Академический Документы
Профессиональный Документы
Культура Документы
a) Natčovjek
b) Smrt Boga
e) Volja za moći
2. Moral po Ničeu?
a) Moral robova
b) Moral bogath
3. Šeler analizira osam Kantovih teza u odnosu dobara i ciljeva materijalne etke
a) Pretpost...avka glasi: svaka materijalna etka nužno mora bit i etka dobara i ciljeva
b) Kant nastoji obrazložit da materijalna etka nužno ima empirijsko induktvno i aposteriorno važenje
g) Govori da svaka materijalna etka postavlja ličnost u ovisnost od njihovih vlastth stanja ili
spoljašnjih dobara
h) Na štetu materijalne etke, a u korist etke formalizma i umskog rigorizma pokazuje da svaka
materijalna etka na temelju etčkih vrednovanja u nagonskom egoizmu ljudske prirode.
Pravilna, moralna radnja (djelovanje). Nalazimo je kod Aristotela, znači djelo kojim se uspostavlja
mesotes odnosno sredina između dva ekstrema.
a) Distributvna – koja dolazi do izražaja prilikom dodjele počast, novca i drugih dobara na koje
pripadnici države opravdano polažu pravo. Ovu pravdu dijeli zakonodavac.
b) Korektvna ili komutatvna – je onaj oblik pravde koju dijeli sudija prilikom riješavanja raznih
sporeva i donošenja određenih presuda kojim sankcionira prijestupnika.
6. Navest pravdu po Kantu?
Sadržajna etka koju čine: hedonizam, eudaimonizam i utlitarizam. Ova etka imenuje se i etkom
dobara ili heteronomnom etkom. Po kantu je pravda najviši etčki ideal i ona se ne može definisat.
a) Kantov etčki formalizam ( formalistčka etka) – koja polazi od forme, interesuje ga forma
čovjekovog djelovanja, apriorna forma.
b) Aristotel-ov koncept moralnost (teološka etka) – moralna radnja ima sadržaj ali ne i formu.
a) I grupu – čine oni koncept čiji protagonist polaze od fundamentalnih ciljeva. Teološka etka pojam
dobra izvodi iz nekog odrđenog cilja ili njegovog realiziranja. To čini osnov hedonizma, eudaimonizma,
utlitarizma i egoizma. Oni postaju kritka Kanta, Moora, Šelera i Hartmana.
b) II grupa – pripadaju mišljenja čiji predstavnici dobro utemeljuju na spoznaji prirodnih zakonitost i
uspostavljaju harmoniju života sa prirodom. Predstavnici su stoičari i Spinoza.
c) III grupu – čine koncept koji stavljaju naglasak na pojam vrijednost. Njih razvijaju Šeler i Hartman.
Po njima moralno dobro se određuje prije moralnog zakona.
d) IV grupu – mišljenja o dobru čini Kantovo učenje. Polazi od principa za koje se čovjek osjeća
obaveznim da ih poštuje. Ti principi imaju značenje imperatva i bezuvjetnih dužnost. Po Kantu,
porjeklo moralnih principa nalazi se u ljudskom umu.
a) I imperatv glasi: djelujte tako da maksime vašeg djelovanja budu opće pretpostavke opstanka ljudi
i biosfere.
b) II imperatv glasi: djelujte tako da vašim djelovanjem budućim generacijama obezbjedite sretan
život.
Mesotes je sredina između dva ekstrema ili dvije krajnost. Aristotel ovaj izraz korist pri objasnjavanju
pravednost i pravednog.On kaze da pravedno djelovanje znaci sredinu izmedju vrsenja nepravde i
trpljenja nepravde.
12. Polazište i ishodište Kantovog učenja?
Hobs.
a) Kritčki racionalizam
b) subjektvizam
c) formalizam i rigorizam
d) apriorizam i apsolutzam
e) dentologizam
f) autonomnost i imperatvnost kao posebna odlika spominje se „trebanje“ kojim on zeli posebno
naglasit da ljudi treba da se pridrzavaju moralnog zakona odnosno kategorickog imperatva.
Ne može se teorijski odredit i dokazat jer etka transcendira činjeničnu datost, pri čemu svoj problem
smješta u praktčnu zonu. Tu tezu su zastupali: Aristotel, Kant i Hartman.
a) Svijest uopće
c) Emocije
Pod pojmom moralne norme treba podrazumjevat kriterij ili mjerilo na temelju čega čovjek slobodno
djeluje, prosuđuje i vrijednuje. Tim normama ili mjerilima se utvrđuje način uvažavanja i važenja,
ispoljavanja i prezenttanja vrijednost, a s obzirom na njihov karakter (pozitvni i negatvni),
odobravanje ili neodobravanje ili zabrana ili osuda.
„Uskladit život sa prirodom, kako sa vanjskom tako i vlasttom“. Stoičko učenje – bit moralnost je
duhovno zadovoljstvo (Zenon i Hrizip).
a) Magarska škola - osnivač je Euklid. Ona je najapstraktnije odredila pojam dobra, koji predstavlja
princip njegovog učenja.
b) Kirenaička - osnivač je Aristp. Ona je „dobro“ koncipirala u smislu trajnog zadovoljstva. Učenje o
zadovoljstvu.
Najznačajniji je nosilac 19. vijeka. Razvio je racionalistčku i voluntaristčku metafiziku. Vrhovni princip
njegovog učenja je samilost. Izvan samilost nema pravog istnskog djelovanja. On osporava Kant-a. On
smatra da je samilost vrhovni princip moralnost. Bitna odrednica Šopenhauer-ovog učenja je
iracionalizam i voluntarizam, a u njemu dominira pojam svjetske volje. Volja je gospodar intelekta.
Ona je neumoriva i oslobođena od starenja, što nije slučaj sa intelektom. Intelekt ima status
sekundarnog i fizičkog, a volja je temelj svega i predstalja pravnu prirodu čovjeka. Polazeći od
samilost on promovira aksiom o potpunoj nemoći uma u zoni moralnog. Smatra da moralnost potče
od saznanja.
24. Po šopenhaueru osnovni pokretači ljudskih radnji, preko kojih se odvijaju motvi čovjekovog
djelovanja?
a) Bezgranični egoizam - suštna se iskazuje u postzanju sreće ili korist i po cjenu patnje i bola drugog.
Prve dvije radnje su bez moralne vrijednost, a treća predstavlja pravnu ili istnsku vrijednost.
Znači neoborivu činjenicu ljudske svijest, samo čovjek sa moralnosm sviješću posjeduje samilost.
Njome se ujedinjuje čovjek s drugim čovjekom. Šopenhauer daje značajno mjesto i plemenitost.
Spinoza slobodu shvata kao spoznatu nužnost, radi se na insistranju međusobnog prožimanja slobode
i nužnost. Ovo prožimanje se postže pomoću razuma koji stoji između čovjekove slobode i
univerzalne nužnost.
30. Egoizam?
Označava Platon-ovo etčko učenje, jer polazi od ideje koja znači objektvnu suštnu po čemu se
razlikuje od prethodnih stajališta, a na formiranje njegovog stajališta utcali su Pitagora, Parmenid,
Heraklit i Sokrat.Za njega ideja je objektvna.
Kiničari čiji je osnivač Antsten. Ali za njega ej posebno bitna maksima:“Bolje je sto manje trebat jer
samo to donosi potupuno zadovoljstvo i srecu“.On ovom maksimom zeli reci da covjek moze imat
materijalno bogatstvo a da ne bude bogat u dusi,tako da e moze bit ni sretan.To se naziva etkom
minimuma.
b) Realizam - čovjek svoje razloge svog mišljenja i djelovanja nalazi u ovozemaljskom životu
Ideje o pravdi prisutne su još u predsokratovskom mišljenju kod Heraklitu koji istče da su sa stajališta
Boga sve stvari lijepe, dobre i pravedne, ali su ljudi stvorili uvjete da neka od njih budu pravedne, a
ako ne, odnosno dobro ili loše.
Stari mislioci o emocijama – oni potpuno odbacuju značaj emocija u objašnjavanju i razumjevanju
moralnost.
Kritčari tog učenja su smatrali da se sofist slobodno služe lažnim dokazima, tj. da bi neku istnu
refutrali. Sofist su nastojali da je učine sumljivom. Zbog toga su omrženi, kako kod onih koji su istcali
ulogu zdravog ljudskog razuma, tako i moralista.
PLATON - koji ih kritkuje iz dva razloga i to prvo njihov pokusaj ujedninjavanja supritnost (lazna
dijalektka),a drugo njihovu recenicu :“Sve je istnito nista niej lazno“ cime su po njegovom misljenju
ponistli znacenje istnitost.
HEGEL - on ih smatra pupoljkom moralnost ,ali posto je on protv moralnost kao moralnost on ih
kritkuje.
36. Predstavnici praktčno-normatvne etke?
Volja je gospodar intelekta, ona je nemoralna i oslobođena od starenja, što nije slučaj sa intelektom,
koji ima status sekundarnog. I on kao i sve fizičko, djeluje kad je pokrenut voljom.
Ili ataraksija i nepokolebljivost moralno valjanog čovjeka predstavlja oznaku trajnog društvenog mira i
vedrine, ili oznaku indiferentnost ili ravnodušnost prema vanjskom svijetu i ugodnom i neugodnom
doživljaju u svakodnevnom životu.
Zenon.
Predstavlja diferenciranje dobra i zla. Ona čini vrhovni kriterij ili pravilo moralnog prosuđivanja i
djelovanja. Može je posjedovat samo moralno razvijena ličnost. (po Šeleru persona).
46. Psihološko zasnivanje moralnost?
Predstavlja najizrazitju formu takvog zasnivanja moralnost. Neki ga smatraju ispravnim pozivajući se
na tvrdnju da se psihološko zasnivanje nalazi u neposrednoj povezanost sa senzualizmom,
enterizmom, fragnatzmom, instrumentalizmom i drugim etčkim oblicima. Prisutno je kod Hjuma,
Melbransa, Fihte-a i Šopenhauer-a.
Šeler i Hartman.
Prva faza:“MLADI PLATON“ je faza u kojoj imamo Platona pod utcajem Sokrata odnosno njegovog
identficiranja morala i znanaj, tj. njegovog stava da bez znanja nema ni morala.A čine je spisi :Triton,
Lahet, Protagora, Lisid i prva knjiga Države.
Druga faza: „PRELAZNO RAZDOBLJE “ to je razdoblje u kome on kritkuje sfistcko ucenje i njihov
gnoseoloski skeptcizam, gnoseoloski nihilizam i skeptcizam.A čine je spisi: Gorgija, Menon i Kratl.
Treća faza: „ZRELI PLATON“ to je razdoblje u kojem on odbacuej sva prethodna ucenja i stavra svoje
etcko ucenje.A cine ga spisi: Gozba, Fedon, Država.
Adijafora, tj. apatja ili ataraksija, moralna nepokolebljivost ili moralna indiferentnost su bitne odlike
stoičkog učenja (mudraca).
53. Razlika između Bentama i Mila?
Ogleda se u tome što Bentam insistra samo na kvanttatvnim aspektma zadovoljstva i sreće. Dok Mil
insistra na jedinstvu kvanttatvnih i kvalitatvnih aspekta.
U demokratskim društvima je prva vrijednost, isto kao što je istna u raznim sistemima mišljenja.
Polazi od dva principa:
a) Svaki čovjek koji učestvuje u nekoj insttuciji ima veze sa njenim funkcioniranjem i ima jednako
pravo na najširu slobodu spojivom sa slobodom jednakom za sve.
b) Sve društvene vrijednost, sloboda i mogućnost, prihodi i bogatstvo, kao i društvene osnove
samopoštovanja treba da budu raspoređene jednako; osim ako je nejednaka raspodjela bilo koje ili
svih ovih vrijednost, svakome od korist.
a) Teorijska zona
a) Teorijska zona
b) Praktčna zona
Sastoji se u tome da etka nema za cilj teorijsku spoznaju, nego praktčni način djelovanja.
c) Zadatak etke je istraživanje morala kakav on jeste i kako se tokom ljudske istorije formirao i
razvijao.
60. Sa istorijskog aspekta možemo govorit i postojanju raznih formi morala?
b) Moral u novovjekovlju
61. Klasifikacija etčkih mišljenja s obzirom na pitanje stvaranja normi čovjekovog ponašanja
(autonomija moralnost)?
a) Ateistčka - učenja koja polaze od tvrdnje da je moral neovisan od religije (Herbes, Marks).
c) Kompromisna između ljudskog uma i Boga - karaktriše ih nastojanje da pomiri mišljenja koja
poralnost daju potpunu autonomiju u odnosu na religiju sa stajališta po kojima moral izvire iz religije.
Njihovi predstavnici insistraju na vezi između religije i morala.
a) Prirodno pravo - ono je simbol ljudskog postojanja, jer je ono samo prisutno kod čovjeka. Ono je
tema svih etčkih učenja od sokrata pa sve do njemačkog klasičnog idealizma. To je pimarno etčko
pitanje.
b) Pozitvno pravo – je prinudno pravo za subjekta moralne radnje. To je pronudno pravo, zaštćeno je
ustavom. Ono se veže za pozitvnu slobodu, a ona se veže za sve ljude i ostvaruje se u modernom tpu
države. Samo moderna država na temelju ustava uspostavlja slobodu.
Je na snazi samo ukoliko postoji jaka i stabilna cijelina – država. Prema njemu nema pravednost
ukoliko nema stabiliteta cijeline.
a) Moralne ili etčke - ne odnose se na ono što se dešava, nego na ono što treba da se dešava, ovdje
se radi o čistm dužnostma bez primjene empirijskog (Kant, Fihte);
b) Heteronomne ili empirijske - odnose se na ono što se dešava, ovdje se radi o dužnostma iz
svakodnevnog empirijskog muzeja (predstavnici antčke empirijske etke).
One dužnost koje predstavljaju osnovu na kojoj se temelje objektvni oblici socijalnog života (pravo,
običaj, brak, društvo i država). Na pozitvnom značenju dužnost insistra Hegel.
67. Pozitvne i negatvne norme su?
Pozitvne norme se odnose na norme faktčkog i utemeljuje ih država. Negatvne norme se tču onog
što se opire faktčnom i što treba da bude, a utemeljuje ih pojedinac.
a) Pravna normatvnost - ova varijanta teorije, odnos prava i morala, posmata kroz prizmu pravne
norme kojim se zahtjeva, zabranjuje ili dozvoljava određeno ponašanje čovjeka;
b) Moralna normatvnost - ova varijanta teorije, postulira moralnu normu kojom se propisuje i
zahtjeva da se čovjek ponaša prema zahtjevima moralnog zakona.
Pravne norme iskazuju postojeće stanje prema kojem pojedinac mora usklađivat svoje ponašanje i
djelovanje.
Moralne norme ukazuju na ono što treba bit. Moral ima unutrašnji karakter, a pravo se karakteriše
spoljašnjim karakterom.
Je zajednički život pojedinca i njihovo međusobno odnošenje, koji zauzima značajno mjestou teoriji
planetarne i istorijske odgovornost i ekoetčkom učenju.
Običaj, kao i moral, temelji se na nepisanim normama, koje nisu sasvim ušle u pravne propise jednog
društva, ali ih se ljudi pridržavaju do kraja života. Svako društvo se karakteriše običajima u koje je
neminovno upleteno, i bez njih čovjkov život je nezamisliv. Običajne norme se bitno razlikuju od
pravnih normi, jer su za razliku od pravnih precizno utvrđene, bez preciznog definiranja.
72. Emocije?
73. Slobodna volja ili sloboda volje se može mislit u dvostrukom smislu?
b) Etčkom - Kantova autonomna etka (učenje o moralnoj slobodi), a temelji se na sledećem: nema
moralnost tamo gdje ne postoje mogućnost za slobodno djelovanje.
Je u tome što samovolja znači slobodu subjekta radnje da može činit šta hoće, koja ne podrazumjeva
moralnu odgovornost. Njom se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, te kao takva nije sloboda volje u
etčkom smislu, nego predstavlja njenu negaciju.
75. Dva tpa slobode?
Prvi tp slobode odnosi se na situaciju kada čovjek sebe učini slobodnim za slobodu.
Drugi tp slobode je slučaj kada čovjek može učinit sebe neslobodnim za slobodu.
b) Kauzalni determinizam
Takva smišljena radnja kojom se nastoji pogazit ljudsko dostojanstvo, uništt biološka i duhovna
supstanca čovjeka ili naroda. Treba ga razlikovat od nesvjesnog čina ili nesvjesne radnje.
a) Intelektualne (dijanoetčke) - odnose se na istnu, čisto saznanje i kao takve stču se upornim
učenjem.
a) Pravičnost
b) Čovjekoljublje
d) Altruizame) Egoizam
84. Morlana vrijednost podrazumjeva?
Sposobnost djelovanja s pravilnim rasuđivanjem o osnome što je za čovjeka dobro ili zlog. Moralne
vrijednost se razumjevaju i objašnjavaju na temelju djelovanja moralno razvijene ličnost. Izvor
moralnih vrijednost je u moralnom habitusu, osnosno u držanju ili ponašanju i djelovanju moralno
razvijene ličnost.
b) Pozitvni karakter - predstavljaju dobra bez obzira na njihove heterogene sadržaje, npr. materijalne,
tjelesne, estetske, etčke.
a) Vrijednost istnskog
b) Vrijednost dobrog
c) Vrijednost lijepog
a) Moralnim
b) Estetčkim
b) Saznajnim
88. Epikur vrši podjelu požuda prema onome koja je od njih korisnija?
Epikur igrađuje etčku teoriju koja usavršava kirenaičko učenje, i ono je empirijskog karaktera. Njegovo
učenje obraća se individui, što se označava individualistčkom etkom.
a) Apsolutni racionalizam
b) Individualizamc) Utlitarizam
91. Razlika između Dekartovog i Spinozinog učenja?
Dekart nastoji da nauči ljude kako da misle, a Spinoza želi da nauči ljude kako da žive.
Kod Dekarta nema etčkog ideala, a spinozino učenje se zapravo na njemu temelji.
a) Božanski zakon
b) Građanski zakon
Iz prirodnog prava za samoodržavanje. Hobs vrline koje su preovladavale u antčkom periodu reducira
na plemenitost i pravednost.
a) Etčki hedonizam - njegova maksima je ništa nije dobro osim želje za užitkom;
- POLITIČKI (Hobs)
a) Kategoričke - odnose se na čovjeka kao čistog moralnog bića i njegovog inteligibilnog, one su
apsolutne, ničim nisu uvjetovane i moraju se poštvat, one se apliciraju bez obzira na posljedice koje
bi mogle proizaći iz njegovog poštvanja.
b) Hipotetčke - odnose se na empirijskog čovjeka i njemu pripadnog ili osjetlnog svijeta, zahvaljujući
njima čovjek izvršava ili izbjegava neku radnju, one govore šta moramo i šta ne smijemo učinit da bi
smo postgli ili izbjegli neki cilj.
97. Razlika imeđu pravne i moralne dužnost?
a) Kategorički imperatv
b) Hipotetčki imperatv
Je princip ponašanja koji se primjenjuje na osobe kao slobodna i racionalna bića. To je objektvni
princip kojeg čovjek kao umno biće stalno praktčki primjenjuje. Kantovo učenje polazi od zamišljenog
čovjeka, umnog bića koji djeluje po načelu nužno objektvnog i apsolutno moralnog zakona koji nosi u
sebi. Takav čovjek posjeduje čistu moralnu svijest, odnosno svijest očišćenu od svih naslaga osjetlog
svijet. Bitna obilježija Kantovog imperatva su: nužnost, bezuvjetnost, apriornost, apsolutnost ili
univerzalnost ili opća zakonodavnost. Kategoricki impertaiv glasi: „Djeluj tako da maksime tvog
djelovanja budu opcim zakonom za sva ostala moralna bića“.
Oni ne zapovjedaju već predstavljaju nužnost mogućeg djelovanja kao sredstva pomoću kojeg se
dolazi do nečeg drugog. Što se hoće htjet ili što je moguće htjet. Hipotetči imperatv (imperatvi
spretnost, imperatv mudrost ili pamet) znače imperatve koji predsavljaju praktčnu nužnost jedne
moguće radnje kao sredstva za postzanje nečeg drugog što se želi.
a) Prirodni nagon
b) Čist nagon
b) Vitalne vrijednost
c) Duhovne vrijednost
b) Autonomija ličnog htjenja onog što je dato kao dobro ili zlo
a) Zdravlje
b) Bogatstvo
c) Slava i čast
d) Uspjeh
e) Dobro razmišljanje
a) Racionalnu
b) Voljnu
c) Apetatvnu. (Provjerit!!!)
a) Mudrost
b) Hrabrost
c) Umjerenos
Razlika izmedju Kanta I Fihte:
- Fihte ne poznaje stvari po sebi (Smrt Boga ,besmrtnost duse i ideja slobode), Kant to kriticki
razmatra.
- Kod Fihtea polazise i ishodiste je sloboda a kod kanta je polaziste sloboda a ishodiste
kategoricki impertaiv
- Fihte odbija priznati Kantovo univerzalističko ...značenje kategoričkog imperativa. Za... to
iznosi argument: svaki čovjek ima poseban ili specifičan poziv, odnosno svoje specifične
zadatke. Njegova formulacija imperativa glasi: ispuni uvijek svoj poziv ili zadatak koji je
jasno određen u ljudskoj svijesti i spojen sa tvojim pozivom u životu.
2. Aristotel o pravdi:
Najsistematicnije ucenje o pravdi je dao Aristotel.U Nikomahovoj etici je na pocetku govorio
da je prvda kao ideal a na kraju knjige porekao svoj prvobitni stav.Pravda treba da stoji
neovisno od pozitivne moralnosti.Aristotel je na bazi cinjenica podijelio pravdu:
a) Distributivna – koja dolazi do izražaja prilikom dodjele počasti, novca i drugih dobara na
koje pripadnici države opravdano polažu pravo. Ovu pravdu dijeli zakonodavac.
b) Korektivna ili komutativna – je onaj oblik pravde koju dijeli sudija prilikom riješavanja
raznih sporeva i donošenja određenih presuda kojim sankcionira prijestupnika.
Grupa F
1.Nabroj dva imperativa etike historiske odgovornosti?
a) I imperativ glasi: djelujte tako da maksime vašeg djelovanja budu opće pretpostavke
opstanka ljudi i biosfere.
b) II imperativ glasi: djelujte tako da vašim djelovanjem budućim generacijama obezbjedite
sretan život.
Grupa G
1. Spinoza o strastima i afektima ?
On smatra da su strasti i afekti beznacajni ali on ih uzima u razmatranje.O tome Spinoza
izlaze u spisu „Etika“.On nudi opcu odredbu afekata.po nejmu afekat koji sezove trpljenje
duse jeste nejasna ideja kojom duh potvrdjuje vecu ili manju snagu postojanja svoga tijela ili
jednoga njegovog dijela nego ranije i cijom je datoscu sam duh opredjeljen da misli prije an
ovo nego na ono.Po njemu postoje tri osnovna afekta i to:
1. POZUDA
2. RADOST
3. ZALOST
2. Podjela etičkih teorija prema vrhovnom načelu moralnosti ?
3. Koncepti u odnosu religije i morala ?
U monoteistickim religijama imamo dvije varijante:
a) racionalna teologija- moral nije ispod religije nit je religija ispod morala,mora postojati
harmonija.Krscanski predstavnik Abelard ,a islamski Ibn Sina ,Ibn Ruzd al-Kindi al-farabi
b)ortodoksna teologija- utemeljivac je Toma Akvinski,moral nema smisla bez religije, moral
je poderedjen religiji.Predstavnik islamski je Al Gazalli.
Grupa H
1) Spinozino objašnjenje strasti i afekta?
On smatra da su strasti i afekti beznacajni ali on ih uzima u razmatranje.O tome Spinoza
izlaze u spisu „Etika“.On nudi opcu odredbu afekata.po nejmu afekat koji sezove trpljenje
duse jeste nejasna ideja kojom duh potvrdjuje vecu ili manju snagu postojanja svoga tijela ili
jednoga njegovog dijela nego ranije i cijom je datoscu sam duh opredjeljen da misli prije an
ovo nego na ono.Po njemu postoje tri osnovna afekta i to:
1. POZUDA
2. RADOST
3. ZALOST
3) Ekikurovo učenje je pripremljeno od čijeg učenja?
KIRENAICKOG UCENJA jer oni prvi uvode heonizam.
4) Lokovo učenje?
Lock je jedan od najvažnijih englenskih etičara. Po njemu sve proizilazi iz iskustva mada ne
poriče i ulogu razuma. Važna osobina Lockovog ucenja leži u otme što naglašava da se sve
ono što se kod čovjeka pokaziva valjanim, pamet, pravičnost i čovjekoljubivost dato je
vaspitanje. On odbacuje slobodnu volju ona je za njega besmislica. Lock iskaazuje dvije
covjekove situacije:prirodno stanje i građansko društvo. Po njemu postoje 3 vrste
zakona:Božanski, Građa
5) Sta je moralno suđenje?
Je pojam za diferenciranje moralnog dobra od moralnog zla.
6) Osnovni motivi radnje po Šopenhaueru?
a) Bezgranični egoizam – suština se iskazuje u postizanju sreće ili koristi i po cjenu patnje i
bola drugog.
b) Zlobna radnja – kojom se nanosti zlo ili patnja drugom.
c) Samilost – kojom se želi svakom čovjeku dobro.
Prve dvije radnje su bez moralne vrijednosti, a treća predstavlja pravnu ili istinsku vrijednost.