Вы находитесь на странице: 1из 39

Pojam nasljednog prava

Nasljedno pravo je dio građanskog prava kojim se uređuju pravni odnosi koji se gase smrću
fizičkih osoba, čiji su oni nosioci.
Nasljedno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu
•Nasljedno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuje nasljeđivanje
fizičkih osoba poslije smrti njihova dosadašnjeg nositelja.
•Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je ovlaštenje određene fizičke ili pravne osobe za sticanje
određenih prava iz ostavine.
O nasljeđivanju se može govoriti tek onda kada dođe do prestanka pravnog subjektiviteta
određenog fizičkog lica.

Načela nasljednog prava


•Načelo univerzalnosti i ravnopravnosti u nasljeđivanju (pravila zakonskog nasljeđivanja su
ista za sve bez obzira na subjektivna svojstva i osobine ostavitelja ili nasljednika (npr. domaći
državljani i stranci, bračni i vanbračni partneri). Nekad su ograničenja postojala prema načelu
specijalnosti kad se nasljeđivalo poljoprivredno ili šumsko zemljište te autorska prava.
•Načelo neograničenosti osnova pozivanja na nasljeđe (da li su u nekom pravnom poretku
dopušteni ili ograničeni svi mogući osnovi pozivanja na nasljeđe – u FBiH važi princip
neograničenosti mogućih osnova pozivanja na nasljeđe: po zakonu, testamentu i ugovor o
nasljeđivanju).
•Načelo kumulacije osnova pozivanja na nasljeđe (osnovi za nasljeđivanje zakon, testament i
ugovor o nasljeđivanju se mogu kumulirati, ali samo u pogledu različitih dijelova ostavine, npr.
kuće, stana, vikendice itd.).
-Načelo ograničenosti slobode raspolaganja pravnim poslom za slučaj smrti i načelo
formalizma (ostavitelj može testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju raspolagati svojom
imovinom samo u granicama i na način predviđen zakonom npr. ostavitelj ne može raspolagati
nužnim dijelom, testament može sastaviti samo osoba lično koja je poslovno sposobna sa
određenim navršenim godinama života itd.). Formalizam znači da se raspolaganje imovinom
pravnim poslovima za slučaj smrti može izvršiti samo u formi propisanoj zakonom (forma je uslov
njihove punovažnosti).
•Načelo obavezne univerzalne sukcesije (univerzalna sukcesija podrazumijeva prava
nasljednika iz aktivne ostavine te odgovornost nasljednika za ostaviočeve dugove do visine
nasljeđene imovine). Singularna sukcesija nastaje na osnovu testamenta ili ugovora o
nasljeđivanju i ne može nastati na osnovu zakona, gdje legatar može odgovarati za dugove
ostavioca, ako se to traži do visine vrijednosti legata.

Vremensko važenje normi nasljednog prava


•Zabrana retroaktivne primjene zakona
IZUZETAK: Ako je to dopušetno ustavom ili zakonom.
Prava stranaka u vezi sa nasljeđivanjem cijene se po zakonu koji se primjenjivao u momentu smrti
ostavioca. Nije važno koji je zakon na snazi u vrijeme vođenja ostavinskog postupka.
Na ostale ugovore i pravne poslove nasljednog prava, primjenjuje se zakon koji je važio u
momentu njihovog sačinjavanja.
Shodno tome, ako je ostavinski postupak počeo prije početka primjene novog zakona, a sud nije
preduzeo niti jednu procesnu radnju, primjenjivat će se procesne odredbe novog Zakona o
nasljeđivanju FBiH. Ukoliko je ipak postupak započet procesnim radnjama i nije doneseno
prvostepeno rješenje, primjenjivat će se odredbe Zakona o vanparničnom postupku FBiH.

UVJETI ZA NASTANAK NASLJEDNOPRAVNOG ODNOSA


(Pretpostavke za nasljeđivanje)
Pored prestanka pravnog subjektiviteta fizičkog lica, da bi došlo do nasljeđivanja potrebno je
postojanje još nekih pretpostavki:
1. Smrt ostavitelja (fizička smrt osobe i proglašenje nestale osobe za umrlo);
2. Postojanje ostavine;
3.Postojanje nasljednika i sposobnost za nasljeđivanje;
4. Pravni osnov pozivanja na nasljeđe.

1. Smrt ostavitelja
Ostavitelj je fizička osoba koja se nasljeđuje.
Pod pojmom smrt ostavioca podrazumijeva se kako njegova fizička smrt tako i proglašenje
nestalog lica (ostavioca) za umrlog.
O ovoj pretpostavci sud odnosno notar vodi računa po službenoj dužnosti u toku ostavinskog
postupka.
Momentom smrti fizičke osobe otvara se njeno nasljedstvo.
Činjenica smrti ostavioca dokazuje se izvodom iz matične knjige umrlih, koja predstavlja javnu
ispravu.
Momenat smrti je naročito važan iz više razloga:
•Smrt ostavitelja je uslov za pokretanje ostavinskog postupka koji pokreće sud po službenoj
dužnosti čim sazna za smrt ostavitelja;
•Momentom smrti dolazi do prelaska ostavine na nasljednike;
•Od momenta smrti ostavioca, nasljednici se mogu odreći nasljedstva (uz izuzetke: sporazum o
odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno između potomka i pretka u sistemima koji ga
dozvoljavaju);
•Za momenat smrti vezano je utvrđivanje stanja i sastava ostavine;
•Prema momentu smrti ostavitelja utvrđuje se krug nasljednika i veličina njihovog nasljednog
dijela, nasljednici mogu biti samo osobe koje su žive u trenutku smrti ostavitelja (izuzetak
nasciturusa);
•Prema momentu smrti ostavitelja utvrđuje se nedostojnost za nasljeđivanje;

Momenat smrti, ne samo dan, već i čas i minut naročito je značajno utvrditi za slučaj da više osoba
izgube život u istom događaju, koje bi po neko osnovu mogle nasljediti – teorija komorijenata
(poplava, zemljotres, eksplozija itd).
Zakon o nasljeđivanju FBiH u čl. 157 je propisao da onaj ko tvrdi da je smrt jedne osobe nastupila
prije smrti druge osobe u istom događaju, na njemu je teret dokazivanja. Notar će tada vratiti spis
sudu na parnični postupak.
Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da niti jedna od njih nije bila živa u trenutku otvaranja
nasljedstva, što za posljedicu ima otvaranje posebnih ostavinskih postupaka iza svih njih (oni su u
ulozi ostavitelja).

2. Postojanje ostavine
Ostavina je predmet nasljeđivanja.
Pojam ostavine se najčešće određuje kao skup imovinskih prava koje je ostavilac imao u času
smrti. Dugovi ostavioca se smatraju teretom ostavine (pasiva) i za njih nasljednici odgovaraju do
visine vrijednosti nasljeđene imovine. Ostavina, kao pravni pojam, ne može se vezati za fizičko
lice sve dok je ono živo. Tek kada fizičko lice umre ili bolje rečeno kada prestane njegov pravni
subjektivitet, tada se uspostavlja njegova zaostavština, koja prelazi na njegove nasljednike.
Ukoliko ne postoji ostavina, obustavlja se ostavinski postupak donošenjem rješenja o ne
provođenju ostavinske rasprave.

U ostavinu po odluci suda ne ulazi:


•Potomci i usvojenici ostavioca koji su živjeli s njim u zajednici i pomagali pri privređivanju imaju
pravo zahtijevati da im se iz zaostavštine izdvoji njihov dio koji odgovara doprinosu u povećanju
vrijednosti ostaviočeve imovine.
•Nadživjelom bračnom partneru i potomcima koji su živjeli sa ostaviocem u zajednici pripadaju
predmeti manje vrijednosti koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba (pokućstvo,
namještaj, posteljina itd.).

U ostavinu po sili zakona ne ulazi:


•Imovina ustupljena valjanim ugovorom o ustupanju i raspodjeli imovine za života,
•Imovina koja je predmet valjanog ugovora o doživotnom izdržavanju,
•Prava koja ne mogu biti predmetom nasljeđivanja jer su vezani za ličnost i gase se smrću ostavioca
npr. lične služnosti – plodouživanje, pravo upotrebe i pravo stanovanja, pravo preče kupovine,
pravo na izdržavanje, disciplinske prekršajne i krivične kazne.

Odluku o izdvajanju predmeta iz ostavine donosi ostavinski sud odnosno notar kao njegov
povjerenik, na zahtjev osoba koje su ovlaštene to tražiti, uz sagalasnost svih stranaka u postupku.
Ako ne postoji saglasnost upućuju se na parnicu zbog spora o činjenicama od kojih zavisi sastav
imovine.

Imovinska prava umrle fizičke osobe podobna za nasljeđivanje, koja su mu pripadala u


momentu smrti, čine:
•Stvarna prava (pravo vlasništva, založno pravo, pravo građenja, posjed);
•Obligaciona prava (prava iz raznih ugovora, naknada štete ako je utvrđena pravosnažnom
presudom ili poravnanjem);
•Neosnovano bogaćenje;
•Autorska prava (nekad prema starom ZNO je postojalo ograničenje njihovog nasljeđivanja samo
na bračnog partnera, djecu i roditelje ostavioca);
•Pravo industrijske svojine;
•Pravo na davanje nasljedničke izjave kada nasljednik koji je doživio smrt ostavitelja umre prije
davanja nasljedničke izjave (nasljedna transmisija).

Ako neka od stranaka osporava tačnost zemljišnoknjižnog izvatka kojim se dokazuje vlasništvo
nad nepokretnom imovinom ostavitelja, to neće dovesti do prestanka ostavinskog postupka, već
će sud ili notar kao njegov povjerenik donijeti rješenje o nasljeđivanju na osnovu pretpostavke
tačnosti izvoda iz matične knjige kao javne isprave, a stranku uputiti na parnicu.
Teret dokazivanja ako je u pitanju oštećena javna isprava (poplavljena, izgorena ili bez pečata itd.)
je na stranci koja se na nju poziva.

3. Postojanje nasljednika i sposobnost za nasljeđivanje


Nasljednik može biti samo ono lice koje je živo u trenutku otvaranja nasljeđa. To isto važi i
za legatara.
IZUZETAK: Od pravila da nasljednik mora biti živ u trenutku smrti ostavioca postoji izuzetak
(NASCITURUS):
Dijete začeto u trenutku otvaranja nasljedstva smatra se kao rođeno, ako se rodi živo.
Kao nasljednik može se pojaviti i pravna osoba i može nasljediti samo po osnovu testamenta.
U slučaju spora da li je nasljednik ili legatar nadživio ostavitelja, istina se utvrđuje iznošenjem
dokaza.

Dakle, moraju se kumulativno ispuniti ovi uslovi:


•da je dijete začeto do trenutka ostaviočeve smrti
•da se dijete rodi živo.

Ova pravila se odnose i na zakonsko i testamentarno nasljeđivanje.


•Kod zakonskog nasljeđivanja pravilo o nasciturusu primjenjuje se na sve zakonske nasljednike.
•Kod testamentarnog nasljeđivanja pravilo o nasciturusu se odnosi samo na začetak koje nosi
određeno žensko lice. Dodano pravilo je da je začetak začet u trenutku pravljenja testamenta.

Postavlja se pitanje koji je moment stjecanja prava svojine kod nasljeđivanja začetka? Da li je to
momenat smrti ostavioca ili momenat rođenja djeteta?
•To je moment ostaviočeve smrti. Ako se očekuje rođenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljeđe,
ostavinski sud će o tome obavijestiti organ starateljstva. Ako organ starateljstva drugačije ne
odredi, o pravima još nerođenog djeteta starat će se jedan od njegovih roditelja.
Na osnovu ovoga, ostavinski sud će nasciturusa proglasiti, i prije njegovog rođenja od momenta
smrti ostavioca, za nasljednika određenog dijela zaostavštine.
Ovo proglašenje za nasljednika je uslovljeno:
• dijete se mora roditi živo,
• da se rodi najkasnije 300 dana nakon smrti ostavioca, odnosno 300 dana od dana sačinjavanja
testamenta.
Isti izuzetak se odnosi i na nastajanje (zametak) pravnog lica (primjenom analogije sa fizičkim
licima da pravna osoba u momentu smrti ostavioca nije još stekla status pravne osobe, ali je
postupak u toku pod uslovom da postane pravna osoba).
Sposobnost za nasljeđivanje ima svako lice (fizičko i pravno) koje ima pravnu sposobnost. Pravne
osobe mogu nasljediti samo po osnovu testamenta (izuzetak kada je država posljednji zakonski
nasljednik ostavine).

Nesposobnost za nasljeđivanje
Relikt prošlost jer savremena zakonodavstva odbacuju opću nesposobnost za nasljeđivanje.
U teoriji postoji samo tzv. relativna nesposobnost nasljeđivanja u smislu postojanja reciprociteta
među državama (pretpostavljeni reciprocitet uz mogućnost suprotnog dokazivanja).đ

Nedostojnost za nasljeđivanje
Međutim, nekim licima može biti oduzeta sposobnost za nasljeđivanje, ali samo prema
određenom ostaviocu (relativna nesposobnost za nasljeđivanja), iz razloga što je taj nasljednik
poduzimao takve radnje kojim se ogriješio o ostavioca (najčešće protivpravne radnje).
Razlozi iz kojih nasljednik postaje nedostojan za nasljeđivanje određenog ostavioca izričito su
navedeni u ZN u članu 158.
Mogu se svrstati u nekoliko grupa:
1. Ako je s umišljajem lišio ili je pokušao da liši života ostavioca (postoji pravomoćna presuda
krivičnog suda);
2. Ako je nasljednik prinudom ili prijetnjom natjerao ili prijevarom naveo ostavioca da sačini ili
opozove testament ili ugovor o nasljeđivanju ili neku njihovu odredbu, ili ga je spriječio da to
učini;
3. Ako je uništio ili sakrio ili falsifikovao ostaviočev testament ili ugovor o nasljeđivanju u namjeri
da spriječi ostvarenje posljednje volje ostavioca;
4. Ako se ogriješio o zakonsku obavezu uzdržavanja prema ostavitelju, ili mu nije ukazao nužnu
pomoć koju mu je mogao pružiti bez opasnosti po vlastiti život ili ga je ostavio u prilikama opasnim
za život i zdravlje, (nedostojnost se utvrđuje na prijedlog zainteresiranog lica);
5. Ako je krivičnim djelom sa umišljajem doveo ostavitelja u stanje stalne nesposobnosti za
sačinjavanje testamenta ili ugovora o nasljeđivanju ili je krivičnim djelom sa umišljajem stekao
povoljniji nasljednopravni položaj (postoji pravomoćna presuda krivičnog suda).

Nasljednik na kojeg se odnosi bilo koji od navedenih razloga nedostojan je da naslijedi, kako na
osnovu zakona i testamenta tako i na osnovu ugovora o nasljeđivanju.
Odluka o utvrđivanju neke osobe nedostojnom za nasljeđivanje, sastavni je dio izreke
(dispozitiva) rješenja o nasljeđivanju, gdje se u obrazloženju navode razlozi za to.

Pravne posljedice nedostojnosti


• S nedostojnim nasljednikom postupa se kao da je umro prije ostavitelja.
• U slučaju zakonskog nasljeđivanja njega predstavljaju njegovi živi potomci.
• U slučaju temstamenta, dio koji bi trebao pripasti nedostojnom nasljedniku nasljeđuje osoba
koju je testator odredio kao supstitut - zamjenu (ako ga nije odredio, nasljedit će ostaviočevi
zakonski nasljednici, a krajnji nasljednik može biti država).
• U slučaju ugovora o nasljeđivanju, ne postoji mogućnost određivanja supstituta zbog
reduciranosti kruga osoba koje mogu biti postavljene za nasljednika, već dio koji je trebao
naslijediti nedostojni nasljednik nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici, a krajnji nasljednik je
država.

Prestanak nedostojnosti
Svi razlozi nedostojnosti (osim onih koji se tiču testamenta) moraju postojati u trenutku smrti
ostavioca, da bi imali svoje pravno dejstvo.
ZN daje mogućnost ostaviocu da nasljedniku oprosti sve ili samo određene razloge nedostojnosti,
u formi propisanoj za punovažnost testamenta odnosno ugovora o nasljeđivanju. Osim forme,
oproštaj nije ničim ograničen niti uvjetovan. On mora biti izričit osim kod testamenta i ugovora o
nasljeđivanju (prešutni oproštaj ostavljanjem dijela nasljedstva).
Sud o razlozima nedostojnosti vodi računa po službenoj dužnosti. Izuzetak: Kada se radi o 4.
razlogu nedostojnosti, težem ogriješenju o obavezu izdržavanja i neukazivanja nužne pomoći
ostaviocu koju je mogao pružiti bez opasnosti po vlastiti život ili ga je ostavio bez pomoći u
prilikama koje su opasne za život i zdravlje, tada se nedostojnost utvrđuje samo na prijedlog
zainteresovanog lica, a ne prema službenoj dužnosti.

Prijem i odricanje od nasljeđa


Stjecanje nasljednog prava
Kada umre jedno fizičko lice njegovu zaostavštinu stiče jedan ili više pravnih subjekata. Koja će to
lica biti zavisi od toga koji sistem nasljednog prava usvaja pravni sistem konkretnog društva.
Pravna teorija i zakonodavstvo poznaju 3 sistema stjecanja nasljednog prava:
•Po sili zakona;
•Voljom stranaka;
•Kombinacija prva dva sistema.

Kod nas je usvojen kombinovani sistem što znači da zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona
na njegove nasljednike u trenutku ostaviočeve smrti. Međutim, nasljednik se može odreći
nasljeđa izjavom kod suda ili notara kao njegovog povjerenika do završetka rasprave zaostavštine,
kojom se dioba zabranjuje ili ograničava.
Odricanje od nasljeđa
Odricanje od nasljeđa je izjava volje nasljednika, koju on daje nakon smrti ostavioca, s ciljem da
ne naslijedi dio ili cijelu zaostavštinu tog ostavioca.

Odricanje od nasljeđa nasljednik može izvršiti samo nasljedničkom izjavom.


Ona mora biti izričita, jednostavna, strogo formalna i neopoziva izjava volje nasljednika koju on u
određenom roku daje sudu ili notaru u cilju ne prihvatanja zaostavštine svog ostavioca.
Da bi ova izjava proizvela pravno dejstvo treba da ispunjava određene pretpostavke:
•u pogledu sadržaja - odricanje od nasljeđa (moguć, dozvoljen i određen sadržaj),
•ne smiju postojati mane volje,
•nasljednička izjava se mora dati u određenoj formi.

Nasljednička izjava o odricanju od nasljeđa se ne može opozvati (razlozi: pravna sigurnost).


Od ovog pravila postoji IZUZETAK u slučaju naknadno pronađene imovine.
Pravo na davanje nasljedničke izjave je vremenski ograničeno - do završetka ostavinske rasprave.
Izjava o odricanju djeluje retroaktivno - smatraće se da to lice nikad i nije postalo nasljednik.

Posljedice odricanja od nasljeđa zavise od toga da li se radi o zakonskom ili testamentalnom


nasljedniku. Ako se radi o tastamentalnom nasljedniku njegov dio zaostavštine će pripasti
zakonskim nasljednicima ako iz testamenta ne proizilazi drugačije (određivanje nasljedniku
zamjenika). Ako se radi o zakonskom nasljeđivanju posljedice će zavisiti od sadržaja odricanja.
Odricanje bez ograničenja važi i za potomke onog koji se odriče od nasljedstva.

Zakonski nasljednik koji se odrekao samo u svoje ime (odricanje od nasljeđa sa ograničenjem),
smatra se da nikad nije ni bio nasljednik. Za njega važi fikcija da je umro prije ostavitelja. Dio
ostavštine koji bi njemu pripao nasljedit će njegovi potomci po pravu predstavljanja.
Ukoliko bi nasljednik umro prije davanja izjave o odricanju ili prihvatu nasljedstva, a bez njegove
krivice, pravo davanja takve izjave prelazi na njegove nasljednike.

4. Pravni osnov za nasljeđivanje


•Ugovor o nasljeđivanju (ima prednost pred zakonom i testamentom);
•Testament (ostavilac izjavom volje sam određuje nasljednike);
•Zakon (zakonodavac određuje nasljednike pomoću određenih činjenica koje mora steći
određeno lice).

Za dva oblika voljnog nasljeđivanja na osnovu pravnih poslova za slučaj smrti (ugovor o
nasljeđivanju i testament) je zajedničko da se ipak na ovaj način ne može otkloniti primjena
zakonskih normi o nužnom nasljeđivanju (povreda nužnog dijela osim u slučaju isključenja iz
nasljedstva ili lišenja nužnog dijela u korist potomka).

Ostatak imovine koji nije nužni dio naziva se raspoloživio dio kojim ostavitelj može raspolagati.
Kada se radi o različitim djelovima ostavine, moguća je kombinacija pravnih osnova za
nasljeđivanje: stan pripada bračnom partneru po osnovu ugovora o nasljeđivanju, vikendica sinu
po osnovu testamenta, novčana štednja oboma po osnovu zakona na jednake dijelove.

Nasljeđivanje na osnovu zakona


To je nasljeđivanje koje je rezultat zakonom utvrđenih činjenica koje proizlaze iz krvnog srodstva,
građanskog srodstva ili postojanja bračne ili vanbračne zajednice.
Zakonsko nasljeđivanje u užem smislu pojavljuje se kao osnov nasljeđivanja u slijedećim
slučajevima:
•Kada ostavitelj nije sačinio ugovor o nasljeđivanju ili testament;
•Kada je ugovor o nasljeđivanju raskinut, a testament opozvan;
•Kada je ugovor o nasljeđivanju ili testament proglašen ništravim - nepunovažnim;
•Kada ostavitelj ugovorom o nasljeđivanju ili testamentom nije raspolagao cjelokupnom
ostavinom;
•Kada je ugovorom o nasljeđivanju ili testamentom postavljen samo legatar (singularni sukcesor),
ali ne i nasljednik (univerzalni sukcesor);
•Kada testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju postavljeni nasljednik umre prije ostavitelja ili
je utvrđeno da je nedostojan za nasljeđivanje ili se odrekne nasljeđa u svoje ime, a ostavitelj nije
odredio zamjenika (supstituta);
•Kada je testament slučajno uništen ili je uništen radnjom neke druge osobe ili je izgubljen skriven
ili zaturen prije ili poslije njegove smrti bez njegovog znanja, a ne dođe do utvrđivanja da je
testament postojao te da je potom uništen, izgubljen, skriven ili zaturen te se ne dokaže sadržina
dijela testamenta na koje se zainteresovana osoba poziva.

Načela zakonskog nasljeđivanja


•Načelo grupisanja srodnika po parentelama (koljenima - nasljednim redovima) na osnovu
krvnog, građanskog srodstva te bračne odnosno vanbračne zajednice.
•Načelo isključivosti (sukcesije) - osobe iz bližeg nasljednog reda (parentele) isključuju iz
nasljedstva osobe iz daljeg nasljednog reda (parentele).
•Načelo predstavljanja (reprezentacije) pretka koji je umro prije ostavitelja ili je nedostojan za
nasljeđivanje ili kada se odrekao nasljedstva u svoje ime, predstavlja njegov živi potomak pod
zakonom propisanim uslovima.
•Načelo priraštaja (akceleracije) koje se odnosi na nasljeđivanje sunasljednika koji je ispao tj. ne
može ili neće da nasljedi, a primjenjuje se kada se ne može primjeniti pravo predstavljanja.
•Načelo prijenosa (nasljedne transmisije) koje podrazumijeva prijenos nasljednih prava
zakonskih nasljednika na njegove nasljednike, kada je zakonski nasljednik umro prije ostavitelja,
a prije završetka ostavinske rasprave odnosno donošenja rješenja o nasljeđivanju.

•ZAKONSKI NASLJEDNICI
Parentelarno-linearni sistem je najpravičniji sistem određivanja nasljednih redova kod
zakonskog nasljeđivanja. Nasljeđivanje se vrši prema nasljednim redovima, pri čemu nasljednici
bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljeg nasljednog reda.
Vanbračni partner kao zakonski nasljednik Član 9.
Na osnovu zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov vanbračni partner, koji je u pravu nasljeđivanja
izjednačen sa bračnim.
Vanbračnom zajednicom smatra se zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili
vanbračnoj zajenici sa drugm osobom, u skladu s odredbama Porodičnog zakona FBiH, koja je
trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a koja je prestala
ostaviteljevom smrću.
a) PRVI NASLJEDNI RED
Potomci i bračni partner ostavitelja Član 10.
Ostavitelja nasljeđuju na jednake dijelove prije svih njegova djeca i njegov bračni partner. Ako su
se potomci ostavioca prvog nasljednog reda odrekli nasljeđa, onda bračni ili vanbračni partner
nasljeđuje čitavu imovinu.
Kad ostavitelj nema potomaka a nije u pitanju odricanje od nasljeđa, bračni partner ne nasljeđuje
u prvom nasljednom redu, već prelazi u drugi nasljedni red.
Pravo predstavljanja se u ovom nasljednom redu primjenjuje bez ograničenja Član 11.
Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova
djeca, ostaviteljeva unučad na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavitelja,
dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca,
ostaviteljeva praunučad na jednake dijelove i tako redom sve dok ima ostaviteljevih potomaka.

b) DRUGI NASLJEDNI RED


Bračni partner i roditelji umrlog Član 12.
Ostavinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuje njegov bračni partner i njegovi roditelji.
Roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovinu
ostavine nasljeđuje bračni partner umrlog.
Ako iza umrlog nije ostao bračni partner, roditelji umrlog nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake
dijelove.

Braća i sestre umrlog i njihovi potomci Član 13.


Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je
nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre ostavitelja), njegova unučad i
praunučad i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju
njegova djeca i ostali potomci.
Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja dio ostavine koji bi svakome od njih
pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njihovi potomci.
U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev
dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a rođena
braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i
sestrama po majci majčin dio.

c) TREĆI NASLJEDNI RED


Djedovi i nane umrlog Član 15.
Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke, ni bračnog partnera, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog
potomka, nasljeđuju njegovi djedovi i nane.
Jednu polovinu ostavine nasljeđuju djed i nana s očeve strane, a drugu polovinu djed i nana s
majčine strane.
Prava djeda i nane iste loze Član 16.
Djed i nana iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
Ako je neki od predaka jedne loze umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je
nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i njegovi potomci, po pravilima koja važe za slučaj
kad umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i nane jedne loze i njihove djece važe pravila po kojima
nasljeđuju ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci.
Nasljeđivanje djeda i nane jedne loze koji su umrli bez potomstva Član 17.
Ako su djed i nana jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili ni jednog potomka, dio ostavine
koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju djed i nana druge loze, njihova djeca,
njihovi unuci i njihovi daljni potomci.

d) ČETVRTI NASLJEDNI RED


Pradjedovi i pranane umrlog Član 18.
Ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog
partnera, ni djeda i nanu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i
pranane.
Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i pranane s očeve strane, a drugu polovinu nasljeđuju
pradjedovi i pranane s majčine strane.
Prava pradjeda i pranane iste loze Član 19.
Od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i prananama s očeve strane jednu polovinu
nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegovog djeda po ocu, a drugu polovinu roditelji njegove
nane po ocu. Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nasljeđuje predak koji
mu je bio bračni partner. Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi
nasljeđuje drugi par iste loze. Ako nema pradjedova i pranana jedne loze, dio ostavine koji bi im
pripao da su živi nasljeđuju pradjedovi i pranane druge loze.
Ostali preci Član 20.
Iza pradjedova i pranana ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi preci redom, po pravilima po kojima
nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove pranane.

Nasljeđivanje ostavine bez nasljednika (vakantna ostavina ili ošasna ostavina) –


država kao zakonski nasljednik
Novina novog zakona je da se sada država navodi kao posljednji zakonski nasljednik koja ima
jednak položaj kao i ostaviteljev nasljednik, s tim da se država:
-ne može odreći nasljedstva,
-ne može biti nedostojna za nasljeđivanje,
-ne može biti nužni nasljednik,
-može biti istisnuta iz nasljeđivanja, kada se pojavi naknadno drugi nasljednik.

Nasljedno pravo socijalsitičkih zemalja među kojima je spadalo i nasljedno pravo Bosne i
Hercegovine, smatralo je da država stiče ostavinu bez nasljednika na originalan način –
okupacijom po pravu vrhovne vlasti i da ona nema položaj nasljednika. Tretirala se prema
pravilima obligacionog prava. Jednostavno, zaostavština bez nasljednika postaje državna svojina.

Zastara prava na zahtjev za predaju ostavine Član 171.


Pravo nasljednika na zahtjev za predaju ostavine (novi nasljednik ostavine bez nasljednika koji
nije učestvovao u ostavinskom postupku i koji nije uredno pozvan) zastarijeva prema savjesnom
posjedniku u subjektivnom roku za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za
posjednika stvari ostavine, a u objektivnom roku najduže za deset godina računajući za zakonskog
nasljednika i nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju od ostaviteljeve smrti, a za testamentarnog
nasljednika od dana proglašenja testamenta. Prema nesavjesnom posjedniku ovo pravo
zastarijeva za 20 godina.

Postupak za ostavinu kad su nasljednici nepoznati Član 160.


Ako nije poznato da li ostavitelj ima nasljednika, postavlja se privremeni staratelj takve ostavine.
Sud će oglasom objavljenim u "Službenim novinama Federacije BiH„ pozvati osobe koje polažu
pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se po isteku jedne godine od objavljivanja oglasa ne
pojavi niti jedan nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada
donošenjem rješenja o predaji ostavine općini ili gradu, ali se s tim nasljednik koji bi se javio
najkasnije u roku deset godina od predaje ostavine ne lišava prava da mu se preda ostavina ili dio
koji mu pripada.

Posebne odredbe za neke nasljednike


a) Usvojenje (nepotpuno usvojenje)
b) Djeca (povećanje nasljednog dijela djece)
c) Gubitak prava na nasljeđivanje bračnog i vanbračnog partnera (kad bračni ili vanbračni
partner nema pravo na nasljedstvo i povećanje nasljednog dijela bračnog ili vanbračnog partnera)
d) Roditelji (povećanje nasljednog dijela roditelja)

a) Nepotpuno usvojenje Član 22.


Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojitelju ista nasljedna prava
kao i usvojiteljeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograničena
ili sasvim isključena.
U slučajevima u kojima usvojenik i njegovi potomci nasljeđuju usvojitelja kao njegova djeca,
usvojitelj nasljeđuje usvojenika i njegove potomke.
Usvojitelj ima na ostavinu usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja ima
odgovarajući predak usvojenika prema svojim potomcima.
Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiteljeve srodnike, njegovog bračnog partnera, ni
druge njegove usvojenike.
Srodnici usvojitelja i njegov bračni partner kod nepotpunog usvojenja ne nasljeđuju usvojenika ni
njegove srodnike.
Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih
bioloških srodnika.
Gubitak prava usvojenika Član 23.
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojitelja ako je
usvojitelj podnio zahtjev za raskid usvojenja (NEPOTPUNOG USVOJENJA), a poslije njegove smrti
se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.

b) Djeca Član 24.


Za povećanje nasljednog dijela djece moraju biti ispunjena 4 uslova:
•djeca su pozvana na nasljeđe,
•da pored te djece koja su predala zahtjev, ima još nasljednika prvog reda,
•djeca nemaju nužnih sredstava za život,
•sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu
trebalo da naslijede ostali nasljednici prvog nasljednog reda.

Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu ostavinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom
podjelom djeca zapala u oskudicu.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnost za
privređivanje svakog djeteta i bračnog partnera, trajanje bračne zajednice, kao i vrijednost
ostavine.

c) Uslovi za povećanje nasljednog dijela bračnog odnosno vanbračnog partnera:


•Bračni ili vanbračni partner, koji je pozvan na naslijeđe sa nasljednicima prvog ili drugog
nasljednog reda, nema nužnih sredstava za život;
•Da je nadživjeli bračni ili vanbračni partner postavio zahtjev za povećanje nasljenog dijela u
ostavinskom postupku prije pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju;
•Da postoji odluka suda ili notara da bračni ili vanbračni partner naslijedi i jedan dio onog dijela
ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da bračni
partner naslijedi cijelu ostavinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom bračni
ili vanbračni partner zapao u oskudicu.
Sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje
bračnog ili vanbračnog partnera, trajanje zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu
sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine.

Gubitak prava na nasljeđivanje bračnog i vanbračnog partnera


Kad bračni i vanbračni partner nema pravo na nasljedstvo Član 25.
Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između bračnih partnera prestaje razvodom braka ili
poništenjem braka.
Bračni partner nema pravo na nasljeđe:
1) ako je ostavitelj bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije ostaviteljeve smrti se utvrdi da je
tužba bila osnovana,
2) ako je njegova zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u
sporazumu sa ostaviteljem,
3) ako njegov brak sa ostaviteljem bude oglašen za nepostojeći, ili bude poništen poslije
ostaviteljeve smrti, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni partner znao u vrijeme
zaključenja braka.
Vanbračni partner nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila
trajno prestala prije ostaviteljeve smrti. Isto važi i za nasljeđivanje po osnovu ugovora o
nasljeđivanju, osim ako to nije drugačije određeno ugovorom.

d) Roditelji
Povećanje nasljednog dijela roditelja Član 27.
Kada su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na naslijeđe sa ostaviteljevim
bračnim partnerom, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan od onog dijela
ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi bračni partner.
Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu ostavinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi
njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između ostaviteljevih roditelja zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema
sredstava nužnih za život, ovaj roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog dijela kako prema
bračnom partneru tako i prema drugom ostaviteljevom roditelju.
Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, nadživjeli roditelj koji nema nužnih
sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema nasljednicima
umrlog ostaviteljevog roditelja.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnost za
privređivanje roditelja, imovinske prilike bračnog partnera, odnosno nasljednika umrlog roditelja
i njegovu sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine.
Pojam nužnog i raspoloživog dijela i odnos sa ostalim osnovima
nasljeđivanja
Nužni dio je dio ostavine na koji zakonom određeni nasljednici (nužni nasljednici) imaju pravo i
kojim ostavitelj ne može raspolagati naredbom svoje posljednje volje tj. putem testamenta i
ugovora o nasljeđivanju.
Ostatak ostavine kojom ostavitelj može raspolagati naziva se raspoloživi dio.
Nužni dio regulisan je imperativnim normama čija primjena se ne može isključiti, dok je
nasljeđivanje na osnovu zakona regulisano dispozitivnim normama.

Zbog toga je jasno da se nasljeđivanje na osnovu zakona primjenjuje kada nije ostala punovažna
izjava posljednje volje ostavioca (ugovor o nasljeđivanju i testament), a nasljeđivanje po osnovu
nužnog dijela će se desiti tek ako postoji punovažan ugovor o nasljeđivanju i/ili testament, kojim
je povrijeđen nužni dio ostavine, a pri tome postoje osobe koje u konkternom slučaju po zakonu
imaju pravo na nužni dio.

1. Nužni nasljednici
Nužni nasljednici su osobe koje potiču iz kruga zakonskih nasljednika (krvni i građanski srodnici
te bračni odnosno vanbračni partner), kojima je ostavioc dužan ostaviti dio svoje imavine (nužni
dio). U zakonodavstvima različitih država postoje razlike u pogledu kruga osoba koje imaju pravo
na nužni dio te u pogledu uslova koje ta osoba mora ispunjavati da bi u konkternom slučaju bila
nužni nasljednik.

Bosna i Hercegovina je zadržala raniji restriktivni krug nužnih nasljednika te u prvi nužni nasljedni
red ubraja samo:
•djecu ostavitelja, •njegove usvojenike iz potpunog usvojenja i •bračnog ili vanbračnog partnera.

U drugi nužni nasljedni red spadaju:


•ostali potomci umrlog, •njegovi usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njihovi potomci,

•njegovi roditelji i •njegova braća i sestre.

Ove osobe drugog nužnog nasljednog reda su nužni nasljednici samo ako pored ispunjenja općih
uvjeta (propisano srodstvo – krvno i građansko, bračna ili vanbračna veza i ostalih opših uslova
za biti zakonskim nasljednikom tj. hoće li osoba da naslijedi, je li dostojna za nasljeđivanje i je li
isključena iz nužnog dijela) ispunjavaju i dodatne subjektivne uslove da su trajno nesposobni za
rad i nemaju nužnih sredstava za život, kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na
nasljedstvo.

Pravo na nužni dio se završava sa braćom i sestrama ostavitelja. Jedino se za bračnog ili
vanbračnog partnera, kada je pozvan na nasljeđe u prvom ili drugom redovnom zakonskom
nasljednom redu, ne traže naznačeni dopunski uslovi subjektivne prirode. Ovi dopusni uslovi se
procjenjuju od strane suda ili notara kao njegovog povjerenika, u svakom konkretnom slučaju
nasljednika koji polaže pravo na nužni dio podnošenjem zahtjeva za smanjenje raspolaganja
testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju i vraćanja poklona.

Sud odnosno notar u ostavinskom postupku će utvrditi da li osoba koja je u konkternom slučaju
na osnovu zakona pozvana na nasljedstvo ima kvalitete da uopšte naslijedi tj. da li ispunjava opšte
objektivne uslove za nasljeđivanje:
- da li hoće da nasljedi,
- da li je dostojna za nasljeđivanje,
- da li je isključena iz nužnog dijela.
Za osobe iz drugog nužnog nasljednog reda traži se i ispunjenje dodatnih subjektivnih uslova. Oba
uslova (trajna nesposobnost za rad i nedostatak nužnih stredstava za život) moraju biti
kumulativno ispunjena.

Pravna priroda nužnog dijela


Pravo na nužni dio je nasljedno pravo. Novo nasljedno pravo prihvata nasljednopravnu prirodu
nužnog dijela, pa zato nužni nasljednik ima pravo da nužni dio dobije u naturi iz ostavine tj.
određeni dio svake stvari i prava iz ostavine (Čl.30 ZN).

Od ovog pravila postoje IZUZECI koji mogu biti rezultat ostaviočeve volje ili odluke suda na zahtjev
neke od stranaka ili nužnih nasljednika:
•Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji sačinjavaju ostavinu, ali
ostavitelj može na osnovu testamenta ili ugovora o nasljeđivanju odrediti da nužni nasljednik
primi svoj dio i u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
•Na zahtjev neke od stranaka sud može, kad nađe da je to opravdano, odlučiti da nužnom
nasljedniku pripadne dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu, ako to već nije pravnim
poslom odredio ostavitelj

Ova novina će doprinijeti eliminisanju negativnih pojava prilikom određivanja nužnog dijela i tako
povećati efikasnost rješavanja ostavinskih predmeta. Nužni nasljednik ima mogućnost zahtijevati
da umjesto dijela u svakoj stvari i pravu dobije naknadu u novcu (facultas alternativa). Pravo
izbora ne postoji ako je određenjem ostavitelja pravnim poslom zadovoljen nužni dio.
Sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja prilikom donašenja odluke o promjeni
nasljednopravne prirode nužnog dijela. Zato postoji termin „opravdano“ koji je pravni standard.

Određivanje veličine nužnog dijela


Nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine sa kojim ostavitelj ne može raspolagati (nužni dio).
Nužni dio nasljednika prvog nužnog nasljednog reda (djeca ostavioca, bračni ili vanbračni partner
i usvojenici iz potpunog usvojenja) iznosi jednu polovinu (1/2), a nužni dio ostalih nasljednika
drugog nužnog nasljednog reda jednu trećinu (1/3) onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih
pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
Ostatkom ostavine može ostavitelj raspolagati po svojoj volji i taj dio ostavine naziva se
raspoloživi dio.

Ako je zakonski nasljedni dio umanjen ili povećan ili je došlo do njegovog gubitka (povećanje
nasljednog dijela djeteta ili roditelja ili bračnog ili vanbračnog partnera), tada dolazi i do
smanjenja ili povećanja ili gubitka nužnog dijela. U takvoj situaciji se izračunava nužni dio svakog
od nužnih nasljednika i pridodaje privilegovanom nužnom nasljedniku.

2. Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela, smanjenje raspolaganja pravnim


poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona
Zakonom su propisana pravila za izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela, utvrđivanja
vrijednosti ostavine na osnovu koje se izračunava nužni dio i smanjenje raspolaganja i vraćanja
poklona.
Osnovica za izračunavanje nužnog dijela nekog od nužnih nasljednika u konkretnom slučaju jeste
zakonski dio koji bi taj nasljednik dobio po zakonskom redu nasljeđivanja. To se naziva
obračunska vrijednost ostavine. Nakon izračunavanja osnovice (obračunske vrijednosti ostavine)
ista se umanjuje razlomkom (1/2 ili 1/3) kojim je zakonom određen dio nužnog nasljednika.

a) Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela


•Utvrđivanje vrijednosti ostavine Član 31.
Vrijednost ostavine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrđuje se na sljedeći način:
1) prvo se popisuju i procjenjuju sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, računajući tu
i sve ono čime je raspolagao ugovorom o nasljeđivanju i testamentom, kao i sva njegova
potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su očigledno
nenaplativa (ostavinska aktiva).

2) od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi
sahrane ostavitelja, iznos troškova popisa i procjene ostavine i iznos dugova ostavitelja
(ostavinska pasiva).
Razlika između ostavinske aktive i pasive naziva se vrijednost ostavine kojoj se dodaje vrijednost:
•svih poklona koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku,
•poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču naslijeđa,
•onih poklona za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni
dio,
•kao i poklona za koje je ostavitelj u posljednjoj godini svog života učinio drugim osobama koje
nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona
Pri utvrđivanju vrijednosti ostavine neće se uzeti u obzir vrijednost poklona učinjenih za
postignuće općekorisnih svrha, kao ni poklona koji se na osnovu samog zakona ne uračunavaju
nasljedniku u njegov nasljedni dio. Dakle, ovdje ne ulaze pokloni koje je ostavitelj dao ranije
osobama koje nisu zakonski nasljednici.

b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine Član 35. i 36.


Izdvajanje u korist potomka koji su privređivali sa ostaviteljem Ostaviteljevi potomci i usvojenici
koji su živjeli u zajednici sa ostaviteljem, svojim radom, zaradom ili mu na drugi način pomagali u
privređivanju imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom
doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu
i ne uzima se u obzir pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov
nasljedni dio.

c) Smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona zbog povreda
nužnog dijela
Povreda nužnog dijela .Zakonom je na imperativni način određeno da ostavitelj ne može
raspolagati određenim djelom ostavine (nužnim dijelom).

Pokloni i raspolaganja putem pravnih poslova za slučaj smrti učinjeni u korist nužnih
nasljednika Član 37.
Kada je povrijeđen nužni dio, raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti (testament, ugovor
o nasljeđivanju) smanjit će se, a pokloni će se vratiti ukoliko je potrebno da bi se namirio nužni
dio. Nužni dio je povrijeđen kada ukupna vrijednost raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju,
testamentom i poklonom prelazi raspoloživi dio.

Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i poklona
uzimaju se u račun i oni pokloni i raspolaganja za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunavaju
nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Od poklona i raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti koja se uračunavaju nužnom
nasljedniku u njegov nasljedni dio uzima se u račun pri utvrđivanju ukupne vrijednosti
raspolaganja samo onoliko za koliko oni premašuju njegov nužni dio.

Poklon i određivanje njegove vrijednosti Član 32., 33. i 34.


Poklonom se smatra i odricanje od prava, oproštaj duga ono što je ostavitelj za vrijeme svog
života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja domaćinstva, ili
radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje ostavitelja bez nadoknade.
Pri procjenjivanju poklona uzima se vrijednost poklonjene stvari u trenutku ostaviteljeve smrti, a
prema njenom stanju u vrijeme kada je poklon učinjen.
Kada se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrijednost poklona uzet će se zbir
premija koje je uplatio ostavitelj, ako je taj zbir manji od osigurane sume. Ako je zbir premija veći
od osigurane sume, kao vrijednost poklona uzet će se iznos osigurane sume.
Red smanjenja i vraćanja radi namirenja nužnog dijela Član 38.
Kada je povrijeđen nužni dio prvo se smanjuju:
•raspolaganja testamentom,
•zatim raspolaganja ugovorom o nasljeđivanju, pa ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren,
•vraćaju se pokloni.

Srazmjerno smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom o nasljeđivanju i privilegovani


legat Član 39.
Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmjeri, bez obzira na njihovu prirodu i na njihov
obim i bez obzira na to da li se nalaze u jednom ili više testamenata, ako iz testamenta ne proizilazi
nešto drugo. Isto se primjenjuje na ugovor o nasljeđivanju.
Ako je ostavitelj ostavio više legata i naredio da se neki legat isplati prije ostalih, taj će se legat
smanjiti samo ukoliko vrijednost ostalih legata ne dostiže da se namiri nužni dio.

Srazmjerno smanjenje legata naloženih testamentarnom nasljedniku ili legataru Član 40.
Testamentarni nasljednik čiji bi nasljedni dio morao biti smanjen da bi se namirio nužni dio, može
tražiti srazmjerno smanjenje legata koje treba isplatiti ako iz testamenta ne proizlazi nešto drugo.
Isto važi i za nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju i za legatara kojem je ostavitelj naložio da iz
svog legata nešto isplati.

Red vraćanja poklona Član 41.


Vraćanje poklona vrši se počev od posljednjeg poklona i ide dalje obrnuto po redu kojim su
pokloni učinjeni.
Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmjerno.
Položaj poklonoprimca koji vraća poklon Član 42. i 43.
U pogledu poklonjene stvari koju je dužan vratiti poklonoprimac se smatra savjesnim
posjednikom do dana kada je saznao za zahtjev za vraćanje poklona.
Ko može tražiti smanjenje raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje poklona?
Smanjenje raspolaganja testamentom, ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona kojim je
povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici, samo ako je nužni nasljednik prije svoje
smrti već podnio zahtjev za nužni dio (onda je ovo pravo nasljedivo što predstavlja novinu u
nasljednom pravu FBiH).
Zaštita nužnog dijela
Zastara prava na traženje smanjenja raspolaganja pravnim poslovima za slučaj smrti i vraćanje
poklona Član 44.
Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u objektivnom roku 3 godine od proglašenja
testamenta, a raspolaganje ugovorom o nasljeđivanju i vraćanje poklona u roku 3 godine od
ostaviteljeve smrti, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog,
odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravosnažno.
Ovi rokovi su prekluzivne prirode, što znači da njihovo propuštanje povlači nemogućnost
ostvarivanja zaštite prava na nužni dio.
Zahtjev za zaštitu nužnog dijela u pravilu se daje u ostavinskom postupku davanjem nasljedničke
izjave u posebnoj ispravi ili usmeno na zapisnik na ostavinskoj raspravi. Dovoljno je navesti da se
nasljednik prima dijela koji mu pripada na osnovu zakona, ugovora ili testamenta. Ako nasljednik
ne izjavi tačno na koji se osnov nasljeđivanja njegova izjava odnosi, zakonska je pretpostavka je
da se izjava odnosi na nasljedno pravo po bilo kom osnovu što obuhvata i zahtjev za nužni dio.

3. Isključenje nužnih nasljednika iz naslijeđa i lišenje nužnog dijela u korist


potomaka
Institut isključenja nužnih nasljednika iz naslijeđa i institut lišenja nužnog dijela u korist
potomka su instituti nasljednog prava u rukama ostavioca koje on može, ali i ne mora
upotrijebiti. Ovi instituti se razlikuju od insituta nedostojnosti po tome što nedostojnost nastaje
po sili zakona te na nju pazi sud ili notar po službenoj dužnosti u ostavinskom postupku (osim
na jednu, stavka broj 4.). Sa druge strane, isključenje i lišenje nastaje voljom ostavioca uz
ispunjenje zakonom propisanih uvjeta i forme na čije ispunjenje pazi sud ili notar po službenoj
dužnosti.

a)Isključenje nužnih nasljednika iz naslijeđa


Razlike između instituta
Ovdje se ne vodi računa ko će doći na mjesto isključenog nasljednika, što je i glavna razlika u
odnosu na institut lišenja nužnog dijela u korist potomaka. Također, isključenje se može odnositi
na sve nužne nasljednike, a lišenje samo na potomke ostavitelja uz ispunjenje zakonom
propisanih uvjeta i na propisan način. Osnovna sličnost je u tome što primjena oba instituta zavisi
od volje ostavitelja kad se ispune zakonski uvjeti.

Zakon propisuje uvjete za isključenje i to:


•Da postoji zakonom određen razlog za isključenje;
•Da je isključenje izvršeno u propisanoj formi;
•Da je isključenje izvršeno na izričiti način od strane ostavitelja;
•Da je naveden razlog isključenja;
•Da razlog za isključenje postoji u vrijeme sastavljanja testamenta ili ugovora o nasljeđivanju;

Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno i djelimično.


Razlozi za isključenje Član 45.
Ostavitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:
1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze koja proizlazi iz njegovog porodičnog
odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,
2) ako je namjerno počinio neko teže krivično djelo prema njemu ili njegovom bračnom partneru,
djetetu ili roditelju,
3) ako je počinio neko od krivičnih djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine ili čovječnosti i
vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

Posljedice isključenja Član 47.


Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obimu u kojem je isključen, a pravo ostalih osoba
koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je isključeni umro prije ostavitelja.
b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka Član 48.
Ako je potomak koji je imao pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, ostavitelj ga može na
izričit način lišiti u cjelini ili djelomično njegovog nužnog dijela u korist njegovih potomaka.
Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja naslijeđa lišeni ima maloljetne ili
punoljetne potomke koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja u dijelu koji nije obuhvaćen lišenjem.
Lišeni nasjednik nasljeđuje ostavitelja i kad pretpostavke za lišenje više ne postoje u času
ostaviteljeve smrti.

C. Uračunavanje poklona i legata u nasljedni dio


Uračunavanje poklona zakonskom nasljedniku Član 49.
Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je na bilo koji način dobio na
poklon od ostavitelja. Plodovi i druge koristi koje je nasljednik imao od poklonjene stvari sve do
ostaviteljeve smrti se ne uračunavaju.

Poklon se ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme poklona ili kasnije, ili u testamentu ili u
ugovoru o nasljeđivanju da se poklon neće uračunati u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može
zaključiti da je to bila ostaviteljeva volja. Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu, s
tim da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju pokloni
koje je dobio.

Uračunavanje legata zakonskim nasljednicima Član 50.


Legat ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio, osim ako iz
testamenta ili iz ugovora o nasljeđivanju proizilazi da je ostavitelj htio da nasljednik dobije legat
pored svog dijela. Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom
nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju legati koji su mu namijenjeni.
Uračunavanje poklona i legata Član 51.
Uračunavanje poklona i legata vrši se na taj način što ostali nasljednici dobivaju iz ostavine
odgovarajuću vrijednost, a poslije toga ostatak ostavine dijeli se među svim nasljednicima.
Ako dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti nisu dovoljna da ostali nasljednici dobiju
odgovarajuću vrijednost, nasljednik kojem se vrši uračunavanje poklona i legata nije dužan vratiti
im nešto od onoga što je dobio.

Pravo nasljednika kojem se poklon ili legat ne uračunava Član 52.


Kada prema ostaviteljevoj volji poklon ili legat ne treba da se uračunava nasljedniku u njegov
nasljedni dio, takav nasljednik zadržava poklon, odnosno legat i učestvuje s ostalim nasljednicima
u diobi ostavine kao da poklona, odnosno legata nije ni bilo. Kada ima nužnih nasljednika, a prema
ostaviteljevoj volji poklon ili legat ne treba da se uračuna nekom nasljedniku u njegov nasljedni
dio, taj nasljednik će moći zadržati poklon, odnosno legat u granicama raspoloživog dijela.

Pravo nasljednika koji se odrekao od naslijeđa Član 53.


Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa zadržava poklon u granicama raspoloživog dijela.
Nasljednik ima pravo zahtijevati ispunjenje legata samo u granicama raspoloživog dijela.

Pravo vraćanja poklona Član 54.


Nasljednik ima pravo da poklonjenu mu stvar vrati u ostavinu. U tom slučaju neće mu se njena
vrijednost uračunati u nasljedni dio, a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu
oštećenja koja je pretrpjela, smatrat će se za savjesnog držaoca, ukoliko se ne dokaže njegova
nesavjesnost.

Troškovi izdržavanja nasljednika Član 57.


Ono što je potrošeno na izdržavanje nasljednika i na njegovo obavezno školovanje neće se
uračunati u njegov nasljedni dio. Da li će se izdaci koje je ostavitelj učinio za daljnje školovanje
nasljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će sud na zahtjev nasljednika
prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i troškova školovanja i
osposobljavanja za samostalan život ostalih nasljednika.

Uobičajeni manji pokloni Član 58. i 59.


Uobičajeni manji pokloni ne uračunavaju se u nasljedni dio. Pokloni učinjeni osobi umjesto koje
nasljednik dolazi na naslijeđe uslijed smrti te osobe ili uslijed njegovog odricanja od naslijeđa,
uračunavaju se i u nasljedni dio. Pokloni učinjeni osobi umjesto koje nasljednik dolazi na naslijeđe
zbog nedostojnosti te osobe, ili zbog njenog isključenja iz naslijeđa ili zbog lišenja nužnog dijela,
ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni dio.
Uračunavanje nasljednikovog duga ostavitelju Član 60.
Nasljedniku se uračunava u njegov dio ono što je dugovao ostavitelju.

Zahtjev za uračunavanje Član 61.


Zahtjev da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračunaju pokloni i legati mogu podnositi samo
njegovi sunasljednici, odnosno nasljenici sunasljednika.

Nasljeđivanje na osnovu testamenta

Pojam testamenta
Testament je pravni akt koji sadrži jednostranu izjavu posljednje volje datu u zakonom propisanoj
formi koja ima za cilj drugačiji raspored ostavine određene osobe (ostavioca) u odnosu na
zakonom predviđeni zakonski nasljedni red u bilo kom pogledu, mjeri ili načinu, u granicama
propisanim zakonom.

Karakteristike testamenta kao pravnog posla


Da bi bio osnov za nasljeđivanje, testament mora postojati u trenutku smrti ostavioca i imati sve
osobine testamenta kao pravnog akta.
•Testament spada u grupu dobročinih pravnih poslova
Nasljednici za dobivenu korist ne daju nikakvu naknadu ostaviocu.
•Testament je jednostrani pravni posao (jednostrana izjava volje ostavioca)
Izjava ostavioca proizvodi pravno dejstvo, bez prihvatanja date izjave, jer testament nije pravni
posao koji nastaje ponudom i njenim prihvatanjem. Naš zakon ne dopušta tzv. zajedničke
testamente gdje se osobe međusobno postavljaju za nasljednike. To je ublaženo uvođenjem
ugovora o nasljeđivanju za bračne odnosno vanbračne partnere te buduće bračne partnere ako
do braka dođe.
•Testament je pravni posao za slučaj smrti
Smrću ostavioca testament daje određena prava testamentarnim nasljednicima.
•Testament je strogo lični pravni posao
Može ga sastaviti samo ostavioc, isključena je mogućnost zastupanja. Dozvoljeno je prisustvo i
učestvovanje drugih lica, ali samo u smislu pružanja određenih usluga (svjedoka, tumača,
prevodilaca).
• Testament je izričita izjava volje
Testament može nastati samo izričitom izjavom volje ostavioca, u protivnom, smatra se da ne
postoji.

•Testament je opozivi pravni posao (opoziva izjava volje)


Ostavioc nije vezan jednom izjavljenom voljom, on je može mijenjati, potpuno ili djelimično,
nadopunjavati sve do svoje smrti u posebnoj izjavi (poseban opoziv) ili opoziv u kasnijem novom
testamentu ili uništenjem testamenta. Također za bračne partnere važi pravilo da se testament
smatra opozvanim ako je brak prestao na osnovu pravomoćne presude suda, nakon što je
testament sastavljen (izuzetak je ako u testamentu nije navedeno drugačije).

•Testament je strogo formalni pravni posao


Savremena zakonodavstva predviđaju više formi testamenta, pa izjava volje učinjena u jednoj od
zakonom predviđenih formi, proizvodi pravne posljedice, naravno ukoliko su ispunjeni i ostali
osnovi za njegovu punovažnost. Testament koji ne ispunjava sve zahtjeve u pogledu forme je
ništav.

A. Uvjeti za punovažnost testamenta


1. Materijanopravne pretpostavke (uvjeti) za
punovažnost testamenta
2. Formalnopravne pretpostavke (uvjeti) za
punovažnost testamenta

1. Materijanopravne pretpostavke (uvjeti) za punovažnost testamenta tiču se sposobnosti


ostavioca za sastavljanje testamenta (njegove testamentarne sposobnosti):
•Da je navršio određene godine života (objektivni uvjet);

•Da je sposoban za rasuđivanje (subjektivni uvjet);

•Da ne postoje mane volje (subjektivni uvjet).

Testament je strogo lični akt koji može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je
navršila 15 godina života. U suprotnom testament je ništavan.
Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je ostavitelj u trenutku sastavljanja testamenta bio
sposoban za rasuđivanje. Najčešći sporovi u praksi pokreću se po pitanju sposobnosti za
rasuđivanje nakon proglašenja testamenta.
Uzroci nesposobnosti mogu biti različite prirode:
•razne duševne bolesti,
•nedovoljna duševna razvijenost,
•upotreba droge i alkohola, itd.
U slučaju sumnje potrebno je da sudija ili notar zatraži vještačenje vještaka neuropsihijatrijske
struke.

Definicija nesposobnosti (čl. 62) Ostavioc nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku
nije bio u stanju shvatiti značenje svog izjašnjenja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati
svojom voljom, tako da postupa u skladu s tim znanjem.
Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament sačinjen, ne utiče na
njegovu punovažnost.
Međutim, sposobnost za rasuđivanje potrebna je, ne samo za sačinjavanje testamenta, već i za
njegove kasnije izmjene ili opoziv. Njen gubitak, opoziv i kasnije izmjene testamenta, može dovesi
u pitanje.

Posljednji uvjet materijalnopravne prirode za punovažnost testamneta je slobobno izražena volja


ostavioca (volja koja nije rezultat utjecaja prijetnje, prinude, prevare ili zablude o činjenicama),
koje su pobudile ostavioca da učini raspolaganje testamentom tzv. mane volje.

Ništavnost testamenta Član 63. i 64.


Ništavan je testament ako je ostavioca bio:
-nesposoban za rasuđivanje,
-nije imao 15 godina,
-natjeran prijetnjom ili prinudom da ga sastavi,
-odlučio se da ga sačini uslijed toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.

To znači da prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavnost testamenta i kad potiče od treće
osobe. Raspolaganja testamentom su ništavna i kad postoji zabluda o činjenicama koje su
pobudile ostavioca da učini ta raspolaganja.

Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, uslijed
prevare ili u zabludi, ništavne su samo te odredbe. Poništenje testamenta ili pojednih njegovih
odredbi može tražiti samo osoba koja ima pravni interes i to u roku 1 godine od kada je doznala
za postojanje uzroka ništavnosti, a najkasnije za 10 godina od proglašenja testamenta ako je u
pitanju savjesna osoba. Rok od jedne godine ne može početi teći prije proglašenja testamenta.
Poništenje testamenta prema nesavjesnoj osobi može se tražiti za 20 godina od proglašenja
testamenta.
2. Formalopravni uvjet za punovažnost testamneta
•Forma testamenta Član 65.
Punovažan je onaj testament koji je sačinjen u formi utvrđenoj u zakonu i pod uvjetima
predviđenim zakonom. Forma i drugi dodatni uvjeti procjenjuju se s obzirom na pojedine vrste
testamenta.

B. Oblici testamenta
U savremenoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu prihvaćena je podjela na redovne i vanredne, javne
i privatne.
Redovni testamenti su oni oblici testamenta kojim se ostavilac, u pravilu, može služiti u redovnim
okolnostima u svakoj prilici, koji ispunjavaju sve formalnosti koje zakon traži za punovažnost i čije
je trajanje neograničeno.
Vrste redovnih testamenata :
•Dva oblika privatnog testamenta: svojeručni testament i pisani testament pred svjedocima,
•Tri oblika javnog testamenta: sudski testament, notarski testament, diplomatsko - konzularni
testament i međunarodni testament.

Karakteristike redovnog testamenta:


•mogućnost pravljenja u svako doba,

•sačinjavaju ga osobe kojima je to u opisu redovnog službenog poslovanja (sudije, notari),

•pojačana forma,

•neograničena vremenska važnost.

Vanredni oblici testamenta se koriste u situacijama kada nije moguće sačiniti redovni testament
i njihovo trajanje je ograničeno.
Vrste vanrednih testamenata:
•Testament sačinjen na brodu i u avionu;

•Testament sačinjen za vrijeme mobilizacije ili rata;

•Usmeni testament.

Karakteristike vanrednog testamenta:


- Mogućnost pravljenja samo u situacijama pod određenim okolnostima (osoba se nalazi na
brodu, avionu, u postupku mobilizacije ili ratnog stanja);
-Sačinjava se u skladu sa odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta;
-Ne sačinjava ga sudija ili notar već lice kojim je to vanredno službeno poslovanje (zapovjednik
broda, komandir čete ili jedinice);

- Ograničena vremenska važnost (30 dana nakon povratka ostavioca u BiH kod testamenta
sačinjenog na brodu i avionu ili 60 dana od završetka ratnog stanja ili 30 dana od dana
demobilizacije kod testamenta za vrijeme mobilizacije ili ratnog stanja).

Javni testameti su oni koji nastaju uz sudjelovanje organa javne vlasti i osoba javnog povjerenja:
•sudije,

•notari,

•diplomatsko - konzularni predstavnici,

•zapovjednici broda,
•vojne starješine.

Privatni su oni koji nastaju bez njihovog prisustva.

•Svojeručni (holografski) testament Član 66.


To je redovni, privatni i pisani oblik testamenta.
Testament je punovažan ako ga je ostavioc napisao svojom rukom i ako ga je potpisao.
Svojeručno pisanje podrazumijeva pisanje rukopisom ili stenografskim pismom. Zakon nije
odredio kakav mora biti potpis ostavioca, ali se primjenjuje pravilo da on mora biti identičan
onom koji se nalazi u nekom identifikacionom dokumentu.
Za punovažnost svojeručnog testamenta nije nužno da je u njemu naznačen datum kada je
sačinjen, ali je ipak poželjno. Zaista je korisno naznačiti datum, posebno u situaciji kada se pojavi
više testamenata ili ako se ospori sposobnost ostavioca za njegovo sastavljanje. Pošto se radi o
privatnom testamentu, nije nužno dostaviti podatke o njemu u registar testamenata.

•Pismeni testament pred svjedocima (alografski testament) Član 67.


Ovaj oblik spada također u red redovnih, privatnih i pisanih testamenata koji je u pogledu forme
punovažan uz ispunjenje sljedećih uslova:
-ostavioc koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu koju je neko
drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka,

-izjava pred svjedocima da je to njegov testament.

Dakle, ovaj testament može sačiniti bilo koja osoba za ostavioca, ali ne i on sam lično.
Svjedoci će se potpisati na samom testamentu, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo
svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju (ID podaci).

U pogledu potpisa ostavioca, uzima se za važeći onaj koji se koristi u pravnom saobraćaju u ID
dokumentima. U pogledu dva svjedoka preovladava mišljenje da oba svjedoka moraju biti
prisutna samo u momentu davanja izjave ostavioca da je testament njegov i u momentu
potpisivanja. Izjava ostavioca mora uvijek biti izričita i jasna (autori smatraju da ona treba da glasi
„Ovo pismeno sam pročitao i izričito izjavljujem da je to moj testament“).

Pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima, svjedoci će biti:


•punoljetna lica koja nisu lišena poslovne sposobnosti,
•koja znaju čitati i pisati,
•koja razumiju jezik na kojem je testament sačinjen.

Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju pismenog testamenta pred svjedocima, niti testament
sačiniti po kazivanju ostavioca u svojstvu sudije: potomci ostavioca, njegovi usvojenici i njihovi
potomci, njegovi preci i usvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj liniji zaključno do četvrtog
stepena, bračni partneri svih ovih osoba i bračni partner ostavioca
•Sudski testament (testamentum iudiciale)
Član 68. i 69.
Sudski testament je redovni, javni oblik testamenta.
Testament može ostaviocu sačiniti po njegovom kazivanju sudija nedležnog suda koji će
prethodno utvrditi identitet ostavioca i njegovu testamentarnu sposobnost. Pošto ostavioc
ovakav testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom testamentu da ga je ostavioc u
njegovom prisustvu pročitao i potpisao.

U slučaju da ostavioc nije u stanju da pročita testament koji mu je sačinio sudija, sudija će ga
pročitati ostaviocu u prisustvu dva svjedoka. Ostavioc će zatim u prisustvu dva svjedoka potpisati
testament ili staviti na njega otisak prsta pošto izjavi da je to njegov testament. Svjedoci će se
potpisati na testamentu. Sudija će na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene.

Sačinjavanje sudskog testamenta Član 72.


Pri sačinjavanju sudskog testamenta svjedoci će biti kao i kod sačinjavanja pismenog testamenta
pred svjedocima punoljetna lica koja nisu lišena poslovne sposobnosti i koja znaju čitati i pisati i
koja razumiju jezik na kojem je testament sačinjen. Oni ne moraju biti prisutni prilikom pravljenja
testamenta već samo prilikom njegovog čitanja i davanja izjave ostavioca da je to njegov
testament te potpisivanja ili stavljanja rukoznaka. Izuzetak od ovog pravila je kod pravljenja
sudskog testamenta kod ostavioca koji je nijem ili ne zna službeni jezik kada moraju biti prisutni
prilikom sastavljanja testamenta uz prisustvo sudskog tumača.

Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju sudskog testamenta, niti testament sačiniti po kazivanju
ostavioca u svojstvu sudije:
•potomci ostavioca,
•njegovi usvojenici i njihovi potomci,
•njegovi preci i usvojitelji,
•njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno,
•bračni partneri svih ovih osoba i
•bračni partner ostavioca.

Ništavne su odredbe testamenta (važi za sve vrste testamenta) kojima se ostavlja nešto:
•osobama koje su ostaviocu sačinile testament,
•svjedocima pri njegovom sačinjavanju,
•precima, potomcima, braći i sestrama i bračnim partnerima ovih osoba.
Ovi nedostaci spadaju u djelimičnu ništavost testamenta tj. ništave su odredbe o raspolaganjima
u korist naznačenih osoba. Isto važi i za raspolaganje u korist vanbračnih partnera naprijed
naznačenih osoba.

•Notarski testament Član 70.


Notarski testament je oblik redovnog i javnog testamenta.
Testament može ostaviocu sačiniti notar u formi notarski obrađene isprave u skladu sa posebnim
zakonom kojim se uređuje postupak notarske obrade isprava. To je Zakon o notarima FBiH.
Forma notarski obrađene isprave ima značajnu dokaznu funkciju o postojanju nekog pravnog
posla, a što se odnosi i na notarski testament. Ova forma štiti od falsifikovanja i nestanka izvornika
s obzirom da se izvornik notarske isprave čuva trajno. Ovakav testament ima punu dokaznu snagu
javne isprave i zakonom utvrđenu pretpostavku tačnosti sadržaja i forme.

Član 270. stav 3. ZN propisuje konvalidaciju starih pismenih testamenata sačinjenih pred
svjedocima kod notara u notarski testament. Da bi notarski testament bio punovažan pored
materijalnih uvjeta (testamentarna sposobnost i odsustvo mana volje), potrebno je da bude
sačinjen u formi uzvrđenoj u zakonu (forma notarski obrađene isprave prema Zakonu o notarima
FBIH). U pogledu svih ostalih uslova (punovažnost, sadržaj, zabrana raspolaganja za određena
lica, itd.) primjenjuju se pravila kao na sve ostale oblike testamenata prema Zakonu o
nasljeđivanju FBIH.

Predaja testamenta na čuvanje Član 71.


Ostavioc može svoj testament sam čuvati ili ga povjeriti na čuvanje kojem drugom fizičkom ili
pravnom licu. Ako ostavioc želi povjeriti svoj testament na čuvanje sudu, notaru ili u inozemstvu
konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Bosne i Hecegovine, taj ga je
dužan primiti na čuvanje, bez obzira na to ko je testament sastavio, te postupiti pritom po
pravilima Zakona o nasljeđivanju FBiH, odnosno Zakona o notarima FBiH.

•Testament sačinjen pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inozemstvu Član 74.
Testament može sačiniti državljaninu Bosne i Hercegovine u inozemstvu po odredbama koje važe
za sačinjavanje sudskog testamenta, konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Bosne i
Hercegovine koji obavlja konzularne poslove.

•Testament sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu Član 75.


Na bosanskohercegovačkom brodu i u avionu testament može sačiniti zapovjednik broda,
odnosno aviona po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta. Testament koji je
sačinjen na bosanskohercegovačkom brodu, odnosno u avionu prestaje važiti po isteku 30 dana
nakon povratka ostavioca u Bosnu i Hercegovinu.

•Testament sačinjen za vrijeme mobilizacije ili rata Član 76.


Za vrijeme mobilizacije ili rata može po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta,
sačiniti testament osobi na vojnoj dužnosti zapovjednik čete ili drugi starješina njegovog ili višeg
ranga, ili koja druga osoba u prisustvu koje od ovih starješina, kao i svaki starješina odvojenog
odjeljenja. Ovako sačinjen testament prestaje važiti po isteku 60 dana po završetku rata, a ako je
ostavioc ranije ili kasnije demobiliziran po isteku 30 dana od dana demobiliziranja.

•Usmeni testament Član 77. 78. 79. 80. i 81.


Ostavioc može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih
prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament. Usmeni testament prestaje da važi po
isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je sačinjen. Pri sačinjavanju usmenog
testamenta mogu biti svjedoci samo osobe koje mogu biti svjedoci pri sačinjavanju sudskog
testamenta, ali ne moraju znati čitati i pisati.
Svjedoci pred kojima je ostavioc usmeno izjavio svoju posljednju volju dužni su bez odlaganja
staviti napismeno izjavu ostavioca i što prije predati je sudu, ili je usmeno ponoviti pred sudom
iznoseći i kad, gdje i u kojim prilikama je ostavioc izjavio svoju posljednju volju. Izvršenje ove
dužnosti nije uvjet za punovažnost usmenog testamenta.

Ništavne su odredbe usmenog testamenta kojima se ostavlja nešto:


• svjedocima pri njegovom sačinjavanju,

•njihovim bračnim partnerima,

•njihovim precima,

•njihovim potomcima,

•njihovim srodnicima u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno i

•bračnim partnerima svih ovih osoba.

Testament uništen slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljen, sakriven ili zaturen poslije
smrti ostavioca ili prije njegove smrti, ali bez njegovog znanja, proizvest će djelovanje punovažnog
testamenta ako zainteresirana osoba dokaže da je testament postojao, da je uništen, izgubljen,
sakriven ili zaturen, da je bio sačinjen u formi propisanoj u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela
testamenta na koji se poziva.
Međunarodni testament
Punovažnost međunarodnog testamenta Međunarodni testament je predviđen u Konvenciji o
jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta (Vašington 26.oktobar 1973.)
Obaveza unošenja međunarodnog testamenta u domaći pravni sistem proizilazi iz Zakona o
ratifikaciji te Konvencije o jednoobraznom zakonu koju je potpisala bivša SFRJ 1977. godine.

Prema njemu, međunarodni testament je punovažan u pogledu forme, bez obzira na mjesto gdje
je sačinjen, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište ostavioca, ako je sačinjen
u formi međunarodnog testamenta. Ovaj testament, u slučaju ništavosti, može se konvertovati u
testament neke druge vrste ako sadrži uvjete za punovažnost te druge vrste testamenta.
Zakon o nasljeđivanju FBiH ne primjenjuje se na formu testamentarnih odredaba koje su u istom
pismenu sačinile dvije ili više osoba.

Forma međunarodnog testamenta Član 84. i 85.


1. Međunarodni testament mora biti sačinjen u pismenoj formi.
2. Ostavioc ne mora svojeručno napisati međunarodni testament.
3. Međunarodni testament može biti napisan na bilo kojem jeziku, rukom ili na neki drugi način.
4. U prisustvu dva svjedoka i osobe ovlaštene za međunarodni testament, ostavioc izjavljuje da
je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem.
5. On nije dužan da sa sadržajem međunarodnog testamenta upozna svjedoka niti ovlaštenu
osobu.

Potpisi na međunarodnom testamentu Član 86. i 87.


U prisustvu svjedoka i ovlaštene osobe ostavioc potpisuje međunarodni testament ili, ako ga je
prethodno potpisao, priznaje i potvrđuje potpis za svoj. Ako ostavioc nije u stanju da se potpiše,
saopšit će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti na međunarodnom testamentu. Osim toga,
zakon prema kojem određena osoba sačinjava međunarodni testament može ovlastiti ostavioca
da zatraži da ga druga osoba, u njegovo ime, potpiše na testamentu.

Svjedoci i ovlaštena osoba u prisustvu ostavioca, stavljaju istovremeno svoje potpise na


međunarodni testament. Potpisi se moraju staviti na kraju međunarodnog testamenta. Ako se
međunarodni testament sastoji od više listova, svaki list mora da potpiše ostavioc ili ako on nije
u stanju da potpiše, druga osoba u njegovo ime, ili, ako je nema, ovlaštena osoba. Svaki list mora
biti obilježen brojem.

Datum međunarodnog testamenta Član 88.


Datum međunarodnog testamenta je datum pod kojim ga je potpisala ovlaštena osoba. Ovaj
datum mora biti stavljen na kraju međunarodnog testamenta od ovlaštene osobe. Izjava o
čuvanju međunarodnog testamenta
Član 89.
Ako ne postoji obavezan propis o čuvanju međunarodnog testamenta, ovlaštena osoba upitat će
ostavioca da li želi da da izjavu u pogledu čuvanja međunarodnog testamenta.
U tom slučaju, i na izričit zahtjev ostavioca, mjesto gdje on ima namjeru da čuva međunarodni
testament zabilježit će se u potvrdi.

Potvrda međunarodnog testamenta Član 90. 92. 93. i 94.


Ovlaštena osoba priložit će međunarodnom testamentu potvrdu kojim se utvrđuje da su
poštovane obaveze propisane zakonom. Ovlaštena osoba čuva jedan primjerak potvrde, a drugi
predaje ostaviocu. Osim ako se ne dokaže suprotno, potvrda ovlaštene osobe uzima se kao
dovoljan dokaz formalne punovažnosti pismena, kao međunarodnog testamenta. Nepostojanje
ili nepravilnost potvrde ne utiče na formalnu punovažnost međunarodnog testamenta
napravljenog u skladu sa zakonom.

Sastavljanje i čuvanje međunarodnog testamenta Član 96.


Ovlaštena osoba za postupanje pri sastavljanju međunarodnog testamenta jeste:
-sudija općinskog suda,
-konzularni ili diplomatski predstavnik Bosne i Hercegovine koji obavlja konzularne poslove,
-notar,
-zapovjednik bosanskohercegovačkog broda, odnosno aviona.
Ostavioc može međunarodni testament ostaviti na čuvanje kod općinskog suda ili notara.
U tom slučaju, sudija će narediti da se testament stavi u poseban omot i zapečati.

Svjedoci i tumači međunarodnog testamenta Član 97.


Pri sačinjavanju međunarodnog testamenta svjedoci će biti punoljetne osobe koje nisu lišene
poslovne sposobnosti i koje razumiju jezik na kojem je ostavioc izjavio da je pismeno njegov
testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem. Ne mogu biti svjedoci pri sačinjavanju
međunarodnog testamenta: potomci ostavioca, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci
usvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni partneri svih
ovih osoba i bračni partner ostavioca.

Sadržaj testamenta
Klauzule materijalne prirode:
1.Određivanje nasljednika-Ostavioc može testamentom odrediti jednog ili više nasljednika.
Nasljednik na osnovu testamenta, jeste fizička ili pravna osoba koju je ostavioc odredio da
naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine određen prema cijeloj imovini.Nasljednikom
će se smatrati i osoba kojoj su testamentom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako
se utvrdi da je volja ostavioca bila da mu ta osoba bude nasljednik.
Ostavioc također može odrediti testamentom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo ako određeni
nasljednik umre prije njega, ili se odrekne naslijeda, ili bude nedostojan da naslijedi. Ove odredbe
važe i za legate. To se naziva supsidijarno određenje nasljednika u testamentu (supstitucija –
određivanje zamjenika nasljedniku). Ostavioc ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku niti
legataru.

2. Uvjeti i tereti Član 103.


Ostavioc može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku korist iz ostavine (npr.
podizanje nadgrobnog spomenika, organizacija sahrane itd.). Nemogući, nedozvoljeni i nemoralni
uvjeti i tereti, kao i oni koji su nerazumljivi ili protivrječni smatraju se kao da ne postoje. Krajnja
posljedica neispunjenja naloga je gubitak nasljeđa na osnovu deklaratorne tužbe osoba sa
pravnim interesom. Na uvjet se primjenjuju pravila građanskog prava pa tako imamo: pozitivni
uvjet, negativni uvjet, odložni i raskidivi uvjet. Testament najčešče sadrži izričito postavljenje
uvjete („pod uvjetom da“, „uz uvjet“). Isto važi i za rok (određeni protek vremena ili određeni
trenutak u vremenu). Tako oni mogu biti odložni i raskidni te se mogu kombinirati.

Ako se testamentom odrede tereti, uvjeti ili/i rokovi moguće je vršiti sukcesivno određivanje
nasljednika. To znači da testator za svoje nasljednike određuje više osoba, ali tako da one stječu
nasljedno pravo sukcesivno, uz određivanje nekog roka, uvjeta ili tereta. Nasljedno pravo prvo
stiče prvoodređeni nasljednik tzv. „prethodni nasljednik“ s tim da njegovo pravo prestaje istekom
nekog roka ili ispunjenjem nekog uvjeta kada nasljedno pravo stiče neka druga u testamentu
naznačena osoba tzv. „naknadni nasljednik“.
•Primjer: Ovim testamentom za svog jedinog nasljednika imovine određujem svog sina AA pod
uvjetom da do momenta moje smrti završi fakultet i da do momenta moje smrti nije navršio 28
godina života. On je prethodni nasljednik. Kao naknadnog nasljednika određujem osobu BB.

3. Ostavljanje legata, raspolaganje u dozvoljene svrhe i osnivanje zadužbine


Ostavioc može testamentom ostaviti jedan ili više legata. Ostavioc može testamentom narediti
da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrijebi za postizanje neke dozvoljene
svrhe. Ako je ostavioc naredio osnivanje zadužbine i odredio sredstva za postizanje njenog cilja,
zadužbina nastaje kada u skladu sa zakonom stekne svojstvo pravnog lica.

4. Izvršioci testamenta
Ostavioc može testamentom odrediti jednu ili više osoba za izvršioce testamenta. Ako ima više
izvršitelja testamenta oni vrše zajedno povjerene im dužnosti, osim ako je ostavioc drukčije
odredio. Izvršitelj testamenta može biti svaka poslovno sposobna osoba. Osoba određena za
izvršitelja testamenta ne mora se primiti te dužnosti. Ako ostavioc nije što drugo htio, dužnost
izvršitelja testamenta je da se:
•stara o čuvanju ostavine,
•njom upravlja,
•vodi računa o isplati dugova i legata i
•uopće stara se da testament bude izvršen onako kako je ostavioc htio.
Izvršitelj testamenta dužan je položiti sudu račun o svom radu. Izvršitelj ima pravo na nadoknadu
troškova i na nagradu za svoj trud koja će mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine, a
prema odluci suda. Sud može po prijedlogu ili službenoj dužnosti opozvati izvršitelja testamenta,
ako njegov rad nije u skladu sa voljom ostavioca ili sa zakonom.

Tumačenje testamenta Član 105.


Odredbe testamenta tumače se prema pravoj namjeri ostavioca. U slučaju sumnje o pravoj
namjeri ostavioca, odredbe testamenta imaju se tumačiti tako da se primijeni ono što je
povoljnije za osobu kojoj je testamentom naložena neka obaveza. Također, u slučaju sumnje,
odredbe testamenta imaju se tumačiti tako da se primijeni ono što je povoljnije za
testamentarnog nasljednika, a ne zakonskog nasljednika.

Opoziv testamenta
Izričito opoziv testamenta Član 120.
Ostavioc može uvijek opozvati testament u cjelini ili djelomičnom izjavom datoj u formi u kojoj
se po zakonu može sačiniti testament. Ostavioc može opozvati pismeni testament i uništenjem
pismena.
Odnos ranijeg i kasnijeg testamenta Član 121.
Ako se kasnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe ranijeg testamenta
ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta. Ako je ostavioc
uništio kasniji testament, raniji testament ponovo dobija snagu, osim ako se dokaže da ostavioc
to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv testamenta

Raspolaganje ostavljenom stvari ili pravom


Svako kasnije raspolaganje ostavioca određenom stvari ili pravom koje je bio nekome ostavio,
ima za posljedicu opoziv ostavljanja te stvari ili prava.
Prestanak braka Član 123.
Raspolaganja ostavioca u korist svog bračnog partnera smatrat će se opozvanima ako je brak
prestao na osnovu pravomoćne presude nakon što je testament sastavljen, osim ako je ostavitelj
drukčije odredio svojim testamentom.

Legati
Pojam i sadržina legata Član 106.
Ostavioc može:
•ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari ili neko pravo određenoj osobi,
•naložiti nasljedniku ili kojoj drugoj osobi kojoj nešto ostavlja, da iz onoga što je ostavljeno da
neku stvar određenoj osobi,
•isplati joj sumu novca,
•oslobodi je nekog duga,
•izdržavati osobu,
•učini nešto uopće u njenu korist
•uzdrži se od nečega ili nešto trpi.

Takvim raspolaganjem se, po pravilu, ne postavlja nasljednik. Takvo raspolaganje naziva se


legatom, a osoba kojoj je legatom nešto namijenjeno naziva se legatar. To znači da ostavilac nema
namjeru da tu osobu postavi da nasljednika, već mu ostavlja neku imovinsku korist (singularna
sukcesija).

Obaveza izvršenja legata Član 107.


Na osnovu izvršenja testamenta legatar ima pravo tražiti izvršenje legata od osobe kojoj je
testamentom naloženo da legat izvrši. Ako je ostavioc propustio odrediti ko je dužan izvršiti legat,
obaveza izvršenja važi za sve zakonske i testamentarne nasljednike, srazmjerno njihovim
nasljedničkim dijelovima. Ako je izvršenje legata naloženo za više osoba, svaka osoba odgovara
srazmjerno dijelu ostavine koji dobija, osim ako se iz testamenta može zaključiti da je ostavitelj
htio da ove osobe za izvršenje legata odgovaraju na drugi način.

Isplata povjerilaca prije legata Član 108.


Ostaviočevi povjerioci imaju pravo da se naplate prije legatara.

Smanjenje legata i tereta Član 109.


Nasljednik nije dužan izvršiti u cjelini legate čija vrijednost premašuje vrijednost onog dijela
naslijeđene imovine kojim je ostavioc mogao slobodno raspolagati. Isto važi za legatara, ako
vrijednost legata ili tereta koje treba da izvrši premašuje vrijednost njegovog legata. U tim
slučajevima svi legati i tereti smanjuju se u istoj srazmjeri, ako ostavioc nije drukčije odredio

Važenje legata Član 111. i 112.


•Važenje legata prestaje ako legatar umre prije ostavioca, ili se odrekne legata, ili je nedostojan.
U ovim slučajevima predmet legata ostaje osobi koja je bila dužna da ga izvrši, ako iz samog
testamenta ne proizlazi kakva druga ostaviočeva namjera.
•Važenje legata prestaje i kad je ostavioc otuđio ili potrošio predmet legata ili je taj predmet
inače prestao da postoji za života ostavioca ili je slučajno propao poslije njegove smrti.

Pravo legata kad dužnik legata ne naslijedi Član 110.


Legatar ima pravo tražiti izvršenje legata i kad je osoba koja je po testamentu bila dužna izvršiti
legat umrla prije ostavioca, ili se odrekla naslijeđa, ili je nedostojna da naslijedi.
Odgovornost legatara za dugove ostavioca Član 113.
Legatar ne odgovara za dugove ostavioca. Izuzetno, ostavioc može narediti da legatar odgovara
za sve ili pojedine njegove dugove, ili dio duga, ali samo u granicama vrijednosti legata.

Legat ostavljen povjeriocu Član 114.


Kada je ostavioc ostavio legat svom povjeriocu, ovaj ima pravo da pored izvršenja legata traži i
izvršenje svog potraživanja ako iz testamenta ne proizilazi da je namjera ostavioca bila drukčija.
Zastara prava na izvršenje legata Član 115.
Pravo na izvršenje legata zastarijeva za 1 godinu od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i
bio ovlašten da traži izvršenje legata, a najkasnije u roku 5 godina od dana kada je mogao
zahtijevati izvršenje legata.

Registar testamenata i drugih nasljednopravnih poslova


Registar je javni upisnik iz kojeg se podaci prije smrti ostavitelja ne mogu nikome staviti na
raspolaganje, osim ostavitelju ili osobi koju je on za to posebno ovlastio na osnovu notarski
ovjerene punomoći. U Registar se evidentira i činjenica da je sklopljen, pohranjen, te
opozvan/raskinut ugovor o nasljeđivanju, kao i ugovor o odricanju od naslijeđa koje nije
otvoreno. Činjenica da testament, ugovor o nasljeđivanju i ugovor o odricanju od naslijeđa koji
nije otvoreno, nisu evidentirani u Registru, niti bilo gdje posebno pohranjeni, ne šteti njihovoj
valjanosti.
Činjenica da je sastavljen, pohranjen, opozvan, te proglašen neki testament evidentira se u
Registru testamenata i drugih nasljednopravnih poslova. Registar vodi Notarska komora
Federacije Bosne i Hercegovine.
U Registar podatke dužni su dostaviti:
1) nadležni sudovi,
2) notari,
3) diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine.
U Registar podatke mogu dostaviti i druge osobe (ostavioci, advokati) koje su sačinile privatni
testament.

Nasljednopravni ugovori -Ugovor o nasljeđivanju


Najčešći oblik ugovornog nasljeđivanja jeste:
•Ugovor o nasljeđivanju (univerzalna sukcesija);
•Ugovor o legatu (singularna sukcesija);
•Ugovor o odricanju od nasljeđa koje nije otvoreno (tzv. negativni ugovor o nasljeđivanju).
Ovi ugovori se nazivaju nasljednopravni ugovori.

Od njih treba razlikovati određene obligacionopravne ugovore sa nasljednopravnim


posljedicama:
•Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života;
•Ugovor o doživotnom izdržavanju.

Ova dva obligaciona ugovora nisu osnov pozivanja na nasljeđe, a osnovna nasljednopravna
posljedica jeste da u slučaju njihove punovažnosti, imovina koja je predmet tih ugovora ne ulazi
u ostavinu, niti se iz nje mogu namiriti nužni nasljednici.
Nasljednopravne ugovore nije prihvatalo rimsko pravo niti prava koja baštine tradiciju rimskog
prava zbog ograničenosti slobode testiranja (pravni poslovi mortis causae) i ograničenja
raspolaganja pravnim poslovima za života (inter vivos). Te tradicije su prihvatale jedino testament
kao pravni osnov pozivanja na nasljeđe.

A. Ugovor o nasljeđivanju
Čl. 125 Zakona o nasljeđivanju FBiH
Ništav je ugovor kojim neko ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio svome saugovaraču ili trećoj
osobi.
IZUZETAK - dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između:
- bračnih ili vanbračnih partnera, te
- budućih bračnih partnera.

Pojam ugovora o nasljeđivanju


U nasljednom pravu Federacije Bosne i Hercegovine ugovor o nasljeđivanju u svom specijalnom
obliku se može definisati kao zakonom određeni pravni osnov pozivanja na nasljeđe koji ima
prednost nad nasljeđivanjem na osnovu testamenta i zakona te kao strogo lični, formalni i u
pravilu jednostrano neopozivi dvostrani pravni posao za slučaj smrti, koji mogu zaključiti bračni,
vanbračni te budući bračni partneri sa odgođenim dejstvom do zaključenja braka, na način da se
u pogledu cjelokupne sadašnje i buduće imovine ili njenog dijela, međusobno određuju za
nasljednike ili legatare te da jedna strana određuje drugu stranu za svog nasljednika ili legatara,
što ova prihvata.

Pravne karakteristike ugovora o nasljeđivanju prema ZN FBiH:


1. Ugovor o nasljeđivanju je zakonom priznati prioritetni osnov za nasljeđivanje, koji ima
prednost u odnosu na testament i zakon;
2. Ugovor o nasljeđivanju je dvostrani pravni posao za slučaj smrti;
3. Ugovor o nasljeđivanju je strogo lični pravni posao;
4. Ugovor o nasljeđivanju je strogo formalni pravni posao;
5. Ugovor o nasljeđivanju ima strogo ograničenu sadržinu u pogledu osoba koje mogu biti
određeni kao nasljednici i legatari;
6. Ugovor o nasljeđivanju nije prepreka za raspolaganje za života imovinom koja je predmet tog
ugovora;
7. Ugovor o nasljeđivanju je u pravilu jednostrano neopoziv pravni posao;
8. Ugovor o nasljeđivanju ne utiče na primjenu pravila o nužnom nasljeđivanju.

1.Ugovor o nasljeđivanju je zakonom priznati prioritetni osnov za nasljeđivanje, koji ima


prednost u odnosu na testament i zakon.
Na njega se primjenjuju:
-pravila o prihvatanju i odricanju od nasljeđa,
-pravila o nedostojnosti za nasljeđivanje,
-pravila o isključenju nužnih nasljednika i lišenju nužnog dijela u korist potomka,
-pravila o legatu i o obaveznoj primjeni prava nužnih nasljednika na nužni dio.

2.Ugovor o nasljeđivanju je dvostrani pravni posao za slučaj smrti (pravni posao mortis causae)
koji nastaje saglasnom izjavom volja dvije ugovorne strane između bračnih ili vanbračnih ili
budućih bračnih partnera. Za njega važe pravila o dvostranim pravnim poslovima osim ako Zakon
o nasljeđivanju predviđa izuzetke (izuzetak koji se odnosi na jednostrani opoziv u slučaju
postojanja razloga za isključenje iz nasljeđivanja koji su postojali prije ili nakon zaključenja
ugovora, a druga strana za to nije znala). Ovo je pravni posao za slučaj smrti, jer tek sa smrću
jedne strane, nastaju njegova pravna dejstva.

3.Ugovor o nasljeđivanju je strogo lični pravni posao koji mogu zaključiti samo određene
potpuno poslovno sposobne osobe. Ugovarači ne mogu biti zastupani putem zakonskog
zastupnika ili punomoćnika. Ovdje nema mjesta primjeni pravila građanskog prava o poslovnoj
sposobnosti, koja omogućavaju da ugovorna strana koja stiče samo prava a ne preuzima obaveze,
može biti i ograničeno poslovno sposobna.

4. Ugovor o nasljeđivanju je strogo formalni pravni posao Član 128.


Ugovor o nasljeđivanju se zaključuje samo u formi notarski obrađene isprave koja ima zaštitnu
funkciju ugovarača, te predstavlja zaštitu javnog interesa. Obaveza notara je da stranke pouči o
svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog
raskida ili opoziva. Povreda tih pravila može dovesti do ništavosti ugovora ili jednog njegovog
dijela te materijalne i disciplinske odgovornosti notara.
U pripremnoj fazi notar je dužan ispitati i utvrditi kroz razgovor pravu volju stranaka da ne postoje
mane volje. Također se ispituje postojanje relevantne volje za nastanak tog ugovora, a ne nekog
drugog pravnog posla kao rezultat toga. On utvrđuje identitet stranaka te ukazuje na potrebu
učešća svjedoka ili vještaka ako to situacija nalaže. Ispituje dokaze o sposobnosti stranaka da
zaključe takav ugovor (prilaganje izvoda iz matične knjige vjenčanih itd). Ako sumnja u poslovnu
sposobnost stranaka zatražit će vještačenje sudskog vještaka odgovarajuće struke.U slučaju da
stranke odbiju upute notara, notar to unosi u službenu ispravu ili odbija izvršiti službenu radnju.
Obaveza je notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o
nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva.

5. Ugovor o nasljeđivanju ima strogo ograničenu sadržinu u pogledu osoba koje mogu biti
određeni kao nasljednici i legatari;
Dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera.
Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući bračni partneri, a djelovanja ugovora su
odgođena do zaključenja braka. Ugovorom o nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno
određuju za nasljednike (dvostrano određivanje nasljednika) ili jedna strana drugu određuje za
svog nasljednika što ova strana prihvata (jednostrano određivanje nasljednika). Nasljedno pravo
FBiH nije prihvatilo da ugovorom o nasljeđivanju treće osobe mogu biti postavljene za nasljednika
što važi i za legatare.

6. Ugovor o nasljeđivanju nije prepreka za raspolaganje za života imovinom koja je predmet


tog ugovora;
Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom za života.
Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari, u zemljišnoj knjizi se može izvršiti zabilježba
zabrane otuđenja ili opterećenja. Na ovu klauzulu je dužan upozoriti notar i na zahtjev stranaka
je precizno formulisati. Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili njen dio, sadašnja kao
i buduća imovin

7. Jednostrani raskid ili opoziv ugovora Član 131.


•Ukoliko je nasljeđivanje jedne strane ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem
obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim pravilima
obligacionog prava.
•Ako su nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene
pretpostavke za isključenje iz nasljeđivanja ali i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije
znala, druga ugovorna strana može u zakonski propisanoj formi izvršiti isključenje iz naslijeđa,
čime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako
prilikom isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o
nasljeđivanju. Jednostrani opoziv mora biti učinjen u formi notarski obrađene isprave i saopšten
drugoj strani, inače ne proizvodi pravno dejstvo. Osoba koja je nedostojna za nasljeđivanje ne
može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju. Prava druge ugovorne strane ostaju
nepromijenjena.

8. Ugovor o nasljeđivanju ne utiče na primjenu pravila o nužnom nasljeđivanju.


Ovim ugovorom se ne može otkloniti primjena odredaba o nužnom nasljeđivanju kao i kod
testamenta. Ako je njime povrijeđen nužni dio, nužni nasljednik može tražiti smanjenje
raspolaganja tim ugovorom u roku od 3 godine od smrti ostavitelja odnosno proglašenja rješenja
o njegovom proglašenju za umrlo. Na ovakvu povredu, notar je dužan upozoriti stranke
ugovarače.

Prestanak ugovora o nasljeđivanju


•Sporazumom, koji mora biti u formi notarski obrađene isprave;
•Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbračna zajednica,
prestaje i ugovor o nasljeđivanju, osim ako u samom ugovoru nije određeno drukčije;
•Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeđivanju nije dopušten, osim ako je zakonom
drukčije određeno ( Izuzetak čl.131);
•Odluka suda u parničnom postupku po tužbi jedne od ugovornih strana zbog mana volje (jedna
ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeđivanju ukoliko su pri njegovom zaključivanju
postojale mane volje).
Evidentiranje u Registar Član 132.
Notar koji je sačinio ugovor o nasljeđivanju kao i njegov raskid, odnosno opoziv, dužan je o tome
dostaviti podatke u Registar. Propisivanjem obaveze notaru da dostavi propisane podatke,
omogućava se da se, nakon smrti ostavitelja, na brz i siguran način dođe do podataka da li je
zaključen ugovor, gdje se čuva i da li je eventualno raskinut ili opozvan. Nepostupanje notara po
naprijed navedenoj proceduri ne predstavlja prijetnju punovažnosti ugovora, već notar čini
povredu svoje dužnosti za koju može odgovarati i materijalno i disciplinski.

Ništavnost ugovora o budućem nasljedstvu ili legatu Član 133.


Ništavan je ugovor kojim neko otuđuje nasljedstvo kojem se nada, kao i svaki ugovor o
nasljedstvu treće osobe koja je još u životu. Ništavan je isto tako i ugovor o legatu ili kojoj drugoj
koristi kojom se jedan ugovarač nada iz nasljedstva koje još nije otvoreno.