2.

lektira

Grcki mitovi

Mit je predanje o postanku svijet I bogova, o natprirodnim bicima I izuzetnim junacima. Mitovi su
stari koliko I ljudska civilazija. Kroz mitove su ljudi pokusali da objasne prirodu I njene pojave, nastanak
svijeta I sam zivot. Takodje, mitovi nam daju obrazac kako treba da se ponasamo I sta je dobro, a sta lose.

Naziv mit potice od grcke rijeci “mitos”, sto znaci govor ili prica. Kulture starih civilazcija I njihova
vjerovanaj zasnovane su, upravo, na mitovima, bogovima I junacima sa bozanskim osobinama. Skup
mitova neke religije ili civilazije cini mitologiju.

O grckim mitovima moze se saznati iz cjelokupne grcke knjizevnosti I umjetnosti. Oni govore o olimpskim,
podzemnim, morskim I ostalim bogovima. Prema mitu o postanku svijeta grcki bogovi su nastali iz
postovanja covjeka prema prirosi I njenim silama. Prvo je postojao Haos, tj. Bezdan, a onda sui z njega
nastali Geja (Zemlja), koja daje zivot svemu, Tartar, koji je vjecna tama I Eros, koji sve ozivljava. I tako je
poceo da se stavra svijet I radjaju novi bogovi.

Neki od najzncajnijih grkih bogova su: Zevs-bog neba I zemlje, Hera-zastitnica porodice, Atina-boginja
mudrosti, Posejdon-bog mora, Apolon-bog sunca, Arej-bog rata, Afrodita-boginja ljubavi, Had-bog
podzemnog svijeta, Hestija-boginja domaceg ognjista, Demetra-boginja plodnosti, Hera-zastitnica braka,
Atena-boginja mudrosti, Artemida-boginja lova, Hefest-bog vatre, Dionis-bog vina itd.

Iz mnostva grckih mitova ja bih izdvojio mit “Orfej I Euridika”, prvenstveno zbog licnosti Orfeja.
Orfej je bio sin rijecnog boga Eagra I muze Kaliope. Sa zenom Euridikom zivio je u Trakiji. On je bio veliki
pjesnik, svirac I pjevac, koji je snagom svoje pjesme pokretao cuda. Tako su, dok je pjevao ,jata prica kruzila
iznad njegove glave, drvece mu je prilazilo da mu napravi hlad, ribe su iskakale iz mora, a zivotinje bi se
okupljale oko njega da ga slusaju. On je snazno volio svoju zenu Euridiku, a kada je ona nastradala od zmije
otrovnice bio je veoma nesrecan. Tada snaga njegove pjesme dolazi do izrazaja. Nije mogao da izdrzi
preveliki bol zbog gubitka Euridike, pa se spustio u podzemlje, tj, u svijet mrtvih da je povrati. Sve prepreke
na koje je nailazio tokom tog puta savladao je carobnom muzikom svojih zlatnih lira. Tuzna pjesma o
ljubavi dotaknula je sve: I boga Hada, I Tantala I Sizifa I Pefersonu I ostale vladare mrtvih. Uslisili su
Orfejevu molbu da dobije nazad svoju Euridiku, ali su od njega trazili da se nikad ne okrece dok budu
napustali podzemni svijet. Medjutim, na samom izlasku Orfej se okrenuo I po drugi put izgubio svoju
voljenu.

Sedam dana nije nista jeo I plakao je. Htio je da I on podje za Euridikom, ali mu nisu dali. Vratio se u svijet
zivih I zivio usamljenickim zivotom, a njegove pjesme govorile su o neizrecivoj ljubavnoj patnji. Orfeja su
usmrtile razjarene tracke zene, nakon cega su sve zivotinje zaplakale za njim. Sahranili su ga, ali su njegovu
glavu I liru odnijele vode rijeke Hebar sve do ostrva Lezbos. Tamo mu je glava pokopana, alira okacena u
jednom hramu. Orfejeva dusa, na kraju se sastala sa Euridikinom.

Kao sto vidimo, Orfej je veliki umjetnik, cija umjetnost nikoga ne ostavlja ravnodusnim I uspijeva raznijeziti
cak I one najtvdjeg srca. On je osoba snaznih emocija: on voli bezgranicno, pati, ali ima I jaku vjeru da se
moze desiti nemoguce. Orfej je I snalazljiv I hrabar, sto je pokazao silskom u svijet mrtvih. Ali, u jednom
momentu, kada se okrece, on postaje nepromisljen, jer ne slusa bogove. Mozda je u tom momentu I bez
dovoljno vjere, kao da je gubi. Ili je njegova ceznja bila toliko jaka da se morao okrenuti. Uglavnom, pravi
gresku na samom kraju puta I sav njegov trud pada u u vodu. Mnogi filozofi su se bavili ovim pitanjem:
zasto se Orfej okrenuo?

Ja sam svoje vidjenje vec naveo. Takodje je moguce da nam ovaj grcki mit porucuje da bez velike patnje
ljudske duse nema ni velike umjetnosti. Takva patnja radja velika djela koja su na dobrobit cijelog
covjecanstva.

Grcki mitovi su po mom misljenju zanimljive I neobicne price, koje me pomalo podsjecaju na
bajke. Oni su zivopisni I mastoviti, prepuni neobicnih likova I dogadjaja. U svakom od njih provlaci se
motiv koji je znacajan za nase razumijevanje ljudi, zivota I svijeta. U ovom mitu najupecatljivije mi je
kada Orfej, koji je inace, licnost jakog duha, pada u iskusenje I pravi gresku:

“Obezet strahom I ljubavlju, jedva gospodareci samim sobom, brzim pogeldom obazre se za zeljenom
dragom. O jada!”

Cak I izuzetno jake licnosti u nekom momentu postaju slabe, a na nama je da analiziramo koji su motivi
bili za takvo njihovo ponasanje.