188 Branko Horvat “JAKSA BARBIC: PRAVO DRUSTAVA, L. OPC DIO” Zagreb, Organizator, 1999., str. 560. U ovoj opsirnoj knjizi, koja je tek prva od nekoliko narednih svezaka koji 6e slijediti, profesor Barbié upoznaje na s nekim aspektima privrednog prava (iako izbjegava taj termin) kako se kod nas razvijalo u proteklome desetljeéu. Rad je to vredniji, Sto je i sam bio autor nekih zakonskih propisa, pa probleme poznaje iz Prve ruke. Iako se pravno reguliranje tZi3nog poslovanja u velikoj mjeri poklapa u svim institucionalnim sistemima (uz neke nacionalne specifiénosti), ovdje neée biti govora o pravnim aspektima, To pripada nekom pravaom asopisu. Bit ée skrenuta pa%nja na impliciranu polititku ekonomiju. Autor definira pravo druStava kao “pravo privatnog udruZivanja osoba nastalog pravnim poslom radi postizanja odredenog zajednitkog cilja” (str. 4.). Zatim slijedi Popis tih druStava, a to su kod nas: ortaStvo (autor upotrebljava turski oblik “ortakluk” -luk je turski nastavak, -Stvo je hrvatski, ortak je turcizam), javno trgo- vatko dru8tvo, komandito drustvo, drustvo s ogranitéenom odgovornosti, tajno drustvo, gospodarsko interesno druStvo (autor vjerojatno misli na neprofitnu organi- zaciju), drastvo za wzajamno osiguranje, zadruga i zadruzni savez, Autor ne razlikuje zadruge proizvodata od zadruga potrogava, iako su to dvije bitno razlidite orga- nizacije. No, najveée je iznenadenje to Sto nema samoupravnog drustva (poduzeéa), koje je u ovoj zemlji postojalo Zetiri desetljeca. I ba’ je u tome Hrvatska bila pionir, jer su prva samoupravna poduzeéa spontano nastala u Dalmaciji jo$ godine 1949. godinu dana prije nego Sto je donesen savezni zakon 0 predaji dr¥avnih poduzeéa za upravijanje radnicima. Upravo je tu bila moguénost orginalnog daljeg razvijanja privrednog prava. Zatim autor kaze: “DruStva su numerus clausus, pa se ne bi mogao stvorili neki drugi tip druStva osim onih koja su propisana zakonom” (str. 5). Buduéi da je i sam autor zakona koji spretava nastanak drugih draStava, znadi da je i sam htio onemoguciti nastavijanje poslovanja samoupraynih poduzeéa. Autor, doduSe, kaze da “to ne znati da se time spretava ili oteZava stvaranje drustava.” No, taj zakljutak Primljeno u urednistvu: 18, 03, 2000.8. HORVAT. ‘Jakke Barbit: Pravo dutava, |. Opti do" 4189 BXONOMSKI PREGLED, 51 (1-2) 188-194 (2000) proturjeéi podetnoj tvrdnji. Moda je odgovor to Sto se autor eksplicitno dr%i nje- matkog prava, a tamo nema samoupravnog poduzeéa. Autor izbjegava termin “poduzeée” ali ja éu ga ipak upotrijebiti, jer je to za ekonomiste terminus technicus. Prije se govorilo o “udruzenom radu” Sto je, naravno, samo oblik drustva. ‘Uvijeti za osnivanje druStva jesu da Clanovi djeluju na privatno-pravnoj osnovi, i to tako: (a) da se radi o udruzenju osoba kao pravne zajednice, (>) da udruzenje potiva na pravnom poslu i (c) da je usmjereno na postizanje zajednitkoga cilja (str. 5. i ponovno str. 107., gdje se kade da to vrijedi za njematko pravo). Te uvjete ofigledno zadovoljava i samoupravno poduzeée, jer se radi (a) 0 élanovima samo- upravnog radnog kolektiva koji su privatne osobe, a ne drZavni sluZbenici, jer (b) prihvaéaju i obiéne potpisuju, odnosno stvaraju statutarne akte koji ih obvezuju i jer (c) poduzeée ima sasvim odredeni zajedniki cil}. Na str. 63, kade se da su druStvena sredstva “bila svatija i niija”, odnosno pripadaju “svakome i nikome” (str. 179.). To je priliéno cesta iako besmislena formulacija. Jednako bi se mogla primijeniti i na neprofitne organizacije Sirom svijeta i propisati, kao Sto to radi zakon o pretvorbi iz godine 1991., instaliranje “odredenog vlasnika.” No, nigdje u medunarodnoj znanstvenoj literaturi nema ne- tega takvoga. U svakoj trZi8noj privredi sredstva, tj. imovina, pripadaju poduzeéu (Sto i Barbié tvrdi na str. 74.), koje njima posluje, za njih odgovara i koje se upisuje u sudski registar. Zatim se daje kvalifikacija: “Teoretski nedovoljno razraden, au biti pogreSan, Koncept dru3tvenog viasni8tva...” (str. 64.). Prvi dio konstatacije nesumnjivo je toéan i ona dobro opisuje propust njegovih kolega. Evo jednog primjera. Zakon je odredivao, i o tome se neprestano govorilo, prav]jenje drustvenih dogovora i samoupravnih sporazuma. U vrijeme kada su ti propisi bili doneseni, pitao sam kolege, profesore prava, kakav je pravni smisao spomenute odredbe i, posebno, koje su sankcije. Nitko nije znao odgovor. A ipak su upravo pravnici pripremili navedeni zakon. Kada se primitivni politiZari i neodgovorni strutnjaci nadu na zajedniékom poslu, onda je rezultat unaprijed poznat. Takvih smo slutajeva, u pogor$anom izdanju, imali dosta i u proteklih deset godina. Bilo bi podeljno da pravna struka poradi na tome da se to viSe ne ponavlja. Sto se tite drugog dijela, o pogreSnom konceptu dru3tvenog viasnigtva, autor ne daje nikakvo objaSnjenje. Mora se stoga zakljuciti da se pogre’ka sastoji u tome 3to se dru&tveno viasni8tvo autoru ne svida. Na str. 67. kaze se da je “Zakon o udruZenom radu stvorio okvir za ponaSanje suprotno onome koje se ofekuje u trZiSnom gospodarstvu kao preduvjet za postizanje dobrih poslovnih rezultata.” Nesumnjivo. Ja sam 0 tome svojevremeno objavio niz kritiénih radova. Takoder sam bio Elanom Saveznog ekonomskog sayjeta onda, kada je o nacrtu toga zakona bilo diskutirano - a slitno se dogodilo i sa zakonomo “susretnom planiranju” - gdje su gotovo svi Glanovi Savjeta zakljucili da su zakoni lo8i, zbog razloga koji su ekonomistima sasvim odigledni,i zato se ne smiju donijeti. No, koji dan poslije, neodgovorni su politi¢ari donijeli te Stetne zakone, a da nitko nije ni spomenuo mjerodavno struéno miéljenje. Sliino se dogadilo i 1991., 1992., kad su donoSeni zakoni 0 pretvorbi, samo Sto sada nije bilo nikakve kompetentne190 1B. HORVAT: “JakSs Barbit: Pravo crutiava, 1. Op4l dic EKONOMSKI PREGLED. 51 (1-2) 186-194 (2000) javne diskusije, institucionalnog strutnog miSljenja nije bilo, moji viastiti krititki napisi nisu naiSli ni na kakav odziv, a nakon nekoliko godina, hrvatska je privreda bila razorena! Na osnovi gornje tvrdnje izvlaéi se zakljuéak: “Imperativ promjene takvog stanja doveo je do toga da se gospodarski sustav morae bitno promijeniti (sic!). Pritom su izrazene polazne-osnovice u: (a) uvodenju t2i8ta (robe, usluga, rada i kapitala), (b) priznavanju poduzetnistva i (c) otvaranju prema svijetu” (str. 67.). Usprkos ozbiljnim institucionalnim pogreskama, jugoslavenska se samoupravna privreda razvijala nekoliko desetljeca najbrze u Europi. To vrijedi i za porast globalne proizvodnosti. Sistem koji daje takve efekte, iako su pojedinatna rjeSenja loSa, o&ito je poteljan sistem. Uz ispostavljene pogreske, dao bi jo bolje rezultate. Hrvatska se privreda razvijala iznad jugoslavenskog prosjeka, a to znavi da samoupravijanje pogoduje razvijenijem drustvu. Ako su to Cinjenice, onda se nije smio mijenjati uspje¥an privredni sistem, veé je valjalo mijenjati lo8e zakone. Sto se tiée trZista, ono je postojalo ve¢ vi8e desetljeca, osim tr2iSta rada. U socijalizmu ljudi ne mogu biti roba koja se iznosi na triste. Danas je radna snaga opet postala robom - i gotovo je svaki éetvrti radnik ostao bez posla. O podzuetnistvu u samo- upravnom sistemu pisao sam u svojoj doktorskoj disertaciji obranjenoj u Engleskoj ~ kolijevei poduzetni&tva, gdje nesummnjivo znaju &to je to - jo$ godine 1959, (Horvat, 1964.). Ao otvorenosti prema svijetu moze se suditi po tome Sto je zemlja bila na &elu pokreta 130 nesvrstanih zemalja svijeta. Takoder su svake godine dolazili milijuni stranih turista iz zemalja Istoka i Zapada, a viza uglavnom nije bilo. U posljednjih “imperativnih” deset godina Hrvatska je postala izoliranom. Buduéi da se u posljednjih deset godina hrvatska privreda tri puta viSe medunarodno zaduzila (Sto je ekonomski nepodnoSljivo) nego prije, a izgubljeno je Sest godiSnjih proizvoda i straviénih Sesnaest godi8njih proizvoda industrije, vidi li profesor Barbi¢ sada “imperativ promjene takvog stanja da se gospodarski sustav bitno promijeni”? “U praksi [se]...inaugurirala i poticala dogovorna ekonomija ... kao negacija trZigta...” (str. 68). Profesor Barbi¢ odito ne zna da je dogovorna ekonomija izmi8ljena u Danskoj, odakle se proSirila po okolnim zemijama, a nitko ne smatra da u tim zemljama nema trZiSta. No, totno je da se jugoslavenska dogovorna ekonomija od Danske razlikovala time Sto je bila skandalozno lo8e koncipirana. “Poduzetnistvo mora uzeti u obzir kategoriju dobiti, a ne dohotka” (str. 69). ZaSto? Nema odgovora. Razmiéljaju li inokosni proizvodavi, kao Sto su farmeri obrtnici, o dobiti ili dohotku - ili im je to svejedno? Odgovor je dan jo§ u mojoj davnoj engleskoj disertaciji objavljenoj u Americi (Horvat, 1964.). Ponovno samo tome pisao u vrijeme kada se pripremala pretvorba i kada sam pokazao kako se razvija poduzetniivo na bazi dru’tvenog viasniitva (Horvat, 1990.). Nije bilo reakcije, ni pozitivne, ni negativne, a profesor Barbi¢ rad uopée ne spominje - ako gai poznaje, jer nije njemacki. DruSstveno podzueée zasnivalo se na radu, a ne na kapitalu “kako je trebalo” (str. 69). Za8to? Opet nema odgovora. No, poznato je da u socijatizmu rad zaposljava kapital, a u kapitalizmu kapital zapoSijava rad (da sad dalje ne objainjavam ova1B. HORVAT: “Jakga Serbit: Pravo deusiava, 1, Opti dio* 191 BKONOMSKI PAEGLED, 51 (1-2) 188-184 (2000), malo pojednostavnjenu konstataciju). Za8to bi to potonje bilo “onako kako je trebalo”? “To znaéi da je najprije trebalo napustiti drutveno viasni8tvo koje u kombinaciji sa samoupravljanjem nije dalo dobre rezultate” (str. 72.). Prije svega, drustveno viasnistvo nije “u kombinaciji” sa samoupravljanjem, veé je to neraz- dvojan par, jedno bez drugoga nije moguée. No zakljuéak je, osim toga, u suprot- nosti sa Cinjenicama. Kada bismo danas postizali rezultate kao nekad u samo- upravnoj privredi druStvenog vlasniStva, imali bismo barem dva puta veGi dohodak i pritom nijedan od problema s kojima se sada mudi nova Vlada. «,.za razliku od stanja kod nas proteklih desetljeéa prema kojem u pravnoj osobi nije bilo osoba koje bi njime [poduzecem] upravjale na teme)ju Clanskih prava u njoj...” (str. 74.). A Sto zna&i samoupravljanje i udruzeni rad nego upravljanje “na temelju Elanskih prava”? Samo ta Elanska prava ne proizlaze iz vlasni8tva kapitala, veé iz rada u poduzeéu. Na str. 74. smatra se da je pretvorba provela privatizaciju. No ako je samoupravni kolektiv druStvo privatnih pojedinaca, kao Sto smo gore vidjeli, onda je nemoguée provesti privatizaciju privamoga?! Nelogignost se vidi i po tome Sto je godine 1991 . najprije utinjeno podrZavijenje, da bi se mogla provesti nova privati- zacija. Autor otito govori o pretvaranju socijalistikog uredenja u kapitalistitko, a to su dvije posve razligite privatizacije. Kod nas je prva privatizacija provedena godine 1950., kada su drZavna poduzeéa predana radnicima i oni su otada dobijeni kapital poveéali 12 puta (!) svojom upravom i svojim sredstvima. U godini 1991. privreda je ponovo podréavijena i danas je jo¥ tri Setvrtine kapitala dr£avno, a privreda neprestano tetura u krizi dubljoj i du%oj nego Sto je bila najveéa svjetska kriza u tridesetim godinama. U danas vaze¢em Ustavu zajamé%ena je nepovredivost vlasni&tva (Glanci 3.i 48.), a drzava je prigrabila tude vlasni8tve i tako izvrSila necuveni protuustavni éin! Profesor prava, JakSa Barbié, ne nalazi za potrebno da tu eklatantnu povredu Ustava uopée i komentira. Takoder ne komentira ni Zinjenicu da 1. 15. Zakona o Hrvatskom fondu za razvoj jednom reéenicom “ukida samoupravijanje"!?7 Kako moze pravna dréava “ukidati” dugo kori8tena prava privatnih druStava? Moda zato Sto proturjete novom Ustavu? A to, kako smo upravo vidjeli, nije slutaj. Kao Sto su nekada profesori prava Sutjeli na druStvene dogovore i samoupravne sporazume i druga pravna Cuda, tako se to ponaSanje i danas ponavija. Autor indiferenmo zakljucuje: “...druStveno poduzece ... je pretvorbom nestalo”. A koja je bila pravna osnovica takve pretvorbe? I kako je moglo samo “nestati”? Kako driava moze narediti nestanak nedrZavnih poduzeéa? Veé je spomenuto da se cijela knjiga zasniva na njemaékome pravu. Tu je jedna od najprogresivnijih odredbi sudjelovanje radnika u upravljanju podzuecem. U tome je Njemaéka pionir u svjetskim razmjerima. Suodlugivanje, potaknuto po- slijeratnim revolucionamim socijaliziranjem privrede od socijalno-demokratske vlade, u Njematkoj se razvijalo poéevSi od Weimarskog ustava dvadesetih godina, s prekidom za vrijeme Hitlera, i s ponovnim snaZnim razvitkom nakon II. svjetskog tata, Danas se u velikim njemackim poduze¢ima polovina nadzomog odbora sastoji492 68. HORVAT: ‘Jakba Barbi: Pravo drudtava, |. Opti dio” EXONOMSI PREGLED, 81 (1-2) 188-124 (2000) od izabranih radnika. Toga u Hrvatskoj i u Barbi¢evoj knjizi nema. Problem se apsolvira refenicom: “Naki sadaSnji propisi to joS ne omoguéuju. Valja otekivati da Ge razvoj naSega prava na tom podrugju idi prema onome Sto je prihvaeno iu zemljama s razvijenim gospodarstvomn” (str. 197,). Postavlja se nekoliko pitanja. Suodlutivanje je drugi stupanj participacij Treéi, i najvi8i, predstavija samoup- ravljanje. Mi smo samoupravijanje ve¢ imali, a sada nemamo ni ono Sto mu je prethodilo, veé smo vraéeni u prodlo stoljece. Radnik mora “pokorno izvrSavati naloge poslodavea” (kao u nacrtu Zakon o radnim odnosima). Otkada taj razvitak na&cg prava unatrag? Kako se to dogodilo? Je li to profesor Barbi¢, kao autor teksta zakona, perticipaciju nije uopée unio u zakon, iako je slijedio sve druge odredbe njematkoga zakona? U tom bi sluéaju bio objasnjen njegov ideoloSki stav. Ili je unio, a tadaSnji su politi¢ari na viasti - koji su inzistirali na “pokomom ponaanju radnika” - tu odredbu izbacili? Tada bi bio objaSnjen karakter proslog reZima. Porivajuéi se na njematkog autora K. Schmidta, Barbié pie: “Odnos poduzeéa injegova nositelja ne moze se odrediti vlasniStvom...” (str. 202.).To je jedino Cisto pravno pitanje koje spominjem. Umjesto da o njemu raspravijam, upucujem profesora Barbica na ameri¢kog profesora prava na Sveucili8tu Yale, Henryja Hansmanna, koji cijelu svoju knjigu naslovijuje “Vlasni8tve poduzeca” (1996.). Mogu jedino dodati da se s njegovom uvjerljivom argumentacijom potpuno slazem. Od godine 1932., kada su Amerikanci Berle i Means objavili svoje klasitno djelo “Moderna korporacija i privatno vlasni8tvo”, u kojem su ustvrdili da je u kapitalistitkom razvitku do8lo do odvajanja kontrole (upravijanja) od vlasnistva, ne mode se vie pona¥ati kao da je joS uvijek na snazi model individualnog fizitkog vlasnika, kod kojeg su kontrola i vlasni8tvo spojeni, i onda, budu¢i da je praksa drugatija, baratiti pravnim fikcijama. Ako se kontrola, koju provodi upravljaé po- duze¢a, odvojila od kapitala, onda je prirodno govoriti o “vlasni’tvu poduzeéa” i posebnom “viasniStvu kapitala”. Kod toga ono prvo postaje kljutnim, a potonje akcidentalnim. Konaéno odvajanje te dvije funkcije provedeno je u neprofitnim poduze¢ima u kapitalizmu (Hansmann, 1996., str. 238.) i udrustvenim poduzecima u socijalizmu, Sto zna svaki radnik koji je u procesu sudjelovao. Na svrSetku, jedna kratka napomena i o osnovnom terminu koji se upotrebljava: trgovatkim druStvima. Ne radi li se tu o izvjesnom nasilju nad hrvatskim jezikom? Veéina druStava (poduzeéa) nisu trgovatka, veé su proizvodna, prometna, osiguravajuéa, financijska itd. Mi imamo domacu rijet “privredni”, Eiji korijen potjeée od prije osam stoljeéa, a progirio se po svim junoslavenskim jezicima od Slovenije do Bugarske. Nijemci nemaju takvu rijeZ, a moguée zamjene “wirtschafts- “i “oekonomisch” imaju neSto drugatije znatenje. Odatle valjda i govare o “trgovatkim” drustvima. NameCu se izvjesne asocijacije. Za vrijeme Paveliéevog reZima kopiran je nacistitki pravni sistem. Nakon II. svjetskog rata, sve smo kopirali od Sovjetskog Saveza. Nakon prevrata od prije deset godina, kopirane su njemacke institucije. U meduvremenu, u Setiri desetljeca, 1950.~-1990., pokuSavali smo na¢i svoj vlastiti8. HORVAT: “Jaks Barbi: Pravo druftava, 1. Opti dia” 193 EKONOMSKi PREGLED, 51 (1-2) 188-194 (2000) put. Ni prva, ni druga, ni treéa kopija nisu dale dobre rezultate. TraZenje vlastitega puta, uz bezbrojne pogreske koje su utinjene - mnoge od njih neizbjeZne - dovele su nas u svjetski vrh. Ne bi li bilo poZeljno da nastavimo svojim putem? Izcjelokupnog se prikaza vidi da se profesor Jak’a Barbié zalaze za restauraciju kapitalizma, iako je to dovelo zemlju do katastrofe, ekonomske i moralne. A profesor Robert Lane u svojoj upravo objavljenoj opseZnoj psiholo3koj studiji - da navedem samo jedan primjer - na osnovi potanke empirijske analize pokazuje kako “razvijeni” kapitalizam Cini ljude nesretaima (Lane, 2000.). Usprkos tome, Barbiéevo zalaganje za kapitalizam, iako je malo éudno, njegovo je apsolutno pravo, No znanstvenik ima obvezu da svoje vrijednosne sudove Cini eksplicitnima i da pruzi neke dokaze valjanosti vlastite ideologije. To vie, Sto je knjiga namijenjena i njegovim studentima koji joS nisu u stanju meritorno rasudivati 0 svojoj struci. Za njih bi posebno pregledno valjalo iznijeti poistojece alternative, istaci koja je alternativa odabrana i za8to. A ne ih obmanjivati da se radi o univerzalnim vrijednostima. Stalno se istiéu kao uzor “razvijene zemlje”, ponekad i viSe puta na jednoj stranici, amisli se na kapitalistitke zemlje. No, ni to nije sasvim precizno. Za pravne norme nije bitan neodredeni pojam “razvijenosti”, veé sasvim odredeni institucionaini sistem. Neke od tih “razvijenih zemalja” nisu odmakle daleko od grabeZnog kapi- talizma proSlog stoljeéa, neke su znatno civiliziranije, ali se nastoje drZati leissez- fairea kao da se demokracija odvija u drustvenom vakuumu, a neke su izvrSile socijalno-demokratske korekcije i u dobroj mjeri ostvarile drzavu blagostanja. Gdje su pravni uzori profesora Barbicu? Na pravnom fakultetu studira(lo) se polititku ekonomiju. To je zato da bi se pravna tehnika osmislila, da bi joj se dao druStveni sadrZaj, a pravne norme insti- tucionalno objasnile. Ako je to totno, ne bi se smjelo ostati samo na tome da polititku ekonomiju polazu samo studenti, veé bi je u svojim radovima morali koristiti i profesori. Knjiga profesora Barbi¢a korisna je, jer prvi put daje cjelovit pregied segmenta pravnog sistema koji se kod nas razvio u proteklome desetljecu. Bila bi mnogo korisnija da je to i krititki, a ne samo pozitivistitki, pregled. No, to je sada zadaéa manstvene kritike. Nadam se da ¢e i sam autor u narednim svescima ispraviti nedostatke na koje je upozoreno u gornjem tekstu. A sama bi knjiga morala pokrenuti raspravu 0 havedenim problemima. Pretpostavijam da to danaSnji politi¢ki reZim i omogucuje.(B. HORVAT: ‘Jakta Barbié: Pravo drtiava, |. dio 194 KONOMGH PREGLED, ST (72) 108-1980) LITERATURA: J. Berle, A. A., G. Means: “The Modern Corporation and Private Property”, New York, Commerce Clearing House, 1932. 2. Hansmann, H.:“The Ownership of Enterprise”, Cambridge, Mass., Harvard University Press, 1996, 3. Horvat, B.: “Towards a Theory of Planned Economy”, New York, International Arts and Sciences Press, 1964. 4. Horvat, B.: “Poduzetnistvo i tr2i3na transformacija drugtvenog viasniatva”, Zagreb, Institut za jayne financije, 1990. 5. Lane, R.: “The Loss of Happiness in Market Democracies”, New Haven, Yale University Press, 2000.