlo je troje ljudi, a
greška je bila moja. Zatvorio sam oči da odagnam ružne misli.
»Baš ste blijedi, gospodine.«
Koch je stajao preda mnom i izgledao je vrlo zabrinut.
»Morate održavati snagu. Bio je ovo dug dan, a ništa niste stavili u usta još od
doručka. U kuhinji ima nešto hrane.«
»Hvala vam, Koch«, rekoh s pokušajem smiješka. »Bolji ste od dadilje.«
Njegovo hladnokrvno lice malo se opustilo. »Pođite za mnom, gospodine.«
Javila mi se misao da sam, na kraju krajeva, jednu mudru odluku ipak donio u
protekla dva dana. Narednik Koch pokazao je svoju dobru stranu nakon što su
prestale teškoće koje smo iskusili u prvim zajedničkim satima. Otvorivši mi vrata,
uveo me je u veliku nadsvođenu prostoriju pretjerano zagrijanu keramičkom peći
gargantuovskih razmjera.
»Garnizonska blagovaonica«, objasnio mi je.
Obavio me smrad znoja pomiješan s mirisom kuhane ovčetine, ali taj vonj je
bio kao da sam došao kući. Nakon onog izjedajućeg mirisa metilnog alkohola i ljud-
skog raspadanja iz Kantova laboratorija, ovaj je miris bio zdrav. Proizvodila su ga
živa ljudska bića koja su radila životne stvari: radila, jela, pila, štitila grad i njegove
stanovnike.
Koch me je posjeo i izišao. Vratio se nakon nekoliko minuta s vojnikom u bije-
loj pregači koji je na stol ispred mene položio pladanj. Zdjela guste goveđe juhe s
komadima masnih hrskavica, crni kruh, crno vino. Vojnički obrok. Navalio sam na to
dok je Koch stajao kao ponosni ugostitelj.
Gotovo sam se trenutačno osjetio osvježeno.
»Nije za osjetljiv želudac«, rekao sam između dva zalogaja, »ali ništa što sam u
životu pojeo nije me ovako okrijepilo. A sad, što mi imate za reći o ženi koja je našla
prvo truplo i o žandaru koji je razgovarao s njom?«
Progutao sam još jednu žlicu juhe. »Kako se ono zove?«
154
Michael Gregorio
»Lublinsky, gospodine.«
»Jeste li razgovarali s njim?«
Koch je potvrdno kimnuo. »Potpuno jedinstvena osoba, Herr prokuratore«, od-
govorio je Koch.
Prestao sam jesti i pogledao ga. »Kako to mislite?«
»Bolje sami pogledajte, gospodine«, nelagodno se osmjehnuo. »Bila je greška
dati tako osjetljive zadatke u ruke neotesanih vojnika, po mojem sudu. Bacite ih u
bitku i oni točno znaju što im je činiti. Pošaljite ih da razgovaraju sa ženskom oso-
bom i samo nebo zna što će iz toga proizići.«
»Je li on smješten ovdje?« rekao sam pijuckajući vino.
»U stacionaru je, gospodine.«
»Je li bolestan?«
»Nije on bolestan u pravom smislu. Potpuno je pokretan.« Koch je gurnuo prst
u svoj obraz. »Evo, ovdje. Izgleda kao da ga je neko probo.«
»Dvoboj?«
»Lublinsky bi vjerojatno porekao. U pravilu, vojnici sve poriču.«
»Želim s njim smjesta razgovarati.«
Koch je pokazao hranu preda mnom. »Ne biste li radije prvo pojeli?«
»On je jedan od onih koji su istraživali umorstva, Koch. Što prije ga vidim, to
bolje.«
»Otići ću u stacionar po njega, gospodine.«
Koch je otišao, a ja sam dokrajčio što sam imao na tanjuru. Do trena kad se
Koch vratio s Lublinskim, osjećao sam se kao drugi čovjek.
Nisam obraćao punu pozornost na njega kada je ulazio u prostoriju, nego sam
si natočio još vina, koje sam popio uživajući dok je topla tekućina rastapala hladnoću
neponovljivo užasnog jutra i još goreg popodneva iz mojih kostiju.
»Stani tu«, čuo sam kako Koch govori. Zatim je prošao oko stola i stao kraj
mojeg ramena kao anđeo čuvar.
Lublinsky je lupio petama i zauzeo stav mirno. Tek sam tada pogledao uvis
prema njemu i želudac mi se u trenu okrenuo zajedno sa svime što sam pojeo. Uzvik
gađenja popeo mi se na vrh jezika, iako sam ga na kraju uspio zatomiti. Nikada u ži-
votu nisam vidio tako nepodnošljiv prizor. Svaki komadić njegove grube kože bio je
izboden ili pokriven rupicama i ranama te svakakvim drugim oblicima koji mogu biti
posljedicom boleštine. Od čela pa do obraza, na njemu nije ostalo ništa što bi se
155
moglo nazvati prirodnim. Među seljacima koji su radili na imanju mojeg oca vidio
sam što boginje mogu učiniti od čovjeka, ali ono što su učinile od Lublinskog bilo je
potpuno neopisivo.
Nosio je odoru visoka ovratnika koja mu je sakrivala gnojne čireve što su
prekrivali grlo i vrat. Namjerno je nosio dva broja veću šapku samo da nekako pokri-
je lice.
»Skini kapu pred Herr prokuratorom!« Koch je grubo naredio. Čovjek je poslu-
šao i na svjetlo je izišla njegova ćelavost sa svojom nemilosrdnom unakaženošću. Od
tjemena mu je glava bila pokrivena čirevima i ožiljcima kakve je imao na licu. Da
nije bio tako snažno građen i sposoban kao vojnik kraljeve vojske, mogao bi raditi
kao nakaza u putujućem cirkusu i nigdje drugdje. Gledao mi je preko ramena izazi-
vajući Kocha da ga pogleda u oči. Oči su mu bile crne i vatrene, i energično su strije-
ljale po sobi. Da mu je sudbina složila neke bolje karte, bio bi i zgodan. Imao je izra-
žene jagodice, orlovski nos, pravilnu vilicu i jaku bradu i s time bi u nekom boljem
svijetu lako mogao biti model kakvom umjetniku ili ljubavnik nekoj barunici.
»Želite li da maknem tanjure, gospodine?« Koch se ponudio.
»Neka ih tu.« Nisam želio rušiti Kochu ugled u očima onog čovjeka. »Vi ste
pomagali u istraživanju ubojstava pod izravnim nadzorom profesora Kanta, je li
tako?« rekao sam obraćajući se Lublinskom.
Pogled mu je skočio s Kocha na mene pa još jednom natrag i konačno je za-
ustio. Ako me je njegov izgled šokirao, glas me je prestravio. Pretpostavio sam da mi
je u usnu šupljinu netko pustio podivljalog babuna kojeg nikako nije uspio ukrotiti.
Vjerojatno sam pokazao da ga ne mogu pratiti jer je odjednom stao i počeo govoriti
ispočetka i polako, pazeći da artikulira govor i eliminira nazalne i guturalne zvukove
koji su glasove činili potpuno nerazumljivim.
»Profesor? Koji profesor?« cvilio je. Glas mu je šuštao kako je zrak prelazio
preko teško rasparanog nepca. »Ja sam radio kako mi je rečeno. Izvještaje su htjeli.
Izvještaje su dobili.«
»Osim toga ste bili i plaćeni za crteže za profesora Kanta.«
»O, on!« viknuo je. »Je l' on profesor?«
»A što ste mislili, tko je?« pitao sam.
Lublinsky je slegnuo ramenima. »Nisu me platili da mislim. Nije me bilo briga.
Dao sam mu što je tražio. Svijet je pun staraca čudnih prohtjeva.«
Natjerao sam se da ga pogledam i pokušam proniknuti što li mu je bilo na umu.
Sve je u Königsbergu djelovalo bolesno, otrovano, skriveno svjetlu dana. U tom tre-
nu osjećao sam pritisak što sam bio primoran postati dijelom toga. Kakvu sposobnost
156
Michael Gregorio
je profesor Kant nanjušio u ovom nevjerojatnom čovjeku?

»Recite mi nešto o sebi«, rekao sam i ubrzo poželio da nisam.
Trebalo je vrlo mnogo strpljenja da bih nešto shvatio iz njegova lupetanja.
Zvao se Anton Theodor Lublinsky. Rođen u Gdanjsku. Prijavio se za lako pješaštvo
prije deset godina i sudjelovao u borbama u Poljskoj. Već tri godine stacioniran je u
Königsbergu i posebno je istaknuo da je tu bio zadovoljan do prije nekog vremena.
»Nije vam ovdje dobro, Lublinsky? Zašto ste promijenili mišljenje?« pitao sam
misleći kako ima puno opravdanje za nesreću gdje god da se zatekne.
»Radije bih se borio, gospodine.« Neko je vrijeme mozgao u tišini, a zatim je
dodao: »Na ratištu vidite neprijatelja licem u lice.«
Ugljeno crne oči zabljesnule su prkosno, a onda je skrenuo pogled.
Što li je to vidio da se zaželio vojnih djelovanja i rizika da bude ubijen?
Nagnuo sam se nad stol, udario šakom po njemu i zagledao mu se ravno u oči. Nje-
gov snažni smrad izmiješao se s mirisima te prostorije. Morao sam se dobro pomučiti
da mi pogled ne pobjegne u stranu.
»Čitao sam vaše službene izvještaje, Lublinsky«, rekao sam. »Nalazim da su
više nego nepotpuni. Recite mi točno što ste vidjeli na mjestu umorstva kod Baltič-
kog kitolovca. Vi ste prvi vidjeli tijelo, niste li?«
Odmahnuo je glavom.
»Nije baš tako, gospodine. Bio sam s jednim žandarom. Onda, bila je i ona
žena…«
»Prije godinu dana«, rekapitulirao sam, »poslani ste na mjesto događaja.
Razgovarali ste sa ženom koja je našla tijelo. Je li tako? Želim točno znati što je tada
rečeno.«
Lublinsky je počeo mumljati. Da sam zatvorio oči, mogao sam zamisliti da slu-
šam drevno grčko proročište ili Vigilantiusa kako patvori zvukove s one strane gro-
ba. Proučavao sam njegove usne u nadi da ću nešto shvatiti dok ga je Koch poticao,
ispravljao i prevodio mi ono što je govorio.
Tog jutra, kako je izvijestio, s mora je brijao hladan vjetar. Ustao je u četiri
kako bi preuzeo zapovjedništvo nad stražom. U trenutku kada je noćnog časnika
razrješavao dužnosti, čulo se da je nađeno tijelo blizu luke. On i Kopka, njegov
zamjenik, ostavili su noćnoga na njegovu mjestu i pošli izvidjeti mjesto događaja.
Obojici je bila dobrodošla mogućnost da iziđu van umjesto da borave unutar tvrđave
i dosađuju se. Ondje su pronašli tijelo i ženu. Ništa više. Sunce još nije svanulo, a
ulice su bile puste.
157
»Što ste ondje vidjeli, Lublinsky?«

Neko vrijeme je šutio.
»Gledao sam smrti u oči tisuću puta, gospodine«, rekao je najedanput, buljeći
napadački u mene. »Oceani krvi, strašne rane, agonija topovskih kugla. Toga nije
bilo u Meerstrasse, ali svejedno nije bilo ništa lakše.«
On i Kopka nisu našli nikakav znak nasilja, ništa što bi objasnilo kako je uboji-
ca izvršio coup de gráce. Unatoč tome, bilo je očito da žrtva nije umrla prirodnom
smrću.
»Očito, Lublinsky?«
Tijelo Jana Konnena bilo je postavljeno na koljena, a glava oslonjena na goli
kamen. Rekao je da je to onaj položaj koji zauzimaju muslimani kada se mole svome
bogu. Kako se ništa nije moglo doznati o tijelu, pozabavili su se ženom, babicom
koja je krenula na porod. Odbila je išta reći. Tresla se od straha. Tada je Kopka nado-
šao na sjajnu zamisao. Iz obližnje krčme pribavio je čašu džina.
Lublinsky je zastao i dugo i temeljito razmišljao o nastavku izlaganja. »Nije
ona bila ubojica. To je bilo prilično jasno.«
»Jasno? Što je u tome bilo jasno?«
Udahnuo je kao kovački mijeh. »Bila je prestravljena.«
»Kako se zvala?«
Opet je zavlačio.
»Želim znati ime te babice«, ponovio sam odlučno. »To ste propustili unijeti u
zapisnik.«
Izgledalo je kao da mu sva sila emocija trga lice i usta.
»Utaja informacija je kazneno djelo«, upozorio sam ga.
»Anna, gospodine«, rekao je nakon nešto mučne tišine. »Anna Rostova.«
»Je li vam to rekla dok Kopka nije bio u blizini?« pitao sam.
Lublinsky je počeo svojim velikim rukama kopati po naborima, šavovima i
ukrasima na odori, popravljao je ovratnik, slagao ogrtač u ravan tuljac. Na kraju je
pogledao u mene i kimnuo.
»I zašto je tako učinila? Što ste učinili da biste pridobili njezino povjerenje?«
Sav se zajapurio. »Ne znam što, kako«, rekao je. »Ja… ovaj, mislio sam da sam
joj se svidio.«
Nije mi bilo nezamislivo da je tako ružan muškarac mogao zaželjeti seksualno
iskoristiti ženu dovoljno raskalašenu da mu to i ponudi. Skoro pa sam i suosjećao.
158
Michael Gregorio
»Tek tako?«
Lice Lublinskoga pretvorilo se u sliku čiste boli. Među svim ružnim detaljima
te priče, upravo je njegovo uništeno lice ono koje mi najviše dolazi u san. Oči su mu
u očaju klizile po svim točkama prostorije, a usta zijevala kao u šarana obješena o
udicu. »Sažaljenje, gospodine. Njezino jedino dijete je umrlo od boginja, tako mi je
rekla. Znala je što sam pretrpio. To je razlog, tako je rekla.«
Dugo i pažljivo sam ga gledao. Njegovo otežano disanje bilo je jedino što se
čulo.
»Što je to točno ta žena predložila?« pitao sam spremajući se čuti još jedno
priznanje seksualne izopačenosti.
Prije nego je odgovorio, Lublinsky se prvo malo poigrao prstom u rupi u obra-
zu sve dok nije potekla krv. Tada je iz njega snažno prsnulo zgražanje, kao da je neka
intimna brana odjednom popustila.
»Rekla mi je da ga je ubio vrag.«
»Vrag«, ponovio sam mehanički.
»Vidjela mu je kandže, gospodine.«
»Jeste li ih i vi vidjeli?« smislio sam pitanje najbolje što sam se mogao dosjeti-
ti.
»Ne, gospodine. Nije se vidjelo niš. Pregledao sam tijelo. Nije bilo rane, nije
bilo oružja. Samo Sotona je to mogao, rekla je.«
»I tako, sami niste vidjeli ništa, a povjerovali ste njoj. Zašto to nije bilo uklju-
čeno u vaše izvješće?« prigovorio sam.
Lublinsky nije odgovorio. Umjesto toga mu je kroz udove prošao silovit drhtaj.
Nisam shvatio kakva mu se borba vodi u glavi, kakav ga je neprijatelj zgrabio za
gušu.
»Ona je… ona je rekla da će me… da će mi pomoći, gospodine«, napokon je
protisnuo.
»Babica, Lublinsky? Kako bi vam babica mogla pomoći?«
Podigao je prst prema svojem raznijetom licu posutom čirevima. »Obećala mi
je da će me izliječiti. Dobio sam groznicu u Poljskoj. Trebo sam umrijeti, ali nisam.
Volio bi da jesam. Bio sam zaručen za curu u Chelmu. Otjerala me kad mi je vidjela
lice. A to je bio tek početak toga. Društvo iz regimente me izbjegavalo. Bogami, zva-
li me sotonin sin. Pet godina je to tako išlo. Pet godina, gospodine! Anna je rekla da
će me spasiti. Obećala mi lice ko bebina guza i ja joj povjerovo. Ona je bila prva
ženska…«, zajecao je udahnuvši zraka, »… koja me i pogledala u sve to vrijeme.
159
Prije nego se Kopka vratio, ja sam je otpravio neka ode. Uzeo sam njezinu adresu.«
»Jedno još nismo rekli. To su, točnije, dvije stvari«, prekinuo sam ga. »Što to
Anna Rostova jest vidjela, a vi niste? I kako je to točno ona htjela izliječiti vaš u bo-
lest? Vi ste u opasnosti od zatvora zbog neobavljanja svojih dužnosti, imajte to na
umu!«
Nije mu trebalo priprijetiti. »Nije meni ništa bolje nego prije godinu dana«, re-
kao je bijesno, okrećući lice k svjetlu. Izgledalo je gotovo kao da se hvali štetom
koju je priroda nanijela. »Anna je rekla da će vrag okončati moje muke. Zbog toga je
i htjela zadržati kandžu.«
Trudio sam se ostati hladan. »Vidjeli ste je, zar ne?«
Lublinsky se pogrbio u tišini.
»Ne otežavajte si«, upozorio sam. »Opišite tu… kandžu.«
»Dugačka stvar. Kao šiljasta kost«, naposljetku je rekao. »Kandža Luciferova.
Ima strašne moći. Zato ju je uzela iz tijela.«
»Moći? Kakve moći? O kakvim vi to moćima govorite, Lublinsky?«
»Da izliječi, da ubije, gospodine. Rekla je da će mi izliječiti lice tim predme-
tom iz pakla, gospodine. Nabijeno je životom pokojnika. On je bio žrtvovan. Njegov
život je trebao biti moje ozdravljenje.«
Naslonio sam se dublje u stolicu kad se Lublinsky nadvio nad stol, dok se nje-
gov jad pretvarao u bijes.
»Gospodine, pogledajte me, pogledajte to moje prokleto lice!« vikao je. »Zar vi
ne biste učinili isto na mome mjestu?«
Gledao sam u tragove koje je bolest ostavila na njegovom licu nastojeći otvrd-
nuti srce.
»Lice vam je užasno izobličeno«, rekao sam mirno. »Trebam li iz toga zaključi-
ti da tu ljubaznu ženu nikada više niste vidjeli?«
Lublinsky je spustio pogled.
»Znate odgovor, Herr prokuratore.«
»Što je učinila da bi vam pomogla?«
»Ovo, gospodine, ovo je ona učinila!« glas mu je drhtao od kiptećeg bijesa dok
je pokazivao crnu rupu u obrazu. »Probola mi je obraz vražjom kandžom.«
»Niste li ranjeni u dvoboju?« pogledao sam Kocha dok sam postavljao pitanje
Lublinskome.
»Nijedna oštrica to ne može napraviti. Samo vještica«, odgovorio je i ispuhao
160
Michael Gregorio
se nad klupom nastojeći biti manji nego što je bio.

»Koliko dugo to traje?«
»Od prvog ubojstva, gospodine.«
»Ta žena još drži tu kandžu u svojem posjedu, dakle?«
»Da, gospodine.«
»Kada ste je posljednji put vidjeli?«
Okrenuo je lice i zurio u zid.
»Jučer, gospodine«, prošaptao je nakon stanke.
Istoga trenutka sam shvatio što je to značilo. »Prekjučer se dogodilo umorstvo.
Sretali ste se kad god je nevina osoba umrla. Točno?«
Lublinsky je stisnuo pesti i pogledao me. »Svako ubojstvo osnažilo je tu stvar.
Ja sam bio korak bliže izlječenju. Tako mi je rekla.«
Uzvratio sam mu pogled ravno u oči i nisam se trudio potisnuti osjećaj gađenja
prema njemu. Boginje su mu izopačile um jednako kao što su unakazile nekada lije-
po lice.
»Zašto mi to sada govorite?« pitao sam.
Promeškoljio se. »Što time hoćete reći, gospodine?«
»Znate vi dobro što hoću reći. O tome niste napisali ni slova u svojim izvješći-
ma. Ništa niste rekli ni prokuratoru Rhunkenu ni profesoru Kantu. A ipak, odlučili
ste reći meni. Sada! Znate da laže, zar ne? Ne može vam pomoći pa ma koliki ljudi
pomrli. Prepuštate je meni kao neku vrstu osvete. Želite da Annu Rostovu uhitimo i
kaznimo jer vam je lagala. Nije li tako?«
Nije odgovorio.
»Što se dogodilo s Kopkom?« pritisnuo sam ga. »Gdje je bio kada su nalažena
druga tijela?«
Lublinsky je obrisao nos rukavom.
»Dezertirao, gospodine.«
»Što mu je došlo da učini takvo što?« pitao sam iznenađeno.
»Ne znam gospodine. Pobjegao je. Samo to znam«, rekao je gledajući ravno
preda se, lica čvrstog, ali osvetoljubivog kao demonska maska iz Lentovih poučnih
igrokaza.
»Odlično«, rekoh skačući na noge. »A sad, odvest ćete nas da vidimo tu ženu, i
to iz ovih stopa. Pođimo, Koch.«
Ukrcani u kočiju, putujući u tišini, svatko od nas bio je zaokupljen vlastitim
161
brigama. Truckali smo se prema adresi koju je Lublinsky dao kočijašu. Nisam mo-
gao pogledati u smjeru čovjeka koji je sjedio preko puta mene a da me ne preplavi
osjećaj odvratnosti. Među svim žrtvama događaja koji su se zbili na ulicama
Königsberga, pa i kad uključim one koji se tek imaju dogoditi, Anton Theodor Lu-
blinsky pobudio je najviše sažaljenja.
Sada se u taj osjećaj umiješala prljavština zgražanja nad nemoralnim.
162
Michael Gregorio
18. poglavlje
Königsberg…
Nije mi bilo ni sedam godina kada sam prvi put čuo tu riječ. General von
Plutschow posjetio nas je jednoga dana u Ruislingu pri povratku u svoj ladanjski
dom. Očev najstariji prijatelj iz vojne akademije bio je nacionalni heroj. Upravo se
vraćao iz Königsberga, gdje je bio počasni gost na obilježavanju dvadesete obljetnice
slavne bitke kod Rossbacha, koja se dogodila 1575. Toga je dana general von Plutsc-
how vodio juriš šeste konjičke i tako osigurao našu pobjedu. Kao posebno veselje za
nas, mojem bratu Stefanu i meni dopustili su da budemo u salonu tijekom posjeta.
Otvorenih usta gutali smo živopisnu generalovu pripovijest o veličanstvenoj gala-ve-
čeri koja se održala prethodnog dana i na kojoj je bio i sam kralj. Dok je on govorio
nisam mogao skinuti pogled s mjesta gdje je trebala biti njegova desna ruka. Prazni
rukav generala von Plutschowa bio je uredno složen i za epoletu pričvršćen zlatnom
medaljom.
»Königsberg je srž svega najčasnijeg i istinski plemenitog u našoj velikoj naci-
ji«, uzdahnuo je otac kada je general završio svoju priču, a majka brisala suze s lica.
To su razlozi zbog kojih je u mojoj glavi slavno ime Königsberg neraskidivo poveza-
no s izgubljenom rukom generala von Plutschowa daleko prije nego sam grad i vidio.
Onako kako sam ja to shvaćao, Königsberg je bio mjesto gdje se samo sjajne stvari
mogu dogoditi i gdje žive samo najbolji ljudi. Unatoč ubojstvima zbog kojih sam do-
veden onamo, bez obzira na ubojstvo Morika i na samoubojstvo Totzovih, još sam u
srcu čuvao posebno mjesto za Königsberg, blagoslovljeni Königsberg kojemu se
može vratiti mir uz pomoć Immanuela Kanta, koji mu s punim pravom pripada.
Nasuprot tome, dok sam se klatio u kočiji što nas je vozila na adresu koju je
Lublinsky dao kočijašu i nakon što smo napustili središte grada, počeo sam uviđati
naličje Königsberga, mračnu trbušinu polumrtve zvijeri, svijet jada i bijede za koju
nikada ne bih pretpostavio da može postojati u mjestu gdje je slavljen general von
Plutschow i gdje je Immanuel Kant rođen, u mjestu hvaljenom kao da je raj na
zemlji.
Išli smo u četvrt Pillau. To je bila svojevrsna luka, kako mi je Koch objasnio.
Plitka plaža za nasukavanje na obalu na koju bi kitolovci doteglili svoj ulov, sjekli ga
na komade i sušili na oštrom vjetru. I uz zatvorene prozore, smrad tog mjesta bio je
upravo neizdrživ. Trulež kitova sala i raspadanje raskomadanih trupala trovali su
zrak dok smo putovali istočnom obalom Pregela k Baltiku. Put je bio mračan, a
nastambe rijetke i jadne. Izgledalo je kao da opasnost vreba iz svakog jarka i rupe
163
uzduž blatnjavog puta kojim se koturala kočija. Miješanje hladnih morskih voda i
onih toplijih, riječnih, stvaralo je izrazito gustu maglu koja kao da je bivala još
gušćom sa svakim novim zaokretom kotača naše kočije.
»Idemo li u pravom smjeru, naredniče?« pitao sam. Nisam se želio izgubiti u
takvoj prokletoj pustoši.
»I ja sam bio ovdje svega nekoliko puta, gospodine«, Koch je odgovorio, nape-
to zureći kroz prozor. »Ali ne vjerujem da bi nas Lublinsky poveo u krivom smjeru.«
U tišini smotan pod svojom prevelikom kapom i uvučen u prevelik ovratnik ko-
šulje, časnik Lublinsky ustrajno je gledao van, kao da nikako ne želi privući naše ne-
željene poglede na sebe i svoje deformirano lice.
Pratio sam smjer njegova pogleda u tamu i razmišljao o ribarima koji ribare
tamo negdje na otvorenom, bezgraničnom moru. Kada bi magla progutala njihov
brod i našu kočiju, bi li itko znao gdje nas treba početi tražiti? Negdje daleko, brod-
ski se rog oglasio svojim čeznutljivim jaukom, ali taj zvuk nije bio nimalo utješan.
»To je to«, Lublinsky je probio opnu mračne tišine i još se jače naslonio na pro-
zor, gotovo spljoštivši nos na njemu. Njihanje svjetiljke na kočiji izobličilo mu je
profil i u meni se rodio snažan dvojaki osjećaj sastavljen od odvratnosti zbog uloge
koju je imao u skrivanju oružja kojim je izvršeno ubojstvo i neugodnosti kojoj je
zbog te žene sada bio izložen. No te noći nije bilo vremena za prazne sentimente.
Sve se počelo odvijati odjednom. Koch je pokucao na krov, kočijaš je zaustavio ko-
čiju, a mi smo izišli u maglu vlažnu kao spužva, koja mi je istog trena namočila lice.
Lublinsky nas je žustrim korakom poveo k nizu naherenih koliba koje su iznikle iz
tmine. Slabašni plamičak svijetlio je u jednom od prljavih prozora. Na trijemu kolibe
okrenuo se i pogledao me trenutak pa počeo udaranjem šakom po uskim vratima na-
javljivati vojnu posjetu.
Vrata su zaškripala gotovo odmah i na njima se pojavila tamna silueta žene
kose raspršene kao sjajna izmaglica oko lica koje je ostalo u tami.
»Ti, Lublinsky, opet ovdje?« zapreo je hrapavi glas.
Izronio sam iza časnikovih leđa, a ženi su se riječi smrznule na usnama. Strah
joj je frcao iz očiju, koje su šarale s mene na Lublinskog i natrag.
»Tko je to?« prosiktala je.
Koch se pojavio s njegove druge strane i žena je ispustila prigušeni vrisak.
»Što hoćete?« odbrusila je. »Večeras ne radim.«
Gurnuo sam Lublinskoga prema naprijed i ušli smo u kolibu, a žena je uzmica-
la korak po korak, sve dok se nije sudarila s niskim stolićem koji ju je zaustavio. Po-
digla je svijeću i njome nam prošla pred licima kao pastir koji bakljom pokušava
164
Michael Gregorio
otjerati vukove. Bila je visoka i naočita, u svijetlocrvenoj haljini niska izreza koji je
pokazivao duboki, tamni procjep između dojki. Po brzini pokreta i glasu procijenio
sam da bi joj moglo biti oko trideset. Njezina sjajna koža bila je na svjetlu svijeće
tako blijeda kao da je prozirna, a oči su bile iste takve jezovite nijanse. Srebrnobijela
kosa padala je preko ramena u zadivljujućoj bujici vrtloga i zavoja. Da sam ju sreo
usred noći negdje na ulici, pomislio bih da je kip isklesan iz komada leda. Nikada
prije nisam vidio albino osobu. Bilo je u njezinom licu ljepote koja može zarobiti,
prćaste usne bile su pravilan luk čvrstog bijelog tkiva, a hladne oči snažne i prodorne
kao u orijentalnih mačaka i smještene ponad izraženih jagodičnih kosti.
»Večeras se odmaram«, rekla je, s lukavim osmijehom na usnama. »Osim ako
biste mi vi, gospodo, odlučili to nekako nadoknaditi, razumije se.«
»Mi nismo vaša uobičajena klijentela«, rekao sam. »Istražujem ubojstva u
Königsbergu.«
Osmijeh je izblijedio. »Što onda hoćete od mene?«
»Donesite stolicu. Imate mi dosta toga za reći.«
Prostrijelila me pogledom ispod bijelih trepavica i otišla po klimavu stolicu s
izlizanim pletenim sjedalom u mračnom kutku sobe, pa ju je donijela na sredinu.
Razgledao sam naokolo pod svjetlom svijeće. Mogli smo biti u poganskom hramu ili
u šatoru jednog od onih autohtonih indijanskih vračeva koje opisuju putnici iz Ame-
rike. Na zidovima su visjele životinjske lubanje, kitove kosti, predmeti koje je more
izbacilo na obalu i neke neobičnije stvari kojima nije bilo lako odrediti ni podrijetlo a
ni svrhu. Na zidu potamnjelom od dima nalazili su se nožem urezani crteži muškara-
ca i žena sjedinjenih u nizu životinjskih poza. Kako sam pomicao svijeću, tako se či-
nilo da se figure trzaju i tresu u pohotnom plesu. Brzo sam se okrenuo i čekao da do-
nese stolicu. Ne znam od čega mi je lice gorjelo.
Žena mi je rukom pokazala da sjednem.
»Za vas je«, odgovorio sam. »Sjednite, Anna Rostova. Tako se zovete, zar ne?«
Sjela je, ali se nije potrudila odgovoriti na moje pitanje.
»Prije godinu dana pronašli ste tijelo«, nastavio sam. »Jan Konnen, kovač, prvi
je od četiri žrtve za sada nepoznatog ubojice. Časnik Lublinsky nam je rekao da ste
na mjestu ubojstva našli jedan predmet, važan predmet, koji ste ponijeli sa sobom.
Pokazali ste mu o čemu je riječ, vjerujem, ne jednom od tada.«
»Znaš li što to znači?« prasnula je kao otrovnica gledajući u Lublinskoga, koji
je krotko kao janje izbjegavao pogled.
»Obraćat ćete se meni i samo meni«, oštro sam reagirao.
»Nijedna te nikad neće pogledati, vojniče«, nastavila je drsko. »Bljuvat će ti u
165
prljavo lice!«
»Što ste našli u tijelu Jana Konnena?«
»Mame će zastrašivati djecu«, zapjevušila je, zureći svojim svjetlucavim, pro-
zirnim očima u Lublinskoga. »Čudovište s govnima mjesto lica će te ljubiti ako ne
odeš odmah spavati, tako će im govoriti. On će doći…«
Digao sam ruku i snažno je ošamario.
»Umukni!« viknuo sam. Nisam znao što me je toliko izazvalo, ali nešto je u toj
spodobi bilo bestidno, divlje i izazivalo je snažnu nelagodu.
Oči su joj se unijele u moje, dodirnula je lice i pomilovala crvenilo kao da uži-
va u boli. »Mmmm, e ovo je bilo lijepo!« zaprela je sa smiješkom. »Volite čvrsto s
curicama, zar ne, gospodine?« Vlažan, ružičasti jezik promolio se na usnicama pa
vratio natrag u svoje gnjezdašce. »Dali biste me bičevati, to biste vi? Malo se zabavi-
ti na moj račun?« podrugivala se. »Zadnji put su mi dali trideset komada. Da ste
samo vidjeli kakve su im kvrge bile u hlačama! Skroz se uzbudili kad je moje bijelo
meso stalo krvariti, bome jesu! Hoćete to vidjeti, gospodine?« smijala se na glas.
»Prusija! Domovina šibe i biča!«
Ni trenutka nije skidala svoje zacakljene oči s mene. Morao sam skrenuti
pogled. Susreo sam se pritom s Kochovim pogledom i vidio da je i on zbunjen. Do
tada se Lublinsky već bio povukao do zida i ondje se šćućurio i tresao kao da ga je
spopala neka smrtna groznica, dok je govorila.
»Što ste ukrali s tijela?« ustrajao sam mučeći se da prikrijem drhtanje u glasu.
Ta me je žena drsko gledala. Iz oka joj je kuljao pravi mlaz blještave svjetlosti
trijumfa kao da ju je situacija zabavljala. »Ako vam je taj idiot već rekao, zašto bi
vam ponavljala?«
»Imam mogućnosti natjerati vas da progovorite, Ana Rostova.«
Zakikotala se. Zvuk je počeo duboko u njezinom grlu i izlazio u krešendu poru-
ge. »O, vi ste gruba vrsta mladića, gospodine! To se vidi. Sviđa li se to vašoj gospo-
đi?« Na licu je imala podrugljiv, pohotan i zao izraz. »Dirali bi se po svojem rudu
đavoljom kandžom, malo bi se tako igrali? Ne bi bilo zgorega, zar ne? Od jednog do-
dira je umro onaj čovjek u luci, a i drugi, al ima i mnogo ugodnijih načina da se
umre…«
Njezine mačje oči su sjale, a zjenice izgledale kao dva mala točkasta izvora
svjetlosti. Nikada nisam bio u tako bliskom kontaktu sa ženom tog soja. Bila je toli-
ko drugačija od moje žene, toliko daleko od bilo koje žene koja se nalazila u Heleni-
nom krugu. Kao da je razbludnost iskrila, palila i žarila iz svake njezine pore. Treba-
la mi se zgaditi. A nije.
166
Michael Gregorio
»Nemate se čega bojati kažete li mi istinu«, lagao sam nastojeći zatomiti emo-
cionalnu nelagodu.
Ponovno se zakikotala. »Istinu, gospodine? Pa, da vidimo. Te noći sam ubila
oko u Lobenichtu.«
»Što je to?«
»Rupetina«, Koch je pojasnio. »Potleušica iza gradske luke, Herr prokuratore.
Deset minuta od Baltičkog kitolovca.« Nakon što sam vidio Pillau, mogao sam se
samo stresti pri pomisli na taj Lobenicht.
»Neka iz Wasserstrasse dobila je trudove, ali joj još nije bilo vrijeme pa sam
otišla vidjeti prijateljicu koja živi u blizini. Bila sam kod nje nekoliko sati, a onda
otišla obaviti posao.«
»Kada ste otišli od prijateljice?«
»Bilo je već prošlo tri. Popila sam za snagu. Bilo je hladno te noći. Volite li i vi
kapljicu nečeg jakog, gospodine?« Prije nego sam stigao odgovoriti, nastavila je.
»Znala sam već što me čeka: jedna beštija koja vrišti, pijani muž i malo kreštavo
mlado, ako se Bog smiluje. Molila sam mu se putem za sreću.«
»Molila?«
Ta riječ je, dolazeći s njezinih usana, zvučala kao prostota.
»Molim se ja Bogu«, nasmijala se. »Ali i vragu. Oni se natežu kada dijete dola-
zi na svijet. Nekad dobi jedan, nekad drugi. E, al prvo se molim Bogu. Meni ne cvatu
ruže kad on izgubi. Ako beba umre, nemam dugo posla. Ne bi bilo prvi put da
nastradam na vražji račun. Bilo je meni i teško. U ovom zanatu vam je ugled sve.«
»Što ste vidjeli kada ste prolazili ulicom?« prekinuo sam je.
Trenutak me je gledala. »Nije bilo nikoga gospodine, ni pijanca ni žandara u
ophodnji. Nisam vidjela ni žive duše dok nisam došla do luke. Vjetar je bio otpuhao
skoro sva svjetla duž mojeg puta. I onda sam vidjela čovjeka kako kleči. Prvo sam
mislila da se i on moli, kao i ja. A onda, pa bilo je to čudno i vrijeme i mjesto da se
čovjek pomoli. Pucala je zora i tada je najhladniji dio noći. Kad sam prišla, vidjela
sam da nešto nije kako treba. Tada sam namirisala zlo.«
Napela je nos, raširila nosnice i ogolila savršenu nisku bisernih zuba.
»Kako to mislite, što ste namirisali?«
»Sumpor, zapaljeni. Miris đavla…«
Stala je naglo, frknula nosom i gledala po sobi kao da je ponovno nanjušila ta-
kav pakleni vonj. Glumila je i bila je dobra u tome. Kuja je bila više nego sposobna
smotati očajnog klipana kakav je bio Lublinsky.
167
»Ne tratite moje vrijeme«, upozorio sam je. »Samo mi recite što ste vidjeli.«
»Čovjek je bio mrtav, gospodine.«
»Nanjušili ste zlo, čovjek je bio mrtav, a ipak ste mu prišli. Kako to da niste
prvo pozvali pomoć?«
»Mrtvi su posebni, gospodine«, prošaptala je napokon i činilo se da je straši to
što govori. Istodobno je izgledalo kao da snažno nastoji proniknuti u moje misli.
»Ali, to i vi dobro znate, gospodine. Ne znate? Mrtvi… vidjeli ste mrtvaca. Tijela su
im u ovom svijetu, a duše lutaju drugim mjestima. Znate vi, vidim ja…«
»Čas ste glumica, čas ste pjesnikinja«, rekao sam prekidajući je. Dodao sam
grublje: »Recite mi što ste ukrali iz trupla.«
Okrenula se prema Lublinskom bez ustajanja. »Proklet bio!« opsovala je.
Zgrabio sam je za kosu i okrenuo joj glavu k sebi . »Ako baš želite, zatvorit ću
vas u ćeliju.«
Zavrištala je na mene: »To ćete svakako, ali onaj će gorjeti u paklu. To kopile.
Molit ću sotonu…«
»Pustite sad sotonu!« povikao sam, stežući joj kosu dok nije počela vrištati.
»Što ste uzeli iz pokojnikova tijela?«
Stisnula je zube, podigla pogled prema meni i prosiktala, »Stršalo mu je iz vra-
ta. Mislila sam da je bodež, a onda sam vidjela što je.«
»Nastavite«, poticao sam je.
»Pustite me! Pustite!« skvičala je, omotavši prste oko mojih šaka u pokušaju da
oslobodi kosu. »Reći ću vam sve, gospodine, kunem se…«
Pogledala je opet ravno u mene čim sam je pustio. Onaj divlji bijes usmjeren
prema Lublinskom sada je nestao. Kao da ju je spopao neki nemilosrdan užas, izgle-
dalo je kao da se smanjila. »Najsnažnija amajlija«, šaptala je. »Onaj čovjek je bio
mrtav, hladan kao led, oružje je virilo iz njega, a nigdje ni kapi krvi. Tko bi to mogao
učiniti, ako ne vrag? Minutu prije sam prizivala Boga, a onaj zli mi je odgovorio. Bio
je to znak. Sotona je želio da nađem to tijelo, da mi pokaže njegovu moć nad živo-
tom i smrti. Ako se djetešce trebalo roditi te noći, jedan život je trebao otići. Kolo se
okreće. Bio je to simbol vražje moći. Sotonin dar. I tako sam ga uzela.«
»Niste obavijestili policiju?«
Slegnula je ramenima, a zatim pokretom glave prenijela srebrnu kosu s jednog
ramena na drugo, bljesnuvši svojim prozirnim pogledom prema meni. »Vražja
kandža je meni suđena. Drugi su našli ono što su oni trebali naći.«
»Ali ubojstva su se nastavila«, suprotstavio sam se. »Znali ste da policija traži
168
Michael Gregorio
oružje.«
Pogledala je Lublinskog. »Imala sam preča posla.«
»Njega ste obavijestili«, rekao sam. »Silom za koju tvrdite da je utjelovljena u
vražjoj kandži ometali ste Lublinskoga u njegovoj dužnosti. Obećali ste izliječiti mu
lice. Imam li pravo?«
Anna Rostova je na moj izazov odgovorila posprdnim smijehom. »Njemu je
vlastiti izgled bio važniji od pravde. Rekla sam mu što sam našla. Odlučio je nikome
ne reći. Neka on to rješava sa svojom savjesti.«
»Pokažite mi taj predmet, Ana Rostova.«
Nesigurno se zagledala u mene. »Vjerujte, gospodine…«
»Donesite ga ovamo«, oštro sam naredio.
Dogodila se čudna promjena dok sam stajao kraj nje. Nesigurnosti je nestalo i
pojavila se zavodljiva poslušnost. Prstima je nježno prešla preko bijele kože svojih
grudi, uputila mi je još jedan blistavi pogled, a na usnama se pojavio lukav osmijeh.
Ustala je i nagnula se prema meni. »Ako dopustite«, prošaptala mi je na uho.
Njezina kosa je dodirnula moj obraz i kao da je iz nje izbila neka energija. Zatim se
povukla prema najtamnijem kutku sobe i nestala iza kičastog zastora. Koch i ja smo
se pogledavali, slušajući kako prekapa po stvarima i kune sebi u bradu. Malo poslije
vratila se u slabašno osvijetljen krug noseći nešto u ruci. Kao vestalska princeza,
sagnula se i zavežljaj stavila u moje ruke. Ako je ta tkanina ikada i imala kakvu boju,
tad je već bila potpuno isprana. Plijesan je prodrla u tkanje i ostavila mrlje.
Dok sam prtljao da bih otvorio zavežljaj, morao sam skinuti rukavice. Unu-
tarnja strana krpe bila je posuta ružnim, hrđavo smeđim mrljama. Živac u obrazu mi
je luđački pulsirao dok sam rastvarao zavežljaj. Naposljetku, držao sam je u ruci.
Osam palaca duga, boje kosti, ravna i vitka, kao nijedno oružje koje sam dotad vidio.
Predao sam je Kochu koji ju je podignuo prema svjetlu kao da je primjerak kakve
egzotične zvijeri.
»Igla, gospodine«, rekao je, stabilan i praktičan kao i obično, prije nego ju je
vratio. »Nema ušice. Nema ni vrška.«
Okrenuo sam tu stvar među u prstima. Ovo je bilo oružje koje je užasavalo
grad. Komadić u posjedu profesora Kanta bio je vršak te iste igle i u to nije moglo
biti mnogo sumnje. U ženskoj košari za šiće vjerojatno je ne bismo ni primijetili.
Kada strši iz glave mrtvog čovjeka, ima neograničene moći.
»Te noći je moja mušterija rodila krasnog dječačića«, Anna Rostova je zado-
voljno promrmljala. »Dok je bila u trudovima, bocnula sam je time: tri puta u obraze,
tri puta u trbuh. Ta je beba preživjela bez obzira na to što ga je vrpca gušila kada je
169
došao na svijet. Sotona ga je spasio. Vrijedilo je dobiti tu dušu. Koristila sam moći
kandže za liječenje svakakvih bolesti koje doktori nisu mogli. Cure bi se sjatile ova-
mo kad im je vrijeme za roditi.«
Lublinsky je nehotice zastenjao.
»Znala si da meni neće pomoći«, zaplakao je, leđima okrenut zidu kao sti-
ješnjena zvijer. Odjednom je skočio na Annu Rostovu.
»Pazite, Lublinsky! Vi ste časnik Njegova Veličanstva«, upozorio sam ga, stao
mu na put i odgurnuo ga.
»Htjela mi je pomoći samo u zamjenu za moju šutnju«, urlao je kao razjarena
životinja. »Cijedila ih je. Trudne žene, starce kojima se nije dizao, obogaljenu dječi-
cu. Bijela vještica, tako je zovu. Bacite pogled u tu njezinu stražnju sobu, Herr pro-
kuratore! Okrenut će vam se želudac. Pogledajte sami što Anna Rostova radi da dođe
do novca!«
Stavio sam iglu na stol, zgrabio svijeću, zaputio se u dno sobe i razmaknuo
zastor koji je služio umjesto vrata. Prašina je poletjela zrakom i zapuhnuo me je neki
neprirodan smrad, kao da je tu od pamtivijeka zatvorena neka smrdljiva živina.
Ogrtačem sam pokrio nos i podignuo treperavi plamen svijeće nad kuhinjski stol pri-
maknut uza sam zid. Bio je prekriven prljavštinom i posut jedinstvenim hrđavo sme-
đim mrljama od krvi. Na stolu su bili noževi, uredno poredani po veličini kao da su
spremljeni za kirurški eksperiment. Krv se osušila na oštricama i prekrivala ih u na-
rančastom sloju bez sjaja. Pod svjetlom svijeće metal je zabljesnuo, unatoč prljavšti-
ni. Na uskoj polici iznad stola nalazio se red prljavih lonaca i zdjelica. Mjed je
potmulo blistala. Po svemu sudeći, kuhinja, iako ne kuhinja kakvu bi ijedna poštena
kućanica držala.
Skinuo sam jedan od lonaca i pogledao unutra. Vidio sam nešto što je nalikova-
lo ovećoj posječenoj rotkvici ili nekoj čudnoj algi, a strašno je smrdjelo na trulež. Ni-
kada nisam vidio ništa slično. Velik debeo crv, možda, pokriven slojem želatine, crv
s rastućim izraslinama, svijetla bijela ličinka. Primaknuo sam svjetiljku i zamalo ba-
cio lonac na pod. Nije to bio ni crv ni rotkvica koja je trunula u sluzi vlastitog trulje-
nja. Bio je to nerazvijeni fetus ispruženih rukica i nožica, tek formirana glavica privi-
nula mu se na prsa. Nisam imao potrebe za otvaranjem drugih posuda niti se pitati
što se događalo u toj kući.
Od gađenja sam zatvorio oči i povukao se odande.
Lublinsky, kome je pola lica bilo u tami, a na drugoj je polovici plesalo svjetlo
svijeće, uzbuđeno me dočekao. »Pobačaji, gospodine, to je njezin zanat, time se ona
bavi! Kolač u pećnici, djevojko? Vražja kandža će to riješiti! Tako ona govori, tako
170
Michael Gregorio
ona živi. Pitajte kurve s Haafa! Dođu cmizdreći ovamo kada im sreća okrene leđa…«
»Gade lažljivi!« vrištala je žena skočivši prema Lublinskom, opisujući širok
luk stisnutim šakama. »Odnijet ćeš tu kugu u pakao skupa s tim svojim trulim i
smrdljivim licem!«
Lublinsky je zaskvičao kao svinja na klanju. Skvičanje se pretvorilo u vrisak, a
on je pao na pod, pokrivši lice rukama. Između prstiju virila mu je vražja kandža kao
neki ogroman žalac. Krv mu se slijevala u potočićima preko ruku, obraza i vrata.
Koch se bacio na koljena kraj Lublinskoga, koji je ležao opružen na podu i uda-
rao petama od boli. Odlučnim zahvatom Koch je u jednom trzaju izvadio iglu. Crve-
ni vodoskok šiknuo je uvis zalijevajući mu lice i ruke. Lublinsky se grčio i trzao, a
onda mu se tijelo opustilo. Koch je divlje zaurlao poziv kočijašu da dođe i njih su
dvojica odnijeli ozlijeđenog časnika. Kao Lotova žena, ukočena pred prizorom zapa-
ljene Gomore, tako sam i ja njih gledao ne mogavši pomaknuti i jedan mišić.
Kada sam se pribrao iz tog transa, Anna Rostova nije bila ni blizu. Sam u toj
sobi, izgledalo je kao da ponovno slobodno dišem. Vani, na ulici, Koch me užurbano
pozivao da dođem i otvorim vrata kočije.
»Trebamo kirurga, gospodine!« požurivao je. »Ako mu se ne pomogne, iskrva-
rit će.«
Upali smo u vozilo i odgalopirali natrag onim mračnim putem u grad, stružući i
poskakujući po kolotrazima i udarnim rupama. Kada su se počela pojavljivati prva
svjetla Königsberga, Lublinsky je ležao nepomično pod svojim ogrtačem.
»Je li još živ?« povikao sam dok je kočija jurila i bučila po kaldrmi, a iskre
frcale iz potkova.
Koch nije odgovorio dok nismo ušli u tvrđavu. Kad su se vrata zatvorila za
nama, okrenuo se prema meni i rekao: »Odvest ćemo ga u stacionar. Otrčite do stra-
žarnice, gospodine. Zovite vojnike, onu se vješticu mora uhititi.«
Jesam li odgovorio? Jesam li bio sposoban sastaviti rečenicu koja bi pokazala
da se još držim? Koch je preuzeo komandu. Odlučio je, rasporedio, izdavao naredbe
kada je kočija uz klizanje kotača stala i Lublinskoga smo spustili na tlo.
»Onuda, gospodine«, pokazao je Koch. »Tim putem, Herr prokuratore. Recite
Stadtschenu da pošalje ljude.« Okrenuo se kočijašu ne misleći više na mene. »Pomo-
zi mi, čovječe«, naredio je.
Trčao sam kako mi je bilo rečeno i molio se da kroz maglu idem u pravome
smjeru tumarajući kroz hladno, vlažno ništavilo. Kada se građevina pojavila iznad
mene u kovitlacima magle, čuo sam Kochove riječi kako mi glasno bubnjaju u glavi.
»Našli ste svoga ubojicu, gospodine.«
171
Osjetio sam da u ruci grčevito stišćem vražju kandžu. Ne sjećam se ni kada sam
je podigao. Prsti su mi bili ljepljivi od krvi Lublinskog. Cijelim putem od Pilaua do
grada držao sam je kao da je amajlija istine.
172
Michael Gregorio
19. poglavlje
Sjedio sam u stražarskoj sobi i pijuckao okrepljujuću čašu vina zakuhanu usijanim
žaračem dok sam čekao da dovedu dežurnog stražara. Još uvijek sam bio u stanju
emotivnog i tjelesnog šoka, kad je u sobu upao časnik Stadtschen. Rekao sam mu
ukratko što se dogodilo, a onda mu naložio da pošalje naoružane ophodnje.
»Kako izgleda ta žena, gospodine?«
Počeo sam polako koračati gore-dolje po sobi iza njegovih širokih pleća pažlji-
vo birajući riječi, prisjećajući se što je Koch bio rekao ranije te večeri o »ženama i
grubim vojnicima«.
»Visoka je, Stadtschene. Oko trideset, po pitanju dobi. A na sebi ima… crvenu
haljinu«, polako sam počeo, a onda zašutio. Zašto sam bio počeo takvim manje
važnim detaljima? Zašto zadržavati podatke koje bi je učinile trenutno prepoznatlji-
vom?
»Ona… Ime joj je Rostova«, dodao sam oklijevajući. »I albino je.«
»Ona je što, gospodine?«
»Bijela je, Stadtschene. Skroz bijela«, počeo sam objašnjavati pomalo naivno.
»Koža, usne, kosa, sve joj je bilo kao svježe prosijano brašno.«
»Znam ja na koju čudakinju mislite«, rekao je s lukavim smiješkom. »Ta se
zove Anna.«
Nisam se trudio pitati ga kako ju je i gdje upoznao. Sasvim sam lako mogao za-
misliti te okolnosti i neželjene slike iskrsnule su mi pred očima. Kako su blijedile,
tako je rastao strah, strah od niza neugodnih događaja koji će se uskoro obrušiti na
nju. Na čudakinju, kako ju je on nazvao.
»Recite svojim ljudima da je ne smiju ni taknuti«, rekao sam ozbiljno. »Držim
vas osobno odgovornim, Stadtschene. Gerta Totz jučer se ubila nakon grubog postu-
panja vas i vaših ljudi. Anna Rostova treba doći ovamo neozlijeđena. Bez ijednog
traga na tijelu. Jesam li bio jasan?«
Stadtschen se ukočio. »Takve stvari se jednostavno dogode, gospodine. Dečki
priušte malu dobrodošlicu svakom zatvoreniku, da se tako izrazim. Da ih malo
omekšaju. Nema u tome ničeg lošeg, Herr prokuratore. Krivi ili pravi, nalemat ćemo
ih još jednom prije nego ih pustimo.«
Zadrhtao sam kad sam pomislio što bi bilo da im Anna Rostova padne šaka.
»Prusija, domovina biča i štapa!« smijala mi se u lice prije manje od dva sata.
Ako su se onako grubo ponijeli prema miloj i krotkoj Gerti Totz, koliko li bi lju-
173
bazno reagirali na tu egzotičnu ljepoticu britka jezika i sigurno poznatu činjenicu da

je obična kurva?
»… dali trideset komada. Da ste samo vidjeli kakve kvrge su im bile u hlačama!
Skroz su se uzbudili kad je moje bijelo meso stalo krvariti, bome jesu! Hoćete to vi-
djeti, gospodine?«
Nisam nimalo sumnjao da će ih provocirati do najgorih izgreda.
Da je bilo moguće povući točan opis koji sam dao Stadtschenu, povukao bih
ga. No bilo je kasno za laganje. Znao ju je. Jesam li bio sposoban reći mu da sam
pogriješio? Bi li mi povjerovao da sam mu rekao kako je žena koju tražimo zapravo
mala, crna, debela i vrlo ružna? Sve što sam mogao učiniti da zaštitim Annu Rostovu
bilo je da je zatvorim i stavim pod svoj nadzor. Što prije, to bolje.
»Znam kakve se barbarske stvari događaju u našim zatvorima«, oštro sam ga
upozorio. »Ne želim da se u ovoj situaciji dogodi išta slično.«
Natruha smiješka javila se na njegovu licu. »Sami ste priredili lijepu dobro-
došlicu Gerti Totz. Uistinu pravi udarac, ako mogu primijetiti.«
»Iskreno se kajem!« eksplodirao sam.
»To što je pokojna«, Stadtschen je pognuo glavu izbjegavajući moj pogled, ali
svejedno me optuživao, »to je stoga što nam niste dali točne upute.«
»Sada sam vam ih dao!« naglasio sam. »I hoću da ih poštujete. Anna Rostova
ne smije biti ozlijeđena.«
Stadtschen je kucnuo petama u znak da je razumio naredbu, iako mu se na licu
jasno vidjela zbunjenost. U njegovim očima, Anna Rostova bila je zločinka. Znao je
kako se postupa s takvima. Mogao sam mu samo zavidjeti na jasnoći prosudbe i nje-
zinoj apsolutnosti. Njemu je bilo sasvim dovoljno to što je jednom časniku iskopala
oko. Što se toga tiče, Stadtschenove predrasude bile su jasne kao dan. S druge strane,
ja sam bio skloniji sumnji. Činjenica da sam vjerojatno našao ubojicu trebao je biti
razlog za slavlje, ali još nisam imao konačan dokaz.
»Prije nego krenete, još jedna stvar«, rekao sam, dajući bjegunici nekoliko do-
datnih sekundi da pobjegne, kao što sam se nadao da će učiniti. »Čovjek koji se zove
Kopka prije nekoliko mjeseci dezertirao je iz regimente. Želim njegov službeni
dosje.«
Stadtschen se namrgodio i glasno pročistio grlo. Na licu mu se iščitavala zabri-
nutost kakve nije bilo nekoliko minuta prije kad mu je najavljen lov na Annu Rosto-
vu. Oči su mu utekle s mojih, a kad je progovorio, progovorio je s nelagodom i okli-
jevanjem kao da hoda bos po trnju.
»Pa, ja… provjerit ću bataljunsku evidenciju«, rekao je, »možda ne bude baš
174
Michael Gregorio
lako, znate kakvi su dezerteri. Ne ostavljaju baš nešto tragova za sobom. Ne ostave
ništa, ako im pođe za rukom. Što točno trebate o tom Kopki, gospodine?«
Zaškiljio sam prema njemu. Lice mu je bilo veliko, bucmasto, crveno kao siro-
va govedina. Malene crne oči ukrižale su mu se dok je odozgor škiljio na mene preko
nosa. Reklo bi se da je zadržavao dah i od tog je napora su mu se rumeni obrazi osuli
bijelim mrljama. Je li njegov esprit de corps baš toliko prezirao dezertere ili mi je
nešto skrivao?
»Želim znati tko je taj i zašto je pobjegao«, rekao sam. »I samo jedno zapamti-
te, Stadtschene. Svaki nedostatak suradnje koji mi se dogodi u tvrđavi Königsberg
stavit ću u svoje izvješće vlastima u Berlinu. ›Prešutni otpor‹ je vojnički izraz za ne-
mar, vjerujem. Imena, vremena, datumi, sve će stajati u mojem izvješću. Nema izni-
maka. Pošaljite sada svoje ljude za tom ženom, recite im kako se trebaju ponašati i
javite mi sve u vezi s Kopkom. Čekat ću u svojim prostorijama. Pošaljite mi Kocha
gore čim se vrati. Ako uhvatite Annu Rostovu, o tome me odmah izvijestite. Razu-
mijete li me?«
»Razumijem!« dreknuo je vojnički. Okrenuo se na petama i odmarširao iz sobe.
»Trčećim korakom!« viknuo sam za njim.
Iz hodnika se čulo kako je potrčao.
Ispio sam svoju čašu slatkog, mlakog vina i povukao se na kat noseći uljanicu.
Nisam mogao ništa više. Čim sam otvorio vrata, ugledao sam pismo. Bilo je uredno
presavijeno, zapečaćeno i oslonjeno na svijećnjak koji je stajao na stolu. Odmah sam
prepoznao ruku koja ga je pisala. U drugim situacijama bih smjesta pohitao prelomiti
poštanski pečat. Te sam noći oklijevao trepćući kao rekonvalescent koji je izišao na
danje svjetlo nakon što je u zamračenoj bolničkoj prostoriji proveo tjedne. Sjeo sam
prije nego sam otvorio omot.
Helena si je utuvila u glavu da posjeti Ruisling. Ostavila je djecu Lotti i
odvezla se jutarnjom kočijom. Ruisling je petnaest milja od Lotingena, malo više od
sata vožnje, a mi nikada nismo otišli zajedno na taj izlet. Svrha njezinog putovanja
bila je »umiriti nesretnu dušu«, kako mi je objasnila. Helena je oduvijek bila odlučno
sentimentalna. Po prirodi nježna, otvorena i jasna kao dan. Njezin osjećaj za tuđe
potrebe, blaga narav i briga za sva živa bića, bilo velika ili mala, te za mene i našu
djecu, to su bile odlike zbog kojih je Helena uvijek blistala u mojim očima. Ako je
nešto trebalo reći, ona bi to rekla. Uvijek sam volio i cijenio te njezine čestite odlike.
Srce je bilo njezin kompas.
Odjednom mi je ta dobrota izjedala živce. Radije bih bio pročitao bljutavo
pismo neke manje poduzetne supruge. Pomisao na Helenu kako stoji pred nadgrob-
175
nim spomenikom mojeg brata bila mi je nepodnošljiva. Nije li osjetila ponor koji joj
se otvarao pod nogama? Taj grob je crna jama u kojoj je pokopana moja duša.
»Željela sam se pomoliti na Stefanovom grobu«, napisala je. »Željela sam ga
zamoliti da pazi na tebe dok si u Königsbergu. Ima li boljeg načina za prevladavanje
prošlosti od sestrinskog poljupca na njegovom grobu!«
Znao sam što se dalje dogodilo, nisam morao dalje čitati. Moj otac s crnim šeši-
rom u ruci meditirao je pred uplakanim anđelom, kipom koji je obilježavao našu obi-
teljsku grobnicu. Bilo ljeto ili zima, on je tamo dolazio svakoga dana u jedanaest i
ostajao sve dok ne bi odzvonilo podne.
»Slutila sam da je on onog trenutka kad sam ga vidjela. Otišla sam ravno k nje-
mu i rekla tko sam i zašto sam došla. Rekla sam mu i gdje si ti i da te je Njegovo Vi-
sočanstvo pozvalo u Njegovu službu. ›Ponosili biste se Hannom‹, rekla sam mu.
›Imenovan je na vrlo važan položaj. On je vaš ponos, gospodine.‹«
Prestao sam čitati. Mogao sam zamisliti prizor. Dražesna živost i prostodušnost
s jedne strane, a na drugoj strani granitno lice čovjeka koji me je stvorio i odbacio
zauvijek, čovjeka koji je mene okrivio za smrt njegove voljene žene i sina mezimca.
Moj otac je u tišini saslušao Helenin poziv na pomirenje i zatim izgovorio jednu re-
čenicu prije nego je odšetao od groba.
»Ostavite ga dok možete«, rekao je.
Netremice sam gledao riječi nanesene na papir. U ušima mi je odzvanjao nemi-
losrdan, tvrd i gorak glas moga oca.
»Nezamisliv mi je razlog tolike mržnje jednog oca«, nastavila je. »Što on misli
da si učinio, Hanno?«
Zgužvao sam pismo u lopticu i spustio ga na stol. Kao da mi je srce bilo komad
leda i nisam ništa osjećao, sram me je reći. Nisam uspio skupiti dovoljno snage za
reakciju na te gorke vijesti. Niti sam mogao odgovoriti na Helenino pitanje.
Što on misli da si ti učinio…
Ponašanje mojeg oca, bratova rana smrt, odlazak moje majke, pa sama Helena i
naša djeca, sve to kao da je pripadalo nekom drugom životu. Znao sam da sam pove-
zan s njima, ali je sjećanje na njih brzo blijedjelo. Königsberg je bio kao kaleidoskop
koji brzo okrećete, svjetlucavi prizori su se mijenjali iz trena u tren i bilo je teško, pa
čak nemoguće, čvrsto se zadržati na bilo kojoj od tih obojenih slika.
Odmor mi je trebao, okrepljujući san, ali mračna ćelija u kojoj sam se zatekao
nije nudila gotovo nikakvu udobnost. Goli kameni zidovi bili su hladni kao led jer
pećica u kutu nije gorjela. Kako sam žalio za plamtećom vatrom Baltičkog kitolovca,
vrućom vodom koju mi je Morik pripremao za umivanje, izvrsnom kuhinjom Gerte
176
Michael Gregorio
Totz i krcatim podrumima koje je držao Ulrich Totz. Svukao sam hlače i iskoristio
jedinu pogodnost koju je imala moja sobica: napuknutu noćnu posudu koja je provi-
rivala ispod kreveta. Nakon što sam se olakšao, posegnuo sam u džep i izvadio
vražju kandžu, odmotao prljavu krpu i položio je na stol kraj svjetiljke. Bit će da sam
ondje sjedio neko vrijeme, osluškujući misli koje su mi odjekivale u glavi kao
grmljavina u fjordu. Što je to? Odakle je došlo? Zašto je ubojica odabrao tako ne-
obično oružje? Svo to vrijeme, kao svijetla munja koja para tamne oblake, kroz gla-
vu su mi prolazile riječi narednika Kocha:
»Našli ste svog ubojicu, gospodine.«
Je li Anna Rostova bila ubojica? Ako je tako, tada je mojim i mukama
Königsberga trebao uskoro biti kraj. Žarko sam želio otkriti počinitelja, naravno, ali
ni upola toliko nisam želio uhvatiti Annu Rostovu. Totz i njegova žena su umrli i
greška je sigurno bila moja. Stadtschen je opravdao ponašanje svojih ljudi kako mu
je to časnička dužnost i nalagala. Bilo je točno, potpuno točno da nisam zaštitio
zatvorenike onako kako sam trebao. Trebao sam predvidjeti neizbježan ishod te
aljkavosti. Koch me bio upozorio na opasnost od nehaja, ali ja sam odlučio ne obra-
ćati pažnju na njegov oprez. Vojnici su gurnuli Totza do samog ruba, a supruga ga je
vjerno pratila s litice u bezdan. A onda sam pustio pse na Annu Rostovu. Gdje god
došao — pomislio sam na Morika, Lublinskog, oca, majku, brata — donio sam raza-
ranje.
Baš kao i ubojica kojeg sam lovio…
Unutarnjim okom pogledao sam albinku, njezine neukrotive svilenkaste
uvojke, kožu bijelu kao snijeg, žar u očima dok govori, senzualnost njezinih punih
usana. Način na koji se tako besramno doticala, spuštajući bludno prste niz duboki,
topli procjep između bujnih dojki. Isti su ti prsti ščepali vražju kandžu i pustili krv
Lublinskom. A tek ono zadovoljstvo putenosti kojom je uzvratila na moj gnjev! I u
imenu je nosila neku pogubnu ljepotu. Anna Rostova… pa čak je nešto i čarobno
bilo u tome. Zlo i privlačno, i to ravnopravno. Utonuo sam u krevet, a prizori njezi-
nog lika salijetali su me velikom brzinom. Uzbudili su me. Puls mi je bio brz, disanje
snažno. Pokušavajući odagnati to čudno lice iz misli, prizivao sam Helenino lice —
milovao sam je i uzvratila mi je ljubav, ta moja draga žena… A na stolu je ležala
vražja kandža. Što je ono Anna bila rekla? Da vam ga pogladim, gospodine? Okre-
nuo sam lice u želji da vidim Heleninu kosu, pomirišem kožu svoje žene i spojim
naše usne. No druge su tjelesne slike zaposjele moj umorni um i trovale mi dušu.
Naglo sam se pridigao i snažno pritisnuo zglavke na očne kapke. Anna Rostova
bila je zlo. Zlo! Lublinsky je tvrdio da je vještica. Je li to bilo to? Je li me začarala?
Koji bi drugi razlog bio da je poželim zaštititi?
177
»Dokaz«, izgovorio sam naglas, ponovno i ponovno. Dokaz je bio ono što sam
trebao. Dokaz njezine krivnje. Dok nisam imao taj dokaz, nije joj se smjelo ništa loše
dogoditi.
Prešao sam za stol, sjeo i počeo sastavljati pismo Heleni. Ne znam što sam pi-
sao. U svakom slučaju, pisao sam užurbano kao da sam pisanjem um rasterećivao
briga koje su me morile. Ruka mi se tresla dok je prelazila preko stranice. Ta ruka je
mogla pripadati i nekom drugom. Potpisao sam pismo, zapečatio ga, otvorio vrata i
pozvao stražara na dužnosti s kraja hodnika. Dotrčao je i stao mirno preda mnom.
Ruke kojima je držao pušku poplavjele su od hladnoće, a zelene oči bile su vlažne od
propuha koji je tutnjao prolazom.
»Izvolite, gospodine!«
Kimnuo sam i predao mu pismo. »Ova poruka mora biti dostavljena u Lo-
tingen. Hitno je.«
Je li uistinu bilo? Htio sam smiriti Helenu, reći joj da istraga dobro napreduje i
da bih uskoro trebao biti kod kuće s njom i djecom i da će tada biti sve opet
normalno, bez ikakvih repova prošlosti. Ubojstava neće biti, Königsberg će postati
prošlost, Vigilantius i njegove staklenke s ljudskim glavama, pa Lublinsky… sve će
biti samo davni san, ostavljen nepovratno za nama. A što s Annom Rostovom? Ako
je ona stvarno bila ubojica, bio bih joj potpisao smrtnu presudu laka srca.
Ako, ako, ako…
»Gospodine?«
Vojnik je zurio u mene. Koliko je već dugo čekao, dok sam ja držao pismo, ne
puštajući ga da mi ga laganim povlačenjem izvuče iz ruke?
»Ovo je vrlo hitna poruka«, rekao sam i otpustio pismo.
Pogledom sam ga ispratio niz hodnik, a onda sam se vratio u krevet. San nije
dolazio. Misli su mi bile zbrkane i teške. Unatoč onome što mi je Lublinsky rekao i
unatoč tome što mu je ta žena učinila i unatoč tome što je posjedovala oružje, bio
sam sve manje i manje uvjeren da je ona ubojica. Anna Rostova nije bila glupa. Lu-
blinsky je mogao misliti da bi mu vražja kandža mogla izliječiti lice, ali je li i ona?
Imala je previše zemaljskih iskustava i mudrosti. Bludnica, vračara, primalja i pro-
izvod podzemlja, Anna Rostova živjela je od varanja naivčina. Zašto bi ubila koku
koja joj je nosila zlatna jaja? Živjela je od Lublinskom sličnih, od donošenja i odno-
šenja djece sa svijeta. Ubojica će često ubijati radi dobiti, rijetko uz gubitak. Bi li
njoj pomagalo širenje užasa ulicama Königsberga?
Ako i bi, kako bi joj moglo ići na ruku?
Koch je pretpostavio ljudsku žrtvu kao motiv, davanje života vragu u zamjenu
178
Michael Gregorio
za snagu i blago. S druge strane, praznovjerje, vračke i čarobiranja bili su alati Anni-
na zanata. Od njih je zarađivala. Od smrti ne bi imala izravne koristi. Ako nije u pita-
nju zlato, zaključio sam, samo vrag bi mogao biti objašnjenje njezinog ponašanja i ja
bih se s time jednostavno trebao suočiti. Morao bih je javno optužiti za šurovanje sa
sotonom. Bio bih stavljen u neprivlačnu ulogu Sprengera ili Institorisa možda. Proči-
tao sam njihov Malleus Maleficarum. Ta su dvojica zaslijepljenih magistrata za sred-
njeg vijeka osudili bezbrojne žene na ispitivanje potapanjem i gušenjem, a onda ih
slali na spaljivanja na javnim trgovima u ime vjere. Bio bih primoran učiniti isto u
ime Prusije. Bih li bio ostao besmrtan kao »Hanno Stiffeniis, lovac na vještice iz
doba prosvjetiteljstva«?
Udarac je zatresao vrata i trenutno me je preplavio osjećaj olakšanja. U tom je
trenutku sve bilo bolje nego teret mojih vlastitih misli.
179
20. poglavlje
Trup časnika Stadtschena ispunio je okvir vrata, a u tami mu se s lica nije moglo vi-
djeti ništa. Kako je stupio na svjetlo, tako se pokazalo da nije obećavalo ništa dobro.
»Jesu li je uhvatili?«
Odmahnuo je glavom i pružio mi smeđ papirnati omot koji je prije držao iza
leđa. »Kopka, gospodine«, rekao je kratko.
»Dakle, nije bilo problema s traženjem podataka, zar ne?«
Skrenuo je pogled. »Nisam morao daleko tražiti«, prošaptao je nevoljno.
»Utoliko bolje«, rekao sam.
Pognuo je glavu dok smo tako stajali u toj škatuljici. »Znao sam gdje trebam
tražiti«, tiho je dodao. »Znao sam Rudolpha Kopku. Znao sam gdje bi trebalo tražiti
njegove papire i inače, čim ste mi rekli da je dezerter.«
Napetost i iščekivanje mu se vidjelo na licu nakon što je nestao tmuran izraz.
Mišići vilice pumpali su i pulsirali od napetosti.
»I gdje bi to bilo, Stadtschene?«
»Mrtvi vojnici, gospodine. Tamo je bio njegov omot.«
»Mrtav? Mislio sam da je Kopka dezertirao?«
»Je, gospodine…«
»Prijeki sud, pretpostavljam?«
Odmahnuo je glavom i slabašno se nasmijao. »To ne ide baš tako, gospodine.«
Uzeo sam mu omot iz ruke i sjeo na krevet da proučim što mi je donio. U omo-
tu su bila tri lista papira i prvo sam pregledao prvi.
IZVJEŠĆE
Jutra 26-oga je predmetni Rudolph Aleph Kopka, nestali iz 3. žandarmerije
uhvaćen od odreda za potjeru u šumi smještenoj jugozapadno od Königsberga.
Nije utvrđen motiv za njegovo odsustvo. Iako je neposredno prije zatvaranja u
zatvorsku ćeliju ispitan od prijemnog časnika, por. Stauffelhna, Kopka nije
uspio naći obrazloženje za svoj postupak. Po liječničkom pregledu, zatvorski
doktor, pukovnik-kirurg Franzich, izvijestio je da je zatvorenikov grkljan zdrob-
ljen snažnim udarcem u grlo. Uhidbeni časnik izvijestio je da je prigodom uhi-
ćenja zatvorenik pao s konja nakon što je naletio na nisku granu drveta. Kopka
će biti sproveden u stacionar i zadržan dok ne bude mogao dati izjavu pred pri-
180
Michael Gregorio
jekim sudom.
Potpis: Sat. Ertensmeyer, zapovjednik satnije
Drugi list je potvrdio medicinsku dijagnozu: grkljan smrskan zbog snažnog

udarca. Potpisao ju je regimentalni doktor. Treći dokument bila je smrtovnica i potpi-
sao ju je isti liječnik, a posvjedočio satnik Ertensmeyer: »Zatvorenik preminuo zbog
ozljeda.«
Još jednom me pogodilo koliko su te dokumentacije bile nepotpune. Kao ko-
madići mozaika kojemu su nedostajali najvažniji dijelovi. Za početak, tko je bio
misteriozni uhidbeni časnik, čovjek koji je vodio potjeru za Kopkom i posvjedočio
toj ozljedi koja ga je naposljetku stajala glave? Zašto nije naveden?
»Tko je vodio potjeru, Stadtschen?«
»Ne bih znao, gospodine.«
»Je li Kopka umro u zatvoru?« pitao sam odlažući papire.
Stadtschen je hitro zauzeo stav mirno, ali odgovor je došao ipak nešto sporije.
»Takorekuć, gospodine.«
»Pa, dakle, je li ili nije?« prasnuo sam.
»U stvari jest, gospodine.«
»Ta ozljeda grla«, pitao sam, »ili nešto drugo?«
Stadtschen je prvo gledao u zid, a onda mu se pogled popeo do stropa.
»Nešto drugo, gospodine«, rekao je bezizražajno.
Pustio sam ga da se krčka dok sam šutke hodao lijevo-desno. »Što se uistinu
događa kad netko dezertira, Stadtschene? Kad sam maloprije spomenuo prijeki sud,
samo ste mi odgovorili da to ne ide baš tako. Dakle, kako to ide u stvarnosti, Stadtsc-
hene?«
Stadtschen je nastavio promatrati strop kao da je baš njegov grkljan kirurški
odstranjen. »Neću vas više upozoravati«, odrezao sam. »Recite mi sve što znate. Ovo
nije istraživanje vojnih stvari. Nemam po tom pitanju nikakve ovlasti. Jedini moj cilj
su ubojstva nedužnih civila. Što se događa s dezerterom kojeg uhvate?«
Stadtschen je zakašljao od nelagode. »Njega ne kažnjava vojni tribunal, gospo-
dine. Takav je osramotio odoru i kažnjavaju ga pripadnici regimentalne satnije koji s
ponosom nose njezine boje.«
»Kako ga kažnjavaju? To hoću znati!«
Stadtschen je glasno uzdahnuo. »Satnija se skupi u dva gusta sučeljena stroja.
Uz neki izgovor kao na primjer odlazak na latrinu ili zamjenu ćelija, izdajnika se
181
pusti da prođe između strojeva.«

»To ne zvuči tako strašno«, primijetio sam kad je prestao govoriti.
»Svaki čovjek ima veliku batinu«, Stadtschen je polako dodao. »I spreman je
koristiti je.«
Pomno sam ga proučavao trenutak-dva. »Ili bolje rečeno, Kopka je na smrt
premlaćen. Tako je, zar ne?«
Stadtschen je ostao nijem i gledao čvrsto preda se prazna pogleda, a onda je po-
lako potvrdio glavom.
»I onaj koji je izvršio uhićenje jest i onaj koji prati izvršenje kazne?«
Odgovor na to pitanje došao je odmah. »Moguće je, gospodine. U ovakvim slu-
čajevima se imena rijetko spominju.«
»Nadređeni su upoznati s takvom nelegalnom praksom, pretpostavljam«,
konstatirao sam, uzimajući papire i pregledavajući ih.
Stadtschenova se usta razvukoše u šupalj osmijeh. »Neslužbeno, gospodine. U
vojsci je to tako da ako nije službeno, nikada se nije ni dogodilo.«
Zatvorio sam oči i protrljao kapke. Izgledalo je kao da bi popis žrtava u
Königsbergu tih dana mogao biti beskonačan. Četvero ljudi umrlo je iz razloga koje
nitko ni ne naslućuje, s Morikovom smrću ih je već pet. Totzovi — šest i sedam, i
pred sam kraj Rhunken kao broj osam. Sada sam na popis mogao dodati i Rudolpha
Alepha Kopku.
»Idite, Stadtschen, iziđite«, rekao sam odmahujući mu da je slobodan. Kad je
izišao iz sobe i kad su njegovi koraci nestali u dubini hodnika, ja sam se vratio u kre-
vet s glavom u kovitlacu proturječnih misli. Ta zbunjenost je jedino što sam za-
pamtio. Sigurno sam nekako uspio otploviti u snove. Preda mnom se otvorilo crno
ništavilo, prostor neopterećen duhovima Morika i bračnog para Totz. Lublinskoga ni
od korova. Kopka je možda još negdje živ i s ostalim balvanima iz satnije obavlja
svoje dužnosti. Lijepo Helenino lice potisnulo je ono drugo lice blijeđe kože i sre-
brne kose.
Kad sam se probudio, prvi tračak zore osvijetlio je uske prozorske proreze, a
dugo, blijedo lice narednika Kocha lebdjelo je nad mojim krevetom kao sablasna
personifikacija jutarnjeg sunca. Sjedio je na stolici kraj mojeg ležaja. »Drago mi je
što ste se uspjeli barem malo odmoriti«, rekao je tiho.
U sobi više nije bilo tako hladno.
»Jeste li pripalili pećicu, Koch?« pitao sam. »Nisam čuo kad ste ušli.«
»Neko vrijeme sam tu, gospodine. Prikratio si vrijeme nečim korisnim. Nisam
182
Michael Gregorio
htio smetati, nije bilo potrebe.«

Skočio sam u sjedeći položaj. »Je li umro?«
Koch je odmahnuo niječno. »Možda izgubi vid, tako doktor kaže. Rana je du-
boka i može doći do infekcije, ali tu nema pomoći. Preživjet će.«
»Gdje je sada?«
»Poseban je odjel tu, u stacionaru vojarne.«
»Anna Rostova?«
Koch je opet odmahnuo glavom.
Legao sam na jastuk lakše dišući. »Vi mislite da je ona ubijala, zar ne, Koch?«
Narednik je spustio pogled na svoje ruke. Kao da je miješao igraće karte,
pregledavao jednu po jednu ili tražio iz snopa neku posebnu prije nego je progovo-
rio. »Mnoge stvari upućuju na to, ne mislite li tako, gospodine?« rekao je. »Znamo
da je nanijela zlo ne samo Lublinskome tom njezinom vražjom kandžom. Sjetite se
čime se bavila u onoj stražnjoj sobi, gospodine! To je zatvor. I to ne baš kratak.«
»No je li ona počinila ta ubojstva, Koch?«
Anna Rostova obavljala je nezakonite i nemoralne pobačaje, bila je prostitutka,
oslijepila je časnika Lublinskoga, naudila je i prevarila niz ljudi, ali bez neospornog
dokaza njezine umiješanosti u ona ubojstva, mogao bih je tretirati osjetno blaže kod
tih manjih prijestupa.
»Kopka je mrtav«, rekao sam želeći misliti na najmanje strašnu temu. »Trčao je
kroz batine.«
Koch se zamislio. »Tko je Kopka, gospodine?«
»On i Lublinsky su bili oni časnici koji su poslani voditi računa o tijelu Jana
Konnena. Oni su ti koji su nacrtali skice i napisali izvješća i kod drugog umorstva.
No nešto kasnije je Kopka odlučio dezertirati. Što mu je bilo da je tako postupio,
Koch? Znao je što će mu se dogoditi ako ga uhvate. Očito je da svi vojnici to znaju. I
Lublinsky. Zato valjda nije nikada ni pokušao pobjeći…«
»Gospode!« Koch je prošaptao. »Ne mislite možda da mu je Lublinsky
namjestio?«
Slegnuo sam ramenima. »Ako je Anna Rostova ubojica, a Lublinsky njezin
partner u zločinu, to bi imalo smisla. Možda je Kopka shvatio što se događalo i po-
bjegao, bojeći se što bi mu Lublinsky s Rostovom mogao učiniti? To je samo
pretpostavka, naravno. Nećemo znati dok je ne uhitimo…«
Glas mi je zamro u šapat i neko vrijeme sjedili smo u tišini.
»Ne vjerujem da će ikada neki čist i jasan, jednostavan motiv moći objasniti ta
183
ubojstva, Herr Stiffeniise«, napokon je izgovorio Koch, nakon dugog promišljanja.

Proučavao sam njegovo lice. Bilo je naborano, izduženo, upropašteno. Bilo je
preslika moje zbrkanosti, izgubljenosti i očaja.
»Ne shvaćam vas, Koch.«
»Dolazim na stajalište profesora Kanta, gospodine«, rekao je uz pokušaj da se
nasmiješi. »Prisjetite se kad je govorio o užitku ubijanja? Rekao je da čisto zlo
stvarno postoji i da nema potrebe to dokazivati. Da bismo bili sigurni, neki jednosta-
van i jasan motiv bi stvari kristalno razjasnio i mi bismo se svi zbog toga osjećali bo-
lje, ali što ako ne postoji takav razlog?« Snuždeno je pogledavao u svoje ruke, a
onda opet podigao pogled.
»Anna Rostova je čisto zlo. O tome nema rasprave, gospodine. Ni ne treba vam
nikakav dokaz da je osudite. Pruski Zakonik iz 1794. nije nikada osporen i ne podli-
ježe habeas corpusu. Napoleonova vojska bi mogla svaki čas doći i pomesti nas pre-
ko cijele zemlje i ministar von Arnim bio je prilično jasan po pitanju nužnosti prije-
kog suda. Točno se sjećam tog cirkulara, gospodine.«
»Ali koja bi bila optužba, naredniče? Da je vještica?« ljutito sam ga prekinuo.
»Zbog toga što žena tvrdi da priziva đavla? Ne tako davno zbog takve optužbe bi joj
brzo potpalili lomaču. Ako ću optužiti Annu Rostovu za bilo što, pa makar to bilo i
trgovanje s đavlom, moram sam sa sobom biti načisto što je to.«
»Herr profesor Kant ne čini se tako obeshrabren nedostatkom motiva za
ubojstvo kao što ste to vi, gospodine«, odmah mi je odgovorio.
»Što?« uzviknuo sam, šokiran težinom optužbe.
»Ispričavam se gospodine«, narednik je rekao odmahujući glavom, »ali čini mi
se da se u Königsbergu više ništa ne događa racionalno motivirano. Uzmite za
primjer Kantovo iznenadno zanimanje za umorstva. Biste li vi to nazvali raci-
onalnim?«
Koch je znao koliko poštujem tog filozofa, osvjedočio se koliko smo posebno
bliski. Unatoč tome, shvatio sam, njegova averzija prema profesoru Kantu bila je to-
lika da je nadišla njegov osjećaj dužnosti prema meni.
»Kantovo zanimanje za umorstva, kako ste to već nazvali, vrlo bi lako moglo
spriječiti rat, Koch. Siguran sam da niste zaboravili što nam je general Katowice re-
kao? Istina, on trči pred rudo i gotovo sam mu dao izgovor koji je tražio. Bio sam
uvjeren da je iza svega toga bila teroristička spletka. I upravo je Kant uz pomoć svo-
jeg laboratorija ispravio tu moju grešku.«
»Kako god bilo, u ovom gradu ima ljudi koji su mnogo osposobljeniji nositi se
s tom situacijom od profesora Kanta. Možda bi bilo bolje reći da je bilo takvih lju-
184
Michael Gregorio
di.«
»Prokurator Rhunken, želite reći?«
»Je, gospodine«, rekao je proučavajući moje reakcije. »Profesor Kant je dao da
ga se makne jer je htio da vi vodite ovu istragu. I sad, ako smijem reći što mislim,
sve to skupa je bilo vrlo neregularno. Vi niste imali iskustava u slučajevima kao što
je ovaj. To ste mi i sami rekli čim sam vam se predstavio u vašem uredu u Lotinge-
nu.«
Samo onaj koji je putovao kroz zemlju sjena…
Kako se moglo osobi kakav je Koch objasniti koji su to bili motivi da se posta-
vi mene za magistrata? Ili kako mu objasniti kakvu ulogu je u tome imao Immanuel
Kant?
»Mislio sam da to dolazi od filozofije«, Koch je nastavio oprezno. »Zajedničko
vam je to što se zanimate za racionalne analitičke metode. Možda je to baš ono što ih
čini posebnima, mislio sam. Ali navodi li filozofija čovjeka da počne ljudske dijelo-
ve držati u staklenkama? Natjera li filozofija čovjeka da od vojnika traži da čine ono
što ih uznemiri više od ičega što su morali činiti na bojištu? Kakva filozofija traži od
običnog vojnika da uzme olovku i crta mrtve ljude? Ili sprema trupla pod snijegom u
smrdljivim podrumima gdje čekaju da izađe mjesec? Kladim se da je to djelovalo na
duševno zdravlje Lublinskoga. Sva ta naklapanja o vragu! Nikakav uzrok ili jasno
logičko objašnjenje ja ne vidim u cijeloj toj priči.«
Tu sam ga zaustavio.
»Sve se to vama može činiti neobično, pomaknuto, pa čak besmisleno, Koch.
Ali ono što je profesor Kant stvorio u svojem laboratoriju, to je nova znanost, nova
metoda, rekao bih. To je revolucija u našem načinu razmišljanja. On to čini u borbi
za Istinu i Svjetlo.«
Koch je podignuo prst kao da želi dopuštenje da nešto kaže. Zabrinuto čelo
osulo mu se dubokim borama. »Mogu li završiti ono o čemu sam pričao, gospodi-
ne?«
»Molim, samo dajte«, rekao sam zatomljujući svoju obranu Kanta.
»S prvim suncem jutros mi je sinula jedna ideja koje se nikako ne mogu riješiti.
Profesor Kant upravo je nezdravo zainteresiran za zakonitosti Zla. Nimalo ga ne bri-
ne policijski posao. Jeguljar s Pregela od jutros, na primjer. Trebalo ga je ispitati.
Umjesto da smo to učinili, mi smo ga otpravili njegovim putem. Profesor Kant ima
na svom umu mnogo važnijih briga. On se pokušava zavući pod kožu ubojice, poku-
šava prodrijeti u Zlo, proniknuti u njegove tajne. Taj laboratorij je najpaklenije
mjesto na kojem sam ikada bio.«
185
Zemlja sjena…
»Razljutilo me ono što sam ondje vidio«, nastavio je Koch, »dok ste vas dvoji-
ca tamo bili u svom elementu. Znate stvari koje sežu daleko izvan dosega moje spo-
sobnosti shvaćanja, gospodine. Ako je to filozofija, ja je onda ne želim.«
Dok je on bio užasnut, ja sam bio preneražen njegovim opisom onoga što je
mislio da profesor Kant i ja činimo u sveto ime filozofije.
»Vi stvarno, gospodine, mislite da Kant vjeruje u moć razuma?« nastavio je
lica iskrivljena od nevjerice. »Nakon onoga što smo vidjeli u onoj sobi?«
»Vi, Koch, očito ne vjerujete«, rekao sam gorko.
Nije se osvrnuo na provokaciju.
»Iskreno rečeno, mene je šokiralo«, nastavio je. »Nadlijetao je na obali tijelo
onog jadnog umorenog djeteta kao strvinar. Izgleda da mu ono što je vidio daje sna-
gu. Svatko pristojan bi se skutrio pred takvim prizorom, ali ne i on. Mozak mu se pu-
nio natprirodnom energijom od prizora tog trupla. U onoj sobi dobio sam jednak do-
jam. Jeste li vidjeli kako su mu se oči caklile? Bogami, poludio od uzbuđenja. Glas
mu se digao, sav je drugačije izgledao. Dakle, pa on je osamdesetogodišnjak…«
Koch je stao na tren i protrljao ruke kao da ih želi očistiti.
»Njegovo ponašanje me je prilično zgranulo, gospodine. Reklo bi se da mu je
smrt razlog za pir. Pred njome nema ni straha ni poštovanja. Ne, reći ću vam da on
jest tom temom fasciniran do mjere da to baš i nje skroz… zdravo.«
Koch je trenutak zastao prije nego je izgovorio zadnju riječ, a zatim je čekao
moj odgovor. No ja nisam imao nikakav odgovor. Nije izričito spominjao moj način
ponašanja, ali nije krio da je smatrao bolesnom činjenicu da ja dijelim Kantove ne
baš prisebne interese.
»Ne tratite svoje vrijeme nastojeći objasniti što je motiviralo Annu Rostovu.
Objašnjavanje ostavite profesoru Kantu. On će već pronaći neki odgovor.«
Kako li sam mogao obraniti profesora pred takvim izokrenutim tumačenjima
njegovih namjera? Immanuel Kant prikupljao je u svojem laboratoriju dokaze
potrebne razumijevanju i znanosti. Iz tog istog razloga išao je na obalu Pregela. Nije
lebdio nad Morikovim truplom kao strvinar, upijajući energiju mrtvih kao vampir.
Tražio je Istinu i nije mario za štetu koju je mogao nanijeti svom sjajnom umu i
krhkom tijelu. K tome, ja sam jedini živući čovjek koji je razumio njegove metode
dovoljno dobro da bi mu mogao biti od pomoći. Nije li to bilo kristalno jasno i Koc-
hu?
Frenetično tražeći neki presudan argument kojim bih preokrenuo narednikovo
gorko viđenje stvari, pogled mi je vrludao po sobi i odjednom sam spazio papir koji
186
Michael Gregorio
je ležao na podu. Bit će da mi je ispao iz džepa. Skica stope utisnute u snijegu koju
sam iscrtao večer prije u Kantovom vrtu. U tom je trenutku dubok mir preplavio
moje uzbibane misli i kao da sam se našao u nepregledno velikoj i tihoj šumi iz koje
su pjevice odletjele s prvim znacima zimske studeni.
»Pokazat ću vam da profesor Kant nije fasciniran Zlom, Koch! Dokazat ću
vam!« izgovorio sam u dahu pitajući se kako sam za miloga Boga uspio zaboraviti
tako važan dokaz. »Odmah nam zovite kočiju. Naše će nam oči reći je li Anna
Rostova ubojica ili nije. I to je tako zahvaljujući profesoru Kantu, mogu slobodno
reći.«
187
21. poglavlje
Nakon što sam okrenuo ključ i kad smo otvorili teška vrata Kantova Wunderkamme-
ra, moji su živci zaplesali. Koch je bio sa mnom i djelovao je netaknut situacijom.
Smiren i distanciran, po svemu sudeći uvijek se dobro kontrolirao i kao takav je mo-
gao biti najuvjereniji zagovornik profesora Kanta. Izgledalo je gotovo kao da smo
zamijenili uloge. Koch je pouzdano gledao naprijed dok sam ja nervozno razgleda-
vao ovdje i ondje, proučavao pješčani sat u drvenom okviru, zatvorene kušalice i gli-
nene retorte koje je profesor Kant koristio za znanstvene eksperimente, kojima je pri-
davao daleko veću pozornost nego su je vjerojatno zasluživali. Imao sam dovoljan
razlog za neugodu; nisam bio siguran da ću naći ono po što sam došao. Jesam li mo-
gao odagnati Kochove sumnje i utišati svoje vlastite?
Nijedan od nas dvojice nije bio toliko odvažan da usmjeri svjetlo prema onom
zadnjem zidu i policama na njemu. Po tom pitanju sklopili smo prešutan savez: te
staklenke nisu postojale. Unatoč tome, bili smo svjesni na čemu to, izvan dometa na-
šeg pogleda, svjetla naših svjetiljki daju povremeni odsjaj. Nisam se mogao othrvati
osjećaju da bi neka neimenovana »stvar« mogla iskočiti iz tog mraka i uzeti neko
obličje. Nešto prijeteće i zlo. Je li Kant uistinu ovamo navraćao sam? Ili s doktorom
Vigilantiusom, koji je izrezivao i prerezivao ono što je ubojica ostavio u komadu?
Kochova sugestija da je profesor Kant u baratanju tim uznemirujućim predmetima
nalazio neko morbidno zadovoljstvo ušuljala mi se u um, ali sam je se nekako uspio
otresti.
»Moramo naći crteže koje je profesor Kant zatražio od Lublinskoga«, rekao
sam pomičući jednu tikvicu s radne plohe i vadeći svoj vlastiti crtež iz džepa. »Ako
su ikakvi otisci pronađeni kraj trupala, namjeravam ih usporediti s otiscima koji su
nađeni sinoć u Kantovom vrtu.«
»Mislite li da pripadaju ubojici, gospodine?« pitao je Koch.
»Zato i jesmo tu, baš to utvrditi. Ako pripadaju, tada ćemo ih usporediti s cipe-
lama Anne Rostove.«
»Prvo je žandari moraju uhvatiti«, Koch je upozorio.
»A kad to učine, ja želim biti spreman«, izjavio sam oprezno. »Ja osobno mo-
ram biti uvjeren je li prava ili kriva prije nego nastavim postupak.«
Uzeo sam omote s police na koju ih je odložio Immanuel Kant i postavio ih na
radnu ploču dok mi je Koch osvjetljavao.
»Naš rad mora započeti u ovoj sobi«, rekao sam dijeleći omotnice na dva ugru-
bo jednaka dijela. »Ove ćete vi provjeriti«, rekao sam gurajući prvu hrpicu prema
188
Michael Gregorio
Kochu. »Ove su moje.«

Nije ga trebalo poticati. Odmaknuo je veliki optički teodolitski mjerni instru-
ment da ga ne oštetimo i u tišini se nadvio nad stol te počeo prebirati po dokumenti-
ma koje sam mu namijenio. S druge strane stola sam ja počeo prolaziti kroz svoj stog
papira i uskoro sam se i sam zadubio u posao, zapanjen besprijekornim redom koji je
Kant ostavljao u onome što je radio. Mojem divljenju njegovoj metodologiji nije bilo
kraja. Svaki predmet bio je zaveden u omotnice i odijeljen od ostatka listom papira
na koji su unesene bilješke o vremenu, mjestu i kratak komentar o osobi koja je taj
dokument unijela ili sačinila, te mišljenje o težini koju bi dokument mogao imati.
Briljantna, organizirana priroda uma Immanuela Kanta jasno se ocrtavala u fizičkom
rasporedu njegovih papira. Prva mapa sadržavala je izvješće službenika koji su oba-
vili uviđaj. U njima mi nije bilo ničega novog.
Na drugoj mapi je Kantovim prepoznatljivim rukopisom bio napisan naslov
»Doktor Vigilantius«. Nakon što sam pročitao prvih nekoliko rečenica, više me ništa
nije od toga moglo odvući. Pred sobom sam imao izvorni transkript nekromantove
komunikacije s dušom Jana Konnena:
Već sam dva dana mrtav i slike koje sam vidio blijede. Požuri jer ja ne pripa-
dam više svjetlu. Tama me grabi, moj smrtni duh curi kroz tu perforaciju.
Jasno je da je profesor Kant prisustvovao seansi kao i ja nedugo nakon dolaska

u Königsberg. Niste li bili zadivljeni viđenim sinoć u tvrđavi? Ali, što li je sam filo-
zof mislio dok je gledao Vigilantiusa pri radu? Tragao sam za kakvom naznakom
koja bi me dovela do informacija o njegovim vlastitim, intimnim razmišljanjima o
viđenome, ali nikakvog putokaza nije bilo. Kant je tek zapisao izgovorene riječi i
nije ostavio nikakvo svjedočenje o tome što misli o njihovoj istinitosti.
Odložio sam prvu mapu i uzeo sljedeću, puniju. Bila je označena sa »Posebna
obilježja umorstava u Königsbergu«. Kad sam počeo čitati, srce mi se stisnulo u gru-
dima. Ima li koga osim Immanuela Kanta tko bi bio sposoban za takvo sustavno pro-
učavanje umorstva kakvo bi mirne duše moglo stajati kao dodatno poglavlje Kritike
čistog uma? Tko bi osim Immanuela Kanta mogao sačuvati smirenu prisebnost hlad-
nokrvne znanosti suočen s činjenicama koje bi svakog čovjeka protresle od užasa?
Okrenuo sam stranicu i uzdahnuo od zadovoljstva. U jednoj mapi nalazile su se
i bile katalogizirane sve skice načinjene na mjestima ubojstava. Ljubitelj umjetničkih
crteža ili sakupljač anatomskih skica ne bi to bio bolje učinio. Profesor Kant na-
dahnuo je ruku grubog, neobrazovanog vojnika da reproducira takve dokaze kakve
neuki policajci redovito zanemaruju. Organizirano podastiranje takvih neprocjenjivih
189
detalja otvorilo je nove horizonte po pitanju prirode i izvršenja zločina kakve prije
mene još nitko nije imao prilike razmotriti. Skice sam složio na stol redoslijedom ko-
jim su izvršena ubojstva i pozvao sam Kocha.
»Ta pogledajte ih«, rekao sam, a glas mi je odzvanjao pod svodovima.
»Što je to, gospodine?«
»Egzaktni položaji u kojima su se nalazila tijela kad su pronađena.«
Crte su bile nejasne, blijede. Podebljavane su nekoliko puta kako ih je crtač
amater pokušavao sve više i više približiti užasnoj stvarnosti pred njegovim očima.
»Te škrabotine su rad Lublinskoga. Dakle, pogledajmo sada odgovaraju li otisci sto-
pala nađeni u Kantovom vrtu bilo čemu što je ovdje prikazano.«
Počeli smo ih zajednički proučavati. Jedan intenzivnije od drugoga, zalijepljeni
za te crteže analizirali smo svaku crticu i oznaku sve dok nas naše jadne oči nisu za-
boljele, ali nismo naišli ni na što, što bi nas navelo da je skica koju sam večer prije
nacrtao slična bilo čemu što je Lublinsky skicirao.
»A što je s tim mrljama, gospodine?«
Koch je prstom pokazivao na neobične oblike nalik križu koji su se nalazili po-
red tijela Jana Konnena. Neko vrijeme smo ih netremice promatrali. Mogli su to biti
oblici slični križu kakav sam ja našao, ali razmjeri su bili potpuno drugačiji. Ja sam
nacrtao otisak u prirodnoj veličini, a Lublinsky je pokušavao uhvatiti cijelo poprište
ubojstva.
»No pa stvarno Koch, izgleda mi kao križ. S druge strane, čini mi se da sam
sklon vjerovati da je to križ, ali može biti i nešto drugo«, nevoljko sam priznao uzi-
majući sljedeći list papira. »Moramo uzeti u obzir i mogućnost da umjetnik nije bio
dorastao zadatku. Pokušavajući nacrtati sve, možda je unosio i previše toga. Opet,
ovo izgleda kao križ. Što vi mislite?« Prstom sam pokazivao na crtež. »Časnik Lu-
blinsky možda je izostavio mnoge vitalne informacije upravo nastojeći postići ono
što je smatrao jasnim. Previše? Premalo? U svakom slučaju, crteži nisu presudni.«
»Znači, sve dok ne nađemo Annu Rostovu i ne usporedimo njezine cipele s va-
šim crtežom«, zaključivao je Koch, »nećemo biti sigurni je li to ona bila u vrtu pro-
fesora Kanta, zar ne, gospodine?«
Slika Anne Rostove mi je bljesnula pred očima. Gledao sam kako je žandari
love, hvataju i bacaju na tlo, nanoseći joj zlo. Trebala je to biti moja najžarkija želja,
a bio je moj najveći strah. I prije sam odriješio pse i izazvao nepotrebno stradanje. I
tako sam sada lelujao između krajnosti. Ako je ona bila ubojica, slučaj bi bio gotov, a
ona osuđena. No što ako je po pitanju ubojstva nevina? Izbjegla bi egzekuciju, ali ne
i zatvor zbog pobačaja i neizbježno zatvaranje i prisilni rad. Nisam znao što mi je
190
Michael Gregorio
bilo draže.
»I onda ipak«, mrmljao sam pogleda prikovana na te crteže, »svi su klečali. Lu-
blinsky je, što se toga tiče, dosljedan. Svaki od njih pao je na manje ili više jednak
način.«
»Baš kao i Tifferch, gospodine. On…«
»Herr Tifferch je ležao na anatomskom stolu«, prekinuo sam. »Bio je izdvojen
iz svog konteksta. Koncentrirajte se na crtež, Koch. Vidite, tu su žrtve u stvarnom
svijetu u kojem su se kretale s ubojicom. Ja… ja nisam potpuno razumio kakve to
ima implikacije. Mislio sam da je to puka slučajnost, to što su klečale…«
Stao sam i duboko se zamislio.
»Možda to i nije slučajnost, gospodine? Možda ih je silina napada zbacila s
nogu.«
»O ne, Koch, ne«, inzistirao sam pregledavajući nasumično ponovno jedan pa
drugi crtež. »Vidite! Udarite li čovjeka odostraga on će pasti na lice ako je i trenutno
umro, ali to ovdje nije bio slučaj. Ovi ljudi jesu klečali. Cijeli niz umorstva nam je
tu, na skicama koje nam je Lublinsky napravio. Kao da ih gledamo kako se događaju
jedno za drugim. Svaka je žrtva pala baš tako i oslonila je čelo na nešto, zid ili klupu
kao u slučaju Frau Brunner. Pa zašto nisu jednostavno pali, Koch?«
»Rekao bih da mislite da postoji razlog, gospodine?«
»I stvarno, postoji. Zato što su već klečali kad su bili udareni. Odnosno,
kleknuli su pred ubojicom, a onda su smaknuti.«
Koch je podigao glavu i gledao me u čudu.
»No pa to je nemoguće, gospodine! Bi li itko normalan učinio takvo što? Neza-
mislivo mi je… Egzekucija, gospodine? Kao stoka spremna za klanje.«
»Točno, Koch. Egzekucija. No kako ih je naveo da kleknu?«
Koch je pregledavao jedan po jedan crtež. »Ali zašto vam profesor Kant nije
naglasio taj detalj, gospodine?« pitao je. »On je sigurno primijetio tu činjenicu.«
»Učinio je i mnogo više«, silovito sam reagirao. »Podastro mi je dokaze. Kant
se potrudio da Tifferchovo tijelo radi mene i mojeg uviđaja bude spremljeno u snije-
gu. On je taj koji je istaknuo činjenicu da Morikovo tijelo nije nađeno u klečećem
položaju. Njegov način komunikacije nije pokazivanje, Koch. On će vam podastrijeti
sve raspoložive podatke i onda će vas pozvati da objasnite ono očigledno. Trebalo mi
je to odmah biti jasno.«
»Slažem se ja sa svim tim, gospodine«, Koch je započeo primjedbu, »ali profe-
sor Kant nije imao načina da se uvjeri u istinitost onoga što je Lublinsky crtao.«
191
Utihnuo sam na tren, bila je to racionalna primjedba i imala je uporište, ali od-
govor mi je došao u bljesku istoga trena. »Tifferchove hlače!« uzviknuo sam.
»Gospodine?«
»Ondje smo imali dokaz, Koch. Tifferchove hlače. Koljena njegovih nogavica
bila su slijepljena od blata. Sjećate li se? Ako je moja teorija točna, sve bi žrtve mo-
rale imati prljava koljena, ako je Lublinsky nacrtao točno ono što mu je rečeno da
nacrta.«
Ogledao sam se po prostoriji.
»Ovamo, Koch!« rekao sam pokazujući na gornju policu na drugome zidu.
»Dođite, pomaknite ovu vakuum pumpu i skinite jednu kutiju. Bilo koju. Da bismo
potvrdili dokaze koje je predao Lublinsky, sve što trebamo učiniti jest da pregledamo
odjeću.«
Koch je doteglio dugu, spljoštenu kutiju od prešana papira, od vrste kakve kro-
jači koriste za isporuku odijela i haljina. Uzbuđenje nam se povećavalo kad smo
otvorili poklopac. Zapuhnuo nas je oblak prašine i ušao nam u pluća.
»Paula-Anne Brunner«, izjavio je Koch, pljuckajući. U kutiji se nalazila traka
žutog papira na kojoj je pisalo njezino ime i popis predmeta koji su se nalazili u kuti-
ji. Nisam mogao ne prepoznati Kantov rukopis.
»Tanka, zelena haljina od češljana pamuka«, Koch je počeo čitati. »Bijela bluza
dugih rukava, siva haljina iz tankog tkanja neutvrđene vrste, par teških vunenih sivih
čarapa i par drvenih klompi pohabanih potplata…«
»Haljina, Koch«, prekinuo sam litaniju. »Pogledajmo haljinu.«
Koch je rasprostro odjeću na stol i odmaknuo se. Primakao sam se i sagnuo nad
ženinu opravu, okretao je i vraćao natrag i bio sve nervozniji.
»Nema mrlja«, uzdahnuo sam boreći se za zrak. »Ni jedne jedine blatne mrlje u
visini koljena.«
Kochov glas mi je šaptao negdje blizu uha. »Što to znači, Herr Stiffeniise?«
»Nemam pojma«, priznao sam dok mi se u glavi vrtjelo od zbunjenosti.
»Pričekajte trenutak, gospodine«, rekao je živahno Koch.
Bez riječi objašnjenja zgrabio je popis i počeo ga čitati, a zatim nešto tražiti u
kutiji za odjeću. Gledao sam tiho nastojeći ga ne sprečavati zbog bijesa koji me obu-
zimao dok sam ga gledao kako nepažljivo prekapa po predmetima koje je profesor
Kant tako uredno evidentirao i katalogizirao.
»A sad, da vidimo…«, rekao je tiho i izvadio van par vunenih čarapa. »Frau
Brunner imala je ovu haljinu i, vjerujem, ni jednu drugu. Prelagana je za to doba i
192
Michael Gregorio
stoga je neprocjenjiva. Kad bi morala kleknuti, učinila bi upravo ono što bi svaka
dama učinila. Zaštitila bi haljinu na taj način što bi kleknula na čarape. Vidite,
gospodine?«
U glasu mu nije bilo ni trunke trijumfa.
Kao Nevjerni Toma, ispružio sam ruku i vlastitim jagodicama opipao debeli
sivi worsted. Na prstima i petama bile su rupe. Više puta popravljane i krpane. Na
koljenima su imale velike tamne mrlje.
»Više je vjerovala debelim čarapama da će je zaštititi od zime«, Koch je nasta-
vio, »nego toj laganoj haljini koju je nosila.«
»Tako jednostavno i logično«, rekao sam sebi u bradu. »I prilično presudno.
Možemo zaključiti da su sve žrtve kleknule dobrovoljno pred osobu koja ih je htjela
smaknuti. Reklo bi se da su pomagali ubojici.«
U trenu sam se sjetio riječi koje sam pročitao u zapisu Vigilantiusova morbid-
nog razgovora s pokojnim Janom Konnenom i osjetio tračak uzbuđenja. Je li u ono-
me što je nekromant zvao svojom »vještinom« moglo biti i trunke istine?
Tama me je okružila nakon što sam kleknuo…
»Rekao bih da se odigrao neki ritual, gospodine. Žrtve su žrtvovane nekakvom
paganskom bogu, moglo bi biti. To ide u prilog slučaju protiv Anne Rostove«, uzbu-
đeno će Koch.
Odmah sam ga zaustavio. »Vratite sve natrag u omote. Vratite kutije. Još ne
znamo je li Anna Rostova stvarno ubojica, ali mi je drago što čujem kako sada cije-
nite ovu sobu i ono što se nalazi u njoj.«
Koch nije ništa odgovorio dok nije sve spakirao i odložio kutije.
»Što sad, gospodine?« okrenuo se k meni.
»Iziđimo kroz okrugao otvor jedan i ugledajmo zvijezde!« rekao sam mu.
»Zvijezde, Herr Stiffeniise?« Koch je buljio u mene. »Nije još ni podne!«
»Nisam potpuno poludio«, objasnio sam mu smiješeći se. »Malo sam parafrazi-
rao jednog talijanskog pjesnika koji je tako opisao izlazak iz pakla i povratak u
stvarni svijet. Mi smo bili primorani radi ove istrage sići u podzemlje, Koch. Prvo
smo morali u podzemlje tvrđave s Vigilantiusom, pa sada i u ovaj laboratorij. Vrije-
me je da se vratimo u ›Carstvo svjetla‹.«
Vani su se snopovi sunčana svjetla probijali između oblaka raskomadanih i
rasprostrtih sve do samog ruba zemlje. Povremeno je pahulja snijega zalepršala zra-
kom kao jesenji list, nošena krilima ubitačno ledenog vjetra. Pod nama su se prosti-
rale blistave krovne pločice i crkveni tornjevi Königsberga. Dalje, prema horizontu,
193
rasteglo se tisuće ari mora kao nabrane sive svile. Stao sam i gledao nekoliko minuta,
puneći i nadopunjavajući pluća svježim jutarnjim zrakom.
»Moram ponovno razgovarati s Lublinskim«, rekao sam kad smo ušli u kočiju i
počeli se spuštati prema središtu grada. »No nešto bih morao učiniti prije toga.«
»Što to, gospodine?«
»Moram posjetiti profesora Kanta. Moramo mu odati poštovanje, Koch. Treba
mu dati do znanja da njegova vjera u mene nije bila potpuno uzaludna. Bojim se da
nisam bio baš najbolji učenik.«
194
Michael Gregorio
22. poglavlje
Da vidimo sada tko će biti prvi. Stariji ne znači uvijek i mudriji. Imaj to na umu,
Hanno! Ne dopusti da te brat opet pobijedi. On ima dobru glavu na tim svojim ma-
lim ramenima…«
Od svih sjećanja iz djetinjstva, najbolje su mi se urezala ona vezana za mog
oca, Wilhelma Ignatiusa Stiffeniisa. Utjelovljenje martineta, religiozan koliko god je
to moguće, on nije imao vremena ni za nemarnost niti za gnjev. Unatoč tome, pone-
kad bi se zabavljao na račun moga mlađeg brata i mene koristeći zagonetke vlastite
izrade. U toj igri bilo je i neke ozbiljne nakane, kao i u svemu što je moj otac radio.
Želio nam je utuviti lekciju koja bi nam bila od pomoći kad odrastemo.
U turobnoj brežuljkastoj krajini izvan Ruislinga još se uvijek nalazi naš obi-
teljski dom. Velika je to kuća, porazbacanih soba krcatih tricama. Otac je uživao u
skrivanju neke naše dobro poznate sitnice, a onda bi nas pozvao i tražio da ustanovi-
mo koji je to predmet promijenio svoje uobičajeno mjesto. Naše je pamćenje bujalo
kako smo se navikavali na mentalno katalogiziranje cijelog kućanskog inventara.
Kao rezultat te igre znali smo naše kompletno naslijeđe prije nego što smo napustili
dječju sobu.
»I, momčino, a što ti kažeš? Komadić spiralnog francuskog stakla? Bravo, moj
dječače!«
Pobjednik je nepogrešivo nagrađivan kriškom smeđeg kruha obilno premaza-
nog teškim, gustim medom iz očevih košnica. To je bila nagrada. Med mirisa kestena
donio je ime i bogatstvo kući Stiffeniisa. Stefanu i meni postao je sukus svega što je
naš otac predstavljao: autoritet održavan prepoznatljivom oštrinom, obećanje da će
predani rad donijeti bogat urod, ideju da će velikodušnost nagraditi napore potrebne
da se savlada teška kušnja. Okus očevog meda značio je dopuštanje pristupa u ovaj
svijet. Značio je njegovo prihvaćanje. I to je bilo tako samo stoga jer je on ustvrdio
da je to tako. Grub pogled upućen gubitniku bila je dovoljna kazna sama po sebi. Taj
grub pogled ostavio je traga na mojem ne baš savršenom djetinjstvu.
Iako mlađi od mene dvije godine, Stefan je bio sklon natjecanju više nego što
ću ja to ikada biti. Kako je bio blagoslovljen britkim umom i sposobnošću intenzivne
koncentracije, češće je pobjeđivao. Kad je otac bio zaposlen vođenjem poslova na
imanju, Stefan bi smišljao svoje vlastite izazove, što smo bili stariji, to tjelesnije i
odvažnije. Opet, odnosno bolje rečeno uvijek, ja sam bio taj koji je gubio. Stefan je
bio snažniji, Stefan je bio viši, Stefan je bio predodređen za vojnu karijeru. Ipak, ta
je vojna karijera trajala manje od šest mjeseci. Otac me pozvao u stranu kad je kočija
195
dovezla njegovog najdražeg sina i rekao mi kakva je dijagnoza. »Nema više igara«,
zapovjedio je. »Nema više tjelesnih kušnji bilo kakve vrste. Ti si mi odgovoran za
bratov život, Hanno.«
Ukratko, naredio mi je da se prema bratu odnosim kao prema invalidu. Tako
sam i činio dok mi Stefan jednoga dana nije postavio izazov koji nisam mogao odbi-
ti.
Dok se kočija polako klatila prema Kantovoj kući, počeo sam se pitati ne igra li
moj mentor sada igre nalik očevima. Uporno mi se javljao osjećaj da je Kant iskuša-
vao moje sposobnosti, možda i zbog toga da izmjeri kako reagiram na provokacije.
Više nego jednom potakao me da ponovno razmotrim nešto što nisam uspio primije-
titi. Ali zašto je htio mjeriti i iskušavati moje istražiteljske sposobnosti? Je li mi
zamjerao nedostatak osjećaja za detalje? Možda je bio više zabrinut zbog površnosti
kojom sam analizirao raspoložive dokaze.
Upravo tada je kočija skrenula kod kraja šetališta oko tvrđave i skrenula u Ma-
gisterstrasse. Napustili smo kaldrmu i prešli na laki tucanik pa su se konji oslobodili
u laki kas. Bacivši pogled kroz prozor, bio sam podboden osjećajem da nešto nije u
redu u toj kući: crni dim se vijorio na vjetru iz najvišega dimnjaka na kraju sljemena.
Kao što sam pročitao u živopisnoj crtici iz Kantova života koja je bila objavljena u
nekom od sve popularnijih književnih magazina, on je zabranio potpaljivanje vatre
prije podneva i ljeti i zimi. Nadalje, zastori na katu još su bili navučeni. Pisac onog
članka naveo je i to da su se zastori morali razmaknuti pri prvom znaku svanuća. »I
najtanahnija promjena Kantove dnevne rutine«, zaključio je autor, »znači da je nastu-
pio određeni događaj koji je poremetio njezin normalan tijek kakav si je profesor
Kant zacrtao i da je takav događaj stvar određene težine…«
Iskočio sam iz kočije i uletio u vrt s Kochom neposredno iza sebe. Johannes je
otvorio vrata prije nego sam dotakao zvekir. Izraz njegova lica davao mi je potvrdu
mojih najgorih strahova. Oči su mu plamtjele nečim što sam si predočio kao strah.
»Johannese, što nije u redu?«
»Došli ste uistinu prerano, Herr Stiffeniise«, rekao je odmahujući teatralno gla-
vom i stavljajući kažiprst pred usne. Gestikulirao je okretanjem glave preko ramena i
govorio nepotrebno preglasno. »Profesor Kant još nije stavio svoju periku.«
Je li takva sitnica mogla toliko uzrujati njegovog slugu?
»Moj gospodar još nije spreman primiti posjete«, objasnio je Johannes, izrazito
pokazujući glavom prema Kantovoj radnoj sobi dok je uzimao moj šešir i rukavice.
»Ali, vatra je upaljena, vidio sam dim…«
»Profesor Kant je prehlađen, gospodine.«
196
Michael Gregorio
Vrata radne sobe stajala su otkriljena iza Johannesova ramena i mogao sam vi-
djeti samo pisaći stol potisnut do zida, lakat oslonjen na njega i pod njime ispruženu
nogu u papuči. Osjetio sam olakšanje znajući da je Kant dobro, ustao je i imao snage
dovoljno da sjedne za radni stol, iako nisam imao ni najdalju predodžbu što bi mo-
gao raditi.
Primijetivši smjer u kojem sam gledao, Johannes je brzo koraknuo i pažljivo
zatvorio vrata radne sobe. »Upravo sada ga opslužujem, gospodine.«
»Što se događa?« prošaptao sam.
Sluga je opet nervozno pogledao preko svojega ramena i rekao nešto što nisam
želio čuti »Hvala Bogu da je sve u redu, gospodine! Imao je noćas posjetitelja.«
»Pojasnite mi to!« oštro sam naredio.
»Spavao sam u kući, gospodine, kako ste naredili«, nastavio je. »Profesor Kant
je rekao da ima nekog posla za dovršiti i da bi mu bilo mnogo lakše kad bi imao
potpuni mir. Pitao me želim li si uzeti slobodnu večer i posjetiti svoju suprugu. Na-
ravno da sam odbio, gospodine. Izvijestio sam ga kako imam mnogo nedovršenog
posla u kući.«
»No uistinu hvala Bogu!«
»Naučio sam svoju lekciju, gospodine. Rekao sam mu da ću biti u jutarnjoj sobi
ako me bude trebao. Povukao se u radnu sobu dok sam si ja pripremio stolicu u
susjednoj sobi. Planirao sam ostati na straži cijele noći, ali sam…«, progutao je
gorku pilulu. »Zaspao sam, očito. Odjednom me je nešto probudilo. Mogao bih se
zakleti da se radilo o francuskom prozoru prema vrtu.«
»Stražnja strana kuće?«
Kimnuo je. »Njegova krila škripe kao nijedna druga.«
»U koje doba je to bilo?«
»Ne mnogo iza ponoći, mislim.«
»Nastavite«, potaknuo sam ga.
»Pa, isprva sam mislio da je to profesor Kant, gospodine. Ponekad otvara pro-
zor da prozrači sobu. No onda sam čuo, odnosno mislio sam da sam čuo još nešto.«
»Prijeđite na stvar, Johannese!«
»Došaptavanje, gospodine. Glasove. Skočio sam i glasno zaškripio stolicom po
podnim pločicama. Ako je neki lopov provalio, želio sam dati do znanja da profesor
Kant nije bespomoćan i nezaštićen.«
»Je li tko provalio unutra?«
»Odmah sam pokucao i ušao u radnu sobu, ali profesor Kant je bio sam. Tada
197
sam čuo buku u kuhinji pored i htio sam krenuti u prepad, ali…«
»Ali što, Johannese?«
Raširio je oči i neko me vrijeme promatrao. »Profesor Kant me spriječio,
gospodine.«
»Zaustavio vas je?«
»Bio je bijel kao kreč, držao je ruku na srcu i jasno je bilo da ga je uznemirilo
to što se dogodilo, što god bilo. Nisam ga mogao ostaviti samoga i otići, gospodine,
zar ne? Čak ni u potjeru za pljačkašima. On je hvatao zrak kao da se guši, bio je
prestravljen!«
»Znači, vidio je uljeza?« Iako sam bio šokiran rizikom kojem je Kant bio izlo-
žen, pobudila me mogućnost da je možda vidio ubojičino lice.
Johannes je opet odmahnuo glavom. »Mislim da nije, gospodine. Dao sam mu
kap brendija da se smiri, a prvo što je on učinio bilo je zahvaliti mi što sam ga probu-
dio.«
Pogledao sam ga ne baš oduševljeno. »Oprostite, ne mogu vas pratiti.«
»Noćna mora, gospodine. Rekao je da je vjerojatno vikao u snu. Dakle, nisam
vidio svrhe da ga još više uznemirujem. Ako je i bilo kakve opasnosti, prošla je.«
»Ali vi ste uistinu čuli buku?« pitao sam.
Odmahnuo je glavom kao da nije siguran. »Kuhinjska vrata su bila otvorena«,
izbacio je iz sebe. »Ili sam ih ja zaboravio zatvoriti, ili je netko izišao na ta vrata. Ali
bio bih se zakleo da sam ih zaključao iznutra, gospodine.«
»Siguran sam da jeste«, smirivao sam ga. »Jeste li zvali vojnike?«
»Prvo sam pomogao profesoru Kantu i smjestio ga u krevet. Nisam ga htio pla-
šiti još i više. Zatim sam otišao do vojnika, ali oni nisu vidjeli ništa, odnosno nikoga.
Prošle noći je magla bila gusta kao juha od graška.«
»Kako je vaš gospodar jutros?« pitao sam.
Johannes je pogledao svoje čizme i progunđao: »Izgledao je sasvim dobro,
gospodine. Donio sam mu čaj u krevet, popušio je jednu jutarnju lulu duhana kao i
obično, ali onda je opet zaspao. Nisam imao hrabrosti rastvarati zastore, gospodine.
On nije sasvim svoj jutros. Želio je da mu se upali kamin, žaleći se na hladnoću koja
ga je skroz obuzela. A njegova su crijeva…«
»Recite mu da sam tu«, rekao sam.
Johannes se naklonio i okrenuo, ali sam ga zadržao primivši ga za nadlakticu.
Ono što mi je rekao s početka vratilo mi se u svoj svojoj važnosti.
»Čekajte malo! Rekli ste da je noćas radio?«
198
Michael Gregorio
»Tako mi je on rekao, gospodine.«

»I što je to točno radio?«
»Pisao je, gospodine.«
»Što je pisao?«
»Ne znam.« Komornikove se oči suziše. »A kad sam jutros spremao njegov pri-
bor, nije bilo ni traga papiru koji sam mu sinoć pripremio. Nijednog lista! Pera su mu
bila potrošena, tintarnica suha, ali što god da je napisao, to je iščezlo.«
Vrata radne sobe otvorila su se uz škripu i profesor Kant izišao je u hodnik.
»Jedno izvanredno izlučivanje, Stiffeniise!« uskliknuo je sjajeći se od zadovoljstva.
»Delikatno formirana stolica, ujednačena u svojem sastavu i gustoći fekalne tvari, a
uz minimalnu sadržinu tekućine. Toplo se nadam da se jutros i vama takvo što posre-
ćilo?«
»Apsolutno, gospodine«, uspio sam odgovoriti. Prvi put kad sam se sreo s nji-
me, proveo je dobrih pola sata razgovarajući o mehanici rada svoje utrobe s dobrim
prijateljem Reinholdom Jachmannom, i to uz ručak. Očito, bila je to za njega neis-
crpna tema. »Jeste li se naspavali, profesore?«
»Nikada bolje, nikada bolje«, odgovorio je bez oklijevanja.
Uistinu je izgledao kao da je u dobroj formi, izuzmemo li tek dva detalja. Prvi
je bila njegova perika. Sigurno ju je sam postavio kad je čuo posjetitelje u hodniku.
Većina napudranih kovrči neudobno se smjestila previše unatrag, na tjemenu, i otkri-
vala njegovu vlastitu kosu ni tamniju ni deblju od niti paukove mreže. Što se tiče
ostaloga, bio je kao i uvijek besprijekorno odjeven u tričetvrt podstavljeni kućni ha-
ljetak od gužvanog satena boje burgundca, hlače od češljanog lana koje su sezale do
koljena i ružičaste svilene čarape. Druga neobičnost, pomalo smiješna u danim
okolnostima, bila je to što je još uvijek na nogama imao papuče za spavanje. U pra-
vilu je Kant primao goste tako odjeven kao da je želio biti spreman, pozove li ga se,
odmah izići s njima. Pokazao je prema svojoj kućnoj obući i uz mješavinu osmijeha,
objašnjenja i isprike rekao: »Jutros sam kasno ustao iz kreveta.«
»Nismo vas željeli uznemiriti«, ispričavao sam se.
»I niste. Siguran sam da mi imate štošta za reći«, odgovorio je i uveo Kocha i
mene u radnu sobu gdje se smjestio u visokoj drvenoj stolici s krilcima. U stvari, bila
je to stolica za noćnu toaletu. Položio je lakat na naslon za ruke i nježno položio gla-
vu na svoju uspravljenu podlakticu. Zrakom sobe dominirao je miris tople humanosti
i njegov nos se sretno mreškao. Izgledao je kao dudov svilac začahuren u odjeću
vlastite izrade, iako su te plave oči bile oštre i budne kao i inače. U dojmu koji je
ostavljao nije bilo ničega što bi upućivalo na noćnu dramu o kojoj je Johannes pri-
199
čao. Unatoč svoj svojoj tjelesnoj osjetljivosti, Kant je izgledao kao os oko koje se
svijet okreće tek stoga što tako on sam želi.
»Dakle?« rekao je.
»Našao sam ubojičino oružje, gospodine«, počeo sam.
Kao da je munja proparala sobu. Kant se uspravio u svojoj sjedalici. »No jeste
li zbilja?« rekao je. Izvadio sam vražju kandžu iz džepa i odmotao krpu u kojoj ju je
čuvala Anna Rostova pa je podigao da je vidi.
»O, dragi moj Bože!« uskliknuo je. Nadao sam se da ću ga zadiviti i nisam se
razočarao. Kad je pružio ruku da je primi, primijetio sam da mu se ruka trese. »Što je
to, Stiffeniise?«
»Pletaća igla, tako narednik Koch misli. Čini se da je načinjena od kosti.«
»Ne bi li u tom slučaju trebala imati ušicu?« pitao je Kant, primajući iglu u
ruku i saginjući se da je promotri što podrobnije.
Koch se držao tiho i stajao je čvrsto uza me sve to vrijeme. »Skraćena je«, izne-
nada je rekao.
»Naravno«, odobrio je Kant kao neki mudrac. »Ubojica je taj instrument prila-
godio svojim specifičnim potrebama.«
»Ova igla je ukradena iz tijela Jana Konnena«, Koch je nastavio, uživljavajući
se u priču. »Onaj komadić koji ste vi pronašli, gospodine, bio je vršak upravo ovog
komada. Sigurno se odlomio dok je ubojica pokušavao izvaditi instrument iz tijela
ubijenog. Možemo zaključiti da ih ubojica ima još na zalihi.«
»No isto tako, Herr Koch«, Kant je prerezao kao da je iznerviran nečim što je
narednik rekao, »možemo zaključiti da postoji određeni razlog zašto je za ovu
namjenu odabrao baš taj čudan predmet. Gdje ste to našli, Stiffeniise?«
»Predala mi je osoba koju sam ispitivao«, počeo sam govoriti želeći istaknuti
svoj trijumf, ali Kant je bio nestrpljiv čuti detalje.
»Osoba koja je sudjelovala u ubojstvima?«
Kimnuo sam. »Vjerujem, Herr professore, premda bih volio biti siguran prije
nego krenem u nova uhićenja. Naime, ona…«
»Ona?« brzo je podignuo pogled. »Žena?«
»Upravo tako, gospodine.«
»Je li feminizirana osobina predmeta utjecala na to da pretpostavite da je riječ o
ženi?« pitao je pogledajući vražju kandžu smještenu na dlan svoje ruke kao da se
radi o rijetkom i dragocjenom leptiru za kojega se bojao da bi mogao odletjeti.
»Zato sam i došao, gospodine. Želio bih uz vaš u pomoć potvrditi način na koji
200
Michael Gregorio
sam došao do zaključaka.«

Kant me je pogledao s grimasom ljutite uzrujanosti.
»Ustrajete li u vjerovanju da logikom možemo objasniti ovo što se događa u
Königsbergu?« podviknuo je.
Zatreptao sam i progutao knedlu iz grla. Nije mi promakla čudnovatost te
primjedbe. Profesor Kant proveo je cijeli svoj život definirajući čovjekov fizički i
moralni svijet služeći se pritom ničim osim logike. Poriče li on to sada svoj temeljni
princip?
»Vidim da sam vas potresao«, nastavio je s pomirljivim osmijehom. »Odlično.
Pa, ako je tako, rezimirajmo našu nelagodnu poziciju i pogledajmo kamo idemo vo-
đeni vašom logikom. Ubojica — neka žena, ako su vaše sumnje točne — izabrala je
vrlo neobično oružje. To nije nož, pištolj ni mač. Ništa što bismo mi nazvali oružjem,
nego nešto banalno i naoko bezopasno. Upotrebljavajući taj predmet iz kućanstva, ta
je žena srušila Königsberg na koljena. Imam li pravo?«
Zastao je da bi mi uputio pogled. »Moje prvo pitanje, Stiffeniise, glasi: što bi
mogao biti njezin naum?«
»Imamo razloga vjerovati da se radi o vještičarenju, Herr professore.«
»Vještičarenje?« izgovorio je tu riječ kao da se radilo o najgoroj uvredi i to
upućenoj baš osobno njemu. Mahao je glavom, a lice mu je postalo maska zločestog
sarkazma koji me na trenutak šokirao i bacio u nesvjesticu. »Učinilo mi se da ste ma-
loprije rekli kako ste ovamo došli vođeni razumom?« nastavio je nemilosrdnu ironi-
ju.
Grčevito sam se trudio smisliti nekakav odgovor. »Ta žena opisuje sebe kao so-
tonina intimusa, gospodine«, rekao sam nastojeći obraniti svoj položaj. »Vještičare-
nje bi moglo vrlo lako biti motiv za ubijanje, ali ja za sada nemam definitivna dokaza
da je ona stvarno i ubojica.«
»Dakle, vi i dalje pretpostavljate da postoje racionalni motivi u ovom slučaju«,
nastavio je. »Moje drugo pitanje. Mislite li da ćete ga naći u vještičarenju? Ne tako
davno vjerovali ste da je razlog teroristička urota.«
»To je bila greška«, priznao sam. »Ne poričem, gospodine. I iz toga bih razloga
želio ovaj put biti siguran prije nego izvršim uhićenje. ›Moramo donijeti svjetlo tamo
gdje tama vlada‹.«
»Mrzim kad me citiraju!« prekinuo me tonom koji je bio već blizu bijesu. »Su-
očili ste se s erupcijama koje borave u dubini ljudske duše. Znate da je to pokretačka
sila jača od bilo čega drugoga? Možda biste u ovom slučaju mogli razmotriti njezinu
potencijalnu ulogu?«
201
Nagnuo se prema meni i zapahnuo svojim trulim zadahom moje nosnice, grlo i
pluća do razine gušenja. »Već jednom, a mislim da se sjećam dobro, sami ste se našli
u sličnoj nepoznatoj zemlji i ono što ste ondje vidjeli, uplašilo vas je. Sami ste mi
rekli da niste ni slutili da takvih strasti može biti. Dakle, može! Vi ste se snašli u tom
labirintu. I to je razlog zbog kojega sam poslao po vas. Mislio sam da biste mogli do-
bro upotrijebiti svoja iskustva.«
Ukočio sam se protiv svoje volje.
»Ne uzmite mi za zlo, mladi moj prijatelju«, nastavio je s urotničkim smi-
ješkom, »u tom sam laboratoriju skupio dokaze za nekoga otvorena uma, nekoga tko
će moći doći do zaključaka koji i nisu toliko nezamislivi kakvima se mogu učiniti.
Ali hajdemo, recite mi zašto tu ženu sumnjičite za umorstva.«
S olakšanjem sam pričao o Anni Rostovoj, opisujući korake kojima sam došao
do nje. Pazio sam da ne spominjem otiske stopa koje je Johannes pronašao prethod-
noga dana u vrtu. Također sam prešutio i da sam se, iako sam poslao policiju da je
pronađe, toplo nadao da Annu Rostovu više nikada neću vidjeti.
»Tako dakle, taj je instrument stvarno radio vražje rabote«, rekao je ozbiljno
Kant nakon što sam završio. »Ta žena možda je, a možda i nije počinila ta ubojstva,
ali je sigurno iskopala oko Lublinskome. Žao mi je što sam uzrok njegovu sudjelova-
nju u ovom slučaju. Taj je momak već dobio svoju porciju zle sudbine.« Kant je od-
mahivao glavom. »Lublinsky mi je bio odan suradnik, ili sam tako vjerovao. No že-
lju za vraćanjem dobrog izgleda pretpostavio je mojem novcu. I gdje ga je to dovelo?
Prije je bio ružni tupan. A sada je još ružniji. Sačuvaj me, Bože!«
Slušao sam taj monolog u tišini, ali nisam bio slijep za ono što sam vidio niti
sam bio gluh za ono što sam čuo. Kant nije pokazao ni trun žaljenja za čovjeka, ni-
malo mu nije bilo žao što je Lublinskoga uvukao u taj slučaj koji ga je gurnuo u po-
nor iz kojega se ne može vratiti. Nije bilo sućuti u njegovu glasu, kao ni u očima
koje su pohlepno iskrile nad tim predmetom koji je ležao na dlanu njegove ruke.
»Došao sam u vezi s crtežima, gospodine«, rekao sam prekidajući tišinu koja je
nastala. »Tiče se klečećeg položaja u kojem su žrtve nađene. Vi ste nas upozorili na
detalj koji nedostaje kad smo razgledali Morikovo tijelo. Moram se ispričati za svoju
kratkovidnu nedotupavost. Naravno, vidio sam položaj trupla Herr Tiffercha, ali
shvatio sam njegovu važnost tek kad sam vidio niz crteža u vašem laboratoriju. Kako
ja to vidim, napadač je naveo žrtve da kleknu pred njim prije nego je udario. To je
misterij unutar misterija. Što vi mislite, kako je to učinio, gospodine?«
»Nadao sam se da ćete vi naći objašnjenje«, odgovorio je sliježući ramenima.
»Ja nisam bio sposoban riješiti tu enigmu. Ni doktor Vigilantius nije dao nikakav
202
Michael Gregorio
trag, ni anatomski ni paranormalan«, oprezno je dodao podižući ruku da pokrije oči

kao da se želi sakriti od svih pogleda. Ostao je šutjeti neko vrijeme. Onda je odjed-
nom podigao pogled prema meni i osmijeh mu se razlegao licem kao Sunce koje do-
lazi osvijetliti zatamnjeni svijet. »Sjećate li se prve stvari koju sam vam rekao o
oružju kad smo bili u laboratoriju pogledati staklenke?«
Bih li ikada mogao zaboraviti te riječi? Upisao sam ih baš na prvu stranicu
ovog svjedočenja. »Uklizalo je kao vruć nož kroz mast«, odrecitirao sam.
»Upravo tako«, potvrdio je Kant. Držao je vražju kandžu pred svojim desnim
okom, koje je bilo manje napadnuto mrenom nego lijevo i razgledavao je. »Razlog
zbog kojeg je ova igla odabrana jest lakoća s kojom se njome barata. Nije potrebna
snaga, kao ni previše izražena manipulativna vještina. Jedino što je potrebno jest
malo poznavanja anatomije. Poznavanja najranjivijeg mjesta na kojemu je moguće
doći do temelja mozga, cerebeluma. U tome je ključ efikasnosti tog oružja. S druge
strane, nije tako jednostavno zadati smrtonosan udarac kao što se može činiti.«
»Kako mislite, gospodine?«
»Žrtva možda nije sklona surađivati«, reče Kant s vragolastim osmjehom.
»Sami su se ponudili da ih se ubije?« pitao sam. »Je li to ono što ste željeli reći,
gospodine?«
Kant nije odgovorio.
»Meni to zvuči kao način na koji se vrag osobno brine o svojim poslovima«,
promrsio je zamišljeno Koch na kojega isprva nisam obraćao pažnju. Umjesto toga
sjetio sam se rečenice doktora Vigilantiusa u ime Jeronimusa Tiffercha: »Kad sam
upitan, nisam se bojao…«
Što je to Tifferch bio upitan? Je li nekromant osjetio neki krucijalni element
ubojičina modusa operandi?
»Sve je obavljeno u djeliću sekunde«, rekao je Koch šaptom. »Bilo je kasno
kad je žrtva shvatila što se događa. Onaj odabrani morao je biti imobiliziran. On, od-
nosno ona, morali su biti kooperativni, ali kako? Da je igla udarila samo malo lijevo
ili desno, postojala je opasnost od neuspjeha. Ubojica je sigurno predvidio tu moguć-
nost. On je — a možda i ona — sigurno dugo i dobro razmislio o svim opasnostima
prije nego je došao do odgovora.«
»Nekakav poticaj koji bi žrtvu zadržao u mjestu«, promrsio sam i ja. »Određe-
na strategija koja bi žrtvu uvjerila da zastane dovoljno dugo koliko je ubojici trebalo
za udarac. Ubojica je naveo Paula-Anu Brunner da zadigne haljinu i klekne u čarapa-
ma u blato.« Rastuće uzbuđenje me je gotovo preplavilo. »Zašto je to tako učinila?
Možda zato što je lice za koje mi mislimo da je odvratno i zlo njoj zapravo bilo
203
poznato, bezazleno. Nije se osjećala napadnuto. ›Vrag je lice i ništa drugo‹, Tifferch
je govorio kroz Vigilantiusa.«
»Lice kao i svako drugo«, dodao je Kant uvjereno.
»Možda je bila primorana na klečanje uperenim pištoljem?« dodao je Koch.
»Zašto je ne bi onda jednostavno ustrijelio?« Kant je odbacio tu zamisao vrlo
oštrim pokretom kroz zrak. »Ne, ne, naredniče, korištenje jednog oružja za usposta-
vu kontrole i drugoga za nanošenje smrtne ozljede protivi se zdravom razumu. Nije
bilo znakova borbe niti imamo svjedočenja da je bilo zapomaganja ili poziva u po-
moć. Djelo je počinjeno brzo i s dozom suradnje.«
»Oružje koje isključuje potrebu za snagom, korištenje taktike koja zbunjuje i
zaustavlja žrtvu, lice na kojem se ne vidi ništa iznimno ili zastrašujuće«, ponavljao
sam indicije. »Sve to upućuje da je ubojičina psihološka želja da ubije veća nego nje-
gova fizička sposobnost da to i učini. Umjesto sile upotrijebljeno je lukavstvo. Mo-
žemo li zaključiti da je ubojica nesposoban ponašati se ikako drugačije?«
Kant me je na tren pogledao, a onda su mu se uske usne razvukle u smiješak.
»Osoba koja je slaba? Je li to ono o čemu teoretizirate, Stiffeniise?«
Kimnuo sam.
»Kakva to osoba nema alternative snazi?« Kant je nastavio. »Osoba koja je
nježna po svojoj urođenoj prirodi. Bolesna ili nejaka osoba. Žena. Starac… ciljate li
na to Stiffeniise?«
Je li me pokušavao navesti na Annu Rostovu?
»Mnogi elementi upućuju na tu ženu«, rekao sam.
»Spomenuli ste vještičarenje«, podsjetio me je.
»Potrebno je provjeriti, gospodine.«
»I to je nešto za početak, Stiffeniise. U najmanju ruku, sada znamo da je teorija
o terorizmu bila zavodljiva slijepa ulica.«
Tako, to je bilo to. Rugao mi se na spomen vještičjeg posla, ali na kraju sam ga
uvjerio. Imao sam njegov blagoslov za takav nastavak istrage. Baš tada je i zazvonilo
zvonce na vratima i potom je ušao Johannes.
»Herr Stiffeniise, vani je čovjek koji bi želio razgovarati s vama«, javio je.
Mladi žandar je u hodniku živo trljao svoje velike ruke i puhao u njih. Bile su
plave od hladnoće. Iako sam oduvijek odbijao vjerovati u prekogniciju, znao sam što
će reći prije nego je otvorio usta. Takve su koincidencije dijelom opće nekohe-
rentnosti života a ne emanacije tajnih Božjih nauma ni bilo kojeg nadnaravnog bića.
Unatoč tome, bio je to čudan osjećaj.
204
Michael Gregorio
»Anna Rostova?« pitao sam dok mi je krv šibala kroz žile, a on mi je prišao bli-
že i rekao što sam istodobno želio čuti i čega sam se bojao:
»Da, Herr prokuratore. Nađena je.«
205
23. poglavlje
Napokon dobre vijesti, Stiffeniise! Našli su je. Efikasnost naše policije vam je omo-
gućila dodatni pokušaj da ispitate tu ženu i nađete dokaz koji vam nedostaje.«
»Upravo tako, gospodine«, odgovorio sam iako mi je toliko oduševljenje djelo-
valo neobično prenaglašeno. Zasmetao mi je prizvuk ironije u njegovu glasu.
No tad se njegove misli preokrenuše kao jedrilica na ćudljivom vjetru i on jed-
nako oduševljeno reče: »Vani je sigurno ledeno hladno. Donesite moj nepromočivi
ogrtač, Johannese.«
Komornik se zabrinuto zagledao u mojem pravcu prije nego je napustio sobu.
»Niste valjda namjeravali izlaziti, gospodine?« pitao sam, ali Kant nije odgova-
rao. Ostao je kraj prozora i s beskonačnim zanimanjem proučavao formacije oblaka
dok sam ja stajao i čekao zatečen i u snažnoj nelagodi jer sam imao potrebu pohitati
na važnije poslove.
Nekoliko trenutaka poslije Johannes se vratio noseći veliki vodootporni ogrtač
prepoznatljivog voštanog sjaja, koji je profesor Kant nosio prethodnog dana na obali
Pregela.
»Ovo je za vas, Stiffeniise«, izjavio je Kant. »Izrađen je prema mojim
standardima. Ovo čime se vi ogrnete može poslužiti svrsi u Lotingenu, ali kod nas u
Königsbergu klima je nemilosrdna.«
Nisam se usudio pobuniti. Nisam želio izgubiti više ni minute. Dopustio sam da
mi Johannes pomogne odjenuti kaput njegovog gospodara, a profesoru Kantu srdač-
no sam zahvalio na dobroti i sa svojim vlastitim ogrtačem smotanim pod rukom pru-
žio korak i krenuo hodnikom.
»On je danas stvarno čudno raspoložen«, promrsio sam.
»Godine su to, gospodine«, narednik je odgovorio oporo. »Senilnost se igra s
nama na najbizarnije načine. Čak im i geniji kad-tad podlegnu.«
Okrenuo sam se k slugi. »Držite ga stalno na oku, Johannese«, upozorio sam
ga. »Zovite vojnike ako se pojavi opasnost.«
»Bez oklijevanja!« odgovorio je Johannes i pri tome stavio ruku na srce.
Smirila me je svečanost njegove prisege. Pozvali smo žandara koji nas je čekao
da krene s nama i izišli na zrak, gdje nas je dočekala arktička bura koja je odlučila
zagospodariti vremenom tog dana. Požurili smo niz stazicu do kočije, gdje je mladi
vojnik morao prikupiti svu svoju snagu kako bi se othrvao vjetru i držao vrata otvo-
rena kako bismo Koch i ja ušli.
206
Michael Gregorio
Već sam stupio na dasku i htio se popeti u vozilo, kad se dogodilo nešto što me
spriječilo. Tada nisam pridao nikakvu važnost toj slučajnosti. Glave omotane crnim
vunenim šalom, omanja ženica doklipsala je stazicom iz susjedne vile. Šal joj je
divlje udarao po ramenima i nije pružao nikakvu zaštitu od hladnoće. Moglo je lako
biti da je u žurbi zgrabila prvi predmet koji joj se našao pod rukom ne mareći mnogo
za njegovu svrsishodnost.
»Jeste li vi prijatelj profesora Kanta?« pitala je zastavši kraj vrata kočije. Kroz
nabore crnog šala mogao sam vidjeti da je žena sličnih godina kao i njezin odlični
susjed.
»Imam tu sreću«, odgovorio sam.
»Je li mu dobro?« pitala je potpuno izravno.
»S obzirom na godine, izvanredno dobro«, odgovorio sam. »Mogu li znati koji
je razlog vašoj zabrinutosti, Frau…?«
»Mendelssohn. Živim u susjednoj kući«, odgovorila je pokazujući veliku pra-
vilnu vilu gotovo identičnu Kantovoj. »Uvijek razmijenim riječ-dvije s profesorom
Kantom kad prolazi u proljeće i jesen na svojim dnevnim šetnjama. Nikada ne odbije
ni vezicu peršina iz mojeg povrtnjaka.«
Pretpostavljam da sat u dnevnoj sobi namještate prema njegovim odlascima i
dolascima, rekao sam u sebi. Odavala mi je dojam jedne od onih zabadala koje je
sam vrag poslao da vječno gledaju tuđe poslove nikada ne mareći za vlastite.
»Zabrinula sam se za njega«, nastavila je. »U zadnje vrijeme ga i nisam viđala.
Tako, kad sam vidjela Herr Lampea, žandare, pa ljude kakvi ste vi, kako dolaze i od-
laze u svako doba dana i noći, dakle, onda sam se već zabrinula da mu se što nije do-
godilo.«
»Herr Lampe?«
»Njegov komornik«, pojasnila je. »Čovjek koji se brine za njega.«
Pomiješala je starog i novog slugu, zaključio sam i nisam je ni pokušao
ispravljati. »Profesor Kant ima blagu prehladu«, nadodao sam. »Neugodno vrijeme
mu ne dopušta izlaziti onoliko često koliko bi on to želio.«
Žena je potvrdno zakimala. »Vjerojatno zato i dolazi tako često. On je sa svo-
jim gospodarom uvijek najbolje znao.«
Vjetar je potpuno pobjesnio i ponovno je počelo sniježiti u naletima. Nisam
imao vremena za beskorisno čavrljanje sa starom blebetušom.
»Frau Mendelssohn, u ime profesora Kanta želim vam zahvaliti na vašim
najboljim namjerama i želim vam ugodan dan!« Nisam čekao odgovor, nego sam
207
poskočio po gazištima u kočiju, misleći si kako je Martin Lampe kao neumorni kućni
duh u životu Immanuela Kanta.
Sigurno ukrcan, tresući se od hladnoće unatoč težini posuđenog ogrtača, izba-
cio sam taj razgovor iz glave i dopustio si da me ponese potraga za Annom Rosto-
vom i Istinom.
»Je li zarobljenica prebačena u tvrđavu?« pitao sam žandara koji je ukočeno
sjedio preko puta mene. Bio je vrlo mlad. Na njegovim rijetkim plavim brčićima još
su bili tragovi kajgane koju je doručkovao.
»Ne, gospodine, još je na Haafu gdje smo je pronašli.«
»Nitko je nije ni taknuo, nadam se.«
»O, ne, gospodine«, odgovorio je vojnik. »Doslovno se pridržavamo vaše na-
redbe. Časnik Stadtschen upozorio nas je da je ne diramo.«
»Odlično«, rekao sam s nepatvorenim osjećajem olakšanja. Jedan pogled na
potplate njezinih cipela bio bi dovoljan da je ili osudim ili oslobodim.
Nakon razgovora s Kantom razvio sam snažnu sklonost vjerovanju da ona uisti-
nu jest krivac, ali i dalje sam se radije nadao da nije. Što se motiva tiče — bilo da je
vještičja rabota ili nekakva duševna bolest — smiješila mi se i prilika i dovoljno vre-
mena da sve razotkrijem. U tom trenutku trebalo se pripremiti na ono što me je ne-
posredno čekalo. Već sam osjetio privlačnu silu te žene. Njezina zavodljiva osobnost
i te hipnotičke oči i ranije su me izbacile iz sedla i valjalo se pripremiti da se
oduprem njezinim čarima. U sebi sam se zakleo da ću ovaj put biti uporniji i pre-
cizniji u svojim ispitivanjima. Helenino lice više neće biti tako lako zamijenjeno pro-
dornim očima, bijelom kožom i srebrnim uvojcima.
Trebalo nam je gotovo trideset minuta da dođemo do Haafa, velikog spruda ne-
daleko od kolibe u kojoj je živjela Anna Rostova. Dok smo se patili da pregazimo
plažu na kojoj je brijao vjetar, shvatio sam da neće biti pitanja ni ispitivanja, da neće
biti iskušenja. Ne, osim ako se ne bih poslužio metodama doktora Vigilantiusa. Anna
Rostova plutala je licem prema dnu hladne, zamućene vode Pregela. Ruke je raširila
kao da želi prikupiti što više čega god joj plima donese. Udarano vjetrom i susnježi-
com, te namreškanim valićima, tijelo joj je ritmički strugalo o oblutke. Ona pre-
poznatljiva crvena haljina podigla se iznad golih nogu i naborala se kao balon oko
bokova. Stopala su joj bila zarobljena u gustom vijencu od crnih morskih trava. Pra-
menovi uvijene srebrne kose raširili su se po površini vode kao mjesečeve zrake. Pet
vojnika sjedilo je na kamenju i psovali su malo jedni druge, pa malo nebo, prepirući
se koji će pecati tijelo iz vode estuarija.
Narednik Koch oštro je izdao naredbe i dvojica su nevoljko zagacala u ledenu
208
Michael Gregorio
tekućinu i počeli vući tijelo k obali dok sam ja stajao šutke i po strani. Anna je izgle-
dala kao neko od bića kakve, prema njihovim pričama, ponekad uhvate zapetljana u
mrežama baltički ribari: pola žena, pola riba. Raštrkane misli rojile su se mojom gla-
vom kao jato izluđenih lastavica. Hoće li biti moguće dokazati krivnju albino žene za
ubojstvo onih ljudi bez njezinog svjedočenja? A ako je ona bila nevina i ubijena kao
i ostale žrtve, tada je ubojica još uvijek na slobodi. U svakom slučaju bit ću primoran
krenuti ispočetka sa svojom istragom.
Koch je meni za leđima ljutito vikao na žandara koji nas je doveo do Haafa.
»Zašto Herr prokurator nije obaviješten da je žena već mrtva?« grmio je. »Bit ćete
kažnjeni! Otrgnut će ti tu tvoju tanku bijelu crticu, potporučniče!«
Okrenuo sam se i položio ruku na njegovo rame. »Nije važno, Koch, samo im
recite da pod svaku cijenu sačuvaju njezine cipele.«
Koch je dao upute vojnicima.
»Mislite li da ju je ubojica dohvatio, gospodine?« pitao je ponovno stojeći uz
mene, pogleda uperena u radnu skupinu. Odmahnuo sam glavom. »Uistinu ne znam
što bih mislio«, rekao sam.
»Možda i samoubojstvo?«
U glavi mi je bljesnulo lice Anne Rostove i teškom sam mukom izbrisao tu sli-
ku iz svog uma. »Sve je moguće«, odgovorio sam. »Ipak, moram reći da na mene
nije ostavila dojam osobe koja bi odbacila svoj život.«
Pratio sam razvoj događaja dok su je odvlačili na obalu i položili na hladni šlju-
nak. »Oprosti mi Bože«, došapnuo sam Kochu, »ali mrtva nam može biti jednako
korisna kao i živa. Jedan pogled na korijen glave će to srediti. A njezine cipele dat će
iskaz istinitiji od bilo čega što bi ona sama rekla.«
Zatvorio sam oči i skupljao snagu za potragu za dokazima, koju sam nedugo
zatim trebao započeti.
»Ispričavam se, gospodine.«
Podigao sam pogled i ugledao mršavog mladog vojnika kako stoji preda mnom.
Njegovo četvrtasto lice možda izgledalo je kao da je istesano tupom sjekirom, a oki-
ce su mu bile sićušne i upaljene. Pobijelio je od hladnoće, a ušiljeni mu je nos bio
crven i šmrkav. »Časnik Glinka, gospodine.«
»Što je?« ispalio sam.
»Ja sam primijetio ženino tijelo tijekom ophodnje uz obalu, gospodine«, rekao
je. »Kako se valjalo po plićaku, ja sam prvo mislio da je mrtav tuljan.«
»Jeste li vidjeli koga drugoga na obali?«
209
»Zimi, gospodine? Lovci na kitove ovu plažu koriste ljeti i u jesen. Neki kri-
jumčar se možda iskrca noću, ali inače…«, naglo je zastao i pogledao usamljenu
zgradu na drugoj obali.
»Dakle?« nestrpljivo sam upitao.
Glinka je skinuo šapku i poravnao tanku kosicu. »Tamo je nekakva… dakle, to
je mjesto sa strane, da se tako izrazim, gospodine, skrovito mjesto«, rekao je. »Na
drugoj obali. To je rupa u kojoj se pije, da tako kažem. Skitnice i slični se tamo sklo-
ne noću. A, da, tamo se i kriminalce vodi kad ih se prevozi.«
»Kad ih se prevozi?« pitao sam.
»U Sibir, gospodine. Ona se možda tamo malo zapijala sinoć. Tijelo je sasvim
lako moglo uz pomoć plime doplutati s one strane, a pogotovo kad je ovakav vjetar,
gospodine.«
»Hvala vam na mišljenju, Glinka«, rekao sam i dao mu otpust. Prošetao sam se
do ruba vode i pogledao mjesto preko ušća koje je Glinka spominjao. Nije se imalo
što ni vidjeti, tek lukobran, nasuti mol i zgrada ili dvije. Masivni oblaci pridonijeli su
da se čini kako nebo gnječi prizor kao impozantan olovni uteg.
»Gospodine!« pozvao me je Koch.
Okrenuo sam se i vidio ga da stoji kraj tijela. Morske trave bile su uklonjene s
nogu i konačno sam joj mogao vidjeti stopala. Bila su vitka, kosti su im bile ele-
gantne. I bila su bosa… Dva žandara užurbano su bacala čaklje u zamućenu vodu va-
deći velike snopove crnog vodenog korova na šljunčanu obalu, dok su ostali prebirali
po izvađenoj masi i bacali otpad dalje uz obalu, gdje se skupljala smrdljiva hrpa. Ra-
dili su metodično samo zato što se Koch nije odvajao od njih, povremeno im doba-
civši kakvu nabusitu naredbu i podsjećajući ih da tragaju za ženinim cipelama.
»Neka odnesu tijelo u onu ribarsku kolibu tamo preko, Koch«, naredio sam po-
kazujući stotinjak jardi niz plažu. »Izgleda napušteno. Nadajmo se da se nitko nije
sjetio krenuti u ribolov.«
»Danas nema takvih bojazni, gospodine«, odgovorio je ogledavajući se una-
okolo, »pogotovo ne uz toliko odori na plaži i ovakvo vrijeme.«
»Utoliko bolje«, progunđao sam i opet pogledao s druge strane estuarija dok je
Koch izdavao naređenja potrebna da prenesu tijelo.
Mokrim i promrznutim žandarima nije bilo stalo do posla koji su obavljali. Što
ih je bilo briga za Annu Rostovu. Bila je mrtva, bila je teška. To im je bilo više nego
dovoljno. Hodao sam za pogrebnom družinom, koja je posrtala i klizala se jer je šlju-
nak svako malo prevario čizmu dok su napredovali penjući se sve strmijom obalom i
noseći tijelo iz kojega je kapala voda. Onda je valjalo Annu spustiti pa obiti vrata
210
Michael Gregorio
prije nego što su ju mogli smjestiti na pod. Unutra je bilo mračno, zagušljivo, sve je
prožeo miris odavno uginule ribe. Ne pričekavši otpust, ali uz gunđanje kako je
smrad nesnošljiv, ljudi su počeli curiti van.
»Donesite svjetiljku«, dobacio sam za njima.
Koch je izišao i ponovio moju naredbu. Nitko, naravno, nije imao svjetiljku.
Nitko nije ni znao gdje bi je našao.
»Trči do kočije«, Koch je podviknuo. »Reci kočijašu da ti zapali kočijaški fe-
njer i donesi ga ovamo.«
Izišao sam pridružiti mu se i zajedno smo čekali svjetiljku u tišini.
»Ja ću čekati tu, Herr Stiffeniise, ako nemate ništa protiv. Ja… Pa, vidite, prvo
ono s onim tijelom neku večer. Jučer mladi Morik. Sinoć, Totzovi. To je meni više
nego dovoljno, gospodine. Gledat ću da vas tko ne bi uznemirivao«, rekao je. »Valja
pripaziti na ovu bandu, gospodine. Ima još i posla koji treba obaviti uz obalu, pa…«
»Vrlo dobro, naredniče«, rekao sam prekidajući ga. Prebrzo sam zaboravio da
on nije bio policajac, nego činovnik, nenaviknut na rad na ulici. »Takvi prizori nisu
nikome dobro činili.«
Glinka se vratio dašćući i boreći se za zrak i pružio mi kočijaški fenjer.
»Hvala«, rekao sam, okrenuo se i ušao u straćaru.
Stavio sam treperavo svjetlo na šljunčanu podlogu i kleknuo kraj tijela. Bilo je
to prvi put, primijetio sam, da sam bio nasamo s Annom Rostovom. Zatvorivši oči,
odmah sam se sjetio njezine kuće u Pillauu. U toj kolibici na obali mrak je bio ispu-
njen prodornim, nagrizajućim i nepoznatim mirisima, sve je bilo puno čudnih pred-
meta koje je voda izbacila na plažu, nalik onima koji su visjeli sa zidova njezine ku-
ćice. Bilo je to jedno od onih skrovitih mjesta u koje je vjerojatno često zalazila ba-
veći se poslom kojim se već bavila. Otvorio sam oči i pogledao dolje. Prožeo me je
drhtaj žaljenja i žalosti. Da nije bilo njezine srebrne kose, vjerujem da je nikada ne
bih ni prepoznao. Nekoć predivno lice bilo je natečeno i raskvašeno. Oštri zarezi i ti-
suće ogrebotina izbrazdali su njegove fine crte. Abrazivno djelovanje mora nasuprot
kamenitoj i šljunčanoj obali odnijelo je kožu s lica, nosa i čela. Bjelina lubanje bila
je tek malo svjetlija od prirodne bjeline njezine puti. Krabe Pregela temeljito su odra-
dile svoje oskvrnuće. Oči su nestale, ostale su tek dvije tamne, tmurne duplje. One
prodorne iskre više nikada neće prestrašiti časnika Lublinskog. Niti će mene izaziva-
ti, ni mene ni ijednog drugog muškarca neotpornog na njezina prešutna obećanja po-
žude i razbluda. Vodeno bilje zagrlilo ju je oko vrata i preko grudi, a slične niti iste
ljepljive tvari još su joj se držale nogu i bosih stopala. Maknuo sam morskog puža, a
onda i razmaknuo vlati koje su joj stiskale goli vrat. Tamne, zlokobne modrice nala-
211
zile su se s obiju strana vrata. Neko vrijeme sam proučavao te tragove, svjestan jedi-
no bubnjanja svog srca kad sam obratio pažnju na grudi i noge. Uzeo sam njezine
ruke u svoje kako bih pregledao nokte, izgrebane, rasječene i potrgane. Tada, kad mi
to nije mogla spočitnuti, držao sam te hladne ruke mnogo dulje nego sam trebao…
»Zadavljena je, gospodine.«
Koch mi je bio uz rame. Nisam ga čuo kad je ušao. A nisam ni očekivao da će
to učiniti.
»Reklo bi se da je tako«, rekao sam nježno ostavljajući ruku mrtve žene i usta-
jući. Razgibao sam ukočena koljena i pogledao je kako leži. »Okrenite je, Koch, mo-
lim vas.«
Oklijevao sam ponovno je dodirivati pred njim. S druge strane, to je bio jedini
izbor ako sam želio provjeriti podnožje njene lubanje. Taj važni detalj bio je neizbje-
žan. Koch je prionuo poslu, a ženino tijelo je šljapnulo, zanjihalo se i na kraju smiri-
lo.
»Evo ga, gospodine«, rekao je otresajući vodu s ruku.
Spustivši se ponovno na koljena, razmaknuo sam tešku kosu s njezinog ala-
bastrenog vrata i osjetio ljigavu hladnoću beživotnog tkiva. Prošao sam prstom
uzduž kvrgavih članaka kralježnice od lopatica pa sve do ruba kose. Nije bilo ni tra-
ga vražjoj kandži. »Tko god ju je ubio«, rekao sam, »nije onaj kojega mi tražimo.
Nikada nećemo znati ni je li ona isti onaj uljez iz vrta profesora Kanta ako ne…«
»Gospodine…«, čuo se glas s vrata.
Ušao je Glinka držeći u ispruženoj ruci cipelu. Ni čaša hladne vode pružena
čovjeku koji je upravo pješke prešao pustinju ne bi bila tako srdačno dočekana.
Željno sam poskočio i primio je objema rukama.
»Bila je niže niz obalu. I druga bi morala biti tu negdje.«
»Ovo je više nego dovoljno«, odgovorio sam mu, brzo je prevrćući i promatra-
jući. Bila je to lijeva. Moje srce koje je trenutak prije poletjelo, sada je tonulo kao
kamen. Potplat je bio iznošen, gladak kao kamenčić kojeg je neumorno more valjalo
i trošilo milijun godina. Nije bilo onog prepoznatljivog križa kojeg je časnik Lu-
blinsky nacrtao na poprištu prvog ubojstva.
»To nije bila ona«, rekao sam, a meni su rasli i razočaranje i zbunjenost.
»Mislite li da je mogla imati drugi par, gospodine?« Koch je sugerirao.
»Čisto sumnjam, naredniče.«
Ostali smo šutke gledati u cipelu pa u tijelo i naposljetku jedan u drugoga.
»Što dalje, Herr prokuratore?« pitao je ispod glasa, s puno poštovanja. Moja se
212
Michael Gregorio
istraga raspala i Koch je to znao.

Kratko sam razmišljao prije nego sam odgovorio.
»Hoću preko ušća u onu lučicu«, rekao sam. »Mogla je sinoć biti viđena tamo.«
»Ali gospodine!« prosvjedovao je Koch. »Smrt te žene nije bitna za našu istra-
gu, to je stvar za gradsku policiju…«
»Možete li nam naći čamac s veslima?« nisam se dao odgovoriti.
Kochove oči razrogačile su se kad je čuo.
»Viseći most je niže niz cestu. Možemo pješke do tamo i natrag za manje od
pola sata.«
Morao sam se nasmijati unatoč ozbiljnosti našeg posla. Odjednom mi je postalo
jasno koliko me je smirivao Kochov zdrav razum, kao da je poslan da bude sol
zemlje. Njegova prisutnost mi je bila potrebna, jer je njegov manjak mašte pružao
nužnu ravnotežu mojoj zapaljivoj naravi. Nikada se nije usuđivao pitati me zašto, tek
je htio znati kako. Iz tog mu razloga i nisam rekao zašto zaista želim prijeći na drugu
stranu estuarija. Išao sam zato da ščepam onoga koji ju je ubio i da ga vidim obješe-
nog.
Izišao sam do dovratka i pozvao žandare.
»Pokrijte je«, naredio sam im, no jedino što smo našli nakon preturanja po koli-
bi bile su neke prljave vreće i poderani komadi ribarskih mreža.
Okrenuo sam glavu dok su je iznosili, iako nisam pomaknuo ruku kad su njezi-
ne mokre kovrče prešle preko mojih prstiju. Koch i ja smo ih pratili van i gledali
vojnike kako tijelo stavljaju na trošna kolica koja smo pronašli iza šupe.
Je li Anna Rostova bila na putu naći svoj mir pod zemljom? Ili postati jedna od
onih utvara u koje vjeruje seoski puk, koje lebde između ovog i onog svijeta i za pu-
nog mjeseca hrane se krvlju živih?
Odbacio sam te djetinje sanjarije iz svoje glave.
»Jeste li spremni, Koch?«
Bez riječi je nabio šešir da mu ne odleti pod navalom urlajućeg vjetra i šibaju-
ćeg naleta susnježice pa krenuo žustrim korakom u smjeru visećeg mosta.
Morao sam potrčati da bih ga stigao.
213
24. poglavlje
Igramo se vatrom ulazeći ovamo, gospodine«, upozorio me narednik Koch držeći

ruku na vratima. Grubo tesana građa caklila se crnim sjajem, tu i tamo posuta mrlja-
ma soli kao da je neki devijant pokušao spaliti zgradu, a netko drugi ugasio plamen
morskom vodom. »Želite li da pozovemo kojeg vojnika?«
Nije baš da stojimo pred vratima pakla, zaključio sam u sebi dok smo stajali
pred niskim ulazom.
»Neće biti potrebno, naredniče«, rekao sam odvažno, ali mi je njegov način re-
zoniranja postajao sve bliži i bliži čim smo ušli. Morao sam zastati nekoliko trenuta-
ka da se oči priviknu na tamu i dim, a pluća su mi se zgrčila od smrada užeglih ne-
opranih ljudskih tijela koji je bio gust kao mlijeko. Glinka je počastio to mjesto
nazvavši ga krčmom. Bili smo u napuštenom skladištu u kojem je jedna poduzetnija
duša točila malo pivo i oštra pića dušama koje nisu imale boljeg utočišta.
Slatki miris slada upijen u prostor govorio je da se mjesto koristilo kao skla-
dište žitarica. Kameni zidovi sazidani su na golom kamenu keja, a pod od kamenih
kocaka s vremenom je upio blato i prljavštinu. Otvoreno ložište u sredini prostorije
ublažavalo je ciču zimu i puštalo dim ravno u zrak. Trebao je izlaziti kroz otvor u
krovu sa svjetlarnicima, ali tu bi gubio bitku, vraćao se dolje i stvorio zagušljiv oblak
oko prisutnih. Sve je bilo vlažno unatoč plamenu i rosilo se u potočićima. Usamljena
viseća svjetiljka davala je tek toliko svjetla da se može ući, jedva toliko da je moguće
izići, a ionako nitko prisutan nije pokazivao želju za odlaskom bilo kamo. Ugrubo bi
se reklo da je bilo četrdesetak duša izgubljenih u piću, razasutih po podu ili zgrblje-
nih uza zidove. Jedan krug ljudskih tjelesa bio je načinjen oko plamteće vatre. Tako
mnogo ljudi i tako blizu jedni drugima, a ipak jedva da je tko riječ prozborio. Tišina
je bila sumorna, teška, odbojna. Pogledi su nervozno strijeljali u našem pravcu, do-
voljno je bilo letimice nas pogledati i svatko bi dobio odgovor na pitanje koje nitko
nije izgovarao. Okrenuli bi pogled drugamo, ili u pivo ili u mučaljivo bdijenje kraj
razgorene vatre. U trenu su nas zaboravili.
»Ovamo, gospodine«, Koch mi je šapnuo na uho pokazujući glavom lijevi zid.
Kao vrapci na vrtnoj ogradi, osmero ljudi stisnulo se na jednoj klupi. Nisam primije-
tio lanac koji je povezivao njihove skočne zglobove, ali odala ga je lupa i zveket
kada smo im prišli. Svaki zatvorenik imao je sivu deku oko ramena. Jedan od njih je
vodio brigu o zavijenom batrljku. Desna mu je ruka bila odsječena, vjerojatno zbog
opetovane krađe. Glave su im bile oguljene do ćelavosti, osim jednog od njih koji je
nosio čudan krzneni kaput i kapu vjerojatno vlastite izrade, točnije neštavljeno krzno
214
Michael Gregorio
nabacano jedno na drugo i provizorno zašiveno. Na svakom kraju klupe sjedio je po

jedan vojnik u nečistoj bijeloj odori, s crveno-plavom kokardom na kapi i mušketom
uspravnom među nogama. Jedan je izgledao kao da spava, a glava mu je pala na
prsa.
»Oni se povlače ovuda još od jučer, gospodine. Brod iz Narve još nije pristao.
Postoji određena zabrinutost u vezi njegove sudbine.«
Prethodne večeri, u Rhunkenovu uredu, nehajno sam potpisao naredbu za de-
portaciju upravo te šarže kažnjenika. Najopasniji ljudi Prusije okupit će se u Narvi,
luci na finskoj obali Baltičkog mora. Usiljeni marš dug šest tisuća milja, skroz do
granice Mongolije i Mandžurije, planiran je čim se pojave znaci da led popušta.
Aleksandar Romanov je spustio cijenu pšenice koju izvozi u Prusiju u zamjenu za te
ljude. Jedne berlinske novine nazvale su to »Prodani u roblje« u svojem izvješću o
kontroverznom sporazumu, dodavši da njihov novi vlasnik jedva čeka izvući što više
iz tog sporazuma. »U rudnicima srebra u Nerčinsku ima neograničenog posla za lije-
ne ruke«, novi je car navodno rekao uz osmijeh, naslijedivši ugovorna prava od oca
kojega je dao ubiti.
»Moramo naći vlasnika«, rekao sam.
»Sumnjam da postoji«, rekao je Koch. »To što prodaju, to je kontrabanda.
Žestoko piće je jedini lijek za studen Pillaua. Samo nebo zna što će ti vragovi učiniti
kada dođu u Sibir!«
»Slažem se«, rekao sam razmišljajući bih li mogao potkupiti nekoga od stražara
ili zatvorenika da zadobijem njihovo povjerenje i razvežem im jezike. Novac koji
sam imao u novčarki bio je dovoljan za bačvicu džina koja bi izliječila svaku, pa i
najjaču groznicu.
Ipak, nisam prešao ni dva koraka prema klupi kada je onaj dalji stražar skočio,
uperivši mušketu u mene, i zapeo kokot. Njegov ga je parnjak pratio jednim okom ši-
rom otvorenim od iznenađenja, a drugim poluzatvorenim od lijenog kapka. Mušketa
se zaustavila na palac od mog srca.
»Ni makac!« povikao je, a kapak mu se trzao. »Još korak i mrtav si.«
Podigao sam ruke u znak predaje.
»Ja sam kraljevski magistrat istražitelj«, rekao sam tiho, pokušavajući barem
glasom postići dojam digniteta kada mi je već položaj bio apsurdan. »Mrtva žena je
nađena u rijeci. Želim doznati jeste li je vi ili vaši zatvorenici vidjeli prošle noći.«
Vojnik lijenoga oka mrvicu je spustio pušku, ne ugrožavajući više srce nego
prijeteći da će mi napraviti veliku rupu u trbuhu. Bio je gadan tip iskrivljene vilice,
čudovišna pojava kakve sam viđao u šumama u okolici Magdeburga, ondje gdje je
215
seljacima bilo dopušteno sklapati brak s bliskim srodnicima. Onaj drugi, visoki i
mršavi čovjek s kaplarskim oznakama na rukavu podigao je svoju mušketu na rame i
nišanio preko mušice Kochu u lice.
»A koji si ti?« pitao je podrugljivo.
»Prokuratorov pomoćnik«, odgovorio je narednik. Polako je podigao kažiprst
kao da je pištolj i uperio ga u stražara. »Ometate gospodina Stiffeniisa u obavljanju
njegovih dužnosti!«
Oprezno su spustili muškete.
»Jeste li vidjeli sinoć kakvu ženu ovdje?« uporan je bio Koch.
»Bilo je mnogo ljudi«, počeo je Magdeburžanin bojažljivo. »Hladnoća je prodi-
rala do kosti…«
»Je li bilo kakvih žena?« puknuo sam.
»Nije vam ovo kapelica, gospodine«, rekao je oslanjajući kundak na zemlju i
zamišljeno se češkajući po bradi. »Trudimo se mi držati ih po strani, ali noć je duga.
Najbolje bi bilo za sve da ih se čim prije ukrca. Ako ih budemo ovdje još dugo drža-
li, bit će problema…«
»Zanima me albino žena«, rekao sam evidentno ignorirajući njegove lamentaci-
je. »Bijela kosa, bijela koža, oči prozirne kao…«
Preneraženo su se pogledali.
»Je li bila sama?« pitao sam.
»To… pa, nekoliko sati nakon što smo mi došli, došla je i ta žena ovamo. Pro-
bila se do vatre. Tresla se kao da će se raspasti, bogami. Bez kaputa, samo u halji-
ni…«
Stražari su se opet pogledali, pokušavajući odmjeriti što bi mogli priznati, a što
prešutjeti.
»Ne zanima me koliko ste revni pri obnašanju svojih dužnosti«, energično sam
im odrezao, »samo želim znati s kime je bila ta žena i ništa više.«
»U roku jednog sata, general Katowice imat će na stolu vaša imena«, Koch je
zaprijetio. »Stoga govorite!«
»Tako ti i treba!« dobacio je podrugljivo jedan od zatvorenika.
»I?« rekao sam kaplaru.
»Bila je sama«, priznao je. »S tom svojom bojom stršala je ovdje kao papiga.
Čim ju je rulja vidjela, odmah je krenulo zviždanje.«
»Jesu li je poznavali?« pitao sam osjećajući kako mi nadanja rastu.
216
Michael Gregorio
Vojnik je odmahnuo glavom. »Ne vjerujem. Crvena haljina potaknula ih je da

se stanu razmetati, svejedno. Nisu vidjeli žensko mjesecima. Sve okorjeli robijaši. A
ona nije od izbirljivih, ako me shvaćate što hoću reć?«
Nije bilo teško zamisliti prizor. Anna Rostova bila je jedina svjetla pojava u
tami tog ćumeza. Pogled na nju zacijelo je zagrijao srca i probudio nadanja svakog
muškarca u prostoriji, uključujući dvojicu stražara.
»Jeste li razgovarali s njom?«
Obojica su snažno zanijekali odmahivanjem glavama.
»A zatvorenici?«
Opet su se pogledali, ali pokušavajući to učiniti kriomice.
»Naći ćete se okovani na brodu koji ovu rulju vodi tamo gdje joj je mjesto«,
zaprijetio sam im i primaknuo se jedan korak.
»Sama je htjela na brod«, promucao je Magdeburžanin. »Kad nitko ne bude
gledao. Kao slijepa putnica, tako je sama rekla.«
Spustio je pogled prema tlu.
»Je li ponudila da plati?« pitao sam. Nisam morao čak ni nagađati kakvu bi va-
lutu Anna Rostova mogla ponuditi u zamjenu za pomoć pri bijegu iz Königsberga.
»Rekao sam vam, gospodine, a rekao sam i njoj. Broda nije bilo. Nismo znali
koliko bi se dugo mogli zadržavati. Onaj, nije da sam ja sad mogao nešto kao obeća-
vati…«
»Iskoristili ste je, zar ne?« pokušao sam kontrolirati bijes koji mi se skupljao.
»Nitko je nije tjerao«, prigovorio je onaj iz Magdeburga. »Bila je odlučna,
gospodine. Već je bila na brodu. Odradila je vožnju, tako je govorila. Prijevozninu.
Nije bilo zabune oko toga što…«
Iza nas je podivljala graja urlika i vike. Vojnici su instinktivno podigli oružje i
uperili ga u gomilicu ljudi koji su kleknuli u uski krug oko dva velika siva štakora,
zaboravivši na lomaču iza njihovih leđa. Glodavci su bili blijedosivi i veliki kao
mačke, zubi su im bili zakrivljeni ne mnogo drugačije od orijaških pantagana koje
sam viđao kako u tisućama mile duž uličica i vodenih prolaza smrdljive kanalizacije
koju su zvali Venecija. Ti su se štakori borili za svoje živote, trgajući i komadajući
jedan drugoga i izazivajući svakim novim uspješnim napadom sve glasnije krikove
promatrača. Borba je završila prije nego je i počela. Neki je čovjek podigao gubitni-
ka za rep i pokazao ga mnoštvu. Zafijukao je njime oko svoje glave u velikom luku
štrcajući krv po prisutnima i time izazvao određen broj psovki i protesta prije nego je
konačno ispustio životinju iz ruke. Poletjela je preko sobe i razbila se o kameni zid
217
uz oduran zvuk i oblačić krvi.

Dok je novac mijenjao vlasnike, buka se pojačala trijumfalnim pokličima koji
su parali uho. Izbila je i žustra kavga, a jedan čovjek dotrčao je do klupe gdje su sje-
dili zatvorenici i dao nešto kovanica čovjeku kojega sam ranije bio primijetio, onome
koji je nosio neobičnu krznenu odjeću.
»Tko je to?« pitao sam.
»Helmut Schuppe, gospodine«, kaplar se udostojao odgovoriti i to još uz kiseli
smiješak. »Kao stvoren za Sibir. A da mu nije toga, bio bi sretan svat. Pola noći pro-
veo je kladeći se, a i dobivao je. On je razgovarao s njom, iako je razgovor malo ču-
dan način da se nazove ono što je taj radio…«
Glas mu je zamro.
»Njegov je zločin?…« pitao sam dok sam promatrao zatvorenika kako ispod
košulje izvlači kesu za novac i stavlja dobitak u nju. Iako niži rastom, Helmut Sc-
huppe bio je težak kao konj i izgledao je sasvim sposoban obraniti se u slučaju da ga
bilo tko želi orobiti.
Kaplar je iz džepa izvadio nečist komad papira. »Tu smo«, rekao je i teškom
mukom pročitao ostatak. »Ubio brata. Hladnokrvno. Onda mu pojeo jetru. Sirovu.«
Tu smo, mislio sam, to je dakle onaj monstrum o kojem sam čitao prethodne
večeri.
»Oslobodite ga okova«, naredio sam dok se istodobno iza naših leđa ponovno
dizala graja. Nađeno je još štakora i počela je nova žestoka rasprava na temu njiho-
vih borilačkih sposobnosti. Okrenuo sam im leđa nevoljan to gledati, iako mi uši
nisu mogle ne čuti cviljenje i cičanje životinja dok su ih njihovi patroni držali jednog
nasuprot drugome i izazivali svoje suparnike.
»Da ga oslobodim, gospodine?« pitao je tupavo kaplar.
»Čuli ste me«, rekao sam.
Pogurio se nad klupu i kleknuo na jedno koljeno pa izvadio ključ iz džepa i po-
čeo otključavati karike. Minutu kasnije Helmut Schuppe bio je slobodan, ali ne i
oslobođen. Magdeburger je stajao iza njega i gurkao ga pomoću cijevi muškete pre-
ma meni. Schuppe nije dosezao moju visinu, a krzneni kaput činio ga je debljim
nego je bio. S obzirom na njegove visoke jagodične kosti, oči koje su izgledale kao
uski procjepi, velik nos i tanke, senzualne usnice, rekao bih za njega da je Lap, una-
toč njegovu imenu. Živa igra plamenova na njegovu licu je oživljavala još svježe
opekline u obliku velikog slova »M«.
»Niste loše zaradili na tim životinjicama«, počeo sam u prijateljskom tonu.
Koch je stajao tik uz mene, a iako su se vojnici povukli korak ili dva, svejedno su
218
Michael Gregorio
držali puške na gotovs.

»Zanima vas na kojeg biste se kladili, zar ne?« odgovorio mi je s laganim na-
zalnim tonom. U glasu nije bilo arktičkih iskrivljavanja i njemački mu je bio prilično
točan. »Poznajem ja te beštijice«, rekao je uz takav grohot, da su mu se zanjihale ne-
zašivene kožice krzna.
»Bez daljnjeg«, složio sam se. »Ali, recite mi o toj ženi.«
Schuppe je zaškiljio i promatrao mi lice. »Kakvoj ženi?«
»Anni Rostovoj«, odgovorio sam.
»A, onoj ženi«, nasmijao se, a onda prasnuo u novi grohot. »Kada je čovjek
osuđen, ne odbija ni jedno zadovoljstvo. Ne može ništa ponijeti sa sobom. Samo no-
vac, gospodine. Novac kupi kapljicu, toplu dekicu. Nema puno više. Zalogaj. Žene…
Za svoj novac sam sinoć dobro prošao. Grog, oklada, toplo tijelo koje se privilo uz
moje.«
»Samo dajte, pričajte mi još o tom toplom tijelu«, rekao sam ležerno koliko
sam uspio jer me je to skupo stajalo. Pomisao na Annu Rostovu kako u najtamnijem
kutu neke tamne rupčage bestijalno kopulira s čovjekom koji je ne samo ubio već i
pojeo svog brata, doslovce mi je oduzela dah.
»Što vam je rekla?« ustrajao sam.
Tvrdi smijeh koji je provalio iz njegovih grudi izazvao. »Među stegnima su im
tople usne koje baš i ne kažu mnogo.«
»Prije vašeg odlaska na sjever, Helmute Schuppe, još mogu odlučiti da vas se
izbičuje na mrtvo ime«, rekao sam hladnokrvno. »Ili gore, otkrijem li da ste imali
zasluga za njezinu smrt.«
Prijetnja na njega nije djelovala, što sam ubrzo spoznao. No ono što sam rekao
postiglo je pravo malo čudo. Bacio sam kamenčić u jezero, a valići su mi rekli što
inače nikada ne bih vjerovao. Helmut Schuppe, bratoubojica i kanibal, bio je dirnut
viješću o smrti Anne Rostove.
»Mrtva, gospodine?« prošaptao je nježnim, djetinjim glasom.
»Zadavljena«, odvratio sam.
»Vidio sam njenog ubojicu, gospodine«, šapnuo je, gledajući me u oči.
Zastao mi je dah. »Možete li ga opisati?«
Schuppe je odmahnuo glavom i skrenuo pogled. »Sjena, gospodine. Sjena ju je
odnijela odavde. Prepoznajem zlo kada ga vidim. Štakori su umuknuli kada je ušao.«
»Pazite se!« ljutito sam prosiktao. »Jasnije, molim!«
Prodorno me je promatrao nekoliko trenutaka. »Taj ju je čovjek gonio kao glad-
219
ni vuk. Ona je znala kamo mi moramo, gospodine. Htjela je, bogami, i ona s nama.
Zato je i probala s ovom dvojicom.«
Pogledao je vojnike, strijeljajući ih pogledom.
»Eno, tamo«, Schuppe je pokazao kutak najdalji i od vatre i lanterne, a zatim je
pljunuo vojnike, i dalje zureći u njih.
»Dao bih ruku i nogu da mi je jetre ovih svinja staviti u zube! E, a oni imaju
puške, a ja bih živio. Nećete me se u Rusiji riješiti, sinovi kurvini!« pun mržnje za-
urlao je na njih. »Vratit ću se da vam se najedem toplih iznutrica!«
Šest tisuća milja pješke, kroz negostoljubivu zemlju. Zločinci će biti sretni da
dođu do tamo, a kamoli da se još i vrate.
»Dakle, obratila se zatvorenicima«, rekao sam hrapavim, tihim glasom.
»Jedan, možda dvojica su se okušali«, rekao je ponosno, »ali ja imam novce, o,
da. Dao sam joj Geld i ona mi je došla jako blizu. Ovima sam obećao da ću im
napraviti krznene kapute prije nego dođemo u Narvu. Tako da kažem, da budu tihi.
Na brodu ima štakora. Krzno bolje grije od sjećanja na kurvu.«
Osjetio sam navalu zbunjujuće zahvalnosti prema tom grubijanu. Za razliku od
vojnika, njegovo srce nije bilo imuno na čarobnu zavodljivost ljepote.
»Rekoste da se bojala. Čega? Koga?«
Schuppe je odmahnuo glavom. »Ljudi umiru po Königsbergu, to je sve što je
rekla«, fiksirao me je ponovno. »Što je time mislila, gospodine? Neka pošast je u
gradu?«
Zanemario sam pitanje. »Što se dogodilo među vama?«
Schuppe je napuhao obraze i počešao se po nosu. »Sibir, rekao sam joj. Zabora-
vi, žene ondje ne mogu preživjeti!«
U tom je imao potpuno pravo. Godine 1801. potpisan je ugovor s Pavlom Ro-
manovim i dvije su žene deportirane s prvom pošiljkom. Jedna je bila prostitutka, a
druga bijednica koja je pobila muža i djecu. Sjećam se izvješća koja su izišla odmah
u svim novinama i koji je nastao skandal. Ostali zatvorenici su ih opetovano i
uzastopno silovali, a hladnoća ih je ubila prije nego su stigle do cilja. Državni mi-
nistar von Arnim je izdao cirkularno pismo kojim je ispravio prethodno time što je
svim magistratima i ravnateljima zatvora zabranio deportaciju žena. Arnim je inzisti-
rao da se smiju poslati samo zdravi i snažni muškarci, jer car nije prihvaćao simu-
lante u svojim radnim kolonijama. Ironija je bila u tome što je rigidnost Romanovih
učinila više za pruski kazneni sustav nego što bi to bila u stanju bilo koja prosvi-
jetljena diskusija o prirodi zločina i kazne.
220
Michael Gregorio
»Ona je bila ondje«, dodao je. »Sibir, pa natrag!«

»Deportirana?« upitao sam.
Schuppe je potvrdno kimnuo glavom. »›Pogledaj mi kožu i kosu,‹ rekla mi je.
›Što misliš, gdje sam se mogla pretvoriti u led?‹«
Na tren se utišao. »Živim od lova na životinje, gospodine. Prodam ja njiove
kože i jedem im meso. Krtice ljeti, štakori zimi. Samo nebo zna koliko sam pruskih
gradova oslobodio napasti! Napravit ću si tople čarape da me prenesu kroz snijeg.
Vratit ću se!« povikao je okrenuvši se prema vojnicima. »Snježno bijel ko ona, ali ću
se vratiti da vas dohvatim, kopiladi jedna!«
Vratiti se iz Nerčinska? Samo bi se duh mogao vratiti. Duh, a možda i čigra
koja bi jednostavno preletjela preko snijega i leda, preskočila posebno divlje vukove
kakvi žive u prostranstvima tundre i gladne polarne medvjede, i na kraju ledenu
pustinju stepe. Nitko se ne vraća iz Nerčinska. Čovjek deportiran onamo mrtav je
prije nego zakorači preko granice. Opet mi je pao na pamet onaj novinski izvještaj:
… temperature od 55 ispod ništice, 5250 milja od Sankt Petersburga, 480 milja

sjeverno od Kineskog zida, 100 milja zapadno od Pacifika, udaljeno ne samo
sa stajališta Zapadne Europe, nego udaljeno i od trgovačkih putova između Ru-
sije i Kine. Stepske pustopoljine i gole planine koje sežu do u nezamislive ne-
doglede, naseljene samo lutajućim hordama tatarskih divljaka.
Berlinski službeni bilten zvučao je prilično zlurado.

Je li to bila zadnja uloga Anne Rostove? Rekla je besramnu laž i ovome čovje-
ku ulila nadu. Molio sam se za njezinu dušu, zbog te prijevare, ako ni zbog čega dru-
goga.
»Ostavila vas je, Schuppe«, rekao sam bezizražajno. »Kako to?«
»Zaspao sam kad je prestalo klađenje na štakore. Imao sam dosta. Odjednom
sam skočio iza sna i vidio je kraj vrata. U lancima s ovima, nisam mogao ništa nego
vikati za njim. Ona je bacila pogled i nestali su. Odvukao ju je za kosu…«
»Čovjek, rekli ste?«
»U velikom crnom ogrtaču i s nabijenim šeširom. Nestali su dok si trepnuo.«
»Hvala vam, Schuppe«, započeo sam pokazujući glavom stražarima da ga vrate
na klupu i u lance.
»Znate što sam učinio, je l' znate, gospodine?« prekinuo je užurbano mi do-
šaptavajući i nagnuvši se što više k meni.
Bez riječi sam kimnuo i povukao se od njega.
221
»Ubio sam brata«, rekao je gledajući me u oči.

»Zašto?«
Slegnuo je ramenima. »Tražio sam sklonište, vojnici su me tražili. Rekao mi je
da se izgubim, priprijetio mi sjekirom. Uzeo sam je i vratio mu oštrom stranom.«
Izrekao je to svjedočanstvo sa sudbonosnom jednostavnosti. Brat. Potreba za
skloništem. Sjekira. Kao da se ništa drugo nije moglo učiniti.
Jesam li i ja bio kadar za to? Jesam li mogao dati sličan jednostavan popis ono-
ga što se dogodilo između Stefana i mene? Sudbina ovog čovjeka jest smrt u Sibiru,
a ja po Königsbergu lovim nepoznatog ubojicu u društvu Immanuela Kanta…
»Jeo sam ljudsko meso«, upao mi je u misli. »Ovisno o okolnostima opet ću to
učiniti.«
»O kakvim okolnostima govorite?« upitao sam znatiželjno.
»Rat. Glad. Dugi marš. Čekajte da Bonaparte dođe ovamo, gospodine, pa ćete
vidjeti koliko će duša završiti u kazanu. Kad je čovjek očajan…«
Prisjetio sam se prizora kojem sam prisustvovao na putu za Königsberg kada je
banda pljačkaša raščerečila seljakova konja da dođe do mesa.
»Ja ću pojesti sve živo na putu preko Arktika ako mi vi ne pomognete…«
»Pomognem vam, Schuppe?« pitao sam. »Za ime Božje, kako bih vam ja mo-
gao pomoći?«
Prišao mi je tako blizu da je jedan od vojnika povikao i zabio cijev muškete u
njegovu kralježnicu.
»Čovjek u krznu može umrijeti od gladi«, prošištao je zvučno cokćući zubima
kao da žvače nešto žilavo, ali ukusno. »Poštedite ove jadnike mojih očnjaka, gospo-
dine.«
Gledali smo se nekoliko sekundi, a tada je podigao pred moje oči ruku i u njoj
komadić olovke.
»Duple porcije«, rekao je s neodoljivim smiješkom.
»Okujte ovog zatvorenika«, naredio sam vojnicima uzimajući olovku i okre-
nuvši se prema slabašnom svjetlu vatre, »i dajte mi taj vaš popis.«
Čuo sam iza leđa kako je škljocnula bravica i znao sam da je to Schuppe po-
novno okovan, a zatim sam uz ime zadnjeg čovjeka koji je pokazao sažaljenje prema
Anni Rostovoj, osuđenog za ubojstvo brata i što mu je pojeo jetru, kojemu je usija-
nim željezom i velikim slovima na lice napisano »Ubojica«, dopisao »pripada mu
dvostruka porcija«.
Okrenuo sam se Kochu. »Uzmite imena stražara, naredniče. Kaznit ću ih za ne-
222
Michael Gregorio
izvršavanje dužnosti. Zato što su iskoristili ženu lažnim obećanjem da će joj omogu-
ćiti put u Sibir.«
»I oni bi sami mogli završiti u lancima«, Koch me je podsjetio. »Mogao bi ih
čekati dug, hladan marš.«
Okrenuo sam se i odšetao k izlazu. Nisam imao suosjećanja prema životinjama
koje su utažile požudu na štetu nejake žene, a onda propustili pružiti joj zaštitu od
čovjeka koji ju je ubio. Vani je smrdio estuarij, vlažno i ružno.
»Što ćemo sada, Herr prokuratore?« pitao je Koch zabrinutim glasom.
»Imate li njihova imena?« odgovorio sam.
»Da, gospodine.«
»Odlično. Pođimo natrag u grad. U stacionar«, rekao sam. »Lublinsky je imao
motiv da je ubije. Je li imao i priliku?«
Koch je šutio i pomislio sam da se duri, da se usudio osuđivati moje odluke, ali
nisam bio ni blizu istine. Bio je profesionalac. Nakon što je zatvorio vrata one pakle-
ne jazbine, već je mislio na budućnost.
»Uz vaše dopuštenje, gospodine«, rekao je, »neću poći s vama.«
»Nećete? Što sad smjerate, Koch?«
»Razmišljao sam o svojoj ženi, Herr Stiffeniise«, odgovorio je s takvom tanko-
ćutnom melankolijom u glasu, da se nisam usudio pogledati mu u svjetlucave oči.
»O vašoj ženi«, odvratio sam zapanjeno. »Rekli ste mi da živite sami.«
»Merete je umrla kada nas je poharala zadnja epidemija tifusa«, nastavio je du-
bokim glasom, očito još uvijek trpeći veliku bol zbog gubitka. »Bila je vezilja,
gospodine i razmišljao sam o onim iglama koje je koristila. Uvijek sam znao što joj
treba kupiti za imendan ili o Nikolinju. Sinoć, gospodine, kada ste otkrili sredstvo,
nisam mogao ne misliti na Merete. Kada bih samo našao čovjeka koji je prodavao te
igle, mislio sam, možda bi se on prisjetio kome je sve prodavao u prošlosti. Tu bismo
mogli naći neki trag, zar ne?«
»Ako domaćicama često trebaju takvi predmeti, mogla bi ih biti sva sila u
Königsbergu!« prigovorio sam, ali narednik Koch nije popuštao.
»Merete je spominjala čovjeka od te sorte«, nastavio je uvjereno. »Gospodina
koji je mogao nabaviti što god bi vam moglo ustrebati. Kada bih mu ušao u trag,
gospodine, mogao bi nam nešto reći o takvim iglama i ljudima koji su ih kupovali.
To nisu obične igle, kakve je koristila moja žena.«
Poslovica koja spominje plast sijena prirodno je pala na pamet, ali nisam želio
podrivati Kochov entuzijazam.
223
»U stacionaru vam nisam potreban, gospodine«, nastavio je. »Možda nađem

tog čovjeka. Nema mnogo trgovina šivaćim priborom u Königsbergu.«
»To je dobra zamisao«, ohrabrio sam ga unatoč vlastitim slabim nadama u
uspjeh.
Time je i odlučeno. Koch me trebao otpratiti do grada i ondje bi nam se putovi
razdvojili. Dok smo stajali na udarima slanog vjetra, na nepromočivoj površini ogrta-
ča koji sam dobio od profesora Kanta stvarali su se potočići tekućine. Otresao sam ih
dok smo se ukrcavali u kočiju. Istodobno nisam mogao ne primijetiti da je naredni-
kova jakna natopljena vodom.
»Izgledate kao mokra krpa«, rekao sam vedro. »Uzmite ovaj ogrtač. Morat ćete
hodati gradom, a ja ću imati kočiju.«
»No, pa uistinu nema potrebe, gospodine«, neuvjerljivo je prosvjedovao.
Smaknuo sam ogrtač s ramena i pružio mu ga.
»Upravo tako, Koch. Moj nedostatak potrebe veći je od vašega«, rekao sam,
odmotao svoj vuneni ogrtač i zamotao se u njega.
Nakon što je na putu do središta prošla neki neodređen broj drvenih mostova,
kočija je stala. Koch je sišao i odlučno otišao u sumrak. Odjeven u Kantov nepromo-
čivi ogrtač, izgledao je kao da sam to ja sam u napetoj potjeri za ubojicom. Morao
sam se nasmiješiti, iako će proći još mnogo dana prije nego što se opet budem imao
razloga smijati.
224
Michael Gregorio
25. poglavlje
Anton Theodor Lublinsky«, živahno je kimnuo pukovnik Franzich. »Izgubio je lije-

vo oko, naravno. Tu nije bilo spasa, Herr prokuratore. Nastupilo je truljenje. Mogao
je i drugo izgubiti. No, dajte sjednite.«
Čim sam se predstavio, poveo me uz tri stube u svoju sobu čiji je jedan zid
izgledao kao nedavno sagrađen. Za razliku od bilo kojeg drugog zida koji sam vidio
u tvrđavi Königsberga, ovaj je bio skroz popunjen staklenim pločama.
»Daleko je lakše držati štićenike na oku«, rekao je pukovnik Franzich u profe-
sorskoj maniri pokazujući rukom prema odjelu. »Dovoljno je ustati. Kao skiper na
mostu.«
»Ingeniozno«, odgovorio sam s pohvalnim osmijehom.
»Oni, naravno, ne smiju ustati. Osudili smo ih na krevet.« Šalio se, ali osmijeh
mu je bio pomalo umoran. »Ne mogu nas vidjeti. Sve što mogu vidjeti jest ovaj zid
iza mojih leđa.«
»Pa zaista«, odgovorio sam.
»Zid plača, kako ga ja zovem. Pozivam se na Bibliju, shvaćate?« odgovorio mi
je onim istim umornim osmijehom.
S mjesta na kojem sam ja sjedio, leđima okrenut staklenom čudu, bio sam pri-
moran gledati upravo taj zid o kojemu je govorio. Više puta sam se pitao je li niz
predmeta tako pomno ovješenih o zid plača mogao uvjeriti bilo kojeg bolesnika da
svoju sudbinu povjeri pukovniku Franzichu. Taj je zid nepogrešivo istiskivao svaku
nadu iz čovjeka koji je umirao ili bio u opasnosti da izgubi ud zahvaljujući nekoj
ozljedi koju je pretrpio.
»Jesu li figure voštane?« pitao sam.
»Svakako«, odgovorio je. »Većina stradalih još su živi i… pa, donekle i zdravi,
moglo bi se reći. U proteklom je desetljeću vojna kirurgija napredovala koracima od
sedam milja. Prije nego su ti pacijenti smjeli napustiti stacionar, naredio sam da se
načine odljevi njihovih ozljeda. Stručnome oku su mogućnosti rekonstrukcije… pa,
vidite i sami.«
Njegov smiješak je trebao biti utješan, ali me uznemirujuće podsjećao na smije-
šak Gerte Totz. Izlošci poredani na zid bili su krajnje morbidni. Odljevi u vosku
šaka, ruku i nogu otrgnutih i upravo razvaljenih granatama, ili odsječenih bajunetom
ili sabljom. Ali najgore od svega bila su lica. Visjela su u gornjem redu kao niz sa-
blasnih posmrtnih maski. Lica ljudi dovoljno zlosretnih da prežive okrutna i razorna
225
sakaćenja topovskih kugla i teške ratne mašinerije uopće.

Pukovnik Franzich mirno je sjedio pred monstruoznim uspomenama na svoje
radove u operacijskoj sali kao vlasnik muzeja voštanih figura koji prodaje karte
posjetiteljima svojeg šatora strave. Plamen upaljene uljanice s njegova stola zanjihao
se i zatreperio i nisam se mogao ne sjetiti jedne ljetne večeri od prije desetljeća kada
smo otac i ja posjetili lovačku kuću njegova starijeg brata Edgarda Stiffeniisa,
smještenu u brdima iznad Spandaua. Dok su noćni leptiri i kukci ludo nalijetali na
plamene svijeće i umirali u neprekidnom lancu bljeskova i pucketanja, ujak Edgard
prepričavao je lovačke avanture koje su za posljedicu imale zbirku prepariranih,
obješenih glava medvjeda i veprova koje su ukrašavale zidove te drvenjare. Ovo je
bilo daleko, daleko gore. Lica ovjekovječena na Franzichovu zidu plača izgledala su
kao da vječno proživljavaju agoniju mučenja živaca i rastezanja kože. Dojam koji su
ti likovi ostavljali na mene nije nimalo olakšan pogledom na mrlje na njegovoj sivoj
radnoj pregači, koje su bez ikakve sumnje bile mrlje od krvi.
Jedno lice posebno je zarobilo moju nevoljnu pažnju. Nisam znao je li teže
odvratiti pogled ili gledati. Čovjek je ostao bez vilice. Gornji su mu zubi visjeli ogo-
ljeli, otkriveni i razbijeni nad nezamislivom prazninom, a jezik mu je bio gola, uvije-
na purpurna zmija koja traži utočište, skrovište i upire u mjesto gdje su nekada bile
usne. Vidljivi dijelovi vrata i grla jadnog čovjeka bili su živo obojeni, brutalni kale-
idoskop indigo, crvene i žute kao masno tkivo. Kako se svjetlost svijeće pomicala i
njihala, mišići, tetive i membrane su pulsirale i micale se u svoj živosti vječne patnje.
»Vi ste potpisali smrtovnicu Rudolpha Alepha Kopke, ako se ne varam?«
»Kopka?« pukovnik je upitao oprezno, kao da nikada nije čuo to ime. »De-
zerter. Umro je prije šest mjeseci od frakture larynxa.« Pukovnik Franzich bubnjao je
prstima po rubu svog stola. »Morat ću provjeriti u papirima«, rekao je.
»Nećete ondje bogzna što naći«, odgovorio sam. »Ja sam već tražio.«
»Pa, onda?« slegnuo je ramenima, »što vam još mogu reći?«
Mnogo toga, pomislio sam u sebi.
»Razgovarajmo o Lublinskome«, rekao sam umjesto toga.
»Kakvo lice!« uzviknuo je kirurg s poskočivši od oduševljenja.
»Čim mu se to oko osuši, dat ću napraviti odljevak. Kakva opaka razorenost!
Boginje, pa usna, a sad i oko. Moji studenti na sveučilištu…«
»Je li mu život u opasnosti?« pitao sam.
»Ni govora!« energično je odgovorio. »Ne, ne, taj je čovjek jak kao lav. Odbio
je da ga zavežemo. Možete li zamisliti? Odbio je vađenje gnoja hiruda crvima!
›Samo vi dajte‹, rekao mi je. ›Samo mi javite kada budete gotovi.‹ Čovjek bi rekao
226
Michael Gregorio
da je imao nekog važnijeg posla nego spašavati vlastiti život. Možete li to povjerova-
ti?«
»Mogu li ga vidjeti?« pitao sam. Prilično sam dobro nagađao kakve je to važni-
je poslove Lublinsky mogao imati.
»Naravno, gospodine«, odgovorio je pukovnik Franzich. »No imajte na umu da
je čovjek preživio strašnu ozljedu, ali ipak izgleda da se nosi s time. Koliko ja sada
mogu zaključiti, njemu gubitak oka ne znači baš ništa. Ne, ne«, nastavio je udarajući
se kažiprstom po glavi, »njegovi su problemi ovdje gore. Može nasrnuti na vas. Ho-
ćemo li?«
Pukovnik me poveo dolje na odjel.
»Eno ga«, rekao je pokazujući mi skroz drugi kraj prolaza među krevetima.
Bilo je možda čak i četrdeset ili pedeset kreveta poredanih s dviju strana
bolničkog odjela, ali samo je još jedan pacijent dijelio odjel s Lublinskim. Taj je pa-
cijent smješten na krevet tik do vrata, dok je Anton Lublinsky smješten u dija-
metralno suprotan kut kao da je pukovnik Franzich odlučio da su oni rijetke i opasne
divlje životinje koje treba držati razdvojeno.
»Ima li načina na koji mogu izići iz ove sobe?« pitao sam.
Pukovnik Franzich zbunjeno me je pogledao. »Ne dok se potpuno ne oporavi i
ne bude sposoban za službu«, odgovorio je.
»Nisam tako mislio«, prekinuo sam ga. »Je li im dopušten slobodan ulazak i
izlazak s odjela dok su tu na liječenju?«
»Ovo nije zatvor, Herr prokuratore! Pogledajte ih samo! Mislite li da bi itko od
njih mogao izići odavde bez tuđe pomoći? Ovome ovdje je noga amputirana ispod
koljena, a momak kojega vi tražite nepomično je sjedio i to bez trunke hrane otkako
su ga jučer doveli.« Kimnuo sam, iako nisam bio baš uvjeren.
»Pazite kako razgovarate s njim«, pukovnik Franzich mi je naglasio. »Rijetko
sam vidio osobu koja je toliko muklo depresivna.«
»Par riječi, tek«, brzo sam promrmljao hodajući na drugi kraj sobe.
Lublinsky je sjedio okrenut velikom prozoru, iako se nije činilo da vidi svijet u
koji je uperio oko. Možda je gledao samoga sebe u odrazu. Kako je bio čvrsto omo-
tan velikim crnim hubertusom i s onom njegovom glavom obrijanom i zamotanom,
koja je virila iz visokog ovratnika njegove odore, prizor je odisao očajem i tugom, a
on sam je djelovao smanjen u svojoj ljudskosti. Stoga sam oklijevao nekoliko trenu-
taka prije no što sam mu se obratio.
»Eto, Lublinsky, srećemo se opet«, rekao sam.
227
Nije se pomakao. Nije se ni okrenuo niti je ustuknuo, iako je sigurno prepoznao

moj glas.
»Nisam očekivao da ću vas opet sresti«, procijedio je nakon nekog vremena.
Bilo je nečeg bezizražajnog, ravnodušnog u njegovom ponašanju pa sam u prvi
čas pomislio da se pomirio sa svojom teškom sudbinom. »Nisam mislio da ću ikoga
više sresti.«
Sjeo sam na krevet i pogledao ga. Veliki podstavljeni zavoj prekrivao je lijevu
stranu njegova lica. Bio je pričvršćen namotima oko glave. Namjestio se na stolici i
okrenuo zdravo oko prema meni. Ostavio je na mene bolji dojam nego pri prvom
susretu, jer mu je deformirano lice bilo uvelike skriveno zavojima.
»Drago mi je što ste bolje, Lublinsky.«
»Bolje nego prošli put, mislite?« Njegov pokušaj da se nasmije ispao je kao
užasna iskrivljenost usana. »Iako ste i u pravu. Ovdje se osjećam kao kod kuće. U
vojničkom hospiciju vidjeli su i gora lica od ovog mojega. Ne bljuju na takve odurne
prizore, shvaćate li što hoću reći?«
»Moramo popričati, Lublinsky.«
Opet se pomakao u stolici, pokazujući samo zavijenu stranu lica. Očito nije
imao namjeru dopustiti da zaboravim kroza što je sve prošao. Jednako tako ni ja ni-
sam želio nanositi mu veću štetu. Jedina mi je želja bila doći do istine i zaključiti
svoju istragu.
»Rekao sam vam sve što znam«, rekao je.
»Ne sve, Lublinsky«, odgovorio sam. »Ne sve. Anna Rostova je mrtva, ali vi to
dobro znate.«
Uspravio se i ukočio. »Mislite li da mi je gubitak vida podario neke nadnaravne
sposobnosti? Taj trik još nisam naučio.«
Primijetio sam tu promjenu stava. U njemu je bilo cinične gorčine. Mlaz
očajničkog crnog humora isprao je svu onu krotkost koju je pokazivao pri našem
prvom susretu. S druge strane, još je bio prisutan strah od onoga što sam mu mogao
učiniti. Kao i gađenje. Imao sam dojam da mu je biće bilo ispunjeno time, kao da mu
je nedostajalo karakterne snage da se tome odupre. Dobro, pomislio sam, jednom
sam ga u svojem uredu dobio na strah i imao sam namjeru to ponoviti.
»Rekli ste mi pola istine«, počeo sam. »Želim čuti ostalo. Kako ste sinoć uspje-
li pobjeći odavde?«
»Ne znam o čemu govorite«, prosvjedovao je svojim nazalnim glasom. Podi-
gao je nadlanicu i obrisao pljuvačku s usana.
228
Michael Gregorio
»Ne znate ništa o umorstvu Anne Rostove?«

»Moram li odgovoriti na takvo pitanje?«
»Mislim da morate, Lublinsky.«
»Onda znate odgovor.«
»Sinoć ste se zakleli da ćete je ubiti«, inzistirao sam.
Lublinsky se okrenuo prema meni i uperio svoje zdravo oko u moje kao bojni
brod s baterijom topova. Učinio je to tako gordo, da me je iznenadio. Shvatio sam da
mu se život promijenio. Promijenio se od našeg susreta prethodne večeri. Bio sam
spreman na mutaciju, ali ne i smjer u kojem je ona otišla. Bilo je, kao što sam već
spomenuo, gordosti i ponosa, ali bila su to gordost i ponos zlobe. Lucifer nakon
posrnuća. Nije bilo naznake gađenja samim sobom, nije bilo znaka kajanja i ničega
što bi upućivalo da se radi o agoniji kršćanske duše izmučene savjesti. Da sam bio u
mogućnosti maknuti zavoje s njegova lica, vjerojatno ne bih našao crte lica koje sam
bio upoznao. U njemu je bilo Zlo i nije pokazivao namjeru da ga potisne. Pokazao se
sposobnim za svaki čin, uvredu i degradaciju; osjećao sam se bespomoćnim pred
njim.
Dok je šutke zurio u mene, oko mu je blistalo i bubrilo ponosnom zlobom. Ni-
sam mogao pogoditi što mu je na umu. Znao sam samo da mi se neće sviđati. Nije se
lecnuo ni spuštao pogled, kao što je činio kad mi ga je Koch prije doveo.
»Ubili ste je«, rekao sam tiho. »Što možete izgubiti priznate li to?«
Ostao je tih još nekoliko trenutaka.
»Bio sam tu, u stacionaru, Herr prokuratore«, rekao je najzad iskesivši se
gorkasto-slatkim smiješkom. »Anna se pobrinula za to.«
»Sinoć su je vidjeli s nekim čovjekom u krčmi u Pillauu«, tjerao sam ga dalje.
»Parili su se. Tjerali se kao divlje životinje. Je li to njezina privlačna snaga i nad
vama?«
»Nada mnom? Herr prokuratore? Nada mnom? Nad vama, prije bih rekao!« lju-
tito se otresao. »Vidio sam ja kako ste je milovali pogledom. Ma, nada mnom? Samo
da se ikakva prilika ukazala, dobila bi ona svoje od vas! I to bez obzira na to što je.
Možda i baš zato?«
Progutao sam knedlu prije nego sam progovorio.
»Ne optužujte me za svoje grijehe, ja sam sretno oženjen čovjek!«
»To svi kažu«, odbio me odmahivanjem glavom. »Samo dobace novčić i
raskopčaju hlače. Supruga je samo Supruga. Anna je bila nešto posebno.«
»To ne mijenja činjenicu da ste je sinoć ubili.«
229
Lublinsky je oklijevao s odgovorom.

»Hajdemo na tren, Herr prokuratore, pretpostaviti da i jeste u pravu«, napokon
je rekao izazivajući me. »Tko god ju je ubio, Bog će mu oprostiti. Taj je učinio uslu-
gu ovom svijetu.«
»Ne zanima me vaše filozofiranje o pravdi Boga«, podviknuo sam. »Niti me
posebno zanima sinoćnje ubojstvo Anne Rostove. Jedino što me sada zanima jest
priznavanje istine.«
Zjenica mu se raširila i suočio sam se s mračnom, sam vrag zna koliko dubo-
kom rupom. »O čemu vi govorite, gospodine?« uzvratio je s trunkom razdražljivosti.
»Istine o čemu?«
»Želim znati što ste stvarno vidjeli i učinili kada ste odlazili s Kopkom na istra-
gu na uličnim lokacijama gdje su nađene žrtve.«
Lublinsky se okrenuo prema prozoru i zagledao se u svoj odraz u staklu. S pli-
mom, s mora je dogmizala gusta magla. Ugušila je vjetar i ispraznila ulice. Pretvorila
cijeli svijet u homogeno mliječno ništavilo.
»To sam vam već rekao«, zarežao je. »Vidio sam ono što sam i nacrtao.«
»Vidio sam vaše skice, Lublinsky«, odgovorio sam. »Nepotpune su.«
»Što očekujete od vojnika? Nisam ja umjetnik. Rekao sam to onom starom
gospodinu čudaku, ali kao da ga je bilo baš briga. Imao je novca na bacanje. Učinio
sam kako mi je rekao.«
»Niste crtali otiske stopala koje je ubojica ostavljao na tlu pored tijela«, optužio
sam.
»Koje otiske stopala?«
»U slučaju prvog ubojstva, nacrtali ste ono što ste našli oko tijela, što je uklju-
čivalo i crteže otisaka koje su ostavljale potplate s karakterističnim zarezom u obliku
križa. U ostalim slučajevima niste ih crtali.«
»Sotona ne ostavlja tragove«, Lublinsky je odgovorio uz neveseli smijeh. »Nje-
govi papci ne dotiču tlo.«
»Ne sprdajte se sa mnom«, zapalio sam se od bijesa. Je li uistinu zanemarivao
otiske pri kasnijim ubojstvima ili ih nije ni bilo? »Vjerovali ste da je Anna Rostova
krivac. Kada su se ubojstva nastavila, sami sebe ste uvjerili da je počinila i sva osta-
la. Bila je vještica koja je prinosila ljudske živote kao žrtve svojim demonima. Odlu-
čili ste se urotiti s njom da bi vam izliječila lice i tako ste zametali tragove koje je
ostavljala za sobom. Mislili ste da bi odveli do nje.«
Zvuk kao kotrljanje šljunka začuo se iz njegovog grla. Smijao se. »Bit će da mi
230
Michael Gregorio
je igla ušla u mozak«, rekao je. »Ne mogu vas baš pratiti, gospodine. Kako sam mo-
gao provoditi takve paklenske planove? Pa Kopka je bio sa mnom!«
»Kopka je mrtav, a takvi ne govore. Ubili ste ga, zar ne?« siktao sam. »Po svoj
prilici je prozreo da prikrivate tragove u korist počinitelja. Umjesto da vas otkuca,
pokušao je dezertirati. No vi ste ga lovili i vi ste ga doveli natrag. Vi ste taj misteri-
ozni uhidbeni časnik kojeg izvješće spominje, Lublinsky, zar ne? Kopku ste poslali
da trči kroz batine dok mu je svaki vojnik regimente, pri tome uključujem i vas,
nastojao rascijepiti glavu.«
»Dezerteri znaju što ih ide«, zarežao je. »Nije tako lako napustiti prusku
vojsku. Kopile je dobilo što mu je pripadalo.«
»Kako prikladno, Lublinsky!«
»Ne možete me preplašiti, Herr prokuratore«, odgovorio je bodro. »Nemam što
izgubiti. Ako vam se sviđa da je Anna Rostova ubojica, a ja njezin suučesnik, slo-
bodno! Ali, nećete te riječi stavljati meni u usta. Od mene nećete izvući priznanje…«
Odigrao sam svoju zadnju kartu. Oprosti mi Bože, nije mi bilo druge.
»Ponosni ste što ste vojnik, niste li?«
»To je bio moj život«, zaroktao je. »Sad će me odbaciti, pretpostavljam.«
»Nečasni otpust«, dodao sam, »išiban po leđima pred regimentom. A onda još
građanski postupak. Suučesništvo u ubojstvu, ometanje pravde, pljačkanje leševa.
Platit ćete punu cijenu onoga što je Anna Rostova skrivila, a još i za ono što ste i
sami skrivili. Nećete naći mnogo suosjećanja kad jednom uđete u zatvor. Časnik koji
je izgubio čast? Šljam šljama. Presuda? Život. Uz teški rad i smanjene porcije. Uz
malo sreće mogli biste poživjeti godinu, dvije. Lublinsky, želim da patite. A kako bih
se dobro pobrinuo da to tako stvarno i bude, prosudit ću vam da svoje vrijeme odgu-
lite u… vojnom zatvoru!«
»Ne smijete to!« zaurlao je na prijetnju koja se stvorila pred njim. Ondje bi ga
stražari mrzili i zlostavljali, a ostali uznici vrijeđali i ponižavali. Svakog trenutka
svakoga dana bi mu za vratom dahtao čopor podivljalih pasa koji bi ga progonili i
zlostavljali.
»Ne mogu, Lublinsky? Znate Zakonik napamet, pretpostavljam. Imam pravo
osuditi svakoga na kaznu koju smatram najprikladnijom. Članak 137. Kaznenog za-
konika. Idete tamo gdje vas ja odlučim poslati.«
Takvog članka nije bilo, ali Lublinsky to nije znao. Izdeklamirao sam tu pri-
jetnju kao pogansko božanstvo koje nema milosti prema bićima koja su pod njego-
vom jurisdikcijom. Baš kao i božanstvo oslobođeno bilo kakve kršćanske samilosti,
priskrbio sam si ono što sam se zarekao dobiti. Malo je jecao, a onda je došao do gla-
231
sa. Njegov unakaženi jezik počeo je skvičati u isprekidanom ritmu.

»Prvi put, toga jutra, otišao sam do trupla koje je bila našla. Sumnjao sam da je
nešto krila, nešto tajanstveno…« Glas mu je bio napet i tih i morao sam se dobro
napregnuti da ga razumijem. »Zatim je Kopka otišao po džin. Za njega i za Annu.
Začarala me je kada je on otišao. ›Izliječit ću ti lice‹, rekla je.«
»U tom nema ničega ni novog ni zanimljivog, Lublinsky«, presjekao sam ga.
»Želim čuti ostatak. Želim doznati o otiscima.«
»Kopka ih je vidio…«
»I pretpostavili ste da ih je ta žena ostavila?«
Lublinsky je odmahnuo glavom. »Ne prvi put, gospodine.«
»U tom slučaju ste ih i ucrtali, zar ne?«
»Crtao sam po najboljem sjećanju. Bilo je to mjesecima poslije. Nisam bio
uopće dobar, ali profesor Kant je bio sretan. Bilo je otisaka svuda oko trupla. Na tlu.
U snijegu«, nastavio je Lublinsky.
»Na potplatu je bio križ. Kad sam to rekao Anni, ona je rekla da je križ znak
đavoljeg izrugivanja raspeću. Svetogrđe, tako je rekla. I tako, kada sam sljedeći put
vidio križ, nisam ga nacrtao. Niti sam rekao sve što sam ondje našao…«
Zastao je i tražio potvrdu intenzivno zureći u mene. Nudio mi je nešto, nastojao
sačuvati svoju bijednu kožu, baš kao što je to činio kada mi je dan prije predao Annu
Rostovu u ruke.
»Što ste našli?« upitao sam, trudeći se djelovati ravnodušno.
»Lanac«, rekao je. »U ruci Jana Konnena. Lanac za sat sa slomljenom oči-
com.«
»I, što ste učinili s njim?«
»Kad Kopka nije gledao, spustio sam ga u džep. Bio je srebrn.«
»To je krađa«, narugao sam se.
Oklijevao je trenutak. »Dao sam ga Anni. Sotonin dar, rekla je, a ja ću biti
nagrađen jer sam učinio pravu stvar. Onda mi je rekla što je učinila. Izvukla je vražju
kandžu iz mrtvačeve glave prije neg smo mi došli. Poslije me je tjerala da joj dono-
sim trice nađene na mjestu zločina. Te stvari su upile moć života i smrti…«
»Ako je ona bila ubojica, zašto ih nije uzimala sama?« prigovorio sam.
»Željela me vezati za sebe«, mumljao je Lublinsky. »Napraviti od mene svojeg
suučesnika. Obećala me je izliječiti vražjom kandžom. Morao sam i prisegnuti. Samo
da nekome kažem tu tajnu, rekla mi je, i čini neće djelovati.«
232
Michael Gregorio
»Sljedeći put ste kraj tijela našli iste otiske?«

Kimnuo je. »Opet je bio taj trag u obliku križa. Bio je njezin, mogao bih se
zakleti, iako joj tog puta nije bilo ni traga. Moć joj je rasla sa svakim ubojstvom,
rekla je. Mislio sam da je bacila čaroliju i na profesora Kanta kada je on tražio da baš
ja svaki put izlazim na mjesto zločina. Kad god je opet netko bio ubijen, ja sam išao i
crtao. Kad sam već bio tamo, Anni sam prikupljao darove od sotone.
Namrštio sam se. »O čemu pričate?«
»Svatko od njih je imao nešto u rukama. Baš svi. Ti mrtvaci… Uzeo bih pred-
met i odnio ga Anni Rostovoj kao poslušan pas.«
Srce mi je zakucalo brže. Novo svjetlo je palo na ono što sam već otprije znao.
»Što ste našli?«
»Ključ u ruci mrtve gospođe.«
Profesor Kant je sigurno mislio na takvo što kada je govorio o tome kako je
ubojica vjerojatno pribjegao nekakvom lukavstvu koje bi navelo žrtve da kleknu. Po-
pis koji mi je Lublinsky dao nije sadržavao ništa od posebne vrijednosti ili značaja.
Žrtve su umirale držeći u rukama banalne predmete svakodnevne uporabe, zlokobne
ili opasne jedino kada ih se poveže s vještičarenjem ili ubojstvom. Konnenov lanac,
ključ iz ruke Frau Brunner, mjedeno puce s utisnutim sidrom u rukama trećeg i kova-
nica iz ruku pravnika Tiffercha.
»Čistio sam njezine tragove. Za nju sam rovao po blatu«, nastavio je, »kao crni
gavran.«
»Jeste li joj uzimali i oružje?«
»Ne, gospodine. Bit će da ga je sama odnosila. Nikad je više nisam ondje vidio.
Ni jednom, osim prvi put.«
Nepomično se zagledao u mene kao da se upravo budio iz dubokog sna.
»Ubila ih je i mene nimalo nije bilo briga. Ne mene. Kada bi ljudi umirali, ona
bi postajala moćnija, a meni je to bilo drago. Bože, smiluj mi se! Želio sam da još
ubija.«
Ispustio je čudan uzvik, kao prigušen plač, ali shvatio sam da se on to smijao.
»U džepu sam nosio ogledalo«, rekao je, dok su mu se ramena tresla, »da si
pogledam lice. Čekao sam da se promijeni nakon svakog ubojstva. Obećala je puno,
ali ništa se nije dogodilo. Stalno isto. Gadni gad…«
Poludio je, izgubljen u svijetu uzaludnih nadanja koja si je sam stvorio.
»Smiješno, zar ne?« rekao je s iznenadnom bahatošću, trgnuvši glavu prema
meni. »Ta žena je terorizirala grad i upravljala kraljem. Ne bi imala nikakve šanse da
233
nije bila obilježena. Isti smo, jesmo. Ja, s licem razvaljenim od boginja. Ona s tim
svojim ludim srebrom. Te plamteće oči. Želio sam je. Čak i kad mi je zarila taj šiljak
u oko…« Fiksirao me tim svojim okom. »Je li vam palo na pamet da bi ključ vaše
zagonetke mogle biti takve dvije nakaze, Herr Stiffeniise?«
U njegovu tonu osjetilo se kako se smatra svemoćnim, shvatio sam u trenutku.
Bio je ponosan na to što je učinio. Činilo se da misli kako su on i Anna Rostova
držali Königsberg u svojim rukama. I bio je u pravu. Poigravali su se s vlašću, polici-
jom, kraljem. Čak su i profesora Kanta navukli. Pa i mene. Iz mene je prokuljao bijes
kao što vruća voda kulja iz kakva gejzira na Grenlandu. Nestalo je svako sažaljenje i
osjetio sam poriv da mu naudim, da mu naplatim tu bahatost.
»Ubili ste sinoć Annu Rostovu. Bili ste se uvjerili da je ona ubojica«, teškom
mukom sam održavao miran glas, zadržao sam dah i potrudio se potisnuti bijes prije
nego sam nastavio govoriti. »Bili ste u krivu, Lublinsky. U krivu! I, kako ste otišli iz
ove sobe?«
Nije se udostojao odgovoriti. Umjesto toga, kao kakva skaredna parafraza le-
gende o Narcisu, okrenuo se prema zimskom prizoru iza prozora i stao se ponovno
promatrati u staklu.
»Pomoću tog prozora? Jeste li tako pobjegni? Praktički ste sami«, mahnuo sam
preko glave prema amputiranom. »Onaj dečko dolje je u bolovima. Daju mu nešto da
ga uspavaju, kladim se. No osveta je još bolji lijek, a vaše su noge čile, vojniče.«
»Naći će sreću s đavlom kojeg je štovala«, rekao je Lublinsky s gorčinom.
»Ona nije ubojica, čujete li vi mene?« inzistirao sam hladnokrvno. »Ona nije
ubila te ljude.«
»Valjda ja znam«, ljutito je zarežao.
Odmahnuo sam glavom. »Ti tragovi koje ste nalazili pored mrtvaca nisu pripa-
dali Anni Rostovoj. Nije ih ona ostavljala. Izigrala vas je, prevarila jednom i svaki
put. Uvjerila vas je u ono što je htjela. Uzela vam je novac. Bili ste njezina buda-
la…«
»Objesite me, gospodine«, zastenjao je odjednom. »Ubijte me. Bio sam dobar
vojnik prije nego su crni vuci počeli zavijati u mojoj duši. Krcnite mi vratom. Se-
kunda, i gotovo!«
Gledao sam ga s gađenjem. Lice mu je bilo izobličeno agonijom i strahom, a i
uništeno nebrigom prirode. Bez obzira na to, shvatio sam i da je kirurg imao pravo.
Duša časnika Lublinskoga bila je još tamnija. Pribrao sam se, zgrabio šešir i napustio
sobu bez riječi ili osvrtanja.
Više nisam vidio Antona Lublinskoga. Pri zadnjem susretu sam mu lagao. U
234
Michael Gregorio
izvješću koje sam napisao te večeri, nemoćan dokazati ono što sam znao, prikrio sam
njegovu ulogu u smrti Anne Rostove i tako zaključio da je babicu ubila strana osoba
ili osobe koje su nam ostale nepoznate. U vremenu neposredno nakon tih događaja
nisam čuo ništa o njemu. Kada sam jednom nešto i doznao, to nije bilo dobro. Degra-
diran do pomoćnika u regimentalnoj kuhinji nakon što je ostao bez oka, završio je na
vojnom sudu jer je ubio vojnika koji ga je previše zadirkivao. Na suđenju je pojeo tu-
cano staklo i polako nasmrt iskrvario.
Kada sam izišao iz stacionara, stao sam pribrati misli. Osjećao sam se depre-
sivno, srce me je boljelo i pao sam u duboko beznađe. Za svoje duševno stanje tog
trenutka bih najblaže mogao reći da je bilo očajno. Kamo sam trebao krenuti? Što
učiniti? Da sam samo mogao smoći hrabrosti i odustati od te zahtjevne zadaće što ju
je kralj baš meni povjerio i vratiti se u moj Lotingen ženi i djeci, to bi bio korak u
pravom smjeru. Valjalo je pisati kralju, objasniti mu moju nesposobnost i zatražiti da
me razriješi dužnosti koje su me opterećivale.
Ali sam tada, kao i uvijek u trenucima nedoumice, pomislio na Immanuela
Kanta. Kako bih svoju izdaju mogao njemu opravdati? Bi li me odbacio kao
prevrtljivu kukavicu nesposobnu upotrijebiti njegove pretpostavke? Da nije bilo
mene, gotovo sam ga čuo kako govori, Morik, bračni par Totz i Anna Rostova bili bi
još živi, a Lublinsky možda ne bi bio izgubio oko i dušu.
»Herr Stiffeniise?« u misli mi se urezao glas žandara koji mi se našao uz bok.
»Tražio sam vas na sve strane, gospodine«, rekao je kopajući po svojoj dostavnoj
torbi. »Imam pošiljku za vas od narednika Kocha. I netko vas…«
»Od Kocha?« prekinuo sam ga.
Razderao sam omotnicu da ga otvorim i stao smjesta čitati.
Herr Stiffeniise,
našao sam čovjeka! Ime mu je Arnold Lubatz i opskrbljuje vunom, pamukom i
pletaćim priborom za domaću upotrebu niz dućana u Königsbergu. Herr Lu-
batz je iz mojih riječi odmah shvatio o kakvoj igli se radi. Vražja kandža je igla
za uvlačenje vune u tapiserije!
Rekao sam mu da trebam popis ljudi u našem gradu koji su kupovali taj
predmet, a on mi je odgovorio da vodi točan popis svih svojih kupaca. Opskrb-
ljuje privatne kupce, kao i dućane. U vaše ime i uz vaše ovlasti, zatražio sam
uvid u taj popis.
Iz ovih stopa se upućujem u njegovo prebivalište i odmah ćete biti obavi-
ješteni o ishodu, gospodine, sve u želji da potraga ne zastaje ni trena više.
235
Sluga pokoran,
Amadeus Koch.
Osjećaj toga trenutka bio je onaj koji se doživi nakon duge i teške zime, kada
jednoga jutra otvorite prozor i ugledate nježnog leptira kako leprša po staklu. Iako je
svaka nada bila izgubljena, snaga i odlučnost vraćale su mi se sa svakom pročitanom
riječi, a svaka rečenica zvučala mi je kao dodatna vojna truba koja me zove da se
vratim u boj.
»Herr prokuratore?«
Zaboravio sam na vojnika.
»Jedan stariji gospodin čeka vas dolje, gospodine. Kaže da se zove Immanuel
Kant.«
236
Michael Gregorio
26. poglavlje
Ako je Immanuel Kant došao u tvrđavu, zaključio sam, dogodilo se nešto ozbiljno —
događaj tako važan da ga je primorao odustati od uobičajene rutine. Nešto drugim
ljudima sasvim jednostavno, nekakva nepredviđena promjena plana, za profesora
Kanta predstavljala je kataklizmu svoje vrste. Dodamo li toj činjenici i gustu maglu,
pojavu prema kojoj je on izražavao nesmiljen prezir, može se zamisliti abnormalnost
njegove odluke. Bez odgađanja sjurio sam se niz stube i van, na dvorište gdje se jed-
na jedina prilika mogla nazrijeti u kovitlacima magle. Nije to bila osoba koju sam
očekivao.
»Tako mi je žao, gospodine!« uzviknuo je Johannes Odum kada je čuo moje
stope. »Morao sam ga dovesti. Nije mi bilo druge.«
»Je li mu dobro?« pitao sam prisjećajući se uzburkanog mentalnog stanja koje
je njegov gospodar iskazao pred nama tog jutra, u nadi da situacija nije eskalirala.
Komornik je izgledao zbunjeno. »Nije bio sasvim pri sebi otkako ste otišli iz
kuće«, rekao je glasom napetim od brige. »Onda je odjednom tražio da razgovara s
vama, gospodine. Odmah, rekao je. On… on želi natrag ogrtač koji vam je dao.«
Ako me profesorova velikodušnost toga jutra iznenadila, večernji volte face me
upravo zaprepastio. Ako je taj teški komad odjeće bio toliko bitan za njegovu tje-
lesnu dobrobit, čemu je onda odlučio napuštati kuću po tako cičoj zimi i reumatoznoj
magli umjesto da me pričeka da ga vratim.
»Čemu to?« pitao sam.
Nije izgledalo da u tom ponašanju ima ičeg logičnog, pa čak ni razumnog.
»Pojma nemam, gospodine«, odgovorio je Johannes. »Ni sam ne zna što želi.
Vidjeli ste kakav je jutros bio. Tako vam je rado dao taj ogrtač, čak je inzistirao…
Eto, a sad ga želi natrag! Bio je toliko razdražljiv, da sam upregao konja i doveo ga
ovamo da ga smirim. Nisam znao što bih drugo mogao učiniti.«
»Gdje je on sada?« upao sam mu u riječ.
»U stražarnici. Ali dajte da vam kažem što se jutros događalo…«
Osjetio sam hladnu ruku kako mi steže srce.
»Kada ste narednik Koch i vi napustili jutros kuću, sjeo je pred vanjski prozor i
dobar dio sata proveo živčano zureći kroz njega.«
»Je li očekivao posjetitelje?«
»Oh, ne, gospodine«, odgovorio je Johannes suosjećajno. »Nitko ne dolazi ovih
dana. Vi ste prvi posjetitelj kojega je primio u više od mjesec dana ili čak i više. Od-
237
nio sam mu jutarnju kavu u jedanaest, kao i obično, ali je nije ni pipnuo. Odjednom
je poskočio i rekao da smjesta treba jednu knjigu od svojeg urednika Flaccoviusa,
koji je u gradu. Za njegov rad, tako je rekao. Bez nje nije mogao nastaviti.
»Opet taj misteriozni rad«, rekao sam nadajući se da je Johannes u međuvreme-
nu možda otkrio nešto novo.
Nije zagrizao udicu. »Profesor Kant naredio mi je da otrčim skroz do knjižare«,
rekao mi je umjesto toga. »Bio je sav kao jedno klupko živaca dok nisam navukao
kaput i spremio se da iziđem iz kuće.«
»Ostavili ste ga samoga?« prasnuo sam ljutito. »Opet nezaštićena? Je li to ono
što mi pokušavate reći?«
»Što sam drugo mogao učiniti, gospodine?« Johannes je cvilio. »Bio je u svo-
jem vlastitom domu i siguran, bio je bijeli dan i vi ste nam poslali vojnike da motre
kuću. Nije bilo nikakve opasnosti. Kako sam mogao odbiti?«
»Magla je tako gusta da ne vjerujem da su žandari bili u stanju vidjeti ni prst
pred nosom«, ljutito sam ispalio, sav kipteći od bijesa i nezadovoljstva zbog takvih
vijesti.
»Poduzeo sam i određene vlastite mjere opreza«, Johannes je odgovorio u
namjeri da me smiri. »Zaustavio sam se kod Frau Mendelssohn i zamolio je da prije-
đe preko i posjedi malo s njime dok mene nema. Frau Mendelssohn živi…«
»Znam tko je ta žena«, prekinuo sam ga, prisjećajući se svojega nenadanoga ju-
tarnjeg susreta s ljubopitljivom damom kad sam napuštao kuću profesora Kanta.
»Ona je vjerna štovateljica profesora Kanta«, Johannes je nastavio. »Rekao
sam joj kako moram hitno u grad obaviti nekakav posao i upozorio je da mi gospo-
dara ne ispušta iz vida. Prešutio sam prave motive za tu molbu izgovarajući se kako
se on ne osjeća baš najbolje. Tek tada sam otrčao u knjižaru, ali kada sam došao
tamo, Herr Flaccovius nije imao nikakva saznanja o onome što sam mu prenio.
Pregledavao je svoj dnevnik i našao kako je moj gospodin, uistinu, naručio baš tu
knjigu. Ali Herr Flaccovius ju je prije četiri mjeseca osobno dostavio u ruke profeso-
ra Kanta. Strelovito sam se vratio kući misleći da sam možda ja pogriješio u nazivu
sveska. Očekivao sam ljutnju profesora Kanta, ali kada sam mu rekao za zabunu, nije
se ama baš nimalo uzrujao.«
»Svjedočili smo mnogim zabrinjavajućim, nelagodnim i nepredvidivim
promjenama njegovog raspoloženja. Opterećen je ovom istragom«, rekao sam da
skrijem vlastitu dezorijentiranost koja je već sama po sebi bila velika. Je li profesor
Kant mogao biti toliko temeljito zbunjen?
»Na kraju dolazi najčudnija stvar«, Johannes je brzo nastavio, kao da je čuo
238
Michael Gregorio
ono što sam mislio. »Kada sam je pratio na izlasku, Frau Mendessohn mi je rekla da
je moj gospodar bio u uistinu izvrsnom raspoloženju. Nimalo bolestan, rekla je.
Zapričali su se i odlutali u raspravi o uzrocima njezinih migrenskih glavobolja, koje
je on pripisivao višku magnetizma u vlažnom gradskom zraku. Bio je toliko zabrinut
za njezino zdravlje, da je odlučio otići u radnu sobu po neke anatomske otiske kako
bi joj pokazao koji su to živci koji reagiraju na vlagu. Frau Mendelssohn je ponudila
da će sama pronaći crteže, no on je inzistirao da ih pronađe sam.«
»Dakle, jest bio ostavljen sam«, zaključio sam ljutit na sebe, prije svega. Bez
obzira na to koliko se ja potrudio jamčiti njegovu sigurnost, profesor Kant je nekako
uspio pobjeći iz moje mreže.
»Je li ga mogla spriječiti da ode u vlastitu radnu sobu?« Johannes je prosvjedo-
vao iskazujući bespomoćnost. »Ali onda… onda….«
»Dakle, što?« pogurao sam ga.
Komornik je protrljao čelo, kao da želi izgladiti nabor koji mu se od mrštenja
urezao među obrve. »Veli da je čula glasove.«
»Možda je pričao sam sa sobom dok je tražio po slikama? Stariji svijet je sklon
govoriti sam sa sobom, a da toga nisu ni svjesni.«
Moje utješne riječi nisu djelovale uvjerljivo ni meni samome.
»Nije to bio slučaj«, Johannes je dodao i uzdahnuo. »U stvari, ona je i vidjela
posjetitelja kako odlazi vrtnom stazom, onom na kojoj smo vi i ja sinoć proučavali
otiske u snijegu, gospodine.«
Osjetio sam kako mi se čelo rosi hladnim znojem.
Je li ubojica uspio stupiti u kuću unatoč postavljenoj straži? Ali ne, Frau
Mendelssohn je izjavila da je čula njihov razgovor. Bi li ubojica ulazio u kuću tek da
razmijeni koju riječ s profesorom Kantom? A kad smo kod toga, što li je imao Imma-
nuel Kant reći njemu?
»Je li vam gospodar bio uzrujan?«
»Ni govora, gospodine«, odmah je odvratio Johannes. »Kao što je i Frau
Mendessohn rekla, koliko bi opasan mogao biti Martin Lampe?«
»Martin Lampe?« pitao sam prisjećajući se svoga kratkog razgovora s Frau
Mendessohn tog jutra. »Pa što, za ime Božje, on ima tamo raditi?«
»Nemam pojma, gospodine. Teško da mogu pitati Herr profesora.«
»Poznajete li Martina Lampea?« pitao sam.
»Ne, gospodine. Nisam ga nikada upoznao. Herr Jachmann mu je trajno zabra-
nio dolazak u kuću.«
239
»Gdje živi, Johannese?«

Slegnuo je ramenima. »Herr Jachmann bi to mogao znati, iako ne bih volio da
pitate njega. Profesor Kant zacijelo zna, ali ja nemam pojma.«
Kako se spustila noć, hladnoća je bila još oštrija. Grebala mi je lice i ruke kao
zločesto štene i zažalio sam zbog velikodušnosti prema naredniku Kochu.
»Odvedite me k svom gospodaru«, rekao sam. »Moram nešto priznati u vezi s
tim ogrtačem koji silno želi natrag.«
Profesor Kant udobno je sjedio sa svojim smeđim pustenim šeširom na košča-
tim koljenima pred ogromnom crnom peći u stražarnici, mirno promatrajući plavi-
časte plamenčiće koji su palacali kroz otvor ložišta. Slobodni vojnici su u kutu igrali
bezique i pušili svoje duge lule u blaženstvu neznanja u kakvom su se izvrsnom
društvu našli. Vidjevši ga tako starog i nejakog, dobio sam snažan poriv da ga zašti-
tim. Takva tmurna okolina činila se potpuno neprirodna za čovjeka s toliko fasci-
nantnih talenata.
»Prokurator Stiffeniis je stigao, gospodine«, Johannes je javio.
Profesor Kant skočio je na noge i ispustio šešir na pod. Bio je vidno iznenađen
što me vidi. »Dakle, dobro ste?« pitao je kao da sam se upravo vratio s dugog i
opasnog putovanja. »Ali gdje je moj ogrtač?« upitao je ponovno preusmjeravajući
pažnju u djeliću sekunde, što je u posljednje vrijeme postalo vrlo često i prilično
uznemirujuće. Zastao sam na vratima nesposoban odgovoriti. Ostao sam bez moći
govora pred tom iznenadnom brigom za najmanje bitne sitnice. Je li Kant bio uvrije-
đen što sam se pojavio bez dara? Ili je općenitije zabrinutost za moje zdravlje izazva-
la to drugo pitanje?
»Vaš ogrtač dao sam na posudbu naredniku Kochu, gospodine«, rekao sam ne
znajući je li to točan odgovor, no budući da je bio istinit, činio je priznanje. »Jadnik
je bio mokar do gole kože«, dodao sam kako bih pojasnio.
Kant me gledao u tišini kao da su ga moje riječi začarale. Izgledao je kao da su
ga te vijesti uzrujale. Kao da sam učinio nešto neoprostivo. No što sam to krivo uči-
nio? Zaprepastila me takva krutost prema jednostavnom činu milosrđa. Imajući u
vidu njegovu širokogrudnost prema meni, to ga je bilo teže shvatiti. Očajnički sam
tražio što bih mogao reći kako bih ublažio njegov gnjev, no on se okrenuo k meni i
osmjehnuo. Moždana oluja je prošla i ponovno je bio svoj.
»Nije li to, Stiffeniise, čudno?« rekao je blago.
»Gospodine?« pitao sam obazrivo.
»Način na koji se slučajevi mijenjaju ovisno o okolnostima. Odriješi kaos i
pusti ga u svijet i on će dobiti vlastitu, neizmjernu razornu snagu.« Gledao je ravno
240
Michael Gregorio
pred sebe. Djelovalo je to kao da gleda neki stvaran lik, kojeg samo on može vidjeti.
»Što hoćete time reći, gospodine?« promucao sam tada već dvostruko zabrinut
da ga ne bih uznemirio u tom kompliciranom stanju odsutnosti, pa kamo god ono
njega odvelo.
»Želim reći da što više sudjelujem u ovom eksperimentu, to sam uvjereniji da
razum djeluje samo na površini. Događaje oblikuje ono što se događa u dubini. Ne-
izmjerno nas sve nadjačava. Po prvi put u svome životu osjećam nepobjedivu snagu
slijepe sudbine.«
Okrenuo se kako bi me pogledao u oči: »Ne osjećate li to, Hanno?«
Bio je smrtno blijed, krhkiji no ikada i riječi su mu tonule u bezglasan šapat.
»Pođite kući, profesore Kant«, nagovarao sam ga osjećajući kako mi srce tone.
U tom sam trenutku izgubio svu nadu da ću se pokrenuti naprijed. Immanuel Kant,
moj kompas u buri i moje sidro, sam je otplutao. Ostavio me samoga na divljem,
otvorenom moru.
»Vratit ću vam ogrtač«, rekao sam utješno, kao da je to lijek za sve njegove bo-
lesti, »čim se Koch vrati…«
»Ne želim ga«, odgovorio je mrzovoljno okrećući se svojem komorniku.
»Ostavite nas, Johannese. Idite!«
Johannes mi je dobacio zabrinut pogled.
»Pričekajte u sobi pored«, rekao sam potvrđujući glavom. »Zvat ću vas kada
bude vrijeme za polazak.«
Kada su se vrata zatvorila, Immanuel Kant nježno je položio dlan na moju
ruku. Nagnuvši se naprijed, zagledao mi se u oči. »Ta žena je nedužna, Stiffeniise«,
prošaptao je.
Zapanjio me je. »Kako ste došli do tog zaključka, gospodine?« pitao sam. Nje-
govi kolebljivi zamasi između lucidnosti i izgubljenosti blago su izluđivali. Nisam
mogao ništa drugo nego pratiti njihov tok.
»Nisam li u pravu?«
Kimnuo sam polako. »I stvarno, jeste u pravu, gospodine. Ali, kako ste to otkri-
li?«
Kant se nije obazro na moje pitanje. »Nije to sada bitno. Što vas je navelo da
promijenite svoje mišljenje o njoj. Još jutros ste bili uvjereni u njenu krivnju kada ste
spominjali vještičarenje.«
»Mrtva je«, odgovorio sam. »Umorena prije nego sam imao prilike ispitati je.«
Kant se pogrbio u svojem sjedalu i pomaknuo naprijed. »Vražja kandža?«
241
»Zadavljena.«
»Nastavite«, rekao je.
»Oni crteži koje ste dali Lublinskom da nacrta bili su od neprocjenjive
važnosti, gospodine«, započeo sam. »Na prvom poprištu ostavljeni su tragovi cipela,
ali nije ih ostavila Anna Rostova, gospodine. Pregledao sam njezine cipele. Crteži je
isključuju. Vaše metode istrage zaslužuju da ih se objavi, gospodine«, nastavio sam
oduševljeno. »Čim se ova stvar završi, namjeravam osobno napisati memorandum
koji će, nadam se, široj javnosti pojasniti…«
»Duboko sam počašćen vašim mišljenjem«, Kant me je prerezao hladnim
sarkazmom. »Možda nađem neke nove štovatelje, sada kada su me oni stari ionako
napustili. Je li vam to namjera?«
Mislio sam da znam što ga muči. »Bez vašeg rada na izgradnji temelja metafi-
zičkog promišljanja, gospodine«, rekao sam s opravdanom samouvjerenošću, »ne bi
ni bilo nove generacije filozofa.«
Nije se dao zaustaviti, ipak. »Krckalica Kant, tako me je đubrad zvala, tvrdeći
da sam zarobio mozak i dušu u svijet krutih shema i nepromjenjivih zakona. Posljed-
nji dani na sveučilištu bili su mi nepodnošljivi. Tako ponižavajući. Nikada prije ni-
sam takvo nešto doživio. Kakvu sam agoniju pretrpio!«
Kantove oči strastveno su sjale. Lice mu je ogrubjelo od zlobe. U sumornom
smijehu koji je izlazio iz njega nije bilo ničega vedrog. »Oni su takve lude! Ro-
mantični sanjari… ne mogu zamisliti što sam samo ja mogao začeti i izvesti. Nikada
neće upoznati ljepotu…«
Nije završio rečenicu. Pogled mu je skrenuo s mojeg, a on se zagledao u neku
neodređenu točku na kamenom zidu vojničke sobe. Bio je tih neko vrijeme i ja sam
kleknuo kraj njegove stolice, previše uplašen da bih govorio, nesiguran kako bih mo-
gao smiriti tu plimu gorkog prezira u njegovim grudima. Odjednom mu je desna ruka
pala i legla na moj rukav, a glas mu je bio jedva čujan kraj plamena peći.
»Ne nalazite li odgovor? Ne možete, Hanno? Očekivao sam od vas da udarite u
samo srce zagonetke. Vi ste sve što mi je ostalo sada, kada su me svi napustili. Ne
mogu završiti svoj posao bez vaše pomoći…«
Bilo je očito da sam ga ponovno izdao. No kako sam ga točno zavarao? Što je
on želio da uvidim a još uvijek nisam uviđao? Je li to bio tek starčev san o ne-
dostižnim postignućima? Nema životnog puta bez hoda po trnju, mislio sam. Što mu
je bilo potrebno da novi soj filozofa ima dobro mišljenje o njemu? Njegova je geni-
jalnost daleko premašivala sposobnosti rasuđivanja njemu sličnih.
»Što vas je navelo da zaključite kako Anna Rostova nije ubojica?« pitao sam u
242
Michael Gregorio
nadi da ću mu mozak odvratiti od morbidnih misli.

Kant kao da se i sam othrvavao tom glibu.
»Obična intuicija i ništa više«, rekao je tiho. »Da je uistinu bila žena, bi li oda-
brala takvo žensko oružje? Bio je to dvostruki blef. Previdjeli ste jedan važan detalj.«
Podigao je kažiprst, sagnuo glavu i udario se po zatiljku. »Odabrana je točno određe-
na točka. To je netko s prošlosti u službi pruske vojske. Vojnik, Stiffeniis. Takav
smrtonosan potez koristi se, koliko je meni poznato, samo u dva ograničena slučaja:
da biste s leđa trenutačno onesposobili neprijatelja, vjerojatno stražara koji bi mogao
dignuti uzbunu, ili kako biste skratili muke bratu po oružju, koji bi inače patio do
smrti na bojištu.«
»Vojnik, gospodine?« Zadivila me je njegova sposobnost zaključivanja i odmah
sam se sjetio Lublinskoga. Jesam li previdio ono što je Kantu bilo očito? Uzdahnuo
sam i sva je moja nevjera u vlastite sposobnosti krenula van u bujici. »Možda ja i ni-
sam osoba za ovaj zadatak, Herr professore. Lutam iz jedne slijepe ulice u drugu.
Iskreno da vam kažem, ja sam na kušnji da priznam poraz i vratim se u Lotingen.«
Gledao me kao da želi prodrijeti u najdublje rukavce moje duše.
»Želite odstupiti?«
»Nisam ja dostojan takva izazova, gospodine«, rekao sam, a glas mi je pucao
dok sam priznavao. »Izgubljen sam kao u labirintu. Svaki zavoj vodi u novu stupicu.
Nešto ili netko osujeti svaki moj korak. Moje teturanje proizvelo je više mrtvaca
nego je to pošlo za rukom ubojici. Ja…«
Stao sam. Nisam mogao nastaviti.
Kantov stisak na mojem rukavu se pojačao. »Pitate se gdje ste posrnuli. Je li
tako? Pitate se što je to očito što ste previdjeli?«
»Tako je, gospodine. Pripremili ste mi sve instrumente potrebne da shvatim što
se događa u Königsbergu. Ipak, ja sam neslavno propao. Možete li još uvijek vjero-
vati da sam sposoban riješiti ta ubojstva?«
Kant nije odmah odgovorio. Prvo je položio svoj dlan na moju nadlanicu. Suha
ruka pala je na moju kao prašina. Trebala je to biti utješna gesta i nisam mogao ne
reagirati na nju. Zatim se privinuo bliže i počeo mi šaptati na uho.
»Kada ste mi jutros došli sa sredstvom umorstava i novom teorijom o vještici,
priznat ću, posumnjao sam jesam li učinio pravu stvar kada sam vas postavio da vo-
dite ovu istragu. Pomislio sam da bi bilo bolje… osloboditi vas teškog tereta koji
sam stavio na vas.«
»Stvarno, gospodine?« pitao sam dok mi je dah bježao iz tijela kao zadnji fijuk
ispuhanog mijeha. Ta je procjena bio zadnji čavao u lijesu onoga što mi je ostalo od
243
ponosa i vjere u sebe.

Glasno je uzdahnuo. »No predomislio sam se. Zato sam i došao«, rekao je.
»Moje vrijeme na Zemlji je kratko. Unatoč vašim greškama, morate nastaviti što ste
započeli.«
»Ali razočarao sam vas, gospodine! Otkako…«
Nije mi dao završiti.
»Vi znate nešto što Rhunkenu slični nikada ne bi mogli ni zamisliti«, rekao je
gorljivo. »U svojem laboratoriju pripremio sam dokaze za racionalnog čovjeka koji
je u stanju povezati uzrok i posljedicu. A uzrokuje B, B uzrokuje C i ništa više, na-
ravno. Ali to je samo jedna strana medalje. Postoji još jedna važna stvar koju treba
shvatiti u vezi s tim ubojstvima. Najvažnija od svih.«
»Što je to, gospodine?« pitao sam ga šireći nemoćno ruke. »Što to još postoji, a
na što me niste već uputili?«
»Tkanje od kojega je ljudska duša sazdana, Hanno. Logici nije mjesto u ljud-
skom životu. Jeste li zaboravili što ste mi došli reći prvoga dana kada smo se sreli?«
Nije čekao moj odgovor. »Ni trenutka nisam zaboravio vaše riječi. Spomenuo sam
taj naš prvi razgovor onoga dana kad smo se zatekli na obali Pregela nad tijelom po-
kojnog dječaka. Narednik Koch, uz njegove sposobnosti opažanja, izrazio je iznena-
đenje kada sam iznio svoju misao. Bit će da je mislio kako sam prilično čudovište.
No vi ste ignorirali moju sugestiju i sad ste ustrajno tvrdoglavi. Znate vi odgovor du-
lje no što ste to u stanju priznati. ›Postoji jedno ljudsko iskustvo koje se može uspo-
rediti s neobuzdanim prirodnim silama‹, rekli ste. ›Dijabolično koliko može biti.
Hladnokrvno umorstvo. Umorstvo bez motiva.‹ Sjećate se da ste to rekli, zar ne?«
Njegove oči potražile su moje, a onda mi je opet pomilovao ruku.
»Trebate to uzeti u obzir, ma koliko vam zvučalo čudno ili užasno. Bliži ste
istini nego što mislite«, ohrabrio me je zasljepljujućim osmjehom. »A jutros ste mi
rekli i za blatne mrlje na koljenima odjeće žrtava.«
Nelagoda me je nagnala da se namrštim, dok se Kant udobno naslonio stisnuvši
oči. »Ubojica nekako navede svoje žrtve da kleknu pred njega prije nego udari. Tu
smo se složili, zar ne?«
»A ja sam pretpostavio da bi žena mogla biti odgovorna.«
»Ali zaključili smo da ubojica nije žena«, vratio mi je živahno. »Taj lukavi trik
mnogo nam govori o tome kakva je to osoba.«
»Stvorili ste mišljenje o tome, profesore?« gladno sam upitao, ali je Kant po-
dignuo prst da me ušutka, a zatim njime pokazao na svoje čelo kao da mi želi poka-
zati misao koja se upravo uobličuje u njegovoj glavi.
244
Michael Gregorio
»Želja za ubijanjem premašuje sposobnost te osobe da to i učini. To je oružje

odabrao zbog njegove preciznosti i minimalnog napora koji je potreban. Sjećate li se
što sam rekao kada sam vam pokazao ozlijeđenu glavu i ubod pri dnu žrtvine luba-
nje?«
»Uklizalo je kao vruć nož kroz mast«, citirao sam.
»Točno! No kako je ubojica naveo žrtve da stanu mirno?«
»Lublinsky«, promrmljao sam si u bradu.
Kant me promatrao kao luđaka. »Što s njim?«
»Prije sat vremena razgovarao sam s njim, gospodine. Rekao mi je nešto što
podupire vaše argumente. Rekao je da je svaka žrtva u trenutku smrti čvrsto držala u
prstima neki predmet. To nije spominjao u izvješćima svojim pretpostavljenima, kao
ni vama, pretpostavljam.«
»Vidite?« Kant je živo uskliknuo i oči su mu bljesnule od uzbuđenja. »Tako
smišljeno zavaravanje! Lublinsky je ›tkanje‹ prve klase. No sastavimo prvo komadi-
će mozaika. Prvo, žrtve se ne prestraše osobe koja im prilazi. Drugo, pred njome do-
brovoljno kleknu. Treće, u rukama drže predmet. Tada umru. Vi ste skloniji logici«,
rekao je uz ironičan osmjeh, »Hanno, recite mi što dedukcijom dobivamo iz tih ele-
menata?«
Prije nego sam uspio odgovoriti, on je nastavio u onom istom didaktičnom
tonu: »Ubojica je zamolio pomoć. Pozivao je ljudsku dobrotu, tražeći od odabranog
da pokupi nešto što je ranije ispustio kao mamac. Naravno, svi su pristali. To je ljud-
ska priroda. Kako su kleknuli, svatko od njih je izložio zatiljak udarcu sudbonosne
strelice. Eto, rekao sam vam ono što sam htio reći. Sad ću vas ostaviti vašem za-
datku.«
Pokušavajući ustati, uspio je tek zagrebati stolicom po kamenom podu, a ja sam
se osovio na noge u trenu da bih mu pomogao.
»Morate mi obećati jednu stvar, gospodine«, rekao sam.
»Nikada ne dajem obećanja«, rekao je smiješeći se šarmantnim smiješkom,
»ako mi nije potpuno jasno na što se mogu odnositi.«
»Odlično«, smijao sam se jer su mi zbunjenost i zabrinutost bili potisnuti no-
vim povjerenjem koje mi je pokazao. »Ubuduće, kad god mi imate što za reći, poša-
ljite po mene i ja ću doći.«
Nisam ni završio rečenicu. U tom trenu vrata se naglo otvoriše i hladni propuh
proleti kroz sobu dok je vojnik ulazio. Johannes ga je pratio sa zabrinutim izrazom
na okruglom mu i blijedom licu.
245
»Nadam se da imate dobra razloga za tako prostački ulazak!« viknuo sam.

Stražar je pristupio skidajući svoj crni kožni kepi.
»Novosti, gospodine«, rekao je salutirajući odrješito i ja sam se odmah sjetio
Kocha. Je li bio poslao novu poruku?
»Tijelo nađeno prije petnaest minuta u Sturtenstrasse«, javio je momak. Oklije-
vao je pogledavajući Kanta, a onda je nastavio. »Ostavio sam ostale iz odreda i
dotrčao ovamo. Herr Stadtschen mi je rekao da osobno dotrčim i kažem vam, Herr
prokuratore.«
»Ophodili ste područje?«
»Tržnica, pa do centra, gospodine. Gore-dolje. Svaki pol sata, točni ko sat. Ka-
tedrala je otkucala tri, svjetla nestaje…«
Kantovo lice se slomilo na stražarove riječi.
»A zemlju, evo, tmina pokriva!« izrecitirao je svečano.
U polumraku sam mu gledao lice, koje se ukrasilo smiješkom djeteta koje je
ponosno završilo svoj naučeni citat Svetog pisma. »Izaija, 60, 2 i 3.«
246
Michael Gregorio
27. poglavlje
Prije mog dolaska u grad, žandari su imali uputu da svaki slučaj nasilne smrti pri-
javljuju prokuratoru Rhunkenu. Kako sam tada, da se tako izrazim, ja bio u njegovoj
koži, postao sam izravno nadležan za sve što je u takvim slučajevima trebalo učiniti.
Činjenica da je postojao jedan hladnokrvni ubojica nije zaustavila kućne svađe ili
druge zločine koji su za posljedicu mogli imati gubitak ljudskih života. Stoga i nisam
odmah prišivao svako novo ubojstvo lancu ubojstava koja sam istraživao. Tako je i u
slučaju onoga što mi je teklič prenio bilo mnogo razloga da to i ne učinim.
Po mojem najboljem sudu, vrijeme ubojstva bilo je važan činitelj. Izuzmemo li
usamljen primjer Paule-Anne Brunner, čije vrijeme smrti nikada nije precizno
utvrđeno, sve ostale žrtve bile su ubijene noću i nisam imao razloga očekivati drama-
tičnu promjenu modusa operandi moje lovine. Posljednja vijest značila je da je
čovjek bio ubijen prije nego je zvono odbilo tri, to jest da je ubijen za dana. Nadalje,
postojalo je pitanje mjesta na kojem je tijelo pronađeno. Čak sam i ja, kao slab
poznavatelj geografije Königsberga, shvatio da je Sturtenstrasse živahna ulica koja
izlazi na riblju tržnicu. Ostala ubojstva počinjena su na zabačenim mjestima, u čemu
je ponovno iznimka slučaj Paule-Anne Brunner, koja je ubijena u vrlo slabo posjeće-
nom gradskom parku. Bi li ubojica kojega sam gonio bio voljan kockarski preuzeti
rizik da bude viđen i prepoznat u Sturtenstrasse?
»Imate li pojma tko je žrtva?« pitao sam, okrećući se vojniku. »Ili što je uzrok
smrti?«
Odmahnuo je glavom. »Muškarac jest, gospodine, ali nismo išli blizu tijela.
Naređeno nam je da ništa ne diramo naiđemo li na tijelo.«
Okrenuo sam se, zadovoljan.
»Na svojem putu kući proći ćete blizu Sturtenstrasse, zar ne, Johannese?«
»Točno tako, gospodine«, odgovorio je.
»Dopustite li«, rekao sam profesoru Kantu, »povest ću se s vama u kočiji. Jo-
hannes me može iskrcati blizu mojeg odredišta.«
Kant nije odgovorio, ali je prihvatio podršku moje ruke kada smo izlazili iz
sobe, no vani se dogodilo nešto vrlo čudno. Kako sam mu pomagao da se popne u
kočiju, zgrabio je moju ruku čvrsto i nagnuo se toliko blizu da me srednji rog njego-
va šešira udario posred čela.
»Ne razumijete li?« šištao je šapćući kroza zube. »Ja… Ja gubim nadzor.«
»Nadzor, gospodine?« pitao sam, zatečen njegovim riječima. »Što hoćete
247
reći?«
No pao je u grobnu tišinu. Johannes je uskočio s teškom vunenom ponjavom i
pokrio koljena svojeg gospodara, dok je Kant izgledao duboko smeten, zureći u
mene kao čovjek koji je vidio duha. Činjenica da ponovno nisam shvatio ono što sam
po njemu trebao shvatiti, kao da ga je bacila u duboku depresiju.
»Nešto ga je prestrašilo, gospodine«, prošaptao je Johannes.
»Odvedimo ga brzo kući, Johannes«, rekao sam dok se komornik spremao izići
iz kabine i povesti konja. »U Sturtenstrasse ću pješice.«
Sjeo sam na klupu preko puta one profesora Kanta dok je kočija kretala, nesi-
guran bih li razgovarao s njim u namjeri da ga utješim, ili da ostanem tiho. Kao da
sam ostao sam u sobi za balzamiranje s mrtvim Egipćaninom kojega upravo trebaju
mumificirati. Bio je u stanju katatonije. Niti je govorio niti je ikakva glasa ispustio
dok smo se vozili do njegove kuće. Johannes je iskočio pred ulazom, zavezao konja i
zajednički smo pomogli Kantu da siđe pa ga pridržavali po vrtnoj stazi do ulaznih
vrata.
»Dobio je groznicu«, šapnuo je Johannes nad klonulom glavom svojeg gospo-
dara. Reklo bi se da je Kant izgubio i kontrolu nad nogama, jer je uvrnuo prste prema
unutra i tako ih vukao za sobom po kamenim pločama staze.
»Stavimo ga u krevet«, rekao sam.
Kant se razbolio. Lice mu je bilo blijedo, a disanje otežano; činilo se da ga je
napustila snaga, sva životna energija istekla je iz njega.
Pomogli smo mu kroz hodnik, primajući ga za ruke i uprtivši ga na ramena i
tako ga doslovno odnijeli u njegovu sobu. Johannes je bio pravi potporni stup, neka-
ko uspijevajući učiniti više od mene i još k tome nositi lanternu. U boljim okolnosti-
ma bih činjenicu da imam privilegij ući u sancta sanctorum profesora Kanta, pri
čemu mislim na njegovu privatnu radnu sobu i spavaonicu, doživio kao razlog za
ushit. Nitko od njegovih prijatelja i biografa nikada nije smio ući ondje. Unatoč tome
što je sva moja pažnja i briga bila usmjerena na njegovu dobrobit, nisam uspio spri-
ječiti da mi pogled nakratko ne pobjegne naokolo. Soba je bila daleko manja nego
što sam mogao zamisliti. Nazvao bih je isposničkom. Uski ležaj stajao je prislonjen
uz jedan zid, mala komoda s ladicama uz drugi, sićušan pisaći stol i stolica sasvim uz
treći zid. Posljednji zid bio je zauzet uskim procjepom prozora koji je gledao na unu-
tarnje dvorište. Sve se doimalo trezveno, uredno, funkcionalno i bio sam dirnut či-
njenicom da je Kant ispisao dijelove svojih monumentalnih radova, uključujući i
onaj posljednji i još neviđeni upravo za tim stolom.
Istodobno, moju zapanjenost prigušio je neobičan miris u toj sobi. Jednostavno
248
Michael Gregorio
se nametao. Očito je bilo da onaj uski prozor koji sam primijetio slijeva, s pogledom
na dvorište, nikada nije bio otvoren. Zrak u prostoriji bio je ustajao i pljesniv, i rekao
bih da su krov, pod i namještaj bili inficirani crvotočinom ili truleži. Zrak je bazdio
po starosti i neprozračivanoj posteljini. Nisam mogao ne primijetiti da je nepod-
nošljiv. Bez imalo sumnje, Johannes se dobro brinuo o svojem gospodaru, ali sam
prešutno poželio da se pomnije pobrinuo za rublje i čišćenje kuće. Ono što je situaci-
ju činilo još čudnijom bilo je to što su sve druge sobe u kući bile besprijekorno čiste i
prozračene. Stavio sam si za zadatak da ga pozovem na red po pitanjima ovih zapa-
žanja prije nego napustim kuću, no prvo je valjalo Kanta spremiti u krevet. Kako je
svjetlo palo na jastučnicu, blijed i siv oblak nastao je i nestao nad njom.
»Što je to na krevetu?« upitao sam šaptom boreći se za dah nakon nošenja
obamrlog tijela uza stube.
»Buhe, gospodine«, smireno je odgovorio.
Pobjesnio sam. »Tu slamaricu treba raskužiti!«
»O, ne, to je neprihvatljivo, gospodine«, sluga je ravnodušno odgovorio. »Pro-
fesor Kant ima vlastitu metodu kojom ih rastjeruje. Metoda ne funkcionira, ali on se
ne da krstiti.«
Dva ljeta prije toga, mi smo imali sličan problem u našem domu. Buhe su napa-
le svaku spavaonicu i pretvorile nam život u živi jad dok Lotte nije našla rješenje.
Postavila je kraj kuće ovčje runo u trajanju od dva dana i dvije noći, a onda ga je za-
motala i zapalila daleko od kuće, u vrtu. Ona i djeca su sa živim osmjesima pro-
matrali kako su buhe u plamenu skakutale gore i dolje, pucketale i rasprskavale se ne
mogavši izbjeći spaljivanje.
»To je jedino oko čega smo ikada došli u sukob«, Johannes je nastavio. »Govo-
ri da će ih nedostatak zraka i svjetla potamaniti i stoga mi je naredio da pokrijem taj
prozor. Martin Lampe je bio velik pobornik te ideje. Taj čovjek stalno je prisutan u
ovoj kući. Nekada bih rekao kao da nije nikada ni otišao. Profesor Kant me nazvao
njegovim imenom više puta nego što sam u stanju izbrojiti!«
Naglo se okrenuo k svom gospodaru, pripremajući ga za odlazak u krevet mje-
šavinom umiljavanja i čvrstine. »Dođite, dođite, Herr professore!« pozvao ga je.
Sjedeći ukočeno na rubu kreveta dok ga je Johannes presvlačio i spremao za
njegovu noćnu košulju, profesor Kant izgledao je kao bespomoćno djetešce koje
čeka dadilju da ga ušuška i otpravi u zemlju snova. No za razliku od bilo kojeg djete-
ta koje sam ja upoznao, bio je tup kao panj. Nije se ni jednim jedinim pogledom
osvrnuo na činjenicu da sam prisutan. Johannes je raskrio pokrivač i protresao jastuk,
pripremajući krevet.
249
Kant je izgledao kao da je u transu kad je bio položen na slamaricu, a perina

mu povučena do brade. Iako sam osjetio olakšanje što je tada bio u sigurnosti svoga
doma, ta njegova pasivnost nije mi nimalo slutila na dobro. Zabrinuti izraz na licu
Johannesa Oduma odražavao je moje osjećaje.
»Moj rad… mora biti dovršen…«
Iz kreveta se začulo tiho mrmljanje. Johannes je stajao kraj kreveta gledajući
prema svojem gospodaru. »Gospodine profesore?« pozvao je glasom preglasnim u
onakvoj zgusnutoj tišini te prostorije.
»Profesore Kant«, potaknuo sam, i sam prilazeći leglu buha. »Jeste li dobro,
gospodine?«
Kantovo lijevo oko hitro se otvorilo i gledalo u mene nekoliko trenutaka.
»Hladnokrvni ubojica«, mrmljao je. »Ne preza ni pred kime…«
Zadnje tri riječi je stalno ponavljao.
»Što on to govori, Herr prokuratore?« Johannes me šaptom pitao preko kreveta.
Zanijekao sam glavom, želeći mir, želeći da Kant prestane ludovati. Mozak mi
se uskovitlao. Je li moju nesposobnost da uhvatim ubojicu smatrao porazom raci-
onalne i analitičke znanosti? Je li ubojica prešao neku granicu koju je samo Kant mo-
gao vidjeti? Jesmo li tu promjenu njegova duševnog stanja mogli pripisati toj pri-
jetnji svijetu, onako kako ju je on shvaćao?
Iznenada, profesor Kant je ispustio prigušeni vrisak agonije.
»Gospode!« viknuo je Johannes. »Treba mu pomoći, gospodine. Zovite dokto-
ra!«
»Tko se brine za njega?« pitao sam.
»U pravilu, sam sebe liječi. Njegovo znanje anatomije prelazi sposobnosti veći-
ne liječnika u Königsbergu…«
»U ovom stanju«, bio sam ustrajan, »ne može si pomoći. Treba mu stavljati
vruće obloge i puštati krv. Treba nam stručnjak.«
»U blizini živi doktor. Ponekad popije čaj s mojim gospodarom. Možda bi
on…« Johannes je zastao kao da ga je pritisnuo iznenadni teret odgovornosti koja je
pala na njega. »A, onda, opet…«
Letimičan pogled na profesora Kanta bio je dovoljan da mi postane jasno kako
je vrijeme za oklijevanje već davno prošlo. Očiju zatvorenih, lica blijeda i bezizra-
žajna, disao je plitko i teško.
»Gdje živi taj doktor?« upitao sam.
»Na kraju ulice, gospodine. Prva kuća s lijeve strane.«
250
Michael Gregorio
Okrenuo sam se i otrčao bez riječi praćen Johannesovim glasom. »Ali, on vam
je Talijan, gospodine, i vrlo je mlad!«
Pet minuta kasnije i potpuno bez daha našao sam se pred mjedenom pločicom
na kojoj je stajalo »Dott. Danilo Gioacchini, Medico-Chirurgo«.
Iznutra se čulo prigušeno plakanje i gotovo sam se pobojao da ću upasti u neku
obiteljsku krizu. Kuća je bila izgrađena od trošnih dasaka, nekoć davno plavih, a
sada tek tužno blijedosivih. Bila je zgurana između čvršće sagrađenih zdanja od ope-
ke i pitao sam se je li njezina vanjska nijansa otmjenog propadanja imala veze s
onim što su proživljavali njezini stanari. Što je bio uzrok onim suzama? Unatoč pri-
jateljstvu s Immanuelom Kantom, jednom Talijanu u Königsbergu svakako se nije
bilo lako probiti. Na strance se gledalo svisoka, pogotovo na papiste, i to nije dolazi-
lo samo od Agnete Süsterich i Johannesa Oduma i njima sličnih, nego od svakog
iskrenog pijetista.
No što sam drugo mogao? Podigao sam željezni zvekir izliven u obliku stisnute
šake i udario njime. Trenutak potom vrata su zaškripala i otkrila lice tamnokose, lije-
pe žene. Držeći se za suknju mlade žene i svečano me promatrajući, stajala je dje-
vojčica od svega dvije ili tri godine.
»Tražim doktora«, rekao sam birajući riječi vođen strahom da neću biti shva-
ćen. Ako je to bila doktorova žena, vjerojatno je s njime došla iz Italije. »Radi se o
profesoru Kantu…«
Na spomen Kantova imena, domaćica se nasmiješila.
»Danilo«, zazvala je, okrenuvši se prema unutrašnjosti kuće, otvarajući mi vra-
ta i pozivajući me rukom da uđem.
Nedugo zatim u hodniku se pojavio sam doktor. Uistinu je bio mlad, možda tek
trideset pet godina, iako mu se duga plava kosa već rijedila. Visok, mršav, moderno
odjeven u baršunasti sako visoka ovratnika, pozdravio me toplim osmjehom i iskrom
u tamnim očima. U svakoj je ruci držao po jedno udobno smješteno identično do-
jenče, ne više od tjedan ili dva starosti. Obje su bebe plakale svom snagom svojih
malenih pluća.
»Blizanci!« rekao je. Iz njegovog namrštenog čela nisam mogao pročitati želi li
se time pohvaliti ili ispričati zbog neugodnosti.
»Ispričavam se na smetnji«, rekao sam. »Profesor Kant treba pomoć.«
Nisam ni završio.
»Uzet ću torbu«, rekao je na besprijekornom njemačkom. Dao je bebe ženi i
nešto joj brzo rekao na talijanskom, i minutu potom smo ostavili kuću za sobom.
Za pet minuta stigli smo pred Kantovu kuću. Dok smo trčali rame uz rame po
251
snijegom pokrivenom puteljku, ispričao sam mu koliko sam mogao sve što se dogo-
dilo i pokušao mu opisati pacijentovo stanje.
»Trebam li poći s vama?« upitao sam.
»Ne bi imalo svrhe«, odgovorio je doktor s jedva primjetnim stranim
naglaskom. »Pretpostavljam da je njegov sluga kraj njega?«
»Johannes vas čeka. Ja moram otići u Sturtenstrasse«, ispričao sam se sjetivši
se svoje zanemarene dužnosti. »No vratit ću se čim budem mogao.«
Iza leđa sam čuo kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju dok sam brzo odlazio
kroz sve tamnije, prazne ulice prema ribljoj tržnici, gdje sam stigao desetak minuta
kasnije, ponovno bez daha. Magla je bila gušća zbog blizine mora i ušća. Usamljeni
vojnik stajao je na uglu i držao stražu. U svojoj kožnoj kapi i nepromočivom ogrtaču
sav je svjetlucao pod narančastim svjetlom baklje koju je držao u ruci i stoga je
izgledao kao od leda isklesan. Do tada nisam razmišljao o identitetu osobe koja je le-
žala mrtva na tome mjestu. Kantov nagli kolaps bilo je jedino što mi je zaokupljalo
misli.
Stražar je istupio korak prema meni, s mušketom pod rukom, i zaustavio me.
»Ja sam Hanno Stiffeniis«, izjavio sam. »Magistrat istražitelj. Gdje je tijelo?«
»Tamo dolje, gospodine«, odgovorio je čovjek pogledajući preko ramena.
»Drugi vojnik drži stražu nad truplom.«
»Ništa nije odnijeto, nadam se.«
»Ne, gospodine, rečeno nam je da vas čekamo.«
Tu je rečenicu izgovorio uz škrgutanje zuba, kao da su se nesmiljena hladnoća i
duljina vremena u kojem me morao čekati stopili i pretvorili u snažno gađenje prema
meni.
»Neka nitko ne prilazi«, rekao sam oštro. »Osim narednika Kocha, mojeg po-
moćnika. On bi uskoro trebao stići.«
Nisam uopće znao kamo je potraga za pozamanteristom Lubatzom mogla
odvesti Kocha, ali sam bio siguran da će se pojaviti na poprištu čim dozna što se do-
godilo, a i želio sam ga uza se. Njegovo iskustvo, društvo i zdravo i razborito
razmišljanje pomogli bi mi u uviđaju koji sam krenuo obaviti. Srce mi je zastalo
kada sam primijetio figuru sagnutu nisko uz tlo i istodobno krajičkom oka spazio oti-
sak cipele utisnut u led na tlu. Imao je onaj karakterističan zarez u obliku križa…
Od toga dana često sam se pitao je li Emanuel Swedenborg nekako nabasao na
istinu kada je opisao tajni jezik mrtvih. Sada je njegovo postojanje za mene činjeni-
ca. No tada nisam bio u stanju prevesti tu hladnu i bezglasnu mimiku u riječi. Te sam
252
Michael Gregorio
večeri čuo mrmorenje te misteriozne energije koju svaka duša pri odlasku prenosi ži-
vima.
Nosio sam kamen u grudima dok sam, napola teturajući od rastuće napetosti
koja me iznenada preplavila, prilazio bliže truplu.
Mladi žandar je salutirao i odmaknuo se za korak.
»Herr prokuratore? Drago mi je što ste došli, gospodine«, rekao je s očiglednim
olakšanjem. Lanterna u njegovoj lijevoj ruci bacala je svjetlucavu aureolu veselih
svjetlosnih zraka na pločnik pokriven ugaženim ledom.
»Podignite to svjetlo«, rekao sam. »Želim vidjeti tijelo.«
Spustio je sjenilo uz oštar, metalni škljocaj i usmjerio usko svjetlo prema viso-
kom zidu od opeke koji je išao daleko niz ulicu. Pokojnik je klečao na zemlji, glave
pognute na ramenima i desnog ramena čvrsto prislonjenog uza zid. Stao sam, a ono
pitanje mi je bubnjalo na glavi kao divlji bat po koži bubnja.
»Bliže!« uzviknuo sam oštro.
Vojnik je glasno cvokotao zubima. Tek malo stariji od dječaka, bio je prepla-
šen. Koliko li je dugo stajao ondje sam i čekao me ne usuđujući se gledati prema ne-
jasnom obliku naslonjenom uza zid da ubojica ponovno ne izroni iz mraka i napad-
ne?
Kako sam se približio, na pamet mi je pao putopis koji sam bio pročitao. Radilo
se o azijatskoj sekti koja je vjerovala da duše mrtvih tumaraju oko tijela sve do tre-
nutka pogreba. I ja kao da sam lebdio na ulici nad klečećim tijelom zamotanim u
svjetlucav ogrtač, baš kakav…
Bespomoćno sam kleknuo na zamrznuti kamen i našao se licem u beživotno
lice Amadeusa Kocha. Zijevao je kao da je baš pokušao zazvati pomoć i oči su mu
bile širom otvorene kao da ga je pogodila munja iznenadne spoznaje. Znao sam da će
pri dnu lubanje biti malen ubod iglom. Misli su mi krenule u utrku krivnje i kajanja,
a krv šištala kroz uši i bubnjala kroz sljepoočnice.
Kantov ogrtač. Moj ogrtač. Ogrtač koji sam posudio Kochu…
Koga je ubojica nakanio napasti? Profesora Kanta? Mene? Je li na Kocha posve
slučajno nabasao? Uplašio sam se nesvjestice i morao sam se nasloniti uza zid, sav
oduzet od užasa. Mišići ruku i nogu bili su mi tvrdi i ukočeni kao da je iz njih nestalo
snage. Je li ubojica ubio pogrešnog čovjeka?
Kako je hladnoća ulazila u moja koljena, u mislima su me salijetale ranije izre-
čene riječi profesora Kanta: »Gdje je onaj ogrtač koji sam vam dao?« Je li on nekako
predvidio ono što se imalo dogoditi? Je li napustio uzvišene vrhunce logike radi tu-
maranja po mutnim stazicama gatanja? Je li znanost dovela Kanta do zaključaka koje
253
ja nisam mogao niti zamisliti? Je li to bio razlog njegovoj mrzovolji?

Ostao sam klečati tako uz beživotno svojeg pomoćnika, u stanju potpune izgub-
ljenosti. Kochove oči bile su okrenute prema gore i ulijevo, kao da mu je intuicija
nešto dojavila trenutak prije je zadobio udarac. Te kugle više nisu gledale, već su bile
presvučene finim slojem leda. Svjetiljka je zabljesnula stvorivši očaravajući privid
života.
»Je li sve u redu, gospodine?« pitao je glas što mi je došao iza leđa. Mladi
vojnik se nagnuo naprijed sa svojom bakljom. Svjetla i sjene nemilosrdno su se igra-
le preko Kochova lica. Izgledao je kao da je oživio.
»Herr prokuratore«, rekao je. »Taj čovjek nešto drži u šaci.«
Najnježnije što sam mogao, provukao sam kažiprst do smrznutog dlana nared-
nika Kocha i polaganim pokretima odmakao mu prste. Brončana naušnica pala je na
tlo uz slabašan zveket i otkotrljala se. Mamac. Koch je svoj vrat ponudio ubojici
zbog komadića bižuterije. Moleći se tiho, tražio sam njegov oprost dok sam prebirao
po stvarima iz njegovih džepova i vadio sve predmete koje oprezan čovjek nosi uza
se. Fin laneni rupčić, ključ od kuće, nekoliko novčanica od jednog talira i komad pa-
pira tako minuciozno preslagivan dok nije postao kockica ne veća od kutije duhana
za šmrkanje. Jednako ga tako minuciozno odmatajući, zbog straha od deranja,
razmotao sam ga i prinio svjetiljci.
U svemu što sam do sada pisao imao sam namjeru iznositi samo gole činjenice
i izbjeći pridavati bilo kakvu težinu jednom detalju nauštrb drugih. Izgledalo je da je
to najobjektivnije opisivanje polaganog tempa moje istrage, a i da pokazuje pravi sli-
jed događaja prema kojima se taj slučaj u Königsbergu odvijao do razine na kojoj
sam sposoban dati stvarno izvješće o tome. No ovaj put moram dopustiti mome srcu
da preuzme pero. Moram, jer moja glava tu nije igrala nikakvu ulogu.
Nešto je umrlo u meni kada sam pročitao što je bilo napisano na tome papiru. U
vječnosti zaustavljenog vremena dah mi je stajao, a srce udaralo i bolno se trgalo u
mojim grudima dok sam promatrao tu bilješku i vidio zvjezdicu koju je samo nared-
nik Koch mogao načiniti kraj svega ostaloga napisanoga nekom, ne njegovom ru-
kom.
Bilješka je navodila potpun popis dućana i privatnih kupaca koji su kupovali
niti i igle za vezenje i pletenje. Zacijelo ga je sastavio čovjek od kojega je i Kochova
pokojna supruga kupovala takvu robu.
6 namota svile, oker boje — Frau Jagger

10 pređa nebojene vune — isto
254
Michael Gregorio
6 pari pletaćih igala — Emporium Reutlingen

10 namota vune, svijetloplave — isto
15 namota isto, bijele — isto
Četiri jarda, Burano, vezene — Fraulein Eggars
Lista se nastavljala, ali ja sam se zaustavio kod velike zvjezdice dopisane na

polovici puta do kraja stranice kao kraljevski pečat. Popisani predmet bio je ovaj: »6
igala od kitove kosti, veličina 8, za tkanje pouljene vune za tapiserije«. Do naziva
predmeta stajalo je ime kupca. To je bilo jedino muško ime na listi.
Čitao sam redak iznova i iznova, sričući slova jedno po jedno kao da sam dijete
koje uči abecedu baš prvoga nesretnog dana u maloj školi. Kao zbunjeni dječak, mo-
rao sam se uvjeriti da je slovo »K« uistinu K, da je iza njega »A«, pa da je zatim
došlo »N« i da je ono slovo »T«, koje je došlo na kraju najružnije slovo u cijeloj abe-
cedi. Spojio sam slova zajedno da bih dobio ime osobe koja je kupila te smrtonosne
bjelokosne igle od Herr Rolanda Lubatza.
255
28. poglavlje
Opak istočni vjetar brijao je uzbrdo iz obližnje luke i iz riblje tržnice, kidajući maglu
u uskovitlanim valovima. Visoko iznad moje glave klepetala su prozorska okna, a ža-
luzine se tresle. Negdje u blizini, teška vrata ograde stenjala su okrećući se na svojim
šarkama pri svakom jačem udaru vjetra koji je navaljivao s Baltika.
Sam u Sturtenstrasse i u društvu mrtvog tijela Amadeusa Kocha, skakao sam
živčano na svaki zvuk. Kosa mi je postala kruta od hladnoće, tijelo mi se počelo
pretvarati u kamen, ali umom je vladala jedna jedina misao: neću ga ponovno na-
pustiti. Toga popodneva pustio sam ga da ode sam i život mu je oduzet. Gledajući u
čudu i živčanoj prestrašenosti njegovo beživotno tijelo kako kleči na ledenom ploč-
niku, nisam se mogao ne upitati je li narednik Koch shvatio što se događa kada je
igla pogodila cilj. Je li prepoznao lice svoga ubojice?
»Herr Stiffeniis?«
Okrenuo sam se. Od zavijanja vjetra nisam nikoga čuo da dolazi. Uniformirani
muškarac stajao je preda mnom kao deblo. Još jedan, još viši od prvoga i lica umota-
nog u tamnu ešarpu, dolazio je uzbrdo povlačeći po ledu za sobom dugu drvenu kuti-
ju, kao da se radi o sanjkama. U tren oka sam ih prepoznao. Istegnuo sam se koliko
sam visok, ali i dalje sam bio patuljast pred narednikom Mullenom i njegovim ma-
đarskim druškanom Walterom.
»Što želite?« upitao sam.
»To tijelo je za podrum, gospodine. Naredba doktora Vigilantiusa…«
Nije mi palo na pamet slušati dalje, preplavila me plima gnušanja.
»Neće on ovo tijelo ni pipnuti!« Glas mi se odbio od kamenog zida i odjekivao
praznom ulicom. Smrznuti udovi su mi se tresli od snage osjećaja. Obuzela me neka
vrsta histerije očajnika, koktel beznađa i grizodušja. »Ovdje neće više biti komada-
nja. Vigilantius je otišao iz Königsberga. Neće se ni vraćati! Koch mora biti poko-
pan. Kako pristoji kršćaninu. Hoću da ga odnesete u crkvu.«
Divovi su se pogledavali.
»U tvrđavi je kapelica, gospodine«, spomenuo je kaplar Mullen. »A kako je to
jedino suho mjesto ondje, koriste ga…«
»Nije me briga za što je koriste«, oštro sam se suprotstavio. »Ako je posvećena,
namjeravam ondje postaviti Kochovo tijelo. Nadoknadit ću vam taj trud.«
Mullenove tamne oči su zasjale. Kompanjon je zagunđao.
»Vidjet ćemo što se tu može«, odgovorio je kaplar. Po njegovom tonu moglo se
256
Michael Gregorio
zaključiti da samo nebo zna kolike li će napore izazvati moj kapric. »A sada ćemo
jadnog nesretnog gospodina lijepo staviti u kutiju, zar ne, Waltere?«
Rigor mortis i ledeni vjetar ukrutili su Kochovo tijelo u klečećem položaju u
kojem je i nađen. Led se stvorio na nepromočivom ogrtaču i vojnici su bezuspješno
nastojali naći uporište u glatkom, svjetlucavom materijalu, dok su im se nespretni
prsti klizali i uzalud štipali.
»Svucite taj ogrtač s njega«, naredio sam.
Sigurno sam im zvučao divlje i nemilosrdno kad je Mullen huknuo od iznena-
đenja.
»Da ga svučemo? Čemu, gospodine? Već je tvrd ko letva. Neće to ići lako.«
Voštano platno ogrtača profesora Kanta — uzroka smrti narednika Kocha, kako
sam vjerovao — oblikovalo je omotač nalik sjajnom papiru za umatanje darova.
»Neću dati da se Koch pokopa u toj odjeći«, inzistirao sam osorno. »Ski-daj-te!«
Mullen me je gledao trenutak.
»Hajde, daj nam svoj nož, Waltere«, zastenjao je. »Valja nam ga prevaliti na
bok, gospodine. Nema drugog načina da se to obavi.«
»Učinite to!« buknuo sam gledajući kako izvršavaju naredbu.
Oštrica je bila kratka, ali oštra i Mullen je načinio rez od ovratnika pa sve do
poruba. Tada su, oslobodivši jednu stranu, zakotrljali tijelo na drugu i dobro se na-
mučili dok nisu oslobodili narednikove ruke. Odbacili su ostatke ogrtača i uz nemali
napor uhvatili Kocha za ukočene ruke i noge i stavili ga u sanduk.
»Pažljivo postupajte s njim«, zahtijevao sam dok su ga polagali na leđa u
sanduk.
»Morat ćemo ga izravnati«, ustvrdio je hladnokrvno Mullen, »ili nećemo moći
staviti poklopac.«
»Što čekate?«
Snažno su pritisnuli koljena. Prvo lijevi, a zatim i desni zglob koljena popustio
je uz pucanje. Bio je to zvuk koji je doslovno proparao srce, ali duša mi se smirila vi-
djevši Kochovo tijelo kako počiva u ležećem položaju i u njegovoj odjeći. Za tren
sam si dopustio vjerovati da se život može vratiti i da će moj pomoćnik ustati, disati i
opet mi nešto reći.
»Mogu li ga zatvoriti, gospodine?« upitao je Mullen.
Pogledao sam ga zadnji put i zatim potvrdno kimnuo.
Walter je postavio poklopac, zauvijek zatvarajući Amadeusa Kocha. Mullen je
zabio pola tuceta čavala i pripremili smo se za hod kroz mračne, prazne ulice. Vijesti
257
o ubojstvu zadržat će ljude u njihovim domovima sigurnije nego bilo koji policijski
sat. Mullen i Walter išli su prvi, snažno vukući teške sanjke po ledu i poledici. Ja sam
išao sljedeći, odmah iza njih, a žandari koji su našli tijelo činili su začelje kolone.
Negdje usput morali smo proći kraj početka stazice koja je išla stražnjom stra-
nom kuće profesora Kanta. Nejako svjetlo tinjalo je iza zastora njegove spavaće sobe
na katu.
»Požurite, Mullene«, potjerao sam ih, gledajući ravno pred sebe, želeći što prije
napustiti vidokrug tog prozora i te kuće. Papir koji sam našao u narednikovu džepu
opterećivao mi je srce više nego tona olova: »6 igala od kitove kosti, veličina 8, za
tkanje pouljene vune za tapiserije — Herr Kant«.
Pokušali smo se požuriti, ali zapravo nismo napredovali ništa brže nego prije,
niti smo imalo prije stigli do tvrđave. Kada smo došli nadomak tvrđave, pojurio sam
naprijed da naredim otvaranje vrata povorci.
»Truplo za prokuratora Stiffeniisa«, dobacio je stražarima Mullen dok su on i
Walter ulazili mimo. Oni su se prekrižili i bojažljivo se okrenuli. Jedan se napola
okrenuo i potajno se rukom primio za genitalije kako to praznovjerni vojnici rade
kada vide mrtvački sanduk.
»Ima li on ženu, gospodine?« pitao je Mullen dovlačeći se sa sandukom pred
nisku zgradu na drugoj strani dvorišta. »Sigurno će htjeti noćas bdjeti.«
»Ja ću bdjeti«, rekao sam. »Nema nikog drugog.«
Mullen je kimnuo Walteru, a ovaj mu je odgovorio tim njihovim čudnim jezi-
kom pa su gurnuli vrata kapelice i počeli tegliti sanduk unutra. Pratio sam ih. Tada je
unesena i svjetiljka pa su upaljene i druge koje su visjele sa zidova. U crkvi je sve
blistalo. Piramide velikih srebrnastih topovskih kugla izgrađene su u urednim redovi-
ma duž središnjeg prolaza. Uzduž jednog zida bila su poslagana topnička oruđa kao
sjajne cigare u nekoj trgovini duhana. Zid u dubini je bio zatvoren poslaganim to-
povskim sanducima. Velike platnene mape pokrivale su ogromne zidove. Smrad šta-
kora, otrova za njih i onih otrovanih, koji su se raspadali, bio je sveprisutan. Jed-
nostavno drveno raspelo visjelo je sa stropa. Nije bilo nijednog drugog vjerskog obi-
lježja.
»To je regimentalna kapelica, gospodine«, priznao je Mullen šaptom. »Pokušao
sam vam reći, gospodine. Ovdje drže oružje i eksplozive. Ostatak tvrđave je vlažan
kao praljina krpa. Možemo postaviti kovčeg tamo preko, gospodine. Pomakli su oltar
da bude više mjesta, ali to je sveto zdanje. Hoće li to vama biti u redu, Herr prokura-
tore?«
Nisam trošio riječi na odgovor. Izvadio sam iz svoje kese novčanicu od deset
258
Michael Gregorio
talira i dao mu je. »Noćas popijte nešto jako u spomen na čovjeka koji ovdje leži,
Mullene. U zoru dovedite pastora. Tada ćemo ga pokopati. Kada ćete ići van, pošalji-
te mi Stadtschena ovamo.«
Kaplar Mullen je salutirao, Walter je lupio petama, vrata su se zatvorila za nji-
ma i slušao sam kako se smiju i šale dok su glasovi zamirali u daljini. Kad sam ostao
sam u kapelici, prošao sam pored hrpica streljiva i oružja i kleknuo kraj kovčega.
Stavio sam ruku na hladno drvo, zatvorio oči i molio se Bogu, tražeći od njega da ra-
širenih ruku primi dušu Amadeusa Kocha. Čak još gorljivije, molio sam narednika
da oprosti meni. Nisam prepoznao neposrednu opasnost u koju sam ga poslao. Nika-
da si nisam oprostio što sam mu dao onaj ogrtač. Kada moji maleni kleknu kraj svo-
jih krevetaca i sklope ručice i mole svoje jednostavne molitve, zovu ime Amadeusa
Kocha, jer sam ih naučio da tako čine u spomen na čovjeka koji je izgubio život ne-
dužno nastojeći pomoći njihovom ocu.
Iza mene se začulo struganje reze i oglasili su se oštri koraci po kamenom
podu. Okrenuo sam se i pribrao kada je Stadtschen umarširao u kapelicu. Bacio je
pogled na kovčeg pa na mene, sve sa svojim širokim crvenim licem punim čuđenja.
»Herr prokuratore?«
»To je Koch«, rekao sam, jedva smogavši snage da mu izgovorim ime.
Stadtschen je skinuo šapku i spustio glavu prema lijesu.
»Želim da mi nađete jednu osobu«, rekao sam prekidajući njegovu šutnju punu
poštovanja, »Taj se čovjek zove Lubatz. Roland Lubatz. Njegovo svjedočenje moglo
bi biti ključno za ovu istragu.«
»Odakle želite da počnem, gospodine?«
»Negdje je sigurno odsjeo. Nije odavde. Jeftin hotel, prenoćište možda.«
»Odaslat ću stražare.«
»Krenite odmah«, rekao sam. »Mogao bi svakog trena napustiti grad. Herr Lu-
batz trguje pozamanterijom, opskrbljuje dućane i trgovačke kuće po Königsbergu.«
Stadtschen se namrštio. »Poza… kako ste rekli, gospodine?«
»… manterijom, Stadtschene! Pamuk, igle, konci, takve stvari. Ljudi koji pro-
daju sličnu robu mogli bi znati gdje noći.«
»Mislim da znam odakle bismo mogli krenuti«, na moje iznenađenje, odgovo-
rio mi je časnik.
»Vaša žena?« pitao sam.
Iskra je zasjala u Stadtschenovim očima. Doživio sam to kao znak da mu je si-
tuacija zabavna, iako sam poslije bio primoran izmijeniti to svoje mišljenje. »Ni slu-
259
čajno, gospodine! Ovdje, u tvrđavi imamo jednu staru babu. Ona… dakle, ona nudi
razne usluge vojnicima ove regimente.«
»Usluge?« uzvratio sam nemoćan suspregnuti sarkazam u glasu.
»Nije riječ o onome što mislite, gospodine«, odgovorio je Stadtschen. »Davno
je njoj prošlo to vrijeme! Ona pere, popravlja i šije samcima kojima treba mala po-
moć. Ona bi, po svoj prilici, mogla znati tko je čovjek kojega tražite.«
»U tvrđavi, velite? Tu ne može biti baš mnogo žena.«
»Osim te, drugih uistinu i nema«, Stadtschen je potvrdio.
Bacio sam pogled na kovčeg. Nisam namjeravao tako brzo napustiti svoje bdi-
jenje, ali oni živi bili su mi važniji. Tko bi više nego Koch mogao razumjeti moje
razloge? Neće se osjećati napušten u tvrđavi, u njemu tako utješnom i domaćem
okruženju streljiva, mapa i vatrenog oružja. Slušat će trubu kako kroz noć dojavljuje
smjene straža, odmjereni bat teških čizama na kamenom popločenim dvorištima,
smirujuće urlanje zapovijedi i njihovo žurno izvršavanje. Svoj je život proživio među
takvim stvarima. Doveo sam ga njegovom domu, jer drugoga i nije imao.
Pet minuta kasnije prolazio sam sa Stadtschenom stazama unutar smradne
košnice pod tornjevima i probijao se kroz vrevu. Bili smo unutar srednjovjekovnog
srca tvrđave, koje je pružalo dom svim zanatima i uslugama potrebnim za život vo-
jarne. Svako pojedino dvorište proklamiralo je svoju djelatnost smradom koji je
ispuštalo: ovdje konji, ondje kuhinje; smrad kuhanja mesa; kožari i čizmari; pekarske
peći; zadimljene kovačnice i oblaci ugljene prašine na mjestu gdje su se kovale
kugle. Bio je to samodovoljan svijet i izgleda da je bio sve smradniji i tamniji što
smo dublje zalazili u njega. Zaudarao je po otvorenim nužnicima, odurnim izlučina-
ma i konačno i po potpunoj napuštenosti. U najtamnijim sjenama sivi su štakori skvi-
čali kad su nam bježali pred stopama.
»Svaka vam čast, Stadtschene!« dobacio sam mu kad smo stupili pred trula vra-
ta koja nisu vidjela boje od dana krunidbe kralja Fridrika Velikog, a možda i dulje.
»To je to mjesto, gospodine«, rekao je udarajući na tanahne daske silom do-
voljnom da ih razbije u iverje.
Stara smežurana žena pojavila se gotovo istog trena. Virnula je van i odmjerila
dvostruku lentu i razlomljene crte na Stadtschenovoj odori. Mogla je imati devedeset
godina, no mogla je imati i sto devedeset. U tom mraku bilo je nemoguće odrediti
njezinu dob, a od prašine koja joj se uvukla u pore ten joj je bio crn, a bore na čelu i
koži lica i vrata ocrtane kao u gotske vodorige. Rite su se na njoj zalijepile kao da su
srasle. Prastara smeđa vreća služila joj je kao haljina, a ogrnula se nečim sličnim, što
je kao i haljina bilo kruto od čađi i prašine. Bez sumnje, njezin smrad je dopirao do
260
Michael Gregorio
nebesa, ali smrad njezine izbe bio je dovoljan da nadjača i najprljavije među drevnim
štalama.
»Očekivala sam Njegovu Ekscelenciju«, rekla je buljeći u Stadtschena.
»Drugim smo poslovima došli, majko«, odgovorio je. Strašno sam bio iznena-
đen tonom njegova glasa. Tom su divu povjerili stražu, imao je na skrbi sekciju D
zatvora u kojoj su držani ubojice, kanibali, lopovi i krivotvoritelji i on je sve to vodio
željeznom rukom, a sada mu je glas bio mek, gotovo pa ponizan pred tom starom
vješticom.
»Tri puta sam to napravila. Tri! I uvijek isto dođe«, gunđala je sve tišim i tišim
glasom. Odjednom je digla pogled i oštro rekla nikome: »Neće Königsberg. I opet ću
vam reći. Neće ovdje udariti, vojniče, u to se možete pouzdati!«
Pogledao sam starinu pa Stadtschena. Ni jedno nije progovorilo ni riječi, a
pogledi su im se sreli u bezglasnom razgovoru kao da jedno drugo savršeno razumi-
ju.
»O čemu ona govori, Stadtschene?« pitao sam.
Ponovio sam pitanje glasnije nakon što mi nitko nije odgovorio, a u tom trenu
se iz najdaljeg, najdubljeg i najtamnijeg kutka sobe promoli strahovita buka — divlje
udaranje krilima, glasanje ptica, mnogo ptica, cijelog jata ptica. Uzbuđeno su se
razgrajale kao gladni čvorci u šumi prije dolaska zime, prije seljenja u obliku vrtloga
crnog oblaka. No što li su te ptice radile u tvrđavi?
Žena je uperila kvrgavi i iskrivljeni prst Stadtschenu u lice.
»Reci tom šupljoglavcu da mi ne plaši dječicu!« zavrištala je. »Njegova Eksce-
lencija to neće dozvolit!«
Odjednom se odgegala u sobu, gmižući kroz tamu spretno kao riba u vodi i
ostavila za sobom vrata koja su se zanjihala na šarkama.
»Uđi«, zazvala je preko ramena. »Pogledaj sam, vojniče. Možeš sam poručiti
generalu.«
Stadtschen je gorljivo krenuo naprijed, kao lovački pas kad vidi lještarku koja
pada.
»Što se zbiva?« upitao sam, uhvativši ga za rukav. »Ne gubimo vrijeme. Imam
namjeru još noćas pronaći Rolanda Lubatza.«
Stadtschen se u tren postavio u stav mirno, kao da sam ga probudio iz nekog
sna.
»Ime joj je Margreta Lungerek, gospodine«, započeo je. »Poznaje čovjeka ko-
jeg tražite, gospodine. Kunem se…«
261
»Reci mu čime se ja bavim!« vikala je stara iz mračne dubine sobe. Možda je

bila stara, ali sluh joj nije bio nimalo oštećen. »Neću te ope pozivat!«
»Pet minuta i ni sekunde više«, odrezao sam, stupajući u sobu i dižući svoju
svjetiljku. »Lubatz, ili odlazim. Vi ste mi odgovorni za to.«
Tama se tek lagano povukla pred mojom svjetiljkom, pa sam mogao raspoznati
tek pletene krletke u dnu prostorije, smještene uza zid. Bilo ih je na desetke, svaka
krcata pticama svih boja, veličina i oblika. Prepoznao sam vrapce, plave sjenice, go-
lube, vrane, čvorke, kosove, ali i mnoge druge pa čak i sovu s kapicom.
»Herr general ih voli«, kokodakala je mašući rukama nad krletkama. »On pre-
pozna golu istinu kada mu se stavi pred oči.«
»Za nju su nastupila teška vremena, gospodine. Oči su je izdavale, teško da je
više mogla iglu držati. A onda, general je dočuo za njezin dar i dao joj sklonište ov-
dje u tvrđavi…«
»General Katowice?« pitao sam zapanjen. Kakve li je on mogao imati veze s
tom starom ženom i njezinom krilatom menažerijom? Mislio sam da je to što je
gospođa Lungerek spominjala generala bilo samo laprdanje stare lude.
»Ona vidi budućnost«, Stadtschen je nastavio. »Ovih dana Njegova Ekscelenci-
ja ne povlači nijedan potez da je ne pita. Opsjednut je Napoleonovim napadom na
grad. Otkad su ubojstva počela, uvjeren je da je to djelo francuskih infiltratora. Ge-
neral jako poštuje Julija Cezara, gospodine. On tvrdi da Rimljani nikad ne bi krenuli
u rat, a da ne pitaju ljude kao što je ona.«
»Haruspice«, promumljao sam. »To im je ime.«
Stadtschen me je gledao razrogačenih očiju. »Dakle, istina je?« procijedio je.
Zamisao da general Katowice vjeruje u nadnaravne znakove i savjetuje se s
proročicama bila mi je krajnje zabrinjavajuća. Ako je zapovjednik tvrđave i branitelj
grada sve svoje nade usmjerio ka gatanju, sve je izgubljeno. Prisjetio sam se njegove
energične pojave, odlučnog govora i izravnog ponašanja, koji su bili tako utješni
kada sam došao u tvrđavu. Je li to samopouzdano stanje uma izazvano spoznajom da
je tvrđava jaka, a njegova strategija pouzdana? Ili je to samo fasada utemeljena na
pričama ove starice?
»Gledajte ovamo!« podviknula je, odmaknula se od krletki i prišla okruglom
stoliću u nekom još tamnijem kutku. Velika ptica, mrtav crni gavran, bio je prostrt na
drvenu podlogu. Zavijeni luk kljuna mu je visio, perje mu sjajilo crveno od krvi, a
stolić je bio posut njegovim crijevima. Truplo je bilo postavljeno unutar kruga slova,
reklo bi se slučajnim nizom nanesenih kredom na drvenu površinu. Iznutrice su bile
istrgnute iz ptice i posložene oko tijela. Kljun je pokazivao na jednu stranu, a kruta
262
Michael Gregorio
krila na drugu. Teško se moglo oteti dojmu da je ptica zapravo razapeta na križ.
»Pogledajte kljun«, šaptala je baba, stavljajući ruke na stol i naginjući se zada-
hu u susret. »Pokazuje ovo slovo ovdje. Krila pokazuju ova dva samoglasnika. A gle
kandže! To je to mjesto, gospodo! Jena! I to je daleko od Königsberga. Ovdje bi ge-
neral Katowice trebao biti, a ne se ovuda muvati!«
Kratkovidno je zurila u Stadtschena, smješkajući se sebi u bradu.
Znao sam da bih trebao žurno potražiti Herr Lubatza i Kochova ubojicu, ali
tvrdnja te žene da može predviđati budućnost čitajući iz ptičjih iznutrica nadražila je
moju novopronađenu znatiželju. Ako sam išta naučio od Immanuela Kanta u vezi s
mojim iskustvom s Vigilantiusom, to je bilo da treba pratiti svjetlo, čak i kada nije
veće od sjaja veličine pribadače na kraju dugog, mračnog tunela.
»Reći ću mu, majko«, rekao je Stadtschen brzo i nervozno. »Obećavam, reći ću
mu! Ali prokurator Stiffeniis ima pitanje za vas. Samo mu odgovorite pa da mi ide-
mo.«
»Poznajete li čovjeka po imenu Roland Lubatz?« pitao sam.
»A da, gospodine, znam!« odmah je odgovorila. »Bez njega bi bila nigdi. Znam
ga ko svoje ptice. Jučer sam ga vidila.«
»I gdje je to bilo?«
»Plavi jednorog, gospodine. Tamo on odsjeda kad je u gradu.«
»To je krčma kraj mosta Ferkel, gospodine«, objasnio je Stadtschen. »Pješke,
imamo samo pet minuta odavde, gospodine.«
»Znam i puno jeftinijih, ako trebate njihova imena«, ponudila je Margreta
Lungerek, dok sam joj gurao talir u ruku spremajući se za pokret.
»Bog vas prokleo, gospodine!« vrisnula je žena, bacila kovanicu na pod i
protrljala ruke kao da su joj upravo opečene. »Nešto se nadvilo nad vama!«
»Pazite, majko«, upozorio je Stadtschen, hrabrošću pojačanom našim skorim
odlaskom. »Pazite što govorite!«
»Vrag zna svoje«, odbrusila mu je i skupila stisnute šake na grudima kao da se
bori da odbije neku zlokobnu prisutnost. »Znam ja ranjenu dušu kad je vidim. Boga-
mi da!«
»Ranjenu dušu?« odjeknule su njezine riječi s mojih usana same od sebe, una-
toč mojoj racionalnosti.
Srce mi se skrutilo u grudima, popelo se u grlo i ondje me gušilo, stezalo dok
se prastara baba zagledala u mene svjetlucavim i poluslijepim očima.
»Otac vam je mrtav«, rekla je polako. »Mrtav i pokopan, ali nema mira. Diže
263
se pod mjesečinom iz groba, ali uskoro će naći mir«, otpjevala je čudnim melodič-
nim glasom.
Brzo sam se okrenuo k Stadtschenu.
»Mudra gospa nam je rekla ono što smo trebali čuti. Pođimo!«
Vani, u dvorištu, hladan i vlažan zrak bio je upravo osvježavajuć nakon kužnog
zadaha one smrdljive potleušice. Okrenuli smo se i pošli natrag istim putem kojim
smo i došli, kroz mračne stazice tvrđave u smjeru glavne kapije.
»Mogu li vas nešto pitati, gospodine?« Stadtschen se zainteresirao nakon što je
nekoliko minuta hodao kraj mene u tišini. »General Katowice gleda budućnost po-
moću te babetine. A i vjeruje joj. Jednom sam je i sam pitao da meni vidi moju bu-
dućnost. Ubila je i rasparala pticu i rekla mi štošta što ja prije ne bi povjerovao,
gospodine.«
»Kao na primjer?« pitao sam pogledavajući ga. Lice mu se smračilo, zabrinuto
i zbunjeno.
»Razvila je crijeva po stolu, kao što smo sada vidjeli…«, zastao je odjednom,
primoravajući i mene da zastanem.
»Što je vidjela?« pitao sam ga.
»Govorila je maloprije o vašem ocu, zar ne? Je li to istina? Je li vidjela istinu?«
Strah je bljesnuo u njegovim očima, kao da je na njega djelovao isti onaj nevini
strah kojega sam često viđao u očima moje djece kada im je Lotte pričala strašljive
priče za laku noć, priče o patuljcima, vilenjacima, zarobljenim princezama, goblini-
ma i vukovima. Lotte je bila iznimno moćan pripovjedač. Kada je htjela, bila je u
stanju djecu izbezumiti od straha. Često sam je korio zbog nesputanosti njezine
mašte i nepažljivog govora.
»Što ste je pitali, Stadtschene?«
»O, znate, gospodine!« rekao je stidljivo se smješkajući. »Stvari koje svaki
vojnik želi znati. Pitao sam svoju sudbinu ako Napoleon ikada dođe u Prusiju…«
»Moj otac nije mrtav«, upao sam mu u riječ pažljivo birajući što ću reći. »I tako
će ostati još jako, jako dugo, najtoplije se nadam. Margreta Lungerek je pogriješila u
vezi s mojim ocem. Pogriješila skroz. Ona nema pojma o čemu govori. Prokleta nek
joj je glupost! Uistinu me čudi da general Katowice te gluposti uzima za ozbiljno.«
Lice mu je zasjalo kao sunce kada razbije tamu crnog oblaka, iako je taj isti
oblak i dalje zlosutno lebdio nada mnom.
Ubrzo nakon toga napustili smo tvrđavu, okrenuli nalijevo i krenuli prema gra-
du. Stadtschen je stvarno dobro predvidio. Nekoliko minuta potom izronili smo iz la-
264
Michael Gregorio
birinta uličica i udarili na prastari kameni most, jedan od mnogih koji prelaze Pregel,
koji se mota sam oko sebe unutar granica grada. Zastali smo kraj pristaništa s teškim
barkama i odmorili se tek da dođemo do daha promatrajući mornare kako razgovara-
ju pušeći svoje lule, a zatim smo se okrenuli prema krčmi s natpisom koji se okretao
na vjetru. Plavo obojeno mitsko biće galopiralo je preko polja srebrnih oblaka dok su
mu se potkove iskrile zlatnim iskrama.
»Plavi jednorog, gospodine«, objavio je.
265
29. poglavlje
Čim je časnik Stadtschen povukao uže zvonca, kao da su istodobno sva zvona
Königsberga zajedno zazvonila i zasvirala svoje melodije. Prije nego što su utihnula,
jedan od gornjih prozora iznad crteža jednoroga otvorio se uz škripu, a na njemu se
pomolilo bijelo okruglo lice.
»Znate l' vi koe je doba noći?«
»Policija«, proderao se Stadtschen. »Otvaraj, i to odmah!«
Isti debeli, sada i preplašeni čovjek otkračunao je vrata nakon nekoliko trenuta-
ka i pokretom ruke nas pozvao da uđemo u salu. Izgledao je pretjerano zabrinut zbog
činjenice da smo ga zatekli u noćnoj košulji i kapi za spavanje. Ako se izuzme slaba-
šan sjaj jedva tinjajućih cjepanica u kaminu, niska prostorija bila je u potpunom mra-
ku.
»Spavao sam, gospodine«, krčmar je zacvilio trljajući ruke i ostavljajući dojam
krivca, koliko je takav dojam mogla ostaviti osoba za koju ni u ludilu ne biste po-
sumnjali da je učinila nešto protuzakonito.
Tada ga je Stadtschen još više uzbunio.
»Donesite Herr prokuratoru Stiffeniisu registar na uvid!« zalajao je.
Veliki registar umotan u kožu bio je postavljen pred mene za tili čas. Sjeo sam i
počeo okretati stranice, sve do jedne potpuno prazne.
»Je li ovo nekakva šala?« pitao sam podignuvši glavu. »Zar ovdje nitko ne od-
sjeda?«
Stadtschen se prijeteći nagnuo nad krčmarovo rame i procijedio mu na uho:
»Tajimo imena pred policijom, gazda?«
Debeljkovi strahovi postali su još izraženiji. »Ne bih se usudio, gospodine! U
ovoj situaciji panduri stalno pretražuju grad.« Nagnuo se nad knjigu. »Ako mi do-
pustite, gospodine?«
Liznuo si je vršak prsta i prolazio kroz stranice. »Imali smo tako malo gostiju,
gospodine! Posebno prošlog mjeseca. Tko bi dolazio u grad da bude ubijen? Ali, eto
ga, gospodine.«
Povukao se kako bi mi pokazao što je našao. Na stranici je pisalo jedno ime i
jedan datum.
»Herr Lubatz, gospodine. Trgovac«, bojažljivo će. »Nitko drugi večeras ne od-
sjeda ovdje. On je gospodin, putuje, a i vrlo je cijenjen u svojoj branši, koliko sam
načuo. On se pomalo ekscentrično… heh… ponaša i… heh… odijeva, ali što se
266
Michael Gregorio
mene tiče to je sve u redu, zar ne, gospodine?«

Na krčmaru se snažno primjećivalo nešto sumnjivo. Činilo se da me navodio na
nešto, a činilo mi se da sam prilično dobro shvaćao i na što to. »Posjećuje li ga tko?«
upitao sam naginjući se naprijed.
»Pa, gospodine«, počeo je nervozno, »znate kako to ide, gospodine. Kad čovjek
putuje sasvim sam, kao što on putuje, on… kako da kažem? Nekada upadne u
društvo, gospodine. Tako bi ja to nazvao. Društvo… Ja tu ne mogu ne znam što uči-
niti, je l'? Posjetitelji mu dođu pa odu. U zadnje vrijeme imamo tako malo gostiju da
sam sklon zažmiriti na jedno oko. Večeras je sam, to znam. Kada sam mu posluživao
večeru rekao je da ima osjećaj kao da je zreo za otpad…«
Zamucnuo je i zašutio, gledajući me s grimasom čiste bespomoćnosti.
Naslonio sam se u stolici. Žene! Pomislio sam. Bio sam se nadao da će mi krč-
mar reći nešto o strankama koje su nedavno posjećivale Lubatza.
»Posjećuju li ga njegovi kupci dok odsjeda ovdje?«
»Ne ovaj put, gospodine. Vremena su teška u Königsbergu. Svima.«
»Razgovarao bih malo s njim«, rekao sam.
»Da mu kažem da dođe dolje, gospodine?«
»Ne«, odgovorio sam. »Radije bih to obavio u miru njegove sobe. Hoćete li se
popeti i reći mu da sam ovdje?«
Krčmar je nadlanicom obrisao vlažno čelo i ispustio uzdah koji je nedvojbeno
značio olakšanje. Izgledalo je da tuđe nevolje nisu nevolje, sve dok nisu uključivale i
njega. Odjurio je uza stube i vratio se minutu potom rekavši mi da me Herr Lubatz
očekuje u svojoj sobi.
»Hoću li poći s vama, Herr prokuratore?« pitao je Stadtschen.
»Ne treba mi dadilja«, odbrusio sam mu. Istina je bila da nisam želio da u
javnost procuri ime koje je Roland Lubatz zapisao na listi koju je dao naredniku
Kochu.
»Stadtschene, vi se vratite u tvrđavu. I podsjetite Mullena da ne zaboravi sveće-
nika za pogreb.«
Salutirao je i otišao, a ja sam se počeo penjati stubama prema hodniku u kojem
me je Roland Lubatz iščekivao kraj vrata. Bilo je očito na što se krčmarev pridjev
»ekscentrično« odnosio kada je govorio o tom čovjeku. Da sam se slučajno zatekao u
kući na lošem glasu, bludnice ne bi bile ni upola tako ekstravagantno dotjerane za
krevet kao što je to bio slučaj s Herr Lubatzom. Stidljivo je izašao u hodnik i
nervozno mi se nasmiješio u znak dobrodošlice. Razjasnilo mi se i da njegovi sitni
267
grijesi ipak nemaju veze sa ženama. Turban boje limuna koji je nosio na glavi izgle-
dao je kao da je iskočio iz tropskog mora. Noćna odjeća bila je od teškog damasta
uzorka riblje kosti u tamnijem tkanju koje se presijavalo i talasalo na svjetlu svijeće.
»Herr prokuratore?« pitao je hitro odskočivši u stranu i puštajući me u svoj te-
meljito naparfumirani budoir.
»Kako sam se prepao kad je gazda zakucao!« uskliknuo je gurajući stolicu za
mene bliže kaminu. Bacio je cjepanicu na žar i ona je ispalila rojeve žarkih iskrica u
zrak, a onda je namjestio svoj turban boje limuna. »Dakle, što mogu učiniti za vas,
gospodine?«
»Trebao bih vam postaviti neka pitanja, Herr Lubatz.«
Sjeo je sa suprotne strane kamina, napućio usne u najpretjeranijoj ženskoj
ekspresiji zabrinutosti i stao se gladiti rukom po prsima kao da želi smiriti lude otku-
caje uznemirenog srca.
»O, pa naravno, samo vi dajte, gospodine«, odgovorio je, uhvativši svoja kolje-
na kao da želi sam sebe zagrliti. Nokti su mu bili pažljivo podrezani i ulašteni, osim
noktiju malih prstiju obje ruke, koji su bili izrasli u obliku orlove kandže.
»U Königsbergu se dogodio niz ubojstava. Vjerujem da ste upoznati s tim, Herr
Lubatz?«
Ozbiljno je potvrdio kimanjem glave, a zatim su se njegove profinjene crte slile
u masku uzbunjenosti. Oči su mu sijevnule. »Ne mislite valjda da sam ja uključen,
gospodine?«
Umirio sam ga smiješkom.
»Trebam neke informacije povezane s vašim poslom, gospodine. Ništa više.«
Usta su mu se od iznenađenja uobličila u jedno veliko O.
»Ali, pa ja trgujem tkaninama. Jeste li sigurni da sam ja vaš čovjek?«
Nije dočekao moj odgovor, nego je neobično hitro skočio sa stolice i odjurio na
drugu stranu sobe. »Evo, vidite, gospodine. To je moj posao. Materijali najbolje
kakvoće.«
Otvorio je jednu od kutija koje su pokrivale dobar dio zida i izvukao vrpcu
tamno crvenog baršuna. »Putujem preko cijelog kontinenta, Francuska i jug,
uglavnom ondje kupujem robu koju prodajem tu u Prusiji. Svi dućani u Königsbergu
kupuju od mene, a i privatni kupci, naravno, sve odlični ljudi…«
»Frau Koch, na primjer?« pitao sam.
»Frau Koch, gospodine?« ponovio je očiju raširenih od iznenađenja. »Frau
Koch je pokojna već pet godina. Jadnica…«
268
Michael Gregorio
Zastao je i utihnuo, očito ne znajući kamo li ga navodim.

»Sjednite, Herr Lubatz. Nisam došao gledati vašu robu.«
Sav nesretan potonuo je u stolicu i zagledao se u mene.
»Frau Koch bila je supruga mojeg pomoćnika. Narednik Koch vas je posjetio
danas, zar ne?«
Ispustio je još jedan uzdah olakšanja. »Jest, gospodine. Njegova je supruga bila
švelja. Trgovala je sa mnom godinama. Davao sam joj materijal u zamjenu za njezi-
ne najbolje komade. Frau Merete je bila divna žena.«
»Recite mi što vas je pitao Herr Koch i što ste mu vi na to odgovorili.«
Na Lubatzovu licu vidjelo se da je iznenađen. »Niste li mi rekli da je Herr
Koch vaš pomoćnik, gospodine? Zar vam nije i sam rekao?«
»Želim čuti i sam kakav je bio ishod vašeg susreta«, rekao sam suho.
»Dakle, došao je pitati za neke igle, gospodine«. Herr Lubatz je je odgovorio u
živčanom brzanju. »Vrste kakva se rabi u izradi tapiserija. Pokazao sam mu svoje
uzorke, a Herr narednik je pitao jesam li prodao i jednu ljudima koji žive u
Königsbergu.«
»I što ste mu odgovorili?«
»Provjerio sam svoje knjige i našao informaciju koju je tražio, gospodine. Za
sada nisam prodao takvih igala na ovome putovanju, ali narednik Koch je bio zainte-
resiran i za ranije slučajeve pa sam mu dao uvid u zapise.«
Izvadio sam papir koji sam našao pri Kochovu tijelu i predao mu ga.
»Prepoznajete li u ovome popis koji ste mu ranije danas predali?«
»Vjerujem da prepoznajem«, rekao je i brzo prešao na drugu stranu sobe. Sta-
vio je srebrni binokl na vrh nosa i pažljivo promatrao bilješku. »Da, da, to je moj ru-
kopis. To su moji kupci. Ostalo mi je još jedan ili dva da ih sutra vidim, a onda sam
mislio otputovati u Potsdam.«
»Hoćete li reći da niste još gotovi s poslovanjem u gradu, Herr Lubatz?«
»Tako je«, odgovorio je.
»Jeste li do sada razgovarali s gospodinom Kantom?«
»No pa nije li to slučajnost! Narednik Koch me pitao upravo isto to pitanje.
Mogu vam pokazati igle koje je naručio Herr Kant. Narednika Kocha jako su zani-
male.«
Ustao se i prešao preko sobe. »Dolazi li Herr Kant ovamo, ili ga vi poslužujete
u njegovom domu?« pitao sam.
269
»On dolazi k meni, gospodine.« odgovorio je spuštajući se na koljena i zatim

otvorio veliki smeđi kovčeg. »Evo ih!« uzviknuo je vadeći drvenu kutiju i pokazuju-
ći mi je.
»Kupuje li Herr Kant samo to?« pitao sam dok je Lubatz vadio umotani svežanj
i davao mi ga u ruke.
»O, pa ne, gospodine«, trgovac je nastavio svoje brbljanje. »Kupuje on i druge
stvari, kao što su pamuk, vuna, koji put traku flamanskog lana ili komadić francuske
svile. No te velike igle! Ne znam što je radio sa svim tim iglama.«
»Jeste li ga kada upitali?«
»O, ne. Ne, gospodine. Pretpostavljam da su bile za njegovu ženu. Nije mi se
činilo prikladnim pitati ako sam nije rekao. Često sam se pitao kako izgledaju njezini
radovi«, nastavio je nervozno lupetati. »U izvrsnim sam odnosima sa svim svojim
kupcima i često mi pokažu stvari koje izrađuju. Ako im je roba prihvatljive kakvoće,
otkupim je za svoj asortiman. U slučaju jadne Frau Koch, trampili smo gotovu robu
u zamjenu za materijal. Može se napraviti jako mnogo posla u ovim krajevima kad je
netko trgovac kakav sam ja, ali…«
»Ali Herr Kant vam nikada nije ponudio proizvode njegove žene za vašu trgo-
vinu«, zaključio sam. »A pretpostavljam da vas nikada nisu ni pozvali u njihovu
kuću.«
Nabrao je obrve od iznenađenja. »Kako ste pogodili, gospodine? Ona je vjero-
jatno invalid, pomislio sam. Ako šalje supruga da kupuje umjesto nje, teško da je do-
bra zdravlja, zar ne?«
Nisam odgovorio. Nakon što sam otvorio zavežljaj, pokušavao sam zamisliti
osjećaj kakav je Koch imao nakon što je vidio Kantovo ime na onom popisu i vidio
artikle koje je filozof kupovao. Uzeo sam krpu na dlan, rastvorio sam je i pogledao
igle. Bilo ih je šest.
»Kitova bjelokost«, Herr Lubatz je rekao ponosno. »Tako krasna boja! Krem
bijela s nijansom žute.«
Bile su nešto veće od onih koju je Anna Rostova sakrila, a malo i sjajnije, kao
da je osoba koja ih je izradila unijela mnogo ljubavi u njihovo poliranje. Na jednoj
strani je bila velika očica, a na drugoj oštar vrh. Vrtjelo mi se u glavi i nisam pružio
nikakav otpor kada je Herr Lubatz uzeo jednu od igala i odmjeravao joj težinu na
svojem dlanu.
»Savršene su. Lake, dobro balansirane«, rekao je. »Njima se mora oprezno ru-
kovati, ali su daleko izdržljivije nego što izgledaju. Vješt radnik s takvima može
čuda činiti. Mogu li ih dati Herr Kantu ako naiđe prije nego odem?«
270
Michael Gregorio
»Ne vjerujem da će mu biti od posebne koristi nakon današnjeg dana«, odgovo-

rio sam.
»Nigdje neće naći boljih«, Herr Lubatz je inzistirao uz nestrpljivo slijeganje ra-
menima. »Tako je rekao narednik Koch. Da nikada nije vidio tako fin alat. Njegova
supruga bi ih obožavala.«
»Siguran sam da bi, Herr Lubatz. Možete ih sad spremiti«, rekao sam i gledao
ga dok ih je zamatao, polagao u njihovu kutiju i vraćao u kovčeg iz kojeg ih je bio
izvadio. »Hvala vam gospodine, bili ste od uistinu velike pomoći.«
»Nije vrijedno spomena, Herr prokuratore. Samo sam izvršavao svoju dužnost,
vjerujem. No mogu li ja nešto pitati vas?« Gledao me je trenutak. »Zašto ste toliko
zainteresirani za Herr Kanta?«
»Znate li tko je on?« uzvratio sam.
Roland Lubatz nije oklijevao. »Rekao sam vam, gospodine. On je moj kupac.
Nije najredovitiji, ali u mojem poslu krajcari se broje kao da su dukati.«
»Herr profesor Immanuel Kant slavan je čovjek«, dodao sam, »Nekoć je preda-
vao filozofiju na sveučilištu u Königsbergu.«
»A, to!« pozamanter je zastrigao obrvama. »Sve je on meni rekao o sebi kada
je prvi put došao. Mora biti tome već i godina dana. Bio je pun sebe. Pravi paun, re-
kao bih. On je bio slavan filozof, on je predavao na sveučilištu, on je izdao niz važnih
knjiga. Nisam ga uzeo zaozbiljno, moram priznati.«
»A zašto niste?« pitao sam.
Oklijevao je tražeći pravi izraz. »Rekao mi je da je u… prijateljskim odnosima
s kraljem. Dakle, ja sam to naoko podržavao, naravno, ali nisam vjerovao ni pola
toga.«
»Je li vam Herr Kant rekao kakvim se poslom bavi njegova žena?« pitao sam.
»Kakvo pitanje, gospodine!« uzviknuo je Herr Lubatz, uzrujano pljesnuvši ru-
kama. »Naravno, kada se vratio drugi puta, pitao sam ga je li njegova supruga našla
igle kakve joj trebaju.«
»I što je odgovorio?«
»Sasvim prozirno je izbjegavao odgovor. Ona je malo više od amatera, tako mi
je rekao, ali se zabavljala i to je njemu bilo dovoljno.«
Bacio sam pogled prema prozoru. Na sjeveru sviće rano i nebo je bilo sedefasto
ružičasto.
»Ispričavam se, Herr Lubatz«, rekao sam, »što sam vas lišio sna. Zahvaljujem
za sve što ste mi rekli. Bit će više nego korisno.«
271
Još sam govorio kad je Herr Lubatz kao furija preskočio sobu i našao se opet na
njezinoj drugoj strani. »Prije nego odete, Herr prokuratore, nadam se da ćete ostaviti
zapis u mojem albumu«, rekao je donoseći mi svezak. »Zamolim svakog posjetitelja
da upiše ime i jednu rečenicu po kojoj ću ga zapamtiti. To je velika utjeha za one koji
putuju svijetom i nemaju stalnih prijatelja. Nećete me razočarati, je li tako? Narednik
Koch je otrčao i ostavio me bez potpisa. Ne prihvaćam biti dva puta razočaran u jed-
nom danu!«
Uzeo sam knjigu u ruke — bila je to tek sitnica s kojom sam mu mogao izraziti
svoju zahvalnost — i razgledao elegantni, kožom presvučeni uvez. Veliko baršunasto
srce i bijelo uvezena dijagonalna riječ »Sjećanja« krasili su naslovnicu.
»Sam sam je opšio«, ponosno će Lubatz. »Moj vlastiti rad!«
»Uistinu je zapanjujuće«, priznao sam potpuno iskreno. Uistinu, svaka bi se do-
maćica ponosila takvim radom.
»Dakle, evo i pisala, gospodine«, reče donoseći pero i tintarnicu dok sam se ja
premišljao što bi za boga miloga mogao napisati. »Ako prelistate knjigu, možete
pogledati i što je svojom rukom upisao Herr Kant.«
Ruke su mi se tresle kada sam okrenuo stranicu i ugledao što je upisao posjeti-
telj te noći kada je došao po instrumente kojima će nanijeti smrtonosne udarce toli-
kim naivnim dušama:
Dvije stvari ispunjavaju moje srce divljenjem — zvjezdano nebo iznad moje
glave i crnilo u dubini moje duše.
Epigram je bio potpisan s »Immanuel Kant«.

»Hajte, gospodine«, Herr Lubatz me je poticao, uzbuđeno se smijući, »pogle-
dajmo možete li i bolje!«
Uzeo sam pero i u nekoliko sekundi sastavio i zapisao sljedeću vlastitu rečeni-
cu: »Razum je raspršio oblake Crnila i donio Svjetlo.« Zatim sam, kao i Immanuel
Kant prije mene, stavio svoje ime ispod zapisa.
Zlatna lepeza izlazećeg sunca milovala je tamni obzor kada sam iz Plavog jed-
noroga izišao u novo jutro laka koraka i još lakšeg srca.
272
Michael Gregorio
30. poglavlje
Jesam li uistinu vjerovao da je Immanuel Kant ubojica? Makar i na tren? Jesam li bio
sposoban sastaviti mentalnu predodžbu Rolanda Lubatza kako prijateljski čavrlja po-
red profesora Kanta, koji kupuje šest bjelokosnih igala u svrhu hladnokrvnog ma-
sakriranja nevinih građana Königsberga? U njegovoj dobi? Tako nejak?
Ako je ta ideja čak i na trenutak proletjela mojim uznemirenim umom, baš je
ona rečenica ispisana tako hrabro u trgovčevoj knjizi autograma spriječila da poto-
nem dublje u nezamislivu pogrešku. Ono što sam pročitao bila je bogohulna parodija
svega što je svijet znao i poštovao kod Immanuela Kanta. Dok sam promatrao ona
nezgrapna slova, ispisana tako čudno, takvom nedoraslom i dječjom rukom, odjed-
nom sam shvatio da me je taj, već poznati zloduh okrznuo mnogo puta u proteklih
nekoliko dana i da je osvojio još malo teritorija svaki put kada mi je prišao neopažen.
Prvi puta kada nisam vidio njegovu sablasnu prisutnost bilo je onoga dana prije
sedam godina kada sam došao u Königsberg i našao se tako neočekivano pozvan na
ručak u domu profesora Kanta. Njegov pradavni komornik nije bio prisutan toga
dana jer je išao na sestrin pogreb. U trideset godina stalne službe u kući, to je bio je-
dini dan kada on nije bio prisutan kod stola profesora Kanta. A samo kratko nakon
što sam se vratio doma, u Lotingen, šezdesetogodišnji sluga je neopozivo otpušten iz
službe i zabranjeno mu je da se ikada više vrati. Ipak, Frau Mendelssohn vidjela ga
je kako opetovano ulazi i izlazi iz kuće u svako doba dana i noći. Tako mi je rekla.
Osoba koju je vidjela bio je Martin Lampe!
Lampe je našao način ulaska i izlaska iz primaće sobe profesora Kanta nedugo
nakon što sam je napustio ili neposredno prije nego sam u nju ušao. Martin Lampe i
ja bili smo kao sateliti blizanci moćnog planeta u paralelnim orbitama. Uvijek smo
kružili, no nikada se nismo sastali. Ali zašto bi Kant dopustio Lampeu povratak iz
izgnanstva?
Mogao sam samo nagađati. Možda se sluga pozivao na velikodušnost bivšeg
gospodara. Moglo bi biti i da je ispunjavao neku potrebu, pružao utjehu redovitošću i
pravilnošću svojih posjeta ili stvarao onaj osjećaj uređenosti koji se činio toliko bitan
za dobrobit ostarjelog profesora. Ono što je profesoru Kantu zacijelo izgledalo kao
čašica razgovora sa starim i povjerljivim prijateljem, za Martina Lampea moglo je
biti izvor energije. Kao strana kukavica u gnijezdu, jednoga po jednoga poizbacivao
je sve ostale ptiće. Najdraži Kantovi prijatelji mislili su izbaciti Lampea iz sedla, no
on je njih otjerao daleko izvan gospodareva uskog kruga. Martin Lampe nikada se
nije distancirao od Immanuela Kanta. Niti trenutka. Znao je svaki moj pokret i kada
273
sam ga zamijenio u povjerenju njegovog gospodara, odlučio me je ukloniti. Ubio je

narednika Kocha vjerujući da ubija mene. Onaj nepromočivi ogrtač bio je signal.
Kant je sigurno u prolazu spomenuo kako mi ga je dao. Martin Lampe nije mogao
znati da sam ga ja dalje predao naredniku Kochu.
A zašto je ubijao one druge? Je li možda svatko od njih imao neku tanku nit
koja ga je spajala s profesorom Kantom, a koju ja nisam bio sposoban otkriti? Da je
Kant nekada trebao savjet notara, u to sam gotovo siguran, no što je s drugima? Jan
Konnen bio je kovač, Paula-Anne Brunner prodavala je jaja, Johann Gottfried Hasse
bio je društveni otpad. I zašto Kant nikada nije spomenuo da poznaje bilo koju od tih
osoba?
Identificirao sam ubojicu, ali nisam mogao dokučiti što ga je nagnalo na to. Va-
ljalo ga je pronaći i natjerati da progovori. No odakle početi? Gdje je živio, gdje bi se
mogao skrivati? Izvadio sam svoj džepni sat. Bilo je pola šest ujutro. Kako god bilo,
krenuo sam brzo niz Königstrasse u smjeru suprotnom tvrđavi i sa živčanom litani-
jom koja mi je odzvanjala u glavi.
»Dragi Bože, oprosti Totzovima, i mužu i ženi. Odriješi Annu Rostovu njenih
grijeha i zločina. I smiluj se nad slabosti Lublinskoga«, izgovorio sam. Svi su oni
nastradali zbog moje nesposobnosti.
»I pomozi mi zaustaviti Martina Lampea!« On je bio našao idealno oružje i mo-
dus operandi primjeren njegovoj dobi i tjelesnim sposobnostima. Kao prepreden
pauk, ispleo je mrežu lukavstva i u njoj čekao da onesposobi svoju naivnu lovinu.
Kada bi muha bila uhvaćena i bespomoćna, udario bi svim svojim otrovom.
»O, Bože«, rekao sam glasno, »sačuvaj dušu Amadeusa Kocha«.
Koch nikad nije znao koliko je bio blizu istini. Molio sam se gorljivo za njego-
vu čistu dušu, dok sam se čvršće ogrtao svojim kaputom radi zaštite od hladnoće ra-
nog jutra.
»A neka nebesa pomognu i meni!« pomislio sam na kraju, iako je u toj misli
bilo više ironije nego pijeteta. Bio sam prevaren, no nisam bio primoran tu grešku
platiti svojim životom. Stigao sam do svojeg odredišta, po drugi put otvorio škripava
vrtna vratašca i pokucao na vrata jače nego što sam namjeravao. Konačno je došao i
sluga. Popravljajući periku, objasnio mi je previše osorno da je prerano i da njegov
gospodar ne prima posjete u to doba. »Jedva da je šest odzvonilo!« dodao je. »A i u
svakom slučaju, moj gospodar je prehlađen. Danas neće nikoga primiti.«
»Napravit će iznimku«, inzistirao sam tvrdoglavo. »Recite mu da prokurator
Stiffeniis mora razgovarati s njim o najhitnijim problemima.«
Momak mi je zalupio vrata pred nosom i tek nekoliko minuta potom otvorio ih
274
Michael Gregorio
bez riječi isprike zbog neotesanosti. Povukao se natrag i u stranu, rukom mi pokazao
da uđem i usmjeri me k vrhu stubišta.
Herr Jachmann sjedio je na brdašcu od jastuka, glave pokrivene vunenom ka-
pom koja mu je pokrivala i čelo. Zrak u prostoriji bio je težak i natopljen mirisom
kamfora.
»Opet vi«, pozdravio me hladno. »Zadnja mora duge noći.«
Sjeo sam na stolicu kraj kreveta ne čekajući da me ponudi ni pozove. »Tu sam
zbog Martina Lampea«, rekoh.
Jachmann se brzo pridigao.
»Recite mi sve što znate o njemu.«
Bacio se natrag na jastuke uz glasan uzdah i zatvorio oči s crvenim podočnjaci-
ma. »Mislio sam da vam je zadatak pronaći ubojicu, a ne širiti tračeve o služinčadi.«
»Želim li zaštititi profesora Kanta, tada mi je potrebna vaša pomoć«, rekao sam
kruto, pa čekao dok nije otvorio oči i uzvratio mi pogled, iako je i dalje šutio.
»Poznajete li Frau Mendessohn?« krenuo sam dalje.
Kimnuo je ne govoreći ništa.
»Rekla mi je da je viđala kako Martin Lampe ulazi i napušta kuću profesora
Kanta u više navrata.«
Da sam mu rekao kako arktički tigar slobodan luta ulicama Königsberga, ne bih
bio postigao takav učinak. Razrogačeno i bijesno zagledao se u mene.
»Držite ga podalje od Kanta!« viknuo je takvom jačinom da je izazvao napad
kašlja. Zbunila me žestina njegova negodovanja na sam spomen Lampea.
»Jeste li vi meni rekli sve što bih trebao znati o njemu, Herr Jachmann?«
Starac nije odgovorio nego se pozabavio svojom vunenom kapom, namještao
je, pa prešao na vuneni šal koji je, opet, stezao kao da sam sa sobom unio zimsku
hladnoću.
»Lampe nije bio samo sluga«, Jachmann je polako odgovorio. »On je bio mno-
go, mnogo više. Bez njega je profesor Kant bio izgubljen. Kao siroče. Kantova inte-
lektualna dostignuća postignuta su u velikoj mjeri zahvaljujući doprinosu Martina
Lampea.«
Nevjerica na mojem licu vjerojatno je bila potpuno bjelodana.
»Mislite li da pretjerujem?« pitao me uz jedva vidljiv smiješak. »Martin Lampe
otpušten je iz vojske. Kant je trebao osobnog slugu. To je u to doba bila sretna podu-
darnost. Kant je bio nesposoban i za najjednostavniji kućanski posao i u Lampeu je
pronašao lijek za taj nedostatak. Dakle, on nije znao ni čarape navući! Kantov
275
dnevni život je od tada nadalje organizirao efikasan i spreman vojnik. Nakon što mu
je profesor naložio da ga budi u pet ujutro, kaplar Lampe doslovce je poslušao. Kada
bi profesor pokušao drijemati nakon što je odzvonilo, sluga bi ga iščupao iz kreveta
kao da je lijeno derište. Kant mu je bio zahvalan. Bila mu je potrebna kruta discipli-
na kakvu je mogao dobiti samo od majke ili Lampea.«
Zastao je obrisati nos.
»Zašto ste ga najurili nakon cijelog života predane službe?«
»Predstavljao je ogromnu opasnost po svojeg gospodara.« Herr Jachmann
kihnuo je u svoj rupčić. »Martin Lampe je postao… nezamjenjiv.«
Proučavao sam Jachmannovo blijedo lice. Usne su mu drhtale, a oči gorjele.
Moglo se zaključiti da je prestravljen Martinom Lampeom osobno. »Ali na koji na-
čin je predstavljao prijetnju? Ne razumijem vas.«
»Znači li vam što ime Gottlieb Fichte?« grubo je upao, a onda nije ni sačekao
da odgovorim. »Fichte je bio jedan od Kantovih najdarovitijih studenata. Kada je
njegova doktorska disertacija objavljena, mnogi su mislili da ju je napisao Kant.
Mislili su da si je uzeo to ime kao prikladan pseudonim, ali u tome nije bilo istine.
Fichte ga je često pohodio, a profesor Kant dočekivao bi ga prijateljski i toplo. Ali
nakon što je disertacija objavljena, u njihov odnos uvuklo se nešto hladnoće. Filo-
zofska misao krenula je nekim drugim tokovima. Sentiment, iracionalnost i patos
bile su nove ključne riječi. Pet minuta Razuma je prošlo, Logika je odavno izvan
mode, a Kant je gurnut u stranu. Tada, Fichte iz nepoznatih razloga objavi oštri na-
pad na Kanta optužujući ga za intelektualnu tromost. I nakon nekog vremena, dolazi
Fichte zdrav i prav, kao da se ništa nije dogodilo i zakuca na vrata i veli da bi razgo-
varao sa svojim nekadašnjim mentorom.«
»Je li ga Kant primio?«
»Naravno da jest. Znate njega. Rekao je da je željniji nego ikada razgovarati s
nekim sposobnim razvijati nove teorije. Ali Martin Lampe je to vidio u sasvim dru-
gačijem svjetlu.«
Na trenutak sam razmislio o tome. »Lampe je bio tek sluga. Što je on mogao
učiniti po tom pitanju?«
Jachmann je ignorirao moj prigovor. »Fichte mi je pisao da bi mi priopćio što
se dogodilo tog dana. Bojao se za svoj život, kako mi je rekao.«
Kao da nema energije u sebi, potonuo je natrag u jastuke.
»Što vam je rekao?« nagonio sam ga ne ostavljajući mu ni sekundu stanke.
Pritisnuo je flanel na usta, duboko uzdahnuo, a zagušljivi miris kamfora poletio
je prostorijom. »Kada je te večeri napustio Kantovu kuću, Fichte se našao sam na
276
Michael Gregorio
stazici. Bilo je mračno i maglovito, i pomislio je da ga netko možda prati. Ubrzao je

ritam, ali odzvanjanje onih drugih koraka također se ubrzalo. Nije bilo nikoga koga
bi pozvao u pomoć. Najzad, okrenuo se da bi se suočio s progoniteljem.«
»Je li ga prepoznao?«
Jachmann je kimnuo. »Da, prepoznao ga je. Bio je to Immanuel Kant.«
Na tren sam pomislio da mu je vrućica pomutila razum.
»Ne onaj ljubazni Kant kojeg je ostavio u kući«, nastavio je Jachmann. »Ono je
bio demon, užasavajuća parodija koja je izgledala kao Kant, odnosno bila odjevena
kao on. Jurnuo je na Fichtea s kuhinjskim nožem i bio bi mu razrezao vrat da ovaj
mlađi nije bio i okretniji. Fichte ga je tada prepoznao. Shvatio je da nije riječ o profe-
soru Kantu nego o starijem slugi koji im je niti pola sata prije u tišini krotko ulijevao
čaj u Kantovoj dnevnoj sobi.«
»Bože, budi nam na pomoći!« uzviknuo sam pitajući se u sebi je li možda ludi-
lo Martina Lampea započelo te noći.
»Fichte ga je opisao kao zlu personifikaciju njegova gospodara.«
»Zašto mi to niste prije rekli?« upitao sam ga.
Herr Jachmann šutke je zurio u mene nekoliko trenutaka. »Kakvo bi dobro
vama donijela ta spoznaja?« otpovrnuo je neljubazno.
»Je li Kant ikada doznao za taj incident?«
Jachmann se trgnuo pod pokrivačem kao da ga je ujela guja. »Držite li me za
potpunog tupana, Stiffeniise? U toj je kući došlo do katastrofalne zamjene uloga.
Sluga je postao gospodar.«
»I tako ste ga otpustili«, zaključio sam.
»Zavarao sam Kanta idejom da mu je potreban mlađi komornik. Zatim sam
vama pisao da se nikada više ne pojavljujete u njegovu životu. Želio sam da Kant
svoje zrele godine proživi u miru. Profesora Kanta mora se zaštititi od svijeta. Mora
izbjeći sve utjecaje koji mu remete mir i red, kao,primjerice, one koje ste unosili vi i
Martin Lampe. Zub vremena učinio je svoje na njegovoj lucidnosti i stabilnosti.«
Zasmetala me povezanost koju je Herr Jachmann vidio između mene i Martina
Lampea. Još uvijek je prezirao moju kratkotrajnu bliskost s njegovim negdašnjim
prijateljem i to uopće nije krio. U obojici je gledao prijetnju Kantu.
»Nedugo nakon što sam ga otpustio«, nastavio je, »otkrio sam još jednu strašnu
stvar. Bila je potpuno uznemirujuća. Lampe je bio oženjen! Bio je oženjen dvadeset
šest godina, a nitko to nije znao!«
»Ali on je živio u Kantovoj kući…«
277
»Danju i noću. Sve te godine.« Jachmann je odmahivao glavom kao da još uvi-
jek nije mogao povjerovati. »U uvjetima Lampeovog zapošljavanja stajalo je da je
brak striktno zabranjen.«
Povukao se u turobnu tišinu.
»Zna li Lampe nešto o filozofiji?« upitao sam.
Jachmann je slegnuo ramenima. »Što časnik pješaštva zna o takvim stvarima?
Pretpostavljam da je znao čitati i pisati, ali mozgom mu je zavladala fiksacija.
Kantov rad bez mene ne može ići dalje, rekao mi je jednom. Više nego jednom zate-
kao sam ga kako u kuhinji prebire po gospodarevim objavljenim djelima. Samo nebo
zna je li što iz toga uspio razabrati. Kada je zadnji put napuštao kuću, upozorio me
da Kant neće više ni retka napisati bez njegove pomoći. Proročanstvo koje se poka-
zalo potpuno točnim, bojim se.«
»Jeste li nakon toga čuli još što o njemu?« pitao sam.
Činilo se da se Jachmann nadima od bijesa.
»Moj je kontakt s Kantom ili slab ili nikakav u zadnje vrijeme. Tome unatoč,
učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da Lampea držim podalje od kuće. Ježim se
pri pomisli na to da bi se mogao suprotstaviti mojoj zabrani.« Gledao me grozniča-
vim očima, suze su mu jedna po jedna klizile niz obraze. »Je li Frau Mendelssohn
potpuno sigurna u svoje navode?«
»Vidjela ga je kako napušta kuću. To je bilo upravo jučer. Sama mi je rekla.«
»Nađite ga, Stiffeniise«, zavapio je Jachmann. »Nađite tog čovjeka prije nego
učini još kakvu štetu.«
»Imate li kakvu ideju gdje bi on mogao biti, gospodine?«
Jachmann se zapiljio u mene kao jastreb. »Žena će znati. Ona živi… oni žive«,
ispravio se, »negdje u blizini Königsberga. Ne znam točno gdje. Nikada nisam pože-
lio doznati ništa više o njemu. A sada, Stiffeniise«, nagnuo se prema meni i pružio
svoju hladnu i oznojenu ruku, »ispričajte me. Zahvaljujem na svemu što ste učinili za
profesora Kanta.«
Ubojiti sarkazam zadnje rečenice nije ostao nezamijećen.
»Učinit ću sve što je u mojoj moći da spriječim Martina Lampea…«
Zaustavio sam se bojeći se da sam već rekao previše, ali Jachmann nije ni slu-
šao. Izvadio je ručnik iz plitkog porculanskog lavora, gurnuo glavu pod šator i udi-
sao pare. Moj je posjet očito bio gotov.
Napustio sam kuću, uhvatio fijaker na kraju ulice i rekao pospanom kočijašu da
me odveze do tvrđave. Nisam spavao cijele noći, ali to je bilo zadnje na što sam
278
Michael Gregorio
mislio dok sam žurio u svoju sobu. Gdje je bio Lampe? Gdje mu je bila žena? Nisam
mogao koristiti žandarmeriju da ih traže. Nitko nikada nije smio doznati da postoji
veza između profesora Kanta i onih ubojstava. Zatvorio sam vrata za sobom i osje-
ćao se kao kućna muha zalutala u boci. Zujao sam gore-dolje, bespomoćno udarajući
nosom po staklu, a otvor je bio iznad moje glave, samo da sam se potrudio potražiti
ga… da sam se usudio potražiti ga. Rješenje mi je bilo pred nosom. Jednu osobu mo-
gao sam pitati za Martina Lampea: profesora Kanta osobno. Zacijelo je znao gdje bi
se moglo naći tog čovjeka, no tada bih mu morao i otkriti iz kojih ga razloga tražim.
Oštro dvostruko kucanje na vratima prestrašilo je tu misao i ona se skrila u
najdalji kut kao progonjeni kanalizacijski štakor.
Kada sam otvorio, gledao me je buljooki vojnik. Šaka mu je bila podignuta u
namjeri da ponovno zakuca. »Hitna poruka, gospodine.«
»Što je?«
»Dolje, gospodine. Neka žena vas traži.«
Nisam nikoga očekivao. Je li Helena, iz nekog već razloga, našla za zgodno
doći u Königsberg? Kao što joj je došlo pa je prošlog tjedna otišla u Ruisling i posje-
tila grob mojeg brata?
Pohitao sam dolje, snažno osokoljen i zahvalan Providnosti. Gospodinovi su
putovi nedokučivi, kažu. O, kako su uistinu teško shvatljivi nama smrtnicima! Nada
je tada bujala u mojim grudima, ali taj je plemeniti osjećaj bio samo posljednji korak
na mojem dugom putu propadanja u izgubljenost i zabludu. Teklič mi je donio ključ
kripte koju sam uzalud pokušavao otvoriti. Nezamisliv mi je bio užas s kojim ću se
suočiti jednom kada taj ključ okrenem.
279
31. poglavlje
Frau Lampe bila je mlađa nego što sam očekivao. Jedva da joj je moglo biti četrdeset
i pet. Kako je stajala u hodniku pred stražarskom sobom, lice joj je bilo krasno iskle-
sano dugim tamnim sjenama. Treperavo svjetlo plamena svjetiljke joj je blijedo lice
presvuklo voskom. Tanki šal od sive valjane vune pokrivao joj je glavu i ramena i
slabašno se protivio okrutnostima vremena. Iako se na njoj vidjelo da je umorna i da
je štošta proživjela, njezina je pojava u sebi nosila nešto vječno i predivno. Mogla bi
biti i Cigančica koja prosi novčić na uglu. Pogledavši me u oči sasvim zabrinuto,
zabljesnula je iznenadnom izravnošću.
»Prokurator Stiffeniis?«
»Vi ste zacijelo Frau Lampe«, rekao sam.
Umjesto odgovora, malo je pognula glavu.
»Dajte, molim vas, pođimo na toplo«, pozvao sam je i uveo u sobu koju su u
pravilu koristili službujući časnici noćne straže.
»Hvala vam, gospodine«, rekla je žarom koji me iznenadio dok sam kresao sti-
jenj svijeće. Vjerovao sam da je postojao samo jedan razlog njezinog dolaska: odlu-
čila je priznati sve što zna o svojem mužu i njegovim zločinima.
»Trebala sam ranije doći, gospodine«, počela je. »Riječ je o mojem mužu.«
Pokazao sam joj prema stolici i sam sjeo za radni stol.
»Znam tko je vaš suprug«, rekao sam.
Oči su joj se raširile od iznenađenja. »Stvarno, gospodine?«
»Mnogo puta sam čuo njegovo ime u razgovorima povezanim s poslovima Herr
profesora Kanta.«
Frau Lampe je pognula glavu kao da želi sakriti lice. Ponosno držanje ju je na-
pustilo i ispuhala se kao jedro kada vjetar iznenada stane. Dogodilo se potpuno
naglo: na spomen Kantova imena, promjena je jednostavno došla.
»Dakle, poznajete profesora Kanta?« promrmljala je.
»Uistinu, dakle«, rekao sam, »imam to zadovoljstvo…«
»Zadovoljstvo, gospodine?« prekinula me je odrješito. »Znam ga i ja, kao što
bogalj poznaje svoj usahli ud.«
Njezine riječi su zvučale kao što bi u crkvi zvučalo glasno izrečeno svetogrđe.
»Bilo bi bolje da mi kažete što ste došli reći o svojem suprugu, Frau Lampe«, rekao
sam mrzovoljno, nastojeći kontrolirati osjećaje.
280
Michael Gregorio
»Smatrate me prostom, gospodine, rekla bih?« odgovorila je gledajući me

ravno u oči. »Profesor Kant može biti vaš dobar prijatelj, ali moj muž i ja poznajemo
tamniju stranu njegove osobnosti. Nije to nedostatak poštovanja, nego plod gorkih
iskustava.«
Odjednom sam se počeo osjećati nelagodno u prisutnosti te žene. U njezinom
ponašanju bilo je hladne odlučnosti na koju nisam znao odgovoriti, a nisam znao ni
kako je usmjeriti.
»Sumnjam da ste došli samo izraziti ogorčenost u vezi s profesorom Kantom«,
požurio sam. »Dakle, što vas dovodi?«
»Profesor Kant je uzrok svih nevolja mog muža, gospodine«, odgovorila je.
»Upravo zato sam došla.«
»Imate li mi što reći kao magistratu, tada to i učinite«, pozvao sam je. »Činjeni-
ca je da ja trebam razgovarati s vašim suprugom, Frau Lampe. Znate li gdje bih ga
mogao naći?«
Podigla je oči crne kao ugljen i preda mnom je bila žena kojoj je tuga, čak i
očaj, uništio lijepo lice. »Baš to jest to, gospodine«, rekla je i govor joj se prelomio u
plač. »Ja uopće ne znam gdje je Martin. Nestao je preksinoć. Došla sam javiti da je
nestao, a oni su me poslali k vama. A vi istražujete ubojstva, gospodine«, rekla je
brišući suze šalom. »Zašto su mi rekli da se javim vama? Što mu se dogodilo?«
Je li u tom slučaju bilo nekih momenata koji su mi promakli? Narednik Koch
bio je ubijen prethodnog popodneva, tako da je ubojica još uvijek bio na slobodi.
Ono što mi je ta žena rekla bacilo je sumnju na umiješanost njezina supruga u Koc-
hovu smrt. Datirala je njegov nestanak gotovo dvadeset i četiri sata prije Kochove
smrti. Je li se nešto tragično moglo dogoditi i Lampeu? Ili se negdje usamljenički
skrio i čeka priliku za nov zločin? No tad se probudio moj cinizam, te sam vrlo
pažljivo promotrio njezino lice. Je li bila sposobna glumiti ono što mi se činilo da
glumi? Je li možda pokušavala svome suprugu priskrbiti alibi?
Odlučno sam skočio na noge.
»Trebam pretražiti vašu kuću, Frau Lampe.«
U slučaju da se ondje skrivao uz njezino odobravanje, uhvatio bih ga
nespremnog. U suprotnom, imao bih priliku prošvrljati po kući i tražiti dokaze protiv
njega.
Na moje iznenađenje, Frau Lampe ustade i krene prema izlazu bez ikakva okli-
jevanja. »Učinit ću što god bilo, ako to može pomoći da nađete Martina, gospodine«,
rekla je trudeći se da se barem malo nasmiješi te me u tišini ispratila do mjesta gdje
je bila parkirana policijska kočija. Protresao sam vozača da ga probudim i onda smo
281
se ukrcali.
»Recite mu kamo idemo, Frau Lampe«, naredio sam, a ona je dala kočijašu
adresu u području sela Belefesta.
»Hoće li vam to što ćete vidjeti kuću pomoći da otkrijete gdje je?« pitala je s
nevjericom dok je kočija ubrzavala. »Sama sam je pretražila uzduž i poprijeko. Nije
ostavio ni poruku, niti je išta odneseno, gospodine.«
»To je uobičajena policijska procedura, Frau Lampe«, odgovorio sam što sam
neodređenije mogao. »Možda postoji neki trag koji je vama promakao.«
Zainteresirano je kimnula glavom i činilo se da je doživjela olakšanje predajući
stvar u moje ruke.
Crkveno zvono odzvonilo je sedam sati. U ovo doba, mislio sam gledajući kroz
prozor kočijske kabine, svaki drugi grad u Prusiji bit će sasvim razbuđen, radne sobe,
dućani i uredi otvoreni kupcima, ali u toj uskoj ulici, pod niskim svodovima sa svake
strane nalazili su se zatvoreni i zabravljeni dućani i njihovi izlozi. U Königsbergu
nije bilo ni žive duše, ako zanemarimo vojnike koji su čuvali svako raskrižje. Zbilja,
grad je bio pod opsadom, opsjednut. Sve to je bilo djelo Martina Lampea. Napole-
onove trupe nisu predstavljale onoliku prijetnju koliku je predstavljao neprijatelj koji
se već nalazio unutar gradskih zidina. Morao sam ga pronaći. Tek tada bi grad možda
našao mir.
Nakon jedne ili dvije milje kočija je počela usporavati a zatim je i potpuno stala
pred nizom trošnih seoskih kućica slamnatih krovova pepeljaste boje. Nalazili smo
se u Belefestu, kako mi je gospođa objasnila dok sam joj pomagao da siđe na zemlja-
ni, kaljav puteljak. S obje strane ceste izrasli su visoki drvoredi. Ljeti i u proljeće,
kada su im grane sjajno zelene, pa još i življe boje cvjetnjaka priskoče u pomoć, se-
oce možda i ne bi ostavljalo dojam tako siromašnog, pustog i očajnog mjesta.
»U kući i nećete naći mnogo tragova Martinova boravka, gospodine. Moj muž i
ja smo tako malo živjeli zajedno. Profesor Kant nije mogao, nije htio bez njega«,
rekla je oporo. Nije bilo greške. Sudeći po njezinom tonu, nije voljela Immanuela
Kanta. Izgledalo je kao da joj njegovo ime pali jezik kao kiselina.
Kuća je bila majušna i izgrađena u donjem dijelu niza. Mali vrt nalazio se pred
ulaznim vratima. Siromašno, ali ne i očajno, kako mi se činilo. A tada mi je Frau
Lampe objasnila da su ona i suprug živjeli u samo dvije sobe. Bili su primorani cijeli
gornji kat prepustiti podstanarima. Otvorila je vrata svojim ključem i preplavio nas je
miris kuhanog kiselog kupusa. Donijeta je svjetiljka i kresnuo je kremen — jer u toj
sobi nikad nema dana — i skromni je kutak ubrzo osvijetljen meni na uvid. Frau
Lampe me je promatrala dok sam pretraživao prostorije otvarajući ladice i ormariće,
282
Michael Gregorio
provirujući ispod svakog pokrivača i jastuka, ispričao se kada sam ogolio krevet i
razgledao slamarice tražeći bilo što, što bi moglo biti skriveno unutra ili ispod.
Najzanimljivije što sam našao bilo je nekoliko napuklih vrčeva i rasparenih tanjura,
stara prljava odjeća koju su koristili za rad u vrtu te ostatke negdašnje vojne slave
kaplara Lampea: dvije kaplarske epolete i izblijedjela jakna odore koju su moljci već
izrešetali.
U kovčegu sam našao ispranu lanenu posteljinu, neraspoznatljive primjerke
odjeće, prastaru ponjavu koju je Lampe donio iz Bjelorusije zajedno s parom žutih
pričuvnih plahti i nešto izblijedjelog nakita koji je Frau Lampe nosila u svojim mla-
đim boljim danima.
»Imali smo mnogo, mnogo više«, prošaptala je, »ali zalagaonice su sve odnije-
le. Moj prvi suprug, Albrecht Kolber, bio je žandar. Stajali smo dobro, ali onda je
umro od kolerične dizenterije.« Udova Kolber udala se za Martina Lampea devet go-
dina nakon što je časno otpušten iz pruske vojske, u kojoj je služio Fridrika Velikog
u Poljskoj i u zapadnoj Rusiji. Bez ikakva drugog zanata, Lampe se zaposlio kao ko-
mornik Immanuela Kanta.
»Martin me htio ženiti, a meni je trebao suprug«, jednostavno je rekla. »Na-
ravno, morali smo se vjenčati tajno. Profesor Kant je htio samo neženje u svojoj
službi.«
Obrisao sam prašinu s lica i okrenuo se prema njoj. Moja mi pretraga nije rekla
ništa što mi i ona sama već nije bila rekla dok sam preturao po materijalnim otpaci-
ma njezina života. Kratak i sretan brak s Kolberom, pandurom, osiromašeno udo-
vištvo i na kraju novi životni put koji je tražila s Martinom Lampeom.
Gledala me kako prestajem s onim što sam radio i bespomoćno gledam uokolo
ne znajući kuda bih dalje. Je li mi koji detalj promakao? Jesu li tajne Martina
Lampea zaključane u njegovu umu i nigdje drugdje?
»Već sam vam rekla, Herr prokuratore, da ovdje nećete naći ni traga Martinu«,
rekla je osjećajno. »Sve što ima, u pola krajcare bi stalo. Ničega vrijednog sjećanja.«
»Imate li skrovište za novac, dokumente, vrednote?«
Snuždeno je slegnula ramenima. »Ja vam imam samo svojih deset prstiju,
gospodine. Tražite na pogrešnom mjestu. A ako želite doznati što je Martin naumio,
samo je jedno mjesto gdje se to može doznati.«
»A to bi bilo?…«
Tračak zabrinutosti na tren se pojavio na ženinom licu, ali je u tren i nestao.
»Kažete da ste posebno bliski s profesorom Kantom, gospodine? Zašto njega ne pita-
te gdje je Martin? I ja bih sama htjela njega pitati, ali ne mogu…«
283
Ukočio sam se. »Zašto mislite da bi Kant mogao znati?«

»Martin ga često pohodi«, odgovorila je bez ikakve stanke. »Pomaže Kantu na-
pisati knjigu.«
»Pomaže… što?« od iznenađenja mi se zapleo jezik.
»Nije da zaradi koji novčić od toga«, nastavila ogorčeno. »Ne znam što točno
radi. Dolazi doma toliko umoran, da ne može raditi u vrtu.«
»Nakon što je vaš suprug otpušten iz službe«, primijetio sam, »zabranjeno mu
je ikada više doći u kuću. Prijatelji profesora Kanta dobro su pazili da između njih ne
dođe do kontakta.«
Frau Lampe se slatko nasmijala. »Čak i njegovi najdraži prijatelji moraju spa-
vati, gospodine. Martin odlazi noću. Upozorila sam ga, ali me ne sluša. U šumi je
opasno noću.« Namrštila se i glas joj se odjednom uozbiljio. »Vi pojma nemate ka-
kav je život moj Martin u toj kući živio, je li tako? Trideset je godina služio tog
čovjeka. Gdje najslavniji Prus okom, Martin skokom. Da ste znali kako je to izgleda-
lo, ne biste mu zavidjeli.«
»Vaš je muž imao veliku sreću«, rekao sam službeno, »što je služio najplemeni-
tiji um koji je ikada živio u Prusiji.«
Veo kao da je pao preko njezina lica i tiho mi je rekla: »Mogla bih vam ispričati
stvari za koje ne znaju ni njegovi najbliži prijatelji.«
»Nastavite«, rekao sam i skupljao snagu da podnesem tračeve koje odbačene
sluge i njihove bijesne žene čuvaju za bivše poslodavce.
»U Königsbergu — a koliko ja znam i svagdje drugdje — svatko je čuo za pro-
fesora Kanta. Preciznost njegova sustava mišljenja, pravilnost njegovih navika,
temperament koji je sušta moralnost, savršenstvo njegova odijevanja. Sve je točno na
svojem mjestu, svaka riječ je gdje treba biti, bez mrlje na reputaciji. Živi sat, kako ga
zovu sugrađani. Mehanička lutka, ja bih rekla. Ništa u njegovom životu ne dogodi se
slučajno. Njemu se ne događaju nezgode. Jeste li se ikada zapitali kako to djeluje na
ljude u njegovoj službi? Martin nije imao ni slobode ni života. Svaki tren svakoga
dana, od trenutka kada bi ga ujutro probudio pa sve do časa kada bi ga ušuškao u
krevet i puhnuo mu svijeću, moj suprug mu je stalno bio pri ruci i nije imao misli
drugih od onih koje mu je profesor Kant stavljao u glavu. Dirinčio je kao rob na sve
moguće načine.«
Stala je na tom mjestu i izraz lica joj se promijenio. Kao da joj je neka od-
metnička misao pala na pamet i nabirala joj čelo kao vjetar mirnu vodu.
»Supruga mi jest opsjedala misao da mora pomoći u stvaranju djela profesora
Kanta. Kada ga je Herr Jachmann otpustio, shvatila sam da nešto nije u redu. Krivio
284
Michael Gregorio
je Martina…«
»Nije tu bilo pitanje krivnje«, prekinuo sam je. »Herr Jachmann je zaključio da
je potreban mlađi čovjek.«
»Možda«, odgovorila je sliježući ramenima. Nervozni pokreti rukama i bljesak
oka naviještali su strah od nečega što nisam znao imenovati. »Martin je u toj kući
imao posebnu dužnost. Nešto što je samo on mogao obaviti«, dodala je, a glas joj je
tonuo u jedva čujan šapat.
»Posebnu dužnost?« ponovio sam. Smetena zbog muževljeva nestanka, pitao
sam se jesu li joj se počele priviđati urote?
»›Ja sam voda u Kantovom bunaru‹, jednom mi je rekao.«
»I što mislite da je time želio reći?«
Njezine oči su opet bljesnule.
»Pa da, knjiga koju je profesor Kant pisao!« uskliknula je. »Martin mi je rekao
da pomaže gospodinu da nabaci završni sjaj na svoje konačno djelo. Kantova ruka
više nije bila kao što je nekad, vid mu je oslabio i trebao je tajnika da zapisuje.«
»Kant je vašem suprugu diktirao tekst?« prasnuo sam u nevjerici. »Jeste li mi
upravo to pokušali reći, gospođo?«
Frau Lampe je zatvorila oči i kimnula. »Iz noći u noć. Često je zora svitala prije
nego je došao doma. Martin više nije mlad, ali je uvijek bio tako radišan. Bio je tako
ponosan na njihov zajednički rad. Pomagao je profesoru Kantu preformulirati njego-
vu filozofiju, kako je on rekao.«
»Kada je to sve počelo?«
Frau Lampe se namrštila pokušavajući se prisjetiti. »Prije više od godine dana,
gospodine. Opet je taj vukodlak iščupao Martina iz mojeg kreveta. Došao bi doma
kad bi mogao. Nekada nije dolazio po cijele noći. I kada bi i došao, nije bio isti. Sjeo
bi tamo kraj prozora gledajući van kao nespašena duša. Ne bi mi rekao ni riječ.«
Bacio sam pogled kroz zamrljan prozor i pokušavao zamisliti o čemu li je mo-
gao Martin Lampe razmišljati u tom trenutku. Je li ubilačka nemam izronila na
površinu dok ga je njegova žena bespomoćno gledala?
»Je li vam rekao u čemu se sastojala ta dužnost?« pitao sam.
»Rekao mi je da ja to ne bih mogla shvatiti. Dodao je da on i profesor Kant
istražuju novu dimenziju. Tako je, to je rekao. Novu dimenziju.«
Martin i profesor Kant, primijetio sam. Ne profesor Kant i Martin. Je li to nje-
zin način prenošenja Lampeovih riječi, ili je to način na koji joj je to njezin suprug
predočio.
285
»Je li vaš suprug ikada proučavao filozofiju?«

»O, ne, gospodine, ali je mnogo naučio od svojeg gospodara. Martina je stalno
smetalo kada su mladi filozofi napadali Kanta. Govorio je da bi im se moglo dogodi-
ti da se zadave onim što su napisali, jednom kada knjiga izađe.«
Eto, opet se bila pojavila misteriozna posljednja knjiga Immanuela Kanta. Knji-
ga koju nitko nije vidio, osim Martina Lampea…
»Ta knjiga je promijenila Martina. Postao je drugi čovjek«, nastavila je. »Znao
bi me prepasti na smrt, gospodine. Bio je opsjednut, lud i to je sve bilo Kantovo dje-
lo.«
»Vaš je suprug samo izvršavao svoju dužnost«, sugerirao sam blijedo. »Koliko
god to moglo biti neugodno.«
»Neugodno?« prosiktala je. »Bilo je mnogo gore! Kant je Martina doveo do
ruba ubojstva.«
»Ma nemojte, uistinu?« pitao sam hladno kao da mi je izrekla najrazumniji
argument, a ne bezočnu klevetu.
»Tako mi je Martin rekao. Jednoga dana je mlađi gospodin posjetio Kanta.
Kada im je poslužio čaj, rekao mi je Martin, oni su uljudno diskutirali o filozofskim
pitanjima…‹
Poveznica koju mi je Jachmann ranije spominjao proletjela mi je umom. »Je li
ime posjetitelja bilo Gottlieb Fichte?«
Frau Lampe je odmahnula glavom. »Ne znam, gospodine. Nakon što su završili
razgovor, profesor Kant je ispratio posjetitelja.«
Smješkala se ukočenim smiješkom i netremice me promatrala.
»Što se dogodilo?« upitao sam je.
»Kant je rekao mojem suprugu da potrči za mladim posjetiteljem i ubije ga no-
žem.«
Bila je to druga strana Jachmannove medalje. Ne ludi i ubilački Martin Lampe,
nego je sada ludi ubojica bio Immanuel Kant.
»Je li vaš suprug poslušao?«
»Naravno da jest. Bila mu je dužnost. Ali mladi je filozof pobjegao prije nego
ga je Martin stigao.«
»Bi li vaš suprug išao toliko daleko u poslušnosti prema Kantu?«
Sklopila je ruke kao da se moli. »Preklinjala sam ga da ne posluša«, stenjala je i
šaptala. »Kant je senilan, govorila sam. Dementan! Iskreno da vam kažem, bilo mi je
drago kad mi je Herr Jachmann otpustio muža. Mislila sam da će tada biti na si-
286
Michael Gregorio
gurnom. Ali nije se ništa promijenilo. Profesor Kant bi poslao tajnu poruku i pozvao
ga da dođe u kuću pod okriljem noći.«
»Frau Lampe«, upitao sam ne bi li promijenio temu, pokazujući na tabletić pre-
bačen preko naslona stolice, »bavite li se ručnim radom?«
Pogledala me zbunjeno, pa kimnula potvrdno.
»Gdje nabavljate materijal?«
Gledala me je kao da mi nisu sve čiste.
»Iz trgovine? Putujući trgovac, možda?« sugerirao sam.
»Postoje dva dućana u kojima kupujem«, rekla je oklijevajući.
»Govori li vam što ime Roland Lubatz?«
»Da, gospodine.«
»Jeste li u posljednje vrijeme kupovali što od njega?«
»Ne znam ja njega osobno, gospodine«, odgovorila je. »On dobavlja robu za
Herr Reutlingena. Vidjela sam ga tamo jednom ili dva puta.« Zastala je i namrštila
se. »Kakve veze ima Herr Lubatz s nestankom mojeg muža?«
»Izjavio je kako je nedavno bio u kontaktu s vašim suprugom«, odgovorio sam
joj. »Martin je bio zainteresiran za kupovinu igala za ušivanje tapiserijske vune.«
»Ušivanje vune?« ponovila je kao da joj nije bilo jasno.
»Jeste li tražili od vašeg supruga da vam ih nabavi?«
Nije odgovorila. Bilo je očito da je preplašena i kalkulirala je bi li njezin suprug
mogao što dobiti ili izgubiti, ovisno o njezinom odgovoru. Ja sam znao što sam želio
da odgovori. Želio sam to svom onom snagom umnog utjecaja o kojoj govori doktor
Mesmer kada podučava o prijenosu misli. Želio sam da kaže kako je njezin suprug
uistinu kupio te igle za njezine potrebe i ni za kakve druge osim onih za koje su na-
mijenjene. Svim sam se srcem molio da je ona pouzdanost kojom sam identificirao
ubojicu živjela zadnje trenutke prije no njezinom izjavom bude raskomadana i kao
vodom odnesena. Želio sam da Lampe bude nevin. Ako je Kantov neželjeni utjecaj
bio uzrok njegovom ubilačkom ludilu, skandalu neće biti kraja.
»Nisam od svog supruga tražila da kupi išta od Herr Lubatza«, rekla je na-
posljetku. »Možda me je htio iznenaditi poklonom. Ponekad to i čini.« Pažljivo me je
proučavala. »Hoće li vam to pomoći u razotkrivanju onoga što mu se dogodilo,
gospodine?«
»Vaša mi je pomoć bila uistinu od iznimne koristi, Frau Lampe«, rekao sam i
ustao u nakani da odem, sve uvjereniji u krivnju njenoga muža. »Molim vas da mi se
javite padne li vam na pamet bilo što novo. Uz vašu pomoć, ja sam siguran da će ga
287
policija ubrzo pronaći.«

»Ima još nešto, gospodine«, rekla je, zaustavivši me na dovratku. »Trebala sam
spomenuti ranije, ali sam se nadala da neće biti potrebe.«
»O čemu govorite, Frau Lampe?«
»Pokazat ću vam, gospodine.«
Hitro me povela u stražnje dvorište i posrtala po snijegu do najudaljenijeg dije-
la ograđene zemlje. Ondje se nalazio malen povrtnjak u kojem su Frau Lampe i nje-
zin suprug uspijevali uzgojiti jabuku i nekoliko gredica povrća, koje sam zatekao
uvele i smrznute. Gusta, tamna, netaknuta šuma prostirala se od ruba imanja pa pre-
ko cijelog brda. Mjesto je odisalo tminom i prijetnjom. Pramenje magle držalo se
grana i vlažnih masivnih debala. Kapalo je s ledenica koje su visjele kao stalaktiti u
pećinama Bad Merrenheima.
»Vidite li te tragove?« rekla je saginjući se do tla i pokazujući otiske stopala u
smrznutom snijegu.
Kleknuo sam da ih proučim. Bilo su tek nešto više od traga povlačenja nogu
nekoga tko je nosio obuću neprikladnu za sklizak teren i vrijeme.
»Snijeg je padao one noći kada je Martin nestao. Sljedećeg jutra sam vidjela te
tragove, kada sam otišla u šupu po sušene biljke. Od tada nije padalo.«
»Zašto bi išao ovamo?« upitao sam.
»To je prečica do profesora… odnosno, do grada«, sama se ispravila.
Ostavljajući je na rubu vrta, uputio sam se u dubinu šume prateći tragove dok
nisam došao do stabla divlje šljive. Utisnut u dubokom snijegu bio je prvi jasan oti-
sak potplata. Zurio sam u njega toliko dugo da se činilo kao da je prošla vječnost.
»Jeste li sigurni da su to tragovi koje je vaš suprug ostavio?« poviknuo sam
prema njoj.
»Svojom rukom sam mu zarezala potplate. Koža je bila izlizana. Bilo me strah
da Martin ne padne i ne ozlijedi se.«
Već tri puta sam bio vidio taj njezin karakteristični zarez: na crtežu s mjesta
prvog umorstva koji je Lublinsky nacrtao, zatim dva dana prije u vrtu profesora
Kanta i naposljetku prethodne večeri u Sturtenstrasse, pokraj beživotnog tijela Ama-
deusa Kocha.
288
Michael Gregorio
32. poglavlje
Nakon što sam napustio Belefest, otišao sam u ured prilično uznemiren.
Znao sam točno što mi je bilo činiti. Ubojica je imao svoje ime. Martin Lampe
trebao je biti pronađen, uhvaćen, spriječen da počini još neko zlo. Ipak, postojalo je
još nešto što sam morao učiniti, ono nešto što magistrat nikada ne bi smio učiniti: od-
lučio sam zatajiti identitet ubojice. Profesor Kant nikada ne smije doznati tko je on,
niti koliko mu je bio blizu. Kad bi ubojica mogao biti zaustavljen, kad bih mu mogao
zamesti trag, vodio bih istragu dalje od njega dok se ne bi raspršila. Ako itko ikada
više spomene ime Martina Lampea, to treba biti u kontekstu komornika Immanuela
Kanta i nikako drugačije. Sve drugo bilo bi svetogrdno.
Nalaktio sam se na radni stol i pritisnuo dlanovima glavu. Imao sam osjećaj da
će mi mozak prsnuti iz pulsirajuće lubanje. Prvo što sam trebao učiniti bilo je dovući
ga u moju mrežu. Ubio je narednika Kocha, ali prava meta bio sam ja. Lampe se
namjerio na mene i neće imati mira dok me ne dokrajči, dok ne otkloni opasnost. Bih
li se mogao postaviti kao mamac koji će ga izvući iz njegove rupe?
Novi plan mi je sinuo u trenu, plan koji bi me trajno stavio van granica zakona.
Lampe je nestao. Njegov žena je pretpostavljala da je mrtav. Došla je u tvrđavu
prijaviti njegov nestanak. Bih li mogao tu okolnost okrenuti u svoju korist? Sve što
sam trebao učiniti bilo je pozvati Stadtschena, obavijestiti ga da čovjeku nema ni tra-
ga, dati mu detaljan opis i naglasiti mu da bi čovjek mogao biti i ubijen. Pokrenula bi
se potraga. Kad bi ga našli živoga, doveli bi mi ga na ispitivanje. Tada bi se nalazio
točno ondje gdje sam želio.
Natočio sam čašu vina i iskapio je. Kako se tekućina slijevala niz ždrijelo svo-
jim kiselim putem do želuca, zadrhtao sam pri pomisli što bi se dogodilo kada bi mi
Martin Lampe došao šaka. Strašna sila krenula je kolati mojim venama. Misli su mi
se uskovitlale, zarobljene na prepad sjećanjima na hladno i sivo jutro od prije deset
godina, na opojan miris krvi koja je prsnula nakon što je oštrica nehajno zviznula
kroz vrat kralja Francuske. Pritisnuo sam šake na oči nastojeći izbrisati ta sjećanja.
Ubio bih Martina Lampea.
Prilično dugo sam sjedio nepomičan, pokušavajući se ponovno pribrati, sjetiti
se tko ja jesam, shvatiti u što sam se pretvorio — što je od mene počelo nastajati. Ri-
zik javnog suđenja bio je nedopustiv. Manipulacija pravdom nije nimalo bezazlena.
Kad bi Lampe stao na podest pred mene, morao bih mu dokazati krivicu u cijelosti.
Dužnost magistrata nije samo dokazati krivicu, on je obvezan pored toga izvesti i do-
kazati što je ono što je počinitelja dovelo do njegova čina. U sudnici bi se moglo čuti
289
previše toga o utjecaju profesora Kanta na njegova komornika. No ako bih naredio
da ga liše slobode radi njegove vlastite sigurnosti, tko bi posumnjao u moje motive?
Dogodi li mu se nešto dok je meni na skrbi, bi li se itko usudio optužiti mene?
Nedugo zatim, netko je pokucao na vrata i ušao je vojnik noseći pošiljke.
»Oprostite, gospodine«, ispričavao se, polažući ih na stol. »Časnik Stadtschen šalje.«
Pogledao sam dva pisma čekajući da se vrata zatvore. Zbog onog većeg, bijele
omotnice s upečatljivim crvenim pečatom, grlo mi se steglo dok sam ga razrezivao.
Bila je to jedna od onih poslanica kakvih se užasavao svaki službenik u javnoj upravi
kraljevine Pruske — neki anoniman činovnik obavještavao me je da moram podnijeti
iscrpno izvješće o svojem radu. Popis svih važnih činjenica o mojem radu od tre-
nutka kada sam postavljen da vodim istragu morao je biti sastavljen i predan Njego-
voj Visosti do sljedećeg jutra.
Papir mi je pao na stol.
Što sam trebao učiniti? Jesam li mogao kako izbjeći kraljevsku naredbu? Odgo-
diti taj zadatak dok ne budem u boljem položaju da otkrijem kralju što sam mu htio
razjasniti u vezi sa situacijom u Königsbergu? Ponovno sam uzeo pismo i pročitao
ga još jednom, pa opet odložio na radni stol i pogledao onu drugu pošiljku koja nije
djelovala toliko zastrašujuće. Bio je to list sivog papira, presavijen na četvero i
zatvoren omotanom uzicom. Ali kada sam počeo čitati što mi je Stadtschen javljao,
srce mi je poskočilo.
… hrpa kostiju. Ostaci tkanine upućuju na misao da je mogao biti muškarac.

Kao što je vidljivo iz krvavih tragova i kapljica u snijegu, bio je progonjen kroz
šumu i raskomadan dok je pokušavao pobjeći. Otisci šapa pokazuju da se radi-
lo o najmanje tucetu životinja u čoporu. Zvijeri, izgladnjele…
Pronađeno je još jedno tijelo. Zašto nisam odmah obaviješten?

Moja predodžba o načinu na koji je Martin Lampe izvršavao svoja ubojstva
bila je jasna do zadnjeg detalja. Tko god bila ta žrtva, nije ju ubio Martin Lampe, ali
to nije umanjilo moju razdraženost Stadtschenovim samovoljnim ponašanjem. Sad,
kad je Koch mrtav, uočio je priliku za svoje napredovanje. Uzeo si je za odgo-
vornost, a i pravo narediti vojnicima da kosti skupe u vreću i donesu u tvrđavu.
»Ostaci će biti sačuvani jedan dan u slučaju da netko zatraži tijelo«, zabilježio je bi-
rokratski. »Ako to nitko ne učini, uslijedit će pokop na sirotinjskom groblju.«
Zastenjao sam od nekontrolirane, ljutite ozlojeđenosti.
Je li mislio da ću reći generalu kako mislim da je baš lukav momak? Je li se na-
dao da bih mogao spomenuti njegovo ime u izvješću za kralja? Nastavio sam čitati, a
290
Michael Gregorio
moja se ljutnja pojačala do bijelog usijanja kako sam se primicao kraju bilješke.
»Iako nije unutar gradskih zidina, mjesto gdje su ostatci nađeni još spada pod
jurisdikciju Herr prokuratora«, nastavio je Stadtschen, »budući se radi o napuštenom
lovištu starog feudalnog…«
Skočio sam iz stolice, naglo otvorio vrata i izderao se izvikujući njegovo ime
koliko god sam imao ljutnje i snage u plućima. Pusti hodnik zabrujao je od zvuka.
Batovi koraka su udarali stubištem, a odjeci mojeg urlika bili su nošeni drugim gla-
sovima, koji su svi odreda izvikivali Stadtschenovo ime.
Čovjek je dojurio galopirajući ni minutu potom. Nakrivljene perike i otkopčane
odore, ostavio je dojam da ga je moj poziv zatekao nespremnog, u najmanju ruku.
Znojno lice mu je bilo tako sjajno, da sam mislio kako ga je netko premazao šakom
masti i moglo bi se reći da sam u njegovoj nevolji malo i uživao.
»Gospodine?« rekao je teško dišući od uzbuđenja.
»Gdje je, Stadtschene? Gdje je to tijelo?«
Stao me je gledati, a lice mu je mijenjalo raspoloženja od iznenađenja, šoka i
straha pa sve do nevoljne podložnosti mom autoritetu.
»Tijelo, gospodine?«
»Čovjek nađen u šumi kod Belefesta«, puknuo sam mašući mu njegovom poru-
kom pred nosom. »Tko vam je dopustio da prtljate po njemu? Jeste li vi slijepi, Stad-
tschene, vidite li vi što se događa u Königsbergu? Netko ubija ljude. Jedino kako
ćemo ga naći jest da svako poprište zločina ostane netaknuto, kako bismo mogli naći
tragove. Ali vi ste odlučili pomaknuti truplo! Pretpostavljam da su vaši ljudi ugazili
sve uokolo kao stado krava!«
»Prokuratore Stiffeniise«, prekinuo me je drhtavim glasom, »nije bilo razloga
ni pomisliti da ga je ubio ijedan čovjek.« Pokazivao je prstom na bilješku koju mi je
poslao. »To sam naveo u poruci. Pred kraj. Piše ›raskomadan od divljih životinja‹.
Vjerojatno vukovi. Oni bi potrgali…«
»Po čemu zaključujete da su ga vukovi ubili?« urlao sam. »Ubojica ga je mogao
goniti kroz šumu. Žrtva je mogla biti mrtva prije nego su životinje došle do njega.«
Ta mogućnost nikad se nije pojavila u prostoru između njegovih tupih ušiju.
»Ali, gospodine!« ponovno se protivio. »Ubojica uvijek ubija unutar gradskih
zidina. Zato sam mislio…«
»Vi ste mislili?«
Sarkastično sam ga oponašao, ali njegovo očajničko razmišljanje unijelo je
nešto nade u moje srce. Bio je u pravu. Martin Lampe nikada nije ubio izvan grada.
291
A Belefest je mjesto u kojem je živio. Je li se skrivao negdje blizu kuće ili u šumi iza
nje? Manje od sat vremena prije vidio sam tragove koji su iz kuće vodili u šumu koja
leži na putu za Königsberg. Njegova žena mi ih je potvrdila. Je li Lampe ubio neko-
ga na povratku iz grada? Ili je on sam raskomadan nakon što je ubio narednika Koc-
ha?
»Je li tijelo još u tvrđavi?«
»Naravno, gospodine.« Činilo se da časnik Stadtschen raste naočigled dok je
odgovarao. Za razliku od onih prije njega, ono posljednje pitanje nije bilo garnirano
ljutnjom niti je sadržavalo implicitnu optužbu. Njegove su se krupne grudi ponovno
nadimale, a oblo lice opet mu je poprimalo onaj stav arogantne nepogrešivosti. »Mo-
žemo otići tamo, gospodine, ako želite, htio sam reći, Herr Stiffeniise«, dodao je
malo opreznije.
»Vodite!« rekao sam.
Na prvom katu nedaleko od glavnih vrata, Stadtschen je sa zida uzeo jednu go-
ruću baklju i dao mi je. Uzeo je i sebi jednu pa otvorio uska nadsvođena vrata i
spustili smo se kružnim stubištem u tamnice i labirint prolaza koji se nalazio ispod
tvrđave. Ondje sam bio s narednikom Kochom one večeri kada sam stigao u
Königsberg. Tada smo sreli nekromanta i slušali njegovu živahnu raspravu s hladnim
lešom.
Sada sam imao namjeru pregledavanje tijela zadržati na čisto činjeničnoj razini.
Na dnu smo skrenuli desno i ušli u uzak tunel koji je u pradavnoj prošlosti pro-
bijen kroz živu stijenu. Grubi zidovi bili su skliski od vlage i zeleni od plijesni. Hrpi-
ce slomljenih stolica, stolova, kreveta i smrdljivih prostirki bile su ostavljene na mi-
lost i nemilost truleži i propadanju. Hrpe drevnih prsnih oklopa s utisnutim dvogla-
vim orlom ostavljene su da hrđaju zaboravljene, naslagane u stupove. Zastarjele
muškete bile su odložene uza zid kao okamenjeno cvijeće. Svaki predmet kao da je
imao namjeru zaskočiti nas, spotaknuti nas ili nam zapriječiti prolaz. Treperave
baklje spasile su nas od spoticanja, ali nas od hladnoće nisu mogle zaštititi.
Kao što je Stadtschen krajnje ozbiljno rekao: »Nalazimo se u nepristupačnoj
utrobi zemlje, gospodine. Davno prije nego je Königsberg postojao, prije nego su
ljudi počeli graditi kuće, boravili su ovdje.«
Bilo je teško zamisliti bilo koje ljudsko biće kako duže boravi na takvoj hlad-
noći. Doslovno prodorna, izgledalo je kao da se provlači kroz pore i useljava u samu
koštanu srž. Teški vuneni odjevni predmeti koji su me čuvali od hladnoće unatoč le-
denom vjetru, šibanju snijega i naletima bure — nisu bili dorasli negostoljubivoj
hladnoći spilje. Toliko su mi pomagali, da sam jednako tako mogao biti i gol. Nisam
292
Michael Gregorio
mrzitelj hladnoće. Britko zimsko jutro, svjež mraz na travi, blistav sunčan sjaj, svjež
zrak — sve su to darovi prirode, no usamljenička hladnoća zemljine utrobe loše je
djelovala na moj duh. Već od dječačke dobi mrzio sam miris vlage i truleži
organskog raspadanja. Na svaku godišnjicu smrti mog djeda otac bi poveo obitelj i
sluge u obiteljsku kriptu, gdje bismo se zajedno molili za duše naših predaka. Već od
te nježne dobi upoznao sam miris grobnice. I uistinu sam se još kao dijete s užasom
zapitao jesu li moji preci osuđeni na vječno udisanje zagušljivog smrada.
Časnik Stadtschen okrene se prema meni.
»Tu smo, gospodine«, rekao je pokazujući na teška željezna vrata. Reklo bi se
da mu se živost malo bila povratila. Možda i stoga jer se ponadao da će me uvid u re-
zultate njegova rada ponukati da revidiram svoje mišljenje o njemu. »Koliko god
bilo hladno, Herr prokuratore, truplo neće dugo ni ovdje dolje potrajati. Vlaga je ta
koja im to učini. Uvuče se trulež, a onda tu su i štakori…«
»Jasno mi je!« hitro sam ga presjekao. Nije mi trebala inventura užasa koji su
mogli pridonijeti mojoj zgroženosti.
»Samo sam htio reći, gospodine, da se tijela drže u mrtvačnici što je kraće mo-
guće. Mnogi od njih su već i na tlu bili izloženi svakoj vrsti užasnih ne…«
»Koliko dugo je ovo truplo bilo ovdje?« pitao sam snažnije, potiskujući njego-
vo nedvojbeno divljenje prema mehanici ljudskog raspadanja.
»Teško da bismo to mogli nazvati truplom….«
»Koliko dugo?« inzistirao sam.
»Četiri sata, gospodine. Po gradu postavljamo obavijesti. Osobno sam izdao na-
redbu.« Zastao je nesiguran u moju reakciju. »Želite li da prestanemo, gospodine?«
»Neka ih«, odgovorio sam. »Možda se tko javi i nešto nam dojavi o čovjeku.«
»Pokušao sam vas obavijestiti o čemu se radi, gospodine«, nastavio je.« Ali kad
sam vam pokucao na vrata, niste otvorili. Rekli su mi da ste u stražarskoj sobi u
društvu jedne dame. Napisao sam tu poruku prije nego sam otišao u krevet i rekao da
vam je dostave onog trena kad se vratite, gospodine. Cijelu noć sam bio dežuran,
gospodine.«
Čuo sam ga, ali ga nisam slušao. Računao sam svoje računice. Jer ako je tijelo
bilo odloženo u mrtvačnicu četiri sata prije, tada je bilo nađeno dva, tri ili najviše če-
tiri sata prije toga. Odnosno, taj je čovjek umro oko osam, deset, dvanaest ili više sati
prije. Pogledao sam na svoj sat i vidio da je bilo deset sati i dvadeset minuta. Dakle,
oko ponoći je vjerojatno bilo vrijeme njegova odlaska s ovog svijeta, iako je bilo
moguće da se to dogodilo i prije. Fizički pregled tijela, njegova krutost i stanje raspa-
danja više će mi reći o vremenu smrti, no preliminarna kalkulacija pokazivala je da
293
bi to moglo biti tijelo Martina Lampea. Ako je tako, računao sam, nekoliko sati na-
kon što je ubio narednika Kocha naletio je na šumskoj stazi na čopor vukova pri
povratku kući. Naravno, mogao je umrijeti u bilo koje doba nakon tri popodne (vrije-
me u koje je Kochovo tijelo otkriveno u Sturtenstrasse), ali ako je, kao što sam ja
mislio, ponoć bila vjerojatniji trenutak njegove smrti, gdje li se bio skrivao do tada?
Što je radio za to vrijeme?
A onda opet, razmišljao sam, u slučaju da to nije bilo Lampeovo tijelo, nego ti-
jelo nekoga koga je ubio na povratku u Belefest, tada sam u ozbiljnoj nevolji. Je li
Lampe napustio svoje omiljeno oružje i način ubijanja i prepustio se nasumičnom
pokolju? Dva ubojstva u jednom danu. Je li njegov ubilački bijes sve veći? Je li ga
želja za krvlju nagnala da ubija sve češće?
Kad je Stadtschen povukao hrđavu rezu čeličnih vrata mrtvačnice, željezo je
prodorno zaškripilo po kamenoj podlozi i prikrilo zvuk molitve koju sam izgovarao.
Molio sam Boga da me unutra čeka tijelo Martina Lampea. Pouzdana činjenica da je
mrtav okončala bi užase koji su vladali Königsbergom, a i moje bi vlastite ubilačke
porive bacila u zaborav.
»Pokrijte usta, gospodine«, savjetovao me Stadtschen zatvarajući mi put i drže-
ći me izvan sobe. »Jedan od naših momaka jutros je podlegao koleričnoj groznici.
Dušu je izbljuvao kad nije već sjedio na zahodu. Danonoćno, pa tako skoro cijeli tje-
dan. Krasnog li kraja!«
Stadtschen je podigao ruku i šakom pokrio usta i nos, a ja sam okrenuo glavu u
lijevo i u istu svrhu zabio nos u ovratnik jakne. Smrad je bio ljepljiv i gust i dizao je
želudac u grlo. Zidove su prekrivale vlažne naslage krečnjaka i odsijavale svjetla na-
ših baklji. Mjesto je bilo prazno, ne računajući limenu kadu smještenu uza suprotni
zid. Prišao sam, bacio pogled unutra i okrenuo glavu. Tijelo golog muškarca bilo je
polegnuto na leđa, oči su mu iskočile, široka prsa upala, koža je bila naborana i žuta,
a trbuh otečen do točke puknuća. Iako sam se trudio ne misliti o tome, znao sam da
neće proći dugo prije nego ga raznesu smrdljivi plinovi.
Nastojao sam usredotočiti se na neposrednu zadaću koju sam imao obaviti. Nije
bilo profesora Kanta da me vodi, kao što je bio slučaj u njegovoj Wunderkammer,
kad mi je s nemalim ponosom pokazao odsječene glave kako se ljuljuškaju uronjene
u destilirano vino.
»Eno, tamo, gospodine«, Stadtschen me je pozvao i uperio baklju u dubinu, u
kut. Čovjek pronađen u šumi bio je postavljen na krpu od grube jute. Priznao sam da
je Stadtschen bio u pravu. »Truplo« nije bila odgovarajuća riječ. Borio sam se protiv
mučnine koja mi je kucala na ždrijelo, a čuo sam kako iza mojih leđa Stadtschen
kašlje i pljuje.
294
Michael Gregorio
»Nadam se da je bio mrtav kad su ga raskomadali«, gunđao je dok sam

uglavljivao baklju u prsten na zidu.
Odlučan činiti onako kako je profesor Kant učio, kleknuo sam da bih pažljivo
razgledao što je ostalo od tijela. Vidio sam rebra i duge kosti, komade kralježnice
slomljene na najmanje tri mjesta, ostatke kostiju ruku i nogu obojenih blijedona-
rančastom ili tamnosmeđom na mjestima odakle su mišići i druga tkiva bili otrgnuti.
Rezanci prozirnih tetiva, ostaci hrskavice i drugih vezivnih tkiva još su se držali
zglobova, iako teško da je bilo moguće naći i traga mekom tkivu. Bilo je nemoguće
utvrditi do kojeg je stupnja uznapredovao rigor mortis pa i odrediti vrijeme smrti.
»Isuse, što su bili gladni, gospodine!«
Stadtschen je to izvalio izravno i prosto, ali morao sam se složiti i priznati da
mu je izraz bio prilično odgovarajuć. Tražio sam po džepovima i našao dugi ključ
koji je otvarao moj ured. Ne bez teškoća, upotrijebio sam ga da okrenem svjetlucavu
lubanju k sebi. U tom me je trenutku ravno u nos udarilo nikada prije upoznatom
snagom pravo značenje fraze memento mori, kojom mi Prusi tako rado dekoriramo
naše crkve. Uistinu mi je trebalo malo dulje da se priberem i pokušam promatrati
kostur lica i odvojenu donju vilicu. Koža je potpuno nestala, a proždrli su i uši, obra-
ze, kožu… sve. Samo je na samom tjemenu ostala fleka kože s malo kose koja je
promakla mahnitom gutanju. Iako su vlasi bile natopljene krvlju, vrhovi su bili čisti.
I bili su bijeli. Muškarac neke određene dobi, ili neki koji je prerano ostario, zaklju-
čio sam. Možda je naglo posijedio kad je napad počeo? Odbacio sam tu maštovitu
zamisao i moje su misli instinktivno poletjele k Martinu Lampeu, slugi koji je zapisi-
vao u gluho doba noći gospodarove bilješke, slugi kojega nikada nisam vidio. Lampe
je bio star gotovo sedamdeset godina. Njegova kosa bi sasvim lako mogla biti bijela.
»Krenuli su od sočnijih dijelova, gospodine. Obrazi i usne, mišići i salo, meso
na rukama i nogama i što god se nalazilo na toj tu stvari.«
Stadtschen mi je stajao blizu, iza leđa, i žudno buljio preko moga ramena. Ra-
dije bih da me ostavio da radim na miru, ali onda je još i ispružio kažiprst pa gurnuo
lubanju koja se naherila, otkotrljala u stranu i umirila kao zdjela dok su se hrskavi-
časti završeci traheje i jednjaka, koji su nekako preživjeli pokolj, još zanjihali nekoli-
ko puta.
»Otrgnuli su mu glavu, gospodine. Meni je to očito, taj slučaj nema veze s
onim nasmrt probodenim vašim čovjekom od jučer, gospodine.«
Trenutak sam se zamislio nad Amadeusom Kochom, čije je tijelo ležalo sigurno
u kapelici. Mrko sam primijetio da mu je smrt barem bila iznenadna i brza, a i tijelo
smo mu sačuvali od strave mrtvačnice.
295
»Izvinte, gospodine, mislim, vi ste bili s njim bliski, znam.«

Ponovno sam se upro ne slušati njegovo dosadno blebetanje dok sam prebirao
po tjelesnim ostacima ne bih li našao neki način da identificiram neznanca. Prsni
koš, zdjelica i masa isprepletenih koštica ležali su u krvavoj masi u sredini nečega
što su bili ostaci njegovih unutarnjih organa. Krupnije kosti bile su obilježene dubo-
kim udubinama, koje su vjerojatno ostavili dugi zubi, ili očnjaci, kako
pretpostavljam da bi se trebali stručno zvati. Kad su sustigle svoju lovinu, zvijeri su
je očigledno srušile na tlo povlačeći je za ruke i noge. A onda su prionule. Krvlju na-
topljene krpe koje su ostale od odjeće neraskidivo su se uplele u tjelesne ostatke i
nije mi padalo na pamet razdvajati ih. Čemu? Koju god boju imale, ona je ne-
povratno izgubljena miješanjem s krvlju i ostalim ostacima tijela.
»Nema pomoći ni od odjeće«, rekao sam, »a ni cipela nema.«
»Kladim se da su ih pojeli, gospodine«, uzvratio je Stadtschen, blaženo
nesvjestan kakvu bi važnost moglo imati otkriće cipela s karakterističnim križnim
urezom na potplatu. »Gladan vuk bi sve pojeo, gospodine. Probava im je kao u
francuskog grenadira. Čuo sam da oni jedu i svoje mlade. Vukovi, hoću reć, gospodi-
ne.«
Još jače sam se sagnuo, koliko da pobjegnem Stadtschenu, toliko i da bolje vi-
dim lubanju. Gornji zubi bili su nejednoliko raspoređeni, slomljenih vrhova i šiljaka,
vrlo istrošeni godinama kao da je njihov vlasnik dugo i temeljito žvakao svoje zalo-
gaje prije nego bi ih progutao. Dublje sam se zagledao u usnu šupljinu i zamolio
Stadtschena da primakne svoju baklju i posvijetli mi. Jezik je bio iščupan tijekom na-
pada i krv je natopila desni i sve drugo, osim jednog bijelog traka hrskavice ili ve-
zivnog tkiva koji se isticao kao urezani otvor na nepcu. Očigledno je očnjak prodro u
nepce dok su se zvijeri natezale s čovjekovom glavom.
Može li ijedna smrt biti gora?
Bespomoćno sam uzdahnuo gledajući u krvlju obrubljene šupljine lubanje, crne
rupe gdje su nekada bile oči. Što li su vidjele u posljednjoj sekundi života, pitao sam
se. Tko si ti bio? Neki pijanac koji je usamljen lutao noćnom šumom? Još jedna
nesretna ubojičina žrtva? Ubojica osobno?
U toj odvratnoj masi nije bilo ničega što bi mi dalo podatke do kojih sam
očajnički želio doći. Ako to i jest bio Martin Lampe, njegov identitet zauvijek je
uništen.
»Vojni liječnik će doći kasnije, tijekom jutra, da ih pregleda«, Stadtschen je po-
novno krenuo u napad dosađivanjem s leđa. »Ovome su se crijeva krenula raspadati,
a ni ovaj drugi ne izgleda baš najbolje. Što ih prije zakopamo, tim bolje, gospodine,
296
Michael Gregorio
kako ja gledam na to. Treba to javiti doktoru.«

Mogao sam narediti da odnesu led i snijeg kako bi sačuvali tijela kao što je to
naredio Kant u namjeri da sačuva tijelo Jeronimusa Tiffercha kako bismo ga doktor
Vigilantius i ja pregledali, ali truplo je bilo previše oštećeno za fizički pregled.
»Prije nego razgovarate s doktorom«, rekao sam, »možete si učiniti uslugu.«
»Gospodine?«
»Vaše ponašanje nije bilo sasvim u redu, Stadtschene, i vi to znate, zar ne?«
Naglo je udahnuo, čekajući da nastavim.
»Trebao bih u svojem izvještaju kralju spomenuti i vašu naprasitu odluku da
sklonite posmrtne ostatke«, rekao sam promatrajući ga. »No još me se može nagovo-
riti da se predomislim. Brzo nađite Frau Lampe i dovedite je ovamo. Ta žena živi u
Belefestu. Jutros mi je došla javiti da joj je suprug nestao. Ne vjerujem da bi nam
mogla reći bilo što, ali to smo dužni učiniti prije nego te ljude prepustimo konačnom
počivalištu. Potrudite se…«
Potrudite se da ga prepozna.
To sam želio reći, ali nisam.
»Možete računati na mene«, odgovorio je Stadtschen s udvorničkim osmijehom
i preciznim, elegantnim vojničkim salutiranjem.
Moja baklja je gotovo bila dogorjela. Pomisao na to da bih mogao ostati dolje
bez svjetla potaknula me da se pokrenem. Stadtschen me je pratio u stopu i ubrzo
smo bili na glavnom ulazu. Dao sam mu otpust i bio zadovoljan kad sam vidio da je
pohitao k Belefestu.
Ali, nije identitet kostura u mrtvačnici bila moja jedina briga niti je to bilo pita-
nje potrage za Martinom Lampeom, a kralj i njegovo izvješće mogli su pričekati dok
se ne vratim.
»U Magisterstrasse!« viknuo sam vozaču dok sam skakao u kočiju koja je če-
kala. »Što brže možeš!«
297
33. poglavlje
Prethodnog dana i noći bio sam toliko zaposlen da sam jedva stigao i pomisliti na
profesora Kanta. Uistinu, nisam bio svjestan ni koliko ga nisam vidio, kao ni koliko
sam umoran dok se nisam naslonio na udobnu sjedalo kočije i predao se ritmičkom
lelujanju, od kojeg sam uskoro utonuo u dubok san.
Poskočio sam kad su se kola zaustavila pred kućom u Magisterstrasse. Kad sam
pogledao kroz prozor, u glavi mi zazvone zvona za uzbunu. Mladi doktor, Talijan ko-
jega sam upoznao prethodnog dana, trčao je niz vrtnu stazicu stišćući u rukama veli-
ku smeđu medicinsku bocu.
Skočio sam s kočije i potrčao kako bih stigao do ulaznih vrata prije nego ih je
Johannes Odum uspio zatvoriti.
»Što je bilo?« dahtao sam.
»Moj gospodar, gospodine«, plakao je sluga, suze su mu frcale iz očiju obrub-
ljenih crvenim kolutovima. »Jedva je pri svijesti. Doktor je otišao donijeti tonik.«
Progurao sam se mimo njega i poletio uza stube do Kantove spavaće sobe. Kad
sam došao na vrata, bilo mi je jasno da sam došao prekasno. Malena, usukana prika-
za na krevetu bila je jednom nogom već na onom svijetu. Nekada profinjeno lice
Immanuela Kanta kao da je odustalo od samog sebe. Obrazi su mu bili dvije velike,
prazne šupljine, a zatvorene i upale oči povukle su se u tamne duplje. Uska ramena
stršala su iz pamučnog pokrivača kao neka krilca koja mu zaklanjaju uši. Disao je
pravilno i čujno, ali nije odavao dojam osobe koja se povukla na odmor. Bio je to po-
četak sna bez snova, onog iz kojeg nema buđenja.
Herr Jachmann stajao je pognute glave na drugoj strani sobe, dok se doktor Gi-
oacchini posvetio profesoru Kantu nježno mu razmičući usne kako bi mu u usta ulio
tamnozelenu tekućinu. Primakao sam se korak, na dva pedlja od postelje. Doktor je
bacio pogled preko ramena, kratko mi kimnuo glavom i odmah se vratio s punom
pažnjom na svoj posao njege pacijenta.
Nekoliko minuta je prošlo u tišini, kadli se liječnik iznenada oglasio povikom:
»Herr profesore!«
Kant je otvorio oči. Nepomično je zurio u mene.
Doktor je spustio glavu na profesorova prsa i osluškivao slabašne otkucaje srca.
Primaknuvši uho bliže Kantovim razjapljenim usnama, iznenada je podigao glavu sa
začuđenim izrazom lica.
»Profesor Kant želi razgovarati s vama«, prošaptao je otvarajući sat kako bi
298
Michael Gregorio
izmjerio puls umirućega. »Požurite«, upozorio je. »Snaga mu jednostavno kopni.«

Prišao sam i nagnuo se nad krevet. Strah me je obuhvatio strašnim grčem. S na-
porom sam svladavao osjećaje dok su se profesorove vjeđe još jednom zatvorile kao
sjenila fenjera. Meni je izgledao kao da je već otplutao izvan domašaja fizičke komu-
nikacije.
»Ja sam, Hanno Stiffeniis«, šaptao sam mu toliko blizu uha da je mogao osjetiti
moj dah.
Kantove vjeđe su trepnule jedva jedvice, lice mu je bilo sama smrt u čekanju, a
široko čelo sjajno od znoja.
»Koliko dugo je u ovakvom stanju?« upitao sam tiho.
»Predugo«, odgovorio je doktor.
Ponovno sam se okrenuo krevetu. Kantovo se disanje ujednačilo, premda se
moglo reći i da se njegovo upalo lice još više povuklo u šupljinu među ramenima.
»Profesore Kant!« dozivao sam ga, glasnije nego prije.
Kantove se plave oči uto širom otvoriše i okrenuše se prema meni. Blizina
smrti je bjeloočnice učinila još bjeljima i prozirnijima nego ikada. Otvorio je usta i
odmah ih zatvorio.
»Dozovite ga natrag«, ohrabrivao me doktor preko ramena.
»Profesore Kant, recite«, molio sam spuštajući uho toliko blizu njegovim usna-
ma da je cijelo moje biće ispunio ljepljiv, težak vonj nadolazeće smrti. Nisam
ustuknuo, naprotiv! Udisao sam ga kao da je najsvježiji planinski zrak. Ekstaza,
divlja i mistična, obuzela je moju požudnu dušu. Ja sam bio taj kojem se Immanuel
Kant povjeravao pred sam samrtni hropac.
Uho mi je okrznulo njegove usne. Osjetio sam im trzaj. »Prekasno…«, rekao je
prigušena daha.
»Gospodine?« šaptao sam, progutao slinu i shvatio da su mi se usta skorila od
suhoće.
Utonuo je u jastuk sa smiješkom na licu tako laganim i prozirnim, jedva vid-
nim, kao da je tračak oblačića na vedrom ljetnom nebu.
»Ubojica još nije uhvaćen«, počeo sam objašnjavati i odmah zažalio.
Pokazavši snagu za koju nisam vjerovao da će je imati u tom krhkom stanju,
polako je odmahnuo glavom jasnim pokretom, sve vrijeme me gledajući ravno u oči.
»Ali zaustavit ćemo ga«, dodao sam.
Prikaza onog tijela iz mrtvačnice ukazala mi se kao da sam je dozvao. Želio
sam utješiti profesora Kanta tako što bih mu rekao da je sve u redu, da je ubojica po-
299
ražen jer ga je pravedna ruka Božja našla i kaznila kako je zaslužio. No nisam. Ni-
sam mogao. Možda mi nikad ne bi bilo ni dano da mu kažem. Vrijeme je istjecalo.
Pijesak je curio. Immanuel Kant bio je, kako sam vjerovao, izvan prostora u kojem
se čuje nada, prostora u kojem postoje bol i osjećaji.
»Imali ste pravo«, uzdahnuo je odjednom.
Zadržavao sam dah dok je on nastavljao.
»U Parizu ste vidjeli što je istina. Pa i vaš brat…«
Lišen sposobnosti razumne komunikacije, imao sam poriv uteći iz te sobe, po-
bjeći od tog umirućeg čovjeka i implikacija onoga što je govorio. Ali bio sam uhva-
ćen, ludilom zahvaćen, bespomoćan.
»Gledali ste kako umire«, nastavio je. Svaka riječ mu je bila napor, svaka
stanka uspon na vrh planine. »I zato sam poslao po vas, Hanno… Vi ste vidjeli
unutrašnjost uma uboji…«
Potonuo je, iscrpljen. Iz pluća mu je zviždao zrak u otegnutom decrescendu kao
završetak neke gajdaške skladbe.
»Um mu je odlutao«, šaptao mi je doktor Gioacchini stavljajući ruku utješno na
moje rame i stišćući mi ga snažno dok se na Kantovu licu sablasno stvarao posljednji
smiješak beskrvnih usana.
Odjednom naglo udahnuvši, Immanuel Kant je kristalno jasno izgovorio zadnju
rečenicu svojeg zemaljskog postojanja. Herr Jachmann ju je vjerno zapisao kako je i
izgovorena, u svojim memoarima izdanim nekoliko mjeseci poslije:
»Es … ist … gut.«
Ponavljao je tu rečenicu iznova i iznova dok mu se usta nisu počela micati bez
glasa i dok se na kraju nije nježno trznuo po posljednji put, kao da mu je neki velik
teret skinut s pleća.
Stajao sam kao okamenjen.
Immanuel Kant je umro.
Iza prozora se spuštalo sunce. Sivi dan povlačio se pred nastupajućim sumra-
kom, najavljujući dolazak noći. U toj je izmjeni bilo nečega kobnog i primjerenog
trenutku. Um mi je bio prazan. Nekoliko trenutaka potom, kad sam došao k sebi, za-
tekao sam se kako glasno jecam držeći hladnu ruku svojeg mentora. U tom su se tre-
nutku sve noćne more prethodnih dana isprale i otišle. Sve je to moglo biti tek mučan
i zastrašujući san. Ni Martin Lampe ni ijedno drugo zemaljsko biće nije mi padalo na
pamet. Nije ostalo mjesta ni za koga, osim za to tjelešce što se beživotno pružilo u
krevetu i misterij zadnjih riječi koje je profesor Kant prošaptao kad je umirao.
300
Michael Gregorio
»Es is gut.«
Što je dobro?
Što je to dobro Kant našao u propasti moje istrage?
Imali ste pravo. Vidjeli ste istinu…
Za ime Božje, u čemu sam ja ikada imao pravo?
Koju sam ja to istinu ikada vidio?
Prizor Immanuela Kanta na samrtnoj postelji trebao je pomesti sve druge misli i pro-
mišljanja, i neko je vrijeme tako i bilo. Kad sam se oprostio od Herr Jachmanna,
doktora Gioacchija i Johannesa Oduma i odvezao se od kuće, bio sam potpuno uro-
nio u tugu, ali kad sam se sjedeći u mraku kočije počeo približavati tvrđavi, počeo
me je sve više i više uznemirivati onaj zbunjujući, čak sfingin osmijeh koji se poja-
vio na usnama umirućega. Uistinu, nisam se mogao otresti dojma da se isprepleo i
stopio s onim drugim, onim čije su kosti i lubanja trunuli u utrobi zemlje, u mrtvač-
nici tvrđave. Profesor Kant je mirno preminuo u svojem krevetu, u svojem domu,
okružen ljubavlju i poštovanjem koji su ga pratili cijeloga njegovog dugog života,
dok je onaj ostavljen u ostavi za mrtva tijela na smrt razderan u komadiće divljim
gladnim očnjacima u noćnoj pustoši šume. Beskrajan užas i beskrajna bol. Nije bilo
nade za njegov spas, kao da je Stvoritelj odlučio da na njega bude puštena cijela legi-
ja demona pod uvjetom da u sat vremena zatru svaki trag njegova postojanja. Nisam
vidio prikladnije kazne za bešćutnog ubojicu.
Nikad se ne bih mogao smiriti dok se ne stavi ime uz to truplo. Razrješenje tog
misterija značilo bi da je jedna od sljedećih tvrdnji točna: ili da i dalje treba nesmilje-
no tražiti gdje se nalazi Martin Lampe ili Königsberg može odahnuti. U potonjem
slučaju, nesretne duše onih koje je ubojičino ludilo otjeralo u smrt mogu odahnuti i
počivati zajedno s njihovim kostima.
Tada, i samo tada, i ja bih našao mir.
Hitro sam ušao u tvrđavu na glavna vrata u namjeri da se spustim ravno u osta-
vu za tijela i pogledam još jednom. Toga sam puta čvrsto odlučio otići sam, odnosno
bez Stadtschena koji bi mi disao za ovratnik. Prošao sam dvorište i ušao u sjevernu
kulu ne susrevši nikoga i ubrzo pronašao dvostruki svod i uska vrata koja su vodila u
podzemne tamnice. Oboružao sam se bakljom sa zida i otvorio vrata.
Zastao sam na dovratku prije nego sam ušao. Miris raspadanja dolazio mi je
ususret kao plima trulih fluida koja je baš mene odlučila pozdraviti pa zagušiti. Bila
je to razgradnja ljudskih i biljnih tkiva, kao i drugih mirisa starih milijune godina
301
spojenih unutar drevnih usta tvrđave. Na tren sam se gotovo okrenuo i vratio. Samo
me je želja za znanjem, očajnička nada da bih mogao naći neki novi trag, uspjela
natjerati da krenem naprijed.
Ušao sam i zatvorio vrata za sobom, a onda se stao spuštati niza stube pod ple-
šućim svjetlom baklje. No kako sam se spuštao, postajao sam svjestan da prema
meni dolazi drugo svjetlo baklje. Motreći u tamnu dubinu neko vrijeme, uspio sam
razabrati da se radi o dvjema prilikama. Časnika Stadtschena prepoznao sam odmah,
ali tko je bila druga prilika? Srce mi se popelo do grla na pomisao da je to doktor već
bio došao i da su trula trupla odnesena i pokopana.
Zastao sam, a nervoza i ljutnja rasli su i dalje, dok sam čekao Stadtschena da se
približi i sam mi prizna kakve su dodatne štete u mojoj odsutnosti nanesene mojoj
istrazi. Ali kad su mi se približili na desetak koraka, srce mi je sretno zaplesalo.
Odjevena u crni šal koji joj je pokrivao glavu i ramena, prema meni je hodala Frau
Lampe i činilo se da se snažno oslanja na vojnikovu ruku. Zbog toga, ako ni zbog
čega drugoga, izgovorio sam riječi hvale Bogu. Dakle, vidjela je raspadnute ostatke.
Prišli su još nekoliko koraka i tada me je Stadtschen zamijetio i zaustavio se.
Žena je sekundu potom podigla k meni uplakane oči. Koža joj je bila blijeda: izgle-
dala je prozirna kao topljeni vosak, bljeđa čak od lica profesora Kanta. Obrazi i usta
su joj bili otečeni. Njezina žalobna prilika izgledala je kao da potvrđuje ono čemu
sam se nadao iznad svega. Gotovo sam se obradovao njezinoj tuzi.
Prepoznala je Martina Lampea!
»Frau Lampe?« pozvao sam je s cvrkutavim tonom za koji sam se nadao da ga
neće primijetiti ili razaznati.
Žena je glasno zajecala i okrenula pogled istodobno odbacujući vojnikovu ruku
kao da sam je zatekao u intimnom trenutku slabosti koji mi nije željela pokazati.
»To tijelo je nađeno na šumskom putu kojim je vaš suprug prolazio«, rekao
sam što sam ozbiljnije mogao. »Nije mnogo ostalo, bojim se. Sigurno vas je uzrujalo
i ja vam se najdublje ispričavam…«
»Uzrujalo, gospodine?« unatoč tome što je očigledno bila u teškom stanju, glas
joj je bio čvrst. Štoviše, ton je nedvojbeno bio oštar i optužujuć. »Svaki pošten
čovjek bi bio uzrujan, Herr Stiffeniise. Molit ću se da nijedna druga žena ne bude
primorana vidjeti ono što sam ja morala vidjeti.«
Gledao sam je ne znajući ni sam što bih.
»Ništa u toj odvratnoj stvari«, zarežala je na mene jedva suzdržavajući bijes,
»nikad me neće navesti da mislim da je to Martin. Ništa! Nadam se da ga tražite i da-
lje?«
302
Michael Gregorio
Vjerojatno mi je dah bio stao, jer sam ga ispustio uz čujan uzdah.

I tako, nije bilo gotovo. Martin Lampe i dalje je bio negdje slobodan loviti ne-
vine, nesvjesne opasnosti, kao zvijeri koje su raskomadale onog čovjeka. Gladan
ljudskih života, sakrio se negdje i spreman je napasti svakog trena.
»Frau Lampe je pozlilo«, objasnio je Stadtschen na brzinu.
Čuo sam zvuk njegovih riječi, ali nisam shvatio njihov sadržaj. Moje misli su
već lutale mračnim stazama i uličicama Königsberga u lovu na ubojicu.
»Ta tijela treba maknuti, Herr prokuratore«, dodao je. »Čim gospođu ispratim
gore, na sigurno, pozvat ću doktora da učini nešto. To nije prizor ni za koju ženu. A
ni muškarca. Treba ih ukopati što prije, inače ćemo imati posla s epidemijom.«
»U redu«, rekao sam ozbiljno. »Obavijestite doktora. Odvedite Frau Lampe
kući. Ali u roku jednog sata, Stadtschene, na moj ćete stol staviti pisanu ispravu da
prepoznavanje nije bilo moguće s obzirom na stanje… u kojem se tijelo našlo. Bit ću
u svojem uredu i čekat ću. Moram napisati svoj izvještaj, izvještaj o istrazi. Za kra-
lja.«
Zurio sam u Stadtschena dok sam oštro izgovarao zadnje riječi. Poštedio sam
ga jednom i to nisam htio ponoviti. Podbacio je jednom, nedorastao zadatku, i imao
sam namjeru njegovoj kraljevskoj visosti predati puno izvješće o gluposti njegovih
poteza. Premještajući tijelo iz šume zadao je smrtonosan udarac mojoj istrazi, one-
mogućivši mi da dođem do konačnog zaključka o sudbini ili identitetu čovjeka kojeg
je trebalo uskoro položiti u neobilježen grob.
Na Stadtschenovu licu jasno se vidjelo da su ga moje riječi duboko uznemirile,
ali pognuo je glavu, lupio petama i rekao da će učiniti točno kako sam naredio. Bilo
je jasno da je moju prijetnju shvatio ozbiljno.
»Molim vas da prihvatite moje isprike«, rekao sam obraćajući se gospođi,
»zbog tog mučenja kroz koje ste prošli. Da su kosti ostale tamo gdje su nađene, to bi
možda omogućilo identifikaciju.« Pogledom sam okrznuo Stadtschena, dodajući:
»Tko god bio odgovoran za to, bit će kažnjen.«
Gledao sam lice žene.
»Pitam se, Frau Lampe, znate li možda…«
Stao sam. Na trenutak sam bio u iskušenju da je obavijestim o tome da je profe-
sor Kant preminuo. No to je bilo tek iskušenje trena. U stvari, učinio sam si to zado-
voljstvo da joj tu vijest uskratim. Bila je to mala, sasvim beznačajna gesta prkosa, a
ona je meni upravo bila raspršila nade da ću identificirati Martina Lampea.
»Što se pitate, Herr Stiffeniise?« pitala me je.
303
»O, ma ništa bitno«, rekao sam, okrenuo se i krenuo uza stube.

S obzirom na njezino mišljenje o filozofu, čut će i obradovati se vrlo skoro.
304
Michael Gregorio
34. poglavlje
Popeo sam se do svojeg ureda i pozvao stražara da dođe i upali svijeće kad sam zate-
kao mračnu sobu. Dan se primicao kraju, što je bilo krajnje vrijeme da počnem pisati
svoje izvješće kralju. Već sam taj zadatak predugo odgađao i još uvijek nisam imao
jasnu predodžbu koliko trebam reći. Ni koliko sakriti. Budući da je profesor Kant
mrtav, a Martin Lampe još živ i hara ulicama Königsberga, odakle početi i kako
završiti?
Odlučno sam uzeo gusje pero, natopio ga tintom, postavio vrh na glatku površi-
nu papira i ostao sjediti u tom položaju kao iz kamena isklesan dobrih petnaest minu-
ta, a možda i više. Počeo sam osjećati kako se u meni gomilaju razočaranje i nemoć-
ni bijes pastira, pastira koji nikako da skupi svoje raspršene ovčice bez pomoći obu-
čenog psa ili prikladne ograde u kojoj bi jogunaste životinje satjerao u kut. Kad god
bih počeo misliti kako sam konačno svoje misli dotjerao u red, neka drečava nelogič-
nost odjednom bi iskočila i sve ih ponovno porazbacala spriječivši me i da počnem.
Najlakši način za početak bio je, tako sam se barem uvjerio, da se držim onih
činjenica koje sam mogao potkrijepiti nespornim pisanim izjavama.
»Današnjeg dana, 12. dana u mjesecu veljači 1804.«, počeo sam,
ja, Hanno Stiffeniis iz Lotingena, pomoćni prokurator drugog okruga pravo-

sudne magistrature Visokog suda Prusije, kao pozvani istražiti ubojstva četvero
građana kraljevskog grada Königsberga, ovim svečano prisežem i jamčim,
imajući u vidu skoru gotovost mojih ispitivanja, da su sljedeće tvrdnje točne i
nesporne. Postoje valjani razlozi vjerovati…
Stao sam na tom mjestu, ponovno umočio pero u tintu i dugo uzdahnuo. Na pa-
met mi nije padao nikakav dobar razlog za vjerovati ni u što. Uistinu svaki, pa i onaj
najmanji komadić mozaika koji sam uspio sastaviti navodio me na vjerovanje u
najgore. Bacio sam pero, odgurnuo stolicu, ustao i odšetao do prozora i bezvoljno
buljio van. Nebo je bilo crno, niski oblaci dolazili su s mora donoseći susnježicu, a
vjerojatno i još snijega. Otvorio sam prozor ne bih li došao do zraka iako je u sobi
već bilo više nego dovoljno svježe. Dolje u dvorištu vojnici su bučili kako su dolazili
i odlazili. Bližilo se šest, vrijeme za smjenu straže. Ljudstvo koje je upravo predalo
dužnost klatilo se besciljno amo-tamo. To se smijalo i zviždalo, pričali su se vicevi i
zapalile se glinene lule i zadirkivalo one koje je tek čekala noć ispunjena maršira-
njem po ledenim bedemima.
305
Odjednom sam poželio biti jedan od njih. Želio sam se osloboditi te zadaće,
brige i odgovornosti koje su mi s njom pale na pleća. Još više, želio sam biti sa svo-
jom obitelji u Lotingenu, u svom domu dokono peći krumpire u žari plamteće ku-
hinjske vatre. Dok izvještaj ne bude gotov, samog sam sebe oštro upozorio, vrlo su
mali izgledi da ću ikamo ići. Ne budem li našao logično obrazloženje za sve do ijed-
ne stvari koja se dogodila u Königsbergu, bit ću ostavljen da trunem u tvrđavi. S
otvorenim pitanjem Martina Lampea koje mi je visjelo nad glavom, shvatio sam,
mogao bih ostati štićenik te tvrđave još jako, jako dugo…
Buka kao da je dopirala iz jako velike daljine.
Toliko sam se zanio u svoje tmurne misli da se mogao i odviti ljuti boj u kojem
bismo izgubili i predali čitavu tvrđavu, a ja ne bih imao pojma o tome.
Netko mi je kucao na vrata.
Zvuk se ponovio trenutak poslije, a zatim ga je popratio prepoznatljiv glas.
»Herr Stiffeniise, mogu li ući, gospodine?«
Na vratima mi je bio časnik Stadtschen. Nije bilo sumnje da je došao moliti mi-
lost. Dobro je znao na koji ću ga način predstaviti u svom izvještaju.
»Vratite se kasnije«, odazvao sam se odrješito. »Kralj mora dobiti svoje
izvješće!«
Ali Stadtschen se nije dao otjerati. Pokucao je ponovno, i to još jače.
»Herr prokuratore, ali molim vas, ne može čekati!«
Zatvorio sam prozor i ljutito krenuo prema vratima. Ljutnja mi se pretvarala u
buktinju. Kakve mi je alternative ostavio? Krenuo sam mu precizno reći što mislim o
njemu. Pomicanjem onog trupla upropastio mi je cijelu istragu. Da je bilo po mojem,
bio bi degradiran. Za dobru mjeru, na vagu bih mu dodao i još jedno bičevanje pride.
Otvorio sam vrata naglim zamahom govoreći: »Dakle? Što je?«
Bio je u stavu mirno, uspravan i čvrst kao jarbol. Uplašeno me je pogledao u
oči, a onda pružio ruku s papirom.
»Izjava, gospodine«, izjavio je. »Identifikacija tijela. Frau Lampe je identifici-
rala tijelo. Taj križić je potpis udove Lampe.«
»Udove?« ispalio sam, zgrabio papir i gladno gutao slova.
Ovom ispravom prisežem i tvrdim da posmrtni ostaci tijela nađenog u šumi kraj
Belefesta koje sam u mrtvačnici tvrđave Königsberg pregledala u pratnji časni-
ka pripadaju mojem zakonitom suprugu Martinu Lampeu.
306
Michael Gregorio
Ženino ime bilo je ispisano istim onim rukopisom kojim i ostatak izjave i Stad-
tschenov potpis. Frau Lampe posvjedočila je ispravnosti izjave stavljajući čudni
nagnuti znak križa na dnu papira.
»Žena je nepismena«, pojasnio mi je Stadtschen.
Proučavao sam mu lice. »Kakvo je sad ovo čudo?« pitao sam se naglas. »Frau
Lampe je bila potpuno odlučna u stavu da ono tijelo nikako nije moglo biti leš njezi-
nog supruga.«
»Nek me nebo Bogovo zgromi, gospodine!« brzo je ispalio, a onda se ispričao
zbog rječnika prije nego je nastavio. »Sve se zbilo dok sam je vodio doma. U stvari,
kad sam je vodio dolje u mrtvačnicu, smrad je bio potpuno nepodnošljiv. Frau
Lampe odmah se požalila da joj je zlo i usto tvrdila da taj užas tamo nikako ne može
biti tijelo njezinog muža. Teško da sam je ikako mogao natjerati da razgleda one
kosti, zar ne, gospodine? Kad smo se sreli tamo dolje, baš sam je bio vodio na zrak
da malo dođe k sebi, ali vi ste mi onda naredili da je umjesto toga odvedem kući,
gospodine.«
»Nastavite«, rekao sam i pri tome počeo ozbiljno sumnjati nije li Stadtschen
možda prisilio ženu da potpiše tu izjavu kako bi popravio svoj položaj. »Ako nije ni
pogledala truplo, zašto se predomislila?«
»Dogodilo se dok smo hodali prema Belefestu, gospodine«, objasnio je. »Ni-
sam uopće više govorio o truplu, gospodine. Pitao sam ju je li njezin suprug imao
ikakvih tjelesnih osobina po kojima bismo ga mogli identificirati ako ga nađemo.
Budući da se službeno još uvijek vodio kao nestao, mogao je izgubiti pamćenje, biti
ozlijeđen ili čak ubijen. Zanimalo me ima li kakav madež ili neku drugu tjelesnu
osobitost po kojoj bi bio prepoznatljiv.«
Stadtschen je zastao, a na licu mu se ukazala sjena osmijeha.
»I ima, rekla mi je sama!«
»Kakva je to osobitost?« upitao sam, kao da sam bio smrtno bolestan čovjek
kojemu je liječnik upravo rekao da je njegova bolest sasvim lako izlječiva.
»Mi smo to vidjeli, ali u tom trenutku nismo tome pridavali važnost, gospodi-
ne«, odgovorio mi je Stadtschen. Smiješak mu se širio kao da mu je ta situacija bila
zabavna. »Pamtite li one bijele trake boje kosti u njegovim ustima, Herr Stiffeniise?
Kad sam okrenuo glavu, sjećate li se? Kad je bio u pruskoj vojsci prije četrdeset i
nešto godina, Herr Lampea je zarezala neprijateljska bajuneta. Prošla mu je kroz do-
nju usnu i završila je razrezotinom nepca.«
Pamtio sam i predobro. Ja sam bio zaključio da je taj izraženi ožiljak zapravo
ogoljena nepčana kost. Čak sam se doveo do toga da sam mislio kako je to učinio oč-
307
njak jedne od zvijeri koje su ga razdrle. Koliko god su krvlju slijepljena usta Martina
Lampea tada bila jedan od najužasnijih prizora koji sam uopće mogao zamisliti i
protresla me od odvratnosti, sad su mi se pričinjala kao jedan od najdivnijih prizora
koje sam u životu vidio.
»Požurio sam je da se vratimo natrag u grad i stigli smo baš u zadnji čas. Na-
ravno, potražio sam vas, gospodine«, dodao je proučavajući moje lice da bi procije-
nio reakciju, »ali bili ste izišli. Liječnik je izdao smrtovnice, pastora smo pozvali da
izmoli posljednju pomast i grobovi za obojicu bili su već iskopani. Još pet minuta i
stvari bi bile dodatno komplicirane. Objasnio sam doktoru o kakvoj nužnosti je riječ
i on se potrudio da Frau Lampe vidi lubanju i ožiljak, ali zamotan u krpu. Ispalo je
dovoljno bezbolno i identificirala ga je. Odveo sam je u ured, napisao izjavu i ona ju
je potpisala. Kao što sam već rekao, Frau Lampe je sada udovica.«
Okrenuo sam glavu i na tren zatvorio oči.
Königsberg je siguran, oduševio sam se. Moj posao je završen.
»Odlično ste to obavili, Stadtschene«, rekao sam toplo. »To truplo sada više
nije važno u mom izvješću. Vaša uloga u ovom slučaju bit će nešto bolja.«
Iako mu je lice bilo ozbiljno i smireno, mogao sam se zakleti da mu je iskra
zabljesnula u oku. »Neka vas Bog blagoslovi, gospodine«, promrmljao je.
Shvatio sam da je toga dana Bog već bio krajnje dobar prema meni. Ubojica ne
samo što je imao ime nego je njegovo tijelo već identificirano izvan svake i najmanje
sumnje. Mirno sam zatvorio vrata i sjeo da nastavim posao. Taj put bio sam pun ku-
raže. Božja providnost gurala me naprijed objema rukama.
»Kralj će dobiti svoje izvješće!« objavio sam praznoj sobi. Trijumfalna objava
uspjeha je nešto što sam oduvijek želio napisati. Trijumfalna objava uspjeha je ono
što će kralj dobiti. Ponovno sam uzeo pero i započeo svom umješnosti nadahnutog
pjesnika.
Postoje dobri razlozi vjerovati da su počinitelji zločina pronađeni u Ulrichu

Totzu, gradskom krčmaru, te njegovoj ženi Gertrudi (rođ. Sonner). Kako su
samo iskreno priznali, njihovo se zastranjenje očitovalo u činjenici da je njiho-
va obiteljska krčma i konačište, Baltički kitolovac, postala zloglasno okuplja-
lište bonapartističkih simpatizera, a sva je prilika, i drugih odmetnika. Namjera
im je bila izazvati kaos u gradu i utrti put invaziji francuske vojske pod vod-
stvom Napoleona Bonapartea. Ti su gnjusni napadi i zločini nad podanicima
Krune počeli, kao što vaša Visost zacijelo dobro znade, u siječnju 1803…
Malo sam se pogladio perom po obrazu i čekao inspiraciju, a onda još nadodao
308
Michael Gregorio
u istom živopisnom tonu:
… a bili su izvršeni uz pomoć i materijalnu te svekoliku suradnju sa ženom koju

su osobno poznavali, Annom Rostovom, poznatom prostitutkom, praktikanticom
crne magije, stalnom vršiteljicom nezakonitih pobačaja, prema njezinom vlasti-
tom priznanju pod nenasilnim ispitivanjem. Nije bilo moguće u cijelosti utvrditi
obuhvat njihovih ideoloških i političkih namjera i uvjerenja i uistinu je moguće
da nije ni bilo formalne povezanosti ni s kojom stranom silom ni da je ikakva
invazija planirana kao nastavak njihovih aktivnosti.
Totz i njegova žena su, nakon priznanja svojih sklonosti i suučesništva u
ubojstvima kao i ubijanja njihova vlastitog nećaka Morika Lüthea, počinili sa-
moubojstvo u svojim zatvorskim ćelijama unatoč strogom nadzoru. Tri dana
poslije je u Pregelu nađeno i beživotno tijelo Anne Rostove. Nejasno je ostalo
je li postojala samoubilačka urota unutar skupine, je li Anna Rostova prijetila
denunciranjem ostalih urotnika i tada bila kažnjena za izdaju njihovih ciljeva,
ili je neka druga osoba, čak možda nepovezana s grupom, odgovorna za njezi-
no utapanje. U vezi s tim događajem nisu vršena daljnja uhićenja, no ispitiva-
nja su u tijeku kako bi se ta stvar razjasnila. Okolnosti navode na zaključak da
je ostatak grupe, trojica stranih infiltratora koji su odsjedali u Baltičkom kito-
lovcu, u bijegu. Više ne borave u Königsbergu, ali izdani su nalozi za njihovo
uhićenje. Imena triju traženih osoba, zajedno sa svim pripadnim dokumentima,
uključujući zapisnike s ispitivanja, izvješća s pretresa, bilješke o slučaju itd. na-
laze se u službenom spisu broj 7-8/1804. Imajući u vidu činjenicu da je tero-
ristička ćelija u stanju dijaspore, možemo sa sigurnošću zaključiti da su ke-
nigsberška ubojstva, zajedno s povezanim rizikom unutarnjih nemira, dovedena
do njihovog konačnog kraja.
Molim za ispriku što ću ovu prigodu koristiti da posvjedočim neustrašivosti i
nesebičnoj posvećenosti dužnosti kraljevskog službenika i policijskog časnika,
mojega osobno izabranog asistenta narednika Amadeusa Kocha, koji je pao
kao posljednja žrtva tih očajnih urotnika. Da nije bilo narednika Amadeusa
Kocha i njegova stalnog i pomnog praćenja svega što se događalo, njegova te-
meljitog poznavanja podzemlja Königsberga (i općenito izopačenosti krimi-
nalnog uma), tegoban zadatak identifikacije počinitelja bio bi tisuću puta teži.
Ubojica Amadeusa Kocha je po svemu sudeći dodatni član jakobinske skupine
koja se okupljala u prenoćištu koje je vodio bračni par Totz. Kao što nas na to
navode pronađeni materijalni dokazi, to je mjesto bilo leglo izdaje i urote. Pro-
tivnik sam teorije da je po smrti glavnih protagonista, Totzovih i Anne Rostove,
Koch pokošen rukom nepoznatog ubojice s namjerom da se skrene policijska
309
istraga ranijih zločina i dade dodatna težina mišljenju koje je zastupao moj
iznimno uvaženi, ali vještim potezima zavedeni prethodnik prokurator Rhunken,
da je niz ubojstava djelo jednog, očigledno nerazumnog i krvožednog čovjeka.
Također bih izrazio zahvalnost pokojnom profesoru Immanuelu Kantu.
Königsberg mu duguje neprocjenjivo mnogo u smislu njegove potpune posveće-
nosti rješavanju ovog slučaja i vraćanju mira u grad koji je volio više nego ije-
dan drugi na svijetu. Vaša kraljevska mudrost je svima znana; siguran sam da
će Vaša Visost znati cijeniti nesebičan i bez ikakve materijalne pomoći ili fi-
nancijske potpore ostvareni rad na predlaganju, ostvarivanju i primjeni novog
sustava logičkog promišljanja u svrhu analitičke policijske istrage koja će ući u
anale povijesti kriminalistike i to ne samo u ovom slučaju nego i svaki put kad
ubuduće bude bilo potrebno reagirati na društvene okolnosti nasilnog zločinje-
nja i privoditi počinitelje pravdi u svrhu odgovarajuće odmazde i pravde. Pri-
sežem da ću u svojem budućem radu kao magistrat zastupati i širiti metode ko-
jima me je podučio profesor Kant u punom uvjerenju da bi mi on bez daljnjega
dao svoju privolu za to. Pokorno predlažem da se revolucionarna metoda pro-
fesora Kanta odmah ugradi u djelovanje sposobnih policijskih snaga cijele Na-
cije i da se ona objavi o državnom trošku za dobro cijelog ljudskog roda. Bio bi
to odgovarajući spomenik tom velikom Prusu.
Stoga i uz prisegu na vjernost kruni Hohenzollerna i Vašoj Kraljevskoj Vi-
sosti, molim dopuštenje za povratak mojoj obitelji u Lotingenu, gdje bih nasta-
vio raditi na mjestu magistrata koje sam morao u tako iznenadnim i izvanred-
nim okolnostima napustiti.
Vaš najponizniji i poslušni sluga,
Hanno Stiffeniis, prokurator
P. S. Spomena vrijedna pomoć dobivena je i od časnika Stadtschena iz sastava

Garnizona Königsberg. Preporučujem ga za promaknuće.
Sve napisano pročitao sam više puta, a zatim sam napravio prijepis za potrebe
generala Katowica ne mijenjajući ni jotu. Dok sam odložio pero i zavalio se u svoju
stolicu da odmorim napete mišiće leđa i vrata, fikcija je već dobila sjaj istine. Zapra-
vo, to jest bila istina. Istina koju sam namjeravao reći svojoj ženi, svojoj djeci i svo-
joj unučadi nakon njih. Bila je to Istina kakvom će je cijeli svijet znati.
Presavio sam izvješće i prijepis i zapečatio ih pomoću svijeće, voska i službe-
nog pečatnjaka. Dok sam to radio, objašnjavao sam sebi da sam tako vođen Gospodi-
nom Bogom našim. On me doveo u Königsberg, on me doveo k Immanuelu Kantu.
On me naveo da naredniku Kochu posudim svoj ogrtač. U njegovoj neograničenoj
310
Michael Gregorio
mudrosti, činilo mi se, da je On odlučio i da iz nekog razloga Koch mora umrijeti, a

da ja iz nekog drugog razloga trebam poživjeti. Gospod me je doveo do okončanja te
priče i On je predložio epilog kakav sam trebalo napisati. Dok sam pritiskao svoj
prsten u vrući vosak, osjetio sam Njegovu tešku ruku kako pritišće moju. Moja
vlastita ruka bila je instrument, ništa više.
Odložio sam pečat na stol da se ohladi, utrnuo treperavu svijeću i pozvao
žandara. Predajući svoje pošiljke njemu na brigu, bacio sam pogled na sat i povukao
se u svoju sobu. Imao sam točno toliko vremena koliko mi je trebalo da presvučem
košulju i onda sam otišao na pokop Amadeusa Kocha, koji je bio zakazan na vojnom
groblju iza kapelice u devet sati uvečer.
Nijedan ožalošćeni osim mene nije bio prisutan kad su četiri redova spuštala
jednostavni drveni sanduk u hladnu zemlju. Priložio sam jednu tihu molitvu za veli-
ku dušu narednika Kocha. Njegova žrtva me je odvela ravno k ubojici. Ništa drugo
nije rečeno. Ništa nije ni trebalo reći, osim onih riječi svečano izrečenih u molitvi
vojnog kapelana.
Kad sam stavio šešir na glavu, okrenuo se i pošao praćen zvukom zemlje kako
udara u golo drvo, zastao sam na tren. Jesam li dobro postupio? Naposljetku, Merete
Koch bila je pokopana negdje u gradu. Možda sam se trebao podrobnije raspitati pri-
je nego sam naredio ukop narednika Kocha unutar zidina tvrđave? Bili su partneri za
života, trebali su i u smrti biti utjeha jedno drugome.
No osim tog jedinog detalja, slučaj Königsberg uistinu je bio gotov. Za manje
od dva sata spakirao sam svoju putnu torbu i ukrcao se u istu državnu kočiju kojom
sam došao u grad u pratnji Amadeusa Kocha. Nije bilo zvjezdanoga neba da izazove
moje divljenje i čuđenje, kako kaže Kantov najpoznatiji epigram. Za pokopa nared-
nika Kocha kratko je padao snijeg, ali nebo preda mnom poslije je bilo prijeteća,
olovna, crna plahta. Nemilosrdno je pritisnula grad Königsberg i neporecivu Istinu
za koju sam mislio da je ostala iza mene, zauvijek.
311
35. poglavlje
Vrijeme je od lošeg postalo gore i Immanuel Kant ostao je nepokopan šesnaest dana.
Zemlja je bila tako zaleđena da se nije moglo iskopati groba za njega. Tijelo mu je
venulo i skupljalo se izloženo u katedrali iz dana u dan. Mjesne novine natuknule su
da je počeo poprimati izgled kostura i da su se vlasti počele moliti za promjenu vre-
mena.
Kod kuće, u Lotingenu, bacio sam se na posao. Teški rad trebao je biti najbolji
lijek za moje muke, ali nisam baš mnogo napredovao na slučajevima koji su se sku-
pili u mojoj odsutnosti. Sjedio sam iz sata u sat promatrajući repetitivne cvjetne
uzorke na zidu ureda ili prebirući odsutno po papirima na radnom stolu u svom
domu. Jedina utjeha koju sam mogao naći bila je moja obitelj. Helena je svoju ljubav
i pažnju iskazala u tisuću ljupkih gesti. A njezin najlukaviji potez kojim je ublažavala
moju bol jednostavno nije mogao biti previđen: moji maleni i voljeni. Moja žena
potrudila se da često budemo zajedno, mnogo više nego sam to bio dopustio prije od-
laska. Brzo bi zauzdala uzbuđenje koje su djeca pokazivala nakon moje odsutnosti,
čvrsta u susprezanju neočekivane slobode koju su osjetili prije nego se izmakla
kontroli.
Jednoga je jutra Helena upala u moju radnu sobu sa svježim primjerkom
Königsbergische Monatschrifta u rukama. »Bilo je kao da se zemlja zarekla da ga
neće primiti!« rekla je dok je stavljala novine na moj stol. Pala je kiša, iznenada je
zajužilo i naslov je javljao: pogreb profesora Kanta održat će se sljedećeg dana u je-
dan sat po podnevu. Pažljivo sam pročitao članak i okrenuo se svojoj ženi u namjeri
da nešto primijetim.
»Otiđi u Königsberg, Hanno. Položi mu dušu na počinak«, nježno je rekla me-
kim glasom, a opet tako odlučna, da nisam imao što reći po tom pitanju. Sve je
prošlo kao da se radilo o tješenju djeteta nakon nezgodna pada.
Iako sam bio odlučio nikada više ne stupiti nogom u Königsberg, sljedećeg sam
se jutra, odjeven u crno odijelo s crnom svilenom trakom na šeširu, ukrcao u prvu ju-
tarnju poštansku kočiju. Bio sam sam u kabini i to mi je bilo drago jer nisam imao
snage održavati ikakvu uljudnu konverzaciju. U blaženoj samoći, teška sam srca
evocirao prethodno putovanje za Königsberg, kada sam putovao u društvu Amade-
usa Kocha.
Kočija je stigla u podne i odmah sam se zaputio u Magisterstrasse, u dom pro-
fesora Kanta gdje su prethodnoga dana doneseni njegovi posmrtni ostaci. S onolikim
običnim ljudima koji su se tiskali i natiskivali kako bi došli do što boljeg vidika i s
312
Michael Gregorio
bližim znancima koji su se probijali do same kuće, to je više podsjećalo na stočni sa-
jam nego na utočište nebeskog mira kakvo je to mjesto bilo za života Immanuela
Kanta. Prolazeći kroz vrtna vratašca, ponijela me plima ožalošćenih do krijeste vala
sastavljene od studenata u akademskim odorama Collegiuma Fridericianum, koji su
došli odati posljednju počast. U blagovaonici se nalazio odar ukrašen vijencima
bršljana i bogatim cvjetnim aranžmanima, a na odru kraljevski bogat hrastov kovčeg.
Poklopac je stajao naslonjen uza zid. Skinuo sam šešir u znak tihog poštovanja osta-
cima filozofa koji su se ondje nalazili izloženi. U mene je uprla pogled gola smrt i na
ružičasto obojenim usnama ugledao sam onaj isti zagonetni osmijeh. Ni smrt ni
balzamiranje nisu ga mogli odnijeti.
»Sve je baš kako bi on poželio«, čuo sam šapat iza sebe i okrenuo se u susret
Herr Jachmannu i njegovoj ruci ponuđenoj u crnoj rukavici. »Napustili ste grad u
takvoj hitnji, Herr Stiffeniise«, rekao je. »Nisam znao hoću li vas danas ovdje
sresti.«
»Morao sam doći«, jedva sam prozborio jer mi je pred kraj rečenice glas zapeo,
kad sam vidio kako je podignut drveni poklopac i stolara koji se sprema uglaviti ga
na njegovo mjesto.
U tišini smo gledali šestoricu studenata koji su ga podigli u zrak i prenijeli iz
sobe na ulicu. Jachmann me poveo u prvi red beskrajne kolone žalobnika koja se
formirala iza četiri vranca upregnuta u crnu pogrebnu kočiju, na koju su učvrstili
kovčeg i ukrasili ga cijelog vijencima i cvijećem. Kad je sve bilo gotovo, zaprega je
povela zmijoliku kolonu kroz ulice Königsberga obrubljene redovima tihog mnoštva.
Sveučilišna katedrala bila je osvijetljena kao dan tisućama svijeća. Prigušene
orgulje svirale su Buxtehudeove ulomke dok su pozvani žalobnici i gradski odličnici
zauzimali svoja mjesta u klupama. Među njima su se nalazili i Johannes Odum, Frau
Mendelssohn i doktor Gioacchini. Sjeo sam nekoliko redova iza njih, dok su se pre-
ko mene prelamali valovi tuge. Ne mogu reći koliko sam dugo bio u tom odsutnom
stanju, kad mi je pažnju privukla žena u redu ispred mojega. Kad je skinula crni ru-
bac kako bi ga bolje namjestila, prepoznao sam je. Pogledala je preko ramena i od-
mah su nam se sreli pogledi.
Bila je to Frau Lampe.
Ni u primisli mi nije bilo da ću je sresti na pogrebu osobe koju je držala krivom
za nedaće nje i njezinoga pokojnog muža. Što li je tu tražila? Prožvakavao sam to pi-
tanje neko vrijeme i nisam našao odgovora, a onda sam se usredotočio na pogrebnu
ceremoniju koja je trebala trajati još oko dva sata. Herr Jachmann bio je tek jedan od
mnogih koji su morali održati svoj oproštajni govor, sastojak pogreba neizbježan ko-
liko i smrt sama. Naposljetku, kad više ništa nije ostalo za reći i nikoga nije bilo da
313
to kaže, nosači su prišli, ponovno podigli kovčeg i polako ga iznijeli iz crkve.

Krenuo sam za njima, ali ondje je bila Frau Lampe, sprečavajući mi prolaz i
fiksirajući me svojim tamnim očima.
»Nadala sam se da ću vas ovdje naći, gospodine«, rekla je. »Ne bih inače bila
došla. Mislite li da bih dolazila odavati poštovanje onom stvorenju u toj kutiji
tamo?«
Krenuo sam je zaobići, ali nije se pomaknula niti je ustuknula.
»Imam nešto što biste jako voljeli vidjeti«, prošaptala je odlučno izvlačeći
ispod ogrtača elegantnu aktovku od crne kože.
»Što god to bilo«, rekao sam hladno, »predajte to mjesnoj policiji. Moja nad-
ležnost u ovom gradu je prošlost.«
»Bili ste mu prijatelj«, rekla je pogledavši nakratko prema oltaru pa opet u
mene. »Mislim da biste vi trebali dobiti ovo, gospodine.«
Pogledao sam ono što mi je nudila.
»Našla sam je prije nekoliko dana. Knjiga na kojoj su radili.«
Na tren sam promatrao lice te žene. Ni u kojem slučaju nije bila glupa. Zar
stvarno nije shvaćala što je njezin muž činio? Zar stvarno nije nikad posumnjala?
»Predugo sam vas zadržala«, brzo je rekla.
Tutnuvši mi torbu u ruke, okrenula se i izišla iz crkve.
Zgrabio sam i privinuo na grudi taj neočekivani poklon uz istu navalu plamte-
ćeg uzbuđenja kakvo sam osjetio kad mi je babica dala u ruke moje prvorođeno dije-
te. Filozofska ostavština Immanuela Kanta… On je sam natuknuo da će to djelo
izmijeniti cjelokupan tok filozofije ćudoređa. Pao sam na koljena zahvaljujući naglas
Bogu na toj neizmjernoj velikodušnosti. Mene je odabrao za svoje oružje koje ima
svijetu razglasiti slavu neizmjernog genija pokojnog Immanuela Kanta.
Izletio sam iz katedrale i uletio u uzbibanu vrevu u dvorištu crkve ne mareći za
ljude koje sam laktovima sklanjao s puta. Zrak je bio hladan, a ja sam bio vruć od
uzbuđenja. Herr Jachmann pozvao me po imenu, ali ja sam okrenuo glavu i probijao
se kroz ljude koji su kao poplava s ulice nadirali na groblje. Sve to vrijeme stiskao
sam na grudi svoj dragocjeni teret, kao Mojsije kad je nosio svete ploče s visina Si-
naja.
U relativnoj tišini avenije zastao sam da dođem do daha. Gdje sam mogao čitati
bez straha da će me netko ometati? U trenutku slabosti krv mi se u žilama sledila od
pohlepe koja se uvukla u mene. Samo sam želio biti nasamo s Kantovim papirima.
Zašto, za ime svega svetoga, nisam otišao ravno Herr Jachmannu i ostalim intimusi-
314
Michael Gregorio
ma profesora Kanta i javio im prekrasnu vijest? Zašto sam ih sve izbjegao kao da su
prijetili da će mi oteti neprocjenjivo blago koje mi je Frau Lampe stavila u ruke? Isti-
na je bila ta da nisam imao namjeru filozofsko blago, Kantovu neobjavljenu ostavšti-
nu, podijeliti ni s kime. Bio sam uvjeren da je Immanuel Kant te riječi diktirao
Martinu Lampeu da bi došle k meni i nikome drugome. U svojoj aroganciji, ko-
mornik i ja bili smo krvna braća.
U ulici se nalazila kavana. U pravilu bila je prepuna studenata, no sada su bili
na pogrebu. Pogled kroz prozor pokazao mi je da je mjesto prazno. Ušao sam i za-
posjeo stol u najdaljem kutu i opravdao svoju prisutnost tako što sam naručio čašu
vruće čokolade. Čim je napitak stigao i konobar se okrenuo, ispod ogrtača sam izva-
dio torbu, kao pljačkaš koji razgledava svoj plijen.
Listovi su se držali skupa umrljanom crvenom vrpcom. Prelistavajući primije-
tio sam da je mjestimično tinta pomiješana s pijeskom koji je trebao poboljšati suše-
nje. Nije bilo naslova. Na omotu nije bilo imena autora. Otvorivši prvu stranicu, od-
mah sam prepoznao rukopis. Slova su bila nabacana u valovitim, neravnim linijama,
a bila su ružna, djetinjasta i po veličini i oblicima. Vidio sam taj stil u knjizi autogra-
ma Rolanda Lubatza. Ono staro pitanje vratilo mi se u tom trenutku: kakva je to ljuta
nevolja nagnala profesora Kanta da svoje zadnje misli povjerava takvoj šeprtlji?
Čitajući uvodni paragraf shvatio sam koliku sam ljubomoru osjećao prema
Martinu Lampeu. Kant je rekapitulirao svoju fundamentalnu tezu da etička priroda
čovjeka čini ljudsko biće podložnim univerzalnom zakonu utemeljenom na raci-
onalnosti. Sve što činimo trebalo bi težiti, tvrdio je, općem dobru koje predstavlja
stvarnu slobodu. Unatoč užasnom rukopisu sluge, nisam mogao ne prepoznati nepo-
novljivi glas Immanuela Kanta, smisleno izlaganje rigoroznih načela filozofije ćudo-
ređa prvi put izražene u Metafizici ćudoređa, prije nego ih je razvio u monolitnu mo-
ralnu strukturu u Kritici praktičnog uma.
Ne mogu reći u kojem mi je trenutku nelagoda počela puzati niz kralježnicu.
Činjenica jest da sam se osjećao sve neugodnije kako sam nastavljao čitati. Izgledalo
je kao da je autor zastranio sa stare, poznate staze. Odjednom sam se našao izgublje-
nim na terenu koji nisam prepoznavao, pretražujući u tek dolazećim recima nešto za
što bih se mogao uhvatiti, ideje ili koncepte koje sam sa sigurnošću mogao pripisati
Kantu. Je li Frau Lampe pogriješila? Možda taj dokument nije bio ono što je mislila.
Tekst kao da je bio grub i neotesan u nekom smislu, daleko od rafinirane misli i ele-
gancije izražavanja koje su poslovične karakteristike Kantova rada. Ali, unatoč tome
se rad doimao nekako vrlo, vrlo poznat…
Naslonio sam se i otpio malo čokolade da bih sabrao misli i povratio koncentra-
ciju. Naravno, pogreb me je uzrujao. Pogledao sam po kavani i vidio da se stolovi
315
pomalo popunjavaju. Ljudi su se sklanjali s hladnoće, što je značilo da je služba vje-

rojatno završila. Srećom, niti sam ja koga znao niti bi se reklo da je itko mene pre-
poznavao. Ispio sam čokoladu do kraja i naručio još šalicu. Krčmar mi je donio novu
i razmijenili smo nekoliko riječi o vremenu i veličanstvenom sprovodu. Tih dana nije
bilo drugih tema vrijednih pažnje. No čim sam mogao, ponovno sam se vratio čita-
nju. Probijao sam se kroz stranicu ne bez teškoća. I sljedeću sam pročitao, a onda
sam došao do četvrte. Do polovine stranice.
O, Bože!
Srce mi je bolno tuklo.
Zatvorio sam oči nadajući se da će sve biti drugačije kad ih opet otvorim. Je li
to bilo ono od čega je napravljen pakao? Ne plamen ognjeni i vječna muka nepod-
nošljive boli, nego svijet iz sjene u kojem su sveti anđeli odjednom odbacili svoje
kerubinske maske i prozirna treperava krila pa otkrili odurnu stvarnost? Nebeski
zborovi savršeno skladno pjevaju svetogrdne napjeve i pri tome izvode opscene
geste?
Filozofski testament profesora Immanuela Kanta, ispisan nespretnom rukom
Martina Lampea, govorio je mojim riječima.
Riječima koje sam sedam godina prije rekao Kantu u četiri oka.
316
Michael Gregorio
36. poglavlje
Sjećanje na dan od prije sedam godina naletjelo je kao divlja bujica, mučno u svojoj
jasnoći.
»Prošećite sa mnom oko tvrđave, Stiffeniise«, predložio je Immanuel Kant čim
je nakon ručka odnesen pribor za jelo.
»Zar po ovakvom užasnom vremenu?« prosvjedovao je Herr Jachmann zabri-
nuta izraza lica.
Profesor Kant sasvim je namjerno zanemario prijateljevo upozorenje, dok smo
uzimali kapute i šalove. Na putiću smo ušli u maglu tako gustu i vlažnu, da je Kant
odmah zgrabio moju ruku i držao se za nju.
»Vi vidite, Stiffeniise. Ja ću vas pratiti«, rekao je.
Činilo se kao da je nagovijestio da se od mene očekuje nešto više od mladosti i
snage. Dok sam zatvarao vrtna vratašca, vidio sam Herr Jachmanna kako uzrujano
gleda iza zastora, no magla je bila kao živa. Kant i ja smo odšetali ravno u njezino
razjapljeno ždrijelo i progutala nas je u jednom zalogaju.
Čim smo krenuli, ja sam počeo živčano blebetati o prethodnom ljetu koje sam
bio proveo u Italiji. Govorio sam mu o nesnosnom suncu, dobrodošloj svježini jese-
ni, hladnoj zimskoj vlazi kroz Francusku kad sam krenuo na povratak i o svojoj sklo-
nosti suhoj hladnoći naših planina.
»Dosta o vremenu!« presjekao me je. Jedva da sam ga vidio u sumraku. Smrtno
blijedo lice mutilo mu se i izoštravalo kao ektoplazma koja se pokušava materijalizi-
rati. »Jedno ljudsko iskustvo ravno je snazi Prirode, rekli ste za ručkom. Čak najdija-
boličnije od svih. Ubojstvo bez motiva. Hladnokrvno ubojstvo. Što ste htjeli reći,
Stiffeniise?«
Neodlučno sam zastao prije nego sam odgovorio, ali u Königsberg sam došao
upravo iz tog i nikojeg drugog razloga. Brzo sam mu prepričao čemu sam posvjedo-
čio ni dva mjeseca prije. Opijen prosvjetiteljskim idejama i znatiželjan kako li će re-
volucionari postupati s kraljem kojega su se odrekli, u Parizu sam prekinuo svoj
povratak kući. Nalazio sam se na Place de la Révolution kad se Luj XVI. penjao stu-
bama k giljotini. Nikada prije nisam vidio predavanje čovjeka smrti i užasnut sam
gledao kralja kako je kleknuo pred tim instrumentom usuda. Kad se blistavi metalni
trokut podigao u gornju točku, bubnjevi su zagrmjeli. Njihovo udaranje izjednačilo
se s onim mojega srca.
»Pogledao sam vraga u oči«, rekao sam Kantu, prilično melodramatično, »a on
317
mi je uzvratio pogled. Oštrica je pala uz glasnu škripu, zaustavila se uz mučan zvuk

drobljenja, a mene je ispunio, na prepad preplavio, miris krvi.
»Udisao sam slankast vonj kao da je miomiris. Upijao sam svaki grč
obezglavljena tijela dok je glava odskakivala po prihvatnoj korpi. Kakve li jed-
nostavnosti: pomakni ručku i ode život. Sama bit uzroka i posljedice. Tako brzo, tako
razorno. Želio sam to vidjeti opet i opet…«
Monstrum je izišao iz dubina racionalne osobe kakvom sam se oduvijek
smatrao. Taj Doppelgänger zainteresirao se za smrt i ushit koju je ona nosila sa so-
bom. Pokušavao sam reproducirati taj osjećaj koristeći riječi koje bi godile Kantovu
uhu.
»Bilo je to uzvišeno iskustvo«, priznao sam. »I obuzelo me je, gospodine. Um
mi se skamenio, a duša ushitila.«
Eto! Konačno sam to izrekao.
Profesor Kant bio je neko vrijeme tih.
»Ima tu još nečega, zar ne?« rekao je naglo. »Čemu spominjanje ubojstva bez
motiva? Parižani su imali posve dovoljno razloga ubiti svojega kralja. Vi mi želite
reći nešto više.«
Kao da je gledao kroz mene.
»U stvari, i želim«, priznao sam. »Donio sam ludilo doma sa sobom. Prije mje-
sec dana umro mi je brat…«
Ono sljedeće što je Kant rekao izrečeno je istim onim tonom kojim me je ni sat
prije pitao volim li kruh s maslacem ili bez.
»Jeste li ga ubili?«
Čak i u onom stanju šoka bio sam svjestan nedostatka emocije u njegovom gla-
su. Povukao je poveznicu koju sam se ja libio napraviti, a ipak nije pokazivao da se
toga ježi ili gnuša. Bilo je to samo jedno pitanje koje je trebalo postaviti.
»Stefan je otpušten iz vojske prije godinu dana«, požurio sam objasniti. »Oda-
bran je za najboljeg kadeta akademije, očev miljenik. Sušta suprotnost mojem ćudlji-
vom karakteru. No Stefan je bio bolestan. Počeo je padati u nesvijest bez ikakva vid-
ljivog razloga. Razlog je bio šećer u njegovom urinu. Samo ga je med mogao oživiti.
Ako se ništa ne bi učinilo, kako su nas doktori upozorili, život bi mu bio u opasnosti.
Svi u kući su to znali. Svi iz posluge obučeni su što trebaju učiniti, a teglica meda i
žlica nalazili su se u svakoj prostoriji. Ako bi Stefan bio blijed, oznojen, smeten u
govoru ili ponašanju, trebali bismo mu dati meda. Zabranjeno mu je bilo napuštati
kuću ako nije nosio začepljenu bočicu meda u džepu.«
318
Michael Gregorio
Stao sam očekujući kakvu reakciju profesora Kanta, ali ostao je tiha, zamišljena
sjena u vrtlozima magle.
»Kad sam se vratio«, nastavio sam, »turbulencija koja je u mene ušla u Parizu
bila je tu i dalje, kao otrovni, nevidljivi vjetar. Nisam se usudio nikome reći, osim
Stefanu, mojem bratu. Slušao me bez riječi. Nije me ni kritizirao ni osuđivao, samo
me gledao ravno u oči bez uzmaka. I onda, jednoga dana, izazvao me da učinimo
nešto što nam je otac zabranio ikada više činiti.«
»A to bi bilo?…« upitao je Kant, možda malo umoran od mojeg pripovijedanja.
»U blizini naše kuće je kamena golet, zovemo je Richtergade. Kad smo bili dje-
ca, gospodine, penjanje na nju bila nam je omiljena zabava. Trebao sam, odnosno
morao sam odbiti taj izazov, ali nisam. Izazivao me, provocirao me je. Stefan je
predložio distrakciju, divertissement, igru koju sam prihvatio s oduševljenjem. Tje-
lesna, iscrpljujuća aktivnost trebala je oživiti moj problemima izmučeni um. Nisam
mislio na njega, osim što sam ga podsjetio da sa sobom ponese kušalicu s medom.
Odgovorio je brzim kimanjem pa smo odjurili. Bio je hladan dan, pravi dan za uspon
i ja sam se prvi našao na sljemenu kamenite glave. Nikada prije nisam pobijedio u toj
utrci. Stajao sam na rubu, okrenuo se k vjetru. Navale prirodnih sila zatirale su moje
unutarnje oluje. Čeznuo sam reći Stefanu koliko sam oduševljen. Htio sam mu
zahvaliti, ali tada sam čuo dahtanje i pogledavši dolje vidio sam kako pokušava ru-
kom dohvatiti kamenu izbočinu pod mojim nogama. Pogledavši dolje, ja sam se… ja
sam se još jednom skamenio od susreta sa smrću. Pjena mu je krenula na usta, oči su
se zakolutale, a mišići se trzali dok je pokušavao govoriti. Jezik mu je bio svezan u
čvor. Nokti su grebali i čupali mokar kamen. Pred mojim očima se odvijala bitka, ali
kao da je bio… znanstveni eksperiment. Stefan se pokliznuo i pao natrag u prazninu.
Što sam ja učinio? Ništa. Ništa, baš ništa. Gledao sam kako pada u smrt. Stuštio sam
se na kraju s vrha, potpuno izluđen, i našao ga ispruženog na travi, beživotnog. Oštar
kamen mu je kao neka opaka zvijer odgrizao komad glave kad je udario o tlo. Krv i
tkivo su mahovinu obojili crveno.
Te večeri mi je otac uletio sobu. U ruci je držao zlatnu kušalicu meda. »Našao
sam ovo u tvom džepu«, optuživao je. Urezalo mi se u pamćenje kakav je izraz lica
imao. »Zašto nisi spasio brata?« kao da je govorio. Možda je našao med u drugoj
jakni, ne u onoj koju sam taj dan nosio. Ne mogu reći. U svakom slučaju, toga dana
nisam ponio med ili se u najmanju ruku toga ne mogu sjetiti.
Nije me nazvao ubojicom. To je bilo zadnje što je majka rekla prije smrti. Leža-
la je u krevetu kao kip tjednima nakon njegove smrti i staklenim očima gledala ni u
što. Okrenula se k meni u trenutku smrti i rekla riječi koje nijedan vjeran sin nikada
ne bi smio čuti. Dopušteno mi je prisustvovati pogrebu, a onda mi je otac naredio da
319
odem iz kuće i nikada se ne vratim.«

Zastao sam da dođem do daha.
»Na pogrebu je jedan očev prijatelj govorio o vama, profesore Kant. Rekao mi
je da su etički imperativi razuma snažniji od čovjekovih sentimentalnih poriva. Mo-
rao sam razgovarati s vama, gospodine. Osjećao sam da biste me mogli razumjeti.
Nadao sam se da će me filozofija spasiti. Zato sam danas i došao«, objasnio sam. »I
zato sam, na kraju predavanja, došao do vašeg stola i rekao…«
»Očarala me smrt«, Kant je završio moju misao. Nagnuo se bliže i zagledao mi
se u lice s gorućom znatiželjom u očima.
»Jesam li ja ubojica, gospodine?« pitao sam.
Kao da sam stajao pred Bogom, pred strašnim sudom, a Kant je neko vrijeme
ostao tih.
»Vaš brat bio je taj koji je izazivao«, rekao je naposljetku tiho. »Rizici su mu
bili poznatiji nego vama. Pretpostavimo da ste uzeli med mehanički, bez razmišlja-
nja. Vi tada uistinu niste znali što vam je u džepu. Vaš je brat, s druge strane, uzeo
zdravo za gotovo da je učinio ono što je uvijek radio kad god bi napuštao kuću. Ali
nije. Čudne su varke uma«, primijetio je sa smiješkom i lagano se kucnuo ka-
žiprstom o sljepoočnici. »Niste li zamijetili? Ponekad se oko navika nalazi zabo-
ravljiva praznina. Zaboravljamo učiniti i najjednostavnije stvari, ma koliko važne
bile.«
»Praznina, gospodine? Ali zašto sam samo gledao? Zašto ga nisam pokušao
spasiti?«
»Rekao bih, Stiffeniise, da ste bili toliko uzrujani onim što se događalo, da
niste uspjeli reagirati. Ukočili ste se od straha, a tamo nije bilo nikog tko bi vam po-
mogao. Opterećujete sebe njegovom smrću, no to je tek polovica slike. Ista stvar
mogla se dogoditi i negdje drugdje, bez obzira na to jeste li bili prisutni ili ne. Kao
što ste rekli, bio je bolestan.«
»Bio sam ondje«, ponovio sam tvrdoglavo.
»Nažalost, jeste«, Kant je odgovorio smirujuće. »I k tome još i u vrlo čudnom
stanju uma nakon onoga što ste bili vidjeli u Parizu, bez daljnjega. Još vas je progo-
nila dekapitacija kralja kad se dogodila i bratova smrt. Smrt nam je svima nadređena.
Užasi nas stvarno opsjedaju. Uzvišena strava priziva«, zastao je, tražeći pogodan
izraz, »najčudnije stanje duha, stanje uma za koje ne nalazim boljeg izraza…«
Stao je gledajući rastreseno po tlu, kao da traži riječ ili konstrukciju koja se
tvrdoglavo odbija osloboditi i prikazati se čak i njegovu prodornom umu.
»Što mi je činiti?« molio sam, čekajući njegovu presudu.
320
Michael Gregorio
Ono što je profesor Kant odgovorio, sudbonosno je promijenilo moj život.

»Bili ste u glavi ubojice, Hanno. Prihvatili ste misli kakve bi se vrlo rijetki usu-
dili priznati. Niste sami! I ta vas spoznaja čini posebnim i sada time trebate raditi na
dobru«, odgovorio je toplo.
»Ali kako, gospodine, kako?«
Dok je govorio, njegove su riječi mojoj duši bile melem na ranu.
»Donosite red ondje gdje zločin unosi kaos. Ispravljate krivde i činite pravde.
Studirajte pravo.«
Dva tjedna poslije upisao sam se na studij prava na Sveučilištu Halle. Pet godi-
na kasnije diplomirao sam i započeo aktivnu karijeru magistrata. U pratnji Helene
Jordaenssen, već sedam mjeseci moje supruge, krenuo sam u život u gradiću Lo-
tingenu. Imali smo život običan i tih i njegova mi je stalna anonimnost odgovarala.
Od mene se nije očekivalo da sudim i presuđujem, moj je posao više nalikovao ne-
kakvom uredovanju. Stoga, tek sam polovično poslušao Kantov savjet. U mojem
gradiću nije bilo zločina i nikada nisam stavljen ni na kakvu kušnju.
Do onoga jutra kad je Amadeus Koch ušao u moj ured.
Pogledao sam u papir i pročitao ono što je Kant diktirao Lampeu.
Prirodni zakoni okrenuti su naglavačke kad se radi o uživanju božanske moći

nad drugim ljudskim bićem. Hladnokrvno ubojstvo otvara vrata Uzvišenoga. To
je apoteoza kakvoj nema premca…
Jedno se pitanje pojavilo u mojim mislima kao me udario čekić. Je li Kant bio
zaražen onim ludilom koje je htio kod mene liječiti? Jesam li mu otvorio vrata k za-
branjenom puteljku i tako mu predao zlatnu jabuku zabranjene mudrosti koja je leža-
la na kraju? Kantova filozofija nasukala se na greben i ja sam mu, ni ne znajući, do-
bacio pojas za spašavanje. Je li u zimi svog života pronašao put u apsolutnu slobodu
koju prakticiranjem racionalne discipline i logičkog zaključivanja nije mogao dose-
ći? Upravo prije nego je nađeno tijelo narednika Kocha, Kant je bio u groznici, glasa
hrapava od uzbuđenja.
»Ne mogu zamisliti što sam samo ja mogao začeti i izvesti«, divljao je. Govorio
je o svojim klevetnicima, filozofima romantizma, kardinalima Sturm und Dranga.
»Nikada neće upoznati ljepotu…«
Završio sam rečenicu umjesto njega.
Nikada neće upoznati ljepotu onoga što sam učinio uz Vašu pomoć, Stiffeniise!
Ta je misao eksplodirala u mojoj glavi kao magma koja sukne iz otvorena
321
vulkana. Je li Immanuel Kant tom knjigom posijao sjeme zla u glavu svojeg ko-
mornika, znajući da će ga ovaj shvatiti smrtno ozbiljno? Je li Kant svjesno stvorio
ubilačkog Golema u svojem slugi i pustio ga na Königsberg?
Ako je Kant znao…
Jan Konnen, Paula-Anne Brunner, Johann Gottfried Haase i Jeronimus Tifferch
bili su njegove žrtve. Izazvao je poniženje koje je rezultiralo smrću prokuratora
Rhunkena, pripremio teren za ubojstvo potrčka Morika, gurnuo Totzove u samo-
ubojstvo, natjerao Annu Rostovu da prijeđe granicu i dušu Antona Lublinskog učinio
čudovišnom kao što mu je lice. Život Frau Tifferch i njezine ogorčene sluškinje bit
će zahvaljujući njegovim djelima zauvijek teško narušen, kao i svih drugih koji su
izgubili nekog bliskog, poznatog, voljenog. Dragi ljudi Königsberga uvučeni su u
mrežu užasa koju je Kant tako maestralno ispleo.
Ubio je i Kocha, mojeg vjernog i pouzdanog ađutanta. Poniznog slugu države i
mene samog. Koch nije nalazio sigurnost u Kantovoj filozofiji, ništa što mu je pruža-
lo sigurnost u samom profesoru Kantu. Koch je osjetio zloćudnu narav Kantova za-
nimanja za slučaj, osjetio zlo u laboratoriju, a ja sam bio preplavljen divljenjem.
Ako je Kant znao…
Odabrao je mene iz jednog jedinog razloga. Bio sam u glavi ubojice. Sam je
tako rekao. Odabrao je mene — ne Herr prokuratora Rhunkena ili kojeg drugog
iskusnijeg magistrata — da se divi paklenoj ljepoti njegova posljednjeg rada. Ne-
beska forma volje, čin koji nadrasta i logiku i razum, dobro ili zlo: ubojstvo bez mo-
tiva. Moment kad je čovjek slobodan, nesputan lancima morala. Kao priroda. Ili kao
Bog. Kad sam ustrajao na traženju logičnog dokaza, vjerodostojnog objašnjenja, kad
ja nisam razumio ono što mi je pokušavao pokazati, Kant je otvorio vrata i poslao me
obilježenog njegovim ogrtačem da budem ubijen. No Koch se ispriječio. Primio je
fatalni udarac koji je bio namijenjen meni.
Ako je Kant znao…
Nije njega zanimao onaj oženjeni mladi čovjek s dvoje dječice, vrijedni ma-
gistrat iz Lotingena, kad me je pozvao k sebi. Pozvao je, zapravo, onog zbunjenog i
uznemirenog mladića kojeg je samo jednom prije sreo, poprskanog krvlju kralja
obezglavljenog pred njegovim očima, neveselog mladića kojem je brat umro na-
očigled, budalu koja mu je nehotice otkrila najmračnije tajne ljudske duše dok su se
šetali pod maglom obavijenom tvrđavom Königsberga. Dajući taj slučaj u moje ruke,
profesor Kant nadao se da će ekshumirati demona kojega je naslutio sedam godina
prije.
I je li gotovo pa i uspio, pitao sam se uz jezu koja me protresala, za tih dana u
322
Michael Gregorio
Königsbergu dozvati tu utvaru u stvarni svijet?

Glave u staklenkama oduševljavale su me više nego sam si to smio priznati. Je
li to što me fasciniralo čista znanost? Nisam li zadrhtao od uzbuđenja dok sam pro-
matrao mrtvo tijelo pravnika Tiffercha? Raskoljenu Morikovu glavu? Tresnuo Gertu
Totz posred natečena lica i gledao krvavu masku uništenja njezina muža? Unatoč
Kochovu upozorenju, prigrlio sam ideju stavljanja na muke čim se pružila prilika.
Augustus Vigilantius probio je rupicu u mojoj tankoj krinki normalnosti kad smo se
prvi put sreli. A onda se i Anna Rostova poklonila pred mojim tamnim animusom
prepoznavši srodnu dušu, narav izopačenu i prokletu kao što je i njezina. Ne mogu
poreći da me uzbudila njezina ubilačka tjelesnost…
Od stida sam zatvorio oči.
Ali iz dubine srca isplivao mi je prkos.
Ne! Sve što sam činio, činio sam da uhvatim ubojicu. Kantovu metodu primje-
njivao sam u interesu znanosti i metodologije. To je ono čemu sam se divio, a ne sa-
mim grozomornim izlošcima. Tifferchovo ukočeno tijelo pokazalo mi je kako su
žrtve ubijene. Podigao sam ruku na Gertu Totz da je spasim daleko veće kazne. Ni-
sam mogao predvidjeti odlučnost očajnika koja je čvrsto povezala muža i ženu. A
onda, pojavila se Anna Rostova, tako drugačija od Helene koju sam si izabrao za ži-
votnu družicu. Bilo je trenutaka kad sam albinku želio sačuvati od posljedica njezi-
nih zločina. Ne da bih posjedovao njezino tijelo, već da bih njegovu ljepotu spasio
od nasilja vojske.
Kako je Kant gledao na to, nisam uspio spoznati ljepotu tih ubojstava, ali ja ni-
sam spodoba za kakvu me je smatrao. Ta je utvara pobjegla zauvijek. Moje srce je
ugrijano, spašeno, iskupljeno ljubavlju i njome osigurano. Ljubavlju moje supruge.
Ljubavlju mojih malenih. Ljubavlju Zakona. Ljubavlju etičke istine. Ništa što je
Immanuel Kant bacio preda me nije onu moju tajnu i mračnu stranu moglo ponovno
iskopati. Sedam godina prije, za šetnje s profesorom Kantom u mrzloj magli, bio sam
potpuno izliječen i preporođen. I to je sve njegova zasluga.
Pokupio sam papire, bacio novčić na stol i izjurio iz kavane. Hladni noćni zrak
bio je blagoslov svoje vrste. Iz uma mi je otpuhao sve sumnje u ono što sam htio uči-
niti jer znao sam da to moram. Kao što bi to i sam profesor Kant rekao, bio je to ka-
tegorički imperativ. Ironija me nije napustila. Nisam imao izbora. Razum me obve-
zao. U tim okolnostima, nije se moglo drugačije doseći Najuzvišenije Dobro.
U sumraku sam potrčao niz makadamom popločenu uličicu koliko su me noge
nosile. Istrčao sam na most na sredini ulice i zaustavio se u središtu luka. Nabrekle
sivo-smeđe vode Pregela pjenile su se poda mnom kao vruća melasa. Nagnuvši se
323
nad tok, počeo sam trgati listove dokumenta koji mi je na skrb dala Frau Lampe. Bi-
jeli papirići padali su kao zapusi snijega i upadali u ždrijelo gladnih voda.
Na taj je način na svijet došlo posljednje djelo Immanuela Kanta, profesora lo-
gike na Sveučilištu u Königsbergu.
324
Michael Gregorio
37. poglavlje
Po povratku u Lotingen, prionuo sam na posao uvjeren da je svakodnevni rad na

mjestu seoskog magistrata dovoljan za moju sreću. Dani su mi bili posvećeni razmi-
ricama oko javnih površina i malih naslijeđa, kao i sukobima između konkurentskih
trgovčića, krađe krme na mjesečini, povremenih izgreda nećudorednog vladanja ili
učestala pijančevanja. To su mi bile svakodnevne zanimacije. Ništa mi ne bi toliko
poremetilo mir i unijelo toliko krvi u život kao kad bi jureće čeze u sutonu satrle ne-
kog jadnog vremešnog pijevca.
Zbivanja u Königsbergu nisu izblijedjela iz mojeg sjećanja, ali moglo bi se reći
da su slabila razmjerno udaljenosti i tijeku vremena. Ta sjećanja bila su mi kao svjež
ožiljak koji boli za studena vremena podsjećajući da su opasnost, bol i patnja prošli,
da je najgore iza nas i da smo svakim danom sve bolje i bolje. I uistinu, život je bio
gotovo ponovno potpuno normalan, kad sam početkom travnja dobio pismo Olmutha
Hanfstaengela, obiteljskog odvjetnika kojega sam poznavao otkako sam znao za
sebe…
Bez ikakva uvoda, ravno u srž stvari, javio mi je da je otac prije deset dana pre-
minuo nakon nenadanog moždanog udara te da je prema svojoj posljednjoj želji po-
kopan uz moju majku i brata u obiteljskoj grobnici na groblju u Ruislingu i da je
upravo Hanfstaengel određen za izvršitelja oporuke. U toj me hladnoj informa-
tivnosti još obavijestio da je očeva oporuka nalagala da se cijela imovina, uz jednu
iznimku, rasproda i da se prihodi od prodaje proslijede na ime dara Dječačkoj vojnoj
akademiji u Druzhbi, gdje je Stefan služio domovini onih nekoliko kratkih mjeseci.
U jednom kratkom dopunskom ulomku, Hanfstaengel me obavijestio o postoja-
nju kodicila oporuci, a koji se odnosi isključivo na mene i da će mi se po tom pitanju
još javiti u najskorije doba. Ta štura obavijest zaključila je cijeli dopis.
Dok sam čitao, Helena je bez glasa stajala kraj mene. Obuhvatila se čvrsto ru-
kama oko grudi, više kao da u sebi nastoji zatomiti rastuće iščekivanje kojemu je
dugo očekivano pismo udahnulo nov život. Dao sam joj ga bez riječi. Oči su joj gu-
tale slova i kad je nakon nekoliko trenutaka podigla pogled, u očima joj se ljeskalo
veselje koje ni uz najbolju volju nije uspijevala prikriti.
»Ja stvarno vjerujem da se Stefan molio za nas, kao što sam ga zamolila kad
sam otišla u Ruisling staviti cvijeće na njegov grob«, rekla je samouvjereno kako se
nisam nadao. Očito je još uvijek vjerovala da je onaj njezin slučajni susret s mojim
ocem učinio čuda. Očito je vjerovala da se dogodila pomirba, da se srce tako okrenu-
lo pa me otac ipak naveo u oporuci i na taj me način posthumno prigrlio kao svojeg
325
jedinog preživjelog sina. Na tren sam i ja samog sebe uvjerio da je tako. Ipak, nešto
me u tom pismu zbunjivalo, neka neizrečena smicalica koja mojem optimizmu nije
davala da uzleti kao što se njezin vinuo visoko. Kad god je spomenuo mojeg brata,
otac bi rekao »Stefan, moj voljeni sin«, a kad bi se odnosilo na mene, koristilo bi se
samo ime.
Kako god, vijesti od odvjetnika Hanfstaengela čekali smo, ako se to može tako
nazvati, u stanju malo povećanih očekivanja. Došle su nakon dva tjedna. Nekoliko
riječi i ništa više: »U prilogu se nalazi vaše naslijeđe kako vam je pokojni Wilhelm
Ignatius Stiffeniis oporučno ostavio u svojoj Posljednjoj volji i Oporuci.«
Napet i nestrpljiv promatrao sam kako momci s kola skidaju pošiljku i unose je
u hodnik. Odmah sam prepoznao taj kovčeg. Bio je od željezom okovane hrastovine.
Najveći kovčeg u našoj kući u Ruislingu, uvijek je stajao u majčinoj garderobi. Ni-
sam ga morao otvoriti da bih znao što se nalazi u njemu. Obuzela me je podmukla
paraliza. Zaledilo mi se i srce u grudima, udarajući bolno kako se borilo protiv užasa
koji mi je obuzeo um.
Kleknuo sam na hladni kameni pod i otvorio poklopac.
Netko kao da je nadjenuo kovčeg raznim predmetima koje je Stefan za života
posjedovao: najdražom odjećom, sitnicama koje je čuvao kao uspomene na drage do-
gađaje, najdražim knjigama koje je pročitao, pa onda čitao opet i iznova. Na vrhu
hrpe nalazilo se pet kušalica, medicinskih bočica sa zlatnim medom. Zadnji, mučni
dio njegova života ovisio je o tim zalogajima čistog slada. Šesta bočica zdrobila se u
transportu i rasula se posvud u obliku smjese svjetlucava stakla i ljepljiva meda.
To jest bilo moje naslijeđe.
Otac mi nije namijenio zaborav. Ne bi me bio blagoslovio mirom. Prokletstvo
koje je položio na moje čelo nije želio ponijeti sa sobom u grob. Ostatke skršenog ži-
vota moga brata poslao je u moj dom.
Okrenuo sam se k Heleni i vidio da su joj nada i veselje iščezli iz oka. Gledala
me optužujuće, a u znakovitoj tišini kao da sam čuo pitanja na koja nikada nisam do
kraja odgovorio. Pitanja koja mi je napisala u pismu što sam ga primio u
Königsbergu nakon što se jedan jedini put susrela s mojim ocem.
»Nezamisliv mi je razlog tolike mržnje jednog oca, Hanno. Što on misli da si
učinio?«
Bez ijedne riječi kovčeg je proslijeđen ravno na tavan, gdje je nekoliko mjeseci
skupljao prašinu. Neobično vlažno ljeto je prošlo i ušli smo u hladnu i tmurnu jesen,
kad sam bio primoran popeti se na tavan u potrazi za svijećama. Nakon što sam na-
šao ono što sam tražio i već krenuo dolje, nagli me je poriv zaustavio. Morbidna zna-
326
Michael Gregorio
tiželja pomiješana s prezirom prema ocu nagnala me je da otvorim kovčeg sa Stefa-

novim stvarima i pregledam pažljivije nego prvi put, kad sam bio u šoku pa i nisam
bio sposoban. Kad sam poklopac ovješen o zahrđale šarke zabacio unatrag, kao da je
oblak boli i tuge sunuo u zrak. Tragovi života mojega brata na ovom svijetu bili su
pobacani u škrinju silovito i bez ikakva poštovanja. Med se zgusnuo kao jantar preko
uveza ljubavnih pisama i njihove roza vrpce i zamrljao korice Stefanove omiljene
knjige: Patnje mladog Werthera.
Sjeo sam na drveni pod s knjigom teškom kao olovo u rukama, prisjećajući se
koliko je samo volio tu priču. Sigurno ju je pročitao tisuću puta sa strašću koja nije
jenjavala, već se povećavala sa svakim novim čitanjem. Koliko je često njezine
ulomke naglas izgovarao u našoj zajedničkoj radnoj sobi? Koliko sam puta zadrije-
mao dok su mi Goetheove plemenite rečenice odzvanjale u uhu, a da ih zapravo ni-
sam čuo? Rastresen tim povratkom u Arkadiju mladosti, svezak mi je ispao na pod.
Pogledao sam dolje i vidio da se novela otvorila upravo na stranici koja opisuje pre-
ranu smrt mladog protagonista. Stefan je na marginama olovkom zapisao važne bi-
lješke, kao što mu je to bila navika činiti. Ovaj put sam krajičkom oka zapazio svoje
ime. »Dragi Hanno«, pročitao sam,
možda si se pitao zašto sam šutio kad si pričao o Parizu i o ubojstvu kralja
Luja. Cijeloga života sam te gnjavio svojim pitanjima. Ali nisam ništa rekao.
Nisi mogao znati kakav se osjećaj rađao u mojoj duši na tvoje riječi. Kako bih
ti mogao reći? Ako nema života poslije smrti, mjesta na kojem bismo se opet
susreli, sada ti zahvaljujem što si sa mnom podijelio svoje tajne. Hvala ti što si
mi pokazao kojim putem treba ići. Može li suicid biti hladnokrvno ubojstvo?
Najteža je to odluka koju čovjek može donijeti. Je li ijedna sloboda apsolutni-
ja?
Trebamo li čekati da budemo svedeni na ništa, da »u duši trpimo metke i
strelice silovite sudbine«, kao što nam engleski pjesnik veli, čemu odgađati kri-
zu još jedan dan? Smrt je konačno uzvišenje svakog života koji je ikada bio
istinski življen.
Odlučio sam prekinuti svoju patnju.
I to ću učiniti uz tvoju pomoć, Hanno, iako to nikada nećeš znati. Sumnjam
da ćeš čitati ovu moju knjigu.
Sutra ćemo se penjati na Richtergade. Nećeš me razočarati.
Najdraži prijatelju, naša srca i duše su ranjene. Ti imaš svoje razloge, ja
imam svoje. Obojici će nam dobro doći utrka do vrha. No ja se neću vratiti jer
mi je dosta meda! Možda ćeš otkriti štos…
327
Bočicu nektara koji mu je mogao spasiti život ubacio je u moj džep kad smo
napuštali kuću toga jutra. Suze su mi navrle na oči kad sam pročitao zadnje što je na-
pisao:
Kao što si mi odškrinuo pogled u Slobodu, zaviještam ti viziju moje smrti.

Ruisling, 13. ožujka 1793.
Tako sam došao do svojeg pravog nasljedstva.

Jesam li mogao dobiti vrjedniju ostavštinu? U sumanutoj želji da me proklinje i
nakon svoje smrti, muči me zločinom koji nisam počinio, moj bešćutni otac povratio
mi je duševni mir koji sam gotovo bio izgubio sedam godina ranije.
Sljedećega jutra, šećući prirodom u blizini kuće, uživajući u prvom lijepom danu na-
kon tjedana i tjedana i pokušajima koje je poduzimao mali Immanuel ne bi li se kako
osovio na svoje nožice, konačno sam odgovorio na Helenina pitanja: progovorio sam
sasvim otvoreno o Stefanovoj smrti i onome što je moj otac mislio da sam učinio.
Slušala me ne govoreći ništa. Njezine oči mirno su gledale u moje. Kao oči mojeg
brata kad sam mu pričao o onome što sam vidio u Parizu. Kao Kant kad sam mu go-
vorio o strahu od tamne kreature koja mi se uselila u um. Ispričao sam joj o ranjenoj
duši mladića kakav sam bio prije nego sam je upoznao, a i o onoj osobi koja sam
postao nakon toga. Tada je stavila prst na usta kao znak da zašutim i neobičnim
pokretom glave usmjerila moju pažnju na našeg dječačića. Immanuel se oslobodio
njezine ruke i stupao svečano i postojano pred nama na svojim debeljuškastim noga-
ma.
»To je hrabro jedno momče, Hanno. Mrvicu svojeglav, možda. Isti otac!« pri-
mijetila je Helena. »Ja sad stvarno mislim da je vrijeme da odemo u taj posjet Ru-
islingu. Slažeš li se?«
Te sam večeri načuo Lotte i Helenu kako čavrljaju u kuhinji. Djevojka je djelo-
vala začuđeno i zainteresirano govoreći kako joj je drago da me vidi toliko spo-
kojnog nakon očeve smrti i posljedičnih razočaranja u novčanim pitanjima.
»Nikad ga ne vidjeh tako bezbrižnog kao što je bio danas«, iznenađeno će
Lotte. »Gospodin je kao oporavljen od duge i strašne bolesti.«
Odgovor moje supruge bio je otpjevan onim živim i veselim tonom koji je
obično koristila kad se zaigrala s djecom.
»I jest, Lotte. Sigurno jest.«
Dva dana poslije poduzeli smo naše hodočašće do obiteljske kripte u Ruislingu.
328
Michael Gregorio
Zahvala upućena Stefanu i molitve za oca i majku odzvanjale su tim jače što je veća
bila tišina oko nas, koja nas je zaogrnula kao plašt satkan od utjehe i topline.
U svibnju, jednog vedrog i sunčanog jutra nakon nelagodnog tjedna magle koja se
vukla i ranih jutarnjih mrazova koji su posipali otvorena polja, Lotte Havaars ušla je
u kuhinju sva nekako gizdava i teatralna, očito htijući reći nešto tajno.
Pružila je sklopljene ruke prema djeci i naglo raširila prste otkrivajući dvije na-
rančaste bubamare kako joj sjede na dlanu.
»Puna ih je zemlja, gospodine«, rekla je sretno nasmiješena. »Ovo će biti dobro
ljeto. Bubamare ovako rano! To je znak obilja. Napoleon nikad neće srušiti zemlju
koja je tako dobro sita i snažna.«
Imajući na umu kako smo se prethodne godine smijali njezinim predviđanjima,
Helena i ja smo se jedno drugome slabašno nasmiješili. Bili smo više nego skloni
vjerovati da Lotte ima pravo.
I imala je.
Ljeto 1805. bilo je doba velikog obilja i plodnosti. Mir je vladao Istočnom Pru-
sijom. Kao i Königsberg i svi veliki i mali gradovi kraljevine, Lotingen se vratio po-
uzdanoj marljivosti ranijih vremena. Napoleon Bonaparte okrenuo se k jugu gdje se
susreo sa zajedničkim austro-ruskim snagama u Bitki kod Austerlitza. Sve je govori-
lo da nam je francuski car okrenuo leđa. No koliko bi dugo moglo trajati prešutno
primirje? Umarširao je u Hannover i okupirao ga 1802. godine i svi su znali da bi to
mogao ponoviti kad god poželi. Margreta Lungerek, proročica generala Katowicea,
prorekla je tu mogućnost, lukavo izgatavši ime groblja nacije iz zapetljanih, krvavih
crijeva mrtve vrane koju je razapela na svojem stolu.
Povijest joj je dala za pravo.
U nepopustljivom umu Napoleona Bonapartea već je odavno bilo zasijano
prusko sjeme i u roku godine dana ono je procvalo u nekom kukuruznom polju nado-
mak Jene, odneseno onamo možda upravo na nevinim krilima bubamara selica…
329
Nakladnik:
Znanje D. D.
Mandićeva 2, Zagreb
Za nakladnika: Tomislav Vintar
Glavni urednik: Davor Uskoković
Urednik: Branko Matijašević
Tehnička urednica: Janka Carev
Lektor: Mirjana Paić Jurinić
Korektor: Jakov Lovrić
Design omota: Palete kreativni team
Tisak: Tiskara Znanje D. D.Mandićeva 2, Zagreb — veljača 2010.
ISBN 978-953-195-891-2
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 731185
330

Kritika Kriminalnog Uma PDF

Загружено:

Сведения о документе

Оригинальное название

Авторское право

Доступные форматы

Поделиться этим документом

Поделиться или встроить документ

Параметры публикации

Этот документ был вам полезен?

Это неприемлемый материал?

Авторское право:

Доступные форматы

Kritika Kriminalnog Uma PDF

Загружено:

Авторское право:

Доступные форматы

Michael

Kritika kriminalnog uma

Pogledajte, Stiffeniise. Uklizalo je kao vruć nož kroz mast.«

Kitolovci, povratnici s Arktika, izvijestili su ljeta 1803. o fenomenu aurore borealis

ste sudac Stiffeniis, zar ne?« rekao je odsječno.

»Samo se molim da nas snijeg ne omete…«

Uzvišeni gospodine prokuratore Stiffeniise,

Notica je bila potpisana kitnjastim potpisom kralja Fridrika Wilhelma III.

»U tome vam ne mogu pomoći, gospodine«, rekao je. »Bez sumnje, u

… stanovite potankosti slučaja ne bi trebalo stavljati na papir. O njima ćete biti

»Jeste li spremni, gospodine?« upitao je narednik Koch uzimajući svoju torbu i

brzog promaknuća? Nije pokazivala znakove ni jednog ni drugog.

Austrijski konjanički časnik, gospodin pukovnik Viktor Rodiansky, registrirani

žiti se ostalima u katedrali.

Izvješće su potpisali isti službenici koji su sastavili i izvješće o onom prvom

Nisam mogao ignorirati notu nepovjerljivosti kojom je izražavao svoje sumnje.

davljene, na smrt pretučene?«

tam bilješku pribodenu uz izvješće: »Upitana je li vidjela kakve osobe u blizini

Grudobrani, puškarnice, kruništa i stražarnice u zadivljujućem izdanju. Teška sre-

»Nikoga ja nisam nominirao«, ljutito je progunđao pacijent. »To je on napra-

»Rečeno mi je da je on stručnjak po pitanju električnih tokova u mozgu, gospo-

»Kamo me vodite, Herr Koch?« pitao sam.

»Onda smo se dogovorili«, odlučno sam okončao. Pomisao da ću morati ući u

»Igraj se s vatrom pa ćeš opeći prste, Morik!« rugao mu se.

događaji izvan moje kontrole dovode me ponovno u Königsberg. Kraljevskim

»Trebam li otrčati do pošte, gospodine?«

nuo«, rekoh. »Namijenjeno je jednom gospodinu iz grada. Zove se Reinhold Jac-

Imao sam osjećaj da se spuštamo u kriptu.

la me se njegova perika. Sive su kovrče u neprestanim valovitim kaskadama padale

»Plameni jezik. Plamen u pozadini moje luba…«, nastavak je protekao u

ovim, Herr Stiffeniise?«

gotovo oskvrnuli truplo.

Dok su me podrumske odaje kenigsberške tvrđave neugodno podsjećale na niže razi-

nestrpljiviji. Koch je udarao kremenom i kresivom dok mu se naposljetku nije posre-

vratio svojim dužnostima.

imajući u vidu imanentnu opasnost s kojom se nacija sučeljava, vis-à-vis pobu-

Čudna događanja u Baltičkom kitolovcu koja mi je toga popodneva spominjalo

»Gospodine?« sladunjavi me glas podsjetio na to gdje se stvarno nalazim. Jedra

»Onda ću donijeti najbolje što imamo«, rekla je i otklatila se u smjeru kuhinje.

»Idem smjesta, gospodine!«

Uzvratio sam im podižući svoju čašu.

Poskočio sam, iskočio iz kreveta i poletio do prozora. Razmaknuvši zastore,

»Sigurno ste se prešli, gospon«, odmah je odgovorila, a osmijeh joj se vratio na

Njezin način govora doživljavao sam aluzivnim koliko i iritantnim.

nak reakcije znači suglasnost?

misli kako mi imputira riječi koje nisam imao hrabrosti reći.

Neke od njih bile su od izblijedjela drva i pletena pruća, poneka i od prastarog,

»JERONIMUS TIFFERCH, OVLAŠTENI BILJEŽNIK I ČUVAR IZJAVA«

Vrata su se naglo otvorila, a u dovratku se ukazala sićušna figurica, zaostala u rastu.

»Samo vi uđite!« povikala je sluškinja s kraja hodnika. »Možete čekati cijeli

došao s leđa. Nagnuo se i šapnuo joj na uho: »Frau Tifferch?«

pozvao na red zbog nepristojnosti tu osornu sluškinju?

zili toga dana?«

»Odvedite me u gospodinovu radnu sobu«, rekao sam.

tao. »Što ste našli?«

General Katowice bio me upozorio da to hoće li zemlja zaratiti ili ne umnogo-

»Ovuda«, naposljetku je rekao i poveo me kroz hodnik u oskudno uređenu

jednako mi je važan kao i vama. Nisam zaboravio vaše upozorenje.«

đen da vam pravo velim. Bio sam zapanjen.«

»… Pariz, drugoga siječnja 1793.« Herr Jachmann je pedantno intonirao.

je rekao, sudbinski privlači Uzvišeni Užas.«

Oko nas su provalili divlji, bijesni urlici.

Kočija se odjednom zanijela i otklizala prema ogradi mosta, nesigurno se za-