The Cathars were a group of people who lived primarily in Southern France, the Midi and Haute Pyrenees

and Languedoc during the 11th century to the 14th century. The Cathars were devoted to Light and Love
and standing in the “Knowing” of their personal connection to “Source consciousness”.
The Cathars eventually became respected for their healing arts and their knowings in this region. It is
understood their healing arts included such things as hands-on healings, toning with voice vibration and
song, knowledge of herbs, geomancy, sacred geometry and even tarot.

Much of what has been written about the Cathars was systematically destroyed after the crusades against
them in Southern France perpetrated during the early thirteenth century. These crusades were
extraordinary, as the aggressors were primarily French men who were paid by the Catholic church to
besiege the peace loving Cathar in their small villages in remote Midi Pyrenees and Languedoc.

It was understood by the Cathars that the Earth holds energies both life affirming and non life affirming,
and that gathering at certain locations allowed a connection to the earth and thus a form of connection to
healing energy.

The Cathars were very independent people and never appreciated external control. They also had a deep
knowledge of the esoteric and of Spirit which is part of their genetic coding.

Upon their arrival in Gaul (Southern France) they began to establish their small private Spiritualist groups.
These groups had no particular name, no particular religious symbols, no cross or church, no incense,
elitism or hierarchy, just a simple way of Spiritual consciousness. They embraced Love and Light and a
knowing that all could be awake if they choose because all have the connection within.

These people were called the pure ones or purified ones, or Cathars, (Katharos: Greek: purity) a name
given by others to describe how these people lived their lives. The Cathars were not interested in labels or
churches to identify themselves nor elitist scriptures nor rituals that made any one person special.

Their unique approach was that they believed that the Spirit was ever lasting and that physical incarnate
life was a passing illusion. This did not mean that there was not a code of conduct that the Cathars
embraced. On the contrary; their "knowing" was that there was only Spirit, who gently asked the Pure
ones to be present to their own Being-ness. This created a Spiritual practice in which an extraordinary
kindness was natural.

They saw the way to awakening is through a desire to wake up, analogous to a homing pigeon that wants
to fly home, it can’t help itself, it just has to move towards its destination.

The devotees of this way of life did not want the easy path, but rather to live in joy, love and connection
to Spirit. They wanted to experience their own personal Spiritual awakening, not through a doctrine but
through a way of life. They wanted the path of JOY and connection to Light Love and Universal
Consciousness.

The Cathars also embraced reincarnation, therefore, in their view a person could choose to reprocess the
life experience again should he or she need to or choose to; in this way, some have compared Cathar to
Buddhism or even labeled them the Western or European Buddhists

The Cathars lived in alignment to Spirit, similar to Buddhists and many native people’s beliefs. They
embraced the understandings that “the nature of life can be suffering… when one believes the limited
views of what we see with our eyes” and “that freedom is available to all,”. The Cathars believed also that
“Spirit reigns supreme” and “that we are Spirit in a physical experience”, and that ultimately, ”Joy is the
purpose of life and Love is our connection to all”.

Part of the universal appeal and development of the Cathars was as a result of the union of the
Magdalene and Yeshua, therefore the acknowledgment of twin flame was honored. Women had a voice
within their community and some held space for awakenings and wisdom. This was also heretical and an
abomination in the eyes of the Catholic Church, yet for the Cathar it was simply understood and
acceptable practice.

The Cathars were able to offer a very important rite to those who chose to take it. It was called the
Consolamentum. This was given by request to those who wanted to take on the activity of Spirit-
Awakening fully, and also living present to who they BE. This activity was private and secret and once it
was given, the receiver was forever changed by this experience.
The story of the Cathars is an extraordinary one, it holds within it lessons of Love and connection, of song
in the form of the troubadours, of healing with hands, words, and oils, it involves understandings of plants
and sacred geometry, of connection to animals and also of the sacred intimacy shared between man and
woman.

The Cathar developed the tarot for readings and also for coded communications. They were beautiful in
Spirit and non-violent in action. They were a people who were able to experience the larger purpose of
existence, these people knew that they were Spirit and they were Love and Light and that this was the
human being’s birth right, the question however is …… Do you want to know this truth?

In the end, as documented by the victors of the siege at Montsegur in March 1244, the last 200+ Cathars
moved toward the smoking pyre which would be their completion in that earthly experience and as they
did, their voices rang out as one in harmonic song with each other (and to Spirit). This song was not a
voice of fanaticism and martyrdom, but one of understanding the knowledge that the time had ended for
the Cathar only in physical form.

They knew another time would begin again sometime in the future as it was prophesized by the seers
within the group and that many who had once been Cathar would meet again and they would hold the
knowing that they are Light and Love and hold the space for others to come to know the true nature of all
that is.…

That future time has arrived…

"At the end of seven hundred years (approx. 2000), the laurel will be green once more."
- Anon. Troubadour, 13th Century

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Declaration made by the Cathar church circa 1012

"This church has no membership, save those who know they belong

It has no rivals as it is noncompetitive.

It is not self seeking–it seeks only to serve.

It knows no boundaries, for divisions are an illusion.

It acknowledges all great teachers of all the ages who have shown the truth of love.

Those who participate, practice the truth of love to the best of their ability.

It seeks not to teach but to be, and by being, enrich.

It recognizes that the way we are may be the way of those around us, because we are that way.

It recognizes that the whole planet as a being of which we are a part.

It recognizes that the time has come to shift from separation into oneness.

It does not proclaim itself with a loud voice, but in the subtle realms of loving.

It salutes all those in the past who have blazoned the path.

It admits no hierarchy, for no one is greater than another.

Its members shall know each other by their deeds and being, and by their eyes and no other outward
sign, save the fraternal embrace.

It has no reward to offer, save that of the ineffable joy of being and loving.

Each shall seek to advance the cause of understanding, doing good by stealth and teaching only by
example.

They shall heal their neighbor, their community and our planet.

They shall know no fear and feel no shame and their witness shall prevail over all odds.
It has no secret, no initiation, save that of true understanding of gthe power of love and that, if we want it
to be so, the world will change, but only if we want to change.

All those who belong, belong; they belong to the church of love.”
U su bili skupina ljudi koji su živjeli prvenstveno u južnoj francuskoj, midi i haute
pirinejima i languedocu tijekom 11 stoljeća do 14 stoljeća. U su bili posvećeni svjetlu i
ljubavi i stojeći u " znajući " njihove osobne veze s " izvorom svijesti ".

U su na kraju postali cijenjeni zbog svojih ozdravljenje umjetnosti i njihovih knowings u

ovoj regiji. Razumije se da je njihova ljekovita umjetnost uključivala takve stvari kao
ruke-na izlječenja, maio glasom vibracija i pjesme, znanje bilja, geomancy, sveta
geometrija pa čak i tarot.

Mnogo onoga što je napisano o u sustavno je uništeno nakon što su se križarski ratovi
protiv njih u južnoj francuskoj počinili tijekom početkom stoljeća. Ovi križarski ratovi su
bili izvanredni, kao što su agresori bili prvenstveno francuski ljudi koji su bili plaćeni od
strane katoličke crkve da opkoli mir u svojim malim selima u udaljenim midi pirinejima i
languedocu.

Bilo je jasno do da zemlja drži energiju oba života potvrđujući i ne život potvrđujući, te da
je okupljanje na određenim lokacijama omogućilo vezu sa zemljom i time oblik veze s
ozdravljenje energijom.

U su bili vrlo neovisni ljudi i nikada nisu cijenili vanjsku kontrolu. Također su imali duboko
znanje o u i duhu koji je dio njihovog genetskog kodiranja.

Nakon njihovog dolaska u galiju (južna francuska) počeli su uspostaviti svoje male
privatne spiritist grupe. Ove grupe nisu imale posebno ime, niti neki vjerski simboli, ni
križ ni crkvu, ni tamjan, elitizam ili hijerarhija, samo jednostavan način duhovne svijesti.
Prihvatili su ljubav i svjetlost i znajući da bi svi mogli biti budni ako izaberu, jer svi imaju
vezu u sebi.

Ovi ljudi su se zvali čisti ili očišćeni, ili katari, (katharos: grčka: čistoća) ime koje su drugi
opisali kako su ti ljudi živjeli svoje živote. U nisu bili zainteresirani za etikete ili crkve da
se identificiraju, niti elitistički pisma, niti rituali koji su učinili bilo koju osobu posebnom.

Njihov jedinstveni pristup je bio da su vjerovali da je duh ikada trajan i da je fizički

utjelovljenje život je prolazna iluzija. To ne znači da ne postoji kodeks ponašanja koji su u
prihvatili. Naprotiv; njihovo "znanje" je bilo da je postojao samo duh, koji je nježno tražio
od čistih da budu prisutni svojim bićem. Ovo je stvorilo duhovnu praksu u kojoj je
izuzetna ljubaznost bila prirodna.

Vidjeli su put do buđenja je kroz želju da se probudi, sličan golub golub koji želi letjeti
kući, ne može si pomoći, samo se mora kretati prema svom odredištu.

U ovog načina života nisu željeli lakši put, već da žive u radosti, ljubavi i povezanosti sa
duhom. Htjeli su iskusiti svoje osobno duhovno buđenje, ne kroz nauk nego kroz način
života. Htjeli su put radosti i veze na svijetlu ljubav i opću svijest.

U su također prihvatili reinkarnaciju, stoga, po njihovom mišljenju osoba bi mogla

izabrati da ponovno reorganizujemo životno iskustvo, da li on ili ona treba ili odabrati; na
taj način, neki su usporedili katara s budizam ili ih čak i označili kao zapadni ili europski
budisti.
U su živjeli u poravnanje duhu, slično da i mnogim uvjerenjima domorodaca. Prihvatili su
spoznaja da " priroda života može patiti... kada netko vjeruje u ograničen pogled na ono
što vidimo svojim očima " i " ta sloboda je dostupna svima,". u su vjerovali također da "
duh vlada vrhovnica " I " da smo duh u fizičkom iskustvu ", i da na kraju, " radost je
svrha života i ljubavi je naša veza sa svima ".

Dio univerzalne žalbe i razvoj u bio je kao rezultat unije magdalene i yeshua, stoga je
priznanje od plamena bilo čast. Žene su imale glas unutar svoje zajednice i neki prostor
za buđenja i mudrost. Ovo je također bila heretičkih i grozota u očima katoličke crkve, ali
za u to je bila jednostavno shvaćena i prihvatljiva praksa.

U su bili u mogućnosti ponuditi vrlo važan obred onima koji su ga odlučili uzeti. Zvao se
u. Ovo je dobio zahtjev za one koji su htjeli preuzeti aktivnost duha-buđenje u
potpunosti, a također živi dar tko su oni. Ova aktivnost je bila privatna i tajna i jednom
kad je dobio, prijemnik je zauvijek promijenio ovo iskustvo.

Priča o u je izvanredna, ona drži u njoj lekcije ljubavi i povezanosti, pjesme u obliku u, od
rukama, riječima, i uljima, uključuje razumijevanje biljaka i svete geometrije, veze. Za
životinje, a također i svete intimnosti između muškarca i žene.

U su razvili tarot za očitanja, a također i za kodirane komunikacije. Bili su lijepi u duhu i

ne-nasilni u akciji. To su bili ljudi koji su bili u mogućnosti da iskuse veću svrhu
postojanja, ovi ljudi su znali da su duh i da su ljubav i svjetlost i da je ovo ljudsko biće
rođenje pravo, pitanje ipak je...... da li želite da se iskustvo? Znaš li ovu istinu?

Na kraju, kao što su dokumentirani pobjednici opsade u montsegur u ožujku 1244

godine, posljednjih 200 + katari kretao se prema u lomači koji bi bio njihov završetak u
tom zemaljskom iskustvu i kao što su to učinili, njihovi glasovi su zvonili. Kao jedan u
harmonijski pjesmi jedni s drugima (i do duha). Ova pjesma nije bila glas fanatizam i
mučeništvo, već jedan od razumijevanja znanja da je vrijeme završilo samo u fizičkom
obliku.

Znali su da će drugi put ponovo početi u budućnosti kako su ga predskazao vidovnjaci

unutar grupe i da su mnogi koji su jednom bili katara opet bi se sreli i oni bi držali znajući
da su svjetlost i ljubav i da drže prostor za druge Da upoznam pravu prirodu svega što
je....

To buduće vrijeme je stiglo...

" na kraju sedam stotina godina (cca. 2000), laurel će biti zelena još jednom."
Odmah. Trubadur, 13 stoljeće.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Deklaracija koju je napravila u crkva oko 1012 godine.

"ova crkva nema članstvo, spasi one koji znaju da pripadaju"

Nema rivala kao što je ede.

To nije samo traženje. traži samo da služi.

Ne poznaje granice, za podjele su iluzija.

 Priznaje sve velike učitelje svih uzrasta koji su pokazali istinu o ljubavi.

Oni koji sudjeluju, vježbaju istinu o ljubavi najbolje što mogu.

Ne želi predavati nego biti, i biti, obogatiti se.

Priznaje da je način na koji smo mogli biti put onih oko nas, jer smo u tom smjeru.

On prepoznaje da je cijeli planet kao biće u kojem smo dio.

Priznaje da je došlo vrijeme za odvajanje od odvajanja u jedinstvo.

To se ne proglasi glasnim glasom, već u suptilan svijet ljubavi.

Pozdravlja sve one u prošlosti koje su objaviti put.

Ne priznaje hijerarhiju, jer nitko nije veći od drugog.

Njegovi članovi će se upoznati sa svojim djelima i biti, i njihovim očima i bez drugog
znaka, spasiti bratski zagrljaj.

Nema nagrade za ponuditi, sačuvaj to od neizrecive radosti postojanja i ljubavi.

Svaki od njih će pokušati napredovati u cilju razumijevanja, činiti dobro do i podučavati

samo primjerom.

Oni će izliječiti svog susjeda, svoju zajednicu i naš planet.

Oni neće znati za strah i ne osjećati nikakvu sramotu i njihov svjedok će prevladati sve
šanse.

Nema tajne, nema inicijacije, sačuvaj to od pravog razumijevanja od moći ljubavi i to,
ako želimo da bude tako, svijet će se promijeniti, ali samo ako se želimo promijeniti.

Svi oni koji pripadaju, pripadaju; pripadaju crkvi ljubavi."

3333333

Sjećajući se katara, koji su dali žrtvu na mrežu za psihotičnu kontrolu

5. prosinca 2016. godine otpadnik 4 komentara
Katari su bili europska vjerska zajednica u 12. i početkom 13. stoljeća i vjerojatno su bili među
najodabranijim ljudima koji su ikada zloupotrijebili zemlju. Ime "Cathar" je izraz slogova kojeg su
koristili katolici i namjeravao je biti uvreda. Pozvali su sebe kao "Dobri muškarci, dobre žene" ili
jednostavno "dobri kršćani".

slika-3Bili su, nedvojbeno, dualisti, koji su vjerovali u dva boga: dobar Bog ljubavi, koji je vladao
nad duhovnim svijetom; i lošeg boga koji je posjedovao materijalni svijet. Dvojno kršćanstvo steklo
je pristaše u Europi do točke kad su katari bili istrijebljeni. Vjerovali su u reinkarnaciju, koja je
djelovala kao društveni ekvivalent i protiv vlasti. "Dobro" definiralo je pokret, a dualizam (koncept
ili mitologija dobra i zla) predstavio je ozbiljan izazov psihopatskim kontrolnim rešetkama.
Katarima je katolička crkva - sa svojim sakramentima, relikvijama, pravilima i zabranama - u
najboljem slučaju bila nevažna.
Tijekom kasnog 12. stoljeća katolička crkva je bila nered. Korumpirani i svjetovni nadbiskupi i
biskupi vodili su trag uzorkovanja, neznanja i zloupotrebe do prosječnog selačkog svećenika koji je
vjerojatno imao nekoliko konkubina i nije bio u stanju znati o suštini kršćanstva. U usporedbi s
njima, lutajući "savršeni", ili katarski svetac, bio je asketski i svetac. Nije jeli meso, bio je celibat, i
naučio je i živio kao jednostavan, lutajući majstor. "Savršeni" imali su malo poteškoća u osvajanju
pristaša. Očekuje se da će se idealni katarski vitez ostvariti u svim aspektima ljudskog nastojanja -
ne samo vojne moći.

Katare su dobro integrirane s drugim skupinama u njihovoj zajednici. Nisu se bavili superiornim
igrama "izabranih ljudi" i stoga su se dobro slagali s prakticiranjem katolika, iako ne s katoličkom
hijerarhijom. Bili su liberalni prema drugima, ali su sudili ljude na njihovom ponašanju i bili su
objektivni - ne subjektivni - moralisti . Bili su oprezni prema sotonizmu i obratili pozornost na
prirodni poredak. Katari su bili vrijedni, a veliki dio zarade religije otišao je u decentralizirane
sustave podrške zajednice, bolnice i takve koji su bili otvoreni za sve ljude.

Innocent III: Psihopati s hladnom krvlju

Innocent III: Psihopati s hladnom krvlju
Konačno, postali su trn u bočici psihopatske kontrolne mreže. U skladu s tim, kontrolna mreža pod
smiješno imenom Papa "Innocent" III, organizirala je križarski rat 1209. godine i istjerala ih mačem
i bakljom, zajedno s mnogim njihovim katoličkim susjedima koji su se podigli na svoju obranu.
Velika područja južne Francuske su nestala psihopatima i njihovim proto-psihopatskim mišicama,
koji su naravno ukrali svoju zemlju i svoje stvari.

Prošlo je iz prošlosti nakon ove sudbine, posljednjih godina došlo je do katarskog oživljavanja u
Južnoj Francuskoj i Španjolskoj. Ponovno se stvaraju stari ples i glazba, od kojih neki jasno
pokazuju problem psihopata. Katari su imali klase temeljene na zaslugama, ali imale su osjećaj
bratstva. Kata kataklasnih razreda pridružit će se na festivalima. Ako želite primjer dualizma,
suprotstavite se ovoj dobroj energiji s perverzijom Jamesa Alefantisa da sotonski sustav kontrole
danas izgleda tako željno braniti.

33333

Sо је odavnina poznata kao jedno od najdelotvornijih sredstava za eliminaciju loše i bolesne

energije.Zle osobe, pogotovo one koje na svojoj duši nose velike grehe, jednostavno ne podnose
so.Zato nije ni čudo što su naši preci gotovo uvek sa sobom nosili malo soli kao najdelotvorniju
amajliju.Na "nečistim" mestima imali su običaj da bace so preko ramena, kako bi se zaštitili od
napada nečistih sila.So se takođe koristila u magičnim ritualima jer se verovalo da ona donosi sreću,
uklanja i štiti od zlih čarobnjaka.
Na koji način možemo upotrebiti so za zaštitu...
Uvek kada vam, neko dolazi u kuću dobro je na stolu u bilo kakvoj posudici, čašici ili tanjiriću,
imati soli.Ona će u sebe upiti svu negativnu energiju ili loše namere vaših gostiju a sve loše želje
upućene vama ili vašem domu će se kroz nju vratiti pošiljaocu...
So pomaže i u otkrivanju prisustva i otklanjanju loših energija u vašem domu.Da bi ste to pravilno
uradili, potrebno je da u podne u metalni tiganj, obavezno mora biti metalni, nikako teflonski,
keramički ili već neki drugi, uspete soli da prekrije dno i zagrejete na ringli vašeg šporeta.To mora
trajati barerem jedan sat.Ako u kući ima loše energije u soli će se pojaviti tamne tačke.Ovaj
postupak će takođe sve te energije odmah i ukloniti.Nadam se da shvatate šta te tamne mrlje
predstavljaju...Dobro je sa takvom zagrejanom solju i tiganjom proći kroz celu kuću tj obići sve
prostorije kako bi ritual bio kompletan.U urbanim delovima, pogotovo stanovima u zgradama, ovo
je poželjno da se učini jednom nedeljno.
Ako sumnjate da je na vaš dom ili vas bačena neka kletva ili čini, ponovite jos jednom ritual sa
solju i tiganjom a so će vas upozoriti na to, glasnim praskom...

So je takođe i dobar iscelitelj jer ona leči od ružnih snova i nesanice.

Ako ste rođeni u znaku Raka, Škorpije, Ribe, Blizanaca,Vage ili Vodolije tj pripadate vazdusnim ili
vodenim znakovima, tri prstohvata soli rastvorite u po dve čaše vode i preko noći ih stavite na pod
ispod kreveta, jednu ispod glave a drugu ispod nogu.Svi ostali pripadnici vatrenih i zemljanih
znakova, Ovnovi, Bikovi, Lavovi, Device, Strelčevi ili Jarčevi, treba da na isto mesto na pod, ispod
glave i ispod nogu postave po jedan tanjiric sa istom kolicinom soli, bez da je mešaju sa
vodom.Ujutru tu so ili slanu vodu treba izbaciti iz kuće ili prosuti u wc šolju i odmah povući
vodu.Dobro pazite da, ako bacate vani, to ne bude pored neke biljke jer će te u veoma kratkom
vremenskom roku tu biljku uništiti.
Ovakvu proceduru uradite tri noći uzastopce i ako je za vaše probleme krivo prisustvo loše
energije,posle toga imaćete mirne,duboke i okrepljujuće snove...

Svi oni koji spremaju hranu, nose veliku odgovornost.Ako, dok spremate jelo imate loše misli, a
samim tim odašiljate lošu energiju, vrlo verovatno da će je so iz kuhinje upiti a vi sve to zajedno,
dok solite jelo, ubaciti u hranu...složićete se da je to veoma loše...

So je takođe veoma značajna i nezaobilazna pri oslobadjanju našeg tela od nakupljene negativne
energije.U toplu kadu vode, potrebno je pre ulaska usuti barem pola kilograma soli, i u takvoj kupki
provesti najviše pola sata.Posle toga potrebno je istuširati se postepeno što hladnijom vodom.Ovo je
nešto najkorisnije što možemo priuštiti našem telu barem jednom nedeljno a ja bih preporučio dva
puta u toku nedelje...
Jednom mesecno dobro bi bilo prstohvat soli baciti u svaki ugao prostorije i ispod kreveta, sve to
ostaviti nekoliko dana, najbolje tri, i onda sve to usisati i opet izbaciti napolje ili u wc šolju.

So je, kao što vidimo nezaobilazni pomoćnik u stvaranju jednog lepšeg i zdravijeg života jer ona
gotovo sigurno upija i razgradjuje svu lošu energiju iz nas i našeg okruženje.Trenutno ne postoji
jeftinije i učinkovitije sredstvo od nje.
Nadam se da će vam sve ovo pomoći, nazdravlje...
Дели

33333

Atmosferski pritisak i so - kao dokaz nuklearne katastrofe

DUSAN MITROVIĆ·27. STUDENOGA 2016
Nuklearna katastrofa na Zemlji - nije hipoteza, nije lagodna fantastika, već prava tragedija, koja se
odigravala pre 25-30 hiljada godina, posle koje je nastupila nuklearna zima, poznata nauci kao
globalno zahlađenje. Fenomen, koji ni na koji način niko nije mogao da objasni. U okeanu ugljen-
dioksid je bio 60 puta viši nego u atmosferi. Reklo bi se da ovde ništa posebnog nema, ali činjenica
je da je u rečnim vodama sadržaj isti kao i u atmosferi. Ako se izračuna sva količina ugljen-
dioksida, koja je izdvojena vulkanima u poslednjih 25.000 godina, sadržaj njega u okeanu bi se
povećao za više od 15 % (0,15 puta), ali ne za 60 (odnosno 6.000%). Ostala je samo jedna
pretpostavka: na Zemlji je bio ogroman požar i nastali ugljen-dioksid se "očistio" u Svetskom
okeanu. Proračuni su pokazali: da bi se dobila takva količina CO2, potrebno je da se spali ugljenika
do 20.000 puta više nego što se nalazi u našoj savremenoj biosferi. Naravno, nisam mogao da
verujem u takav fantastičan rezultat, jer, ako bi odvojili iz tako ogromne biosfere svu vodu, nivo
Svetskog okeana popeo bi se za 70 metara. Potrebno je potražiti drugo objašnjenje. Ali zamislite
moje iznenađenje kada se, iznenada otkrilo, da se ista količina vode nalazi na polarnim kapama
polova Zemlje. Ova neverovatna slučajnost ne ostavlja sumnje da je cela ova voda nekada tekla u
organizmima životinja i biljaka uništene biosfere. Ispostavilo se da je drevna biosfera po masi je
zaista veća od naše 20.000 puta.
To je razlog zašto su na Zemlji ostala takva ogromna drevna korita reka, koja su desetine i stotine
puta veća nego danas, a u pustinji Gobi su očuvani veliki suvi vodeni sistemi. Sada reka takvih
veličina već nema. Po drevnim obalama velikih reka rasle su višestepene šume, u kojima je bilo
Mastodonta, Megaterijuma, Hliptodonta, sabljozubih tigrova, velikih pećinskih medveda i drugih
giganta. Čak i poznata svima divlja svinja toga perioda imala je dimenzije savremenog nosoroga.
Jednostavni proračuni pokazuju da je u takvoj skali veličine biosfere atmosferski pritisak trebao da
bude 8 - 9 atmosfera. I ovde otkrivamo još jednu slučajnost. Istraživači su odlučili da se izmeri
pritisak u mehurićima vazduha, koji su se obrazovali u ćilibar — okamenjenu smolu drveća. I
ispostavilo se da jednak 8 atmosfera, a sadržaj kiseonika u vazduhu 28%!
Ostaci "luksuzne raskoši" izgubljene biosfere — to su ogromne sekvoje, dostižući visinu od 70
metara, 150 metara stabla eukaliptusa, koja su još sasvim nedavno bila široko rasprostranjena po
celoj planeti (moderna šuma ima visinu od 15-20 metara). Sada 70% teritorije Zemlje predstavljaju
pustinje, polu-pustinje i slabo nasaljene životom teritorije. Ispostavilo se da se biosfera 20.000 puta
veća od savremene mogla nalaziti na našoj planeti (iako Zemlja može da primi znatno veću masu).

Gusti vazduh je bolji provodnik toplote, tako da se suptropska klima rasprostirala od ekvatora do
severnog i južnog pola, gde nije bilo ledenih pokrivača i bilo je toplo. Realnost da je Antarktik bio
slobodan od leda, potvrdila je američka ekspedicija admirala Bierda 1946-47. godine, uzevši sa dna
okeana oko Antarktika uzorke blatnih sedimenata. Takvi sedimenti su — dokaz da su 10-12 hiljada
godina pre nove ere (to je starost ovih naslaga) na Antarktiku tekle reke. Na to ukazuju i otkriveno
na ovom kopnu zamrznuto drveće.

Na mapama 16. veka Piri Reisa i Orontusa Fineusa, postoji Antarktik, otkriven tek u 18. veku, a
tamo je prikazan slobodan od leda. Kako smatra većina istraživača, ove karte nacrtane su sa drevnih
izvora, sačuvanih u Aleksandrijskoj biblioteci (konačno spaljenoj u 7. veku nove ere), i na njima je
prikazana površina Zemlje, kakva je bila pre 12.000 godina.
Vladimir Šemšuk
Komentari Dmitrija Milinikova
Dobar izbor činjenica. Iz mog iskustva, da je maksimalna visina drveća pri današnjem
atmosferskom pritisku, ne viša od 135 metara, kao što voda u cevi raste od kapilarnih sila zbog
površinskog napona vode, tako da visina njenog uspona direktno zavisi od vazdušnog pritiska.
Međutim, arheološki nalazi ukazuju na to da je ranije postojalo drveće do 1500 metara! I to samo
ukazuje na atmosferski pritisak od oko 9-10 puta veći nego sada.
Istovremeno, postoji jasna greška u datiranju događaja. Katastrofa je bila mnogo bliže nama po
vremenu. Najverovatnije u rasponu od 500-1000 godina, ne više. O tome govore i neke od činjenica
samog članka, kao što su mape iz 16. veka obale Antarktika, koji je sada pokriven ledom. To jest,
kada su pravili tu mapu leda nije bilo tamo, a to nije moglo biti tačno pre 25.000 godina. Pisani
izvori ne žive toliko dugo. Ovo je takođe potvrđeno činjenicom da narodi na krajnjem severu još
uvek koriste meso mamuta, koji su se zamrzli u ledu. To znači da su oni tamo zamrznuti relativno
nedavno. I mamuta je bilo tamo mnogo, veoma mnogo. Iskopavanje kljova mamuta je izjednačeno
u ukupnom iskopavanju, dok broj kljova, koja su iskopana u 20. veku, govori o brojnosti u oblasti
od 16 hiljada jedinki. #
Članak Alekseja Artemjeva:
 Ko bi pomislio da je obična kuhinjska so, koju koristimo u kuhinji svaki dan, može dati odgovore
na složena pitanja. Ispostavilo se, svetska potrošnja soli u direktnoj je vezi sa promenama
atmosferskog pritiska. Da li nam to omogućava da razumemo događaje iz prošlosti?
Ono što ćete naučiti čitajući ovaj članak, možete se izraziti rečima – neverovatno blizu.
Neverovatno, jer mašta otvara neku vrstu "disanja" živog sveta, organizovanog uz pomoć promene
dimenzionalnosti prostora. Nauka to naziva "osmoza" (pritisak). Neverovatno blizu, jer ovom
magiju promene dimenzionalnosti prostora u obimu šerpe supe, bavi se svaka domaćica. Ali i dalje
je glavna tema članka, ova očigledna veza između unosa soli i promene atmosferskog pritiska.
Iznenadni nedostatak soli
Ispostavilo se, unos soli uopšte nije hir gurmana. Ona je životno neophodna čoveku. Naša dnevna
potreba je 5...10 grama. Ako se unos zaustavi, onda dolaze neizbežne posledice u vidu gubitka
snage, nervnih bolesti, problema sa varenjem, krhkosti kostiju, nedostatka apetita, i na kraju, smrti.
To je zato što nedostatak soli dovodi do njegovog izvlačenja iz drugih organa i tkiva, odnosno
uništenja kostiju i mišića.
Zašto je priroda prema nama tako surova? Odakle su naši "divlji" preci morali uzimati so, ako je
ona dostupna postala relativno nedavno?
Još nekoliko vekova unazad so je bila veoma skupa, jer se retko nalazila u prirodi u upotrebljivom
vidu. Nju je potrebno proizvesti. Samo razvojem tehnologije proizvodnje soli, što je trajalo nekoliko
vekova, mi veštački zadovoljavamo ovu potrebu. Ali zašto je čovek bio lišen neophodnih za život
resursa, iako ih u razvijenom ekološkom sistemu ima u – izobilju? Svako značajnije oštećenje
dovodi do zadrške u njenom razvoju.
I upravo smo govorili samo o čoveku. Skoro svi su biljojedi i ptice nailaze na isti nedostatak soli.
Industrija proizvodi čak posebne soli stočne hrane za stoku. Solju se hrane konji, zečevi, morska
prasad i papagaji. U divljini divlje svinje i losovi nikada neće proći pored mamca u obliku komada
soli. Nesrećne životinje, isto tako kao i mi, pate od nedostatka soli, ali za razliku od čoveka nemaju
proizvodnu industriju. One ližu kamenje, kopaju zemlju u potrazi za soli.
Sve govori o tome da je sadašnje stanje prirode neplanirano. Nešto se očigledno promenilo u
mirnom tečenju evolucije. Najverovatnije, sama potreba za solima nastala je ne tako davno, kao
rezultat nekih globalnih promena na našoj planeti. Inače, životinjski svet bi uspeo da se u potpunosti
prilagodi promenama.
Naučni pogled na problem
Možda ćete želeti da znate kako na sve to gleda naučni svet. A on ne vidi nikakav problem i samo
pokušava da opiše obrasce. Na primer, kažu da salinitet krvi životinja odgovara salinitetu vode
okeana: "Ovu činjenicu, konstatovao je još u prošlom veku Bunge (Bunge, 1898), koji je izrazio
prvi put pretpostavke o tome da je život nastao u okeanu i da su savremene životinje nasledile od
svojih okeanskih predaka neorganski sastav krvi, tako sličan sa morskoj vodi. Teorija okeanskog
porekla mineralnog sastava unutrašnje sredine je razvijena od strane Mek Keljuma (McCallum,
1910, 1926), koji je kao njen dokaz ršio brojne analize krvi različitih životinja. Ova teorija je dobila
tokom 50 godina nove oslonce, dok nije stekla do sadašnjeg vremena stepen verovatnoće, koji je
moguć za biološke strukture, pokrivajući udaljene epohe razvoja života (sumnjiva verovatnoća)".
"Fiziološki mehanizmi voda-sol ravnoteže" Ginecinski A. G.
Po mišljenju naučnika, salinitet krvi samo imitira drevne uslove staništa najjednostavnijih
organizama. To jest, tečnost okeana postepeno se povukla u unutrašnje cikluse organizma i genetski
je sačuvana u ovom obliku. Naslednici tih drevnih organizama postale su sve moderne životinje.
Optimalni salinitet krvi približno je jednak 1% (odnosno 0,89%). Salinitet svetskih okeana je sada
3 puta veći. To naučnom svetu uopšte ne smeta, ne odbacuje zbog te male stvari tako lepu teoriju,
tim pre, što drugih nagađanja nema. Eto i dogovorili su se da smatraju, da je nekada u dalekoj
prošlosti okean imao 1%. saliniteta. A onda iz nekog razloga (bez obzira na to zašto) on sa zaslanio.
Još jednom su odbacili realnost zbog svojih fantazija.
Ali tokom 20. veka umesto "novih pojačanja", teorija okeanskog porekla unutrašnje sredine
skupljale su se nove protivrečnosti. Razrešenjem tih protivrečnosti, sa ciljem da se zaštiti
dominantna teorija, u osnovi su se bavili teoretičari iz biologije.
 Ideja sa krvlju je jasna. Ali krv – to je međućelijska tečnost, a kako stvari stoje sa unutrašnjom
tečnosti ćelija? Ispostavilo se da se mineralni sastav (salinitet) unutar ćelije uvek razlikuje od
spoljašnje sredine. I on se drastično razlikuje – u krvi je veoma mnogo jona natrijuma (+Na) i malo
jona kalijuma (+K), a u ćeliji je sve obrnuto. I sada biolozi, u teoriji, trebalo bi da nastave svoju
misao dalje.
Prema teoriji, u trenutku pojave složenih višećelijski organizama voda okeana je bliska po sastavu
krvi – 1% salinitet, uključujući i veoma mnogo natrijuma i malo kalijuma, (+Na)>(+K). Tada, još
ranije, u vreme nastanka jednoćelijskih, kada se zaključala troslojna proteinskomasna membrana
ćelija, jonski sastav svetskih okeana je bio suprotan – malo natrijuma i veoma mnogo kalijuma
(+Na)<(+K). To je ono što nećete čuti, jer maštarija o povećanju saliniteta okeana za 3 puta je još
uvek moguća, i pokušavaju da ubede ljude u takav preskok hemijskog sastava vode širom planete, i
to teško.I kao dokaz ne donese apsolutno ništa.
Dakle, danas naučni svet smiruje sebe i celokupno čovečanstvo neodrživom teorijom okeanskog
porekla unutrašnje sredine, koja vuče za uši sve, što se u nju ne uklapa, i uporno ne vidi problem.
Kažu, sve je ispravno, sve ide svojim tokom.
Neuspeh teorije
Slaba teorija, bazirana na malom broju slučaja sličnosti. Iako je čak o sličnosti teško govoriti kada
se pokazatelji razlikuju po 3 puta. Ova teorija je potpuno odvojena od ukupnog pogleda na razvoj
planetarnih ekoloških sistema. Prosudite sami.
Slatkovodni i kopneni organizme su sada u stalnom stanju nedostatku soli, a morski organizmi su
u stanju njegovog katastrofalnog viška. To je veliki problem, i njega rešava svaka vrsta sama, kao
što se i dešava. U okviru članka je potpuno nemoguće opisati sve različite pokušaje opstanka u tim
ekstremnim uslovima. Svakome ko je zainteresovan da uđe dublje u ovo zanimljivo pitanje
predlažem da se upozna sa radom ("Osmoregulacija i uticaj saliniteta").
Često su načini adaptacije toliko originalni, da izazivaju divljenje. I zanimljivo je, da organizmi
koriste u ovom slučaju već postojeće sisteme, sa svojim dodatnim radom na održavanju ravnoteže
soli. Na primer, čovek ima bubrege. Posebniji sistem još se nije pojavio. Najjednostavniji
jednoćelijski organizmi, uopšte nemaju složene sisteme, ali da žive veoma žele. Dakle, oni su rešili
to pitanje jednostavno i neudobno. Slatkovodni jednoćelijski organizmi neprekidno često i često
"dišu" isterujući iz sebe višak vode, koja se upumpava u njih spontano i stalno uz pomoć osmotskog
pritiska, o kome će biti reči u nastavku. Ako oni prestanu prinudno da izbacuju tečnost, onda ih
odmah razori unutrašnji pritisak.
A morski organizmi najjednostavnije obrnuto skoro da ne izbacaju tečnost, jer preterani salinitet
okeana i tako nastoji da ispumpava iz njih vodu i izjednači se. Izgleda dobro, ne moraju da se
naprežu, ali to sprečava da se oslobode od toksina. Moguse otrovati na smrt. Normalnim životom se
to ne može nazvati, pošto im je potrebno mnogo energije.
Postoje crvi, koji su primorani da postoje u vodama sa promenljivom slanošću. To su ušća reka,
koje se ulivaju u more. Oni su vezani za svoju nemoć da se bore sa razornim promenama saliniteta,
i preživljavaju samo zbog elastičnosti svojih tkiva. Kada dođe sveža voda – naduju se, a kada se
morska vrati – stisnu se. Tako žive.
Konačno bez gubitaka se još niko nije prilagodio. Proces je u punom zamahu. I danas se naučnici
fiksiraju na redovno izumiranje nekih vrsta. Priroda nastavlja da gubi raznolikost. To pokušavaju da
objasne lošom životnom sredinom, ali slično se dešavalo i u 18...19 veku, kada čovek praktično nije
uticao na klimu i zagađenje. Dakle, postoji opšteplanetarna vanredna situacija, kako kažu vojnici.
Naravno, moderna naučna teorija nije u stanju da objasni, kako je mogao tokom miliona godina da
se razvija i napreduje ekološki sistem planete, i da ima takve probleme sa osmottskom
kompatibilnošću životne sredine i živih organizama.
Veruje se, da čim se javlja više problema, brže se razvija ekološki sistem. Razmatramo to kao
idiotski slučaj. Srpski to bi zvučalo ovako: što više štapova točkove drži, to se bolje kotrljaju.
Glupost, naravno, ali odrasli ljudi sa naučnim stepenom ozbiljno govore o tome, kao i o stimulaciji
kretanja. Sada je sve naopako postavljeno.
 Ako se sa pozicije kraja 19. veka teorija okeanskog porekla unutrašnje sredine i mogla se smatrati
progresivnom, danas je to već neprihvatljivo nizak analitički nivo, konzervativan i nespreman da
izađe van okvira tradicionalnih predstava.
Ali, kao što je poznato, sve se može kritikovati. A šta sami, onda možemo da ponudimo? U tome je
stvar, da možemo i da ponudimo. Za početak da vidimo sa razumemo osmotski pritisak, i njegovu
ulogu u opstanku organizama.
Slana pumpa
Ono što je najvažnije, zašto nam je potrebna so – održavanje osmotskog pritiska. Ovo je vrlo
jednostavna i zanimljiva stvar. Zamislite posudu podeljen sa pregradom sa malim otvorima. Oni
propuštaju molekule vode, ali jone natrijuma i hlora (rastvore soli) zadržavaju. Upravo takve su
osobine membrane ćelija. Ako se jedan deo posude popuni slanom vodom, a susedni svežom, posle
nekog vremena će nivo vode u slanom odeljku spontano rasti, a u svežem padati. Kao da se voda iz
svežeg odeljka perekačali upumpava u slani.

To se dešava zato što voda ima tendenciju da ublaži zasićeni slani rastvor i nivo koncentracije u
obe pregrade. Membrana propušta samo vodu (joni soli ne mogu da uđu u sveže odeljenje) i proces
ide u istom pravcu. Tako nastaje osmotski pritisak, vrsta slane pumpe.
Zašto se to dešava, nema jasnog naučnog objašnjenja. Ali Nikolaj Viktorovič Levašov je u svojim
knjigama pokazao kako se to radi u tkivima našeg organizma. Pomoću zasićenja jonima soli menja
se dimenzionalnost međućelijske tečnosti. Svaki jon iskrivljuje prostor oko sebe. Njihova ukupni
efekat i daje takvu iskrivljenost. Nastaje sami osmotski pritisak, kao razlika dimenzionalnosti.
Nas zanima stalna promena dimenzionalnosti. Posipanjem put solju – menjamo dimenzionalnost
prostora u obimu površine puta, i kao posledica toga, opada temperatura kristalizacije vode. Okoli
leži zimski sneg, a kod nas je na putu proleće. Obično čudo.
Ili, na primer, beremo svež krastavac, stavljamo ga u staklenu teglu i zalivamo rasolom sa
koncentracijom soli većom od 30%. Pri tome je dimenzionalnost krastavca toliko velika, da upavši
u prostor bakterije ne mogu da se odupru osmotskom pritisku. One se osuše i umiru. A pošto niko
osim njih ne kvari naše krastavce, jdelikates će se sačuvati još dugo.
Atmosferski i osmotski pritisak su povezani #
Pojednostavljeno u organizam upumpavanje soli radi ovako: ako se međućelijska tečnost oslobodi
od nepotrebnih jona soli, i postane sveža, onda se u ćeliju upumpava određeni deo tečnosti, da
odstrani so uskladi razliku dimenzionalnosti. Sopstvene unutrašnji pritisak ćelije se pri tome,
naravno, sve više povećava. Ona kao da se naduvava. I to se dešava, sve dok ne dođe do ravnoteže
svih sila. Ako je međućelijska tečnost zasićena jonima soli (postaje slanija), pumpa se uključuje u
suprotnom pravcu, i iz ćelije se ispumpava deo tečnosti. Unutrašnji pritisak ćelije pada, i ona kao da
se izduva.
Važno je shvatiti da su kolebanja pritisaka unutar ćelije dozvoljena samo u malim granicama.
Zanimljivo je takav naučni eksperiment: "Ako crvena krvna zrnca stave u rastvor soli, imajući isti
osmotski pritisak (salinitet) sa krvlju, oni ne prolaze kroz značajne promene. U rastvoru sa visokim
osmotskim pritiskom (peresoljen) ćelije se suše, tako da voda počinje da izlazi iz njih u okolnu
sredinu. U rastvor sa niskim osmotskim pritiskom crvena krvna zrnca nabubre i raspadaju se. To se
dešava zato što voda iz rastvora sa niskim osmotskim pritiskom počinje da ulazi u crvena krvna
zrnca, omotač ćelije ne može da izdrži visokog pritisak i pukne".

Nastavljamo eksperiment sami. U prethodnom eksperimentu pri konstantnoj atmosferskom

pritisku menjao se salinitet rastvora. A sada ćemo promeniti atmosferski pritisak pri postoojanom
stanju rastvora. Ponovo ćemo staviti crvena krvna zrnca u rastvor koji odgovara uobičajenom danas
salinitetu krvi 0,89 %. Sa njima se, naravno, ništa ne dešava. Ali, ako stavimo sve to u komoru pod
pritiskom, i znatno snizimo atmosferski pritisak, onda ćelije nabubriti i pući.
Na kraju krajeva, njihov unutrašnji pritisak će biti mnogo veći od spoljašnjeg. Drugi mehanizam
za izjednačavanje pritiska, osim slane pumpe, priroda ćelijama nije dala. Da bi se izbegla smrt ćelija
pod niskim atmosferskim pritiskom je prilično jednostavno. Potrebno je samo da posoliti rastvor.
Pokrenuti slanu pumpu i ispumpavati iz ćelijskih zidova deo tečnosti. Ćelije neće pući, i živeće
dugo i srećno, ako samo na vreme dodati malo soli međućelijskoj tečnosti.

Ovaj eksperiment pokazuje da ako naučnici ne bi razmatrali atmosferski pritisak kao konstatan,
odmah bi primetili, da od njega direktno zavisi salinitet krvi. Sada se veruje da je konstantni
salinitet krvi, obavezan fenomen za sve organizme. Tako je, ali samo dok se atmosferski pritisak
nije promenio nekoliko puta. Zanimljivo je da se u okviru vodenog slanog bilansa takva mogućnost
od biologa ne razmatra, iako se radi o stotinama miliona godina evolucije. A ako oni priznaju, da je
inertna atmosfera, da je voda okeana za to vreme menjala svoj salinitet nekoliko puta, onda je
logično pretpostaviti da se atmosferski pritisak menjao mnogo više. #
Moram da priznam da su svi gore navedeni osmotski procesi mnogo komplikovaniji. Nije da su
stručnjaci biologije krivi. Zaista, i membrana ćelija ispuštaju određenu količinu jona, i radi aktivno
hemijska "pumpa" tipa "Na/K-ATFaza", koja prisilno premešta jone metala kroz omotač ćelije. Da,
i voda prilikom prodiranja kroz membranu doživljava otpor zbog masnog sloja između proteiskog
omotača ćelije. Definitivno treba uzeti u obzir da je unutrašnji pritisak ćelije (turgor) uvek viši nego
spoljni, radi održavanja elastičnosti. Kod životinja je oko 1 atmosfera. Ali u suštini sve to ne utiče
toliko značajno na vodeno slanu ravnotežu, a iskustvo sa eritrocitima je primer toga. Svi ovi faktori
samo doprinose stanju ravnoteže.
Kako to radi u životu
Nikolaj Viktorovič Levašov jenapisao, da je organizam čoveka – žilava kolonija ćelija. Skoro
svaka ćelija našeg organizma slična je eritrocitima.

Ona je okružena intercelularnom tečnošću i u potpunosti oseća na sebi atmosferski pritisak.

Zapravo atmosferski, a ne krvni, jer se potonji snažno opada sa tečnošću kroz kapilare. Naravno,
ljudsko telo u celini, to je više izdržljiva konstrukcija, nego posebna ćelija. Ima okvir od kostiju koji
zasebna ćelija. Zbog toga, imamo sposobnost za veliku, ali relativno kratku promenu pritiska. Pri
ronjenju na dubini od preko 100 m ronioci doživljavaju pritisak vode veći od 10 atmosfera. I,
naprotiv, u jednom od izveštaja NASA je opisan eksperiment sa niskim pritiskom, koji je sproveden
nad majmunom (uslovno čovekom). Životinja je stavljena u barokomoru ipod pritiskom koji je
sveden do vakuuma. Ispostavilo se da naš organizam ima snagu, u ovom slučaju još 15-20 sekundi
da vrši smislene aktivnosti. Nakon toga dolazi do gubitka svesti, a kroz 40-50 sekundi zbog
dekompresija uništava mozak.
Međutim, naša snaga ne spašava pri dugotrajnom uticaju niskog pritiska. Počinju da se remete
metabolički procesi. Pritisak intercelularne tečnosti, obično blizak atmosferskom, postaje ispod
normalnog, a u samim ćelijama je i dalje visok. Telo počinje da reguliše osmotski pritisak (da
dodaje krvi malo soli), boreći se protiv neravnoteže.
Sada za to, da ćelije ne bi doživele uništavanje unutrašnjim pritiskom, potrebno je (kao u našem
iskustvu sa barokomorom) povećanje saliniteta intercelularne tečnosti. I da bi se podržao ovaj novi
nivo, neophodno je to stalno. Potrebno je više soli, nego što je sadrži naša ishrana. Naš organizam
ovo strogo prati, praćenjem signala unutrašnjih senzora. Mozak daje signal: "Želim slano". A ako
mu ne pođemo u susret, on će dobiti tu so iz svih tkiva, gde je to moguće.
Izuzetno zanimljivo, da je osmotski pritisak samo 60% stvoren jonima soli, ostatak učesnicima
ovog procesa – glukozom, proteinima, itd. To jest, slatkim i ukusnim. To je odgovor na naše ukusne
osnove. Čovek voli slatko i zbog toga što ove supstance dopunjuju mehanizam protivteže niskog
atmosferskog pritiska, pomoću rada slane pumpe. Oni su nam takođe neophodni, kao i so. I opet,
sve životinje koje pate od nedostatka soli, takođe veoma vole slatko. Srećom slatko u prirodi je
rasprostranjeno. Tosu voće, bobice, korenje i naravno med. Takođe šećer se izdvaja u procesu
varenja skroba, sadržanog u žitaricama.
Zaključak
Organizmi životinja, kao i čoveka na našoj planeti prilagođeni su životu u uslovima većeg
atmosferskog pritiska, nego što ga imamo danas (760 mm.). Koliko je onbio viši, izračunati je
teško, ali procenjuje se da nije bio manji od 1, 5 puta. Međutim, ako uzmemo činjenicu da je
osmotski pritisak plazme krvi iznosi 768,2 kPa (7,6 atm.), sasvim je verovatno da je u početku naša
atmosfera bila gušća 8 puta (oko 8 bara.). Zvuči neverovatno, ali je moguće. Uostalom, poznato je
da pritisak u mehurićima vazduha, koji sadrži ćilibar, prema različitim podacima, od 8 do 10
atmosfera. To samo odražava stanje atmosfere u vreme očvršćavanja smole, od kojih je ćilibar
formiran. U takve slučajnosti je teško poverovati.
Približno je jasno, i kada se tačno desio pad gustine atmosfere. Pratimo unazad industrijska
dostignuća čovečanstva u proizvodnji soli. Poslednjih 100 godina sprovodi se centralizovana
industrijska eksploatacija nekoliko velikih naslaga. Pomću primene teške rudarske tehnike. pre
300... 400 godina unazad rast proizvodnje soli doneo je realizaciju tehnologije isparavanja morske
vode, rasola iz podzemnih bunara.
A sve, što je bilo ranije, na primer ručno sakupljanje na otvorenim solanama ili paljenje biljaka,
može se nazvati niskoefektivnim početkom rađenja tehnologije proizvodnje soli. U poslednjih
500...600 godina ova tehnologija je evoluirala mnogo brže, nego što je uspostavljena obrada metala,
keramike i drugog, što govori o njenom nedavnom rođenju.
U tom smislu dobro se uklapaju slani neredi sa početka 17. veka, kada je so postala ekvivalent
opstanka. Do tog veka, to se nije primetilo. Tokom vremena, sa razvojem tehnologije, ponuda se
udvostričila, ozbiljnost ovog pitanja je smanjena, i nadalje, mi više ne vidimo masovne nemire po
pitanju soli. To jest, po mom mišljenju, značajan pad gustine atmosfere mogao je da se desi u
15...17.veku.
Povezan članak istog autora -
https://www.facebook.com/notes/dusa...

3333333
Korijeni proto-jezika. RA rječnik
Objavljeno 25. veljače 2018. - 10:34

Ulomak razgovora s Fedorom Izbushkinom, jednim od autora lingvističkog studija posvećenog

RA- lexicima. Ovo istraživanje već je objavljeno na stranicama Kramolovog portala u članku " Što
je RA? ". Evo nekih odgovora na pitanja čitatelja o ovom pitanju.

S jedne strane, nema korijena Ra na ruskom. Lingvisti ne priznaju njegovo pravo postojanja. S
druge strane - u praksi je to jako puno, osim toga, ne samo na ruskom, ali i na drugim jezicima
planete.

U tom slučaju, Ra - zajedničko mjesto željene baze u riječima koje zbog jednostavnosti i zove dr
-leksikoy, dio tzv solarne semantičke klastera sličnog značenja riječi: Bože, snaga, visina, svjetlost,
planina, toplina, burn, Zora, zvijezda, zlato (boja sunca), kipuće vode, crvena, ray, nebo, vatra,
narančasta, zabava, rano, zora, žudnja, sjaj, sunce, strast, ujutro, klicati, boja, svijetle ... ukupno 50
jedinica. Ne postoji pojam za lingviste i dr -leksika previše, unatoč tome što je široko
rasprostranjena i svejed. U okviru našeg istraživanja ovo je ime prikladno, dovoljno pametno i
intuitivno razumljivo. Došli smo do zaključka da je u odnosu na solarne klastera može uključivati
bilo koji ra- vokabular jezika svijeta bilo kojeg pristupačnog povijesnog razdoblja. Oznake za
njegovo određivanje samo su dva glavna kriterija : dominantan u riječi "R" i pripadnost te riječi
solarnoj klasteru. Imajući ovaj ključ, mnogo je lakše pronaći i pronaći željene mogućnosti.

"R" zvuk u rječniku obično je uokviren zvukom vokala - prije "R" ili nakon njega. Ukupno ima šest
do deset jedinica vokalnih varijanti, ovisno o fonetskoj osečnosti jezika. Na primjer, za ruski može
biti: P i luk P e vnost, P g , x p i n P od tjeskobe, P u Gan, P s Chag, Pb I a R u ma, X p i u. Treba
napomenuti da postoje primjeri ra- lexika i bez samoglasnika: R , R , Rčeka, P Nav (metatezno H
godišnje c) P nitsya (nadražene) P tachit, P PDV-a, P tische i vrat. drugi, ali njihov je broj ograničen.
U tom smislu, poznati sarkazam A. Zaliznyaka, da je grafičko ime boga sunca uvjetovano
europskim prijenosom i zapravo bi mogli izgovoriti Egipćani kao Re, Ro, Ro ... savršeno se uklapa
u naš koncept.

Koji su najnapredniji primjeri rječnika?

U članku smo dali primjere izuzetno ralaktike. Neke se takve riječi involvirano izražavaju u ovoj
sposobnosti Vaspera, Preobrazhenskog i drugih, kasnije etimolozima . Od najživopisnijih na ruskom
jeziku, koje čak ni ne morate komentirati dalje, to je:

skuhati u EP je (vrh), d op i (g op yachnost) g op a, w ar (w ar a) Ar I (al ar m), na godišnje og do

RA daje jasan (s dr sivom ) m op (m eP bič m eP tsat) n ili (n wp ive, op amb) ra nzhevy ( ra ng ra
nzhir) Ra Dost, PA Hb ( godišnje nego) ra c /Pa s (prefiks) uvs u ( p Vat, p venie) ro v (v pa st, pa
zid), YM ro , y pa , NP s ( np bijela Hp ILA).

No, pored toga, rječnik može sadržavati mnogo kolateralnih pisama i zvukova, u članku postoje
mnogi takvi primjeri. Kako se nositi s njima?

Možda je to ono što spriječen lingvisti u to vrijeme vidi RA-jezik, kao fenomen, u izobilju razasutih
„gradovima i selima”. Doista, bez vještine nije baš takav i tako odmah pronaći i izolirati riječ koja
sadrži riječ. To stvarno može biti nepoznato zbog uokvirivanja bilo kojim "bočnim zvukovima". A
ako ti zvukovi ili morfem ne etymologized nacionalne jezične škole ili etymologized netočna, dok
ne postoji ništa lijevo, kako prepoznati ih je svojevrsno etimološko reference, recimo, ili prolazne
zvukove. Na primjer, u nekim Nenets riječju Nara (proljeće) mi, zahvaljujući našem iskustvu sada,
lako naći rođaka našeg Yary (proljeće). Međutim, ne možemo opravdati početni H-na jeziku Nenets
ili, obrnuto, odsutnost ovog H-a na ruskom, ne možemo. Nitko ne može. Za moderno,
sinkronizirano tumačenje ovdje neće nam pomoći. Uostalom, govorimo o najstarijem, pa
svakodnevnom vokabularu na svakom od jezika na koje razmišljamo. A pitanje je kada je početni
N- pojavio u istim Nenets Nara, ovo je pitanje upućeno predcima Nenets etnos. U članku, ovaj
široko rasprostranjen fenomen u jeziku dali smo uvjetno ime - "nacionalne fonetske značajke". S
vremenom, lingvisti će mu pronaći više točno ime, proteze, metaplazmu ili nešto drugo. U članku,
ovaj široko rasprostranjen fenomen u jeziku dali smo uvjetno ime - "nacionalne fonetske značajke".
S vremenom, lingvisti će mu pronaći više točno ime, proteze, metaplazmu ili nešto drugo. U članku,
ovaj široko rasprostranjen fenomen u jeziku dali smo uvjetno ime - "nacionalne fonetske značajke".
S vremenom, lingvisti će mu pronaći više točno ime, proteze, metaplazmu ili nešto drugo.

Vaša istraživanja se oslanjaju na bilo koju znanstvenu metodu ili pristup?

Naravno da postoji. Uz čisto statističku metodu i metodu kontinuiranog uzorkovanja semantičke

serije istovremeno za stotine jezika, možemo se pozvati na primjer akademiku A. Zaliznyaku.
Uspjeli smo pokazati da metoda izoliranja statistički stabilnog fonema "R" odgovara analognom
pristupu akademika.
Zašto se dogodilo da se isti korijen čita s lijeva na desno i s desna na lijevo?

To su dva različita pitanja, iako bliske. Ako govorimo za jezik, onda se u njezinoj korijenskoj
osnovi na različitim jezicima čitamo u bilo kojem smjeru. Na primjer, u ruskom može biti Rp - Ra /
f, Op - Ro / d, Roux / x B / ur itd

Ako govorimo o verbalnim riječima općenito, riječima, za Svetlanu Burlak koja nikad nije
postojala, tada u odgovarajućim primjerima nema nedostataka. Međutim, čini se da ovo pitanje
zapravo nije proučavano lingvistikom. Inače mu lingvisti nisu mu dali nikakvo ozbiljno značenje.
Budući da ne govorimo samo o igri riječi, već o povijesno razvijenom vokabularu, vrijedi
spomenuti, na primjer, o takvim varijantama korijenskih ploča:

abr od - lat. orb je

barque - box (grčki βαρκα)

b er veno - b re UPE

g Nila a - g lin i

za AN, d ol ognes - LOD ognes, LAD ognes

Ze lm i - se mL I

PLN sam - LZ sam

s uvjerenja i - s buka i

ze lm a - se mL I

syn da - utor za uho

Isto je AK - isti BGN ak

br aw - pH AB

Yandex
Briljantan rođendanski poklon!

Pravi TRUTH pa čak i! Lenjingrad, Kr. STAR i ostali. Kvaliteta! Cijena je 1.000-1. 900 r. 18+
novine-of-sssr.rf
pacha ha - chepu ha

AKO jede - CHAP i

Gospodin uzeo e - ra zvijezda f

RAL s - lar s

rt ponedjeljkom - tr jun

Taj relej je Ukr. ta lir , blr. ona ler ke

Torv og - stvara NN

TUF jak - podvig jak

fru ktu - ruf vas

Strane mogućnosti:

Ing. sLOW (sporo) - LOOP (LOW-VYAL);

Gr. BLAKAS-GLUPEC (BLACK-GLUP);

Lat. ROGus (krijesnica) - BURNING;

Ital. VOSA - LUBES (BOC-GUB);

To. SCHULD (odgovornost) - DEBT ( SH ULDD-DOL G );

Ing. GUILT (vino) - DEBT (GUILT-DEBT);

To. ROUTe (ruta) - TROT (ROUT-TOR);

Ing. CESTOVA (cesta) - TIRT (ROAD-ТОР);

Lat. LUGeo (žalost, žalost) - WRATH (LUG-GAL);

Lat. OMINOSUS (prijeteći) - BANNER (MINS-SIGN);

Andean prepone (Lepo, dobar) -Turkičko-arapski Hop, Hup (u redu, dobro), (ruski Paki (više), Albi
Paki - dobro, dobro).

Mađarski ud - da

podučavati - podučavati

Uzbekistanski. A ral ashtirish (mix, mix) je Abkhaz. AI lar shsh (tekuća smjesa)

Obiteljski obilazak. Tür (doslovno - stajati, stajati, nešto snažno, vječno)

(Njemački) ZUWINKEN (mahanje, poziv),

Yap. rīdo - pogon, i cesta - dōro

taroangl. B ri d (ptica) - Nova Engleska. B i ir (ri-ir).

chesh. mž ourati - Ja ću ga pritisnuti (m-f)

Cor (korijen) - Rig (Engl. Rožnice { 'kɔ: nıəl} Anat. Koji se odnose na rožnicu, rožnica)
Da li vam vaše istraživanje dopušta da donosite zaključke o pojavi primarnog jezika ili jezika
općenito? Uostalom, ako se barem jedan zajednički korijen pronađe danas, sutra može već postojati
stotine i tisuće! Možda će biti vrijeme da se formira takva baza nostratskih prakota? I uostalom, ako
su izvorni korijeni riječi bili isti za neku osobu, gdje je danas takav ogroman broj različitih jezika?
Što je s vremenom nastanka?

Nekad je jezik razbio u dijalektu. Stoga je svaki suvremeni jezik u prošlosti dijalekt. Proučavanje
prakornye, kao univerzalnog fenomena, omogućuje nam da zaključimo da je u početku jezik bio
jedan, imao je određeno zemljopisno središte. Bez obzira jesu li ti ljudi izvanzemaljska bića, ili su
ovdje stvoreni, kao budući izvor civilizacije, još uvijek ne znamo. A prakorni moraju nastaviti
tražiti. Ali ne kao u sali, kao Illich-Svitych, ali uz široku raspravu u društvu. Ogroman broj jezika -
to je rezultat "tame duše". Razjedinjenost proizvodi svoje osobine, različite od njezinog susjeda,
uključujući jezike.

Koliko brzo se jezik može pojaviti u određenom čovjeku, ako je, primjerice, na razini pastiraca i
pastirskih ljudi?

Obično, ako kreativno i zanimljivo pristupite problemu, 100-150 godina. Prema nalazima
A.Fomenko matematike, razviti novu povijest u povijesti ako se zapadni dio Europe, pa čak i više u
14-15 stoljeću bila je rijetko naseljena i uglavnom se bave poljoprivredom i stočarstvom, utjecaj na
lokalno stanovništvo jezikom, više neformalnih državnim i nacionalnim jezicima bio je vrlo
jednostavan.

Nastaviti ...

Pročitajte također: " Što je RA? "

33333333333333333333333333333333333333333333333333

Što je RA?
Objavljeno 10. veljače 2018. - 21:20

Korijen Ra. Online možete pronaći mnogo članaka kritičnih od popularizatore nauke, moderne
lingvista koji tvrde da nema korijen Ra blizu u vrijednosti do sunca, svjetlosti, a ne u ruskom jeziku.
Netko, ali na portalu Kramolu volio bih razumjeti ovo pitanje ...

Po prvi put u svim Rusiji oko korijena Ra govorio Mihail Zadornov, te da je pao kritiku moderne
lingvistike. Majstori sa znanstvenog odori, mlađih istraživača, pretvorio u zvijezde Yutuba -
popularizatore znanosti, ismijavaju „neznanje” poznatog satiričara.

Evo nekoliko teza iz Zadorovovih govora, koji su ih uvijek pratili s priličnom količinom humora:

Riječ "Ra" znači sunčevo svjetlo. "Radost" je da dobijem svjetlo.

Duša duše je svijetla i svijetla.

Ra-luka je luka svjetla.

K-ra-sota - želja za svjetlom.

RAy (engleski) - zraka svjetlosti.

Ra-zoom je prosvijetljeni um. Smart je netko tko zna puno. Razumno je onaj koji također razumije
ono što zna.

Skladište svjetla - TEMPLE.

Volga je zvao rijeka Ra. A zemlja oko rijeke je Russell: sjaj Ra. Sunčana zemlja.

Ali još uvijek nema svjetla. Ali-ra - pod svjetlom.

Većina riječi s korijenom "RA" još uvijek je povezana sa svjetlom.

Vjera - vjerujte "Ra". P-ra-vda, Po-ra, E-ra, Ra-th!

I, na kraju, naš najvažniji, slavenski, nativni - "Hooray!". Ovo je poziv na svjetlo. Zato ne možete
poraziti Slavene na svojoj zemlji! Ne kad napadamo. Zato što nas "Hooray" pomaže.

Takva " potres " izazvao je veliko uzbuđenje među jezicima znanstvene priče, jer Duga i Radost
sadrže korijen Rad (Radet, Radi, Radushi), a nema Ra. Zadornov je u svojim navodima budala,
serijski ubojica znanosti i apsolutni laik.

Ovo je čista laž! Ovo je potpuna, apsolutna, otvorena glupost!

Dajte im tu smrdljivu juhu, koju kuhate, nepoznato je od toga!

No, nedavno je u časopisu „Novi književnosti” pojavio nezavisnih studija, u kojoj je korijen Ra
jasno odrediti ne samo ruski, ali i praktična i na bilo kojem jeziku svijeta. Evo nekoliko fragmenata
ovog rada:

RA
Ukupno su autori istraživanja proveli potpunu provjeru prisutnosti Ra u dostupnim rječnicima
(više od 300) i bili su uvjereni u njegovu vrlo opsežnu uporabu na najrazličitijim jezicima svijeta.
Identificirani stotine jezika riječi prema njihovoj semantički pripadaju sunce, svjetlo, Bože, snagom,
moći, borbenosti, ribolov, raznih somatskih i svakodnevnog vokabulara i miran rad. U isto vrijeme
našli na stotine drevnih jednom srodnih riječi koje su ili Božja imena za različite nacije (kao notorne
egipatskog Ra ), ili - uobičajene živosti kolokvijalnom vokabularu semantički povezani s
pojmovima kao što su svjetlo, sunce, toplina, plamen, strast , vatra, vrućina, svjetlost, žar, boja,
jutro, zraka, hurrah, sjaj ...

Lezghin Rag (Rar, Ragh, Raqini) - Sunce.

Budukh (Azerbajdžan) Rag - Sunce.
Kaingang (južni Brazil) Ra - Sunce.
Agulsky (Lezghin grupa) Rar - Sunce (Raghuahan - duga).
Mangareva (Polinezija) Ra - Sunce.
Gequn (dial agul.) Rafr - Sunce.
Qushan (Dagestan) Rar - Sunce.
Tahiti (Vanuatu) Ra - Sunce.

Jezici plemena i nacionalnosti:

Rarotongan (otok Cook) Ra - Sunce.

Futuna (Austronesia) Ra - Sunce.

Aniwa (Polinezija) Ra - Sunce.

Ra Kapingamarangi (The Caroline Islands) Ra - Sunce.

Rapanui (Uskršnji otok) Ra - Sunce.

Mangareva (Polinezija) Ra - Sunce.

U gamei, giri, qaqet, angaua (Papua Nova Gvineja) Ra - Sunce.

Anuta (Salamonski otoci) Ra - Sunce.

U Koptu (jeziku suvremenog bogoslužja u Sjevernoj Africi), koji je do danas bio sačuvao, Sunce se
s vremena na vrijeme poziva u dvije svoje rodoslovne varijante: kao Rei i Ra . U isto vrijeme,
božansko ime Ra je prisutna čak iu Bibliji u obliku dva dijela naziv Ra fael (hebrejski ‫אל‬
‫ררפפ א‬, rfal),
što znači „Bog je izliječio”, odnosno Ra i fal.

RAINBOW
Swahili Ra luk (upinde wa mvua) sastoji od dvije riječi - D UGA i kiše. Isto je na francuskom - re
inbôge - duga (kiša + luka). U Lezgins i sunce i Ra luk sadrži radikal Ra : Ra r - Sun i Ra guhan -
Ra luk. U bugarskom Ra luku pa se jednostavno zove - DGA, u bosanskom, previše - Duga u
srpskom (ARC), Slovačka (dúha), Hrvatska (Duga) i Češka (Duga). Ra luk, kao što smo vidjeli,
odvojen od godišnje - pokazujući nam samo luk (luk), nego sufiksom - Uga , koji su svi nametnuti
lingvistiku.

Volga - RA
U modernim Mordvinima (Moksha jezik), rijeka Volga još se zove Ra w ili Ra wa. Vjerojatno, od
vremena mitskog Ptolomeja, koji je sačuvao ime Ra iza Volga .

URA
U Hindu, Sunce se izgovara kao tako ora j (s URA J). Pa, nije kopija ruskog. Hooray ?

U jeziku latvijske riječi p Rie KA (U ra !), A riječ je p Rie ks ( Ra dost) - istog korijena.

Ako ruski Ura nije imao veze s konceptom Sun-Light-Joya, budući da su ruski lingvisti sigurni,
onda i sve strane verzije ove riječi koju smo naveli, također ne bi imale.

Bilo je glasine da se uporaba riječi "U ra !" Petra Veliki nije pozdravio tijekom bitke. Postoji
dokument iz 1706. godine, u kojemu je objašnjeno kako se vojnici i časnici trebaju ponašati u borbi.
Dokument zahtijeva da časnici ruske vojske gledaju vojnike i ne dopuštaju da viknu na bojnom
polju. Nije jasno je li ova zabrana odnosila se na riječ " Ura "! ». Možda je Petar zabranio da
njegovi vojnici viknu na bojištu, kako ne bi sijali paniku. Uostalom, dogodilo se da krik može
izazvati nepredvidivu reakciju, uplašiti se, zbuniti. Stoga su "Screamers" pucali na licu mjesta. I oni
su također rekli da je Petar pozvao svoje ratnike tijekom bitke da koriste riječ "Viva!", U
oponašanju europske vojne prakse. No, nakon smrti cara u Rusiji, kažu, moda ruskog Ura ponovno
je oživjela .

***

U bliskoj budućnosti detaljni intervju s autorima ove studije pojavit će se na stranicama

Kramolovog portala, slijediti ažuriranja.

333333333333333333333333333333333333333

Atlas Mercator svjedoči o Da'ari (Hyperborea)

Objavljeno 24. veljače 2018. - 21:51

Gerarda Mercatora (lat Gerhardus Mercator ;. 5. ožujak 1512, Rupelmonde - 2 pro 1594, Duisburg)
- latinizirano ime Gerard Kremer (latinski i njemački naziv znači "trgovac"), flamanski kartograf i
geograf.

Kad je Gerard (u flamanski, bio je pozvan Gheert Cremer) bio je 14 ili 15 godina, njegov otac je
umro, a obitelj je ostala bez sredstava za život. Gerardov otac bio je ujak svoga oca - lijek Gizbert
Kremer. Zahvaljujući njemu, Gerard se školuje u gimnaziji malog grada Hertogenboscha. Ovdje su
proučavani temelji teologije, klasičnih drevnih jezika i početaka logike. Jedan od učitelja Gerarda
bio je Macropedi. Vjerojatno, to je u mojim školskim godinama, Gerard, nakon modi tog vremena
„preveden” njegov njemački prezime Kremer ( „trgovac”) na latinski - i postao Mercatora. Završio
je srednju školu vrlo brzo, u tri i pol godine, i gotovo odmah (29. rujna 1530) je nastavio studij u
Louvain (Leuven) Sveučilišta (sada - u Belgiji), opet uz potporu Gisbert Cramer. Louvain je bio
najveći znanstveni i obrazovni centar Nizozemske, imao je 43 gimnazija, a njeno sveučilište,
osnovano već 1425. godine, bilo je najbolje u Sjevernoj Europi. U središtu humanističkog
obrazovanja i slobodnog razmišljanja grad je preobrazio Erasmus iz Rotterdam (1465-1536) koji je
neko vrijeme živio u Louvainu. Mercator je postao učenik geografa, gudača i enciklopedista
Frisiusa Röndera Gemme (koji je bio samo tri godine stariji od Mercatora). Nakon što je diplomirao
na Sveučilištu 1532., Mercator je radio s Gemma-Frisom na stvaranju globusa Zemlje i Mjeseca;
Istovremeno se bavio proizvodnjom preciznih optičkih instrumenata, kao i nastave geografije i
astronomije. U središtu humanističkog obrazovanja i slobodnog razmišljanja grad je preobrazio
Erasmus iz Rotterdam (1465-1536) koji je neko vrijeme živio u Louvainu. Mercator je postao
učenik geografa, gudača i enciklopedista Frisiusa Röndera Gemme (koji je bio samo tri godine
stariji od Mercatora). Nakon što je diplomirao na Sveučilištu 1532., Mercator je radio s Gemma-
Frisom na stvaranju globusa Zemlje i Mjeseca; Istovremeno se bavio proizvodnjom preciznih
optičkih instrumenata, kao i nastave geografije i astronomije. U središtu humanističkog obrazovanja
i slobodnog razmišljanja grad je preobrazio Erasmus iz Rotterdam (1465-1536) koji je neko vrijeme
živio u Louvainu. Mercator je postao učenik geografa, gudača i enciklopedista Frisiusa Röndera
Gemme (koji je bio samo tri godine stariji od Mercatora). Nakon što je diplomirao na Sveučilištu
1532., Mercator je radio s Gemma-Frisom na stvaranju globusa Zemlje i Mjeseca; Istovremeno se
bavio proizvodnjom preciznih optičkih instrumenata, kao i nastave geografije i astronomije.

Godine 1537. izdao je mapu Palestine na 6 stranica, a 1538. - zemljovid svijeta (na njemu je prvi
put pokazao mjesto južnog kontinenta, čije postojanje dugo je bilo dvojbeno). Ova dva djela
donijeli su Mercatoru slavu izvrsnog kartografa, a flamanski trgovci naredili mu je karta Flandrija,
koju je napravio 1540. godine. U istoj godini, Mercator je objavio pamflet pod nazivom "Metoda
pisanja latiničnih slova, koja se naziva talijanski kurziv". U njemu je autor predložio korištenjem
kurzivima za ujednačeno pisanje zemljopisnih imena - i njegov prijedlog uskoro je prihvatio
znanstvena zajednica.

Sljedeće godine, Sveto rimski car Charles V naručio je Mercator da napravi niz astronomskih
instrumenata. Godine 1541. Mercator je stvorio globus Zemlje, 10 godina kasnije - globus Mjeseca
i 1552. godine dao ih Charlesu V.

Godine 1544. Mercator je objavio kartu Europe na 15 stranica. Na njemu je prvo ispravno prikazao
obrise Mediteranskog mora, uklanjajući pogreške koje su se ponovile od vremena drevnog grčkog
geografa Ptolomeja. Godine 1563. Mercator je napravio kartu Lorraine, a 1564. godine - Britanski
otoci (8 listova). Godine 1569. Mercator je objavio "Chronology" - pregled astronomskog i
kartografskog djela. Tri godine kasnije, objavio je novu mapu Europe na 15 stranica, a 1578. -
uklesao karte za novo izdanje Ptolemijeve geografije, a zatim je počeo raditi na Atlasu (Mercator je
prvi put predložio termin za izradu karata). Prvi dio Atlasa s 51 kartama Francuske, Njemačke i
Belgije objavljen je 1585. godine,

Najpouzdaniji od njih je karta poznatog kartografa i zemljopisa 16. stoljeća Gerard Mercator,
objavljenog 1595. godine. Na ovoj karti u središtu je prikazan legendarni kontinent Arktida
(Daariya), oko - obale Sjevernog oceana s prepoznatljivim otocima i rijekama.

Upravo ti detaljni opisi sjeverne obale Eurasia i Amerike daju osnovu za argumente u korist
autentičnosti ove karte.

VN Demin u svom radu "Hyperborea: Povijesni korijeni ruskog naroda" navodi sljedeće činjenice o
postojanju sjevernog kontinenta:

Mnogi drevni autori izvijestili su o stanovnicima Hyperboree. Jedan od najuglednijih znanstvenika

antičkog svijeta - Plinije Stariji pisao o Hiperboreansa kao pravi starih ljudi koji su živjeli u blizini
Arktičkog kruga. „Prirodno Povijest» (IV, 26) doslovno kaže: „Za one Rhipaean (Ural) planine na
drugoj strani Aquilon (naziv bure Boreje) sretni ljudi (ako ga mogu vjerovati), koji se zove sjeverni,
doseže vrlo starost i proslavio ga predivne legende. Vjeruju da postoje petlje svijeta i krajnje
granice cirkulacije zvijezda. Sunce sja tamo šest mjeseci, a to je samo jedan dan, kad sunce nije
skrivena (kao što mislite da bi u neznanju) od proljetnog ekvinocija do jeseni, svjetlo tamo samo
jednom godišnje za vrijeme ljetnog solsticija, i samo ići kad je zima. Ova zemlja je sve na suncu, s
plodnom klimom i bez ikakvog štetnog vjetra. Kuće za ove stanovnike su šumice, šume; kult
bogova se nositi s pojedincima i cijelim društvom; nema svađa i svih vrsta bolesti. Smrt dolazi
samo od sitosti života. "

Čak i iz ovog malog prolaza iz "Prirodne povijesti" nije teško formirati jasnu ideju o Hyperborei.
Prvi - i najvažnije - bio je smješten gdje sunce ne može ići nekoliko mjeseci. Drugim riječima,
možemo govoriti samo o cirkumpolarnim područjima, onima koje su u ruskom folkloru nazvale
kraljevstvo suncokreta. Još jedna važna okolnost: klima na sjeveru Eurazije tih dana bila je vrlo
različita. To potvrđuju najnovija sveobuhvatna istraživanja provedena nedavno na sjeveru Škotske u
okviru međunarodnog programa. Pokazali su da je prije četiri tisuće godina klima na toj geografskoj
širini bila usporediva s Mediteranom, a bilo je i velik broj životinja koje vole topline.

Međutim, čak i ranije, ruski oceanografi i paleontolozi otkrili su da je u razdoblju od 30 do 15

tisućljeća prije Krista, e. Klima Arktika bila je prilično blaga, a Arktički ocean bio je topao, unatoč
prisutnosti ledenjaka na kontinentu. Akademik Aleksej Tryoshnikov zaključio da moćne stijene -
Lomonosov i Mendeljejev grebena - relativno nedavno (10 - prije 20.000 godina) uzdiže iznad
površine Arktički ocean, koji je i sam tada - i snazi blage klime - nije bio potpuno zaleđen. Otprilike
isti zaključci i kronološki okvir dolaze od američkih i kanadskih znanstvenika. Prema njima, za
vrijeme Wisconsin glacijacije u sredini Arktičkog oceana bilo je zona umjerene klime povoljne za
takve flore i faune, koja ne bi mogla postojati u cirkumpolarnim i polarnim regijama Sjeverne
Amerike. U skladu s istim idejama Petr Boyarsky - voditelj Marine Arctic Complex ekspedicije -
uspješno dokazuje hipotezu Grumantskom most koji je jednom povezan mnoge otoke i otočja iz
Arktičkog oceana.

Uvjerljiv dokaz neprijeporne činjenice o povoljnom klimatskom situacijom koja je postojala u

prošlosti, su godišnja migracija ptica sa sjevera - genetski programirani sjećanje na toplom kuća
predaka. Neizravni dokaz za postojanje u sjevernim geografskim širinama drevne napredne
civilizacije također nalazi ovdje svugdje snažan kamene strukture i druge megalitske spomenike:
poznati kromleh Stonehenge u Engleskoj, drvored menhiri u francuskoj Bretanji, kamenim
labirintima Skandinavije, Kola poluotoka i Solovecki otoci. U ljeto 1997. ornitološka ekspedicija
otkrila je sličan labirint na obali Novaye Zemlje. Promjer kamene spirale je oko 10 metara, a
postavljen je od ploča od listića težine 10-15 kg. Ovo je iznimno važno otkriće:

Karta Mercator sačuvana je, na temelju nekih starih znanja, gdje se Hyperborea prikazuje kao
ogroman arktički kontinent s visokom planinom u sredini. Univerzalni Planina preci indoeuropskih
naroda - Meru - nalazi se na Sjevernom polu i bio središte atrakcija cijelog neba i ispod neba
svijetu. Zanimljivo je da je, prema procurila u medije prije privatnim podacima, u ruskim vodama
Arktičkog oceana ne postoji podmorske planine, uvučen led školjku (tamo je svaki razlog da
vjerujemo da je ona, kao i gore spomenutog raspona, umočen u more, a nedavno).

Zapravo, znamo dvije Mercatora karata, jedna pripada najpoznatijih kartografa svih vremena,
Gerarda Mercatora, a datira iz 1569. godine, drugi je bio objavljen njegov sin Rudolf u 1595, koji je
trenutno ne pripisuju autorstvo, i oslanjali na očevo tijelo. U oba karata Hyperboreya opisan u
detalje u vidu arhipelag od četiri velika otoka odvojenih dubokim rijekama (koji se obično daje
razloga vjerovati hiperborejci-Arctida kopno). Ali na posljednjoj karti, pored same Hyperboree,
također su detaljno napisane sjeverne obale Eurasia i Amerike. To je ono što daje osnovu za
argumente u korist autentičnosti same kartice, točnije - onih izvora koji nisu došli do nas, na temelju
kojih je sastavljen.

A činjenica da su takvi kartografski dokumenti održani u rukama oca i sina Mercatora, nema
sumnje. Njihova karta pokazuje prolaz između Azije i Amerike, otvorena je samo u 1648., ruski
kozak Semjon Dezhnev, ali vijest o otkriću Europi ne uskoro postignut. Godine 1728. taj je put
ponovno prolazio ruska ekspedicija na čelu s Vitusom Beringom, a potom je dobila ime po
poznatom zapovjedniku. Usput, poznato je da je, prema sjeveru, Beringov namjerava otvoriti
uključujući hiperborejci, zna da mu u klasičnim originalnih izvora.

Na temelju otkrića tjesnac preslikava se u 1732, a tek onda je postao jako poznat u cijelom svijetu.
Gdje je došao do Mercator kartice? Možda iz istog izvora iz kojeg potječe svoje znanje Columbus,
šalje se besmrtnim njegovo kupanje nije bio na ćud i informacije pozicioniranje dobiti iz tajnih
arhiva. Uostalom, postalo je u XX stoljeću. imovine znanstvenici i čitanje javnosti kartica nekad
pripadao turskoj admirala Pirija Reisa: ona opisuje ne samo unutar granica Južne Amerike, kao još
neotkriven od strane Europljana, ali Antarktici. U jednoglasnom mišljenju stručnjaka
archeographers, jedinstvena kartica je autentičan dokument, a datira iz 1513. godine

Piri Reis je živio u doba otkrića i poznat po tome što je potpuno porazio kombiniranu venecijansku
flotu, do tada smatrao nepobjedivim. Ipak, glasoviti pomorski zapovjednik je završio jako tužno: on
je optužen za primanje velikih mito od neprijatelja, a po nalogu sultana mu odrubili glavu. Iako je
admiral u daljnjem Sredozemno more nikada nije plovio, njegova specifična kartografska znanja
bili su daleko ispred otvora ne samo Columbus, Vasco da Gama, Magellan i Amerigo Vespucci, ali i
otvaranje južnog kontinenta, od strane ruskih istraživača Bellingshausenovo i Lazarev samo u 1820
Odakle naučili informacije Turski admiral? On je tajna to nije učinio, a na području vlastite urezana
portulanskim grafikon, koji je vođen od strane drevnih karata nastalih za vrijeme Aleksandra
Velikog. (Nevjerojatna svjedočanstvo! Ispada da je u doba helenizma Amerike i Antarktika su znali
ništa gore nego u vrijeme kada su ti kontinenti opet nanovo otkrili Europljani.) Ali to nije sve!
Antarktička zemlja kraljice Maud prikazana je na karti bez ledenog ruba! Prema izračunima
stručnjaka, posljednji dan, kad je to bilo moguće, odgođeno je od naših dana najmanje šest tisuća
godina!

U isto vrijeme, Piri Reis donosi Kolumba na površinu. Ispada da je legendarni navigator, čije je ime
dugo bio naziv kućanstva, koristio tajnu informaciju, koju je preferirao šutjeti. "Nevjernik
Colombo, genovsko, otkrio je ove zemlje [mislim na Ameriku. - V.D]. U rukama nazvanog
Colombo došao je knjiga u kojoj je pročitao da na rubu zapadnog mora, daleko na Zapadu, postoje
plaže i otoci. Bilo je svih vrsta metala i dragog kamenja. Gore spomenuta Colombo dugo je
proučavala ovu knjigu ... "Nažalost, sjeverni dio mape Piri Reis izgubljen je. Stoga je teško
procijeniti njegovo znanje o Hyperborei. No, sjeverni kontinent dobro je napisao i drugi kartografi
iz 16. stoljeća, a posebno francuski matematičar, astronom i zemljopis Oronziem Phineus.Karta
1531. prikazuje ne samo Antarktiku, već i Hyperboreu. Jednako je detaljan i izražajan Hyperborea
na jednoj od španjolskih karata krajem 16. stoljeća, čuvanom u Madridskoj nacionalnoj knjižnici.

Na karti Mercator, prema modernim prikazima, prikazan je poluotok Kola. "Kakvo iznenađenje!"
Netko će reći. A ovdje ne! U XVI. Stoljeću. geografsko znanje Sjeverne Europe i, prema tome,
njegove kartografske slike bile su više od približne. U „Povijest sjevernih naroda” i „karte moru
[sjevernom]” poznatog sastavljen u prvoj trećini XVI stoljeća. Švedski znanstvenik Olaus Magnus,
Kola Poluotok je opisan i prikazan kao rame uz rame i završava s kopnom prevlaci između
Arktičkog oceana i Bijelom moru, a drugi, pak, prikazan je kao unutarnji jezera i nalazi gotovo na
mjestu Ladoga. Zato još jednom klanjamo velikom Mercatoru i njegovu sinu.

33333333333333333333333