ADHD I INKLUZIJA

Kod djece s ADHD-om odnosi s vršnjacima ovise o predominantnom tipu

poremećaja, ali uglavnom rezultiraju učestalim odbijanjem vršnjaka. Istraživanja
ponašanja djece s ADHD-om potvrđuju podjelu na dvije grupe odbijene djece. U jednoj
grupi se nalaze djeca agresivnog ponašanja, a u drugoj djeca povučenog ponašanja. Veći
broj istraživanja bavio se odnosima s vršnjacima kod djece hiperaktivno-impulzivnog
tipa. Utvrđeno je da ova djeca imaju mnogo interakcija, ali često prekidaju vršnjake,
ispoljavaju fizičku agresiju i često su odbijana od strane vršnjaka. Za razliku od njih,
prema procjeni vršnjaka, djeca s ADHD-om predominantno nepažljivog tipa više
vremena provode sami, opisuju ih kao stidljive, pasivno povučene, i koje ostali u
razredu zadirkuju. No, brz obzira na to o kojem se tipu poremećaja radi, djeca s ADHD-
om su često odbijana od strane vršnjaka. Socijalni neuspjeh djece s ADHD-om povezuje
se s nedostatkom empatije i nedostatkom primjerene reakcije na potrebe, osjećaje i
stajališta druge djece. Ta djeca pokazuju deficite u socijalnom ponašanju na najmanje tri
područja funkcioniranja: agresivno ponašanje, komunikacija i procesiranje socijalnih
informacija. Osim toga, ova djeca učestalo manifestiraju povećanu emocionalnost,
eksplozivnost, labilnost raspoloženja, opozicijsko i prkosno ponašanje. Odnosi s
vršnjacima se kod djece s ADHD-om mogu poboljšati, no za to su „nužna usvajanja
potrebnih socijalnih vještina (komunikacija, procesiranje socijalnih informacija),
uspostavljanje kontrole unutarnjih impulsa i uklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja“
(Žic i Buljas, 2013: 443).

Djeca s ADHD-om često nailaze na razumijevanje od strane svoje okoline, što

uključuje i nerazumijevanje roditelja i nerazumijevanje njihovih odgajatelja. Na temelju
rezultata istraživanja koje su provele Loborec i Bouillet (2012) u devet zagrebačkih
vrtića u kojem su sudjelovala 122 odgajatelja utvrđena je niska procjena odgajatelja o
vlastitoj kompetentnosti za rad s tom djecom i visoka razina svijesti o specifičnostima
ADHD-a. Međutim, utvrđeno je i da se simptomi ADHD-a očituju u predškolskoj dobi,
pa začuđuje činjenica da se ova djeca kategoriziraju tek u vrijeme školovanja.