Uklanjanje sadržaja kojim se

vrijeđaju autorska prava sa

interneta

Autorsko pravo i srodna prava

Pripremila:

Elida Raščić
 Uklanjanje sadržaja kojim se vrijeđaju autorska prava sa
interneta

Autorska prava postoje nešto manje od 300 godina. Princip autorskih prava je tehnološki
povezan za štamparskom presom i podrazumeva postojanje fizičke kopije originalnog djela
koje je predmet zaštite autorskih prava.

Internet pravo (ili sajber pravo) kako se još naziva, u širem smislu, obuhvata sve dijelove
pravnog sistema i pravne oblasti koje su u vezi sa internetom i pruža zaštitu korisnicima
interneta. Internet pravo predstavlja jednu od najmlađih grana prava, nastalu iz potrebe da se
proširi postojeći i kreira novi regulatorni okvir koji bi regulisao internet i unio neophodnu
pravnu sigurnost i bezbjednost njegovih korisnika. Internet pravo ili Cyber pravo, kako ga još
nazivaju, podrazumijeva regulisanje ugovornih i deliktnih odnosa na mreži, prava na
privatnost, slobodu govora i intelektualnu svojinu, internet bezbednost, autorsko pravo na
kodovima računarskih programa i bazama podataka, krivična djela proizašla iz radnji na
internetu, online klađenje, kao i poreski aspekt razmjene roba i usluga na mreži. Pokriva i
oblasti prava svojine, ako je u pitanju vlasništvo nad digitalnim podacima, internet domenima
i slično. Internet sigurnosti, zaštita intelektualne svojine i autorskih prava na mreži i lakoća
kojom se ista mogu povrijediti u online sferi su veoma rasprostranjen problem za koji
stoprocentne zaštite nema, ali se kroz regulaciju pokušava uspostaviti što veći stepen pravne
sigurnosti i nesmetanog korišćenja interneta. Internet se razvija mnogo brže od zakona koji ga
regulišu. Isti zakoni koji se odnose na nelegalno kopiranje u biblioteci ili bilo gde drugdje
važe i na internetu. Glavni problem je što naši kompjuteri i drugi uređaji rade upravo na
principu kopiranja - samo prilikom pristupa internetu prave kopije na najmanje 4 načina. Iako
je pravo intelektualne svojine posebna grana prava, sa pojavom interneta ona je naišla na
mnoga iskušenja, pa se javila potreba za specifičnim pristupom riješavanju problema zaštite
subjetivnih prava nad intelektualnim radom kada je internet u pitanju. Autorsko pravo, kao
najvažniji i najrasprostranjeniji segment intelektualne svojine, trpi naveću štetu uslijed pojave
novih tehnologija. Žigovi danas ne označavaju samo tradicionalne vrste roba i usluga već i
proizvode i servise koji se nude virtuelno, kao i najrazličitije veb sajt platforme.
Najbolji primer povrede prava žigova su registracije internet domena koje sadrže tuđu
zaštićenu oznaku. Kada su internet domeni u pitanju, druge poznatije protivpravne radnje su
Typosquatting (registracija internet domena sličnog originalnom i kroz plaćenu pretragu
dovođenje posjetica u zabludu da je na pravoj adresi) i Pagejacking (kopiranje djela
originalnog internet sajta i postavljanje na drugi, lažni, da bi izgledao kao originalni, ali
obično uz promjenjen broj bankovnog računa i instrukcijama za plaćanje. Onog trenutkа kаdа
kreirаte i mаterijаlizujete vаše originаlno аutorsko djelo, nа primer u pisаnju, to djelo spаdа u
kаtegoriju mаterijаlа zаštićenih аutorskim prаvom i vi kаo аutor stičete prаvnu zаštitu bez
ustаnovljenjа bilo kаkve zvаnične zаštite.Ali svаkаko možete urаditi mnogo kаko bi dodаtno
zаštitili svoje djelo. Tаko nа primer preporučljivo je oznаčiti djelo znаkom © pored imenа
аutorа i godine kаdа je djelo nаstаlo. Iаko ovo oznаčаvаnje nije neophodno, godinа nаstаnkа
djelа će informisаti druge od kаdа djelo postoji i dа li je isteklo imovinsko prаvo аutorа,
odnosno ko je аutor kome se trebа obrаtiti rаdi trаženjа dozvole zа objаvljivаnje djelа.
Dovoljno je staviti potpis sledeće forme i sadržine: „Copyright © 2018 [Ime autora]. All
Rights Reserved/Sva prava zadržana.“

Autorsko pravo WEBA

World Wide Web je skup dokumenata u elektronskom obliku koji su povezani jedni sa
drugima slično kao što je jedan dio paukove mreže povezan sa ostalim dijelovima.Autorsko
djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja
koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili
namjenu. Prema tome, bitne karakteristike, da bi se neko djelo smatralo autorskim, su:

 originalnost intelektualnog (kreativnom) ostvarenja, odnosno ostvarenja ljudskog

duhovnog stvaralaštva - originalnost (izvornost) u smislu autorskog prava ne zahtijeva
apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odnosno
novost u subjektivnom smislu. (Internet)
 književno, znanstveno ili umjetničko područje djela - navedena sintagma ima u
autorskom pravu značajno šire značenje, nego što u teoriji književnosti znače
književna djela, a u povijesti umjetnosti umjetnička djela.
Svi oblici autorskih prava su zaštićeni Zakonom, tako i autorsko pravo Weba. Mnogi odmah
pomisle da Internet nema nikakvu povezanost s Zakonom o autorskom pravu jer sam zakon
nastao je davno prije izuma Interneta. Ako malo bolje razmislimo i razgledamo situaciju
drugačije, shvatit ćemo kako je u današnjem, modernom svijetu Internet postao sinonim za
korisne informacije, ideje stvaralaštva. Samim time što je postao dio stvaralaštva i što se
radovi na Internetu smatraju kvalitetnim čovjekovim radovima, izumima, istraživanjima, te
kao takve, osoba koja stvara te radove i autor je tih djela može zaštiti svoj rad i uživati svoja
autorska prava.

World Wide Web, Chat, News grupe, Facebook, Google i ostale nama dostupne i poznate
društvene, obrazovne stranice, web preglednici itd. također kao i književna stvaralaštva,
izumi, umjetnička djela uvažavaju jednaku titulu, a to je da su dio čovjekova stvaralaštva.

Ovo saznanje nam govori o dvjema vrlo povezanim i bitnim stvarima, koje nam objašnjavaju
da:

 sadržaji objavljeni na Internetu su kao nečije autorsko djelo nesumnjivo zaštićeni

Zakonom
 prilikom izrade Web sadržaja treba paziti da se ne povrijedi tuđe autorsko pravo.

Kad spominjemo autorska prava Weba, nepromišljeno je misliti kako su zaštićeni samo oni
sadržaji na kojima se nalazi natpis copyright ili znak © ( iza znaka © piše ime nositelja
autorskog prava i godina prvog izdanja djela). Zato jer je Zakonom zaštićeno svako pisano,
glazbeno, kinematografsko, slikarsko, grafičko, fotografsko i drugo djelo, osim uskih
zakonskih izuzetaka i naravno djela za koja su autori sami izričito naveli da se mogu
slobodno kopirati i koristiti.To znači da će se teško netko upustiti na sud za pokradenu
pozadinu ili gif-separator, ali bi posljedice po onoga tko na svoj site prenese nečiju lijepo i s
velikim trudom napravljenu gif ili java animaciju mogle biti dosta neugodne, ako autor djela
odluči pokrenuti postupak zaštite. Također, bez dozvole autora ne smiju se koristiti tuđe slike,
fotografije, glazbene sekvence i slični elementi WWW-stranica. Ne smijemo npr. uzeti neku
reprodukciju umjetničke slike s autorovog ili muzejskog sitea i objaviti je na svojem.
Autorska prava društvenih mreža

Ukoliko se odlučite napravit vlastiti blog ili facebook stranicu na Internetu ili ako već sve to
imate, trebali biste biti svjesni da se i na vaš rad primjenjuje Zakon o autorskom pravu i
srodnim pravima. Tu svijest ne smijete zadržati kao trenutačnu, nego biste trebali istražiti
ponešto o tome. Ako Vas išta zanima vezano za autorska prava još uvijek nije kasno da i
danas nešto o tome i naučite putem ovoga teksta.Trebali bi znati da svojim pisanjem stvarate
autorsko djelo u koje tu i tamo, vjerojatno, ubacite i jedan dio koji Vam se najviše dopao i iz
tuđeg autorskog djela kao što su to npr. tekstovi i slike. Dosta je pogrešnih shvaćanja u
blogsferi oko ovog problema, najčešće zato jer bloger i FB-ovci nisu pročitali Zakon o
autorskom pravu niti ih je itko obavijestio o tome.

Autorsko djelo je originalno, duhovno (intelektualno) ostvarenje iz književnog, umjetničkog i

znanstvenog područja, koje ima individualni karakter i koje je na neki način izraženo. Za
pojam autorskog djela bitno je da se radi o originalnom ostvarenju. Originalnost u smislu
autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost
(izvornost), odnosno novost u subjektivnom smislu.

Što pojednostavljeno znači da se djelo smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša
drugo njemu poznato djelo.

Također, trebali bi znati da zaštita autorskog prava traje za života autora i još sedamdeset
godina nakon njegove smrti i predmet je nasljeđivanja što dokazuje koliko je ovo pravo
ozbiljne naravi.

Web stranice:

Kod autorskih prava na web stranicu trebamo razlikovati dvije vrste autorskih prava, a to su:

 autorska prava na sadržaj Web stranice

 autorska prava na elemente koji se odnose na samu kreaciju web stranice i koji su
djelo web dizajnera
Tekstovi, baze podataka, grafika, fotografije, logo, zaštitni znakovi, brand i ostali sadržaj web
stranice koji nije kreacija web dizajnera, u vlasništvu je osobe koja se i inače po pravilima
autorskog prava smatra njihovim autorom.To znači, da ako vlasnik web stranice daje svoj
materijal za web stranicu, on ima i autorsko pravo na njemu ukoliko ga ugovorom nije prenio
na web dizajnera.

Facebook:

Slično tome, na Facebooku autorsko pravo na objavu pripada osobi koja ju je prvi put
objavila. Vi ste vlasnik cjelokupnog sadržaja i svih informacija koje objavljujete na
društvenoj mreži, a pomoću postavki privatnosti i postavki aplikacija možete upravljati
načinom dijeljenja sadržaja i informacija s drugima. Ako je sadržaj zaštićen pravima na
intelektualno vlasništvo, kao što su fotografije i videozapisi (takozvani IP sadržaj), dajete
Facebooku sljedeće dopuštenje, uz pridržavanje postavki privatnosti i postavki aplikacija:
dajete im „neisključivu, prenosivu licencu za upotrebu bilo kakvog sadržaja koji objavite na
servisu Facebook ili povezanim mjestima.

Facebook jasno naznačuje u svojim pravilima, da je „vlasnik“ objave onaj koji ju je objavio
(prvi puta). To znači da nitko bez dozvole korisnika čija je objava ne smije objavljivati
njegov sadržaj na svom Facebook profilu ili na internetu. Ipak, korisnici su ti koji bi trebali
obratiti pozornost i prijavljivati servisu lažne profile, krađu informacija, krađu autorskih
prava i sl.

Nažalost, slučajevi krađe intelektualnog vlasništva povećavaju se usporedno s brojem

korisnika društvenih mreža. Facebook plaća zaposlenike koji se bave isključivo ovim
područjem, no u moru objava i sadržaja nije moguće pronaći sve informacije u zadanom
roku. Međutim, kada prijavite neki sadržaj (bilo zbog neprimjerenosti ili krađe), možete biti
sigurni da će već za nekoliko dana on biti uklonjen od strane Facebooka.

Vodeni žig: Vodeni žig (eng. “watermark”) je oznaka, simbol ili tekst, kojim se sadržaj štiti
od zlouporabe i krivotvorenja.
Povrede autorskih prava na internetu

Povreda autorskog ili npr. nekog od prava intelektualnog vlasništva postoji uvijek kada se
zaštićeni predmet ili sadržaj neovlašteno reproducira ili koristi u nedopuštene svrhe odnosno
bez odobrenja osobe koja je nositelj prava na njemu.

Do povrede autorskog prava dolazi u slučaju kad se zaštićeni predmet ili sadržaj neovlašteno
reproducira ili koristi u nedopuštene svrhe odnosno bez odobrenja osobe koja je nositelj
prava na njemu. Bilo kakvo nedozvoljeno kopiranje sadržaja nečije web stranice ili korištenje
onih elemenata koji su kreacija web dizajnera bez njegovog dopuštenja, predstavlja povredu
autorskog prava.Ipak, do povrede autorskog prava neće doći kada dvije osobe, potpuno
neovisno jedna o drugoj slučajno kreiraju npr. identični dizajn web stranice. Za povredu
autorskog prava bitno je dokazati kako je druga osoba imala uvid u materijal s izvorne web
stranice i namjeru neovlašteno ga reproducirati u vlastite svrhe. Tada se procjenjuje je li
kopiran čitav materijal ili samo njegov dio. Ukoliko je kopiran samo dio materijala, do
povrede dolazi samo u slučaju reprodukcije suštinski najvažnijeg, temeljnog dijela.

Isti je slučaj i kod web stranica. Dakle, bilo koje nedozvoljeno kopiranje sadržaja nečije web
stranice ili korištenje onih elemenata koji su kreacija web dizajnera bez njegovog dopuštenja
predstavlja povredu autorskog prava.

Kada spominjemo autorsko pravo web stranice, trebamo se osvrniti i na ostale elemente web
stranice kao što su: fotografije, logo, grafika, naziv domene, kreacija linkova, i
downloadiranje ( kopiranje sadržaja neke web stranice u datoteke na vlastitom računalu).
Autorsko pravo na tekstovima i ostalim podacima odnosno bazama podataka, kao i
fotografijama koje se nalaze na web stranici pripada onome tko ih je kreirao i on ga zadržava.

Upotreba fotografija u osobne svrhe dopuštena je pod uvjetom da se istovremeno ne nalazi na

nekoj drugoj web stranici. Logo i grafika zaštićeni su kao umjetnička djela i njihovo
neovlašteno reproduciranje predstavlja povredu autorskog prava na umjetničkom djelu.
Uklanjanje sadržaja kojim se vrijeđa autorsko pravo na internetu

Određeno u zakonu:

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj

pravna osoba koja:

1) odbije upotrebu ili promet elektronskog dokumenta i ako je prethodno svojom voljom
prihvatila upotrebu i promet elektronskog dokumenta (član 2. stav 2.),
2) upotrebom elektronskog dokumenta dovede drugu fizičku i pravnu osobu u
neravnopravan položaj u poslovima razmjene elektronskog dokumenta (član 12. stav
2.) i
3) u poslovanju sa elektronskim dokumentom ne primjenjuje informacioni sistem sa
odgovarajućom zaštitom osobnih podataka u skladu sa odredbama zakona koji
uređuje zaštitu osobnih podataka (član 12. stav 4.). Za prekršaj iz stava 1. ovog člana
bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi, organu uprave i organu lokalne
samouprave novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana bit će kažnjena fizička osoba novčanom kaznom u iznosu
od 500,00 KM do 1.000,00 KM.

Uloga suda u uklanjanju sadržaja kojim se vrijeđa autorsko i srodna prava

sa interneta

U zakonu regulisano članom 160

(Privremene mjere)

(1) Sud će odrediti privremenu mjeru radi osiguranja zahtjeva prema odredbama ovog
zakona ako predlagač učini vjerovatnim:
a) da je nosilac prava iz ovog zakona i
b) da je njegovo pravo povrijeđeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede.
(2) Nosilac prava mora učiniti vjerovatnom i jednu od sljedećih pretpostavki:
a) opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,
b) da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će
kasnije biti teško popraviti, ili
c) da pretpostavljeni povredilac, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije
u postupku pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne
posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio
nosilac prava.

(3) Nosilac prava koji predlaže da se donese privremena mjera bez prethodnog
obavještenja i saslušanja suprotne strane dužan je, osim uslova iz st. (1) i (2) ovog
člana, da učini vjerovatnim da bi bilo kakvo odgađanje donošenja privremene mjere
prouzrokovalo nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.
U slučaju donošenja privremene mjere prema odredbama ovog stava, sud će rješenje o
privremenoj mjeri dostaviti suprotnoj strani odmah poslije njenog provođenja.

(4) Nosilac prava ne mora dokazivati opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti

onemogućeno ili znatno otežano ako učini vjerovatnim da će predložena privremena
mjera pretpostavljenom povrediocu uzrokovati samo neznatnu štetu. Uzima se da
opasnost postoji ako bi trebalo ostvarivati zahtjeve u inozemstvu.

(5) Sud može odrediti za osiguranje zahtjeva, prema stavu (1) ovog člana, bilo koju
privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a naročito:
a) da se pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povređuje pravo
iz ovog zakona,
b) da se oduzmu, uklone iz prometa i pohrane predmeti povrede i sredstva
povrede koji su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni, odnosno
upotrebljavaju se za činjenje povreda.

(6) Ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, sud će u rješenju odrediti i rok kojem
predlagač mora da podnese tužbu radi opravdanja te mjere. Rok ne može biti duži od
20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskog dana od dana dostavljanja rješenja
predlagaču, zavisno od toga koji rok ističe kasnije.
 (7) Sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana
od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje tog
odgovora.

(8) U postupku za donošenje privremene mjere primjenjuju se odredbe zakona o

parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 161.

(Osiguranje dokaza)

(1) Sud će donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač učini sudu vjerovatnim:
a) da je nosilac prava iz ovog zakona,
b) da je njegovo pravo povrijeđeno ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,
c) da će dokazi o toj povredi biti uništeni ili kasnije neće moći biti izvedeni.

(2) Nosilac prava koji traži da se donese rješenje o osiguranju dokaza bez prethodnog
obavještavanja i saslušanja suprotne strane dužan je da, osim uslova iz stava (1) ovog
člana, učini vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji
protivnika, biti uništeni, ili se kasnije neće moći izvesti. U slučaju donošenja odluke o
osiguranju dokaza prema odredbama ovog stava, sud će rješenje o osiguranju dostaviti
suprotnoj strani odmah poslije izvođenja dokaza.

(3) Sud može rješenjem iz stava (1) ovog člana odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a
naročito:
a) uviđaj prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka,
kompjuterskih memorijskih jedinica ili drugih stvari,
b) oduzimanje uzoraka predmeta povrede,
c) pregled i predaju dokumenata,
d) određivanje i saslušanje vještaka,
e) saslušanje svjedoka.
 (4) Osiguranje dokaza može se tražiti i poslije pravosnažno okončanog postupka, ako je
to potrebno radi pokretanja postupka prema vanrednim pravnim lijekovima ili za
vrijeme takvog postupka.
(5) U postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, primjenjuju se odredbe
zakona o parničnom postupku, a koje se odnose na sudske mjere osiguranja, osim ako
ovim zakonom nije drugačije određeno. Postupak osiguranja dokaza je hitan.
(6) Ako se kasnije pokaže da je prijedlog za osiguranje dokaza neopravdan ili ako nosilac
prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo tražiti:
a) vraćanje oduzetih predmeta,
b) zabranu upotrebe pribavljenih informacija,
c) naknadu štete.
(7) Sud mora u postupku osiguranja dokaza, prema odredbama ovog člana, osigurati
zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tome da se sudski postupak ne
zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotne
strane.

Primjer uklanjanja sadržaja kojim se vrijeđa autorsko pravo sa interneta

Google je u službenom izvješću objavio brojke vezane uz zahtjeve za uklanjanje sadržaja koji
krše autorska prava. Fascinantni podaci reći će kako je od 10. marta 2011 godine do 12.
septembra 2016. uklonjeno 1,75 milijardi adresa za koje je dokazano kako krše autorska
prava, odnosno objavljuju sadržaje kojih nisu vlasnici i omogućuju njihovo besplatno
preuzimanje. Uočljivo je kako je trend zahtjeva, odnosno uklanjanja u stalnom porastu, s
naglaskom na 2015. i 2016. Iako nije specificirano koliko je točno zahtjeva podneseno,
koliko ih je odobreno, a koliko odbijeno, pretpostavlja se kako je broj podnesenih zahtjeva
najmanje dvostruko veći od broja uklonjenjih adresa. Google je zato objasnio kako se anulira
svaka pojedina adresa i kako nije riječ o potpuno automatiziranom procesu, nego se svaki
pojedinačni zahtjev individualno obrađuje. Dakle, vlasnik autorskih prava podnosi zahtjev o
tome gdje se nalaze sporni sadržaji, nakon čega Google pregledava zahtjev i navodno spornu
adresu. Ukoliko se ispostavi da je obavijest potpuna adresa se uklanja iz rezultata pretrage.
Ako administrator smatra da je adresa neopravdano maknuta, može podnijeti prigovor,
nakon čega postoji mogućnost da Google vrati adresu. Ukoliko vlasnik autorskih prava nije
zadovoljan takvom odlukom, može podnijeti privatnu tužbu protiv vlasnika sporne web
stranice.