Kao što se može vidjeti u samom naslovu knjiga „Super – nastava“ govori o nastavnim

strategijama za kvalitetnu školu i uspješno učenje. Sastoji se iz 25 poglavlja u kojima autor

razrađuje različite pojave nastavničke profesije te nudi prijedloge i metode za poboljšanje iste.

Kroz prvo poglavlje „Igra se promijenila“ autor nastoji odgovoriti na pitanje šta se stvarno
događa sa nastavničkom profesijom. Pri tome govori o svim potencijalnim razlozima koji su
mogli uticati na to poput veće brzine promjena, razvoju tehnologija pri čemu one sve više
preuzimaju ulogu nastavnika, nedostatku vodstva, povećanoj potrošnji pri čemu se novac
nepravilno raspoređuje i ulaže, promijenjenim autoritetima, multikulturalizmu, promjenama
na tržištu rada, neuroznanosti, revoluciji znanja,školi kao reformatoru društva ... Autor govori
o svim ovim temama na jako realan i zanimljiv način te ih sagledava sa različitih gledišta. U
posebnim kockama na stranicama isitče ono najvažnije što onome ko čita služi kao dobar
vodič. Na kraju poglavlja autor kroz pitanja čitaoce potiče na samostalno razmišljanje o onim
temama koje se tiču ovog poglavlja. Postavlja pitanje: koja je prava uloga škola danas i kako
se uloge nastavnika mijenjaju? Pored ovog pitanja autor nudi i pitanja koja čitaocu omogućuju
da izrazi svoje mišljenje o razmatranim temama, koje praktične primjene mogu biti od onoga
što uči te šta želi zapamtiti iz ovog poglavlja. Poglavlje se završava sa rečenicom „Nijedan
problem ne može rješiti ista svijest koja ga je stvorila. Moramo naučiti gledati svijet iznova.
Albert Einstein“. Autor upravo to želi postići ovim poglavljem. Osvijestiti sve one koji čitaju
obzirom da je to prvi korak ka promjeni.

Drugo poglavlje „Učenje i ljudski mozak“ bavi se svim onim segmentima koje nastavnik
treba znati da bi bio izvrstan u svom poslu a utiču na ljudski mozak prilikom procesa učenja.
Autor navodi kako su ovo otkrića koja su jako važna te da su potrebna kako bi se
organizovalo učenje koje je kompatibilno sa mozgom učenika. Opisuje se područje mozga sa
fokusom na one dijelove koji su bitni u procesu učenja, a sva ta objašnjena su popraćena
ilustracijama što znatno olakšava čitaocu. Autor objašnjava koji podražaji izazivaju učenje,
kada smo nešto zaista naučili te kada postajemo pametniji. U ovom poglavlju čitaocu se nude
upute za bolje učenje koje uključuju osobnu povijest, sadašnje okolnosti, inpute, obradu,
značenje i odgovor. Predstavljaju se osnovni pojmovi učenja koji su utemeljeni na mozgu pri
čemu se čitaocu pruža prilika da nauči o tome kako da „trenira“ svoj mozak za proces učenja
te kako da na najbolji mogući način iskoristi svoje neograničene potencijale. Obrađuju se
teme koje govore o hranjenju, obogaćivanju i hranjenju mozga, stresu i prijetnji kao faktorima
koji otežavaju učenje te emocijama i mozgu, učenju napamet itd. Autor objašnjava da su škole
prije bile usmjerene samo ka intelektualnom aspektu a da se sada pažnja posvećuje i umu,
srcu i tijelu te da svako učenje uključuje naše tijelo, emocije, stavove i zdravlje. Učenje koje
je kompatibilno sa mozgom tiče se svih ovih varijabli. Kraj poglavlja ostavljen je čitaocu
kako bi nacrtao vlastitu umnu kartu i predstavio na koji način uči te kako bi odgovorio na
pitanja koja su identična onima sa kraja prethodnog poglavlja.

Treće poglavlje „Jednostavno o stilovima učenja“ naglasak stavlja upravo na stilove učenja
koje nastavnici koriste u nastavi. Autor navodi kako postoje različiti stilovi i da su oni svi
korisni te da imaju slabe i jake strane. Međutim, ljudski mozak zahtijeva puno više od jednog
stila učenja. U ovom poglavlju prikazani su modeli stilova učenja: Bandler – Grinderov, Dunn
i Dunnov, Gregorc – Butlerov, Hermannov te 4- MAT sistem. Objašnjen je proces učenja
kroz četiri kategorije koje su detaljnije opisane u samoj knjizi a to su: kontekst, ulaz podataka,
obrada podataka te filteri koji utječu na odgovore učenika. Čitaocu je omogućeno da u ovom
poglavlju pročita o tome kako dosegnuti sve stilove učenja a sve to prate pitanja za njegovo
samostalno razmišljanje. Posebna pažnja daje se tome da je najvažnije što se učenicima treba
pružiti jeste izbor i raznolikost metoda. Jako je važno da nastavnici otkriju strategije učenja
svojih učenika a ovo poglavlje nudi pitanja koja nastavnika mogu odvesti do otkrivanja te
primjer razgovora koji prikazuje otkrivanje strategije učenja jednog učenika. Poglavlje
završava pričom o kulturalno pojačanim stilovima učenja te rečenicom: „Učenici nisu naranče
koje se pripremaju za tržište na tekućoj vrpci. Umjesto toga, oni su raznoliki poput svog
povrća na svijetu. Kako bismo ih primjereno pripremili, moramo im pristupiti kao
pojedincima i poštovati njihove razlike.“

Četvrto poglavlje „Raznolikost i razlike“ bavi se različitim vrstama učenika koji čine dio
nastavnog procesa. Prvo, govori se o učenicima koji stupaju na zvuk drugog bubnja pri čemu
autor misli na učenike koji ne prate tempo rada koji se od njih očekuju. Mogu biti sporiji ili
brži u tom procesu pa je jako važno da nastavnik to prepozna te radi u skladu s tim kako se
učenici ne bi osjećali izgubljeni, usamljeni ili zanemareni. Autor daje upute o tome kako
prepoznati osobe koje uče zapažajući sličnosti te one koje uče zapažajući razlike te ključne
stavke za djelotvoran rad sa istima. Naglasak u ovom poglavlju kao i u svim prethodnim
stavlja se i na multikulturalnu raznolikost te je data tabela u kojoj su primjeri kulturalno
pojačanih stilova razgovora. U daljem nastavku poglavlja govori se o razlikama između
muškaraca i žena u procesu učenja, različitim stepenima razvoja , razlikama u mišljenju te
razlikama u rješavanju problema. Autor detaljnije obrazlaže poremećaje s kojima se
nastavnici mogu susresti te nudi objašnjenja strategija za rad sa tim učenicima. Opisani su
ADHD, disleksija te daroviti i talentirani učenici. Pored toga, date su strategije za rad sa
učenicima koji konzumiraju drogu.

Peto poglavlje „Mentalni modeli uspjeha“ razrađuje teme koje se tiču uspjeha učenja. Pri
tome se spominju tajne uspjeha učenja koje su sadržane u mentalnim modelima učenika tj.
njihovim sistemima uvjerenja, obrascima ponašanja,paradigmima i načelima na kojima se
temelje njihove misli i ponašanja. Obrađuje se i Pygmalionov učinak te se predstavlja uloga
nastavnika kao katalizatora učenja gdje on promovira učenje u bilo kojem primjerenom
obliku. Čitaocu se nude objašnjenja o tome da je nastavnik taj koji ima moć izbora, koji može
stupiti u učenikov svijet,koji treba znati da su svi učenici dobri, da nema nesposobnih učenika,
da je povratna informacija jako bitna, da svaka osoba čini najbolje te da nastavnikova
uvjerenja i konverzacije mogu uticati na uspjeh učenika. Sve ovo autor objašnjava mnogo
detaljnije prolazeći kroz svaki segment pojedinačno. Autor opisuje novu ulogu super –
nastavnika te navodi da je stari model nastavnika zastario.Govori o bitnim segmentima koje
nastavnici trebaju osvijestiti, znati i unaprijeđivati kako bi postali super – nastavnici. Kroz
čitavu knjigu, pa i u ovom poglavlju autor naglašava važnost profesionalnog usavršavanja
nastavnika obzirom da su izabrali profesiju koja to zahtjeva.

Šesto poglavlje „Pobrinite se za poslovnu stranu poučavanja“ govori o poslovnoj strani

poučavanja odnosno šta jedna profesija, u ovom slučaju nastavnička, zahtjeva. Pa tako, autor
navodi da profesija poput nastavničke zahtjeva ispravne stavove, umijeća, znanja, iskustva,
samopoštovanje, veze te poslovnu oštroumnost. Dalje autor navodi da je jako bitna podrška
od drugih nastavnika te da je potrebno izgraditi pozitivne odnose sa roditeljima. Navedene su
strategije putem kojih se to ostvaruje i isto tako ponuđene su upute za uspješno ocjenjivanje,
izbjegavanje obilježavanje učenika...Kako bi sve prethodno ostvarili potrebno je prije svega
da sebe predstavimo u najboljem svjetlu te da svim sudionicima školskog sistema pokažemo
da vodimo računa o sebi, svom zdravlju, tjelesnim porukama, odijevanju, izražavanju te
pozitivnom stavu. U ovom poglavlju čitaoci mogu pronaći i Malloyevijeve zaključke koji su
jako korisni i koje bi svaki nastavnik trebao imati na umu.

Sedmo poglavlje „Planiranje nastavne jedinice“ daje detaljnu razradu planiranja nastavne
jedinice. Također, razrađeni su i teme pokrivanja sadržaja nasuprot otkrivanju učenja,
pojašnjavanje rezultata, ubrzavanje učenja, sastojci uspjeha učenja, model savladavanja
umijeća, planiranje sadržaja učenja te interdisciplinarni pristupi. Pored ovoga, autor opisuje,
objašnjava te ističe važnost tri glavna područja učenja koja su jako važna u ovom procesu.
Kroz ovo poglavlje prožimaju se različite upute o dobrom planu nastavne jedinice, o
implementiranju višestrukih stilova učenja te o planiranju sadržaja učenja. Sve to popraćeno
je različitim primjerima koje svakom čitaocu zaista mogu biti od velike pomoći.

Osmo poglavlje „Sredina za učenje“ govori o sredini za učenje koja je jako važan faktor
nastavnog procesa i koja uveliko može da djeluje i na učenike i nastavnike. Autor navodi
karakteristike pogodne sredine za učenje te otkrića koja govore da je u učionicama potrebno
više pokreta, poticaja i promjena. Kroz čitavo poglavlje razrađuju se svi segmenti kao što su
temperatura, boja, rasvjeta, raspored, zvukovi..) koji su važni kako bi se učenicima osigurala
ugodna sredina za učenje.

Deveto poglavlje „Umijeće izlaganja“ bavi se prvobitno određenjem komunikacije kao pojma,
zatim planiranjem i organizacijom izlaganja. Autor posebno ističe važnost početka sata pri
čemu kaže da je dobar početak časa pola uspjeha. Daje savjet čitaocu na koji način da taj
početak časa bude uspješan te opisuje četiri „ključa“ koja otvaraju vrata te objašnjava šta je to
što privlači pažnju i na koji način se to neverbalno može ostvariti. Bitno je da se ostvari odnos
sa učenicima a kako bi se to postiglo potrebno je baviti se strahovima i brigama učenika. Ovo
je također opisano u ovom poglavlju. Zatim, autor se bavi dijelom koji se tiče izlaganja
gradiva gdje detaljno razrađuje sve što se tiče toga, te prelazi na završetak sata, nudi ključne
tačke za završetak sata te objašnjava da je povratna informacija izlagača jako bitna.

Deseto poglavlje „ Moćna umijeća slušanja“ objašnjava proces slušanja kao jedan od jako
važnih segmenata nastavnog procesa i nastavničke profesije općenito pri čemu detaljnije
razrađuje najteže pogreške slušanja, šta govornik treba, stvaranje okoline za slušanje, načini
slušanja, empatičko slušanje, precizno slušanje te na kraju daje pojašnjenja procesa slušanja
uz primjere.

Jedanaesto poglavlje „Uspješne interakcije“bavi se procesom interakcije između učenika i

nastavnika. Čitaocu se nude upute o govoru tijela koji poziva na interakciju, strategijama
postavljanja pitanja, oblikovanju interakcija te refleksivnim odgovorima. Ovo poglavlje je
jako važno za svakog nastavnika obzirom da pored uputa ovdje mogu pronaći odgovore na
različita pitanja koja ih inače „muče“ kao što su šta učiniti sa neugodnim pitanjima, kako
odabrati onog koji odgovara i sl. Tu su također i mnogi primjeri i upute za nastavnike.

Dvanaesto poglavlje „Aktivnosti učenja i aktivnosti koje podižu energiju“ čitaocima pokušava
razviti svijest o tome da učenici ne trebaju kao u prošlosti biti pasivni i samo slušati
predavanje nastavnika, već aktivni sudionici nastavnog procesa koji će učiti putem
suradničkog i iskustvenog učenja. Autor ove dvije vrste učenja opisuje u ovom poglavlju te
nudi njihove prednosti. Također nudi četiri koraka putem kojih možemo doći do uspješnih
aktivnosti učenja te nudi objašnjenje aktivnosti grupiranih prema višestrukim inteligencijama.
Na kraju naglašava kako je jako važno da nastavnik bude taj koji će poticati učenje
aktivnostima koje podižu energiju te nudi energetike koji su korisni za svaku dob.

Trinaesto poglavlje „Strategije učenja“ nudi objašnjenja i savjete za sve one segmenata koji su
važni kako bi proces učenja bio uspješan. Predstavljeno je i sedam koraka do vođenih
vizualizacija te dosta drugih taktika kao što su određivanje ciljeva, mentalna vježba,
opuštanje, oblikovanje učenja, korištenje boja, kartica, natpisa, postera... Uz sve ovo u ovom
poglavlju moguće je naći i primjere koji čitaocu olakšavaju razumijevanje svega objašnjenog.
Tu su i savjeti o korištenju multimedijskih izvora, gostima predavačima, glazbi, uključivanju
emocija te stanju samouvjeravanja.

Četrnaesto poglavlje „Rituali i potvrde“ govore o ritualima koji mogu biti jako dobri za čitav
nastavni proces ukoliko se pravilno iskoriste. Ponuđene su i objašnjene različite vrste rituala
koji se mogu koristiti u učionici za učenje, koncentraciju, pamćenje, dinamiku sata ...
Također, tu si u potvrde kao vid rituala koji utiče na učenika te potvrđuje ono što on želi. Dati
su primjeri potvrda koje nastavnici mogu koristiti sa učenicima, ali i učenici mogu samostalno
koristiti.

Petnaesto poglavlje „Višestruke inteligencije“ govori o inteligenciji jer je poznavanje tog

pojma jako važno ukolko nastavnik želi unaprijediti učenje te samu inteligenciju. Opisuje se
sedam vrsta inteligencija te kako doprijeti do svih inteligencija te kako njegovati inteligenciju,
kako vrednovati višestruku inteligenciju. Pred kraj poglavlja autor daje primjer lekcije koja
poučava svih sedam inteligencija uz shematski prikaz. Na kraju poglavlja stoji glavna misao
koja prati cilj ovog poglavlja a to je „Vrijeme je da pedagozi i roditelji prestanu postavljati
staro pitanje, „ koliko si pametan?“. Novo je pitanje, „na koje si načine pametan“? „

Šesnaesto poglavlje „Glazba u učenju“ govori o korištenju glazbe u nastavnom procesu te

njenu ulogu. Nakon objašnjenja toga, autor nudi strategije kako na pravilan način uvesti
glazbu u nastavu, koje melodije birati, kako učiti uz pomoć glazbe itd..

Sedamnaesto poglavlje „Timovi učenja i suradničko učenje“ opisuje pojmove timovi i

suradničko učenje, te čitaocu objašnjava njihove sastavnice. Također, nudi se deset koraka
koji vode do uspjeha u suradničkom učenju, te koraci koji olakšavaju čitaocu da shvati kako
stvoriti i upravljati timovima.

Osamnaesto poglavlje „Mišljenje i inteligencija“ objašnjava važnosti, načine, sposobnosti te

poučavanje mišljenja. Također govori se o inteligenciji te o ulozi nastavnika u razvoju
različitih vrsta inteligencija kod učenika. Opisuju se četiri razine razvoja i upotreba sedam
inteligencija.

Devetnaesto poglavlje „Pamćenje i dosjećanje“ nudi za početak opisivanje načina putem

kojeg ćemo učiti kako zapamtiti te kako objašnjava na koji način se u sav taj proces uključuju
emocije. Također, ovo poglavlje nudi objašnjenje PKS (početak, kraj i sredina) načela.

Dvadeseto poglavlje „Motivacija i nagrađivanje“ objašnjava zbog čega je nagrada bitna u

nastavi te kako djeluje na motiviranje učenika te čitav proces. Međutim, nagrađivanje može
imati negativne posljedice ukoliko se ne provodi na ispravan način. Cilj ovog poglavlja je
predstaviti čitaocu kako i na koji način da koristi nagradu u svrhu motiviranja učenika.

Dvadeset i prvo poglavlje „Lahko je postići disciplinu“ govori o tome kako disciplina može
biti jednostavna te da ne postoji problematičan učenik. Uloga nastavnika je da prepozna uzrok
nediscipline te da kroz jedan od šest disciplinskih modela koje autor preporučuje u ovom
poglavlju ukloni istu. Također, autor nudi trideset tri – na funkcioniranju mozga zasnovana
načina prevencije problema s vladanjem. Na kraju poglavlja nalazi se odgovor na pitanje šta
učiniti kad se dogovor prekrši.

Dvadeset i drugo poglavlje „ Odnosi“ govori o načinu izgradnje pozitivnih odnosa nastavnik –
učenik te održavanje istog. U poglavlju kao i dosad autor nudi različite strategije za stvaranje i
poboljšanje tog odnosa te objašnjava kakvi su odnosi između učenika – predmeta te učenika i
učenika. Predstavlja program sudjelovanja roditelja u nastavi te nudi ideje za kvalitetno
sudjelovanje.

Dvadeset i treće poglavlje „Bolje procjenjivanje“ objašnjava pojam procjenjivanja te njegove

dvije vrste: objektivno nasuprot subjektivnom. Objašnjene su i metode za davanje brze
povratne informacije te pojam neformalnog procjenjivanje. Također, autor nudi kategorije
procjene koje se koriste prilikom procjene učenika.

Dvadeset i četvrto poglavlje „Od preživljavanja do procvata“ objašnjava nam kako svi
zaslužujemo da ovaj život živimo, odnosno da cvjetamo – da imamo radostan i smislen život,
a ne samo da preživljavamo. Upravo iz ovog razloga, autor u ovom poglavlju najveću pažnju
posvećuje davanju uputa čitaocu o tome kako stvoriti novi način razmišljanja, kako sami sebe
motivirati, kako se nositi sa kolegama, kako upravljati energijom i biti maksimalno budni te
kako zarađivati više u obrazovanju.

Dvadeset i peto poglavlje „Što je sljedeće“ je i posljednje poglavlje ove knjige. Autor nastoji
na osnovu svega rečenog kroz knjigu zaključiti na koji način čitaoci kao pojedinci mogu
djelovati kako bi se nastavni proces izmijenio. Autor smatra da kao pojedinac čitaoc može
ostvariti mnogo ukoliko krene sa vlastitom strašću u rješavanje za početak, onog područja do
kojeg mu je stalo. Ponuđeni su i pozitivni prijedlozi za nastavnike te područja na koja trebaju
obratiti pažnju.U svemu ovome autor kao veliku pozitivnu ulogu navodi ostvarivanje
partnerstva sa svima koji im mogu pomoći da zajednički poboljšaju školski sistem.