HEURISIKA

Sta treba da sadrzi plan kriminalisticke obrade ?

Plan kriminalisticke obrade treba da sadrzi :
1. naziv organa koji je nosilac krim obrade i broj predmeta
2. datum donosenja plana krim obrade
3. naziv predmeta sa kvalifikacojom ucinjenog KD
4. kratak opis ucnjenog KD
5. kriminalisticko-tehnicke, istrane i operativno-takticke i ranje prvog zahvata
6. utvrdjivanje kruga okolnosi koje treba otkriti, razjasniti i dokazati
7. postavljane verzije o glavnim pitanjima krivicnog dogadjaja i mogucem
8. op-takt, krim-tehn i istrazne mjere i radnje koje su u vezi sa
postavljenimverzijama po planu rada planiraju sprovesti.
9. pdredjivanje OSL s konkretnim zaduzenjem i rokom izvrsenja
10. prethodnu ocjenu prikupljenih cinjenica.

Svaki kriminalni slucaj zahtjeva razlicite obaveze i odgovornosti, ali prva

glavna duznost svakog policajca koji dodje na lice mjesta ubistva je?
Prva glavna duznost svakog OSL koje dodje na lice mjsta, je zastita zivota, te
prije stupanja na lice mjseta mora uzeti u obzir :
1. Svoju sopstvenu bezbjednost, bezbjednost ostalih koji prisustvuju licu mjsta,
2. Zastitu zivota i
3. Zastitu lica mjesta i cinjenica koje mogu da posluze kao dokaz

Postoje tri osnovna nacina kriminalisticke identifikacije osobe ?

1. po opisu,
2. po misaonom liku (sjećanju),
3. po materijalno fiksiranim obilježjima i
4. morfološka identifikacija cjeline po njenim dijelovima.

U koliko oblika se manifestira odnos dogadjaja i kriminalnog dogadjaja s

aspekta ponasanja izvrsioca i koji su to oblici ?
U 2 oblika i to su : kada prikriva da je djelo kriminalno i prikazuje ga kao
fingirano samoubistvo i kada potpuno prikriva krivicno djelo.

Navesti elemente hodograma opceg modela istrazivanja krivicnih djela ?

- dobivanje odgovora na temeljna pitanja kriminalisticke nauke
- kategorije radnji prikupljanja informacija iz svih potencijalnih raspolozivih
izvora informacija prije pokretanja krivicnog postupka
- tok istrazivanja
- subjekte istrazivanja
- subjekte strucno - ekspertizne djelatnosti.

Nabrojati etape traseoloskog istrazivanja ?

- Preliminarni pregled i izucavanje nalaza, sravnavanje, opis i ocjena dobivenih
podataka.

Nabrojati elemente koji sacinjavaju spoznajnu trijadu kriminalisticke

procedure?
- promatranje, misljenje i praksa.

Nabrojati izvore iz kojih se dolazi do indicija kada se koristi indicijalna

metoda otkrivanja i razrjesavanja krivicnih djela ?
osobe, tragovi i predmeti, isprave, tehnicke registracije

Objasnite nacin izvrsenja krivicnog djela kao indiciju ?

Preduzimajuci odredjene kriminalne aktivnosti , vecina izvrsilaca ostavlja iza
sebe pecat prepoznatljivosti, koji s emoze manifestovati izborom objekta
napada, mjesta, vremena, sredstva i preduzete radnje u fazi pripreme, tokom
izvrsenja KD i poslije toga.

Nabrojati opce podjele "verzija" u kriminalistici ?

- opce i posebne, tipicne, retrospektivne,prognozne, sudske, odbrane i optuzbe, s
obzirom na vrste postupka, prema subjektu koji stvara verziju, prema
krivicnopravnom znacenju.

Navesti standardne dijelove zapisnika o uvidjaju ?

- uvod, opci, sredisnji i zavrsni

Koje se metode skiciranja najcesce koriste u postupku mjerenja na mjestu

krivicnog dogadjaja?
- metoda odredjivanja koordinata, metoda trougla, metoda unakrsnih linija,
grube i razradjene skice.
Nabrojati osnovnih 5 faktora kontaminacije lica mjesta ?
- vrijeme, rodjaci i prijatelji zrtve, osumnjiceni ili saucesnici, radoznali
posmatraci, sakupljaci suvenira, kradljivci i pripadnici ostalih policijskih
agencija i visoki zvanicnici.

Kojim faktorima je determiniran sadrzaj kriminalistickog istrazivanja ?

- Karakterom pocetne situacije konkretnog KD, pravilima kriminalisticke nauke
koja se moraju primjeniti u konkretnom slucaju, odredbama ZKP-a

Nabrojati cinjenice koje su predmet utvrdjivanja kriminalistickim

procedurama?
- cinjenice stvarne prirode i cinjenice personalne prirode

Nabrojati nacine kojima se dolazi do indicija kada se koristi indicijalna

metoda otkrivanja i razrjesavanja krivicnih djela ?
- razgovorom, pracenjem, uvidjajem na licu mjesta, pretresom stana,
vjestacenjem, ispitivanjem svjedoka, ispitivanjem osumnjicenih.

Objasnite posjedovanje i rasturanje predmeta krivicnog djela kao indiciju?

- pronadjeni predmeti za koje se zna ili se pretpostavlja da su nastali ili su
pribavljeni KD-om to predstavlja znacajnu indiciju u daljem toku procesa.

Objasnite podjelu verzija po stepenu vjerovatnosti ?

- malovjerovatne, vjerovatne i vise vjerovatne

Navesti podjelu kriminalistickih fotografija ?

- operativna, registraciona, istrazna

Nabrojati tehnike pretrazivanja mjesta krivicnog dogadjaja u sklopu

vrsenja uvidjaja ?
Metoda od jednog mjesta do drugog, spiralna ili kruzna metoda, metoda
istrazivanjem tragova, zonska ili sektorska metoda, kruzni metod, metod traka i
resetaka.

Nabrojati podjelu indicija prema vremenu nastanka ?

- prije izvrsenja KD, u toku izvrsenja KD, poslije izvrsenog KD
Nabrojati ciljeve uvidjaja ?
Pronalazenje odgovora na pitanje sta se desilo, utvrdjivanje vrste KD,
pronalazenje dokaza, pronalazenje predmeta i tragova, pronalazenje
identifikacionih tragova, utvrdjivanje identiteta zrtve, utvrdjivanje stete, kontrola
i provjera dokaza kojima se raspolaze, obezbjedjenje od unistenja i fiksiranje
svih relevantnih materijalnih informacia primjenom zapisnika i dr metoda.

POJAM KRIMINALISTIKE

Kriminalistika je nauka koja pronalazi, usavrsava i primjenjuje odredjene

naucne ili na prakticnom iskustvu zasnovane metode i sredstva koja su
najpodesnija da se krivicno djelo otkrije i razjasni, otkije i ucni dosputan
izvrsilac i obezbjede cinjenice koje mogu da posluze kao dokaz , kao i da
sprijeci izvrsenje planiranih krivicnih djela. Kratko receno to je nauka o
taktici, tehnici i metodici istrazivanja i sprjecavanja krivicnih djela.

Cilj kriminalistike kao nauke je da na sto efikasniji nacin sprijeci krivicna djela i
otkrije njihove izvrsioce, odnosno njen zadatak je da preventivnom i
represivnom aktivnosc sto efikasnije suzbije kriminalitet, posebno u sadasnjem
vremenu kada on ima tendenciju eksponencijalnog rasta i to podjednako u
urbanim u neurbanim sredinama. Praksa pokazuje da je najbolja prevencija
kriminaliteta efikasno otkrivanje izvrsilaca krivicnog djela.

Podjela kriminalistike

Kriminalisticka taktika, kriminalisticka tehnika, kriminalisticka metodika

Preventivna i represivna kriminalistika

Specificnost predmeta preventivne kriminalistike je u tome sto jos nema

krivinog djela nego se na temelju iskustva i prognoze djeluje prije njegove
pojave.Teziste unutar preventivne kriminalistike stavlja se na usavrsavanje
postojecih i pronalazenje novih sredstava i metoda naucno tehnicke prirode za
sprjecavanje kriminaliteta. Preventivna krim treba optimalno rabiiti razne
podatke i informacije iz represivne kriminalistike i istovremeno razvijati oblike i
metode prevenitvnog rada ovlastenih sluzbenih lica i dr represivnih tijela.

Silogisticka i heuristicka kriminalistika

- SILOGISTICKA kriminalistika je znanstveno podrucje krim posveceno
sadrzaju, modalitetima, odabiru procesnih radnji, svrhovitom planiranju
vodjenja krivicnog postupka, sistemskom razjasnjavanju krivicnong djela i
krivicne odgovornosti izvrsilaca, izradi odluke i svim drugim stvarnim
aktivnosima vodjenja konkretnog krivicnog postupka. Polazi od vjerovatnosti da
je odredjena osoba pocinila krivnoddjelo i razmatra najsvrhovitije nacine
izvodjenja procesnih radnji, posebice izvodjenja pojedinih dokaza.

- HEURISTICKA kriminalistika je grckog porijegla a znaci pronalaziti. Ona

pristupa kriminalnom dogadjaju, odnosno KD kao realnoj pojavi i sastoji se u
djelatnostima represivnih tijela od poetne sumnje o postojanju KD do osnovane
sumnje. Obavlja se prikupljanje obavijesi i podataka, njihovo ispitivanje,
stvaraju se pretpostavke(verzije), zakljucuje se , cine usporede, provodi
eliminacija (odbacivanje), prihvacanje cinjenica i sl. Rijec je o promisljenom
planskom i sustavnom prikupljanju obavijesti i podataka o KD. Svrha
kriminalisticko-heuristickog postupanja je prikupljanje saznanja vaznih za
pokretanje krivicnog postupka.

Pojam, predmet i cilj kriminalisticke metodike

Kriminalisticka metodika predstavlja skup svih kriminalisticko - tehnickih i

taktickih saznanja i njihovu stvaralacku primjenu na otkrivanju i razrjesavanju
pojedinih KD. Vrsi organsko povezivanje tehnickih i taktickih nacina rada,
pronalazi i utvrdjuje nacjelishodnije nacine i metode rada koje treba primjeniti
da bi se otkrilo KD i njegov ucinilac, prikupili i obezbjedili adekvatni dokazi i
utvrdila istina.

Predmet kriminalisticke metodike je izucavanje pojavnih oblika i nacina

izvrsenja pojedinih KD , izucavanje prakse i iskustva u sprecavanju i suzbijanju
kriminaliteta i iznalazenje najcjelishodnijih metoda u sprjecavanju i suzbijanju
pojedinih KD.

Cilj kriminalisticke metodike jesste da OSL ovladaju strucnim znanjem i

postignu zavidan stepen sposobnosti i spremnosti koji ce biti garancija
sprjecavanju, uspjesnom otkrivanju i rasvjtljavanju KD i njihovih ucinilaca.

Metodi kriminalisticke metodike

- Izucavanje pojavnih oblika krivicnih djela

- Izucavanje sudske prakse , prakse i iskustva OSL

- Dvadest i prvi vijek je vijek izvanrednih dostignuca prirodnih i tehnickih nauka

Poznavanje kriminalisticke metodike i drugih naucnih disciplina

Uspjesno sorecavanje i suzbijanje kriminaliteta zahtjeva poznavanje i drugih

nauka ciji je predmet izucavanja krivinog djela, odnosni kriminalitet u cjelini (
krivicno pravo, kriminologija, kriminalna politika, sociologija, sudska medicina,
psihologija, biologija, hemija i dr). Sve ove nauke proucavaju krimianlitet sa
razlicitih aspekata, doprinose njegovom potpunijem upoznavanju s ciljem
takodje njegovog sprjecavanja i suzbijanja.

VRSTE KRIMINALITETA

1. prema prirodi krivicnog djela, karakteru i vrsti zastitnog objekta, olasti

drustvenog zivota i vrijednostima koje se npadaju ( opste-klasicne, politicke,
privredne, vojne, vjerske, rasne, saobracajne i druge delikte)

2. polu i starosnoj dobi izvrsioca (kriminalitet muskaraca, zena, maloljetnih i

punoljetnih lica...)

3. tezini krivnih djela- stepenu njihove drustvene opasnosti ( laka i teska)

Nasilnicki kriminalitet, imovinski kriminalitet, kriminalitet bijelog

okovratknika, organizovani kriminalitet.

KRIMINALITET U SAVREMENIM USLOVIMA

Ustanovljeno je da danasnji kriminalitet ima sljedece karakteristike:

- modifikacija postojecih i pojava novih oblika kriminaliteta, masovnost

kriminalnog ispoljavanja, otanizovanost kriminalnog djelovanja, pokretljivost
izvrsilaca KD, povratnistvo, specijalizacija izvrsilaca KD, profesionalizacija,
zloupotreba naucnotehnickih dostignuca, primjena nasilja

II-ISTRAZIVANJE KRIMINALISTICKE PROCEDURE

POCETAK KRIVICNE ISTRAGE

Istrazitelj je osoba koja pronalazi, prikuplja, dokumentira i evaliira relevantne

cinjenice u vezi sa zlocinom. Na strani istrazitelja zbog prirode njegovod posla
pretpostavlja se odredjeno poznavanje pojmova, tehnika i vladanja vjestinama.
Medju najvaznijim vjestinama je sposobnost dobre komunikacije s razlicitim
ljudima. Daljne vjestine ukljucuju: prepoznavanje, prikupljanje, obiljezavanje i
osiguravanje dokaza, pisanje izvjesca itd.

Kljucna istraga je rekonstruktivni proces koji koristi deduktivno rezonovanje

logickih procesa u kojem se zakljucak dobiva od odredjenih cinjnica.

Prva odrednica u krivicnoj istrazi jeste da li je KD stvarno izvrseno? Da li dokaz

podupie odredjeno KD? Istrazitelji moraju da odrede ko je izvrsio KD.

Ciljevi krivicne istrge

Cilj krivicne istrage bi ocito bio da se rijese slucajevi da se otkrije ko je

izvrsilac. Da bi izvrsioca smatrali odgovornim krivicna istraga ima nekoliko
vaznih ciljeva :
- odrediti da li je KD izvrseno,
- na zakonit nacin pribaviti informacije i dokaze da bi idetifikovali odgovorne
osobe;
- uhapsiti osumnjicene;
- pronaci ukradenu imovinu;
- predstaviti slucaj tuzitelju na najbolji moguci nacin.

Uspjesna istraga je ona u kojoj se :

- prati logicki slijed;
- svi dokazi su pribavljeni na zakonit nacin ;
- svi svjedoci su uspjesno intervjuisani ;
- svi osumnjiceni su ispitani efektivno i na zakonit nacin;
- sve vodilje su temeljito razvijene;
- svi detalji slucaja su precizno i potpuno zabiljezeni i prijavljeni.

Istrazitelji obavljaju slijedece funkcije:

- pruzaju pomoc u hitnim slucajevima
- osiguravaju mjesto izvrsenja KD
- fotografisu, prave video snimke i skice;
- traze, pribabljaju i obradjuju fizicke dokaze;
- pribavljaju informacije od svjedoka i osumnjicenih;
- idetnifikuju osumnjicene;
- izvode racije, nadledanje, nadziranje, i prikrivene zadatke;
- svjedoce na sudu.

Dobar istrazitelj posjeduje znanje, kreativan je, strpljiv i uporan.

 KRIVICNO DJELO

Krivicno djelo je protupravno djelo koje je zakonom propisano kao krivicno

djelo, cija su obiljezja propisana zakonom i za koje je zakonom propisana
krivicna sankcija.
Pojmovno odredjenje dogadjaja i kriminalnog dogadjaja

Polazeci od cinjenice da KD moze izvrsiti samo covjek osnovni element koji u

kriminalistickom smislu opredjeljuje razliku izmedju dogadjaja i kriminalnog
dogadjaja jeste postojanje sumnje da je konkretni dogadjaj prouzrokovan
djelatnoscu covjeka. Ukoliko dogadjaj nije izazvan ljudskom radnjom on ne
moze biti kriminalni jer iskljucuje ljudski faktor.

Odnos dogadjaja i kriminalnog dogadjaja s aspekta ponasanja izvrsioca

ispoljava se u dva nivoa :

1. izvrsilac kriminalni dogadjaj prikriva tako sto ga prikazuje kao obicni

dogadjaj sto znacu da dogadjaj nije skriven ( fingirano samoubistvo, fingirani
pozar, fingirana saobracajna nezgoda itd )

2. izvrsilac prekriva kompletan kriminalni dogadjaj, ne ostavljajuci tragoce koji

bi ukazali na bilo kakav dogadjaj ( skriva les unsitava relevantne tragove )

KRIMINALISTICKE PROCEDURE

Pod krim. procedurama treba podrazumijevati kriminalisticko istrazivanje

cinjenicnih okolnosti koje direktno ili indirektno ukazuju na postojanej KD i/ili
izvrsioca. Pri tome vaznu ulogu igra struktira istrazivanja.

Pod strukturom istrazivanja u sirem smislu treba podrazumjevati materijalne,

informacijske i energetske veze koje omogucavaju djelovanje te strukture. U
uzem smislu to je sistem istrazivanja KD koji ukljucuje mjere i radnje otkrivanja
KD i njihovih izvrsioca, primjenom neformalnih i formalnih procesnih radnji.

Kriminalisticko istrazivanje odvija se na dva nacina : poduzimanjem

neformalnih i formalnih mjera i radnji.

Kriminalisticke procedure mogu biti standardne i nestandardne.

Za uspjesno provodjenje kriminalisticke procedure trazi se dobro poznavanje

inkriminacija iz vazecih krivicnih zakona i dobro poznavanje kriminalistickog i i
kriminoloskog podrucja posebno onih elemenata koji uticu na strukturiranje
kriminalistickih procedura odnosno sistema istrazivanja.
U svakodnevnoj kriminalsitickoj praksi razlikuju se : primarni, sekundarni i
tercijalni stadij kriminalistickih procedura.

U okviru kriminalistickog istrazivanja treba voditi racuna o odrednicama u

objasnjavanju i istrazivanju delikata.
Najvaznije odrednice su :
- kriminalisticko tehnicka obrada mjesta KD uz sudjelovanje strucnjaka
razlicitih prodila i uloga,
- ispitivanje sudionika i svjedoka KD ako ij je bilo,
- organizacija i planiranje istrazivanja konkretnog krivicnog dogadjaj,
- strucna pomoc i ekspertize i
- ostale radnje i mjere istrazivanja kriminalne situacije i okolnosti delikta.

U okviru kriminalisticke procedure vaznu ulogu igra proces konstruktivizacije.

To je slozeni misaoni proces neposredno vezan s operativnim i procesnom
djelatnoscu kriminaliteta pomocu kojeg se, na temelju postpuka idetnifikacije i
individualizacije , razlikovanja, analize i sinteze, apstrakcije i priblizne
generalizacije, utvrdjuju granice medju pojedinim predmetima, njihovim
svojstvima, odnosima, radi boljeg operiranja s njima.

Vaznu ulogu igra proces materijalizacije istraznih situacija. To je proces u

kokviru kojeg se na osnovi analize i sinteze i ocjene istrazne situacije prihvataju
odredjenja rjesenja o krivicnom dogadjaju ili KD i izvrsiocu te ih se realizira.

Uspjesno provodjenje krim procedure usko je vezano za procjenu odredjene

situacije. Kriminalna situacija ili situacija na mjestu izvrsenja KD je sistem
elemenata okoline, izvrsitelja i zrtve u trenutku neposredno prije, u toku i
neposredno nakon izvrenja djela.

Kada je rijec o materijalnim izvorima informacija u okvirima kriminalisticke

procedure treba voditi racuna i o procesu traseoloskog istrazivanja. Taj proces
se sastoji od tri etape :
1. preliminarnog pregleda i izucavanja nalaza,
2. sravnjivanja i
3. opisa i ocjene dobivenih podataka.

Razlikujemo sljedece cinjenice :

1. one koje su ukljucene u apstraktni zakonski opis KD u KZ,
2. odgovarajuce aptraktnim zakonskim opisima cinjenice u stvarnosti,
3. sekundarne cinjenice vazne za kriminalisticku proceduru i
4. cinjenice koje nemaju vaznosti za kriminalisticku proceduru, koje su
irelevantne.

U okviru kriminalistickih procedura treba uvijek voditi racuna o stadijima

izvrsenja KD. Ti stadiji su :
1. stadij prije izvrsenja KD- ante delictum
2. stadij izvrsenja KD - tempore delicti
3. stadij nakon izvrsenja KD - post delictum

Kriminalisticka procedura tematski se sastoji iz slijedecih metodologijskih

zadataka :
1. odredjivanje (postavljanje, opazanje i oblikovanje) problema
2. posmatranje preliminarnih i pomocnih verzija
3. njihovog razmatranja i oblikovanja, verfikacije ispitivanjem ili pokusom
4. izvodjenje zakljucaka iz verzije i
5. prakticne primjene dobivenih rjesenja.

Stalno treba voditi racuna o tzv spoznajnoj trijadi kriminalisticke procedure :

promatranju, misljenju i praksi.

Promatranje je specijalno organizovano plansko opazanje kojim se selektivno

odabire samo dio percipiranog materijala koji s emoze percipirati kao
relevantan. Moze biti direktno ili indirektno, kratkotrajno ili dugotrajno, trajno,
povremeno, neprekidno, s prekidima,unaprijed odredjeno ili neodredjeno. Prema
nacinu primjene vodjeno i slobodno. S obzirom na prostor u zatvorenom i
slobodnom prostoru a s obrizom na promatraca moze biti pojednacno ili skupno,
s obzirom na predmet u stanju mirovanja i kretanja.

Misljenje u sirem smislu pokriva svaki kognitivni proces obrade ideja,

predodzbi, slika, simbola i pojmova. U okvir misljenja ulaze razliciti procesi
asociranja, sjecanja i mastanja, preko sticaja pojmova do logickog rasudjivanja i
stvaralackog misljenja.

Praksa je treca spoznajna funkcija. Predmete istrazivanja treba sistematski

prikupljati, razvrstavati i vrsiti obradu praktickih iskustava. Rezultat prakse je
prakticna operativna kriminalisticka strategija kao nacrt neposredne prakticke
aktivnosti suzbijanja kriminaliteta i njegove primjene u praksi, plansko
koristenje operativno - taktickih i tehnickih metoda, nacin i sredstva u vecem
prostoru i u vremenu s orijentacijom koja se izdize iznad pojedinacnog slucaja.

Centralni dio kriminalisticke procedure je procjenjivanje situacije.

U okviru krim procedure trazi se primjena kriminalistickog kombinovanja.
To je sposobnost povezivanja djelva u logicku cjelinu koje je utemeljeno na
kriminalisticki vjerodostojnim cinjenicama, dakle utvrdjenim cinjenicama.

Zavrsetak kriminalisticke procedure u osnovi javlja se u dva oblika. PRVOM

kada je nesporno utvrdjeno postojanje krivicnog djela i izvrsioca i DRUGOM
kada je nemoguc nastavak krivicnog progona zato sto su iscrpljene sve
mogucnosti daljnjeg razrjesavanja cinjenicnog stanja tj. kada se od nastavka
kriminalisticke procedure ne moze ocekivati ni minimum uspjeha, jer nema vise
izgleda da ce se osigurati dostupnost izvrsioca, kada je utvrdjeno da se ne radi o
KD ili ako j postoje zapreke za primjenu krivicnih sankcija.

OTKRIVANJE I RAZRJESAVANJE KD TOKOM OPERATIVNIE

AKTIVNOSTI OSL

Primjenom naucnih i prekticnih metoda OSL otkrivaju KD i njihove ucinioce,

ali djeluju i preventivno radi izvrsavanja pojedinih KD. Postupajuci u okviru
svojih ovlastenja oni dolaze do indicijalnih materijalnih i psihickih cinjenica
koje mogu ukazivati na postojanje KD i na osumnjiceno lice.

U sklopu ove aktivnosti preduzimaju se odgovarajuce operativno - takticke i

tehnicke radnje i mjere, medju kojima su najcesce : prikupljanje obavjestenja,
provjera, osmatranje, pracenje, legitimisanje, pregled lica i vozila, utvrdjivanje
identiteta, provjera alibija i sl..a od istraznih radnji : pretresanje i privremeno
oduzimanje predmeta.

Jedan od nacina otkrivanja i razrjesavanja KD i otkrivanja ucinioca jeste

hvatanje izvrsoca na djelu, odnosno zaticanje na izvrsenju KD.

Primjenom ovog metoda otkrivanja i razrjesavanja KD zahtijeva prthodno

analiticko sagledavanje stanja i kretanje pojedinih KD na odredjenim objektima
i punktovima, kao i utvrdjivanje tacnog mjesta, vremena i nacina izvrsenja, na
osnovu cega se i donose odgovarajuce kriminalisticke procjene i prognoze i
planira operativna djelatnost. KD i njegov ucinilac se otkrivaju u momentu
izvrsenja KD.

Jedan od metoda koji postoji u aktuelnoj operativnoj praksi sastoji se u

organizaciji munjevite akcije poslje izvrsenih, prije svega slozenih i tezih KD,
kao sto su diverzije, terorizam, razbojnistvo, razbojnicka kradja, ubistvo i dr.
Sustina ove akcije jeste u sprjecavanju bjekstva ucinioca KD, onemogucavanje
njegovog slobodnog kretanja i skrivanja, otkrivanja saucesnika i pronalazenju
materijalnih dokaza. Najcesce primjenjive operativno - takticke radnje i mjere u
ovoj akciji su : javljanje o kriminalnom dogadjaju svim agencijama za provedbu
zakona, blokada, zasjeda, racije, pracenja, prikupljanje obavjsetenja,
legitimisanje, osmatranje, povjera, operativno pokrivanje lica, punktova, i
objekata, potrazna djelatnost , provjera alibija, zadrzavanje, kontorla saoracaja
na svim putevima, vodenim i vazdusnim pravcima, koriscenje sluzbenih pasa i
helikoptera idr u zavisnosti od konkretne situacije.

Od istraznih radnji najcesce se sprovode pretresanje lica, objekata, vozila i

otvorenog prostra, oduzimanje predmeta, prepoznavanje a rjedje i vjestacenje.

Kao jedan od nacina otkrivanja ucinilaca kod pojedinih KD najcesce kod

kradja koje sukcesivno vrsi pojedinac u radnom odnosu kod pravnog lica
uspjesno se primjenjuju hemijske klopke u kombinaciji s odgovarajucm
radnjama i mjerama. Radi se o vec izvrsenom i otkrivenom KD a hemijska
klopka se primjenjuje radi otkrivanja nepoznatog ucinioca.

OTKRIVANJE I RAZJASNJAVANJE KD INDICIJALNOM METODOM

Sustina indicijalnog metoda zasniva se na koriscenju indicija jer u

svakodnevnom operativnom radu OSL otkrivaju citav niz operativnih
informacija indicijalnog karaktera - neformalne indicijalne dokaze, koji im
obicno u daljem radu sluze kao svojevrstan putokaz.

Indicije ili osnovi slunje - osnovipodozrenja su cinjenice i okolnosti koje jace ili
slabije ukazuju na postojanje KD te na blizu ili dalju vezu izmedju tog djela i
nekog lica koje je direktno - kao izvrsilac ili indirektno povezano s djelom.

Indicije su posredni dokaz kod kojih je potrebno ustanoviti i provjeriti

pouzdanost i vjerodostojnost dokaznosti.

Do indicija se dolazi na razne nacine i iz razlicitih izvora :

1.nacini :
- razgovorom
- pracenjem i ostalim operativno - taktickim mjerama ,
- uvidjajem na licu mjesta, pregledom tijela i odjece osumnjicenog i istraznim
eksperimentom,
- pretresom stana, slobodnog prostora i lica,
- vjestacenjem,
- ispitivanjem svjedoka,
- ispitivanjem osumnjicenog itd
2. izvori :
- osobe,
- tragovi i predmeti,
- isprave i
- tehnicke registracije.

Podjela indicija

Znacajna je njihova podjela prema krivicnom djelu i izvrsiocu tj indicije koje

se odnose na KD i na izvrsioca.

Mogu se podijeliti i prema osnovnim elementima KD na : mjesto, vrijeme,

nacin, motiv izvrsenja.

Prema sadrzini : licne i stvarne, materijalne i psiholoske, uzrocne i posljedicne.

Prema znacaju : glavne i sporedne, opste i posebne, vjerovatne i istinite.

Prema vremenu nastanka : prije izvrsenja KD, u toku izvrsenja KD, poslije
izvrsenog KD.

Tri metode rada s indicijama su znacajna u misaonom i indicijalnom procesu a

to su metode : eliminacije, difudniranja i akumulacije.

Za kriminalisticku praksu znacaj nekih od operativnih indicija su :

- nacin izvrsenja Kd kao indicija
- sredstvo izvrsenja KD kao indicija
- sumnjivo ponasanje odredjenog lica kao indicija
- karakter izvrsioca kao indicija
- tjelesna svojstva izvrsioca kao indicija
- prisustvo na mjestu kriminalnog dogadjaja kao indicija
- posjedovanje i rasturanje predmeta KD kao indicija
- neosnovano bogacenje i nerazumno trosenje novca kao indicija
- ispoljavanje volje za iszvrsenje KD kao indicija
- profesionalna znanja i vjestine kao indicija
- poznavanje odredjenih prilika i okolnosti kao indicija
- motiv kao indicija

Borba bubuda (motiva) cesto prethodi voljnoj radnji izvrsenja KD i zavrsava

donosenjem odluke da se izvrsi ili ne zvrsi neko KD.
Poznati su motivi :sprecavajuci i pospjesujuci motivi, glavni i sporedni,
altruisticki i egoisticki, socijalni i antisocijalni, casni i necasni i td...

U kriminalistickoj praksi najcesci su : ekonomski, mrznja i osveta, politicki,

seksualnoeroticki, religiozni fanatizam, potreba sakrivanja neke ajne, strah od
kazne, ljubav, solidarnost, sazaljenje i drugi plremeniti motivi, zloba i pakost
praznovjerje itd. Posebnu grupu cune patoloski i motivi dusevnih bolesnika.

Elementi posljedice natemelju kojih se utvrdjuju motivi su : vrsta KD, izbor

napadnutog objekta, mjesto i vrijeme, sredstvo izvrsenja, nacin izvrsenja,
svojevrsnost djelovanja i sporednog djelovanja KD i ostale promjenjive
okolnosti koje ovise od svakog konkretnog slucaja.

OTKRIVANJE I RAZJASNJAVANJE KD POMOCU

KRIMINALISTICKIH VERZIJA

Dvije su osnovne metode otkrivanja i dokazivanja KD i ucinilaca pomocu

indicija : metoda eliminisanja i metoda koriscenja "MO" (Modus operandi)

Primjenom metode eliminacije u kriminalistickoj obradi dolazi se do odgovora

na dva sustinska zlatna pitanja kriminalistike tj. da li je dogadjaj koji se desi
stvarno predstavlja KD i da li je osumnjiceno lice sa svim svojim svojstvima i
ucinilac konkretnog KD.

Verzije imaju svoju logicku dimenziju, sadrzajnu stranu i funkcionalni

aspket.

U kriminalistici verzije se dijele na :

- opce i posebne
- tipicne
- retrospektivne
- prognozne
- sudske
- verzije odbrane i optuzbe
- s obzirom na vrste postupaka
- prema tome koji subjekt stvara verziju
- prema krivicnopravnom znacenju itd.

U praksi imamo proturjecne i neproturjecne verzije.

Verzije se moraju temeljiti na cinjenicama na se samo na masti.

Za kriminalisticku obradu narocito je znacajna podjela verzija :

- verzije s obzirom na vrste postupaka
- verzije odbrane i verzije optuzbe
- verzije po elementima bica KD
- verzije po stepenu vjerovatnosti
- verzije prema krivicnopravnom znacenju
- verzije prema subjektima koji stvaraju verzije

Rad na verzijama je primjena metode eliminacije.

DOKUMENTOVANJE KD

Registracijske tehnike

Dokumentacije koje se sacinajvaju predstavljaju trajni dokazni materijal o

cinjenicnom stanju zatecenom na licu mjesta. Osnovni obavezni nacin fiksiranja
cinjenicnog stanja je zapisnik cija su forma i nacin sastavljanja precizno
regulisani ZKP-om. Pored zapisnika kao njegov sastavni dio koriste se i drugi
nacini prikazivanja cinjenicnog stanja zatecenog uvidjajem : skice, fotografije,
snimanje cinjenicnog stanja fotokamerom, makete i dr.

Razlozi koji dovode do nedostatka pravilne dokumentacije su :

- glavni razlog je tradicionalno oslanjanje istrazitenja na vlastita sjecanja i
skicirane biljeske kad pripremaju izvjestaj
- nepoznavanje pravinih tehnika na licu mjesta.
- nedostatak opreme,
- vremenska ogranicenja,
- nedosttatak kvalifikovanog osoblja,
- nedostatak motivacje i sl...

Sve cesce se kao metod sa znacajnim prednostima preporucuje i primjenjuje

multimedijski metod izrade. Koristi se pro izradi multimedijalne uvidjajne
dokumentacije ,podrazumjeva racunarski sistem koji uz standardnu opremu
sadrzi i obaveznu dodatnu opremu : razne vrste skenera, mikrofona, elektronskih
diktafona, fotoaparata i kamera.

PRINCIPI KOD PISANJA DOKUMENTACIJE

Neki od principa pisanja dobrog izvjestaja bili bi : pouzdanost, kratkoca,
jasnoca, kompetnost, profesionalnost.

Sacinjene biljeske treba sto vjernije da predstave cinjenice koje na to ukazuju.

Ako je u pitanju KD podatke koji se odnose na "MO" izvrsioca treba stilizovati i
evidentiradi u skladu s parametrima dikriranim formama evidencije za cuvanje i
koristenje podataka zasnovanih na glavnim segmentima tehnike izvrsenja KD
odredjene vrste.

Posebna paznja ce s eposvetiti utvrdjivanju svih znacajnih segmenata MO

izvrsioca i njihovom kokrektnom navodjenju u dokumentima. Npr pomenudi
podaci o MO se odnose na :
- opce karakteristike i posebnosti objkta,
- nacin izvrsenja,
- upotrebljena sredstva,
- licnost izvrsioca,
- nacin dolaska na mjesto dogadjaja,
- nacin koordinacije rada i medjusobnog komuniciranja,
- nacin napustanja mjesta dogadjaja.

ZAPISNIK O UVIDJAJU

Organ koji vodi uvidjaj duzan je sastaviti zapisnik u kojem ce navesti koje je
cinjenice uvidjajem ustanovio, kao i sve ostale podatke koji se po zakonskim
propisima moraju unijeti u zapisnik a sve to kako bi organi krivinog postupka, i
ostali subjekti koji u kasnijem toku postupka dolaze u priliku da utvrdjuju
cinjenice, mogli saznati za rezultat uvidjaja, tj. da bi mogli saznati koje je
cinjenice organ utvrdio uvidjajem.

Kada je rijec o pismenoj dokumentaciji sacinjenoj na mjestu KDog u nju se

uvrstava ne samo dokumentacija o fiksiranju zatecenog stanja mjesta dogadjaja,
predmeta i tragova koji su na njemu pronadjeni vec i biljeske i izvjestaj o
njegovim propratnim manifestacijama i akterima, odnosno one sacinjene u toku
prikupljanja obavjestenja od lica ucesnika u dogadjaju i drugih lica koja imaju
relevantra saznanja o konkretnom desavanju. Svi sacinjeni dokumenti moraju
biti kratki, ali potpuni i precizni, citko ispisani jasnim i jednostavnim jezikom,
uz pracenje horonologije desavanja biljeske i izvjestaji o relevantnim
okolnostima i izjavama treba da sadrze samo cinjenice bez navodjenja misljenja,
stavova, analiza ili zakljucaka.

U procesnoj teoriji preovladjavaju shvatanja da se u uvidjajnoj

dokumentaciji, a posebno u zapisniku o uvidjaju mogu konstatovati samo one
cinjenice koje su neposredno zapazene, a ne i podaci o cinjenicama do kojih se
doslo na osnovu necije izjave ili zakljucivanjem iz materijalnih tragova.

U zapisnik se NE SMIJU unositi nikakvi podaci dobijeni informativnim putem

niti bilo koji podatak van onog sto je na licu mjesta nadjeno. Zapisnik o uvidjaju
ne smije da sadrzi nikakav zakljucak.

U tekstu zapisnika valja vrsiti povezivanje i upozorenja na detalje na skici i

fotografijama, a ne samo konstatirati da se zapisniku prolazu skice i fotografije.

Zapisnik pise zapisnicar, a samo kada se obavlja pretresanje stana ili lica, ili se
radnja preduzima van slizbenih prostorija organa, a zapisnicar se ne moze
osigurati, zapisnik moze pisati lice koje preduzima radnju. Mora se voditi
uredno, u njemu s ene smije nista brisati, dodavati ili mijenjati, Precrtana mjesta
moraju ostati citka. Sce preinacenja ispravke i dodaci unose se na kraju
zapisnika i moraju biti ovjereni od strane lica koje potpisuje zapisnik.

U zapisnik se unosi podaci koji su vazni s obzirom na prirodu radnje ( opis,

mjere i velicine predmeta i tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr)

Model standradnih djelova zapisnika o uvidjaju u osnovi se sastoji u :

- uvodni dio (formalni ) je strogo standardizovani dio s redoslijedom podataka

koji su postavljeni u zakonskoj odredbi u odnosu na : organ, pvod, prisutne
osobe, vrijeme i sadrzaj polaznih saznanja, izlazak na mjesto dogadjaja, vrijeme
pocetka radnji, opce uslove u kojima se uvidjaj provodi i posebne prilike te
konstatacije o osiguranju mjesta dogadjaja.

- opci dio , s prikazom opceg stanja na mjestu dogadjaja, utvrdjivanjem bitnih

elemenata makro situacije, stanja tragova i drugih predmeta, podjela mjesta
dogadjaja na pojedine sektora, hitno poduzetih mjera osiguranja tragova i dr
podacima staticke faze uvidjaja.

- sredisnji dio zapisnika sadrzi utvrdjivanje stanja iz dinamicke faze uvidjaja

koje mora biti opisano sistemaski, detaljno i temeljito, pri cemu posebnu paznju
treba posvetiti redoslijedu kojim se taj opis izlaze.
- zavrsni dio zapisnika osim odgovarajuceg formalnog sadrzaja mora posebno
imati detaljan opis i pregled svih priloga zapisnika o uvidjaju, oznake u privitku,
te njihove poveznice s pojedinim djelovima teksta zapisnika, sadrzi dio
konstatacije kada je uvidjaj zavrsen , potpis njegovog rukovodioca i eventualno
prisutnog zapisnicara.

OSTALA DOKUMENTACIJA
Pored zapisnika kao njegov sastavni dio koriste se i drugi nacini prikazivanja
cinjenicnog stanja zatecenog uvidjajem : foto dokumentacija, video snimci,
skice, makete, biljeske i dr. i u idealnim okolnostima sve bi trebale biti
zastupljene.

Foto dokumentacija

Kriminalisticka fotografija se dijeli na :

- registracionu - sinjaleticku,
- operativnu i
- istraznu fotografiju.

Onsonvne norme kriminalisticke fotografije su :

- objektivnost,
- hitnost,
- sveobuhvatnost,
- postupnost i
- sistematicnost.

ISTRAGA LICA MJESTA

MJERE PRVE INTERVENCIJE

Neke od tih mjera i radnji su : postupanje operativnog dezurstva, identifikacija i

lisenje slobode osumnjicenog lica, neposredna potraga za izvrsiocem,
obezbjedjenu lica mjesta, zstita zivota svih ucesnika, prostornom odredjenju lica
mjesta, prikupljanje podataka subjektivne prirode na licu mjesta i dr.

Mjere prve intervencije ( hapsenje osumnjicene osobe, neposredna potraga,

blokadu, utvrdjivanje identiteta, vizualni pregled prtljaga, odjece i dr. potrebne
mjere i radnje )
Osiguranje mjesta dogadjaja podrazumijeva ne samo zabranu pristuoa tom mjetu
negu u slucaju potrebe i preduzimanja proizvornih mjera zastite tragova i
rpedmeta, prikupljanje obavijesti, pruzanje pomoci zrtvama KD, otklanjanje
opasnosti i sl.

Posebno treba obratiti paznju na sljedece grupacije ocevidaca :

- lica koja su bili ocevici dogadjaja,
- lica koja u prva dosla na lice mjesta dogadjaja,
- lica koja mogu pruziti podatke o napadnutom objektu, izgledu lica mjesta prije
izvrsenja djela i okolnostima koje su neposredno prethodile KD,
- lica koja mogu pruziti podatke o izvrsiocu i drugim relevantnim cinjenicama

Prva glavna duznost svakog OSL koje dodje na lice mjsta, je zastita zivota, te
prije stupanja na lice mjseta mora uzeti u obzir :
1. Svoju sopstvenu bezbjednost, bezbjednost ostalih koji prisustvuju licu mjsta,
2. Zastitu zivota i
3. Zastitu lica mjesta i cinjenica koje mogu da posluze kao dokaz.

Elementi o kojima bi trebalo voditi racuna bi mogli biti sljedeci :

1. prvi prioritet treba biti zastita zivota
2. provjeriti stanje u kojem se nalaze svjedoci i zrtve
3. pozvati sluzbu hitne pomoci i pruziti prvu pomoc
4. objasniti medicinskom osoblju kojim putem da s ekrecu da ne bi doslo do
ostecenja tragova na licu mjesta i da sto prije stignu do zrtve
5. provjeriti do kojih se medicinskih ustanova zrtva najlakse moze transportovati
6. zatraziti od medicinskog osoblja da zabiljeze izjave zrtve ukoliko ih daje u
toku transporta
7. nastojati da policija saceka zrtvu u bolnici
8. da li su opasne materije problem ili to mogu postati.

UVIDJAJ

Normama KP zakonodavstva BIH odredjen je samo pravni osnov za provodjenje

uvidjaja, dok se u njegovom vrsenju primjenjuju kriminalisticka pravila odnosno
kriminalisticke metodologije.

POJAM, PREDMET I CILJ UVIDJAJA

Osnovna karakteristika uvidjaja je opazanje cinjenica vaznih za krivicni
postupak, u teoriki preovladavaju gledista da to opazanje mora da bude
nepsoredno.

Pod pojmom neposrednog opazanja podrazumjeva se neposredno opazanje prije

svega culom vida, a onda i culom sluha, njuha, okusa i opipa.

Uvidjaj predstavlja kompleksnu radnju dokazivanja s veoma slozenim

kriminalistickim sadzrajem i moze se podzueti u svim stadijima krivicnog
postupka.

Radi se o metodici odnosno sistemu nacina otkirvanja i prikupljanja materijalnih

dokaznih informacija, koji je procesno nominiran.

U zavisnosti od krivicnog dogadjaja ucestvuje manje ili vise brojniji uvidjajni

tim.

Predmet uvidjaja

To moze biti bilo sto , bez obzira gdje se nalazi, pod kojim uvjetom da je u
odredjenoj relevantnoj vezi s krivicnim dogadjajem i da je dostupno. To mogu
biti : mjesta, stvari, ziva bica, lesevi, zivotinje i sl.

Uvidjaj se osim na mjestu dogadjaja moze poduzimati na pokretnim i

nepokretnim stvarima, ispravama, biljkama, prijevoznim sredstvima,
supstancijama bez obzira na agregatno stanje.

Kada je rijec o mjetu koje moze biti predmet uvidjaja to je prije svega mjesto
izvrsenja KD. Moze se poduzeti i na svakom dr mjestu na kojem se mogu
opaziti tragovi KD i cinjenice vazne za krivicni postupak , no pri tome je vazno
razlikovati mjesto koje predstavlja predmet uvidjaja od mjesta gdje se uvidjaj
preduzima.

Predmet uvidjaja mogu biti pokretne i nepokretne stvari.

Medju pokretnim stvarim aposeban znacaj imaju predmeti kojima je izvrseno

KD, predmeti koji su nastali izvrsenjem KD i predmeti koji su namijenjeni
izvrsenju KD, oni se nazivaju CORPORA DELICTI.

Uvidjaj nad nepokretnim stvarima se poduzima na mjestu gdje se one nalaze.

Svako je duzan da sudu dopusti pristup stvarima koje predstavljaju predmet
uvidjaja, a ako se one nalaze u stanu ili drugom zatvorenom prostoru onda se
pristup moze izvrsiti pod uslovima predvidjenim za pretresanje.
Uvidjaj se moze preduzimati i na osumnjicenim, odnosno optuzenom.

CILJ UVIDJAJA

Uvidjaj ima za cilj utvrdjivanje cinjenica vaznih za krivicni postupak a to

su :
- pronalazenje odgovar na glavno pitanje kriminalistike
- utvrdjivanje vrste KD
- pronalazenje dokaza koji ukazuju na nacin izvrsenja KD
- pronalazenje tragova i predmeta koji omogucavaju identifikaciju izvrsioca
- pronalazenje identifikacionih tragova kojima s emogu ustanoviti upotrijebljena
orudja, oruzja KD odnosno predmeti koji su koristeni prilokom izvrsenja
- pronalazenje tragova i premeta koji omogucavaju utvrdjivanje identiteta zrtve
- utvrdjivanje vrste i velicine steta koja je prouzrokvoana KD
- kontrola i provjera dokaza kojima se raspolaze
- obezbjedjenje od unistenja i fiksiranje svih relevantnih materijalnih informacia
primjenom zapisnika i dr metoda.

S kriminalistickog aspekta uvidjajem se otkrivaju i fiksiraju najcesce indicijalni

ali i neposredni dokazi.

Svaki uvidjaj trebao bi s eplanirati i vrsiti na osnovu zlatnih pitanja

kriminalistike, sta se desilo, gdje se desilo,kada se desilo, kako se desilo, cime
je ucinjeno, s kim je ucinjeno, ko ili sto je objekt napada, zasto je ucinjeno i ko
je ucinitelj.

PRAVNI OSNOV ZA PROVEDBU UVIDJAJA

Uvidjaj vrsi nadlezni tuzitelj uz pomoc strucnog lica kriminalisticko tehniceke

ili druge struke.

Uvidjaj moze vrsiti i OSL nakon obavjestavanja tuzitelja o dogadjaju.

ULOGA STRUCNIH LICA

Radi s eo licima koja raspolazu posebnim strucnim znanjem neophodnim kao

pomoc ucidjajnom organu u efikasnom rjesavanju vidjaja.
Pod strucnom osobom u Krivicnom postpuku u najsirem smislu
podrazumijevamo svaku osobu koja doprinosi rasvjetljavanju i rjesavanju
krivicne stvari primjenom sopstvenog znanja iz bilo koje oblasti pod uvjetom da
to znanje kvantiteom i kvalitetom prerasta laicko znanje i prosjecno iskustvo.

Strucna osoba u uzem smislu je onaj krivicno procesni subjekat koji pruza
strucnu pomoc organu krivicnog postupka na osnovu svog posebnog strucnog
znanja i vjestine i to na planu davanja savjeta, instrukcija ili drugih vidova
pomoci u rjesavanju pojedinih strucnih pitanja ili na planu pruzanja strucno-
tehnicke pomoci krivicnog postupka i krivino procesnim strankama.

Vjestaci su jedina strucna lica u uzem smislu.

Kriminalisticki tehnicar prakticno je stalno strucno lice bez koga se vrsenje

uvidjaja tesko moze zamisliti.

ORGANIZACIJSKI ASPEKTI VRSENJA UVIDJAJA

Tim prije sto se mjesto dogadjaja veoma cesto nalazi u haoticnom stanju. Snaci
se u ovakvim prilikama moguce je samo ako je uvidjajna ekopa dobro
organizovana, sstavljena od strucnih i iskusnih ljudi i ako je tehnicki dobro
opremljena.

Dobra priprema je pola obavljenog posla, jer uslijed protoka vremana dolazi do
traseoloske entropije, kada ce se protokom vremena mozda mnogi tragovi otici u
nepovrat.

Da bi se uvidjaj obvio s uspjehom potrebno je prethodno obezbijediti

odredjene organizacione i tehnicke pretrpostavke koje ni u kom slucaju nisu
fiksno odredjene nego su dinamicne i promjenjive. Neki od tih uslova mobu biti
:
- uspostaviti efikasnu sluzbu operativnog dezurstva
- uspostaviti efikasan sistem dojave o dogadjaju
- uspostaviti efikasan sistem veze
- osigurati potrebnu tehnicku opremljenost za izlazak na mjesto dogadjaja
- ustanoviti parametre dezurstva uvidjajne ekipe
- uspostaviti stalno dezurstvo timova za konradiverzionu zastitu
- uspostaviti timove za akciju spasavanja
- obezbjediti stalna dezurstva interventih timova
- obezbjediti prisustvo motorizovanih patrola

ZASTITA TRAGOVA

Jedna od veoma bitnih obaveza OSL je da trag od momenta pronalazenja treba

osigurati tako da se do momentra koristenja traga u dokazne svrhe osigura
njegov identitet i cjelovitost.

Potrebno je oznaciti mjesto na kojem su ti materijali pronadjeni, registrirati ih

pismeno, te fiksirati fotografijom i ili tv snimkom, kao i kroki skicom.

Da bi se tragovi i predmeti KD adekvatno proizvorno osigurali potrebno je

poznavati vrste tragova, njihove pojavne oblike i mehanizme nastanka.

FAZE UVIDJAJA

Uvidjaj se u teorijskom smislu moze podijeliti u 5 faza i to :

1. informativno - orijentacijska i organizacijska ili pripremna
2. staticko - identifikacijska ili pasivna ,
3. dinamicka ili aktivna,
4. kontrolna i
5. finalna ili zavrsna faza

Informativno orijentacijska faza

Dolaskom uvidjajnog organa na lice mjesta zapocinje ova faza uvidjaja. U ovoj
fazi uvidjajni organ prima izvjestaj od policije ako su oni obezbjedjivali lice
mjsta dogadjaja, ili obavlja razgovor sa drugim osobama koje su osiguravale
mjesto dogadjaja ili imaju neka saznanja o samom Kriv dogadjaju. Uvidjajni
organ u ovoj fazi donoe odluke o tome kako izvrsiti uvidjaj od vanjskog
parametra ka centru ili obrnuto zavisno od situacije na licu mjesta. U njoj djeluju
svi clanovi uvidjajne ekipe pod vodstvom rukovodica uvidjajnog tima.
Rukovodilac uvidjajnog organa vec od pcoetka biljezi prikupljene informacije u
smislu obaveza vodjenja zapisnika o uvidjaju.

Staticko-identidikacijska ili pasivna faza

Ova faza se svodi na pregled mjesta dogadjaja i utvrdjivanja opcih uslova u
kojima se dogadjaj zbio. U ovoj fazi utvrdjuje se tacno mjesto dogadjaja,
pronalaze i promatraju tragovi i predmeti u vezi s krivicnim djelom, ali bez
dodirivanja, micanja, mijenjaja polozaja i sl. U toku nje stvara se i plan rada za
naredni dinamicki stadij uvidjaja.

Dinamicka ili aktivna faza

To je sredisnji dio istrazivanja lica mjesta. U ovom stadiju uvidjaja ekipa je
aktivnija, dinamicnija, ona trazi, otkriva i fiksira pojedine tragove i predmeta za
koje smatra da su u vezi s kriminalnim dogadjajem kao i njihov medjusobni
odnos. U ovom stadiju dopusteno je vrsenje potrebnih promjena i provodjenja
istrazivanja pojedinih tragova i predmeta uz vodjenje racuna da se ne uniste,
kontaminiraju ili ostete postojeci tragovi odnosno stvore novi. Ova faza ima
naglasen istrazivacki karakter. Sredsinji zadatak istrazivanja mjesta dogadjaja u
ovodj fazi uvidjaja je obrada tragova. Zadatak uvidjaja izmedju ostalog je i da se
otkrije i nedostatak odredjenih tragova tzv negativne cinjenice.

Kontrolna faza
Sustina kontrolne faze jeste u tome da svi clanovi uvidjajnog organa rezimiraju
rezultate uvidjaja i traze eventualne propuste koje treba ispraviti ponavljanjem
odredjenih takticko-tehnickih radnji i mjera. U ovoj fazi uvidjaja trebalo bi da se
pribjegne misaonoj rekonstrukciji dogadjaja.

Finalna ili zavrsna faza

U zavrsnoj ili finalnoj fazi odlucuje se o sudbini corpora delicti u smislu
njihovog pohranjivanja i cuvanja, slanja na vjestacenje i slicno, takodje potrebno
je zavrsiti pisanje zapisnika koji je vodjen tokom cijelog uvidjaja , crtanje skica i
foto elaborata.

Misaona rekonstrukcija
Misaona rekonstrukcija je misaona aktivnost u okviru koje se rekonstruira citav
tok krivicnog djela ili pojedinig njegovih faza s ciljem pronalazenja tragova i
predmeta KD. utvrdjivanja mehanizama njihovog nastanka i okolnosti koje su
do njih dovele, kao i izvodjenje zakljucka o svim ostalim relevantnim
okolnostima izvrsenja KD.

PLANIRANJE KRIMINALISTICKE AKTIVNOSTI

KRIMINALISTICKA OBRADA
Kriminalisticka obrada je skup metodoloski planiranih i poduzetih mjera i
radnji sto ih poduzimaju OSL povodom odredjenog kriminalnog dogadjaja s
ciljem da se osnove sumnje do kojih se doslo operativnim radom podignu na
takav stupanj vjerojatnosti koji ce omoguciti donosenje procesnog akta
optuzenja.

Rijec je o aktivnosti OSL usmjerenih na otkrivanje, prikupljanje, osiguranje i

izvodjenje dokaza o relevantnim cinjenicama, na otkrivanje izvrsioca i
osiguranju njegove dostupnosti.

Otkrivanje i rasjetljavaje KD u principu je spoznajni proces koji u pocetku vodi

do nejasne i nepotpune informacije o Kriv dogadjaju ili izvrsiocu, preko razenja,
prikupljanja, ocjenjivanja i provjeravanja cinejnica i dokaza, do konacne
situacije na kojoj se zasniva odluka o podizanju optuznice ili odluke o prestanku
istrage.

Pravni osnov za zapocinjanje kriminalisticke obrade je primjenom clana 218 i

219ZKP BIH transofrmiraju se u krivicnopravne relevantne dokazne
informacije.

Kriminalisticka obrada provodi se povodom nekog konkretnog dogadjaja kada

postoji sumnja odredjenog stupnja koju nazivamo osnove sumnje.

Kriminalisticka obrada se zavrsava kada je konkretni kriminalni dogadjaj

objasnjen u svim pojedinostima tj kada je utvrdjeno postojanje odredjenog KD i
izvrsioca kada su osnovi sumnej prerasli u osnovanu sumnu odnosno kada je
utvrdjeno da se ne radi o KD.

ZNACAJ PLANIRANJA KRIMINALISTICKE AKTIVNOSTI

Tradicionalni pristup organizovanja i planiranja kriminalisticke aktivnosti

zasniva se na konceptu reaktivnog djelovanja, kako OSL tako i organa
pravosudja jer reaguju tek nakon izvrsenja KD.

Strategijski pristup u analizi i planiranju krim aktivnosti podrazumjeva :

formiranje ekspertnih timova iz razlicitih oblasti, obuka kadzova za vrsenje
analiza slucajeva, stvarenje baze podataka o KD, pazu podataka o izvrsiocima
KD, instaliranje komp softvera, bazu podataka o sopstvenim resursima
policijskih i dr sluzbi, programe prevencije kriminalileta....
Da bi kriminalisticka obrada od pocetnog stanja mogla da se usmjerava ka
rasvjetljavanju izvrsioca KD, bez obzira da li je ta aktivnost zavrsena ili samo
zapoceta, neophodno je da njoj prethodi tdetaljno razradjen plan kriminalisticke
obrade.

Plan kriminalisticke obrade treba da sadrzi :

1. naziv organa koji je nosilac krim obrade i broj predmeta
2. datum donosenja plana krim obrade
3. naziv predmeta sa kvalifikacojom ucinjenog KD
4. kratak opis ucnjenog KD
5. kriminalisticko-tehnicke, istrane i operativno-takticke i ranje prvog zahvata
6. utvrdjivanje kruga okolnosi koje treba otkriti, razjasniti i dokazati
7. postavljane verzije o glavnim pitanjima krivicnog dogadjaja i mogucem
8. op-takt, krim-tehn i istrazne mjere i radnje koje su u vezi sa
postavljenimverzijama po planu rada planiraju sprovesti.
9. pdredjivanje OSL s konkretnim zaduzenjem i rokom izvrsenja
10. prethodnu ocjenu prikupljenih cinjenica.

IZVJESTAJ O IZVRSENOM KD

Izvjestaj OSL je u pravilu rezultat operativne i istrazne djelatnosti.

U osnovi razlikuju se izvjestaji protiv nepoznatog uciniteljna i izvjestaj protiv

osumnjicenika.

ZKP BIH je predvidio pbavezu podnosenja izvjestaja kada postoje osnovi

sumnje da je izvrseno KD.

Njegov sadrzaj mora biti potpun, istinit, iscrpan, argumentiran i provjerljiv.

Vazna su i cjelovitost sadrzaja izvjestaja i redoslijed unosenja podataka, koji bi
treba biti hronoloski. Podaci i dokazi mojau biti jasno i nedvosmisleno
dormulirani i mora biti vidljiv stepen njihove sigurnosti.

Kvalitet sadrzaja izvjestaja OSL izravno ovisi od kvalitete provedene

kriminalisticke obrade.

ZKP BIH proizilazi da sadrzaj izvjestaja OSL mora biti takav da nadlezni
tuzitelj na osnovi njega moze donijedi odgovarajucu odluju.
U izvjestaju se prije svega navodi zbog cega su se mjere i radnje poduzele kao i
po cijem odobrenju i pod cijim nadzorom su OSL postupala.

Navodi se koje su mjere i radnje poduzeta i prema kome, mora da sadzi

cinjenicni opis s navodjenjem prikupljenih saznanja i cninjenica koje mogu
posluziti kao dokaz kako onih koji idu na teret osumnjicenog tako i onih koji idu
u njegovu korist.

Uz izvjestaj moraju se dostaviti i svi prikupljeni predmeti, skice, fotografije,

pribavljeni izvjestaji, spisi o poduzetim mjerama i radnjama , sluzbene
zabiljeske i izjave kao i dr materijali koji mogu biti korisni za uspjesno vodjenje
postupka.

Izvjestaj OSL treba sadrzavati :

- podaci o podnosiocu izvjestaja,
- podaci o objektu napada, steti i ostecenom,
- vrijeme ucnjenja KD,
- mjesto izvrsenja KD,
- ko je i kada saopcio OSL krivicni dogadjaj
- da li je neposredno nakon saznanja za krivicni dogadjaj doslo do izlaska na
mjesto dogadjaja, kada i ko je izasao na mjesto dogadjaja
- podaci o nacinu izvrsenja KD
- koje su mjere i radnje poduzete na mjestu dogadjaja i po kome
- koje su mjere i radnje, po kome, kada i s kojim rezultatom poduzete izvan
mjesta krvicnog dogadjaja
- na temelju kojih cinjenica se izvoi zakljuck da postoje osnovi sumnje da je
ucnjeno KD odnosno da je neko lice ucinilac KD.
- cinjenicni opis i zakonski naziv KD
- sta je sporno u pogledu vjerodostojnosti cinjenica koje mogu posluziti kao
dokaz u vezi s njihovim izvornima saznanja
- raspolozivi licni podaci za lice za koje postoje osnovi sumnje da je izvrsilac
KD
- da li je prijavljeno lice liseno slobode
- prilozi itd...

Velika je vaznost podataka o cinjenicama koje mogu da posluze kao dokaz,

njih treba u izvjestaju navesti ili hronoloski po vremenu nastanka ili s obzirom
na njihovu tezinu.
OBAVEZA DOSTAVLJANJA IZVJESTAJA

Izvjestaji za KD mogu bili bi pravovremeno podneseni sve dok ne nastupi

zastara krivicnog gonjenja.

OSL duzna su tuzitelju dostaviti izvjestaj po vlastitoj incijativi kada u toku

kriminalisticke obrade na osnovi prikupljenih podataka i dokaza dodje do
uvjerenja, na razini osnova sumnje da je ucnjeno KD ko je i /ili da je odredjeno
lice izvrsilac tog KD.

TRAGOVI

Problemi povezani uz identifikaciju osoba, životinja i predmeta.

Ovdje se mogu izdvojiti slijedece podskupine problema:
1) Teorija identifikacije uopce;
2) Metode i sredstva kriminalisticke identifikacije i registracije.

Treću skupinu čine metode vezane uz sprjecavanje izvrsenja krivičnih djela. U

tu skupinu spadaju kako:
1) Metode i sredstva sprječavanja kriminaliteta tako i
2) Metode i sredstva koja pojačavaju (produžuju) osjetila ovlaštenih službenih
osoba u njihovom preventivnom radu.

Kriminalisticke tehnike imaju svoje specificnosti. Te metode su:

1) Promatranje;
2) Mjerenje;
3) Opisivanje;
4) Uspoređivanje;
5) Pokus.

Specificne metode kriminalisticke tehnike su one metode koje su se razvile

unutar nje ili je riječ o metodama preuzetim od drugih nauka i prilagođenih
primjeni i kriminalističkoj tehnici.
Pri tome treba razlikovati:
1) Kriminalisticke metode: (fotografske metode, traseološke metode, balističke
metode, metode vještačenja rukopisa itd);
2) Matematičke metode (statističke koje se koriste u području kriminalističke
registracije i vještačenja rukopisa i kibernetičke koje sadržavaju metodu
formalizacije i matematičke logike koja se koristi za razvoj automatizacije u
području kriminalističke identifikacije i u pojedinim stadijima drugih oblika
vještačenja i metoda modeliranja i sl.);
3) Fizikalne i hemijske metode (mikroskopija optička i elektronička,
spektralna, rendgenskodifrakcijska, neutronsko-aktivacijska i druge);
4) Biološke metode (biološki pokusi i sl.).

Pod tragom u kriminalističkom smislu danas se podrazumijevaju materijalne

promjene u objektivnoj stvarnosti koje su spoznate i koje su nastale u vezi ili
povodom izvršenja ili pripremanja krivičnog djela i koje imaju određenu
dokaznu vrijednost u postupku kriminalističke identifikacije.

Tragovi mogu nastati ili biti uzrokovani djelovanjem ljudi, životinja ili
predmeta.
Riječ je o materijalnoj promjeni u objektivnoj stvarnosti u odnosu na postojeće
stanje prije promjene, tj. prije izvršenja ili pokušaja krivičnog djela.

Trag je zbirni pojam u kriminalistici koji obuhvaća tragove nastale:

1) Utiskivanjem u primaoca traga (tragovi utisci, reljefni tragovi),
2) Tragove nastale otiskivanjem na primaoca traga (tragovi otisci, slike, odrazi),
3) Tragove nastale rezanjem, lomljenjem, pucanjem i sl., i
4) Tragove separate koji su nastali odvajanjem od ranije cjeline kojoj su
pripadali.

Da bi neka promjena u materijalnom svijetu bila trag, u kriminalističkom

smislu mora udovoljavati slijedećim kriterijima:
1) Mora biti kriminalistički i krivičnopravno relevantna,
2) Mora se raditi o materijalnoj promjeni;
3) Promjena mora biti podobna za identifikaciju ili barem grupifikaciju.

Prirodno-naučni temelj kontaktne teorije mikro tragova čine pojave:

1) Otkidanje, lomljenje,mrvljenje;
2) Adhezija;
3) Difuzija.

Kontaktne tragove u kriminalistici nazivaju i “kriminalističkim vodećim

elementima.” Oni mogu biti:
organskog ili anorganskog porijekla ili mješovitog.

Makro tragovi predstavljaju vidljive tragove većih dimenzija. Makro tragovi

se uglavnom lako uočavaju, bez upotrebe posebnih pomagala, lako se fiksiraju i
to se uglavnom posebno ne naglašava.
Posto se ovi tragovi lako uočavaju, za njihovo fiksiranje primjenjuju se
pravila:
1) Uočavanje;
2) Obilježavanje;
3) Zapisničko opisivanje;
4) Fotografisanje;
5) Skiciranje;
6) Aserviranje.

Reprezentativni uzorci mega tragova se obezbjeđuju na više načina:

1) Uzimanjem uzoraka sa više lokacija i pažljivo obilježavanje mjesta sa kojih
su uzeti;
2) Uzimanje integralnog uzorka (koji je za laboratorijsku obradu najnepovoljniji,
jer uzorci gube svoju individualnost).

Makro tragovi se javljaju u više oblika;

1) Vidljivi i nevidljivi (latentni) tragovi
Vidljivi tragovi su tragovi koji se lako uočavaju i vidljivi su golim okom bez
upotrebe optičkih pomagala.
Nevidljivi tragovi mogu biti nevidljivi zbog svojih malih dimenzija ili zbog
njihovih svojstava, kao i svojstava okoline koji ih čine nevidljivim.
U prvom slučaju riječ je mikro tragovima, a u drugom o makro tragovima
latentnog tipa.
2) Reljefni i površinski tragovi (Reljefni tragovi imaju jasno izražene sve tri
dimenzije. Oni se još zovu i trodimenzionalni tragovi. Ovi tragovi predstavljaju
negativ reljefa nekog predmeta.
Dva su uslova za njihov nastanak:
a) da je podloga na kojoj nastaju od mekog materijala – plastična i
b) da postoji određeni pritisak nekog objekta na navedenu plastičnu podlogu. Što
je pritisak veći, veća je i izraženost reljefa.)
Označavanjem uzorka (etiketiranje) osigurava se identitet, što je od posebne
važnosti u kasnijem dokaznom postupku.
Iz oznake (etikete) uzorka treba biti vidljivo:
1) Naziv slučaja
2) Broj slučaja
3)Organizacionu jedinicu agencije koja radi na slučaju
4) Dan i sat uzimanja traga
5) Podatke o žrtvi
6)Podatke o osumnjičenom
7) Mjesto s kojeg je uzet uz oznaku fotografije i skice
8) Lokaciju pronalaska traga
9) Ime i prezime i službeni status osobe koja je uzela uzorke i
10) Metoda pakovanja.

Drugim rijecima, moraju postojati efikasne, tačne i standardizirane metode

komuniciranja s osobljem iz laboratorije.
Neki od bitnih aspekata ove komunikacije su:
Dostavljeni materijal mora biti pravilno spakovan i dokumentiran;
Prije dostavljanja, materijal mora biti u potpunoj kontroli ovlaštenog lica;
Sav materijal mora biti detaljno dokumentiran u pismu kojim se dostavlja u
laboratoriju.

Daktiloskopija je suvremena najsigurnija i najraširenija metoda utvrdjivanja

identiteta osoba na temelju papilarnih linija. Rijec je o iskorištavanju papilarnih
linija na prstima, dlanovima i tabanima ljudi u svrhu utvrdjivanja identiteta.

William James Herschel (1833 – 1917) prvi je koristio otiske prstiju za

identifikaciju osoba koje su podnijele zahtjev za mirovinu u šezdesetim
godinama 19. stoljeća u Indiji. Pokazao je da se oblik linija ne mijenja sa
starošću. Tijekom sljedećih 30 godina dr. Henrv Faulds zaključio je da su
papilarne linije na prstima jedinstvene za svakog čovjeka, a Sir Francis Galton
objavio naučni rad o otiscima prstiju i njihovoj važnosti u postupku
identifikacije. Sva ta tri pionira bili su Britanci, ali je prvi sistem za
kriminalističku identifikaciju pomoću otisaka prstiju razvio u Argentini
policijski službenik Ivan Vučetić (1858-1925) 1891. godine. Sljedeće je godine
ta metoda pomogla pri izricanju presude osumnjičeniku u slučaju ubojstva.
Daktiloskopska klasifikacija je sistem pomoću kojeg se vrši označavanje i
grupiranje crteža papilarnih linija.

Papilarne linije mogu se ugrubo grupirati u tri grupe:

a. kruzne uzorke,
b. petlje ili zamke (lijeva i desna) i
c. lucne uzorke.

Daktiloskopske zbirke su posebne kriminalističke evidencije u kojima su

pohranjeni i po preciznim kriterijima klasificirani otisci prstiju i podaci o
određenim kategorijama osoba.

Daktiloskopska formula je skup numeričkih i slovnih simbola kojima se u

sistemu registra-cijske daktiloskopije označavaju pojedine vrste crteža
papilarnih linija na prstima osoba obu-hvaćenih formulom.

Daktiloskopiranje je postupak uzimanja otisaka prstiju od nekog lica (osobe).

Postoje dvije osnovne daktiloskopske zbirke:

1) Registracijska, zvana i opća (desetoprstna) i
2) Istražna (monodaktiloskopska).

Daktiloskopski dokaz je dokaz o identitetu neke osobe koji se temelji na

vještaèenju tragova papilarnih linija i analizi uzrocno-posljedicne veze koja je
dovela do njihovog nastanka.

Heiroskopija
Radi lakše klasifikacije dlanovi su podijeljeni na tri dijela i to:
1) Prstni dio dlana se nalazi na horizontalnom pregibu dlana do prstiju:
kažiprsta, srednjeg, domalog i malog prsta;
2) Palčani dio dlana je od vertikalnog pregiba dlana do palca;
3) Bridni dio dlana se nalazi između brida dlana i prstnog i palčanog djela dlana.

Daktiloskopski prašci je zbirni naziv za jednu vrstu praškastih supstanci koje

se koriste za izazivanje latentnih otisaka papilarnih linija.
Automatski sustavi za identifikaciju putem otisaka prstiju (poznati pod
engleskim akronimom AFIS

Kriminalisticka balistika se danas smatra granom (podsistemom)

kriminalističke tehnike. Ona putem naučno–tehničkih i matematičkih metoda i
postupaka proučava, iznalazi i usavršava najpogodnija naučno-tehnička sredstva
i metode u cilju istraživanja zakonomjernosti procesa i objekata povezanih s
izvršenjem krivičnog djela upotrebom vatrenog oružja. Ona je nauka o kretanju
projektila unutar i izvan cijevi vatrenog oružja.

Kriminalisticka balistika obično se dijeli na unutrašnju i vanjsku.

1. Unutrasnja balistika: izučava zakonitosti pojava i procesa što se javljaju u
cijevi vatrenog oružja pri opaljenju.
2. Vanjska balistika: proučava kretanje projektila od usta cijevi vatrenog oružja
ili lansera do krajnje točke leta, odnosno do udara u prepreku (cilj) ili rasprsnuća
u zraku.

Tragovi barutnih cestica ili tragovi nalik na barutne čestice sa šaka

osumnjičene osobe uzimaju se pomoću tzv. Gonzalesovog testa ili parafinske
rukavice.

Postoje razne metode bioloških vještačenja, no danas je najsigurnija metoda

utvrđivanjem genomskog koda (DNK).

Međutim, prije primjene DNK metode biološka vještačenja uglavnom su se

zasnivala na utvrđivanju krvne grupe sa tragova izuzetih s lica mjesta
kriminalnog događaja.

Kriminalistička identifikacija je postupak u okviru kojeg se putem posebnih

kriminalističkih metoda i postupaka rješava pitanje da li je određeni
kriminalistički relevantan objekt onaj traženi.
Drugim riječima, to je postupak usporednog ispitivanja obilježja nekog traga,
predmeta, osoba ili životinja i sl, i to onih koji određuju identitet navedenih
objekata i čine ih različitim od svih drugih takvih objekata.
Način i vrste ispitivanja izdvojenih obilježja objekata kriminalističke
identifikacije i ocjene njihovog značaja za dokaz identiteta i ne identiteta zove se
kriminalistička identifikacija.
U postupku kriminalističke identifikacije razlikuje se: apstraktni i relativni
identitet.

Pojam kriminalisticke identifikacije strukturno uključuje:

1. objekt čiji se identitet utvrđuje, tzv. objekt identifikacije,
2. objekt pomoću kojeg se identitet utvrđuje, tzv. sredstvo identifikacije,
3. način na koji se identitet utvrđuje.

Principi kriminalisticke identifikacije glase:

1. Utvrditi identitet nekog objekta znači ustanoviti cjelokupan kompleks
obilježja po kome se on razlikuje od svih ostalih objekata iste grupe;
2. U svakoj identifikaciji sudjeluje objekt kojeg se identificira i objekt putem
kojega se identifikacija vrši;
3. U jednom procesu identifikacije identificirajući objekt može biti samo jedan,
dok objekata pomoću kojih se identifikacija vrši može biti više (što više utoliko
bolje);
4. Svi objekti identifikacije dijele se na relativno promjenjive i relativno
nepromjenjive.

Identifikacijski procesi se svakodnevno vrše u kriminalističkoj kontroli i

kriminalističkoj obradi i u krivičnom postupku. Sistematiziraju se četiri tipa
identifikacije:
1. po opisu,
2. po misaonom liku (sjećanju),
3. po materijalno fiksiranim obilježjima i
4. morfološka identifikacija cjeline po njenim dijelovima.

Biometrija (starogrčki: bios="život", metron ="mjera") je nauka o

automatiziranim postupcima za jedinstveno prepoznavanje ljudi na temelju
jednog ili više urođenih tjelesnih obilježja, ili obilježja čovjekovog ponašanja.
Brzi razvoj tehnologije povećao je potrebu za pouzdanim načinima identifikacije
osoba.

Danas se prepoznavanje osoba obavlja na dva načina:

Prepoznavanje pomoću identifikacijskih dokumenata.
Prepoznavanje zasnovano na sigurnosnom ključu.
Kada je u pitanju biometrija, ona ima odredjene karakteristike:
1) Fiziološke karakteristike: lice, otisak prsta, geometrija dlana, šarenica,
mrežnica, termogram lica i tijela, uho, miris, DNK;
2) Ponašajne karakteristike: potpis, glas, dinamika tipkanja, hod i sl.