HeJ, mUBaReK RamaZaN!

Preporod 13
BROJ 17/883 • 1. SeptemBaR 2008.

RAZMIŠALJANJE O RAMAZANU

Smirena duša
M
oderni način života čija maksima „vrijeme je novac“
ne ostavlja dovoljno prostora čovjeku da se posve-
ti onome po čemu jest što jest, a to je njegova duša.
Kur’an nas uči da čovjekova duša ima više manifesta-
cija i da zavisno od stepena kod Uzvišenog Allaha može biti „na-
klonjena zlu“, „duša koja sama sebe kori“ ili „smirena duša“.
Ako pogledamo život ljudi u našoj zemlji vidjet ćemo da posto-
je ljudi koji su život podredili postizanju materijalnih ciljeva. Oni
su uznemireni. Ne biraju sredstva kako bi postigli svoje podle cilje-
ve i udovoljili svojoj lošoj duši. Što je možda i najgore kada zadov-
lje svoju strast oni se javno hvale i sa odvratnim zadovoljstvom pri-
čaju o tome. To su pokvareni ljudi i njihova duša „naklonjena je zlu“.
Oni žive ispod čovjekovog dostojanstva i od njih nema nikakvog do-
bra. Njima ništa nije sveto i oni nikada ne nalaze smiraj svojoj po-
kvarenoj duši.
Drugi ljudi griješe i ponekad čine zlo, ali kada pogriješe osjećaju
grižnju savjesti i nastoje da se poprave. Zatim ponovo pogiješe, pa se
ponovo pokaju i u takvom stanju prožive veliki dio svog života. Oni
imaju „dušu koja sama sebe kori“ za svako počinjeno zlo. To je duša
koja ima snagu da prizna da je učinila zlo, ali nema snagu da to zlo
ostavi i da mu se više nikada ne vraća. I „duša koja sama sebe kori“
je uznemirena i rastrzana između zla kojeg učini i žala zbog toga što
ga je učinila. Da bi se smirila potreban joj je ramazan.
Jedanaest mjeseci u godini čovjek živi običnim životom, obezbje-
đujući sebi i svojoj porodici hranu, odjeću i dom za stanovanje. To-
kom tih jedanaest mjeseci on nađe vremena da, između brojnih oba-
veza koje ispunjava da bi postigao pomenute ciljeve, obavi osnov-
ne vjerske obaveze čuvajući nit koja ga povezuje sa Uzvišenim Alla-
hom. Međutim, kada dođe ramazan, situacija se mijenja, pa čo-
vjek nastoji da ispuni osnovne ovodunjalučke potrebe, a cijelim svo-
jim bićem se okreće vjeri, Allahu i ibadetima koji mu stižu sa rama-
zanom. Uz ramazan čovjek se okreće sebi i iznova se upoznaje sa
svojom dušom. Kroz post koji stiže sa ramazanom čovjek proživ-
ljava ličnu dramu i uči da se može živjeti životom koji je po smislu,
sadržaju i kvalitetu iznad života kojim živi mimo ramazana.
Kada sam bi dijete slušao sam vaize kako propovijedaju o tome da
dolazi ramazan i donosi sa sobom nebrojene darove. Bio sam zbu-
njen, jer uz ramazan su se moje obaveze povećavale: morao sam
gladovati tokom cijelog dana, a noću klanjati više nego što sam kla-
njao mimo ramazana. Nisam shvatao kakvi su to ramazanski da-
rovi, jer sam ja svoje darove dobivao poslije ramazana, za Bajram.
Danas razumijem da su vaizi govorili iz svog stanja duha, i shvatam
da je najveći dar koji se može čovjeku darovati je smiraj duši, a to
ramazan donosi svakom od nas.
Sve vjerske dužnosti osim posta usmjeravaju čovjeka na druge lju-
de i, uz duhovno jačanje pojedinca, izgrađuju i jaku duhovnu zajed-
nicu. Kroz obavljanje namaza u džematu se družimo, upoznajemo i
prijateljujemo s drugim ljudima; zekat je propisan da bi s drugim
ljudima podijelili svoj imetak; hadž je skup muslimana iz svih kraje-
va svijeta, a hadžija je među svim ljudima cijenjena titula. Dakle, is-
punjavajući ove ibadete mi smo upućeni na druge ljude.
Ali post, post je samo naš i Allahov, dž.š. U postu nema licemjer-
ja i pretvaranja; nema nadmetanja s drugim ljudima i javnog poka-
zivanja. Zato Allah, dž.š., kaže da je post Njegov i da će On za
njega posebno nagraditi.
Kroz ostavljanje hrane, pića, pušenja i spolnog općenja od zore do
zalaska Sunca ramazan nas uči da posjedujemo izrazito jaku volju
i da ne postoji ništa što čovjek nije kadar uraditi. Samo uz ramazan
svako od nas posjeduje snagu da prevaziđe i pobijedi ono zlo u svo-
joj duši i krene stazom dobra. Samo uz ramazan alkoholičari shva-
taju da mogu bez alkohola; bludnici bez bluda; pušači bez cigareta,
škrtaci vide da mogu biti darežljivi; loše komšije shvataju da mogu
biti dobri, a griješnici uče da nisu griješnici po svojoj prirodi – fitre-
tu, već po pokoravanju „duši koja je sklona zlu“. Zar te spoznaje do
kojih svako od nas dolazi tek uz ramazan nisu dovoljan razlog da s
nestrpljenjem očekujemo njegov dolazak? Naravno da jesu, među-
tim to nije sve.
Punina duhovnog života ne može se osjetiti bez ramazana. Po-
tiskujući tjelesno uz ramazan pružamo šansu duši da se pokaže u
svoj svojoj ljepoti. Tada se otvaraju drugi vidici. Muhammed, a.s.,
je tokom mjeseca ramazana prvi put vidio meleka Džebraila i pri-
mo od njega prvu objavu. Nakon dugog perioda iscrpljujućeg posta i
razmišljanja došao mu je melek. Slično je bilo i s drugim poslanici-
ma. Zar nisu Tevrat, Zebur i Indžil objavljeni uz ramazan? Pouka to-
ga je da: tek kada se izdigne iznad tjelesnog čovjek može jasno čuti
poruku koja mu se upućuje. Naravno, nama je poruka upućena pre-
ko Allahovog miljenika Muhammeda, a.s., ali je poslije ramazana
zaboravljamo, i zato gubimo duhovni mir i ponovo postajemo rastr-
zani između učinjenog zla i željenog dobra.
Treća vrsta su dobri ljudi. Od njih dolazi samo dobro. Njihova
duša je stalno smirena. Njih je malo. Njima je svaki dan ramazan.
Da nam Allah podari snage da iz nastupajućeg ramazana izađemo
duhovno snažniji nego ikad, da pobijedimo „dušu koja sama sebe
kori“ i uđemo u veličanstveni svijet ljudi „smirenih duša“.

Hfz. Duranović Elvir