Kruh Svetog Pavla, Predrag

Matvejević
Dug i težak bijaše put u Damask, na kojem se Šaul, protivnik kršdana, preobratio i
postao apostolom kršdanstva – svetim Pavlom. Putovao je u karavani, da izbjegne
opasnosti. Ni s kim nije razgovarao, znajudi da Nabatejci ne vole osobito Izraelce te da
je bolje ne otkrivati im svoje židovsko podrijetlo. Pješačedi od pustinja Judeje do oaza
Jerihona, hranio se beskvasnim kruhom, lukom i plodovima. U dolini Jordana, duboko
ispod morske razine, uspijevaju sočne i ukusne datulje koje su kadre nadomjestiti
pogaču. Kušao ih je. Zadržao se nedugo u Hipposu, uz Galilejsko more – tu je
pripreman dobar kruh, s mekom korom i prozračnom sredinom, poznat nadaleko. Šaul
je u svojoj naprtnjači ponio popudbinu za slijedede dane.

Bilo je naporno uspinjati se uz visoravan Golana. Vrhovi Merona i Hermona navode

pogled da se vine u visine, k nebu. Tu se, u dolini Horân, putniku ukaza Krist – od
jakoga svjetla što je izbijalo iz njegova lika, Šaul-Pavao obnevidje. Vid mu uskoro
povrati – očne je kapke, vjerojatno, oblagao toplom lepinjom, kao što su to savjetovali
stari vidari. Tko zna je li se usput zaustavljao u gradovima zvanim Kanatha i Suveida da
se ponovo snabdije. Hitao je prema koritu rijeke Barade što napaja okolne oaze i poji
svježom vodom Damask. Taj grad, na raskrsnici putova koji vode do Anatolije, Arabije i
Mezopotamije, silaze prema Jeruzalemu i nastavljaju se morem do Delosa, bijaše u ono
doba sklon poganskim običajima i izložen helenskom utjecaju. Uvjeta za kršdansku
propovijed u njemu nije bilo. Bududi svetac je morao potražiti posla da preživi i ostane
samostalnim. Počeo je izrađivati šatorska krila od navoštenoga platna, vezati ih i
napinjati. Nažuljao je ruke tako da je mogao pisati samo krupna slova (Gal 6, 11).
Dlanove je oblagao tijestom umiješenim s vodom Barade, koja je smatrana ljekovitom.

Mnogo je pretpostavki u vezi s putem u Damask, jedina izvjesnost je sam taj put. I, na
tome putu, kruh kojim je bududi svetac krijepio tijelo, beskvasan. Obradajudi se kasnije
Korindanima, sveti Pavao ih je svjetovao da “svetkuju blagdan ne sa starim kvasom, niti
s kvasom zlode i pokvarenosti, nego s beskvasnim kruhom čistode i čestitosti” (I Kor
5,7-8).

U povijesti kruha ta priča nije našla mjesta. A i povijest kršdanstva više govori o
ukazanju Krista na putu za Damask nego o beskvasnom kruhu, tijelu Kristovu kojim se
obradenik Šaul hranio.