Uvod - Okruženje i nelinearno razmatranje

 Kazalište živi u svom okruženju, dio je tog okruženja, neprestana interakcija s

okolinom
 Na kazalište utječu fizički elementi iz okoline (materijalni, tehnički, tehnološki...) i
socijalni (društveni ustroj)
 Temeljni čimbenici okruženja: Društvo, vrijeme, prostor
 Giep Hagoort dijeli okruženje na: kulturno,ekonomsko, društveno, tehnološko,
medijsko, političko, ekološko
 William J. Byrnes: ekonomsko, političko i pravno, kulturno i društveno, demografsko,
tehnološko i obrazovno
 Arjun Appadurai – promišlja o svjetovma u kojima žive osobe i društvene skupine
diljem svijeta – ti svjetovi se međusobno razlikuju i u sukobima su: etnički, medijski,
tehnički, financijski, idejni/ideološki krajolik – svi oni utječu na kazalište
 Klimatski uvjeti također utječu (npr. Kazalište na otvorenom...)
 Zemljopisni čimbenici: doticaji, kontakti, razmjene kulture sa susjednim kulturama
(dakle kulturni utjecaji...), protok umjetnika, gledatelja...
o Podjeljenost stanovništva (različiti tipovi publike, različite umjetnosti...)
 Biološki čimbenici (raznovrsnost biljnog i životinjskog svijeta, njihovo značenje u
društvu (maske, kostimi, izvedbe...))
 Društveno okruženje: povijest, ekonomija, sociologija društva, pravo
 Duhovno okruženje: tradicija, religija, psihologija, filozofija
 Okolina utječe na kazalište, kazalište utječe na okolinu
 Istraživanje kazališta podrazumijeva interdisciplinarni pristup
 Kazalište je u svom povijesnom hodu redovito započinjalo s najapsttraktnijim i
najopćenitijim – svemir, mitovi, božanstva, bitke, povijest ljudskog roda i naroda...
 Branko Gavella – prvi u hrvatskoj se bavio istraživanjem utjecaja okoline na kazalište
 Glavna karakteristika razvoja kazališta je nelinearnost – npr razvoj europskog
kazališta počevši od grčkog pa nadalje se odvijao potpuno nevezano uz razvoj
afričkog kazališta (svrha, stil, scena bili su potpuno drugačiji...). afričko kazalište je
potpuno neovisna pojava u odnosu na europsko... kasnije se globalizacijom kazališta
međusobno utječu.
 Svjetsko kazalište ne možemo promatrati kao jedan, isti pravocrtni proces!
 Nelinearan razvoj svjetskih kultura i običaja prati i nelinearan razvoj kazališta (Grci su
razvili tragediju, istočni narodi to uopće nisu imali, što ne znači da su zbog toga manje
vrijedna njihova kazališta...)
 Eurocentrizam - poimanje Antičke Grčke kao temelj razvoja svjetske kulture –
pogrešno!
o Ničeg ekskluzivnog, ničeg neusporedivog i ničeg posve jedinstvenog nema niti
u jednoj svjetksoj kulturi pa tako niti u Antičkoj Grčkoj
KAZALIŠTE U POVIJESNOM OKRUŽENJU

- Postoje dokazi o neprekinutom postojanju kazališta u svim dijelovima svijeta

- Neke izvedbene forme možda starije i od čovjeka (homo sapiensa), pa čak i
neandertalca
- Homo sapiens – imao kapacitet za razvoj kumulativne i dinamične kulture, mogao ju
je stalno usložnjavati, nadograđivati i dalje razvijati
- Najstarije glazbalo – koštana frula u Njemačkoj (35.000 god. Stara)
- I prije toga su ljudi koristili kamene i drvene udaraljke, a još prije pljeskanje rukama
kao glazbu uz koju je išao i ples
- Takva aktivnost nikada nije potvrđena kod neandertalca jer nisu poznavali razinu
simboličke komunikacije, pa tako ni stvoriti kultove, umjetničku i vjersku praksu ili
prenositi iskustva i znanja – stvoriti društvo
- 2000. G. pr. Kr. Na Kreti postojalo namjeski sagrađeno kazalište – 1500 g. prije nego
su Grci sagradili Dionizovo kazalište
- Najstarija kazališna zdanja na Zapadu – dvorska kazališta u palačama Phaestusu i
Knososu
- Andalonija – neolitska naselja s nekim sakralim prostorima namijenjenima za
obredne aktivnosti – suvremenom terminologijom rečeno – scenskim prostorima
- Južna Amerika – piramide, naselja s namjenskim obrednim prostorima prilagođenim
potrebama obrednih (scenskih) izvedaba
- Najstariji takvi prostori su pronađeni kod Maja i Inka
- Poznati nalazi plastike i slikarstva, i rijetki pisani dokumenti iz različitih vremena
prikazuju scene rituala u terakoti pronađeni na Cipru, zatim 14 ženskih figurica rituala
prizivanja snage iz staroga Egipta, reljef faraona Ehnatena i kraljice Neferiti kako
prinose žrtvu suncu, antički krateri i vaze s prikazima satirskih igara
- Sjeverna Europa – rezbarije u stijenama s nordijskih prostora
- U islamskom svijetu – primjer izvedbenih praksi je derviški ples prikazan na minijaturi
iz Kamsaha u Perziji
- Aramejski prizori rituala žrtvovanja na sirijsko – maloazijskim reljefima
- Nalazi u dolinama Eufrata i Tigrisa donose značajna svjedočanstva o kazališnoj
povijesti
- Tzv. Gudejini valjci pronađeni u Lagašu – pisana svjedočanstva o scensko-izvedbenim
praksama uz vjerske obrede iz 22.st.pr.n.e.
- Bilješke o scenskim svečanostima nalazimo i u vjerskim kalendarima (vrijeme
Novosumerske monarhije), bogata magijska praksa u Babilonu
- Za poimanje sličnosi i kontinuiteta razvoja izvedbenih praksi bitno je saznanje o
svečanosti aktu – proslavi nove goine koja je trajala po nekoliko dana, kako bismo
razumjeli cikličke misterije drevnoga Egipta, pa i Grčke i znatno kasnije europske
srednjovjekovne misterije
- Daleko smo od potpune jasne predodžbe o svim aspektima razvoja povijesti kazališta
i složenim odnosima interakcija kazališta i okruženja
- Manjkavost pisanih svjedočanstava – zbog krhkosti i lakog propadanja materijala
- Nedostaju i počeci kazališta u Grčkoj, pa i u Rimu
- Bez obzira na mnoštvo materijalnih dokaza u slučaju staroga Rima, pisani tragovi su
skromni
- Povjesničar Livije kaže da su se u starom Rimu glumci prvi puta pojavili u 364g.pr.n.e.
u ritualima koji su trebali umilostiviti bogove u vrijeme epidemije kuge
- Dramska knjiž. znatno je starija – Lucius Livius Andronicus – prvi rimski dramski pisac
preveo je 240.g.pr.n.e. s grčkoga jezika jednu dramu – i to je bila prva dramska
predstava izvedena u Rimu, pisao je i svoje (9 tragedija i 3 komedije) utemeljene na
grčkim izvornicima (sačuvani samo ulomci)
- Iako je općepoznato kako su Rimljani razvili svoje kazalište preuzimajući modele od
Grka, novija proučavanja razlika između grčkog i rimskog kazališta pokazala su kako ta
preuzimanja nisu bila pravocrtna ni izravna
- Kulturalne različitosti uvjetovale su posve različit razvoj kazališnog života, pa
temeljem rimskih izvora ne možemo donositi izravne zaključke o grčkome
- Komedija se u programu grčkih dionizija institucionalizirala već 486.pr.n.e., sve što
danas imamo od grčke komedije jest 11 tekstova nastalih tek 425.pr.n.e.
- Jedini izvorni primjerci stare komedije jesu Aristofanovi, no to je minimalan postotak
da bi se dobila na osnovi toga jasna slika o tome žanru
- Meandar – istaknuti predstavnik novije grčke komedije otkriven je tek u 20.st. u Kairu
na papirusu koji sadrži elemente njegovih 4 komedija – smatra se ocem suvremene
komedije
- Stoga, događalo se da zbog pogreške u prijepisu ili netočnog prijevoda nekoga pojma
teatrolozi sagrade čitav sustav za koji se kasnije pokaže kako je bio oslonjen na
pogrešan temelj
- Tako se npr. za Grke pisalo oko 500.pr.n.e. kako je dobro pjevati i plesati značilo biti
dobro obrazovan i na osnovi toga donosio zaključak o obveznom glazbenom i
plesnom obrazovanju u antičkom sustavu obrazovanja; međutim grč. riječ prevođena
kao ples (orchestrai) njima nije značila ples, nego dostojanstveno i elegantno kretanje
u ceremonijalnim prigodama pa tako i u drami
- Tespis – možda jeste prvi tragičar koji je samostalno nastupao uz kor u 5. St.pr.n.e.,
ali neke indikacije postoje i da je moguće riječ o mitskoj figuri čije je ime skovano
prema pridjevu koji se nalazi kod Homera u Odiseju, a znači „nadahnuti“ i stoji uz
imenice „pjesma“ ili „pjevač“. Tako sve dok nemamo pouzdanih dokaza o Tespisovoj
osobi, ovakve se pretpostavke moraju uzimati kao legitimne
- Otkriveno je ne tako davno i kako antičko grčko kazalište nije najstarije na svijetu. U
trenutku kad je Grčka otkrivala i stvarala kazalište, drevni Egipat je imao odavno
dramu i kazalište, najmanje 2000.g. prije Grka
- Ova mitologizirana povijest kazališta koju smo stoljećima imali u zapadnjačkoj kulturi,
često se sukobljava čak i s vlastitim izvorima koji su mitologizirani
- Adrados – čudi se kako to da Aristotel u Poetici ne posvećuje nikakvu pozornost
religioznom aspektu grčkog kazališta i ne govori ništa o elementima svetosti – čime se
zaključuje kako Aristotel i nije spremna potpora za sva naša mistificiranja o navodno
aristotelijanskim predodžbama o kazalištu, možda je i pisao o tome, a da nisu rukopisi
sačuvani
- Velika dostignuća starih Grka smatrana su stoljećima vrhuncem zapadne kulture i
civilzacije, ne samo njezinim početkom. Ali kad bi to uistinu bio vrhunac, onda bi sve
nakon toga mogli biti samo opadanja
- Veliki izazov zastupnicima teorije da je Aristotel opisao i propisao vrhunski i savršeno
formu tragedije danas predstavlja pitanje zašto se onda grčka tragedija nikad nije
ponovila u svojoj vrhunskoj formi i punoj snazi ni kod Rimljana ni kod francuskih
klasicista? Možda u sačuvanim prijepisima Poetike nešto nedostaje? A možda smo
jednostavno zanemarivali činjenicu da svaka kultura ima vlastite kulturne izričaje, pa
tako i kazališne oblike, koji su u toj kulturi natali i koji su njezin najbolji izraz.
- Vidimo grčku dramu posve različito od onoga kako je uistinu u svoje vrijeme izgledala
- Njene najvažnije značajke tada su bile pjesma i ples, ne toliko sami stihovi o kojima
isključivo piše Aristotel, pa je izvorno tragedija bila više nalik suvremenom mjuziklu
- Ne znamo ništa o koreografiji grčke tragedije, niti imamo ikakve notne zapise njezine
glazbe – imamo samo malobrojne tekstove
- Antička drama je bila isključivo pisana za izvedbu, a ne za čitanje, a sva su ta djela bila
napisana za samo jednu izvedbu koju je nadgledao sam pjesnik
- Tragedija uvijek funkcionira u svakom društvu i zajednici i u svakom trenutku nečemu
služi, ali svaki pisac uvijek piše isključivo za svoje suvremenike
- Jednostavno se ne možemo osloniti isključivo na materijalna svjedočanstva želimo li
dobiti potpuniju i pregledniju sliku o kazališnoj povijesti
- Ne znamo ni sasvim točno kako je izgledalo Shakespeareovo kazalište Globe, niti
postoji ijedan njegov portret koji je napravljen za njegova života
- Nakon propasti Rimskoga Carstva, sudeći prema pisanim svjedočanstvima, čini se
kako u Zapadnoj Europi „nestaje“ kazalište na dugo razdoblje od gotovo 1000 godina.
Posljednji podatak se odnosi profesionalne kazališne predstave iz 467.g.n.e.
- Ipak znamo da je kazališni život, u jednom drugom i različitom obliku , neprekidno
postojao, i to ne samo u ritualnim i obrednim praksama crkvenoga kazališta, nego i u
bogatim i raznovrsnim pučkim izvedbenim praksama o kojima nema sačuvanih
pisanih ni materijalnih dokaza, no posredno smo dobili podatke iz etnoloških i
etnoantropoloških istraživanja
- Kazalište nije povijest nego prostor pamćenja
- U mnogim kulturama kroz povijest su se događala preuzimanja utjecaja i iskustava
drugih kultura, potom njihovo preoblikovanje i inkulturiranje, pa je tamo gdje nema
izravnih podataka o nekoj kazališnoj povijesti, moguće istraživati posredno preko
drugih kazališnih povijesti
 - Npr. najznačajniji primjer „uvoza kulture“ bio je transfer kineske kulture u Japan
preko Koreje
- Isto tako, sjeverozapadna Europa nikad nije stvorila vlastitu civilizaciju
- Za razliku od jugoistočne Azije, Europa čak nije samostalno i uvezla neku tuđu
civilizaciju
- Kod Grka se dogodio „uvoz“, preuzimanje kretsko-mikenske, minojske kulture (a
moguće je ukazati i na egipatske utjecaje na minojsku kulturu, kao i asirske utjecaje
na egipatsku, europski narodi hvataju priključak na taj kontinuirani razvoj preko
Rimskog Carstva, a da prije toga nisu samostalno razvili prepoznatljive vlastite
kulture. Stoga su izvedbene prakse europskih naroda do propasti RC elementarne,
jednostavne i skromne.
- Jedino se crkvene drame u srednjovjekovnoj Europi se promatraju kao zasebna
cjelina jer su bez izravnih veza s prethodnicima

NASTANAK KAZALIŠTA IZVAN EUROPE

- Razvoj kultura nije bio sinkroniziran i pravocrtan i bio je uvijek uvjetovan okruženjem
- Tamo gdje je okruženje dopuštalo komunikaciju, događali su se međusobni utjecaji,
tamo gdje nije, promene su se događale autohtono
- Razvoj obrta, znanja i umjetnosti bio je uvjetovan početkom proizvodnje hrane i
stvaranjem viškova iste
- Prelazak s lova na zemljoradnju događa se obrat u kojem ljudska snaga ustupa mjesto
znanju
- Decentralizirane skupine pokretnih lovaca koji su vrijeme trošili isključivo na
preživljavanje, zamijenjene su sjedilačkim, centraliziranim i hijerarhiziranim
strukturama u kojima je prvi put postojao višak vremena(vladari, svećenstvo)
- Nastanak predmodernog doba – otkriće pisma u Mezopotamiji i Egiptu te u središnjoj
Kini, kao i tehnološki izum kotača u jugoistočnoj Aziji

AZIJA

- Civilizacije doline rijeke Inda (6000 g.pr.n.e.)

- Gradovi Harappe i Mohenjodara
- Indijsko kazalište starije od grčkoga – važno za razvoj kazališta na cijelom kontinentu
- Njegov najpoznatiji oblik je katakali nastao u kasnom 17.st.
- Dramsko kazalište oblikovano između 500. I 200. G.pr.n.e. – profesionalne trupe
muških i ženkih izvođača pod vodstvom prvoga glumca i ravnatelja (sutradhara)
- Ekspanzija budizma proširila indijsku kulturu na cijelu jugoistočnu Aziju – kolonizacija
slična antičkoj grčkoj kolonizaciji i različita od rimske ili britanske u kasnijim
vremenima
- Cijelo azijsko kazalište utemeljeno je na indijskoj tradiciji i mitologiji (Mahabharati i
Ramayani) i prilagođeno lokalnim kulturama kao kazalište „uvezeno“ iz Indije
- Dijelom je utjecalo i kinesko
- Kina nikada nije imala priliku eliminirati svoju najstariju civilizaciju i početi iznova –
jedina na svijetu koja neprekidno postoji od drugoga tisućljeća pr. Kr.
- Dokazi o kazalištu u Kini pojavljuju se još u 12. St. pr. N.e.
- Kineska kultura kazališnoj umjetnosti nije pridavala veliku važnost (samo na
marginama)
- Prve dramsko-glazbene predstave pojavljuju se tijekom dinastije Yuan, a razdoblje
tzv. „klasične drame“ u dinastiji Ming
- Za publike konfucijanske elite ove predstave uključuju iskustva starijih izvedbenih
formi – zaju (zabavna predstava iz mnogo ranijih vremena) i kunqua (glazbena drama
s pjevanjem i plesom)
- Oko 1500.g Kina najrazvijenija kultura na planetu
- Pekinška opera – najpoznatiji oblik kineskoga kazališta, nastala u 19.st.
- raniji oblici kazališta, podcijenjeni u samoj Kini, na okolne zemlje su izvršili utjecaje
- Vijetnamsko kazalište – nepromijenjena kopija kineskoga i mijenjalo se po gotovo
istom obrascu i u svom današnjem obliku je vrlo slično izvedbenoj foormi Jing Ju
(pekinška opera)
- Burmansko – hibridno, indijski sadržaj + kineska forma
- Indonezijska kazališna kultura – najoriginalnija među jugoistočnoazijskim kazalištima
po svojem izvornom kazalištu sjena
- Od riječi wayang (sjena), nastao opći pojam za kazalište
- Daljnji razvoj omogućio izvedbene oblike: wayang wong – kazalište ljudi, wayang
topeng – kazalište s maskama
- Usporedba s europskim kazalištima – wayang kulit – tradicionalno japansko kazalište
sjena u osnovi sakralno i najsličnije zapadnjačkom dramskom, dok su drugi oblici bliži
plesu. Gotovo čitavu predstavu vodi jedna osoba – dalang
- U Indoneziji – lutkarske predstave za puk, a wayang wong – pripadao kraljevskoj kući i
bio kraljevsko kazalište lutaka
- Japanska kultura uvezena preko Koreje i Kine, no kasnije razvila autentičnu kulturu i
kazalište
- Plesna drama – kagura (mitološke teme)
- Komične izvedbe – gigaku i plesovi – bugaku
- Posebno zanimanje za burnaku (lutkarsko kazalište) raste kasnije u razdoblju Meiji
(19.st), iako je ono staro preko tisuću godina, kad je najranije japansko ime za lutku
(kugutsu) bilo povezao s obredima
- Danas – 2 osnovna tipa japanskog kazališta – no i kabuki
- No – nastalo iz ritualnih plesova svećenika i njegovog sina (sarugaku), autori su preko
polovice od ukupno 240 drama koje čine repertoar
- 5 vrsta no drame: božanske, ratničke, ženske, luđačke i demonske
- To je tipična aristokratska umjetnost, intelektualističko i elitističko
- Japansko društvo je od 1615 – 1868. Bilo podijeljeno na 4 društvene klase: samuraji,
seljaci, obrtnici i trgovci
 - Pojava suprotnog, populističkog kabukija vremenski je kasnija i društveno različita
- Kabuki glumci su smatrani tako niskom klasom da nisu obuhvaćeni ni najnižom
klasnom podjelom
- Njegov razvoj je jedan od najzanimljivijih prikaza društvenih utjecaja na kazališne
prakse u svjetskim razmjerima
- Zbog političih i etičkih zabrana, u tom je pučkom zabavljačkom obliku moercijalnoga
kazališta preko 250 godina blila na snazi zabrana sudjelovanja za žene
- Tek kad nastupi u 19.st. razdoblje Meiji, koje karakterizira otvaranje prema zapadnoj
kulturi, otvorit će se mogućnost zapadnjačkog upoznavanja ovih kazališnih tradicija, a
tako i će burnaku i no izaći iz elitističkih zatvorenosti i iz sjene popularne pučke
tradicije kabukija i zauzeti važno mjesto u narodnoj kulturi
- Engeki – današnja japanska riječ za kazalište (19.st)
- U tom vremenu se se odvijao proces moderniziranja japanskog kazališta, kada
upoznaje zapadnoeuropsko i rusko kazalište
- Gostovale su predstave s djelima Shakespearea, Ibsena, Čehova...
- Spajanje tradicije europskog realizma i kabukija – izvedba postala realističnija,
reducirane teške maske od višeslojnih nanosa šminke i omogućeno glumačko
pokazivanje mimike
- Ustanovljeno novo europsko kazalište – Shingeki

AFRIKA

- Rodno mjesto homo sapiensa

- Bušmani i Pigmeji – sačuvali u svojim ritualima i plesovima najstarije ljudske
izvedbene prakse
- Stari Egipat – pogrešno danas više povezujemo sa zapadnom kulturom nego s
Afrikom
- Cvjetanje kultura: askumitska i bantu u Etiopiji, kultura države Kanem, kraljevstvo
Gana, država Kitwra i kraljevstvo Zarija, Benin, Yoruba, Mali i Kongo
- Postoje samo mali fragmenti izvedbenih praksi sačuvanih na tlu Afrike
- Bogata izvedbena praksa – operom, razvijene scenske predstave s maskama i
festivalske prakse kod Dogona
- Scenski rituali posvećeni lovu kod Beku Pigmeja u Gabonu, koteba predstave u
Maliju, festivalski scenski spektakli uz obrede pogreba u Burkini Faso te bogate
narativne prakse pripovjedačkog kazališta na prostoru od Obale Bjelokosti do
pustinje Kalahari
- Održavane vrlo raznovrsne i bogate narativne, plesne, glumačke, obredne, ritualne,
mimičke, akrobatke i zabavljačke prakse s uporabom maske, kostima i scenski
rekviziti sa širokim spektrom tema i formi
- Dolazak Arapa (koji donose islam) i Europljana (kršćanstvo), a osobito tragedija
kolonijalizma, preoblikovali su i uništili gotovo sve navedene države
 - Njihove su se kulture nakon toga uglavnom u fragmentima održavale izvan Afrike, u
ropstvu, i međusobno miješale

SREDNJA I JUŽNA AMERIKA

- Zbog prostranstva kontinenta i nepovezanosti civilizacija, kazalište je vrlo raznorodno

i bez međusobnih utjecaja
- Olmeci, Tolteci, Zapoteci
- Azteci – temeljne izvedbene prakse, vjerske predstave, uključivale i prinošenje
ljudskih žrtava
- Inke - općenarodne pučke svečanosti
- Maje – kombinacija scenskog spektakla i sportskih igara
- Tekstovi himini, likovni prikazi samih izvedaba i pogrebne urne u obliku kostimiranih i
maskiranih izvođača, pronađene su i maske i zapisi o ciklusima festivala, ritualno
oružje kojim su ubijane (ljudske) žrtve prigodom spektakularnih sakralnih izvedaba
- U Srednjoj Americi susreću se dva osnovna tipa kazališnih predstava – komične i
edukativne plesno-pjevane drame (mitote u Nahuatl kulturi, taqui u kulturi Quechua)
koje tretiraju narodnu povijest i mitologiju
- Vrlo bogata uporaba maski korištena usporedno s razvijenim praksama pjevanja
- Kazalište koje su donijeli kolonizatori, Španjolci i Portugalci, uglavnom zadržalo sve
bitne elemente tradicija iz kojih je preneseno s manjim stupnjem inkulturiranja

SJEVERNA AMERIKA

- O scenskim izvedbama u Sj. Americi prije dolaska Europljana, znamo vrlo malo
- Jedino dokazano je kako su svi starosjedilački narodi poznavali različite oblike
izvedbenih praksi
- Na prostoru Kanade – stara tradicija naroda Kwakiutl – prakse sakralne naravi,
uključivale masku i kostim, revizitu i izvedbe u zatvorenom prostoru
- SAD- kultura skupine plemena Pueblo, unutar koje su scenske prakse i kult kachina ili
katsina
- Narod Hopi – masovne javne izvedbe na otvorenom, sakralne inscenacije u
zatvorenom, ostavili podatke o preko 500 vrsta i tipova maski kojima su se koristili u
svojim ritualima i festivalskim aktivnostima vezanim uz zimski i ljetni solsticij
- Nakon koloniziranja Sj.Amerike, prva zabilježena predstava dogodila se 1665. U
Virginiji
- Nastupa razdoblje prenošenja zapadnoeuropskih kazališnih tradicija i postupno
oblikovanje nove, vlastite, američke kazališne tradicije
- U 19. St. u SAD-u – kazalište organizirano kao dioničarski posao, obogatilo se
utemeljeno na europskim tradicijama i posredno afričkim utjecajima
- Oponašali su afroamerikance i njihove pjesme u dijalektu – iz toga nastaje Minstrel
show – temelj za izučavanje kazališnog hibridiziranja
AUSTRALIJA I OCEANIJA

- Sve do dolaska europskih kolonizatora u 18.st., ljudi su ovdje živjeli bez većih
promjena kao lovci skupljači; nisu posznavali zemljoradnju, obradu metala, nisu imali
gradove ni državne organizacije društva
- Raspolagali su tehnologijom za gradnju plovila, gradnje nastambi, oruđa i oružja od
kamena i drveta
- Pleme Aranda – razvila obrede vjenčanja i inicijacije koji su uključivali složenije,
ceremonijalne oblike izvedbe
- Arabana – također imala obrede, ali jednostavnije po formi
- 250 različitih živih jezika, što svjedoči o raznovrsnosti i rascjepkanosti različitih kultura
na kontinentu i njihovoj slaboj povezanosti
- 80-ih su reritualizirane predstave Maora na Novome Zalandu – govore o suvremenim
problemim Maora, njihove zemlje i identiteta

POSEBNOSTI EUROPE

- Zapadnjačka povijest kazališta, kao i kulture, započinje također na Istoku

- Iz mezopotamijske kulturne kolijevke, preko drevnoga Egipta i minojske kulture,
oblikovat će se jedinstvena i vrlo razvijena grčka kultura
- Grci su razvili kazalište u relativno kratkom vremenu (u samo stotinjak godina)
- Povijest kazališta na Zapadu razvijala se bitno različto od razvoja na Istoku, zbog vrlo
izraženih kulturalnih različitosti u okruženjima
- Ono što je za zapadnjačku civilizaciju u čovjekovu organizmu mozak, za azijske kulture
srce, za zapad logika , za istok je ritam
- Eu kazalište uglavnom se razvijalo na dramskim tekstovima i pričanju priče
- Kulture taoizma, budizma ili pak animističkih religija, uvijek naglašavaju uzajamnu
ovisnost svih živih bića, dok antički, grčko-rimski i judeokršćanski humanizam i
njegove kulture sadrže dualizam čovjek – svijet ( s čovjekom u središtu)
- Priroda je u ovom shvaćanju samo resurs koji čovjeku služi (atropocentrična
paradigma), koja je potaknula na zapadu tehničko-tehnološke napretke i u konačnici
porodila suvremenu ideologiju konzumerizma
- Proces sve većeg kulturalnog razdvajanja kultura Istoka i Zapada, započet u antičkoj
Grčkoj, doveo je do međusobnih nerazumijevanja tih kultura, pa tako i kazališnih
iskustava
- Grotowski – upozorava na stereotipnu zapadnjačku sliku (mental image - predodžba)
Istočnjaka koji je statičan, sjedi kao Buddha u lotosovoj poziciji
- Problematizira pitanje što mi zapravo uopće nazivamo kazalištem u različitim
kulturama; čak i ako usuglasimo pojam etnodrama, uvijek treba imati na umu da je
ona vrlo različita u Africi, Aziji i na Karibima
- Nastanak industrijskog društva na Zapadu udaljio njihovu kulturu i kazalište od
tradicija i suvremenih praksi Istoka
- Položaj kazališta više se izmjenio od donedavne ind.revolucije do danas, nego što se
bio izmjenio u vremenskom razmaku od samih njegovih početaka do pojave drevnih
društava (Egipat je npr stvarao stoljećima)
- Duvignaud – 4 tipa kazališta: 1. kazalište u tradicionalnim društvima, 2. u vremenima
tehničkih, gospodarskih promjena i poremećaja u strukturi društava, 3. Koje prati
zahtjeve onih koji su pokušavali da u jednom omeđenom i zatvorenom svijetu ukrote
pomahnitale sile tehnike i čovjekove misli i 4. Složen i raznolik tip kazališne prakse
stalno novih ideologija i estetika
- Industrija, nove tehnologije, mehanizacija, urbanizacija i kapitalizam – temeljito
promijenili razvijena eu društva, kazalište i publike – industrijsko društvo stvorilo
kazališno tržište
- Europa – držala kazalište važnim elementom kulture, no događali su se napadi
- Platon u Republici radikalno kritizira kazalište, Tertulijan na Trećem koncilu u Toledu i
predlaže izbacivanje plesa i pjevanja iz crkve, u Bizantu Eustahije Solunski (Peri
Hypokriseos) ošto napada mimičare, u Španjolskoj nakon smrti kralja Filipa II kazališta
bila zatvorena zbog žalosti 2 godine, radikalne puritanske zabrane u Engleskoj,
Francuskoj
- Kazalište pokazuje sklonost promjenama i eksperimantima, katkad radikalnima, što
ne susrećemo izvan eu, ima visok društveni utjecaj
- Nastankom neovisnih i „slobodnih“ kazališta (Theatre Libre – Pariz, Independent
Theatre – London), kazalište će u Eu neprestano eksperimentirati i bitno određivati
nove trendove u umjetnosti, poticati stalne promjene i inovacije
- Temeljno teorijsko djelo u povijesti teatrologije – Poetika, Aristotel piše oko
330.pr.n.e. (500. Pr.n.r. u Indiji – Astadhyayi – o umijeću glume)
- Sveučilišno izučavanje drame i kazališta na Zapadu započinje u SAD-u u Pitsburghu
1914., a u EU u Velikoj Britaniji 1946. – Bristol University, zatim sredinom 70-ih u
Manchesteru, Hullu i Birminghamu
- Fokusirajući se na izvedbenu stranu, uočeni su novi prostori i otkrivena nova značenja
i velika važnost utjecaja okruženja
- Istraživanja realnih, materijalnih i društvenih okruženja otkrit će neizbježne utjecaje
imaginarnih i ezoteričnih okruženja
- Pfister – u kazalištu je uvijek prisutna dvostranost izvedbe kao slobodne igre i igre sa
zadanim pravilima kojima je zajednički neizravan odnos prema realnosti, zatim
sučeljenost izvođača i gledatelja, odvojenost od neposredne ekonomsko-proizvodne
djelatnosti, prostorno-vremenaska isključenost iz svakodnevne normalne egzistencije
te strukturiranje s pomoću posebnih pravila i konvencija
- Kazalište najviše napreduje tamo gdje je spremno oduprijeti se kontrastu između
sebe i svog okruženja i stvoriti doživljaj koji je na povišenoj razini postojanja
- Tijekom stoljeća su uzastopni slojevi drame izgradili jednu složenu viziju ljudskog
identiteta – čime se dotiče bit suvremenih istraživanja kazališta
POSEBNOSTI ISLAMSKOG SVIJETA

- Zabluda je da islamski svijet nema kazalište

- Općeprihvaćena predodžba – islamska sveta knjiga Kur'an zabranjuje prikazivanje i
oponašanje ljudskih i životinjskih likova jer je to povreda Božjeg prava na kreaciju
- Notorna činjenica jeste da takve zabrane u Kur'anu nema; takav se propis nalazi u
sekundarnim spisima Haddisima
- Amine - Utjecaj propagande zapadnjačkog orijentalizma i pretjerivanje u pravojerju
muslimanskih teologa stvorila je laž da islam potpuno zabranjuje vizualne umjetnosti
- Kazališni pravac – al-Masrah al-Islamiy (islamsko kazalište)
- Doduše,prvi muslimani koji su gajili jak kulturni otpor prema kazališnoj tradiciji koja je
u to vrijeme i na tom prostoru dolazila od grčkih i rimskih kazališta, i glumice su
(grčke mimičarke) nazivali od njihova imena mimas u arapskom jeziku mumisa, što je
s vremenom poprimilo značenje „prostitutka“
- No, i sami Arapi su u vrijeme pojave islama i uspona islamskih kultura imali brojne
vlastite izvedbene tradicije i prakse
- Postoje brojne tradicionalne igre s maskom koje imaju predislamske magijsko-
ritualne osnove i u funkciji su istjerivanja demona ili izlječenja
- Sam je prorok Muhamed nazočio jednoj tradicionalnoj predstavi a la''ab koju je
izvodio plesač s konjima i koji je nastupao u tradicionalnom plesu kurraj
- U srednjem vijeku – razvijeno arapsko kazalište sjena (masrah a-d-dil), no veliki broj
tekstova je izgubljen što se smatra velikim gubitkom u povijesti arapske književnosti
- Prožeto elementima vrlo popularnog literarnog žanra – al-maqama (dugačka
narativna poema s izrazitim dramskim značajkama)
- Velik dio praksi preživio do danas i ugrađen je fragmentirano u različite popularne
oblike arapskih pučkih svečanosti i narodne zabave
- Postoji i pripovjedačko kazalište, različite tehnike slikovnoga kazališta u Egiptu
(tamathil), Arabiji, Iranu, razne verzije kazališta lutaka (aragoz) u Egiptu i marionete u
Tunisu
- Raskošne karnevalske igre u Kairu, satira u kazalištu sjena, organizirane u vrijeme
dolaska proljeća – taj je Praznik proljeća – sadržavao karnevalsko slavlje s brojnim
kazališnim predstavama, maskama, glazbom i plesom
- Scenske izvedbe nastajale i razvijale u sklopu islamskoga svjetonazora, a u islamskoj
kulturi poznajemo primjere kad su mudre pripovijesti, duhovno pjesništvo i sufijska
glazba rabili elemente scenske izvedbe kako bi se približili publici
- Slavni lik Nasredin hodže koji se koristi komikom da bi poučavao, mudrim
pripovijestima da bi educirao i zabavnim, komičnim sadržajima propovijedao, sve je
to blisko formi narativne izvedbe i dijaloga – skeča
- Derviški ples – kružni Sema kao simbolička izvedbena praksa u kojoj se susreću svi
scenski elementi pa se tako derviš okreće oko svoje osi kako bi simbolički opisao
apsolutni centar Svemira, prepušta se gubljenju u ekstatičkoj spoznaji Božje
apsolutne snage i milosti
- Otvaranje ruku simbolizira da derviši uzimaju od Boga i daju ljudima, a sami ne
posjeduju ništa
- U Turskoj – omiljeni narodni likovi Karađoz (crnooki) i Hacivat – glavni junaci
popularnog kazališta sjenki Karađoz
- Druga vrsta popularnog turskog kazališta je Olrta Oyunu (igra u prostoru), izvedba
gdje sudjeluju živi glumci i u kojoj nema unaprijed napisanih tekstova ni autora priče,
nego je izvedba utemeljan na glumačkim improvizacijama prema standardnim
obrascima (vrlo sličo eu commedia dell'arte)
- Ashura (deseti) – blagdan, simbolički predstavlja borbu između dobra i zla i na mnogo
razina povezuje se s više različitih proroka i sretnih događaja Božje milosti, sunitskim
muslimanima to nije katarzični nego prije didaktički događaj, a u Maroku ima
komičku formu
- Neka vrsta scenskog igrokaza izvodi se na isti dan, ali temeljno posve različito, u
marokanskom slučaju kao svojevrstan kolektivni krabuljni ples, posvećen je djeci
kojima se kupuju igračke i slatkiši;
- za sunite je riječ o svojevrsnoj pasiji (po vrlo sličnom ritualnom modelu po kojemu su
u starom Egiptu pasije komemorirale Ozirisovu smrt - Muka, ili Grci Dioniza, ili
kršćanska srednjovjekovna drama Isusovu smrt i uskrsnuće - Muka) – i ova scenska
izvedba ima formu vjerskoga kolektivnog događaja koji nipošto nije kazalište u
klasičom suvremenom smislu, iako rabimo izraz predstava
- Perzijanci – preuzeli drevnu predislamsku izvedbenu formu i prilagodili u jedinstvenoj
islamskoj pasiji zvanoj Ta'ziyeh Khvani (sućut, žalovanje) – Huseinova mučenička smrt
- U tim predstavama prostor i vrijeme su relativni, bačva može simbolički predstavljati
rijeku Eufrat, komadić crvene boje na kostimu žrtvu, rane, mučeništvo, predstava se
može izvesti bilo gdje u gradovima i selima, s bilo kojim brojem izvođača na
posebnom mjestu, ugl. Trgu
- Izvodi se u Iranu, Iraku, Pakistanu, Indiji, južnom Libanonu, Andaloniji, Trinidadu i
Jamajki
- U Iranu je razvila formu dvodjelne drame, izvođači nisu glumci koji predstavljaju
likove, nego prije čitači koji recitiraju ili pjevaju u nerealističnoj formi, nije u pitanju
umjetnička forma kazališta, nego komemorativna, ritualna drama koja izgledom
posjeća na zapadnjačko kazalište
- Čin samobičevanja zauzima središnju poziciju identifikacije sudionika s njegovim
mučeništvom (teatrološka usporedba sa sličnim praksama flagelanata povezanima s
komemoriranjem Kristove muke unutar kršćanskih bratovština)
- Suvremena drama i kazalište u islamskim kulturama – mješavina domaćih tradicija i
uvezenih modela iz kultura Zapada
- Do 60ih arapska drama i kazalište bili pod snažnim utjecajem kolonizatorskog zapada,
pisci pišu po matricama eu drame
 - Ponovnim ispisivanjem eu modela, arapsi su dramatičari istovremeno iznova pronašli
svoje vlastite izvedbene tradicije i smjestili ih unutar protora unutar postkolonijalne
tradicije
- Nedostatak narativne komponente uzrokovan je utjecajima okruženja, Sahara je
nudila malo dinamike, šarolikosti u bojama, oblicima života i kretanjima u prostoru
- Živi svijet Indije – poticao aktivne i dinamične forme izražavanja
- Zbog toga su Arapi do vrhunca razvili introspektivne i konteplativne discipline –
pjesništvo, glazba, filozofija; likovne umjetnosti i izvedbene prakse ostale u skromnim
okvirima
- Aziza – razmatrao tipove konflikta u klasičnoj grčkoj drami (4 tipa), koji su u
islamskom svijetu, zbog različitosti njegove kulture, tradicije i vjerovanja, nemogući

PROFESIONALIZIRANJE KAZALIŠTA I PUČKE IZVEDBENE PRAKSE

- Prelazak s kolektivne izvedbe na profesionlno zanimanje kazališnog umjetnika

dokumentirano je još u vrijeme drevnog Egipta
- Tamo se plesači u ceremonijalnim svečanostima u čast faraona i bogova postupnno
potpuno profesionaliziraju
- Profesionalizam usporedan s internacionaliziranjem izvedbenih djelatnosti jer se iz
Mezopotamije, Etiopije i Arabije uvoze plesačice i plesači za posebno važne i velike
spektakularne rituale
- Kod Grka profesionaliziranje plesa u dionizijskim svečanostima
- Poznati su „Dionizovi umjetnici“ – organizacija prof. glumaca u antičkoj Grčkoj, koja je
od 4.pr.n.e. najstariji kazališni sindikat u zapadnom svijetu
- Na svim prostorima i u svim epohama uočava se stalna pojava – što je društvo
bogatije, stabilnije i bolje uređeno, njegovi su festivali bolje orgaizirani i scensi je
izričaj složeniji i profesionalniji – uočavamo ovdje izravan odnos između kazališta i
njegova društvenog okruženja
- Na Istoku profesionalizam starog datuma pa tako i kazališne škole i akademije postoje
odavno, dok se u Eu sustavno organiziraju na sveučilištima tek od 60ih
- U Kini se već u doba dinatije Tang (7-9 st.) organizira akademsko školovanje za
glumce, plesače i glazbenike koji su potrebeni za visokozahtjevne dvorske nastupe
koji su podrazumijevali akrobatiku, ples, pjevanje, žongliranje, glumu i sviranje
- Japan – prof.kazališne škole još od 14st., kada no drama dobiva konačan oblik i
standard – kanon sarugagu no no (umjetnost nad umjetnostima no)
- U eu posebnosti spada i institucionaliziranje profesije redatelja (nepoznato izvan eu),
iako je to još od vremena plemenskih rituala uvijek netko morao raditi tek je eu
praksa izvojila režiju kao posebnu profesionalnu djelatnos
- Od 19. St. redateljevo ime se pojavljuje na plakatima
- Redatelju prethodili umjetnici koji su zapravo režirali predstave, iako su uz to radili
različite druge (producentske, glumačke) poslove
- Svugdje u svijetu postoji i bogatstvo različitih neprofesionalih pučkih izvedbenih
praksi
- Najstarija je ples; čovjekov prirodan način da se uskladi sa silama svemira
- Plesalo se svakoj prigodi (zadovoljstvo, tuga, ljubav, strah, u prigodi izlaska Sunca,
smrti, rođenja), njime je produbljivao svoja iskustva i prividno ovladavao
nerazumljivim silama iz okruženja
- Egipat – ritual klasno određen, više kalse rijetko i kanonizirano sudjeluju u plesovima,
dok niže klase, puk, masovno plešu prigodom svake ritualne i pučke svečanosti
- Inke – prakticirala ples u svim klasama i društvenim situacijama; plesovi pridruženi
određenim društvenim skupinama ili situacijama – igra pastira, ratara, plese veselja,
ples nakon pobjede u borbi – praćeni pijankama uz konzumaciju piva
- Mnogi od tih narodnih plesova bili su formalno uključeni u obredne ceremonije, a
ritualne igre plodnosti zemlje popirmale su i orgijastički oblik
- Indija – pučke spektakularne komemorativne predstave na otvorenom o životu Rame
s mnogo dodirnih točaka s iranskom Ta'ziyeh, samo su manje uronjene u religiju
- Grčka – dionizije, vjerski festival održavan krajem ožujka i početkom travnja, mnoštvo
pučkih plesova
- Institucionalizirano grčko kazalište preuzelo moge elemente iz pučkih plesova i
narodnih običaja
- Srednjovjekovna Eu – Folk Teatar – raznovrsni narodni igrokazi, pjesme i plesovi s
elementima scenske organizacije, rizualni plesovi, zabave s dramskim elementima –
oblik vrlo karakterističan za sve narode s jakom zemljoradničkom tradicijom – izrazito
pridinio kasnijem razvoju liturgijske drame
- Dinamičan međuodnos između pučkih tradicija i institucionaliziranog kazališta –
nastanak mnoštva popularnih kazališnih formi kao posljedica miješanja
institucionaliziranog kazališta i narodnih igara koje su se kasnije profesionalizirale , ali
i dalje ostale široka, masovna pučka zabava – najpoznatiji takav slučaj je
- commedia dell'arte – umjetnička forma derivirana iz grč.kazališta preko rimske
atellane. Uključuje više kazališnih disciplina, akrobatiku, mim, komičke rutine
- Iz srednjovjekovne drame (moraliteta), Nijemci su razvili karnevalske drame –
igrokaze s elementima liturgijske drame i moraliteta, prožete satiričkim konotacijama
- Italija – nastaje iz crkvenih prikazanja, kao posebna, po temama posve sekularna
drama, koja zadržava strukturu liturgijske drame
- Izravno iz puka, amaterska, pučka kazališna zabava dospijeva na francuski i engleski
dvor
- Shakespearovo kazalište – uz brojna izravna preuzimanja elemenata pučkih igrokaza,
sluge i lakrdijaši u pravilu govore običnim pučkim proznim govorom, dok uzvišeni
likovi akademskim stilom
- Pekinška opera – najvažniji žanr kineske drame, sažima vrhunsi profesionalizam i
široku paletu pučkih folklornih tradicija
 - Japan – kabuki vrhunski profesionalizam nastao iz amaterskih narodnih igara; 3 vrste
kabuki djela koja nalikuju trima oblicima zapadnog kazališta (nešto slično plesnoj
drami, predstava koja plesno prepričava neki događaj, ali može biti bez sadržaja,
potječe iz aristokratskog no repertoara; povijesna drama, opisuje živote slavnih
ratnika ili vladara; građanska drama, ponekad može biti utemeljena na nekom
aktualnom događaju)

RITUAL, POKRET, TIJELO I IZVEDBENE PRAKSE

- Posebna tema kazališta su rituali

- U razmatranju odnosa kazališta i njegova društvenoga okruženja važnoj je uočiti kako
su rituali kao obredne prakse u svim kulturama imali scensko-izvedbenu formu
- No to ne dokazuje kako je kazališta nastalo iz rituala
- S crteža u paleolitskim spiljama znamo da je čovjek plesao znatno prije nego je
pronašao bilo kakve druge načine samoizražavanja
- Obredna igra vezana uz kult kosti najstariji je podatak o izvedbenim praksama koji
imamo
- Neolitski plesači – Sahara, špilja Hoggar
- Afrika – i danas imaju profesionalne plesače koji plešu na svečanostima, a pleme skrbi
dok oni jedino trebaju samo razvijati svoje plesačke sposobnosti
- Hauser – vjerojatno je u pretpovijesti, u tzv. „magijskoj fazi“ iz koje imamo prva
umjetnička svjedočanstva, prethodila „predmagijska faza“
- Sjedilački način života, zemljoradnja i stočarstvo – zmjenjuje magiju i vradžbine s
religioznim obredima i činovima obožavanja, a sa sviješću o čovjekovoj ovisnosti o
dobrim i lošim vremenskim uvjetima nastaje dualizam dobrih i loših bogova te jasno
strukturirane ritualne prakse
- Stari Egipat – rodno mjesto zapadnjačkoga plesa – Preko Krete, iz Egipta ples se
proširio u Grčku, a Grci su kasnije usvojili u svoj ples, osim egipatskih tradicija i
plesne tradicije Tračana i Frigijaca
- Grci su vjerovali kako ples potječe od bogova
- Najstariji staroegipatski obredi i rituali imali plesni oblik; svećenici astrolozi imali ples
zvijezda, gdje su kretanjem od istoka prema zapadu Sunčeva oltara plesno formirali
zodijačke znakove
- Istok – ples u ritualima uobičajena izvedbena praksa; Kinezi u hramovima izvodili
glazbeno-plesne predstave koje su prikazivale svakodnevne aktivnosti - žetvu, rad,
patnju, radost – iz njih nastaje svjetovno plesno kazalište koje kasnije poprima sve
više zabavne forme; Tajland i Kambodža – plesne predstave nastale kao dio
religioznih rituala i danas se oslanjaju na Ramayanu i Mahabharatu; pjevanje ples,
utjelovljenje, šamanizam sibirskog tipa, najstarija su izvedbena praksa u
pretknjiževnoj Kini, Koreji i Japanu
 - Srednja i Južna Amerika – rituali strukturirani kao plesne predstave; Svetkovina Inka u
čast Sunca – velika plesna svečanost kojoj je car bio producent; igre loptom kod Maja
imale ritualnu narav
- Grčko kazalište - nastaje u kontekstu svjetovnih i sakralnih rituala; rituali bili
natjecateljske naravi jer je grčka kultura bila kompetitivna; iz takve potrebe za
natjecanjem nastaju Olimpijske igre od 776. G.pr.n.e. u čast boga Zeusa; od
566.pr.n.e. – svetkovine panateneje u čast božice Atene uključivale ples i recitiranje
Homerovih tekstova
- 4 godišnja festivala u čast Dioniza (leneje), od 440.pr.n.e. slavile početak veljače –
posvećene komedijama i kasnije uključile tragedije; seoske ili Male dionizije
(prosinac-siječanj) – sadržavale faličke igre i pjesme, kasnije uključuju komedije i
tragedije, koje su ranije bile izvođene na gradskim dionizijama; antesterije (veljača-
ožujak) – otvaranje novoga vina, kasnije uključena komedija, naša povijesnica
kazališta Velike dionizije ili gradske dionizije (ožujak-travanj) – održavale se u
amfiteatru Dionizova hrama, ispod Akropole, predstave za oko 10 – 15 tisuća
gledatelja i ondje su prvi puta izvođene drame, festival počinjao ritualima žrtvovanja,
gradsi rituali, natjecanja u ditirambu (zborske pjesme i plesovi), natjecanja u
tragedijama i komedijama
- Grčka tragedija – žrtva eurocentrizma; no sagledana u kontekstu ritualnih plesova i
glazbeno-plesno-scenskih spektakala, izvorna tragedija se ukazuje u posve različitom
svjetlu od onoga što smo navikli zamišljati – kao uglavnom statično scensko
recitiranje stihova
- Jedinstvo između tragedije i kazališta jest slučajno jer i sam Aristotel ne smatra
scensku izvedbu bitnom za funkcionirnje tragedije, a emancipiranje estetske sfere ili
kazališne predstave iz rituala još nije bilo završeno u antičko doba
- Grčki je ritualni ples označio još jednu važnu razliku između kazališta Istika i Zapada;
zbog svoje natjecateljske naravi, grčka kultura je svoje plesove strukturirala kao
kretanje bliže sportskim aktivnostima ljudskog tijela negoli rafiniranu skulpturiranju
kakvo susrećemo na Istoku
- Sorell – istočnjački ples temelji se na kontemplaciji, a grčki (i zapadnjački) na akciji
- Kršćanska crkva – strogo razdvojila sfere tijela i duše, što se na Istoku nikada nije
dogodilo, a ta dvojnost presudno utjecala na razvoj plesa i svih izvedbenih praksi na
Zapadu
- Ne znamo kako je izgledao grčki mim- pretpovijesnog je podrijetla i povezan s
magijskim plesovima

RIJEČ, PISMO I IZVEBENE PRAKSE

- Još uvijek živa neprekinuta tradicija narativnog kazališta (storytelling) u naroda

Yoruba
- Riječ je o verbalnoj proizvodnji priče uz uporabu slika koje dodatno pobuđuju maštu i
od slušatelja prave i gledatelje i slušatelje, a od izvedbe pričanje uz slike
- ta tradicija je nastala u Indiji – od 1200g.pr.n.e. – recitiranje svetih spisa Veda
poprima oblike usmene pripovjedačke predstave – prenesena u jugoistočnu Aziju
(Indonezija, Japan, Kina – pien-ven – naracija zabavne priče sa slikama, središnje
mjesto za razumijevanje kineske drame i književnosti); pripovjedači su i pisci
- Kod Arapa – Iz Irana se proširila na Tursku, Italiju, Njemačku
- Europa – keltski bardi – usmeni predstavljači
- Iz nje se razvila ritualna predstava, no usmene izvedbe nastavljaju postojati svugdje,
usporedno s bogatim scenskim ritualnim i šamanskim izvedbenim praksama
- Grčki pjesnik Simonid – izumio umijeće pamćenja (područje retorike – jedno od 5)
- Usmena kultura – izraz tradicionalnih društava, koja nemaju pisanu kulturu, čak i u
današnjem suvremenom društvu koje poznaje pisma ona ima važnost i utjecaj
- Pronalazak pisma bitno utjecao na ukupan tijek civilizacije, ali i kazalištea
- Sumerski jezik – prvi klasični jezik na svijetu
- Pismo u Starom Egiptu posuđeno od Sumerana kao ideja prije prve uspostave
dinastije faraona – pismenost kroz Saharu prenosile žene
- Začeci kineske pismenosti su autohtoni
- Europa – na Kreti se javlja pismo u minojskoj civilizaciji
- Grčka – mikenska kultura prihvaća minojsko pismo – pisali ga na glinenim pločicama;
nakon propasti mikenske kulture, Grci od Feničana preuzeli alfabetsko pismo i
prenijeli ga na Zapad, Etruščanima, a oni dalje Rimljanima, te na sjever Afrike
- Južna Amerika – najranije pismo kod Zapoteka, Inke – nisu izumili niti preuzeli ničije
pismo (imali književnost na jeziku kečua, bilježena posredno, sustavom čvorova-kipu
koji su oznake za brojeve)
- Usporedno s razvojem pisma, razvijaju se književne prakse – zapisivanje dramskih
tekstova, bilježenje komentara o scenskim izvedbama, teorijski tekstovi o kazalištu
- Prvi tekstovi vezani uz scenske izvedbe – 15.st.pr.n.e. – papirus Ozirisov sud i 125.
Poglavlje Knjige mrtvih – teatralizirane forme sudbenog postupka koji se provodi nad
umrlim na drugome svijetu i posve nalikuju dramskim tekstovima
- Indijska tradicija – prve dramske tekstove (rupake) napisao sam bog Brahma, a drama
kao forma ima status teoloških spisa – peta veda; Šudraka – najznačajniji staroindijski
dramski pisac, Bhasa (13 drama), Kalidasa (indijski Shakespeare)
- Kina – teorijski spisi o kazalištu i drami u 17. I 18. St. u vrijeme dinastije Ming
- Azteci – jezik nahuatl – razvili bogate obredne scenske izvedbe i dramsku književnost-
obredno-mitološke pjesme koje su pisali dvorski pjesnici ili sami vladari
- Maje – njihova kultura starija od Azteka, vlastito hijeroglifsko pismo
- Astadhyay – najstariji spis o teoriji kazališta (500.g.pr.n.e.)
- Među najvažnije tekstove ipak spadaju Aristotelova Poetika, Bharatina Natyasastra u
Indiji, Horacijevo Pjesničko umijeće u Rimu, u Japanu Zeami Motokiyjevi zapisi o no
drami, u Kini kazališna teorija Xianqing ouji Li Yua
- Drevni Egipat i Kina – smatraju u svojim vjerama kako je za održavanje Svijeta
presudno savršeno točno izvesti rituale, a točnost izvedbe ovisi o kvaliteti pamćenja i
 sjećanja; naglašavaju važnost memoriranja kao tipične usmene kulture, unatoč
poznavanju pisma
- Židovi – ove predodžbe prenose na tumačenje tekstova; mjesto znanja više nije ritual
kojemu služi i koji ga u uprizoruje u formi svetih recitacija, već tumačenje fundirajućih
tekstova –posljedica razaranja Hrama u Jeruzalemu, oduzeo im mogućnost ritualne
koherencije
- To nam pomaže razumjeti logocentrični zapadnjački „apsolutizam teksta“ kao
temeljnu razliku u shvaćanju kazališta između Istoka i Zapada – koja pismo i tekst
posve pretpostavlja govoru i pokretu
- Aleksandrijsko razdoblje helenizma – razvija se klasična filologija
- Zbog činjenice da je Aristotel u Poetici uspostavio dominirajuću i privilegiranu poziciju
autora dramskoga teksta i stvorio prvi filozofski zahvat u dramsku književnost,
izrijekom ističući da vrijednosti tragedije postoje i bez izvedbe i glume, zapadnjačka
tumačenja kazališne umjetnosti su stoljećima bila ograničena isključivo na tumačenju
tekstova dramske književnosti
- Istok – razmatrao tijekom cijele povijseti kazalište kao izvedbenu umjetnost u kojoj je
verbalni dio samo jedna od sastavnica

STUDIJA SLUČAJA: „KRHKO JE ZNANJE“ (PRIMJERI ARISTOTELA I SHAKESPEAREA)

- Dokazi o povijesti kazališta iznimno skromni i to upravo u dva najznačajnija, uporišna

mjesta zapadnjačke povijesti kazališta
- Riječ je o grčkoj tragediji (i prije svega Aristotelovoj Poetici i njezinim ogromnim
utjecajima na teoriju drame i kazališta) i o djelu Shakespearea, kao jedne od
najmarkantnijih osoba u povijesti kazališta
- Korijeni i izvori grčke tragedije – iz jednog odjeljka Poetike i jednog odlomaka
Herodotove Historije saznali kako je grčka tragedija bila u uskoj vezi s lirsko-zborskim
pjevanjem – ditiramb; no tumačenje ovih fragmenata je prilično nepouzdano;
također sačuvani tekstovi tragedija su samo fragmenti ukupnog opusa
- Kazalište iz Atene prošireno u svaki kutak grčkog svijeta (Epidaur, Megalopolis,
Pergam); tisuće predstava godišnje u čast Dioniza ili Apolona
- Sofoklo – 123 tragedije, sačuvano 6, Eshil – 7
- Cijela antička grčka dramaturgija – samo 40ak tekstova
- Potpuno izgubljene sve evidencije o putujućim trupama i pučkim zabavljačima u
staroj Grčkoj; od institucionaliziranih kazališnih praksi sačuvani dramski tekstovi
jedino Orestija (3 tragedije), i Euripidov Kiklop (satirska igra)
- Timotej – izmješao epopeju, tragediju i komediju u duhovitu burlesku o porazu
perzijske flote
- Maska u grčkom kazalištu bila je gotovo realistična, nikako tako groteskna kao u
Rimljana, a grčke su koturne bile kožnate sandale, nalik baletnim papučama, nikako
toliko visoke i komplicirane, niti je maska bila toliko artificijelna i prenaglašena kao
što je to bilo u kazalištu u helenizmu i Rimu
- Vitruvije – O arhitekturi – važan podatak o kazališnim zdanjima i inscenacijama
- Iako nam daje značajne faktografske, povijesne podatke o razvoju grčke tragedije, iz
teksta je jasno kako Aristotel nedvojbeno drži tragediju isključivo književnim djelom
kojemu scenska izvedba uopće nije potrebna; zbog toga Fritz upozorava da temeljni
rakol među kasnijim tumačima antičke tragedije nastaje upravo ovdje, oko pitanja
nakane pisanja tih tekstova
- Na jednoj strani riječ o zagovornicima moralnog i moralizatorskog djelovanja
tragedije po Aristotelovim uputama, i o pristašama jednostavnog profesionalnog
pisanja čiste dobre drame za publiku na drugoj strani
- Aristotel imao u vidu samo jednu vrstu tragedije, njemu jedino poznatu i na temelju
toga pokušao uspostaviti konačna i vječna pravila; njegova pravila velikim dijelom
tehničke prirode, pa je tragedija tako više filozofska književnost, nego npr povijest,
a njezina spoznajna funkcija Aristotelu važna koliko i njezino emocionalno
djelovanje
- Malo je vjerojatno da su atenski gledatelji tragedija imali ovakve potrebe i očekivanja
kad su odlazili na predstave
- Tematski, grčki pisci su reinterpretirali mitološke pripovijesti iz minojskog brončanog
doba, ali su ih aktualizirali i povezivali sa suvremenim kontekstom o kojem znamo
vrlo malo
- Melchinger – svjetska povijest kazališta počinje s političkim kazalištem; misli na Grčku
5.st.pr.n.e. u kojoj su Eshilovi Perzijanci izvedeni 8 godina nakon bitke kod Salamine,
kao gotovo aktualna drama o suvremenom događaju
- Predodžne o atenskom društvu – krajnje ideologizirane, Atena nije bila demokracija,
polovica stanovnika robovi, 20-30 tisuća neatenjani, bez punog prava građanstva
- Najviše tri glumca su se pojavljivala u tragediji, a najviše četiri, pet u komediji
- Sofoklo – Antigona – jedna isti gluma imao i ulogu Antigone i ulogu Hemona, a
drugi glumio Izmenu i Stražara
- Po današnjim kriterijima, takve predstave bi označili kao eksperimentalne prije
nego klasične kakve su nam predstavljali zagovornici klasicizma
- Hauser – publika grčke tragedije odabrana, u najboljem slučaju sastoji se od svih
slobodnih građana i po sstavu nije mnogo demokratičnija od klsaa koje upravljaju
gradskom državom; službeno kazalište daleko manje popularno od sastava publike jer
ona nema nikakvog odlučujućeg utjecaja na izbor drama i dodjeljivanje nagrada (suci
dijelili nagrade – oni su izvršni organi savjeta čiji je sud određen političkim obzirima);
besplatan ulazi i plaćanje naknade za vrijeme provedeno u kazalištu
- Samo ono kazalište čiji opstanak ovisi o novcu dobivenom na ulaznice može biti
stvarno „narodno kazalište“
- Hegel – prvi filozof koji je razmatrao grčku tragediju na originalan način poslije
Aristotela
- U očuvanju aritotelijanski dogmi teoretičari u SAD-u znatno konzervativniji nego u
Europi
- Adrados – njedan od najboljih europskim poznavatelja antičke Grčke; suvremena
znanost, počevši od renesanse, u određenom sukobu s Aristotelom i objašnjava
različite putove lošeg razumijevanja i tumačenja, kao i promjene okolnosti u
okruženju
- Aristotelov utjecaj prisutan i u razgovorima o cyberteatru i digitalnoj izvedbi
- U sukobu između žive izvedbe i medijatizirane, nežive, između simulakralne naravi
virtualnih tehnologija, Marie-Laure Ryan etimološki i ontološki prati pojam
„virtualan“ sve do latinskog virtualis (potencijalno) koji izravno povezuje s
Aristotelovim razlikovanjem potencijalnoga i aktualnoga
- Kazalište „zlatnog doba“ u Španjolskoj potpuno zanemaruje pseudoaristotelovske
zakone; Francuska akademija odobravala ili otklanjala djela prema tome koliko
poštuju aristotelijanska pravila pisanja
- Postoje mišljenja kako neki dijelovi teksta Poetika uopće ne potječu od Aristotela, već
od kasnijih komentatora; sve poznate verzije rukopisa oslanjaju se na jedan rukopis iz
11.st. (1400 godina nakon što je Aristotel napisao izvorno djelo)
- Steiner – u suvremenom dobu nastupa smrt Tragedije jer suvremenost nema
mitologije koja je za to potrebna; pogađa bit utjecaja okruženja na razvoj, nastana i
opstanak kazališnih izričajnih oblika; postavlja se pitanje postoje li slični sukobi u
svijetu suvremenoga čovjeka
- Heidegger – redefinirao poimanje antičkih termina hybris (tendencija da se prekorače
zadana ograničenja) i hamartia (greška, tragička pogreška), sukladno
egzistencijalizmu
- Shakespear – o tome „našem suvremeniku“ kako ga je nazvao Jann Kott ne znamo
provjereno i dokazano, gotovo ništa; oko 70 dokumenata koji ga spominju uglavnom
nemaju veze s kazalištem – riječ je o ugovorima, poduzetničkim bilješkama,
poreznima knjigama.....
- 1616. Ben Johnson ga spominje kao glumca u jednom svom komadu, a 1623.
Pojavljuje se (nakon njegove smrti) prvi svezak njegovih dramskih tekstova koji do
danas ne prestaje izazivati sumnje
- Još manje znamo o tome kako je izgledalo njegovo kazalište u izvedbenom smislu
- Nijedan plan elizabetanskog kazališta nije sačuvan
- Jedina predodžba o njemu je vidljiva kad je nizozemski putnik Johannes de Witt
nacrtao kazalište „The Swan“ i crtežu dodao pisani opis (1596)
- Tada „Globe“ nije bilo sagrađeno, a sve što znamo o njemu zaključujemo na temelju
„Swana“
- 2 panorame Londona na kojima je ucrtan „Globe“ prikazuju samo vanjski izgled
kazališta; arheološka istraživanja utvrdila da je elizabetansko kazalište imalo više
poligonalnu negoli kružnu osnovu
- 6 godina nakon njegove smrti, pojavilo se izdanje 36 njegovih tekstova (tzv „Prvi
Folio“); no dovodi se u pitanje njegovo autorstvo tih djela; Wilmontova teorija kaže
da je autor zapravo Sir Francis Bacon ili čak Christopher Marlowe
 - „stratforski ortodoksi“ – skupina znanstvenika koja strogo brani pouzdanost i
neupitnost njegovog autorstva

KAZALIŠTE I DRUŠTVENE STRUKTURE

ANTROPOLOŠKA DIMENZIJA ODNOSA – PLES, IGRA, MIT, RITUAL, MASKA

- Antropologija se često oslanja na kazalište – različite izvedbene prakse – u svojim

istraživanjima čovjeka
- Kazalište je uvijek bilo nezaobilazan izvor informacija i pitanja bilo da promatra
društvo ili kulturu, ili pak socijalnu i kulturnu antropologiju
- Suočen s kaosom vlastitog iskustva, čovjek je uočio konstantu kretanja u prirodi i
širem okruženju; oponašanjem pokušao uspostaviti kontakt s tom prirodom i postići
kakav-takav sklad sa neprijateljskim silama prirode
- Sredstvo koje je pritom rabio bilo je kretanje; prema tome ples se u ljudskoj zajednici
javlja kao manifestacija kontakta s transcendentalnim; on je uočen i u majmunskim
zajednicama u kojima vladaju određeni obrasci ponašanja koji nisu povezani s
nijednom elementarnom nagonskom potrebom
- Oni su donedavno bili smatrani ekskluzivno humanim (socijalnim) modelima – igra,
složena hijerarhija unutar skupine, prostitucija, zabava ili natjecanje
- Ples stariji i od čovjeka i majmuna – u pravilu povezan s ritualima razmnožavanja
- Ugoda interaktivnih aktivnosti (pjevanje i ples) – rodila sam jezik, a estetička
znatiželja središnja za genetičku i kulturnu evoluciju
- U proučavanju humane evolucije – jezik i pokret povezan sa seksom i misterijom
nastanka života
- Ples – ponašanje koje predstavlja svrhovito i voljno ritmično ponavljanje tjelesnih
pokreta, koje od uobičajenih motoričkih radnji razlikuju izvedbeni potencijal i
unutarnje estetske vrijednosti
- Putem njega stekao pojmove o vremenu i prostoru, oponašajući i fiksirajući kružni
tijek vremena, cikluse u kružnoj formi plesnih izraza
- Čovjek dobio i ideju o transformaciji života, čovjeka, prirode, ideju nužnu za nastanak
vjerske svijesti
- Kroz ritualne plesove, razvio spekulaciju, izoštrio opažanje, razvio imaginaciju
- Usporedno razvijao ideju o svijetu; pretpovijesni crteži u spiljama Trois Fere u
Francuskoj predstavljaju ljude koji glume da su životinje – najraniji poznati dokument
o ljudima koji su preuzeli nečiji identitet, ali i dio magijskih rituala
- Biti netko drugi – predstavljati – za čovjeka vrlo mistično
- Poimanjem svemira, prirode, odnosa sebe i drugih – postupno shvaćao složenost
odnosa „ja – drugi“ i oblikovao ideju društva kao zajednice različitih „ja“, čime je
dospio do vrlo sofisticirane ideje božanstva – apstraktne i duhovne
- Razlučio svijet života i smrti, tijela i duha, dospio do dvojnosti i različitosti
- Ples bio i ostao simbolička forma kroz koju predstavljaju (izražavaju) sebe i svoje
okruženje
- Plesni obrasci – odražavaju društvene konstrukcije, rodne i dobne položaje (Ubakala
Igbo u Nigeriji), kao i kontekstuirane ideologije osobnosti, klasnog i etničkog
konteksta
- Sve veće zanimanje prema tijelu kao mjestu iskustva
- Uz ples ide i fenomen igre – od društvenih do sportskih; vrsta slobodne aktivnosti u
kojoj čovjek odrastanjem shvaća njezinu narav i vlastita pravila; imaju vrlo jasnu
društvenu dimenziju
- Zajedničke značajke igre, sporta i kazališta
- Houston – podjela spektakala kod drevnih Maja: 1) one s nesigurnim ishodom (rat,
boks, igre loptom), 2) one s izravnim sigurnim ishodom (procesije, parade, usponi u
hramove) i s neizravnim sigurnim ishodom (vjenčanja, rituali zrelosti, slavlja i proslave
s pijanstvima, podizanje spomenika, žrtve prolijevanja krvi)
- Ritual + mit + mitologija; pritom se antropologija fokusira na različita simbolička
sredstva prijenosa značenja
- Najstariji ritual koji je opstao do danas – ples barong s Balija
- Teatralna sveta vjenčanja u Babilonu i Sumeru, ceremonijalne krunidbe faraona u
Egiptu koji uzima lik Ozirisa u predstavi (predstava o Horusu i Setu o krunidbi
Ramzesa V), egipatski Savršeni festival Wadi u Tebi – žitelji posjećivali svoje mrtve na
nekropoli, Maje – plesovi s dijalzima temeljeni na mitovima, Brazil – plesovi s
mješavinom domorodačkih i afričkih utjecaja, Inke – kazališni događaji festivala u
povodu uvođenja dječaka u svijet ratnika oko ravnodnevnice u prosincu i drugi u
lipanjskoj ravnodnevnici posvećen berbi kukuruza (podrazumijevali spaljivanje
životinja za žrtvu, a moguće i ljudske žrtve)
- Richard Schecner – usustavljuje ih 4 velika ritualna izvedbena kruga: zabava, liječenje,
edukacija i ritualiziranje koje su u međusobnoj igri i različitim suodnosima; procesije –
vrste prirodnog kazališta i dijele značajke rituala
- Ritual – karakteriziraju formaliziranost i tradicionalizam, pa je on performativan
- Ostali smatraju da su rituali, kao mimetički obredi, po svojoj naravi „drame“,
„predstave“ čija je osnovna nakana čovjekovo poimanje svijeta, ali i postupak u
kojemu on postaje nešto različito od sebe samoga, ostajući u isto vrijeme i ono što
jest
- Malinowski – „Magija, znanost i vjera“ – ustanovio da su mit i društvena stvarnost
čvrsto prepleteni u funkcionalnom međudjelovanju
- Rodno reprezentiranje – poseban predmet antropološkog zanimanja za ritual; u
indijskom katakaliju ne sudjeluju žene, ni redovnici, iako su svećenici temeljni
izvođači rituala kod većine kultura
- Na mnogo mjesta postoji ritualni obrazac sukoba muškog i ženskog načela koji
rezultira nekom vrstom orgijastičkog spajanja – izravni sukob konstanta mitsko-
ritualnih izvedaba (Grčka – agon u tragediji i komediji, Indija – sukob božanstva
 Kamse i Krišne i njihovih pratnji, Egipat – sukob Ozirisa i Setha, Indonezija i drugdje na
Istoku – sukob Site i Rame)
- Postoje socijalne konotacije scenske konvencije dvostranog antičkog kazališta gdje
lijevi parados predstavlja vanjski svijet, strance, neprijatelje, dok su desni polis,
domovina, prijatelji i pomagači
- Psihologija – Freud – raščlanio mitove, arhetip središnji pojam Jungove analitičke
psihologije izveden iz elementa obrednog arhetipiziranja svijeta
- Ritual – na planu akcije, mit – na planu koncepcije
- Mitovi kroz vrijeme mijenjali oblike i prilagođavali se suvremenosti – Wright – vestern
(30te – 70te) po svim antropološkim značajkama funkcionira kao mit
- Lehmann – mit nije priča koja se čit slijeva nadesno, nego nešto što se ima u vidu kao
cjelina
- Uloga mita i rituala u povijesti kazališta se precijenjivala i previše pojednostavljeno
aplicirala na sve vrste izvedbenih aktivnosti
- Neki teoretičari kazalište izjednačavali sa samim obredom i ritualom
- Craig – predstava istinski obred, pri čemu je publika za njega nijema, pasivna,
nepomična i jednostavno promatra, gleda taj obred s distancom
- Suvremena teatrologija promatra ova stajališta (neposredan nastanak kazališta kroz
rituale) s dozom opreza ili pak posve odbacuje
- Antropološka škola iz Cambridgea – najzaslužnija za tu općeprihvaćenu teoriju –
danas smatrana pretjerano eurocentričnog pristupa jer dokaze temelji na
problematičnom i djelomičnom znanju o antičkom grčkom kazalištu
- S Euripidom i Meandrom – započela deritualizacija i demitologizacija grčkog teatra,
iako je on prije toga imao religijsku utemeljenost; izvodio se u vrijeme religioznih
svečanosti i na vjerskim mjestima, imajući obilježja svetosti i u kostimu, jeziku, plesu i
glazbi, u procesualnoj ritualnosti i kanonu kora
- Tradicija plesova na Baliju – ima korijene u hinduizmu, povezana izravno uz religiju i
kulturu; unutar nje jasno se razlikuju plesovi ritualne i neritualne (kazališn) naravi pa
razlikujemo posve ritualne plesove (wali), ceremonijalne (bebali) i sekularne
društvene plesove (balih-balihan)
- Egipat – ritualne predstave s vjerskim sadržajem i mitološke priče namijenjene
obrazovanoj eliti, ali razvijali su i masovne spektakle za puk
- Veze između rituala i kazališta nisu ni linearne ni izravne, a noviji teatrološki pristupi
promatraju ritual i kazalište kao dvije zasebne, odvojene prakse
- Kulenović – treba uvjetno shvatiti općeprihvaćenu pretpostavku da umjetnosti
potječu iz mita i rituala
- Ritualu i kazalištu zajednički je izvor u ljudskoj potrebi da spoji materijalne stvari i
duhovni svijet (Harwood), ali treba naglasiti ako kazalište i ritual potječu iz
zajedničkih izvora, imaju iste korjene, ali nisu ista stvar niti je kazalište (osim možda i
vrlo uvjetno u antičkoj Grčkoj) nastalo iz rituala
- Milohnič – na prvi pogled ritual i kazalište sličnu
- Religija je posezala za izvedbenim praksama, ali neovisno o njoj činila je to i
umjetnost
- Turner – religija, kao i umjetnost, živi dok se predstavlja, tj. dokk njezini obredi
privlače pažnju
- Tako su i ritualne izvedbe (kao vjerski obredi) i sekularne, profane izvedbe (kao
umjetničke kazališne prakse) usporedno u društvenim zajednicama zadovoljavale
različite ljuske potrebe i potrebe zajednica
- Inomata i Coben – predlažu za čisto ritualne (vjerske, obredne) izvedbe pojmove
„spektakl“ i „društveni događaj“
- U svim kulturama (jedina iznimka Pigmeji) u izvedbenim praksama prisutna je i maska
- Njezina sveprisutnost objašnjava se antropološkom potrebom za krinkom, jednako
kao i psihološkom potrebom za privremenim preuzimanjem drugog i drugačijeg
identiteta, što u svim kulturama održava neku vrstu karnevalskih aktivnosti i
krabuljnih plesova od pretpovijesti do danas
- Bal pod maskama – privremeno oslobađa sudionike njihovih društvenih uloga,
klasnih, rodnih, etničkih i drugih identiteta i s njima povezanih tabua (Romeo i Julija
se npr u zadanoj situaciji mogu isključivo susresti pod maskama), također predstavlja
izoliranje onoga od njegova okruženja
- U jednostavnim zajednicama uočena jaka vjera u istinsku preobrazbu posredstvom
maske (afrička žena pomaže mužu maskirati se u zla duha, da bi po svršetku tog posla
umrla od srčanog udara izazvanog strahom od zla duha koji joj se ukazao kad je njezin
muž bio posve maskiran)
- Pogodna za oponašanje prirodnih pojava i elemenata
- Rasprostranjenost maske objašnjava se psihološkom potrebom promatranja drugih
istovremenom zaklonjenošću od njihova pogleda; skrivanjem lica odričemo se
izražavanja psiholoških stanja
- Kina – teška maska od šminke na licima pripadnica dvorske aristokracije, Japan –
gejše  imala društvenu funkciju skrivanja facijalne mimike koja izražava osjećaje
- Kultura botoksa – danas proizvodi slične učinke i dovela do promijenjenoga stila
filmske glume jer je njihova facijalna muskulatura paralizirana botoksom
- U svim situacijama kad je lice zakriveno maskom tijelo, odnosno pokreti, preuzimaju
ulogu mimike lica, a gesta preuzima ulogu grimasa, što dovodi do preuveličanih, čak i
karikiranih (teatralnih) radnji (gesta, pokreta); u isto vrijeme čini lik nestvarnim bilo
da lik karikira, stilizira, idealizira ili vulgarizira; u takvoj situaciji raste izražajna
vrijednost i snaga očiju
- Maska (lat. persona) – ista ona maska koja omogućava glumcu da predstavlja
utjelovljenej nekoga drugoga, iz kazališnog vokabulara u kršćanskom srednjovjekovlju
ušla u teologiju, kod definiranja problema trojedinog boga, a onda je u teologiji tako
preoblikovana da je ušla u jezik kao pojam osobe
POSEBNOST EUROPSKOG ISKUSTVA – DOMINACIJA VERBALNOG ELEMENTA IZVEDBE
(JEZIK, GOVOR, PISMO)

- Zapadnjačko kazalište – dominacija verbalnog elementa izvedbe, govornog dijela

predstave – dramskog teksta – zapravo povijest dramske književnosti – takvo
svođenje kazališne umjetnosti važna posebnost eu iskustva
- Zapadnjački logocentrizam uvjetovan hibridiziranjem dviju velikih kultura –
judeokršćanske i helenističke – na čijim spojenim temeljima Zapad gradio kulturni
identitet
- Kod Židova i Kršćana – riječ u samom početku stvaranja (I Riječ je tijelom postala), a
prema Bibliji, prva Adamova zadaća bila je dati imena životinjama i biljkama,
imenovati ih ili dati im smisao prizivajući ih u postojanje imenovanjem
- Biblija uči da jezik priziva stvari u postojanje, utjelovljuje ideju i zati ima posve
metafizičku, božansku narav
- Helenistička kultura – također fokusirana na jezik, a fonetsko pismo njezin temelj
pokazat će se jednom od najvažnijih kulturalnih razlika između Istoka i Zapada
- U Aristotelovoj analizi grčkih tragedija nalazimo klasična objašnjenja što se događa
kad netko konzumira tekst
- To iskustvo dopušta ljudima da osjete estremne emocije, strah, užas, izazvane
pričom, s čime je u najužoj vezi poznati pojam katarze koja se postiže identifikacijom
s likovima, a nositelj svih ovih svojstava jest tekst tragedije
- Obrazovanost se izjednačavala s humanističkim obrazovanjem, knjigom, jezikom i
pismenošću
- Turner – religije Biblije dale prednost ozbiljnom nad igrovitim, iako su pučke veselice i
karnevali opstali, ali izvan vjerskih obreda, dok su drevne religije Istoka zadržale
igrovito unutar ozbiljnog vjerskog obreda
- Reformacija donijela još veću fokusiranost na tekst
- Lutherova maksima – Scriptura Sola (samo je Sveto Pismo dovoljno) bila temelj za
kasniju pojavu hermeneutike, pristupa interpretaciji teksta (koji se može primjeniti i
na analizu svih smislenih ljudskih aktivnosti); ima korijene u interpretaciji Biblije;
primarno germansko nadahnuće u zapadnjačkoj misli i jedan od najjačih dokaza
logocentričnosti
- Freud – sugerira da nam komedija dopušta govorenje o društvenim tabuima o kojima
ne bismo inače govorili
- Anderson – književno-kulturni pothvat sagrađen na pretpostavci da velika djela
sadržavaju velike ideje, poruke vrijednosti i značenja koja mogu biti komunicirane
između dva uma, jedino ako osoba na primateljskom kraju puta uloži u to napor
- Ta logocentrična kultura fonetskog pisma imala implikacije koje su omogućile
tehnološke izume, u prvome redu pojavu novih medija
- McLuhan – 50ih uočio da piktografsko i hijeroglifsko pisanje kakvim su se koristili u
Babilonu, kakvo poznaju Maje i Kinezi – predstavlja nastavak likovnog pristupa
iskustvu i pritom ta pisma pridaju slikovni iskaz govornim značenjima
- Sažet fonetski alfabet sa nekolicinom znakova bio u stanju obuhvatiti sve jezike, a
znaci su se kao i zvuci razdvojili od svojih semantičkih i damatičnih značenja
- Tek početkom 20.st. Zapad doveo u pitanje svoj tisućljetni logocentrizam, kako u
različitim područjima kulture tako i u kazalištu
- Hegel – definirao dramu kao najvišu od svih umjetnosti jer u sebi sažima
subjektivnost lirike i objektivnost epike – time je označio zapravo kazalište kao
najvažniju umjetnost, jer samo u kazalištu drama pronalazi svoju potpunost kroz
izravno pojavljivanje u akciji
- Okretanje od dramskog teksta prema kazališnoj izvedbi u teatrologiji usuglašeno je s
ukupnim reinterpretiranjem mjesta i uloge jezika u toj kulturi
- Leach – razlikuje prirodne/biološke aktivnosti, tehničke radnje i ekspresivne, a upravo
s pomoću ekspresivnih radnji se postiže ljudska komunikacija , pa je zato njegova
pretpostavka da su sve neverbalne dimenzije kulture (stil odijevanja, konfiguracija
sela, arhitekture, namještaj, ishrana, glazba, fizičke geste, položaj tijela....)
organizirane i strukturirane u skupove kako bi utjelovile kodiranu informaciju i to na
način analogan riječima i rečenicama – gramatička pravila upravljaju nošenjem
odjeće jednako kao i u slučaju govorenja
- U toj teoriji eksternaliziranje ideja poput boga ili duha događa se putem
pripovijedanja mitoloških priča i stvaranjem posebnih materijalnih objekata –
građevina i prostora koji služe za predstavljanje metafizičkih ideja i njihove mentalne
sredine
- Odnosom jezika i svijeta pozabavile su se 2 teorije - refleksivna ili mimetička (po
kojoj jezik jednostavno opisuje svijet, on je način imenovanja postojećih pojava) i
konstrukcionistička (jezik ne opisuje unaprijed postojeći svijet, nego prije konstruira
svijet putem njegova imenovanja, a te su konstrukcije koncepti kroz koje poimamo
život i svijet)
- Kritika logocentrizma – Derridaov dekonstrucionizam
- Na jednoj strani, posebna pozornost posvećuje se zanemarenom aspektu vizualnosti,
svijeta slike (naspram privilegiranoga svijeta riječi), pa se i teatrologija počinje
prisjećati samoga značenja pojma gledanja u vlastitom imenu teatra (theatron –
mjesto s pogledom, theatris – onaj koji gleda, promatra, gledatelj)
- Pojava novih medija ponovno u središte stavlja sliku (Debord – društvo spektakla,
Baudrillar – fenomen simulacije), a povratno se analiziranjem medija pozornost vraća
na jezik – medijske reprezentacije konstrukcije zasnovane na jeziku
- Swartz – kultura temelj ljudske komunikacije i interakcije, ali i izvor dominacije
- Bourdieu – činjenica da je i sam pojam „intelektualac“ oblik simboličkoga kapitala čije
su vrijednosti i posjedovanja predmetom borbe; njegov položaj kao prostor
dominirane frakcije dominirajuće klase i kao kulturne kapitaliste čiji je oblik kapitala
podređen ekonomskom kapitalu
 - Tzv. „kultura knjige“ – u njoj dominantan položaj mjesta jezika, pisma i knjige –
prepoznata u 20.st. kao jedna od mogućih praksi društvene dominacije i uspostave i
očuvanja hijerarhije
- Althusser – svaka ideologija ima materijalnu egzistenciju; ideologija riječi održavala se
kroz dominaciju teksta, pa tako i u kazalištu
- Umjetnost, znanost, religija, zapravo svi simbolički sistemi, pa i jezik – ne samo da
oblikuju naše poimanje stvarnosti i tvore osnovu ljudske komunikacije, oni također
pomažu stvaranju i održavanju društvenih hijerarhija
- Početak 21. St. – zapadna kultura doživljava kolaps starih vjerovanja i hijerarhija,
hijerarhijska dominacija jezika dovedena u pitanje i stvaranjem posve nove vrste
pismenosti koju je postavio medij interneta
- Novonastajuća „kultura znanja“ zahtijeva novi pristup obrazovanju mladih, koji više
neće biti primarno utemeljen na čitanju knjie i interpretativnom razumijevanju
teksta, razvijanje kulturne pismenosti kod djece postaje formativnim preduvjetom za
život u novom svijetu
- McLuhan – ograđivao se od linearne literature i anticipirao hipertekst na mreži, pišući
u linkovima, jer je tekst „Medij je poruka“ koncipirao kao mrežu tekstualnih i
slikovnih fragmenata koji se mogu čitati u bilo kojem smjeru i bilo kojim redoslijedom
- Novi modeli obrazovanja, informiranja i medijskog komuniciranja sve više su
nelinearni, hipertekstualn, interativni i konvergentni
- Kazalište kao bitan čimbenik u formativnome procesu nikako ne može ostati izvan tog
procesa preinae svekolike obrazovne paradigme
- Infotainment (informiranje + zabava) i edutainment (obrazovanje + zabava) prodiru i
u kazalište
- Načitanost, pismenost i rječitost koji su u logocentričnoj kulturi smatrani izrazom
obrazovanosti i visoke kulture, danas više uopće nemaju privilegirano mjesto,
jednako kao što ga ni dramski tekst više nema u suvremenom kazalištu niti dramska
književnost u suvremenoj teatrologiji

KAZALIŠTE I DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA

- 3 pristupa kazališnim praksama koji se odnose na međuodnos antropologije i

kazališta:
- 1) Antroploško kazalište – Latinska Amerika, neke zemlje Afrike, Azije i u manjoj
mjeri Europe
- Odnosi se na režije i predstave koje nastoje proučiti čovjeka u njegovu odnosu prema
prirodi i kulturi, vraćajući se pretpostavljenim i zamišljenim prapočecima teatra u
arhetipskim situacijama, ali ne i u izvedbenim formama (Grotowski, Barba, Schecner,
Baus...)
- 2) Kazališna antroplogija – svaka kazališna izvedba istovremeno i antropološki
eksperiment, u kojem ljudi glume da su netko drugi, zato jer predstavljaju druge
 ljude, a to je najjasniji put da se vidi kako neki čovjek razumije drugoga čovjeka ili
društvo kroz načine na koji ih predstavlja
- Selekcija i hijerarhija predstavljenih svojstava pokazuju kako svaki predstavlja
razumije predstavljano i svjedoči o društvenoj funkciji te konkretne izvedbe u tom
konkretnom društvenom okruženju, ali i o široj (antropološkoj) situaciji u kojoj se
eksperiment odvija
- Moguće opažati kako neko ljudsko biće shvaća drugo – njegovo biološko i kulturno
ponašanje u izvedbenoj situaciji – koristeći se vlastitom tjelesnom i duhovnom
prisutnošću prema načelima različitom od onih koji njime upravljaju u svakodnevnom
životu (Barba)
- Porket afrocentrizma koji je nastao kao odgovor na kolonijalizam i eurocentrizam
postavio izazovna pitanja dotadašnjoj teatrologiji i upravo zbog toga se od 1996.
Susrećemo s
- 3) Etnoscenologija – odnosi se na teorijska razmatranja i izvedbene prakse koje
uključuju i izučavanje zapadnoga kazališta, sve poznate teorije i prakse svih drugih
kultura, osobito najrazličitijih rituala i svečanosti, izbjegavajući na njih projicirati
eurocentrični stav
- Proučava širok spektar iskustava organiziranih izvedbenih praksi i ponašanja u svim
kulturama
- Etnodrama – praksa koja spaja religiju, ritual i kazalište
- Teatrologija je iz antopologije i psihologije izdvojila nekoliko čimbenika u čovjekovu
ponašanju koji su ga mogli usmjeriti prema kazalištu: želja za oponašanjem,
psihološka sklonost igri, inicijacijska funkcija rituala, užitak u preobrazbi (maska),
potreba za pričanjem priče, potreba da se bezopasno proživi neka opasna
pustolovina
- Kazalište – sve se više usložnjavalo i mijenjalo kako bi odgovorilo na estetičke i
društvene funkcije, a to je povezano s razvojem društvene i tehnološke svijesti, sve
do globalizacije, medija i masovne kulture
- Taj razvoj započeo usložnjavanjem elementarne plesne izvedbe, u njega unio druge
načine samoizražavanja, govor + književni izričaj + apstrakcija + slika + glazba
- Najranije izvedbene prakse povezane s čvrsto određenim datumima – svečanostima,
festivalima od velike važnosti za zajednicu (žetva, sjetva, vjenčanje, sprovodi,
inicijacije, polasci u rat, pobjede....)
- Što je zajednica složenija i razvijenija, organizirana i ustrojena, veća i stiliziranost
scenskih izvedaba
- Stiliziranost obuhvaća precizno i institucionalizirano definiranje scenskog prostora,
vremena izvedbe, izvođača, gledatelja i organizatora/producenta
- Duvignaud – jedan o prvih teatrologa koji je otvorio put transdisciplinarnom i
nelinearnom razmatranju povijesti kazališta; u njegovu radu sociologija tek jedna od
zanosti korištenih za proučavanje kazališne povijesti; polazeći od postavke kako je
kazalište umjetnost čiji se korijeni nalaze u duštvenom životu, koristi se sociološkim
 modelima, kako bi pokazao zbog čega je više bilo koja druga umjetnost kazalište
utkano u društveno okruženje i zato intenzivnije doživljava potrese i promjene u tom
okruženju
- Osim toga posegnuo je i za antropologijom i psihologijom kako bi objasnio interakcije
između kazališta i njegovog okruženja
- Molotch – povratni utjecaj na društveni život – vizualna ekscesnost Ruskog baleta
1909. Toliko skandalizirala Pariz da je trenutačno proizvela učinak na modu, dizajn,
orijentalne detalje u ženskoj odjeći, a preselila se i u druge kazališne produkcije i
filmove
- Lope de Vega – za kazalište potrebna „samo jedna daska, dva lica i jedna strast“ –
pretjerano pojednostavljivana – daska- predmet iz materijalnog okruženja, lica-
umjetnička konstrukcija, strast- psihološka kategorija
- Interakcija kazališta na više razina: scenska interakcija s fikcijom, interakcija publike s
fikcijom, međusobna interakcija glumaca, interakcija gledatelja s glumcima,
interakcija gledatelja međusobno – za čije poimanje nikako dostatna jedna znanost,
pa se međuodnosi kazališta i društva izučavaju na više razina
- U shvaćanju kulturnih proizvoda treba razumjeti njihovu logiku tvorbe i posebne
estetičke kodove uključene u njihovo stvaranje
- Nezamjenjivost i jedinstvenost kazališnog događaja u ljudskoj kulturi kao i važnost
stvaranja ugode kod gledatelja čime se derivira zadovoljstvo iz kazališnog čina kao
socijalna vrijednost
- Publika postaje i službeno posve svjesna vrlo posebnoga socio-kulturalnoga procesa
tijekom kazališne predstave, a teatrologija se sve više fokusira na interakciju kzalište
– društvo
- Raymond Williams – ističe važnost mjesta – mjesta određenog, označenog ili
sagrađenog kao kazalište
- Zemljopisna lokacija vrlo važna - predstava mora biti proizvedena na lokaciji koja
privlači publiku; isto tako važno i vrijeme predstave kao i čimbenici ovisnosti:
pristupačnost, ekonomski čimbenici, zemljopis – mjesto i marketing te milje – okolina
- Unutarnji i vanjski čimbenici: unutarnji – predstava, vanjski – svi kulturalni elementi
koji stvaraju i informiraju predstavu, dok je publika interaktira unutar obaju okvira
- Oni koji stvaraju umjetničko djelo i oni koji ga primaju neposredno utječu jedni na
druge, a samo djelo – predstava se oblikuje tijekom toga procesa
- Kazalište se događa u širem kontekstu - zbog svoje potrebe za javnim prostorom,
fizičkim resursima, radnicima, gledateljima, kazalište je mnogo složenije i intimnije
prožeto vanjskim svijetom nego bilo koja druga umjetnička djelatnost
- Također kazališne predstave imaju (osim za funkcioniranje društva) implikacije i
posljedice za razvoj centraliziranih politika, moralnu integraciju i identitete društva,
podrivanje asimetričnih odnosa moći u zajednicama
- Mihail Bahtin – tzv. Bahtinov krug; utjecajan u razvoju poststrukturalizma, istraživao
kroz razvoj karnevala različite izvedbene prakse
- Performativni žanrovi složenih industrijskih društava, kao i njihove subene i pravne
ustanove, pozornica i sudnica, imaju duboko korijenje u vječnoj društvenoj drami,
drami što izravno potječe iz društvenog strukturalnog sukoba
- Politički sociolozi analiziraju ritualnu konstrukciju moći jer kulturalne forme imaju
konstitutivnu ulogu u društvu, a estetski su sustavi sociojalno konstruirani – dramski i
kazališni modeli postaju modeli za proučavanje društvenih izvedbenih praksi na
različitim razinama
- Geertzov – metakomentar- priča koju si društvo priča o sebi; ili u slučaju kazališta,
predstava koju društvo igra o sebi – to nije samo čitanje o vlastitu iskustvu, već
interperatitvno uprizorenje tog iskustva
- Pfister – kazalište reprezentativno za proučavanja jer je u njemu na djelu kolektivna
recepcija, koja kroz skupnu dinamiku sociopsiholoških procesa adaptira individualne
reacije i dovodi do homogene skupne reakcije
- Swidler – koncept da kultura kao skup simbola, priča i rituala osigurava skup
modaliteta kjima se ljdui koriste kako bi razvili općenisto razumljive i korisne
strategije za akcije rješavanja svojih problema; kultura kutija s alatom ili repertoar iz
kojeg glumci selektiraju različite komadiće kako bi konstruirali tekst i akciju
- obzirom na širinu kulturnog utjecaja koje je temeljno za shvaćanje interakcija
kazališta i njegovih okruženja, kazalište je povratno utjecalo i na psihologiju
- to je rezultiralo psihoterapijom; psihodrama (Levy Moreno), početak 20.st.,
utemeljena na duboko predstavljačkim, socio-psihološkim naravima dramskoga
iskustva; improvizacija i „terapijsko kazalište“ razvijani u različitim pravcima;
najznačajniji predstavnik dramske terapije Landy razvio psihoterapijski postupak
različit od psihodrame, gdje je u pitanju interaktivna terapija putem stručno vođene
igre; ističe i važnost dramske edukacije jer je ona istovremeno i estetska edukacija, a
učenje kroz umjetnost i igru put ka sofisticiranijem formiranju osobe
- živimo u svijetu „sveistovremenosti“ u kojemu je vrijeme stalo, a prostor nestao
- odnedavno je posve stvarno i postojeće umjetno okruženje, a umjetni okoliš koji nam
donosi virtualnost predstavlja novu vrstu okruženja
- Virtualna zbilja (VR) – novi svijet simuliranog događaja, u koji se ulazi pomoću
računala i drugih pomagala (naočala, slušalica) – omogućava stvaranje umjetnog
okoliša; kazalište također u međuodnosu s tim okruženjem
- Katunarić – pojam nove javne kulture – obnova društvenih okupljanja, stajališta i
komunikacije u javnom prostoru putem umjetnosti
- Svaka kultura oblikuje izvjesnu konektivnu strukturu koja djeluje povezujuće u
društvenoj i vremenskoj dimenciji, spaja čovjeka s čovjekom u zajedničkom prostoru
iskustva i ta nova kultura donosi nove izvedbene modele
STUDIJA SLUČAJA: ARHEOLOGIJA IZVEDBE (Nova kazališna arheologija kao novi pristup
proučavanju kazališta)

- Klasična kazališna arheologija istraživala otkrivene i poznate scenske prostore,

obraćajući pozornost na njihovu arhitekturu, umjetničke osobenosti, kapacitete, a
rubno pokušala raščlaniti njihovu društvenu funkciju i ulogu
- Ipak akumulirana mnoga znanja o scenskim prostorima i njihovim odlikama
- Prije 100.000 g. dogodili su se prvi pogrebi i to su istovremeno prvi ljudski obredi o
kojima imamo materijalne, arheološke dokaze
- Europa – prve namjenske građevine ostavila kretsko-mikenska kultura na Kreti, Atena
– prvo kazalište od kamena (posvećeno Dionizu), kazališta u Sparti, Argu, Poli...
- Najgrandioznije u Epidauru 4.st.p.n.e. – 14.000 gledatelja
- Rim – manjeg kapaciteta s iznimkom Scaurova za 80.000
- Podaci o rimskim građevinama neprecizni – Tit Livije piše da je publika gledala
predstave stojeći, dok Plaut i Terencije svjedoče suprotno
- Prvo stalno kameno kazalište u Rimu gradi Pompej (55.p.n.e.), drugo Balbovo
(13.g.p.n.e.)
- Grandiozni amfiteatri češći i monumentalniji spomenici rimske kulture negoli sami
teatri
- Nakon propasti RC dugo razdoblje u Eu u kojemu se ne grade namjenski scenski
prostori (kazalište živi u crkvama, samostanima, trgovima, palačama)
- Prvo javno kazalište bio pariški „Hotel de Burgogne“ – bio otvoren i za profane
predstave
- Madrid – „Corral de la Pacheca“ – prvo zatvoreno kaazalište
- Italija – 1555. „Olimpijska akademija“ – predstave s antičkim temama na
improviziranim pozornicama
- Prema načelima Vitruvija, Palladio projektirao prvu kazališnu građevinu novoga vijeka
– „Teatro Olimpico“ u Vicenzi – scenski model nazvan talijanska scena nametnuo se
kao jedini model kazališta u EU u dugom razdoblju
- Garnier – „Opera de Paris“
- Renesansa – društvo uređeno hijerarhijski, bilo je lakše povezati i uskladiti dizajn
prostora sa socijalnom strukturom zajednice; osjećaj zajednice teško stvoriti u
neutralnom prostoru, stoga su kazališta poput hramova uvijek poseban prostor u
kojemu zajednica stvara i održava svoje kolektivne osjećaje i veze
- Stoga se njegovi prostori koriste prigodno, ne stalno poput javnih ureda ili stanova
- SAD – kazalište Federal Street u Bostonu (1798.)
- Teatrološki pristup scenskom prostoru – Miočinović – tretirajući prostor kao kazališni
znak, predložila tipologiju podjele na prostore koji ovise o gledateljima, prostore koji
ovise o referentu i prostore koji nastaju u odnosu na glumca
- Melchinger – socijalna funkcija prostora – tlocrt pariške Velike opere odražava sustav
vrijednosti klase na vlasti jer se u sredini nalazi relativno mala pozornica s
 gledalištem, a unaokolo goleme mreže hodnika, foajea, salona, stubišta, u kojima je
velika buržoazija prvila svoju predstavu na koju je i došla: vidjeti i biti viđen
- 90ih – novi interdisciplinarni tip istraživanja u okviru kazališne arheologije –
arheologija izvedbe (izvedbena arheologija) – uključuje antropologiju, kulturalne
studije i teorije izvedbe, služi se i tehnološkim mogućnostima računalne 3D simulacije
- Ovaj pristup tek započinje na temelju iskapanja
- Analizom prostora pokušava se oživjeti scenske izvedbe u pronađenim scenskim
prostorima te iz građe, strukture, položava i svih nađenih arhitektonskih elemenata
rekonstruirati što je moguće više podataka o izvođačima i gledateljima (njihov
položaj, brojnost, udaljenost, klasna i socijalna podijeljenost, razina komunikacije
unutar izvedbe...)
- Otkrića otvorenih i zatvorenih scenskih prostora, kao i nalazi izvora svjetlosti upućuju
o vrsti osvjetljenja
- Indija – prozne predstave po danu i počinju u zoru, katakali – traje cijelu noć, javanski
wayang – umjetno osvjetljenje – daju socijalnu strukturu gledatelja i načine njihova
sudjelovanja
- Arheologija izvedbe promatra klasične arheološke nalaze scenskih prostora kao
spremnike podataka o izvedbenim praksama, knjiženosti, glazbi, likovnosti,
duhovnosti, gospodarstvu, političkom sustavu, vojnoj moći i kulturi koja je namjenski
projektirala, gradila i koristila se pronađenim objektima za zadovoljenje potreba
- Coben – učinak dramske predstave na publiku ne može biti određen bez uzimanja u
obzir prostora kazališta u kojem se predstava događa, pri čemo smatra da je prostor
izvedbe uvjetno nazvan kazalištem svaka zgrada, trg, krajolik....
- Proces pripreme scenskog prostora – ključni dio priprema za predstavu
- Ali u slučaju arheologije izvedbe, to sagledavanje nipošto se ne provodi tzv.
„Božanskim okom“ (pogled na tlocrt odozgo), nego „okom gledatelja“ (ono što su
vidjeli sa svojih položaja, ono što nisu, međusobni odnosi tih položaja, odnos prema
pozornici, dostupnost) – sve to govori o društvu i predstavi koja je u njemu izvođena
- Iz toga se pokušava prepoznati broj predstava, broj gledatelja, sastav publike,
hijerarhija, stupanj sudjelovanja i društvena funkcija izvedbe
- Triadan – istražuje pretpovijesne ritualne predstave putem dviju skkupina
arheoloških podataka – ritualne arhitekture i ikonografije; prostornom analizom
arhiteture razmatra pristupačnost, vidljivost i organizaciju prostora
- Hodder – na temelju pronalaska crteža u Catalhoyuku (Turska), osim javnih
događanja, postoje i nalazi o ritualnim aktivnostima unutar nastambi;
- zaključak – javne predstave nisu osobenost složenih društvenih zajednica, nego
postoje (usporedno s vjerskim izvedbama – ritualima) i u jednostavnim zajednicama,
što pokazuju nalazi javnih prostora nalik malim arenama u različitim neolitskim
naseljima u Eu i izvan nje, npr engleski Stonehenge
- Egipat – sveti prostori bili zatvoreni i simbolički odvojeni od vanjskoga svijeta, veće
javne predstave najvjerojatnije se nisu odvijale u njima; grobnice iz vremena Starog
 Kraljevstva upućuju na to da su se pogrebi odvijali na otvorenome i da im je
prisustvovao veliki broj ljudi te da su imali obilježja ceremonijalne javne izvedbe
- Southwark – kazalište „Rose“ – ostaci novčića, nakita, cipela i orahovih ljusaka –
podaci o različitim asistentima, financijerima, izvođačima, posjetiteljima

KAZALIŠTE I GOSPODARSTVO – EKONOMSKO OKRUŽENJE

FINANCIRANJE KAZALIŠTA

- Materijalna, gospodarska i financijska strana kazališta kao kulturne proizvodnje

- Potrebni resusrsi – od neznatnih do spektakularnih
- Začeci sustava državno-sponzoriranih dramskih festivala još u staroj Grčkoj
- Rimljani proizvodili sponzorirane art festivale kao dio stalnih javnih događaja tijekom
godine
- Financijska potpora takvim spektaklima dolazila od moćnih i utjecajnih ljudi; u
Periklovo vrijeme – grad plaćao ulaznice za gledatelje
- Atena – drama kao društvena stvar, pa se kao takva i javno financirala
- Cijena Dionizova festivala – prosječna cijena za kupnju 30 robova, odnosno od tog
iznosa 15 četveročlanih obitelji moglo živjeti punu godinu
- U srednjovjekovnoj EU do 14.st. producent kazališnih izvedaba Crkva, a poslije širi
sustav pokroviteljstva i sponzorstva trgovačkih udruga
- Francuska – naplaćivanje ulaznica za gledanje mirakula; to je proizvelo 2 bitna učinka;
to su fundamentalne promjene u vjerskim predstavama koje definiraju njihovu
društvenu narav u gradskom društvu zato što je 1) naplaćivanje ulaza ograničilo
društveni rang publike i 2) različite cijene ulaznica dodatno podijelile publiku, koja je
već bila selektirana prema klasama
- Usporedno sa sustavom financiranja, razvija se i profesionaliziranje odgovorne osobe
za izvršnu produkciju – Grčka – redatelj predstave i izvršni producent bio i sam pisac
tragedije (tu mogući začeci logocentrizma grčkog kazališta); u Rimu nastaje
impresarija – koji plaća i autora i glumce i za sebe naplaćuje ulaznice od gledatelja
- Redatelj (stage manager) – pravi producent jer je imao ugovor na više godina i
godišnju plaću, a obavljao je poslove osiguranja glumaca, organiziranja pokusa i
preuzimao odgovornost za svaku fazu produkcije
- Od 17. Do 19. St. specijaliziranje niza kazališnih profesija i djelatnosti, uspostava
obrisa suvremenog menadžmenta jer dolazi do cvjetanja kazališne aktivnosti državne
potpore i pokroviteljstva nad kazalištima
- Povezanost umjetnika s moćnim gradskim elitama, ekonomski rast trgovaca u
renesansi, veze između umjetnika i financijskih elita (Shakespeare – umjetnik
poduzetnik)
- Veza između kazališta i godpodarstva postoji od nastanka kazališta
- Umjetnost i kulturu proizvode pojedinci i ustanove koji djeluju unutar generalne
ekonomije
- Sukobi između kazališta i državne organizacije, uglavnom su u završnici sukobi između
kazališta i gospodarstva zato što postoji dvojnost položaja ovisnosti kulture kooje
ovisi ili o tržištu ili o državi; napetost između po svojoj naravi nesputane, kreativne
demokratične umjetnosti i državne intervencije

KAZALIŠTE KAO GOSPODARSKA DJELATNOST

- London – naplate ulaznica za profesionalne predstave u dvorištima gostionica – ta

dvorišta poslužila kao model za kasnije građenje kazališta elizabetanskog doba, koje
osiguravaju trupama zaradu i život od kazališne profesije
- Shakespeare postao ugledan zemljoposjednik temeljem uspjeha od produkcija
popularnih i komercijalnijih komada - „Julija Cezara“, „Kako vam drago“ i „Na Tri
kralja“
- Lope de Vega, Sarah Bernhardt, Schubert,
- Pored posjedovanja nekretnina imali su i 750 unajmljenih kazališta ili oko 60% svih
kazališta u SAD-u i Kanadi
- Kabuki – bio glumačko kazalište, a od 17.st. tipično komercijalno
- Razvoj kazališta izravno pratio gospodarsi procvat u zemlji – porast regionalnih
kazališta
- Utjecaj kulture na gradove, na kataliziranje urbane regeneracije, na urbane kulturne
tvornice, društvene vrijednosti i redizajniranje urbanog okruženja osjetljivijeg prema
okolišu i kulturi
- Uočena izravna (ekonomska) veza kazališta s edukacijom
- Ukus za umjetnička dobra i aktivnosti kumulativan – nečij odluka da potroši novac na
kazalište ovisi o tome koliko zna o kazalištu i koliko iskustva ima s njim, pa bolja
edukacija i iskustvo konzumiranja izravno povećavaju investiranje
- Smještanje kazališta u kategoriju kulturnih ili kreativnih industrija – do danas traju
prijepori oko terminologije; Podržavaju koncept kulturnih industrija
- Kreativne industrije širi pojam od kulturnih; kulturne su industrije postale kreativne
industrije i kreativna ekonomija; kulturne industrije je one koje oblikuju kulture, a to
uključuje i kockarnice ili tematske parkove, kao i dizajn i umjetnost; Kreativne –
isključuju prethodno jer jedino uključuju kreativne izume;
- kreativna ekonomija – platforma za razvoj ekonomije i gradove u 3 temeljna
područja: industrija medija i zabave, umjetnost i kulturna baština te kreativne
poslovne usluge
- Britanski Odjel za kulturu, medije i sport među prvima u svijetu kategorizirao sve
industrije i po toj su klasifikaciji kreativne industrije one koje potječu od individualne
kreativnosti, stila i talenta, koje imaju potencijal za stvaranje vrijednosti i poslova
stvaranjem i eksploatiranjem intelektualnog vlasništa, a uključuju: oglašavanje,
arhitekturu, tržište umjetnina i antikviteta, rukotvorine, glazbu, dizajn, dizajnersku
 modu, film i video, softwere za interaktivnu zabavu, glazbu, izvedbene umjetnosti,
nakladništvo, računalne igre, Tv i radio
- Izvedbene umjetnosti klasificirane kao kreativne industrije
- Byrnes – važnost okruženja, prije svega kulturalnog menadžera koji mora prepoznati
okruženja koja će imati najizravniji utjecaj na organizaciju posla
- Osim unutarsnjih odnosa između kazališta i ekonomije, kulturna proizvodnja postala
značajnom izvoznom granom (EU najveći izvoznik, zatim azijske zemlje, Sj. Amerika,
Latinska; a najveći pojedinačni SAD, VB i Kina)
- Uspon kreativnih industrija izravno povezan s rastom kulturne proizvodnje i
potrošnje, porastom važnosti znanja i kreativnosti u svim aspektima ekonomske
proizvodnje, distribucije i konzumacije i rastuće važnosti uslužnog sektora te
globalnih i mrežnih ekonomija
- Richar Florida – navijestio nastanak nove društvene klase – „kreativne klase“ – kod
koje je temelj definiranja ekonomske naravi; krativnost kao pokretačka snaga novog
ekonomskog razvoja
- Uspon kreativnih industrija svratio pozornost na međuodnose između kreativnosti,
inovacije i poduzetništva u novoj ekonomiji; rađa se novi model proizvodnje koji nije
nehijerarhijski vođen zakonima ponude i potražnje slobodnog tržišta niti je
hijerarhijski upravljan kao u tvrtkama – istovremeno je nehijerarhijski i kolektivan

ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA ODNOSA KAZALIŠTA I GOSPODARSTVA

- Ekonomska znanost izvedbene umjetnosti kao glavni predmet svog proučavanja

postavila tek 60ih
- Rođenje „art ekonomije“ , umjetničke ekonomije ili ekonomije umjetnosti –
objavljivanjem knjige Performing Arts: The Economic Dilemma u New Yorku 1966.
(Baumol i Bowen)
- Tvrdnjom kako je u kazalištu kriza očito način življenja, analiziraju razloge takvog
stanja i ekonomske pokazatelje funkcioniranja dramskog, glazbenog i plesnog
kazališta i proširuju ih na koncertne aktivnosti
- Objašnjavaju financijske probleme izvođačkih skupina i istražili implikacije tih
problema na budućnost umjetnosti u SAD-u
- Fenomen the cultural boom (50te) pa posebno analiziraju statističke podatke s
izvjesnim kuriozitetima iz izvješća Tofflera o konzumentima kulture u SAD-u, kad je
tamo bilo više pijanista nego ribara, slikara koliko i lovaca, dva puta više posjetitelja
koncerata nego gledatelja prve lige svih igara s loptom, više posjetitelja kazališta
negoli jedriličara, skijaša, golefera i ronilaca zajedno
- U kontekstu društvenog i ekonomskog okruženja – opadanje kazališnom života na
Broadwayu u poraćima nakon Prvog i Drugog svj. Rata na komaprativnim primjerima
broja produkcija i broja izvedaba; rast plaća glumaca, glazbenika, nastavnika i
tvorničkih radnika usporedno s rastom troškova života, kao i troškove kazališnih
 ulaznica i troškove povezane s odlaskom u kazalište kao što su restoran, prijevoz do
kazališta......
- Izvedbene umjetnosti kao vrstu proizvodnje karakteriziraju kao mještovitu uslugu i
navode 4 tipa društvene koristi koja proizlazi iz umjetnosti: prestiž koji postiže
zajednica zbog kulturalnih aktivnosti, neizravne koristi kao što su dovođenje
posjetitelja kazališta u dućane, hotele, restorane, barove, uključivanje budućih
naraštaja u kulturne i gospodarske aktivnosti te neizravan doprinost procesu
edukacije
- Bez subvencija izvedbenih umjetnosti cijena ulaznica bi po ekonomskim
zakonistostima stalno i neprekidno rasla
- Matematički odnos između troškova izvedbe u odnosu na porast broja izvedaba;
porastom broja izvedaba rastu i troškovi pojedinačne izvedbe, pa tako raste i deficit –
kasniji ekonomisti osporili
- Prosječni trošak izvedbe zapravo opada u srazmjeru s porastom broja izvedaba

STUDIJE UTJECAJA (impact studies)

- To su ekonomska istraživanja koja su pokazivala utjecaj kulturnih djelatnosti, pa tako i

izvedbenih umjetnosti na gospodarstvo okruženju i dokazivala kako izravn i neizravno
postojanje takvih aktivnosti pozitivno utječe na ukupno gospodarsko stanje u
okruženju
- Popularne kasnih 70ih i ranih 80ih
- Bile su ekonomske i kulturnopolitičke
- Ekonomske studije utjecaja izrazito su utilitarne: one pomažu isticanju ekonomske
vrijednosti umjetnosti za gospodarstvo; takve studije traže kvantificiranje ukupnih
financijskih posljedica u trošenjima na umjetnost u društvu; veće kvantitativne koristi
mogu biti zbrojene kao izravne, neizravne i inducirane; Izravne koristi ili prvi krug
poticanja trošenja, posljedica su rashoda umjetničkih organizacija koje su domaćini
događaja (plaće, troškovi, nabavke). Neizravne koristi nastaju iz umnažajućeg učinka
troškova umjetničkih organizacija (tj.izravnih koristi) kako se ovi prelijevaju i plove
kroz ekonomiju; Inducirane koristi potječu od prigodnih slučajnih trošenja na
umjetničke aktivnosti (izložbe, koncerti, festivali), različite od plaćanja ulaznice
- Mnogi utjecaji koje proizvodi umjetnost povezani su s dodatnim, izvanumjetničkim
(extra artistic) aktivnostima (kupnja u darovnom dućanu, hrana i piće, prijevoz,
hoteli) – sve te aktivnosti izazvane odlukom o konzumiranju umjetničkog događaja,
stvaraju prihode
- Ekonomske impact studies 80ih koje su pokušale izmjeriti ekonomsku važnost
umjetnosti, sad su uvelike diskreditirane; podaci o zaposlenosti vrlo varljivi, a veza
između turizma i umjetnosti nikad nije dokazana, a doprinos umjetnosti unutarnjoj
obnovi gradova bila preuveličana
- Imale su učinak tivijaliziranja i komercijaliziranja značajnih estetičkih i vrijednosnih
problema; ekonomska prosudba umjetnosti protivna ekonomskim kriterijima
 - Throsby – kultura može utjecati na ekonomiju u 3 pravcma: utjecati na učinkovitost
ekonomije, promocijom zajedničkih vrijednosti unutar skupine koja radi, utjecati na
ravnopravnost dijeljenjem moralnih načela tvrtke s drugima i time uspostaviti
mehanizme putem kojih se koncern može izraziti i može utjecati na ekonomske i
društvene ciljeve i razloge kad neka skupina odlučuje kupovati
- Ovo uključuje utjecaj izravnih prihoda na kulturnu ekonomiju kroz trošenje na
kulturna dobra, što doprinosi regionalnome rastu
- Upozorava i na neizravni, drugi krug troškova koji se odnose na povezane industrije,
zatim na restorane, prijevoz i na učinak zaposlenja i širi utjecaj kulture na urbanu
revitalizaciju i dugoročne izvanjske pojave s realnim ekonomskim potencijalima kao
što su podizanje osjećaja urbanog ponosa, ambicije i pripadnosti
- Posebnost gradova umjetnosti poput Venecije gdje opipljivi i neopipljivi kulturni
kapital i kultura pokreću svekolike aktivnosti života i ekonomije
- Heilbrun i Gray - Prihode u kulturi povezanoj s turizmom tretira se kao vrsta „izvozne
industrije“
- Frey – donosi načine da se evaluiraju netržišna dobra: hedonistički tržini pristup (viša
cijena nekretnina oko spomenika ili u kazališnih centrima, koju su ljudi spremni platiti
samo zbog užitka blizine takvih objekata ili događaja); pristup temeljen na putnim
troškovima (mjeri troškove koje ljudi plaćaju kako bi otputovali do nekog spomenika
ili događaja – kulturni razlog jedini razlog putovanja)
- Seaman – zaključuje kako su studije utjecaja dale malo dokaza kako je umjetnost
bazična industrija, definirana kao izvozna ili industrija ključna za potporu izvoznoj
industriji; te aktivnosti mogu potaknuti aktivnosti ugostiteljstva, ali je malo dokaza da
a su aktivnosti ugostiteljstva i sličnih usluga ključne za ekonomski razvoj regije, i
najveći su učinci upravo u podizanju kvalitete humanoga kapitala, što su u završnici
ishodi vrlo slični učincima edukacije i zbog svega toga su studije slučaja od maloga
interesa za kreatore politike zainteresirane za pitanja razvoja
- Katunarić – svaka ljudska aktivnost proizvodi dodane vrijednosti te je potrebno više
argumenata i istraživanja da bismo mogli razlikovati dodanu vrijednost umjetnosi i
kulture od vrijednosti ostalih oblika djelovanja koji se odnose na prozivode

TEORIJE KULTURNIH VRIJEDNOSTI, PROBLEM DRŽAVNIH SUBVENCIJA

- Williams – razmatrao odnose između socioekonomije i književnosti

- Fukuyama – kulturni elementi imaju ključnu ulogu u stvaranju blagostanja – društva
bogata „društvenim kapitalom“ visoko su pozicionirana i po ekonomskom kapitalu
- Najkorisnija vrsta društvenog kapitala je sposobnost da se stvaraju nove veze i da se
surađuje unutar uspostavljenih uvjeta, a takve sposobnosti razvijaju umjetnost i
kultura
- Unatoč zabludama, impact studies su ipak upozorile na važnost kazališta u
društvenom okruženju kroz sustave nematerijalnih vrijednosti koje ugrađuje u
ukupnu i ekonomsku strukturu zajednice
- Hagort – ističe vrijednost društveno prihvaćene koristi od umjetnosti i upozorava da
kulturne institucije osiguravaju značajan vlastiti prihod kako bi poticale društveno
funkcioniranje; upozorava na opasnosti političkog i ekonomskog interesa u
dominiranju kulturom; tendencije da elite donose odluke o umjetnosti i to kao
izabrani političari, umjetnički administratori u vladi ili kao umjetnički establišment u
društvu
- Adorno – upozorio na opasnost komercijaliziranja i političkog kontroliranja kulture
preko ekonomskih mehanizama – odraz kapitalističkog podčinjavanja i klasne
dominacije
- Chong – polemike oko visoke cijene opere – tržište najbolji filter za određivanje
kvaliteta umjetnosti
- Bourdieu – analizirao u repertoarima pariških kazališta velike subvencionirane teatre i
mala eksperimentalna kazališta; mala kazališta, na rubu bankrota, uvijek istražuju
nove i ekonomski rizične eksperimente, a veliki teatri ne preuzimaju nikakav rizik,
nego u trci za profitom postavljaju sigurna djela za bogatu i stariju građansku publiku
- Proučavao na koje sve načine distribucija ekonomskog kapitala i kulturnog kapitala
(znanje, kultura, obrazovne vrijednosti) kao 2 natjecateljske strane tvore polje moći
- Heilbrun i Grey – neki kulturni proizvodi pojavljuju se u potrošačkom ponašanju kao
kategorija luksuza i kupuju se samo kad prihod prijeđe visoku srednju ili višu razinu, a
ispod toga se ne kupuju
- Primjećeno da ustanove postaju konzervativnije što postaju veće i što više rastu jer
sama riječ 'establishment' konotira konformizam, nefleksibilnost i nevoljkost za
preuzimanje rizika, te nezainteresirana za inovacije u repertoaru i estetici, što
raspolaže s više sjedala (ulaznica za prodaju), a što je marketinški uspješnije, manje je
kreativno
- Upozoravaju kako subvencije koje doprinose uspjehu mogu neizravno doprinijeti
smanjenju kreativnosti kazališta
- Kompetitivno tržište može biti pouzdan oslonac da optimalno zadovolji
konzumentove potrebe, a iz takvog stajališta proizlaze 2 različita pristupa gleda
opravdavanja subvencija: 1) zastupa stajalište da tržište nije kompetitivno ili pokazuje
druge nesavršenosti, 2) bavi se problemom da postojeća distribucija prihoda nije
zadovoljavajuća
- Sauter – praksa državnog subvencioniranaj kazališta praksa razvijenih demokracija
suvremenog svijeta, prije više od 200 godina, financijska potpora kralja ili parlamenta
bila je minimalna
- Oko 1900ih sva kazališta bila iznajmljena privatnim poduzetnicima, prije nego je
država preuzela odgovornost i povećala subvencije kako bi pokrila više od 80-90
postotaka proračuna
- 70ih političari nagnali kazališta da povećaju vlastite prihode s blagajne
- Protivnici tržišnog tretiranja kulture ističu da je u gospodarstvu nemoguće postići
cijeli profit putem tržišta, nego ga se postiže kroz komponente javnog dobra; stoga
 prihvaćeno da država treba subvencioirati umjetnost jer ona proizvodi pozitivne
vanjske učinke u društvu u širem smislu, ne samo konzumetima kultrunih vrijednosti
nego i onima koji ih ne konzumiraju
- Važnost tzv „nekorisničkih vrijednosti“ – taj pozitivan utjecaj uočen u 3 stupnja: 1)
životne vrijednosti (ljudi imaju koristi od toga što kultura postoji, čak i ako je osobno
ne konzumiraju), 2) vrijednosti mogućnosti (imaju korist od mogućnosti da posjećuju
događaje i onda kad ih ne posjećuju), 3) vrijednosti nasljedstva (u stanju ostaviti
kulturu budućim naraštajima iako i sami ne sudjeluju u kulturnim događajima) +
vrijednost prestiža + vrijednost inovativnosti
- Utjecaji koristi od umjetnosti i obrazovanj: baština budućim naraštajima, nacionalni
identitet i prestiž, koristi lokalne ekonomije – iako utjecaj nije srazmjeran državnom
ulaganju u subvenciju niti ga opravdava, doprinos općem obrazovanju, društveni
napredak i sudjelovanje te poticanje i ohrabrenje umjetničke inovativnosti, pri čemu
se vanjska dobit tretira kao javno dobro
MJERENJA KULTURNIH VRIJEDNOSTI, KULTURNI KAPITAL, NOVI EKONOMSKI PRISTUPI

- Napušteno je tradicionalno i idealističko poimanje da su sklad i ispravnost temeljne kulturne

vrijednosti
- Uspostavljen sustav vrijednosti u kojemu je relativizam zamijenio apsolutizam
- Kultura se mijenja sukladno promjenama gospodarskih tijekova, također, izašla je na tržište i
razvila „kulturnu ekonomiju“
- Jeffcutt – razlikuje 4 pristupa kreativnim djelatnostima: 1) romantični pristup kulturi
(kulturno stvaralaštvo nasuprot kulturnom opadanju, razlike između visoke i masovne,
popularne kulture), 2) kritička teorija (industrijalizacija slobodnog vremena), 3) kulturna
ekonomija (kultura kao vodeća proizvodnja kasnog kapitalizma), 4) socio-politički pristup
(kultura kao instrument obnove zajednice, gradova i regija)
- Industrijalizirana, potrošačka i fragmentirana kultura te kultura zaborava – predmeti novih
razmatranja
- Zapadnjačka se ekonomska misao u posljednja 2 stoljeća razvijala na načelima
individualizma, pri čemu je činjenica kulture promatrana kao manifestacija skupnog ili
zajedničkog ponašanja
- Throsby – ekonomski individualan impuls, kulturni kolektivan
- Stupnjevi kulturnih vrijednosti: 1) estetske vrijednosti, 2) duhovne, 3) društvene, 4)povijesne,
5)simboličke, 6)vrijednosti autentičnosti
- Kako bi se evaluirala kulturna vrijednost predlaže metodologiju koja obuhvaća: 1) mapiranje
(kontekstualna analiza predmeta istraživanja – fizički, zemljopisni, društveni, antropološki
....tipovi mapiranja), 2) detaljan opis (interpretativni opis kulturnog objekta, okruženja i
procesa i konteksta), 3) analiza stajališta (analiza društva koja uključuje psihometrijske
metode), 4) analiza sadržaja (identificiranje i kodificiranje značenja), 5) stručne procjene
(ekspertiza estetskih, povijesnih i kulturnih vrijednosti)
- Klasična suvremena ekonomija razlikuje 3 vrste kapitala: 1) fizički kapital – materijalne
vrijednosti, 2) ljudski kapital – sposobnost znanja i ljudi i 3) prirodni kapital – obnovljivi i
neobnovljivi prirodni resursi, dok je kulturni kapital (Bourdieu) vidno različit od njih i po sebi
može biti opipljiv (zgrade, spomenici) i neopipljiv (ideje, znanja, prakse)
 - Kulturna proizvodnja – proizvodi čija vrijednost leži u njihovu kulturnom značenju, a mnogo
manje u njihovu konkretnom materijalnom obliku
- Kulturna potrošnja – kreativna dobra se konzumiraju kao i svaka druga, ovisno o ukusima, ali
kod kreativnih dobara ljudi investiraju u razvoj i rafiniranje vlastitih ukusa i konzumiraju ih u
društvenom kontekstu  kreativna konzumacija
- Frey – umjetnost i ekonomija mogu se kombinirati na 2 moguća načina: kao analiza
ekonomskih i materijalnih aspekata umjetničkih aktivnosti ili pak kao komercijalni pristup u
umjetnosti, uz apliciranje ekonomskih načela na umjetnost
- Fiske – razlikuje financijsku ekonomiju i kulturnu ekonomiju
- Florida – sama je ideja ekonomska vrijednost po sebi
- Kreativna klasa – nova klasa u 21.st. gdje se kreativnost tretira kao glavni resurs novoga
vremena i ekonomskog poretka
- Ekonomska antropologija – proučava kako se ljudi koriste materijalnim svijetom da bi
odražavala i izražavali sebe u društvenim skupinama
- Kulturna ekonomija – nudi perspektivu materijalnog života i proučava načine na koje ljudi
komuniciraju kroz materijalna dobra koja proizvode, koriste i razmjenjuju

STUDIJA SLUČAJA: ZA EKONOMSKI PRISTUP I PROTIV NJEGA (primjeri iz kazališne prakse)

- Marketinško planiranje kao bitna novina u poslovanju kazališne djelatnosti

- Washingtonska opera ustanova je u kojoj prihod od ulaznica pokriva čak 57% ukupnog
prihoda ustaove, a ostalih 43% dolazi od priloga i donacija
- Visok postotak pretplatnika na ovu operu je iz razloga dobre segmentiranosti trižišta prema
različitim skupinama gledatelja, što je dodatno omogućilo i profiliranje ponude uvećanog
proizvoda (dodatnih sadržaja uz predstavu) prema svakoj od tih skupina sukladno njezinim
mogućnostima i očekivanjima
 KAZALIŠTE U POLITIČKOM OKRUŽENJU – IDEOLOGIJE I POLITIKE U KAZALIŠTU

- Političko kazalište – politički angažirani tekst, dramski tekst s provokativnom političkom

temom i tu se susrećemo s već razmatranom zabludom kako je kazalište isto što i dramski
tekst
- Politička drama naglašava izravnost svoje usmjerenosti na problematična društvena pitanja i
svojeg pokušaja da protumači te probleme u političkom smislu; ona progovara o tome kako
se ti problemi mogu izbjeći, s implictnim ili eksplicitnim osuđivanjem političkih okolnosti koje
su im dopustile da se uvećaju i nastave postojati
- Pojmom političkoga kazališta označavaju se i politički angažirane izvedbe bilo kakvog
dramskog teksta (klasičnih djela, komedija, nepolitičnih tekstova) postavljenih tako da
izazivaju političku provokaciju ili aktivno komuniciraju političku poruku
- Kao mjerilo za određivanje „političkog“ uzima se i autorova biografija, točnije politička
stajališta i aktivizam pisca ili redatelja
- Melchinger – postavlja tezu da je političko kazalište staro gotovo kao kazalište samo, a da je
tek u nekoliko povijesnih epoha u kazalištu politika bila zabranjena; kazalište ponajviše bilo
političko u Ateni 5.st.pr.n.e. kad su stvarali veliki grčki tragičari, a Shakespeareove povijesne
ili kraljevske drame također prepoznaje kao političko ; pod tim pojmom podrazumijeva
gotovo svako društveno kritičko kazalište
- Lukić - nema nikakvog posebnog političkog kazališta jer je svako kazalište (izvedbena praksa)
uvijek i nužno imanentno političko; neprecizno je rabiti takav naziv na neke posebne žanrove
koji se mogu preciznije označiti kao npr. političko djelovanje u kazalištu, društveni aktivizam,
politička propaganda, društveno-kritičko djelovanje, društveno osjetljivo kazalište,
angažirano kazalište i sl.
- Javne izvedbe i društveno organizirane igre u pravilu održavaju sustave društvenih
vrijednosti, općeprihvaćena načela zajednice u kojoj se događaju i službeno predstavljaju
njezin dominantni svjetonazor; postoje situacije kad su izvedbene prakse izravno oporbene
prevladavajućem svjetonazoru i kad ga kritički propituju ili negiraju
- Esslin – predstava na praktičan način poučava publiku, ili im ukazuje na pravila ponašanja i
društvenog postojanja, pa je prema tome svaka drama politički događaj
- Kazalište zadržava funkciju koju obuhvaća ono što bi Gavella nazvao krug djelovanja
propagandnih odgojno-prosvjetiteljskih tendencija
- Read – trojna dijalektička narav jer se u svakom činu kazališta susreću izvođač, publika i vi
(mi) što ukazuje na čvrstu povezanost svakodnevnog života s etikom i politikom kazališne
prakse
- Odnos kazališta i političkog establišmenta, vlasti i politike je u vrlo složenoj mrežnoj
interakciji, od kojih je politička angažiranost samo jedna od razina komunikacije

KAZALIŠTE I VLAST – IZVEDBENE PRAKSE KAO OBLIK REPREZENTACIJE POLITIČKE MOĆI

POVIJESNA ISKUSTVA ODNOSA KAZALIŠTA I VLASTI

- Odnos politike i kazališta kroz povijest bio je obilježen oscilacijama

- Bilo je moćna ustanova i što mu je omogućilo legitimnost koja prati javna predstavljanja, a to
je bio razlog da je često privlačilo cenzure i sponzorstvo od države, crkve, političkih
organizacija i krupnog kapitala
 - Npr. opće mišljenje kako je kršćanska crkva osuđivala i odbacivala ples kao opscenu
umjetnost samo je djelomično i kroz povijest povremeno i to samo na temelju nekoliko
iskustava iz Srednje i Zapadne EU
- Bizant – ples igrao važnu ulogu u društvu, na dvoru i u Crkvi
- Italija, Španjolska i Francuska – ples u crkva nikad nije prestajao do 17st.
- U katedrali u Toledu – pronalazimo crkvene balete
- U Rimskom Carstvu kazalište i scenske umjetnosti bile podložne raspoloženju i trenutnim
odlukama hirovitih careva
- Neki carevi jako voljeli predstave – osobito ples i mim (Neron htio biti mimičar, Kaligula
plesač i glumac, Komod nastupao zajedno s mimičarima i plesačima)
- Tiberije protjerao mimičare iz Rima, Klaudije jednog mimičara dao pogubiti zbog skandala s
caricom Mesalinom, Marko Aurelije smanjio plaće plesačima i mimičarima smatrajući ih
nižom vrstom zabave
- Glumci gubili povlašteni položaj uvaženih majstora u onim društvenim okolnostima kad su
institucionalizirano svećenstvo i svjetovna vlast izravno preuzimali na sebe izvedbe svojih
ideoloških rituala i predstavljanje dominirajuće društvene mitologije

UVAŽAVANJE I POTPORA

- Uvažavanje kazališta i izrazite potpore vlasti što je rezultiralo procvatom izvedbenih

umjetnosti i velikim produkcijama
- Scenska izvedba imala duboku vjersku utemeljenost i povlašteni je položaj izvedbenih
umjetnosti u državi bio posljedica teološke dimenzije plesa i kazališta
- Indija – ples uvažavan jer su smatrali da je nastao u raju – razvio se religiozni ples i iz njega
dvorski balet koji je u početku nastao iz zbora hramskih plesača i prilagodio se svjetovnim
ceremonijama
- Kina – dinastija Han– oblikovana dvorska drama pod izravnim pokroviteljstvom careva i
dvorske elite, a obnovljena u dinastiji Tang
- Mongolska okupacija Kine doprinijela da kazališna umjetnost postane masovno popularnom,
no nisu razumjeli suptilu kinesku filozofiju, rafinirano pjesništvo niti likovne umjetnosti, samo
su razumjeli kazalište zbog njegove vizualnosti i spektakularnosti pa je zbog toga dvorska
drama postala masovna narodna drama
- Srednja Amerika – prije eu osvajanja, javne predstave uključivale jaki vjerski element i
političku društvenu integraciju – uključivale na tisuće izvođača s raskošnim kostimima,
maskama i šminkom, a ponekad i lutkama te izvođačima na štulama
- Maje – državni službenik holpop – zadužen za pripremu svečanih izvedaba, prvi pjevač,
redatelj, organizator i državni činovnik; priprema i organiziranje posao državnih elita i taj
posao imao visoko integrirajuću društvenu funkciju
- Inke – grad Cusco – politička prijestolnica, ali i vjerska metropola; svečanosti u gradu
organizirane prema mjesečevim mijenama; sam car predvodio obrede u kojima su narodu
dijeljeni hrana i piće
- Najveće zasluge za dionizije imao atenski tiranin Pizistrat koji je stvorio najraskošnije
dionizijske svečanosti u sklopu državnog kultra; u jednoj od prvih triju godina Olimpijade prvi
put pod državnim okriljem izvedena jedna Tespisova tragedija, a nakon toga tragedija dobija
natjecateljski karakter
 - Veliki broj uključenih ljudi (ponajviše muškaraca), procesijama, ceremonijama, ritualima ili
dramskim natjecanjima davao je takvim manifestacijama izrazito militantna obilježja, a grčki
je militarizam cijeli projekt podržavao i producirao kao vlastitu paradu (vojne) moći (čuvena
vaza iz Pronomosa koja to prikazuje)
- Grčki filozof Chameleon opisuje te zborske plesove kao vojne manevre čija je zadaća javno i
izvedbeno demonstrirati atensku vojnu spremnost;
- Brečić – Atena više potrošila na kazalište nego na brodove; smai imperatori prelazili granice
uspostave svoje vlasti jer su i sami rado nastupali u kazalištu
- Spektakli u Rimu podrazumijevali i inscenacije pomorskih bitaka na posebnim pozornicama –
umjetnim jezerima, u kojima su se pred publikom sukobljavali brodovi i razvijale borbe po
uzoru na gladijatorske – inscenacije različitih epizoda antičke grčke povijesti
- Julije Cezar – uprizorio bitku Tyre i Egipta; Klaudije – bitka Rodosa i Sicilije
- Eu srednjovjekovlje – javne izvedbe uključuju cijele gradove i ostvaruju ne samo izvedbeno
sudjelovanje nego i materijalnu potporu širokog kruga građana
- Konigson – opisuje vrlo određena društvena ograničenja koja su se primjenjivala na aktivno
sudjelovanje u vjerskim predstavama u franc. srednjovjekovlju – glumac je imao postotak u
svakom profitu koji bi predstava ostvarila, a mogao bi pomoći u njezinom financiranju
sudjelovanjem u početnim troškovima; morao platiti svoj kostim, jednako kao i scenografiju
za dekoraciju dijela pozornice na kojemu je konkretni lik nastupao; takav glumac bez obzira
na klasu bio definiran kao amater
- Crkva i Leon III – opravdali karnevalske igre i imali blagonaklon stav prema toj pučkoj i
profanoj praksi
- Vojvoda Georg II – značajan za razvoj suvremenog kazališta u Eu; kazališni producent, režirao,
dizajnirao kostime, scenografiju, rekvizitu i prvi imao potpunu kreativnu i producentsku
kontrolu nad kazališnom produkcijom
- Oktobarska revolucija potaknula procvat kazališne umjetnosti u Rusiji (560 subvencioniranih
kazališta, 168 dramskih škola, 4700 neovisnih kazališta

DVORSKE PREDSTAVE

- Dvorski umjetnici i predstave – kazalište u izravnoj službi vladara kao njihova osobna
dekoracija
- Faraoni prilikom stupanja na prijestolje birali predstave strukturirane od pantomime i
recitiranih mitoloških tekstova – ukras ceremonijalu krunidbe; visoko teatralizirana forma
faraonovih javnih pojavljivanja – naziva se „Slijedeći Horusa“ – koreografirana izvedba u kojoj
on sam predstavlja boga Horusa
- Rim – Neron i Kaligula postavljali raskošne spektakle kako bi veličali svoju carsku vlast
- Izum modernog kazališta – nastanak scene s dubinskom perspektivom (opera La Calandria) i
preuzimanje tzv. „talijanske pozornice“ (pozornice kutije) bio definiran kraljevskom odlukom
- Prodor talijanske scene u Francusku bio politička odluka dvora kojemu je Italija bila uzor, a se
točka nazvala „kraljevo mjesto“ jer je kazalište u vrijeme apsolutizma bilo korišteno za
veličanje moći kralja; kolonizacijom se proširila u druge dijelove svijeta
OMALOVAŽAVANJE I ZABRANE

- Najdrastičniji primjeri – Platonove ocjene u „Državi“ (4.st.pr.n.e.), osude od strane puritanaca

u Engleskoj 1642., zabrana kazališta iz 1774. Od strane Kongresa američke revolucije i
Goebbelsova osuda iz 1944.
- Treća knjiga Platonovih „Zakona“ gdje se iskazuje duboko nepovjerenje u političke učinke
teatralnosti; stara je vlast najboljih aristokracija, ustupila mjesto „vladavini publike“,
„teatrokraciji“
- Teatrokracija kao vladavina publike za Atenjanina gora i od demokracije, koja je daleko od
njegove omiljene forme vladavine
- Kina – konfucijanska etika cijeni učenost, a prezire zabavu; glumci pripadaju prezrenim
društvenim skupinama, a odande potječe izreka kako je kazalište mjesto gdje glupani plaćaju
da bi gledali luđake
- Rim – gradnja javnog kazališta kasnila sve do Pompeja jer je Senat prigovarao da ljudi u Rimu
previše vremena provode na dramskim predstavama
- Eu srednjovjekovlje – sv. Augustin („Ispovijesti“) – kršćanska crkva ratovala protiv pučkih
zabavljača, plesača i mimičara; na temelju činjenice da Sveto Pismo ne govori o plesu (samo u
slučaju solo plesa Salome i kralja Davida); također i Tertulijan u djelu De Spectaculis; sv.
Jeronim; papa Inocent III zabranio ediktom katoličkim svećenicima nastupanja na javnim
pozornicama
- Svjetovna vlast također omalovažavala i isključuje kazalište iz društveno prihvatljivih oblika
ponašanja
- Poljički statut (1440.) – dopušta očevima razbaštinjenje nasljednika ako se bave nečasnim
poslovima u što spada i bavljenje kazalištem i glumom; također i Dušanov zakonik u Srbiji
- 1642. Engleski parlament zatvorio sva londonska kazališta pod optužbom da kvari narod i štiti
nemoral; Puritanski vojnici upadali na ilegalne predstave i kažnjavali publiku na licu mjesta
- Američka revolucija – Kontinentalni kongres zabranio predstae kao nemoralne i
nedomoljubne

CENZURA

- Suptilniji pritisak na kazalište; odnosno vlast je regulirala razinu dopuštenoga u kazalištu

- Japan – cenzura zabranjivala kabuki predstave koje bi dovodile u pitanje samurajev autoritet
- Određivala teme o kojima se moglo govoriti
- 1. Razina cenzure – dopusnice ili licence, koje su za javni rad kazališta propisivale službeno
pismeno dopuštenje koje je podrazumijevalo političku podobnost
- Nakon ponovnog otvaranja kazališta u Engleskoj koja su zatvorili puritanci, kralj Charles II
daje licencu samo dvojici pisaca koji imaju pravo postavljati svoje predstave (politički bliski
kralju); prevenirala svaku mogućnost da bi pisci mogli pisati o religiji, politici i seksu
- Francuska Akademija – iznimno jak cenzorski mehanizam – Corneilleov sukob s Akademijom
oko tragedije „Cid“ – čime se zaključuje da je Akademija radila isto što i inkvizicija u
Španjolskoj – dokazujući pravojernost i progoneći različita krivovjerja
- Nakon ukitanja kazališnih monopola 1791. – buržoazija, ali i cenzura u doba Napoleona i
restauracije zabranjivala da se u kazalištu govori o aktualnim pitanjima i ponašanju vladajuće
klase u akademskoj književnoj drami, iako je u farsi i komediji bilo moguće „provući“
određene aktualnosti
 - Vodvilj (glazbena komedija) i melodrama (mješovita forma s glazbenim dodacima) – postali
masovno popularni pučki žanrovi kao posljedica revolucionarnog otvaranja kazališta širokim
masama koje su o kazalištu počele odlučivati te kao posljedica cenzura koje su kazalištu
ostavljale slobodan prostor djelovanja samo u krugu tzv. lakih tema
- U buržoaskoj revoluciji, ista se koristi ritualnim i ceremonijalnim simbolima starog društva,
kazalištem, ali i cenzurom, pa tako cenzura u Francuskoj s nestankom monarhije nije ukinuta
- Francuska Narodna skupština pod pritiskom puka donosi odluku o slobodnom osnivanju
kazališta koje može osnovati svaki građanin uz prijavu općinskim vlastima
- Rusija – Aleksandar I – uspostavio cenzuru nad svim tiskanim i izvođenim dramama te
monopol nad izvedbama sve do 1882.
- U suvremenom demokratskom svijetu (zemlje Zapada) – cenzura nominalno više ne postoji
kao formalna i legalna ustanova; no Bennett tvrdi da su i nakon njezina ukidanja, unutarnji
modeli cenzure opstali; jedan od takvih modela jest i samokontrola pisaca i producenata
nametnuta željom za društvenom prihvaćenošću – tzv. autocenzura
- Sauter – pisana kultura je otvoreno izložena cenzorskim autoritetima, ali izvedbena nikad ne
može biti posve kontrolirana

NADZOR

- Različiti oblici nadzora, uglavnom manipuliranog financijskim (de)stimuliranjem ili pak

prihvaćanjima i/ili osudama s pozicija procjene domoljublja koje procjenjuje državna ili
vjerska vlast
- Npr. najbolji primjer kako su državne intervencije izravno utjecale na promjene umjetnosti
pruža povijest japanskog kabukija
- Kao umjetnost on je nast; nastao u četvrti kavana i bordela od jedne kurtizane O'Kuni; u
početku upošljavao mlade i lijepe glumice i glumce; u doba potpune izolacije Japana od
vanjskoga svijeta (nakon građanskog rata)
- Kako je no drama postajala elitističkim i aristokratskim kazalištem, kabuki je postao drama
trećega staleža, trgovaca koji su ga financijski pomagali
- Trgovači ukus pučki vulgaran, traži zabavu, a kabuki sa ženskim prostitukama cvate kao takva
zabava
- Takva kazališta bila poprištem nereda te su financijski upropastila neke samuraje koji su se
vezali s prostitutkama pa su zato vlasti zabranile nastupe žena u predstavama kabukija –
nestalo žensko kazalište; no kasnije su i muškarci preuzeli iste uloge pa se i tu uvodi zabrana
kabuki kazališta; kasnije se opet otvara, ali sa starijim muškarcima
- Kabuki se od erotizirane zabave i inscenirane prostitucije pretvorio u složeno izvođačko
umijeće
- Reforma Japana donosi zakone koji su fizički odvojili kazališne ljude i naselili ih u određene
četvrti te ograničavali im kretanje
- Pekinška opera – u svom tradicionalnom obliku središnji element kineske narodne kulture;
bajkoviti i mitološki sadržaji zamijenjeni pamfletskim propagandnim fabulama, ukinuti
raskošni tradicionalni kostimi i zamijenile su ih uniforme Crvene armije – postala izravnom
komunističkom političkom propagandom
- Nacisti npr. zatvorili sva lijevo orijentirana kazališta i zabranili kazališnu avangardu
- Zapad – suptilniji nadzori – u građanskom društvu najjednostavniji način nadzora nad
kazalištem država i politika mogu provoditi sredstvima iz ekonomskog okruženja
- Snage dominantne ideologije nadziru glavne resurse, zgrade, vlasništvo, novac za produkciju,
interpretativne zajednice koje procjenjuju djela i stvaraju i održavaju sustave kulturnih
vrijednosti...
- Bennett – odnosi između proizvodnje i recepcije predstave predstavljaju spektar proizvodnih
ciljeva i ideologija koje su na djelu u mainstream i dr. kazalištima
- Duga povijest kazališta koju je obilježavala nesigurnost i ovisnost o vladarima i naglim
promjenama u politčkom okruženju rezultirala je pristajanjem na pokroviteljstva ili državne
subvencije i prihvatila nadzor u zamjenu za ekonomsku potporu
- Eshilova „Orestija“ – završni prizor „Atenin sud“ – izravan politički pamflet u slavu Solonove
političke opcije; no u praizvedbi je to bilo shvaćeno kao upravo izravna politička provokacija
trenutnoj političkoj vlasti, pa je prognan
- Njemačka – duga povijest državno subvencioniranih kazališta; borba putujućih kazališta i
neovisnih kazališnih družina (bračni par Caroline i Johann Neuber) za licencom stalnog
boravka i stjecanjem službene gradske ili državne pripadnosti, dovela je do osnivanja stalnih
kuća i kazališnih ustanova u Berlinu, Hamburgu itd.
- Landa – 18. St. – nacionalizam i rast disciplinskih ustanova; vrijeme programa izgradnje nacija
bio integrativni pomak (unifikacija), s druge strane manje osciješten proces uniformacije,
podvrgavanje nove populacije slobodnih građana intenzivnim vježbama, ispitivanjima i
promatranjima kojima će se dobiti manje ili više uniformna masa poslušnih
- Iako su nakon Francuske građanske (buržoaske) revolucije ukinute sve kraljevske kazališne
povlastice i sve su kazališne kuće stekle istu punu slobodu, već je Napoleon uredbom iz 1809.
Pariška kazališta ograničio na 8 stalnih kuća od kojih su subvencionirane „Comedie-Francaise“
i Opera, a kazalištu „Cirque Olympique“ dao odobrenje da izvodi samo pučke zabavne
pantomime čime je otvoren put „bulevaru“ i zabavljačkom kazalištu za mase
- Novo građansko društvo uspostavlja nove oblike nadzora koristeći se populizmom i
nacionalizmom
- Njemačka, Francuska, Švedska i Danska – kazališta u glavnim gradovima bila nacionalna u
posljednja dva stoljeća, iako je tradicionalno i povijesno kazalište bilo stvar privatne inicijative
i komercijalnog poduzetništva
- Politika od kraja 19.st postala više-manje borba za monopoliziranje javnog prostora; a razvoj
masovnih medija zakomplicirao pitanje političkog odnosa elita na vlasti s predstavom i
publikom
- Throsby – nema područja u kojemu je odnos između kulture i ekonomije izravniji nego što je
arena javne politike; Ekonomske sile oblikuju i kulturne politike
- Katunarić – visoka kultura gubi značenje koje je imala u 19.st. i nedemokratskim režimima,
kao dvorska ili službena kultura; u uvjetima demokracije, glavna zadaća kulturne politike na
vlasti udovoljiti ukusu izborne većine; glavni saveznik postaje masovna kultura, a
konzervativnim vladama i crkva, kao tradicionalna ustanova visoke kulture koja je svoje
nazore ugradila u pučku
- Frey – ustanove oblikuju kulturu; temeljne se odluke o umjetnosti donose sukladno
politikama, tržištu i birokraciji; država utječe izravno (subvencijama) i neizravno (regulativom
poreznih zakona) pomažući umjetnost, ali u isto vrijeme je može i osakatiti (ne samo u
diktaturama nego i u demokracijama)
- Pristupi državnog poticanja su: 1) učiniti umjetnost više tržišnom, 2) neizravne državne
potpore (povrat poreza, olakšice za donacije neprofitnim organizacijama), 3) izravna javna
 potpora (fiksna subvencija ili javna subvencija na ukupnu cijenu ulaznica po osobi pritom je
rijetka, mnogo češće paušalne subvencije)

KAZALIŠTE I IDEOLOGIJE – IDEOLOŠKA (ZLO)RABLJENJA KAZALIŠTA

SHVAĆANJE POJMA IDEOLOGIJE

- Koherentan skup društvenih vrijednosti, vjerovanja i značenja (npr. katoličanstvo, socijalizam,

vegeterijanstvo)
- Pojavljuje se kao termin u vrijeme Francuske revolucije, autor Antoine Destutt de Tracy
- Poimala se kao znanost o idejama (koja bi ovladala uzorcima i modelima ljudskog poašanja i
omogućila da društvima upravljaju akademici), u filozofskom smislu označavala pravac i imala
neutralno značenje
- Nije odbacivana kao učenje o idejama sve do Francisa Bacona koji učenje o idolima
proglašuje predrasudama i likovima lažnih svetaca
- U današnje vrijeme u raspravama vezanim uz umjetničko djelovanje češće se rabi u
marksističkom smislu, kao koncept koji se odnosi na vrijednosti, vjerovanja i značenja
dominantne, vladajuće klase, kao određeni svjetonazor u odnosu na protivnika; takav utjecaj
na tumačenje izvršila politika (Marx u djelu Njemačka ideologija)
- Perry – ideologija objašnjava stvari na emotivno zadovoljavajući način i opskrbljuje svoje
sljedbenike uvjerenjima koja im čine razumljivim društvo i povijest, zadovoljavajući žudnju za
apsolutnim, a pritom stvara odane vjernike koji imaju osjećaj da sudjeluju u herojskoj borbi
protiv zla koja daje smisao njihovim životima
- Ona se promatra i kao sustav zajedničkih ideja, uvjerenja, vodećih normi i vrijednosti i ideala
prihvaćenih od strane neke skupine ljudi i tako pomažu da slojevitost iskustva organizira u
jednostavne, iskrivljene predodžbe koje služe kao navigacijsko sredstvo za društveno i
političko kretanje; sadrži ograničen program tema, pitanja i tvrdnji pa tako pruža lako
razumljive i općeprihvaćene odogovre na složena pitanja
- Žižek – Mapping Ideology – ideologija može označavati bilo što, od stajališta promišljanja koje
krivo prepoznaje svoju ovisnost o društvenoj stvarnosti, do seta uvjerenja usmjerenog na
akciju, od neophodnog medija u kojem pojedinci iživljavaju svoje odnose, do društvene
strukture lažnih ideja koje legitimiraju dominantnu političku snagu
- Althusser – subjekt se ostvaruje u ideologiji, ekonomiji i politici, a ne u jeziku i seksualnoj
identifikaciji; ideologija praksa reprezentacije i nužna za opstanak pojedinca i više nije samo
moguće svijest, nego neophodna; koncept analogan Freudovom konceptu nesvjesnog, a
određuju je: neophodna je i neuništiva kao i ono nesvjesno, kao ni nesvjesno, ni ideologija
nije reflektirana, svjesna vlastite problematike, i nesvjesna je kao doživljeni odnos ljudi
prema svijetu; poistovjećuje ju s umjetnošću tvrdeći da ona govori o ideologiji i da je njen
sastavni dio, pa prema tome umjetničko djelo ima neposredan i neizbježan ideološki učinak
- Obitelj, škola i vjera – sredstva ideološkog upravljanja zajednicama kroz koje se očituje uloga
društva u proizvodnji socijalne nejednakosti pri čemu surađuju s represivnim da bi osigurali
preživljavanje nejednakosti kapitalističkog društva, zasnovanog na klasama i njihovoj
nejednakosti
- Meinnheim – 1) partikularni pojam ideologije – korespondira s psihologijom interesa;
neposredno joj prethodi nepovjerenje koje ljudi uvijek osjećaju prema protivniku, ali kad to
postane metodičko, te daje ideološko; kad ne želimo vjerovati samo određenim idejama, kad
 ideologijom proglašavamo samo jedan dio tvrdnji, a s protivnikom smo još na istoj razini, ali
dio njegovih pogleda odbacujemo, riječ je o partikularnoj razini; 2) totalna razina – odbijamo
u cijelosti svjetonazor neke skupine, podvrgavamo sumnji protivnikov pogled , s njim smo na
posve različitim razinama egzistencije
- Suvremena analiziranja idologije polazila su iz filozofskog i politološko-sociološkog pravca, a
podrazumijeva: sve oblike društvene svijesti, pogrešna ili lažna svijest, doživljeni i imagianarni
odnos ljudi prema svijetu, mehanizam reprodukcije društva, socijalizacija odozgo, načini koji
sliče smislu očuvanja odnosa dominacije
- U suvremenom svijetu novih ideologija valja razlikovati procese globalizacije od ideologije
globalizma koji konceptu globalizacije pridaje neoliberalna značenja;
- Globalizam – kao dominantna ideologija suvremenosti, a nasuprot njemu ideologije
partikularističkog protekcionizma (koji se zalaže za zatvaranje u male okvire) i
univerzalističkog protekcionizma (zagovara globalnu ravnopravnost i pravedniju raspodjelu
vrijednosti i blagostanja između Sjevera i Juga)

VIDLJIVO REPREZENTIRANJE IDEOLOGIJE – ZGRADE I PROTOKOLI

- Društva su impregnirana ideologijama, pa se tako ideološki utjecaji mogu čitati na kazalištu u

vidljivim, materijalnim tragovima
- 2 osnovne skupine pokazatelja očituju utjecaje ideologija na kazališta – kazališne građevine
kao javni objekti i kazališni protokoli, različiti sustavi pravila, običaja i oblika ponašanja
- Bennett – sagledava to u kontekstu gledateljeva iskustva; milje koji okružuje kazalište
ideološki je kodiran i prisutnost kazališta može se unutar toga mjeriti kao tipična ili neprilična
– oblikuje njegovo iskustvo
- Kazališna zgrada je landmark kao kulturna institucija; to je fizička reprezentacija umjetnosti
koje su dominantne ideologije i stvorile i promoviraju
- Portoghesi - Građansko društvo u usponu bilo u stanju dati stabilnu formu svojim potrebama
kroz gradnju zgrada kao što su kazališta, javne galerije, muzeji i knjižnice
- Bennett – zadnje velike gradnje kazališta bile modernističke; kazališta građena 60ih i 70ih
uglavnom liberalna prema politici sjedala i odnosa gledatelji – scena, a nasuprot
individualizmu građanske kulture, u tom se razdoblju ponovno oživljavaju kolektivne
percepcije i odgovori
- Asirci – Bibiloteka-palača – prvi je put u poznatom svijetu jednu kulturnu ustanovu postavila
u središte državne moći i vlasti; amfiteatri kod Grka i Rimljana, srednjovjekovni gradski trgovi,
teatarske palače s pozlatom i ložama ili pak napuštene tvornice u kojima se postavljaju
kazališta uvijek izražavaju ideološki odnos prema kazalištu i odnos vladajućih elita prema
kazališnoj umjetnosti kao izraz vladajuće ideologije
- Zgrada opere sublimira komercijalni svijet građanskog društva, povezan s gradom i
građanskom zabavom, na način na koji je moguće zgradu opere u 19.st. usporediti s onim što
je danas grad kazalište Las Vegas
- Daleko veći utjecaj ideologije očituje se u unutarnjim, na prvi pogled nevidljivim i ne izravno
materijalnim učitavanjima i upisivanjima protokola i pravila kazališnoj umjetnosti od strane
vladajućih ideologija
- Zbog složenih potreba produkcije, već i samom činjenicom da je netko financirao proizvodnju
predstave otvoren je put ideološkim utjecajima onoga tko financira, tko odobrava i tko
 prosuđuje (festivali u čast boga Dioniza, sakralna srednjovjekovna drama – ideološki
utjecajna intimna povezanost bogoslužja i drame)
- Malekin – Atenski Dionizov festival u isto vrijeme bio politički, građanski, dramski i religozni,
povezujući temeljne mitove s praktičnim funkcioniranjem drušva
- Naumann – predstave su uvijek već odabrane kroz filtar društvenih instrumenata,
proizvedene i učinjene dostupnima i većinom tako evaluirane
- Monopol u Francuskoj onemogućio produciranje opere i drame, nego su kazališta iz nužde
proizvodila pantomimu, glazbene i komične opere, predstave s minimalnim dijalogom i
satiričke popularne forme, kako bi zaobišle ograničavajuće odredbe (slično i u Engleskoj)
- Drama – predstavlja gotovo uvijek sredstvo za prikazivanje jednog sistema društvene
klasifikacije, oslikava hijerarhiju života zajednica i pojedinac i suprotstavlja ih drugim
sredinama
- Molinari – ideološka određenost u činjenici da je glavno lice elizabetanskih tragedija sama
Engleska
- Protok ideologija kroz povijest dramske književnosti na Zapadu pokazuje tzv. „put junaka“
- Grci – dramski heroj polubožanstvo; Hegel – razlikuje epskog, tragičkog i dramskog junaka,
pri čemu epski posrće pod teretom sudbine i u borbi je protiv prirodnih sila, tragičkog
(Shakespeare) pokreće kobna strast i želja za djelovanjem, dramski (građanski) pomiruje
strasti i nužnosti izvanjskog svijeta i izbjegava tragediju
- Junaci dramskog teksta uvijek su iz visokog društvenog staleža - izravne reprezentacija
svjetonazora vladajuće ideologije
- Pojavom građanstva na pozornisi od 19.st. ideja junaka se degradira, ideološki svjetonazor se
omasovljuje, a građansko društvo i njegova parlamentarna demokracija utječu na oblike
dramskog stvaralaštva kao što su npr. drama apsurda ili pojava kolektivnog junaka, a od
kraja 19.st. javlja se i antijunak – ironijski i groteskni dvojnik junaka
- Bennett – u 20.st. kazališni redatelj postaje središte proizvodnje predstave i njezin ideološki
autor i njegov pristup dramskom tekstu već sadržava i propisane strategije recepcije ovisne o
njegovoj ideološkoj poziciji
- Politički mit je vladao i još uvijek vlada kazalištem ne samo putem ideologija koje nudi nego i
putem sadržaja koje nastoji nametnuti
- Kazalište kao društvena ustanova napravljeno da bi podržalo dominantnu ideologiju – kao
zabavna i obrazovna ustanova sudjeluje u transmisiji ideoloških vrijednosti
- Bourdieuov koncept – kao ustanova obrazovanja, osnovna ustanova nadzora alokacije
statusa i privilegija u suvremenim društvima
- Benjamin – i u modernom se društvu društvena vrijednost kazališta kao zabave očituje u
njegovu društvenom pozicioniranju unutar kapitalističkog sustava vrijednosti
- Sastre – svako nacionalno kazalište moguće utemeljti i kao svojevrsni pothvat političke volje
koji odogovara narodnim stremljenjima, ali i stremljenjima onih koji imaju privilegij govoriti u
ime naroda i reinterpretirati narodne težnje
- Salazar (Ideologije u operi) – više od bilo koje estetske proizvodnje opera je po svojoj naravi
politički proizvod, zato što je najbolja za pokazivanje odraza društvenih ideologija; početak
opere uzima praizvedbu Perryeve Daphne, a svršetak Puccinijeve Turandot
- U 16. I 17.st. opera u službi iluzije, utopije
- Predstavljajući idealni grad i državu, tematski se držeći okvira arhetipske utopije utemeljene
u renesansi na idealiziranju antičke Grčke i rimske drame i kao odraz izrazito urbane kulture –
 predstavlja obnovu rimskog mecenata, pričemu mecene ili gradske uprave daju operu
narodu kao njihova darovnica
- U kasnom 17.st. opera u službi moarha, afirmiranja apsolutizma, kralj glavno lice i povlašteni
gledatelj, a opera postaje novi svijet opsjednut vlastitom identifikacijom sa samom prirodom
i organizacijom politike – zatvara se u sustav koji održava apsolutni, nepromjenjivi poredak
- 18. St. Europa – opera – ekscentrično bizarna, putena, dekadentna, spektakularna,
iluzionistička, imaginarna i teatralna, daleko više cjenjenija nego da je praktična i
funkcionalna; stoga se nije vidno razlikovala od bordela – izrazita seksualiziranost sadržaja,
ideologija libertinizma (Francuska – nastaje institucija primadone, Italija – kastrata)
- 19.st. – građansko društvo na vlasti; sklono kodificiranju, normiranju i klasificiranju, buržoaski
poduzetničko-trgovački duh kodificira i opernu umjetnost – ponajviše raspon muških i
ženskih glasova (bas/bariton/tenor, alt/mezzosopran/sopran) i daju se imena fahovima;
tipologija mogućih situacija – stroga struktura normira arije, zborove i recitative
- Građansko društvo bipolarno, ideologija vođena ili-ili logikom, postaje neupitno
heteroseksualno, a kastrat postaje ideologijska sumnja u spolno-rodne dvoznačnosti;
neumoljivo u kodificiranju identiteta – kao što su rasni, klasni, etnički, rodni, pa su u tako
normiranoj situaciji njegovi čvrsti okviri kapitalizam, rasizam, nacionalizam, kolonijalizam i
mačizam

KLASNA, RASNA I RODNA ODREĐENOST KAZALIŠTA

- Nametane, održavane i opravdane dominantnim vladajućim ideologijama

- Japan – no drama aristoratska, šogunska umjetnost; kabuki – kazalište srednje klase
- Rimsko kazalište – predstave za uzvišenu publiku utemeljene na stranim uzorima i one
narodske popularne koje odražavaju domaću kulturu
- Uzvišenost tragedije uvezene iz Grčke u Rimu dostupna uskom krugu obrazovanih ljudi i elite
- Puk se zabavljao izvedbama mimičara, žonglera, akrobata i gladijatora
- Izgradnja loža rezultat potrebe da se aristokraciji osigura privatnost u prostorima u kojima su
se počeli miješati s pukom
- Aristokrati – Pindar, Eshil, Heraklit, Herodot, Tukidid, Empedoklo, Parmenid, srednja klasa –
Sofoklo i Platon (u svojim djelima podržavaju aristokrate), Aristofan – protivnik demokracije
- Shakespeare – izražava svjetonazor imućnog, liberalnog građanstva; djela mu se obraćaju
aristokraciji, dvorskoj publici, a piše i povijesne komade po ukusu viših klasa izvan dvora te i
za veliku i mješovitu publiku bez neke posebne klasne određenosti, ravnodušan prema
dramatičnim vjerskim problemima
- Građanska drama umanjivala aristokratske sustave vrijednosti zagovarajući građanski
(buržoaski) moral i zahtjeve srednje klase
- Bourdieu – polje kulturne proizvodnje je par excellance prostor sudara između frakcija
dominirajuće klase koje brane svoje ideje i ukuse i frakcija koje su uključene u sukob; to
dovodi do integracije u jedinstveno polje različitih društveno organiziranih pod-polja gdje
frakcije dominantne klase mogu zadovoljiti svoje različite potrebe – uvijek se koristeći
ideologijom
- Privilegirane kazališne publike sudjeluju u ideološkoj (re)produkciji klasnih sustava vrijednosti
- Društveni položaj glumaca pojačavao je tijekom povijesti i klasnu razliku između glumaca i
gledatelja – društvenu distancu koja je klasificirala glumce u nižu klasu nedostojnu sklapanja
braka s pučanima ili ukapanja u javna gradska groblja
- Eu srednji vijek – samo pripadnici srednje klase imali puno članstvo u urbanim zajednicama;
kazalište tako postalo urbani događaj
- Kazalište je kao i povijest, vezano uz grad i ono je urbana umjetnost i zbog toga ovisi o
građanskoj klasi
- Francuski mirakuli (vjerske predstave) – urbano kazalište – rezervirano samo za imućnu
srednju klasu
- Suvremeno kazalište – vlada nova podijeljenost – „postgrađanska“ podjela;
- EU i SAD – međuarodna srednja klasa - različiti ukusi i potrebe te posebni kulturni identitet; u
kasnom 19.st, eu kapitalizam osvijestio pojavu gledatelja u ulozi kupca, pa kazališno tržište
postavlja kazališnog umjetnika u položaj poslovnog čovjeka, a gledatelja u položaj potrošača
- Distancirala se u odnosu na radničku klasu odabirom žanrova; njezin materijalizam ideološki
je zadovoljila materijalistička melodrama, koja utjelovljuje svjetonazor i vjerovanja te klase
- Postoji oblik građanske drame (romantičarska) i pučki (vodvilj, melodrama) koji unutar
građanskog društva stavlja crtu između visoke umjetnosti privilegiranih i niske zabave nižih
klasa
- Danas kao niži oblik najčešće se negativno označava tzv. bulevarsko kazalište, ali ono je
ideološki bilo „negativno“ pozicionirano upravo na aristokratski elitizam
- Ono je zapravo komercijalno kazalište za široku (malo)građansku publiku koja želi kupiti
blisku, lako razumljivu ideologiju/svjetonazor i vidjeti svoju estetiku u glamuroznom i
teatraliziranom obliku
- Ovisno o ideološkoj i klasnoj poziciji – građansko kazalište može biti negativno, pozitivno i
neutralno konotirano
- Suprotstavljanje masovne i visoke kulture izraz staromodnoga elitizma, konzervativizma i
privilegiranosti hegemonističkih oblika kulturalnih praksi
- „visoka kultura“ – podrazumijeva kulturnu konzumaciju visokih klasa i bogatih slojeva
stanovništva koja je nametnula svoj ukus i prederiranu umjetnost kao normu visoke kulture
- U postindustrijskom društvu klasna podjela postaje sve sofisticiranija i manje izravna; podjela
sjedala gotovo posve nestala izjednačavanjem cijena ulaznica, gdje mogućnost uživanja u
najboljim mjestima ne ovisi o tome koliko ih možemo platiti nego o pravovremenoj
rezervaciji
- Fenomen slobodnog vremena u suvremenom kapitalizmu jest izrazito klasno pitanje, od
raspoložive količine tog vremena do načina njegova korištenja koji je ekonomski i kulturalno
uvjetovan, što ima izravan odraz na kazalište
- Rasni problem izravna posljedica kolonijalizma; nakon što bi Europljani uspostavili koloniju
izvodili su europske predstave za domorodce
- Srednja i Južna Amerika - prednjačili isusovci s vjerskim kazalištem koristeći se njime kao
sredstvom kristijaniziranja; dok su Englezi i Francuzi uglavnom uspostavljali svjetovno
kazalište za zabavu svojih službenika u kolonijama
- Lokalne, autohtone i izvorne izvedbe zabranjivane ili ignorirane te smatrane primitivnim
obredima i folklornim manifestacijama nedostojnim ozbiljnije pozornosti kolonizatora – do
danas taj problem lebdi nad kazalištem
- Amerika – popularni kazališni oblik minstrel imao bijele glumce koji bi nacrnili lica kako bi
stvarali teatraliziranu sliku afroameričkog života
 - Emancipacija vlastitih kazališnih tradicija uobličena je još od 70ih do danas u pokretu
kulturnog postkolonijalizma; zastupa pravo svake kulture da govori za sebe i nastupa u svoje
ime, bez posrednika i tumača iz neke druge kulture
- I rodna određenost kazališta bila je odraz ideoloških utjecaja
- U velikom broju kultura, od afričkih preko europski do američkih i azijskih, ženama je bilo
zabranjeno sudjelovanje u ritualima i izvedbenim aktivnostima u kazalištu
- Grčko i elizabetansko također zabranjivalo sudjelovanje glumica
- Engleska – Charles II – ponovno otvara kazališta nakon puritanske zabrane i dopušta
glumljenje žena, jer navodi kako ženske uloge trebaju igrati žene; također im dopustio
zapošljavanje u profesionalnim kazališnim kompanijama
- Kod Šijita u Iranu žene ne sudjeluju u izvedbi kao izvođači niti kao likovi predstave Ta'ziyeh;
ekskluzivne predstave za žene (isključivo za žensku publiku) izvodile su žene – obilježene su
ženskim temama, pa su tako u vrijeme vladavine sultana Nasser al-Din Shaha postavljane u
rezidenciji sultanove supruge
- U arhaičnim društvima i u europskom feudalizmu žena je mogla biti vladarica (na Istoku i
visoka, vrhovna svećenica), ali u europskom građanskom, buržoaskom društvu nije mogla sve
do nedavno biti predsjednica države ni parlamentarna zastupnica, pa čak niti glasovati na
izborima
- Sramotan položaj žene sve do polovice 20.st. - Čak i kad im je bilo dopušteno glumiti imale
su podrazumijevajuću (ponekad čak i formalno, službenim ugovorom), obvezu biti na
raspolganju za seksualne usluge dobrotvorima i pokroviteljima kazališne trupe u kojoj je
nastupala
- Feminističke teorije – napominju da rod, kao i klasa, rasa ili seksualna preferencija mogu
bitno utjecati na privlačenja i na otuđenje gledatelja od mainstream matrice zbog toga što je
kazalište u zapadnim društvima napravljeno za bijelog heteroseksualca srednje kase

IDEOLOŠKA FUNKCIJA DRUŠTVENIH RITUALA

- Za održavanje ideologija nužno je njihovo javno reprezentiranje, a ono se najbolje postiže

putem različitih društvenih rituala, od kojih je scenska izvedba jedan od osnovnih
- On uključuje različito oblikovanje i izvođenje aktivnosti iz svakodnevnoga života ili barem
različite ciljeve i nakane tih aktivnosti (kruh na misi kod kršćana i kruh za stolom u njihovim
domovima upravo funkcija rituala čini supstancijalno različitim stvarima)
- Socijalizacija je proces koji prolazi osoba, da bi usvojila, naučila i razumjela modele
ponašanja, ideje i uvjerenja posebne društvene skupine kojoj pripada
- Jedan od bitnih modela je „učenje kulture“, a unutar toga jedno od temeljnih oruđa je bilo
kazalište i niz društvenih rituala visoko izvedbene naravi
- Ritual podržava društvenu strukturu izravnim predstavljanjem ili legitimizira društvene
autoritete prikrivanjem
- Društvena uloga rituala je poduprijeti ili prikriti dominantni društveni poredak
- Hegel – razlikuje doktrinu, vjeru i ritual kao osnovicu za ideologiju kao skup ideja, teorija,
uvjerenja i argumenata
- Geertz – dao definiciju religije kao sustava simbola koji djeluju kako bi uspostavili moćno i
dugotrajno raspoloženje i motivacije u čovjeku tako što formuliraju koncepte generalskog
reda i postojanja i odijevajući ih u auru faktualnosti, tako da raspoloženja i motivacije
izgledaju jedinstveno realistični
- S obzirom da ideologija daje općerazumljive i jednostavne odgovore na složena pitanja, u
tom smislu je predstavljačka tehnologija izvedbe savršeno učinkovita
- Faucault – u predmodernoj Eu, prije razvoja tehnologija discipliniranja, državna vlast bila ono
što se vidjelo, što se pokazalo i manifestiralo; takve simboličke aktivnosti (predstavljanje,
izvedbe) stvaraju i mijenjaju društvene odnose; one su proces suradnje, sukoba i pregovora
za stvaranje, preoblikovanje i subverziju
- Bourdieu – razvio ideju habitusa – način na koji socijalne skupine klasificiraju svijet;
određene skupine prije svega imaju uobičajene načine klasificiranja svojih pogleda ili
angažiranja u svijetu, prije nego što imaju ideologiju; živeći u određenim kulturama ili
stilovima života, razvijamo habituse (običaje, navike), ne razmišljajući m jer odrastamo
unutar njih; usvajamo ih i nesvjesni da drugi o njima možda razmišljaju na drugačiji način; u
stvaranju habitusa društveni rituali su presudni
- Assmann – razmatra fundirajuću funkciju mita koji u zajednicama utemeljuje kulturne
postulate i kaže da je identitet stvar svijesti, dovođenja nesvjesne slike o sebi na razinu
refleksivnog (to vrijedi i u kolektivnom i individualnom životu)
- Ideologije treba generirati i održavati kroz praksu – uloga predstava i spektakala, rituala i
kazališta u tome je neprocjenjiva
- Ritual sa strogim protokolom drži sudionike u formaliziranoj situaciji koja ne dopušta
mogućnost izazivanja autoriteta, osim da ga se totalno odbaci; u tom smislu ritual uspostavlja
određenu vrstu odnosa moći među sudionicima ne prenoseći posebnu poruku nego upravo
formalizmom svojih činova
- Teatralni događaji ne mogu se jednostavno promatrati kao oruđe elita u njihovoj ideološkoj
propagandi, bili su više arene za pregovore i sukob moći
- Schecner – podsjeća na mogućnosti privremenoga iskoračenja iz stvarnosti putem izvedbe u
ritualu, privremenoga iskustva onostranoga, a samom ritualu pristupa s 4 motrišta: strukture,
funkcije, procesa i iskustva
- Španjolski osvajači u Srednjoj Americi uočili koliko je za Maje važna godišnja ceremonijalna
predstava Rabinal Achi, pa su je najprije zabranjivali, a u 16. I 17.st u njih pokušali unijeti
kršćanske elemente; a pod utjecajem kolonizatora morali su zapisati tu predstavu na svom
jeziku, ali latiničnim pismom; posvuda na kontinentu gradnja kazališta i predstave odražavaju
eu stil i velika je uloga kazališta u kulturno asimiliranju lokalnog stanovništva i uspostavi
domonantne kulture u kolonijama
- U samim korijenima ritualne izvedbe je predstavljač – šaman – tumač volje bogova i službene
mitologije; čak i tamo gdje je izvedbeni ritual odsutan, a i tamo gdje je prisutan, izraz je
vladajuće ideologije
- Schecner – opaža da se razdvajanje kazališta od rituala događa onda kad publika dolazi
gledati predstavu zato jer je to oglašeno, zato jer je kupila ulaznicu i kad gledatelji procjenjuju
to što gledaju, prije, za vrijeme i poslije gldanja, dok se prelazak iz kazališta u ritual događa
onda kad se publika transformira od skupine odvojenih pojedinaca u skupinu ili kongregaciju
sudionika
- U eu tradiciji kazalište dolazi s Istoka, kao i rituali
- Baldry – jedna od najjačih veza koja je držala na okupu skup atenskih građana bila je religija:
ne toliko kao zajednička vjera, nego kao sudjelovanje u različitim ritualima – na velikim
vjerskim festivalima koji su obilježavali atensku godinu i častili bogove dovodeći umjetnost u
prvi plan
- Srednjovjekovno kršćanstvo također posegnulo za integrirajućom funkcijom izvedbenih
rituala kao za svojom ideološkom promidžbom
- Starogrčke tragedije u Bizantu kristijanizirane – tragedija Hristos pashon (Muka Kristova) u
10.st, se izvodila u crkvi Sveta Sofija u Konstantinopolu
- Zapadno kršćanstvo nije kristijaniziralo antičke grčke tragedije, nego je vlastitim putem došlo
do sakralnoga kazališta, teatraliziranjem temeljnog euharistijskog rituala (Regularis Concordia
– igrokaz Visitatio Sepulchri)
- Katolička Crkva – pod udarima reformacije, razvija formu isusovačke drame kao oruđe
protureformacije; teme preuzete iz klasičnih djela ili svetih spisa, a cilj im je da poučavaju,
educiraju, privlače spektakularnošću, skupim i raskošnim produkcijama, ispunjene
elementima drame, opere i baleta – najočitiji primjer izravne ideološke funkcije
- Hauser – opera postala omiljeni žanr buržoazije zato što nijedna druga umjetnost nije pružala
tolike mogućnosti za razmetanje, isticanje i dekor u cilju nagomilavanja i pojačavanja efekata
– izravno ritualno-scensko utemeljenje i održavanje dominantne ideologije i demonstracija
njezine nadmoći
- Zbog činjenice da su hiperstrukturirane izvedbe visoko sadržajne i autoreferentne; izazivaju
pozornost na sebe i za strukture koje predstavljaju i utjelovljuju, svaki je politički poredak,
klasa na vlasti i svaka ideologija na vlasti, bez iznimaka, fascinirana kazališnom
reprezentacijom vlastitog svjetonazora i svjesna njezinih ritualnih mogućnosti
- Antička drama predstavlja vrlo konkretan svjetonazor (finale Orestije izravan je politički
govor u slavu Atene i njezina političkog uređenja), u srednjem vijeku kazalište reprezentira
kršćansku ideologiju (nazivajući sebe „Biblijom za nepismene“ ili „Biblijom siromašnih“), dok
elizabetanska drama izravno predstavlja protestantski duh i njegove sustavne vrijednosti
- I diktature 20.st. posežu za ruštvenim ritualima i za maksimalno teatraliziranim oblicima
propagiranja vlastitih ideologija (masovna okupljanja, parade, stadionski sletovi, sportska
natjecanja, megalomanske izvedbe)
- Benjamin – još 1936. Upozorio na prevlast estetike nad etikom u fašizmu, na fašističko
estetizirnje politike ukazujući na njihovo oslanjanje na rituale i kultove visokog ritualno-
scenskog potencijala
- Zamponi – na primjerima talijanskog fašizma analizira kako vidljiva forma kroz koju publika
poima sebe kao kolektivni subjekt uvijek ostaje u srži suvremene politike; publika se
konstituira kroz tu vidljivost pa su se zato fašistički spektakli koristili veličanstvenim ritualima,
istovremeno propisivali antiburžujski način odijevanja (crne uniforme umjesto građanskih
odijela), oblik pozdravljanja (vojničko salutiranje umjesto građanskoga rukovanja), oblik tijela
(zdravo i vitko), načine govora (obraćanje sa „ti“ bez buržujskih i aristokratskih manira) i na
taj način praktično režirali i inscenirali (kostimirali, jezično oblikovali, koreografirali) svekoliki
društveni život
- U slučaju fašizma, spektakl je bio u samom srcu vladavine režima – smaoproglašeni znak
razlikovanja u odnosu na pretpostavljeno suhi, legalistički stil bivših liberalnih vlada
- Kultura u fašizmu stremi tomu da bude potpuno i bez ostatka izjednačena s ideologijom, što
je pomoglo fašizmu da se održi na vlasti i osigura pristanak masa
- Kultura je uvijek kostitutiv državne vlasti, a problemi kolektivizma i individualizma ideološki
su kodirani pa je zato tip ideološkog spektakla mogao dobro poslužiti kao sredstvo kako
demokratskom prometejstvu tako i diktaturama (npr Hitler – bio redatelj, organizator
 ideoloških spektakala koji su koristeći formu mitinga, pokretali na akciju jednodušni narod i
paralizirali njegove akcije)
- Teatralnost društvenog života – teatraliziranje života u tradicionalnim društvima spontano
(face-to-face komunikacija/osobni razgovor), složena društva se teatraliziraju putem niza
različitih društvenih rituala; akumulacija spektakla, povećanje publike za politiku, prevlast
predstavljanja, sve to odlikuje postindustrijsko razvijeno društvo kao društvo spektakla
- U njemu je uočen fenomen izmišljene tradicije – postupka u kojemu su simboličke i ritualne
vrijednosti dizajnirane kako bi usadile željene vrijednosti i norme putem ponavljanja i
ostvarile osjećaj kontinuiteta; takvi postpuci ustanovljuju društvenu koheziju, legitimiraju
relacije i autoritete
- Pokušaji da se pogled makne s negativnih i represivnih učinaka ideologiziranih društvenih
rituala prema pozitivnim iskustvima i demokratskim mogućnostima ukazuje na to kako u
suvremenim društvima kazališne predstave imaju mnoge karakteristike rituala, i mnoge
slične funkcije, one su prilika da se društvo zagleda u sebe, svoje slabosti, one prikazuju
najduvlje sukove, traže odgovornosti, desakraliziraju najsvetije vrijednosti, kreiraju
mogućnosti za društvenu autorefleksivnost
- Valentini – zaključuje kako su mitovi druge polovice 20.st. autorefleksivni rituali, pa sukladno
mogućnostima scenske prakse toga vremena, kazalište postaje način da se promijeni život,
pod uvjetom da se ostvari podudarnost predstave i neposrednog iskustva stvari

KAZALIŠTE I REVOLUCIJE

- Velike društvene promjene, u prvom redu Francuska građanska (buržoaska) revolucija,

Američka i Oktobarska revolucija nisu izravno mijenjale bit i narav kazališta u mjeri u kojoj su
korjenito mijenjali temelje društvene organizacije, ali su svakako ostavljali tragove na
kazalištu
- Francuska revolucija nije promijenila ni klasičnu talijansku scenu, ni samo kazalište (stilski,
žanrovski, tematski), jer revolucije ne stvaraju obavezno i svoju vlastitu novu umjetnost, nego
djeluju na institucije i tako dovode do promjena u načiu kazališnog života, daju kazalištu
određeni ton, ali se pritom služe naslijeđenim kazališnim oblicima; pritom svaka nova klasa
dolaskom na vlast prethodno kazalište koje predstavlja prethodnu politiku proglašava
konzervativnim
- Williams – 3 aspekta kulture: dominantna, preostala i nastajuća; dominantna prevladava,
preostala se ukazuje kroz stare oblike koji preživljavaju, dok nastajuću odlikuju nove snage
koje nastupaju i probijaju se na scenu – revolucije u tim procesima samo ubrzavaju slijed
promjena i omjer navedenih oblika kulture, ali ne mogu utjecati na njihov sadržaj
- Franc. revolucionarni Kazališni zakon propisuje repertoar koristeći se kazalištem za
propagandne ciljeve; revolucionari zabranjuju određena kazališna djela, a istovremeno na
veliki trgovima insceniraju raskošne propagandne parade koje veličaju Bratstvo, Jednakost i
Slobodu kao nove bogove i novu ideologiju
- Za vrijeme Luja XIV – kazalište u Franc. apolitično jer se javnost nije zanimala za politku i 17.
St. nije moglo proizvesti političko kazalište
- U Eu između 1848. I 1870. Vladari će izravno poticati kazalište koje slavi dobra stara
vremena; Napoleon III ima svoga skladatelja Offenbacha, Franz Joseph Straussa; u
vremenima kad opereta postaje slika sretnog života, bezbrižnog i bezopasnog – jedne idile
koja nikada u stvarnosti nije postojala
 - Konzervativizam, liberalizam, nacionalizam i socijalizam – nazvani ideologijama zato što su
koherentni sustavi uvjerenja, sekularne religije – koje posjeduju sposobnost da ujedine i
pokrenu veliki broj ljudi na političko djelovanje
- Civilizacije izvan zapadnog kruga nisu se mijenjale revolucionarnim prijelomima, nego sporije
i postupno kroz evolutivne procese sve do izravnog uvoza zapadnih društvenih formula
- Strauss – u tom smislu postavlja razliku između „hladnih“ i „vrućih“ društava gdje vruća
žudno proizvode promjene, a hladna mudro se opiru svakoj većoj promjeni

MEDIJI I IDEOLOGIJE U KAZALIŠTU

MEDIJSKO OBLIKOVANJE SUSTAVA VRIJEDNOSTI I POLITIČKI UČINCI MEDIJA

- Politički učinak medija, osim u totalitarizmima, pojavljuje se i u demokratskom društvu, a

postoji i strah od političkog manipuliranja medijima
- Metode djelovanja i utjecaja u demokratskim društivma sofiticiraniji i suptilniji
- Agenda setting, gatekeeping – načini na koje mediji oblikuju i preoblikuju političke utjecaje
putem selektivne reprezentacije
- U novinarstvu new values/newsworthiness – ono što je preporučeno da bude objavljeno jer
je važno, a procijenjeno je od nekoga tko ima privilegiranu poziciju, moć i utjecaj
- Događaji, osobe ili ideje nastale u medijima ne dolaze nevine k publici – one su već
klasificirane pozadinom pretpostavki – ideologija nije toliko sadržaj koliko skup pravila koja
generiraju izgled izvješća koja se pojavljuju u medijima
- Mediji rade ideološki posao tako što zaobilaze ili prešućuju neke teme, ostavljajući ih
društveno i javno nevidljivima, maskiraju socijalne razlike pod krinkom da se obraćaju svim
klasama
- Inkorporacija/ rekuperacija – postupak u kojem su pobunjeničke, opasne ideje učinjene
prihvatljivima djelomičnim usvajanjem i prihvaćanjem
- Althusser – RSA (Repressive state apparatuses – snage koje represivnim metodama
prisiljavaju ljude da vjeruju dominantnim ideologijama) – kao grubi i očiti načini prisile, u
demokratskim društvima puno manje vidljivi i funkcionalni nego ISA (Ideological state
apparatuses – snage ideološke dominacije) – koje su mnogo značajnije za medijske studije
- Mediji podupiru dominantnu ideologiju i tako što daju publici ponajviše sadržaje koji su čista
zabava, ugoda i uživanje
- Drama, proza i film – gotovo uvijek zasnovani na sukobima između likova i sustava vrijednosti
 ideološki utjecaj na te subverzivne umjetničke produkcije od davnina je prepozant kao
značajan za ideologije na vlsti
- „poželjno čitanje“ – postoji gotovo neograničen broj načina interpretiraja određenoga
medijskog sadržaja, ali ipak je u medijima naglašen određeni način tumačenja i određeni
smisao i značenje, dok su druge mogućnosti potisnute ili otklonjene
- Najmoćniji ideološki mehanizam – „krug ideologije“ – mediji uvijek operiraju unutar skupa
pretpostavki koje su rijetko artikulirane, nego se najčešće podrazumijevaju i uzimaju zdravo
za gotovo
- Odnos medija i ideologije nije jednosmjeran proces nametanja ideologije pasivnim
receptorima dolje kroz medije – danas vlada liberalni pluralizam suvremenog društva
 - Culture jamming – postupak otpora normama i konvencijama masovne kulture, tako što se
otvoreno oponira medijima i parodira dominirajuće strukture – potječe iz 70ih i „medijskog
aktivizma“ koji koristi sve medije da bi se kroz njih izrazila stajališta ili promijenili dominirajući
načini medijskog djelovanja
- Eu – sukob avangardne i građanske kulture podigao je politički sraz na estetičku razinu –
dvojnost između duhovne posvećenosti i javnoga uspjeha koji je označen institucionalnim
prizanjima i financijskim nagradama – pomaže da se zamaskira pravi odnos između kulturne
produkcije i polja moći, reproducirajući opoziciju između nadmoćnog bogatstva i ekonomske
i političke moći (povezane s manjkom kulturnih bogatstava) u logici intelektualnog polja koje
je transfigurirana forma konflikta između dvije estetike
- Podjela na malograđansko (komercijalno, masovno, skupo, općeprihvaćeno) i avangardno
(neisplativo, elitno, jeftino, rubno) prenijela se iz književnosti i kazališta na prozivde
masovnih medija – oštro suprotstavljeni art filmovi i blockbusteri, tv drame s telenovelama i
sapunicama iako su to posve različiti mediji s različitim funkcijama
- Wagnerovi scenski spektakli – prethodnica masovnog šoubiznisa koji se u takvim podjelama
danas smatra neumjetničkim
- Utjecaj koji su masovni mediji (tisak, radio, tv) imali posredstvom kazališnih kritika danas više
nije toliko velik; kritičari više nemaju neograničenu moć, ali još mogu uvelike utjecati na
kazalište i djeluju kao predstavnici mainstreama kulturne ideologije i njihove zajedničke
predodžbe o tome što čini kazalište održavaju svoj status
- Recenzenti – stavljaju ideološke oznake, kreatori su javnoga ukusa, daju simboličke okvire
događajima; kritike se eksplicitno proizvode kao javni žanr za potrošnju i preporuku
- Još od Aristotela utemeljen funkcionalistički način gledanja na umjetnost – zasniva se na ideji
da umjetnost osigurava moralni poredak društva, pokazujući ljudima kako se trebaju
ponašati i pokazuje neizbježnost kazne za nemoralnost
- Uspoređujući suvremenu situaciju u kazalištu i na televiziji, istražianje socijalnih saržaja
londonskoga West Enda i zabavnih drama britanske televizije po metodi značenja, pokazuje
da publika percipira zabavnu dramu kao svoje vlastito iskustvo o društvu – očit i izravan
primjer ideološkog djelovanja kazališta po modelu po kojem ideološki funkcioniraju masovni
mediji

KAZALIŠTE I POLITIČKI ANGAŽMAN

POLITIČKI AKTIVIZAM I KAZALIŠTE

- Kazalište više od bilo koje druge umjetnosti izravno ukorijenjeno u društvo i društveni život
- Mjesto gdje se estetičnost pretvara u društvenu akciju
- Aktivističko i naglašeno politično – eksplicitan prijenosnik poruka, ideja i ideologija; u svojoj
recepciji uvijek izloženo prije svega političkim čitanjima, tumačenjima i shvaćanjima
- Najspektakularniji događaj kazališno-političkoga aktivizma dogodio se 25.11.1970. kad je
neuspjeli puč u Japanu predvodio književnik Yukio Mishima koji je tom prigodom pred
publikom počinio samoubojstvo
- Antropološke teorije ukazuju na mogućnot da je kazalište stvorio osobnost kod ljudi,
individualitet, izvdajajući čovjeka iz kolektiviteta, tijekom procesa u kojem su ritualne skupine
najprije bile anonimne mase, ali su postupno preko maske, a potom i imena likova koje
predstavljaju izvođači postali likovi-osobe
- Lingvistički – persona od etrušćanski maski do rimskoga kazališta (lat. persona – maska, uloga
lice  grč. prosopon – lice)
- Društvena drama (s aspekta odražavanja napetosti u socijalnim skupinama) Turner
uspoređuje s pravilnikom Aristotelove Poetike
- Eshil načinio poma od tradicionalizma obreda ka predstavi koja se povezuje s kolektivnim
životom gradskih država, Platon u Zakonima kaže da je Atena bila država u kojoj je vladalo
kazalište, a drama bila značajna u ideološkim i političkim sukobima
- Hauser – grčka tragedija bila politička drama u punom smislu; posljednja scena Eumenida s
molitvama za napredak atičke države otkriva stvarnu svrhu komada, pa su za njega grčki
tragičari državni plaćenici
- Procjenjujući grč.tragediju kao moralizatorsku priču o herojima i bogovima, tradicionalisti
govore o nestanku antičke drame s Euripidom i Sofoklom, dok Aristofanu i Meandru ne
pridaju važnost, a u konzervativnim teorijama kazališta citira se Hegel koji kaže da komedija
počinje onda kad se rob pojavio na pozornici
- Ipak komedija je imala izražen politički aktivizam, izravnije i naglašenije nego tragedija
- Aristofan – uvodi izravn političkih angažman pišući protiv Peloponeskog rata, Perikla i
Kleofonta – bio zabranjen autor
- Društveno angažirano kazalište se oblikovalo tijekom 19. I 20.st. u EU (potom izvoženo u
njezine bivše i aktualne kolonije), usporedno s porastm svijesti o potrebi društveno
angažiranog djelovanja i porastu stvarnih mogućnosti da se takvo djelovanje i ostvari
- Organizirani pokušaji da se s kazalištem upoznaju i ruralne sredine, suburbane mase i
socijalno niži slojevi, kojima je u građanskom društvu kazalište nedostupno, kako bi se putem
kazališta educirali i odgajali
- Masovne publike 19.st. potječu iz slojeva koji su u prethodnim stoljećima bili uskraćeni za
materijalna i duhovna bogatstva
- Didaktičko, poučno kazalište (u što spada i političko) ima korjene u Aristotelovim tezama, ali
je u novije doba oblikovano kao koncept društvenog aktivizma
- Od 19.st. estetike, poetike, svjetonazori i ideologije nalaze se u pluralitetu i međusobnom
natjecanju na tržištu ideja i ideologija
- Stahl – književnost izraz društva – djela se počinju procjenjivati s motrišta njihova odnosa
prema aktualnim političkim i društvenim problemima što dovodi do socijalizacije i politizacije
kazališta kojemu angažiranost uskoro postaje glavnom kvalitetom
- Naturalizam i realizam – poprimaju oblike ideologija, jer nastaju u razvijenoj fazi
industrijalizacije, u kojoj nekontroliran porast urbane populacije stvara drastične klasne
konfuzije
- Simbolizam – intuitivnost, spekulaciju i apstrakciju razvija kao reakciju na snažan razvoj
tehnika, tehnologija i industrije i na sve očitije materijaliziranje potrošačkog svijeta
- Ekspresionizam – pokušava stvarati novu stvarnost, nezadovoljan postojećom
- Svi ovi „izmi“ su mitovi, namjerno posve jednostrani i reduciraju svijet na unaprijed selektiran
sustav vrijednosti i tezu koju žele dokazati, putem kojih novi književni mitovi i književne
ideologije, izvedbama nastoje privući gledtelje, kupce i sljedbenike
- Ranija poimanja ljepote kao konačnog cilja umjetnosti; Sastre upozorava kako umjetnik ima
savjest i odgovornost, posjeduje i društvenu moć koja nadilazi posao dekoriranja svijeta i
proizvodnje lijepih predmeta i takvo stajalište prevladava u vrijeme aktivizma u kazalištu
- Ideologije i mitovi – obilježje suvremenog kazališta, ali isto tako i društveni aktivizam
- Duvignaud – korijeni politiziranja kazališta u prosvjetiteljskoj ideologiji koja je kazalištu zadala
širenje civilizacije i uglađenosti, ukazujući na to kako ideologija i mitovi predstavljaju obilježje
moderne drame: oni su u isti mah izraz nastojanja da se drama koristi kao oruđe kojim se
može djelovati na raznorodne grupe u industrijskim društvima, i pokušaja da se pruži
neproturječna i cjelovita slika čovjekove ličnosti zbog čega nijedno drugo društvo nije u
tolikoj mjeri bilo prožeto ideologijom kao društvo u kome živimo i to upravo zbog
prometejskog karaktera mitova koji djeluju kroz umjetnička djela
- Nacionalizam – predominantna forma političkog identiteta nastao stvaranjem mitova o
božanstvenosti kraljeva; nacionalni element katkad je presudno oblikovao vladajući stil i
narav kazališta
- Rusija – franc. kazalište, stil i jezik uvezeni iz Pariza u vrijeme Katarine Velike, izbačeni u
vrijeme Napoleonova napada na Rusiju – otvoren put razvoju autentičnoga ruskog kazališta
- 24.studeni 1860. – nacionalno buđenje i preporod i prosvjed protiv njemačkih glumaca, jezika
i kazališta – Vilim Lesić po uputama Dimitrije Demetra objavio da će se od sutradan na
zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatski
- Nacionalni teatar – nije jedinstvena pojava, nego označava teritorijalnu i jezičnu, kulturalnu i
povijesnu utemeljenost, a njegovo internacionaliziranje može biti i posljedicom provincijalne
pozicije ili dominirajućih utjecaja
- Frajnd – opisuje procese politiziranja dramske književnosti prateći razvoj suvremenije
povijesne drame, koja započinje polovicom 19.st. Buchnerovom Dantonovom smrću; ono što
ih razlikuje od drame renesanse, baroka i prosvjetiteljstva jest izmjena piščevog odnosa
prema povijesti, društvenom poretku i vlasti; a njegov novi stav zapravo posljedica
raspoloženja u publici koja zahtijeva radikalno izmijenjeno viđenje povijesti
- Novija povijesna drama ne piše se više da bi slavila prošlost naroda ili isticala velike trenutke
u antičkoj povijesti, ona se prije svega rjeđe piše na izrazito nacionalne teme, već se u
zbivanjima, u ličnostima od šireg, europskog značaja, traže centri zapleta koji bi mogli
poslužiti kao osnova za kritičko preispitivanje nacionalne ili eu povijesti
- Ibsenova eu slava temelji se na društvenoj poruci njegovih komada, individualizmu,
samoostvarenju, nadilaženju uskih konvencija (malo)građanskoga društva, ali prije svega na
njihovoj umjetničkoj vrijednosti
- Industrijsko društvo – potaknulo izražen razvoj izravnoga političkog aktivizma u kazalištu
- Obračunavanje s tradicijom i imperativ „novog“ postaje podrazumijevajućom obvezom
umjetnika; počeo otvoreni sukob između mainstreama i avangarde
- Avangarda – pojam posuđen iz vojnog nazivlja (franc. avant-garde: predstraža, prethodnica);
proširila se na umjetnost i politiku koje zastupaju radikalna politička stajališta
- Pariz – lijeva i desna obala Seine – 2 estetike – građansko kazalište odlučuje se za ugađanje
gledatelju (kao uslugu za cijenu ulaznice i kao zalog njegova pasiviziranja), avangardno za
manipuliranje (kako bi ga potaknulo na razmišljanje, emocionalnu reakciju, istraživanje i
aktivizam)
- Dovršenost građanskog kazališta – građanstvo već zna kako (njihov) svijet izgleda, i u stanju
je predstaviti potpunu sliku tog svijeta; na drugoj strani proleterijat i potlačene klase ne znaju
kako će njihov svijet izgledati – njihovo kazalište je pokus
- Kitchen sink drama – pravac i stil realističnog britanskog kazališta, utjecajan oko 50ih, bavi se
naglašeno radničkim obiteljima i temama, za razliku od dominantne drame koja se bavi
radničkom klasom
 - Građanska drama predstavlja poduzetnički duh kapitalizma, kojemu se avangarda
suprotstavlja, a u 18. St. upravo melodrama i građanska drama bile čista avangarda, unoseći
duh revolucionarne i subverzivne kazališne reakcije na aristokratsko-dvorsko kazalište
feudalizma
- Svaka avangarda brzo postala mainstreamom jer su se avangarde brzo apsorbirale u
okruženje, pa je sve ono suvremeno, eksperimentalno, avangardno kazalište, unutar
kategorija moderno, postmoderno, istraživačko, kazalište laboratorij predstavljalo samo
etapu te estetike i poetike na putu prema općeprihvaćenom i klasificiranom građanski
komercijaliziranom mainstreamom – taj proces poticao javljanje novih mitova i ideologija
- Očitije od toga bilo je naglašavanje političkih potencijala kazališta i njegovo društveno
aktiviranje
- Prvo je kazališna kritika usmjerena prema društvenim i političkim temama, kasnije
marksističko zanimanje za povijesne i društveno-političke razmjere kazališta usmjerilo
istraživanje kazališta kao društvene pojave
- Brecht – kazalište treba ići ususret publici, a ne trčati za njom, što je podrazumijevalo
aktivizam
- Brecht, Piscator i Wagner – u Njemačkoj stvorili veliko kazalište društvenog aktivizma, u
kojem je predstava izjednačena s mitingom, s masovnom političkom manifestacijom –
socijalizam i nacizam iskoristili ga u promidžbene svrhe (oblici razvijeni iz toga – masovni
mitinzi, sletovi, štafete, parade....)
- Gorki – definirao proletersko kazalište, kasnije preraslo u Staljinovo „odgojno kazalište“
- Italija – futurizam polazi od ideje da čovjek u potpunosti dominira svojim okruženjem, i da je
sposoban neograničeno proširiti svoje znanje – u kazalištu takav svjetonazor uspostalja
apsolutni autoritet autora nad glumcima – Manifesto dei drammaturghi futuristi – dokument
postavio kontekst pretpostavki na kojima se kasnije uočio izravan odnos futurizma i
talijanskog fašizma
- Liberalizam i socijalizam – također potaknuli aktiviranje vlastitih ideja u kazališnim
estetikama;
- Schecner – postoji 5 vrsta avangarde : povijesna, suvremena, istraživačka, ona koja istražuje
tradicije i interkulturalna i pritom skeptično dodaje da uopće ne postoji nijedna avangarda
- Pavis - Interkulturalno kazalište – dominantna ideologija

POLITIČNO I POLITIČKO KAZALIŠTE

- Političko kazalište treba primjenjivati kao subžanrovsku ili stilsku odrednicu unutar različitih
tipova izvedbe (dramsko i postdramsko, performans, event...)
- Senker – kazališna predstava je umjetničko djelo, ali je svaka izvedba u isti mah i masovno
javno okupljanje, a kazalište i javna i umjetnička djelatnost pa je zbog toga osjetljivo na sve
društvene i političke promjene
- Protagonisti konkretiziraju grad, državu, vrijeme, svjetonazor, norme, načela – dramski pisac
nužno komunicira određenu poruku ča onda kad deklarativno ne želi zauzimati određeni stav
- Političko kazalište – isključivo u vrlo radikalnim izravnim (zlo)rabljenjima kazališta za prijenos
neke poruke u određivanju dramskih tekstova; (Sastre) ideologija autora igra važnu ulogu u
svakom dramskom tekstu, iako ona po sebi ne može biti načelo dramskog teksta kao takva;
upozorava kako je svaka umjetnost, univerzalno i obavezno propaganda, ponekad nesvjesna,
ali većinom namjerna
- Sastre – ideologija autora igra važnu ulogu u svakom dramskom tekstu, iako ona po sebi ne
može biti načelo dramskog teksta kao takva; svaka je umjetnost, univerzalno i obvezatno
propaganda, ponekad svjesna, ali gotovo uvijek na neki način namjerna propaganda
- Upozorava na terminološku neujednačenost u definiranju srodnih pojmova, npr: kazalište
kao „društvena umjetnost“, „društveno kazalište“, „društvena funkcija“ kazališta i „društvena
nakana“ dramskog djela
- Možemo posebno govoriti o socijalnim temama, ali svako je kazalište uvijek društveno
- Sauter – političko kazališta bavi se problemima o kojima se zapravo odlučuje na političkoj
razini i mogće je djelovati u odnosu na te probleme s ciljem utjecanja na političke odluke
- Artaud, Grotowski, Brook – stvarali „kazalište sudjelovanja“ i sve izvedbe koje slijede
autorsku težnju za neposrednim kazalište, za scenskom provokacijom, društvenim šokom,
poticanjem i fizičkim sudjelovanjem gledatelja u predstavi
- U osnovi političkog kazališta je vjera u veliku društvenu moć kazališta i odlučnost da se
kazališnim sredstvima izravno politički djeluje
- Pavis – pol.kazalište je hibridni žanr i služi političkoj propagandi; više je oblik političkog
aktivizma nego umjetnička forma, ono je agitacijska igra koja zamjenjuje kazalište
- Melchinger – tvrdi da kazalište ne može zamijeniti politiku i obratno; postoji razlika između
kazališta i politike i jasan odabir onoga što je od to dvoje primarno
- Piscator – predlaže izbacivanje riječi umjetnost iz govorenja o kazalištu, ističući kako se želi
baviti isključivo politikom putem kazališta
- Na temelju toga Brecht razvija „epsko kazalište“ i teorije o začudnosti igre; napisao nove
autorske verzije mnogih klasičnih tekstova; uočio je da klasične predstave pomažu gledatelju
da prihvati život takvim kakav jeste, da privilegiraju emocionalni odgovor nad intelektualnim
izazovom te tako doprinose održavanju statusa quo u društvu, i zbog toga je epsko kazalište
protiv toga
- Od 1925 – 1929 Brecht i Piscator blisko surađivali; bilo je to vrijeme procvata političkog
kazališta u EU; za njih političko kazalište pokazuje odraze općeg stanja društva na istančane
pojedinosti izvedbe
- Piscatorova nastojanja: potenciranje scenskog do povijesnog, formalno shvaćeno:
ograničenje aktualne scene na neaktualizirano objektiviteta, ruši apsolutnost dramskog
oblika i omogućuje nastajanje epskog teatra
- Piscatorovo kazališe prije svega politički instrument; i imao je reakcije publike vrlo precizno
upisane u tekst produkcije tako da nije oslobodio publiku; input publika je bio pažljivo
kontroliran, manipuliran i locus autoriteta ostavljen strogo unutar odnosa tekst/mizanscena
- Političko kazalište na razini izbedbe rabi niz parateatarskih formi, dojmljivih, kao što su cirkus,
kabaret, ulična animacija, pantomima, videoprojekcija, a najčešće poseže za izričajnim
sredstvima pučkoga kazališta i popularnih formi
- Zbog te kombinacije elemenata žive izvedbe i masovnog spektakla, „političko kazalište“ u
najširem smislu je simultano predstava za jednostavnu i masovnu publiku; pojavljuje se u
povijesnim trenucima slabosti i nemoći humanističke kulture, u tenucima velikih socijalnih
kriza i brzo iščezava u stabilnom društvenom okruženju, bilo da je riječ o stabilnosti
totalitarizma ili liberalizma
- EU i SAD pposljednji puta s time suočene 70ih
- U okviru političkog aktivizma izdvajalo se tzv. Gerilsko kazalište koje je za svoje uglavnom
nedopuštene izvedbe koristilo metode gerilske borbe
- Kazalište agitpropa – iz ruskog jezika gdje je nastao spajanjem riječi agitacija i propaganda;
propaganda ulazi u uporabu u 20.st. i koincidira s pojavom eu totalitarizama; potiče na akciju,
a oslanja se na iskustva izvedaba kao što su barokno isusovačko kazalište
- Agitprop – oblik kazališne animacije koja manipulira publiku u pravcu reagiranja na određenu
društvenu situaciju
- Agitpropvsko kazalište nastalo u Rusiji za vrijeme Oktobarske revolucije 1917. Sve do 1933.
- Za vrijeme Weimarske republike u Njemačkoj potaknuta urbana, liberalna, drštveno
angažirana umjetnost, pa u tom razdoblju cvjetaju kabareti i dramske predstave s aktualnim
temama; estetika „uporabne umjetnosti“ i utjecaj marksizma, dali su zamah osnivanju velikog
broja amaterskih kazališta; svaka stranka imala svoju skupinu kazališta koju je koristila za
agitprop; suvremeni agitprop prije svega oblik ideološkog djelovanja, ona agitacija koja
zamjenjuje kazalište ili izvedbeno informiranje popraćeno scenskim efektima
- Izražene oblike kazalište agitpropa dobiva unutar lijevo orijentiranih ideologija koje pozivaju
na revolucionarne promjene vladajuće strukture gospodarskih i socijalnih odnosa i usmjereni
su protiv konzervativnog svjetonazora buržoaske ideologije (Hitler i nacizam ukinuli političko
kazalište koje su u borbi za vlast koristili kao agitprop i koje ih je dovelo na vlast – Hiter
nastupio na povijesnoj pozornici kao story maker)
- Totalitarizam se hrani modernom potrebom za osobnim identitetom i javnim mijenjem;
Totalitarizmi se pritom ne zadovoljavaju vanjskom poslušnošću podanika, nego teže totalnoj
kontroli unutarnjeg života podanika, njihovih misli, osjećaja, stajališta koja moraju biti u
potpunoj suglasnoti s partijskom ideologijom; totalitarizam teži bezuvjetnoj odanosti i
potpori punoj oduševljenja (Goebbelsovo kazalište u nacističkoj Njemačkoj ili odgojno
kazalište u Staljinovu SSSRu izrastaju u institucije totalitarnog nadzora)
- Goebbels definirao ciljeve ovakvog kazališta : propaganda nema nikakve veze s istinom,
služimo istini time što služimo pobjedi Njemačke, a Hitler je jasno poantirao da nijedna vlast
ne može vladati samo na čistoj sili
- Totalitarizmima ne treba angažirano kazalište, pogotovo ne političko; njima trebaju gledatelji
koji su pasivni i bespogovorno receptivni za poruku koju im vladajuća ideologija servira kao
pouku; to pretvaranje u pouku, odgojno kazalište i ideološka promidžba nespojivi su s
aktivizmom i angažiranošću političkog kazališta koje po definiciji propituje i djeluje
subverzivno, zato ga u eu totalitarizmima prve polovice 20.st. (Treći Reich, SSSR) ukidaju
- U suvremenom svijetu političko kazalište upućeno na aktivizam vezan uz klasne, rasne i
rodne probleme te pitanje opresije i dominacije u suvremenim društvima ; koristi se
tradicijama, iskustvima i metodama tradicionalnog političkog kazališta
- U klasnom angažiranju pol.kaz. najznačajniji je Augusto Boal – a korijeni njegova kazališta su
u edukativnom kazalištu pri čemu se oslanja na teorije granične pedagogije (Freire, Giroux)
- Iz Freireove „pedagogije podčinjenog“ oko 70. Razvija kazalište potlačenog; unutar te
koncepcije razvija strategije koje oslobađaju publiku od ograničenja i aristotelskoga i
brehtovskog kazališta; uvjeren je da kazalište možda po sebi nije revolucionarno, ali bez
dvojbe ono je pokus revolucije
- Vladajuća klada prisvojila je kazalitše i prvo su podijelili ljude, odvojivši glumce od izvođača,
ljude koji čine i ljude koji promatraju; zatim među glumcima razdijelili protagoniste od mase
– počela nasilna indoktrinacija; sada potlačeni ponovno stječu slobodu koja im pripada i
pretvaraju kazalište u vlastiti prostor; gledatelj mora ponovno početi igrati u nevidljivom
 kazalištu, forumskom kazalištu, kazalištu slika itd.; nužno je eliminirati privatno vlasništvo
nad likovima koje igraju individualni glumci
- 77. Boal razvija sustav popravljanja ili liječenja društva političkim djelovanjem pod nazivom
politikoterapija
- Od 93. – 97. Razvio sustav zakonodavno kazalište gdje je svojim biračima omogućio izravno
artikuliranje političkih zahtjeva putem otvorena dijaloga između građana i gradskih vlasti
- Psihodrama, sociodrama i drama traume – uvijek su na rubu kazališnog aktivizma ili
„primjenjenoga kazališta“ i teško bi se mogle uklopiti i u najširu definiciju političkog kazališta
- Bourdie – uvodi pojam „simboličkog nasilja“ unutar sukoba dominantnih i podčinjenih
pozicija na temelju različitih tipova, vrsta i količine kapitala, a pritom koristi izraz „arena“
kako bi slikovito predstavio društveni proce, sukob kao predstavu borbe
- Političnost je prožela ukupnu kulturnu proizvodnju do te mjere kad od te političnosti nije
moguće jasno artikulirati političko u tradicionalnome smislu; politika jest i propaganda i
nasilje i strah, sukob, ali i sukob mišljenja, argumenata, dijaloga – pa je političko kazalište
najbolje kad nije izravno propagandno, nego kad dijalogom uvjerava i pregovara
- Read – snage kojima se kazalište danas treba suprotstaviti – konzervativizam i cinično
komercijaliziranje – no to je teško jer su strukturalisti, semiotičari i frankofona škola analize
teksta zanemarili vezu kazališta sa svakodnevnim životom i marginalizirali etički aspekt
kazališta
- Ghosh – u suvremenoj Indiji, dominantne političke stranke koriste TV za izbornu kampanju,
ali siromašni nemaju novaca za takvu kampanju i zato se koriste kazalištem; ulično kazalište
postaje njihovom političkom artikulacijom lokalnih problema i jeftino sredstvo kampanje;
takvo kazalište izvode trupe uličnog teatra, glavni zadatak pronaći „ugovarača“ ili „vođu
tima“ da napiše scenarij po aktualnim događajima u svjetlu tumačenja određene političke
opcije
- Pokret „Kazalište za napredak“ u zemljama u razvoju provodi jaku aktivnost na uspostavi
postkolonijalnog kazališta
- Afrika – kazalište služi za konfrontiranje s društvenim problemima, a i otvara lokalne
probleme
- SAD (i Eu) – pol.kaz. javlja se u isto vrijeme između 1926. I 1929. I pokušava pronaći
autentičnu vlastitu američku formulu djelovanja koje bi spojilo edukaciju i zabavu, ali i
aktivističko suočavanje s kriznim problemima – no u vrijeme represije konzervativnog
senatora Josepha McCarthyja ugušeno je pol.kaz.
- Pravi procvat doživljava 70ih – Judith Malina među predvodnicima toga kazališta koje je bilo
nadahnuto Piscatorom i Brechtom; osnovala je „Living Theater“
- Najprije se Kazalište politički uključuje u pokret za ljudska prava koji je usmjeren protiv
rasizma, ali se ubrzo ta pobuna uklapa u antiratne prosvjede tijekom rata u Vijetnamu i
poprima narav općeg kazališnog pokreta za jednu novu Ameriku; ono je imalo jaki utjecaj na
stvaranje suvremene, liberalne, demokratske i napredne države kakva je SAD
- Walker-Kuhne – napominje kako je ulazak crne publike u kazališta bitan politički događaj koji
se dogodio s pokretom za građanska prava 60ih
- Pitanje mogućnosti, izvedivosti i održivosti političkog kazalitša predstavlja njegov glavni i
osnovni problem
- Problem pol.kaz. otvara se teatrološki ponajprije na razini definiranja „kazališne
stvarnosti“
 - U složenom međudjelovanju stvarnosti kazališnog prostora, stvarnosti kazališnih predmeta,
stvarnosti glumaca, „društvena stvarnost“ kazališta prije svega podrazumijeva činjenicu da
svako kazalište uvijek postoji u nekoj posve konkretnoj stvarnosti, u konkretnim uvjetima i
ono zato poprima oblike te stvarnosti
- Glede stvarnosti kazališnog vremena, predstava je uvijek u idealnoj sadašnjosti, ali pritom
sugerira protok vremena na više razina (događa se u prošlosti ili u budućnosti, na sceni se
sugerira određeni protok vremena tijekom dana ili dužeg razdoblja), a za to se sugeriranje
koristi realno vrijeme
- Npr. „nehotično političko kazalište“, 60ih u Grčkoj u vrijeme vojne diktature, nakon
građanskog rata, posve nepolitična izvedba Antigone (asocijacijom na posve suvremenu
situaciju i događaje) spontano izazvala političke reakcije i publike i vlasti; čim se pojavi u
kazališnoj predstavi, makar i nehotice zalutalo u nju, sve postaje dijelom kazališnog stroja i
znakom koji ili putem kojeg se komunicira s gledateljem
- Pitanje je onda kako to što je po sebi temeljno nestvarno, konvencionalno i višestruko
uvjetovano, kako tu drugu stvarnost još bolje povezati sa samom stvarnom stvarnošću –
izvedbeni oblici kao što su hepening, performans ili event omogućuju to u znatno većoj mjeri
od dramskoga, glazbenog ili plesnog kazališta
- Upravo zbog toga se takve forme češće i izravnije rabe kao gradivo za političko kazalište; ono
se pritom ne može zatvoriti samo u kazalištu, nego se mora suočiti sa životom na ulicama, u
tvornicama ili školama, mora uspostaviti javnost koja je njegovo najmarkantnije obilježje pa
su zbog toga različite forme aktivističke izvedbe češće korištene i podobnije za pol.kaz.od
klasičnih kazališnih predstava
- U razlikovanju ideje „političkoga kazališta“ i poimanju „političnosti kazališta“ treba se
prisjetiti kako kazalište nikad ne može prouzročiti društvene promjene, ali itekako može
izvršiti pritisak na nekoga, pomoći ljudima da se okupe i osjete snažnijima, da ojačaju
samopouzdanje, može biti javni amblem, podsjetnik, nositelj perspektive

IZOSTANAK POLITIČKE AKTIVNOSTI U KAZALIŠTU

- Apolitično kazalište – kazalište u kojem se (prividno) politike ne spominje, ne dotiče, niti

uvažava kao činjenica
- U 19.st. među teoretičarima i estetičarima se razvila teza da je politika prljavi posao kojemu
nema mjesta u uzvišenom i čistom prostoru umjetnosti, pa tako ni u kazalištu
- Oko 1850ih srednja klasa od pjesnika više ne očekuje da bude prorok nego majstor
zadovoljstva, a ta publika u kazalištu ne očekuje uznemirenja i potrese nego zabavu i užitak
- Brecht – takvo građansko kazalište nazvao „dramaturgijom široke potrošnje“ ; takvo kazalište
nudi bogate izvedbe, raskošne zgrade, glamurozan ambijent, odjeću, slavne glumce, lako
razumljiv i komunikativan repertoar, a tematski mu pruža umirujuće stereotipe i nudi
masovnost po prihvatljivoj cijeni
- Smrt „aristokratske individualnosti“ koja se dogodila s pobjedom masovnosti građanskog
kazališta u postindustrijskom je svijetu dovedena do vrhunca
- Ako je agitprop oblik kazališne animacije koja manipulira publiku u pravcu reagiranja na
određenu društvenu situaciju, jednako tako je i (malo)građansko, bulevarsko kazalište, koje
čini suprotno, koje umrtvljuje reflekse socijalne reakcije, također svojevrstan agitprop
konzervativizma, djelatan u pravcu konzerviranja status quo situacije i masovne društvene
neangažiranosti
- Nema bitno nove ideologije koja bi se odrazila na neki bitno novi i kazališno različit
mainstream
- Kako je Kazalište kao kulturni proizvod vjerojatno najbolje razumjeti kao rezultat uvjeta
proizvodnje i recepcije, jer su to dva elementa koja se ne mogu promatrati odvojeno,
mainstream kazalište služi i za održavanje stanja koje možemo nazvati „umjetnosti i politika
se ne bi smjele nikad međusobno miješati“ što zadržava „manihejske, dualističke strukture
kolonijalnog, patrijarhalnog mentaliteta“ koji razdvaja eksploatirane od onih na vlasti
- U marksističkom i posmodernom mišljenju, komodifikacija kao način na koji kapitalizam sve
svodi na novčanu vrijednost, na nešto što se može kupiti i prodati, pretvorila je kazališta u
robu
- Baudrillar – upozorava da je nemoguće odvojiti ekonomsko i proizvodno područje od
realnosti ideologije i kulture, navodeći kao primjer hiperrealnost suvremenog sviejta, u kojoj
je Disneyland realniji od samih SAD koje oponaša
- Hagoort – upozorava na „kulturni snobizam“ zbog kojega smo skloni posve ignorirati kulture,
izraze i ponašanja koja postoje u drugim društvenim krugovima i pružaju ljudima različite
emocije i osjećaje zadovoljstva
- U postmodernizmu „pseudoeventi postaju stvarni život“, pa umjesto politike u kazalištu
imam vrlo očito – kazalište u politici
- Utoliko je politički angažman poprimio druge oblike, u svakom slučaju manje izravne i očite
- Paterson – protivi se kazalištu koje želi mijenjati ljude jer ga to asocira na to kako je riječ o
prisili u kojoj ljudi ne vide nakanu, sliči nekoj vrsti crkve u koju ljudi dođu kad se žele mijenjati
ili pak fašističkog javnog rituala gdje se ljudi mijenjaju iz straha; progresivno kazališno
djelovanje mora biti dijalog, ne monolog; nasilno je zahtijevati nekakvu promjenu u publici
kao mjeru uspjeha predstave
- Solomon – politička aktivnost i učinkovitost mogu proisteći ne samo iz ponude političkih
programa, nego i iz ispravne analize konkretnih problema, a kazalište može djelovati tako što
će galvanizirati proteste, graditi i slaviti zajednicu ili uključivati sudionike u skupno rješavanje
problema
- Ukazujući na političnost negativnih koncepata, upozorava na američki apetit za spektaklom
kažnjavanja koji rađa sadistički reality šou poput Survivora ili Najslabije karike, koji je
darvinovska zabava čija je ideološka funkcija dodatno nas uvjeriti u raspad sustava sigurnosti
- U takvoj situaciji ne možemo od kazališta očekivati da obavlja ili da se poistovjećuje s poslom
aktivizma, ali postoji nada da pisci mogu ponuditi sadržaje i nove puteve da se angažiramo
oko ideja koje su različite od masovne manipulacije
- Političnost postlinearne izvedbe jest jasno izražena u generiranju sukoba između prisutnog i
odsutnog, vidljivog i nevidljivog
- Zbog toga čak i u primjerima kazališta koje na prvi pogled posve apstinira od političnosti,
valja tražiti i prepoznavati nove, suvremene oblike političnosti kazališta i njegove društvene
angažiranosti; temeljni pojmovi uz ideologiju i politiku, ritual i uvjerenja bitno izmjenjeni
- Lavery – razlikujemo 3 suvremene interpretacije pojma svetosti – sekularna, teološka i a-
teološka; u onoj za kazalište bitnoj, sekularnoj, sveto je lišeno transcendentalne vrijednosti i
predstavlja strukturalno načelo, način razlikovanja jednog sustava vrijednosti od drugoga
- Ranciere – u prošlosti su se pozornica, publika i svijet nalazili u jednom i istom kontinuumu
- Umjetnici su naučili koristiti oblik hiper-teksta kako bi optimizirali svoje izvedbe, a ne da bi
slavili revolucionarni identitet umjetnosti i života
 - Ono što preživljava u njihovoj praksi i u kritici s kojom se suočavaju jeste kritika spektakla –
ideja kako nam umjetnost mora pružiti više od spektakla, više od nečeg usmjerenog na
oduševljavanje pasivnih gledatelja, jer mora raditi za društvo gde bi svi trebali biti aktivni ;
ona ostaje alfa i omega politike umjetnosti
- Read – jedina stvar koja međusobno razlikuje kazališta danas je njihovo etičko stajalište i da
je etika kazališta temeljno obilježje svake kazališne filozofije i prakse; kazalište se danas treba
promatrati u dijalektici međuodnosa između materijalnog i mentalnog prostora na način koji
je neizbježno politički, iako posve nedogmatičan
- Haktivizam – hakerski aktivizam u virtualnom svijetu koji politički angažiranu izvedbu prenosi
u cyber svijet i zastupa političke ciljeve te promovira ideje na način koji ima sve elemente
virtualne izvedbene prakse

STUDIJA SLUČAJA: POLITIČKI AKTIVIZAM I „VIJETNAMSKO KAZALIŠTE“ U SAD-U

KAZALIŠTE I PUBLIKE

POVIJEST ISTRAŽIVANJA KAZALIŠNIH PUBLIKA

STANJE ISTRAŽIVANJA KAZALIŠNIH PUBLIKA

TERMINOLOŠKI PROBLEM: NE POSTOJI JEDNINA RIJEČI PUBLIKE

OSNOVNI SMJEROVI ISTRAŽIVANJA KAZALIŠNIH PUBLIKA

MODEL KONTINUUMA I TRANSDISCIPLINARNOST

RAZLIKE U STAJALIŠTIMA

POKUŠAJI SINTEZE

SAZNANJA O NARAVI I PONAŠANJU KAZALIŠNIH PUBLIKA

PSIHOLOŠKI PROCESI

SUBVENCIJE, AKTIVNOST I PASIVNOST

IZVAN ZAPADA

KAZALIŠNI KRITIČARI – POJAM „ČUVARA ULAZA“, ELITNE I MASOVNE PUBLIKE

MEDIJI I MEDIJSKE PUBLIKE

PUBLIKE KAO DRUŠTVENA OKRUŽENJA I TRŽIŠTA

PUBLIKE KAO KULTURNA TRŽIŠTA

KULTURALNI ASPEKTI SHVAĆANJA PUBLIKE

INTERKULTURALNOST I MULTIKULTURALNOST

NOVE KAZALIŠNE PUBLIKE

STUDIJA SLUČAJA: PRIMJERI ISTRAŽIVANJA KAZALIŠNIH PUBLIKA