SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................ 2

2. HISTORIJAT .................................................................................................................... 3

3. BALNEOTERAPIJA ........................................................................................................ 4

3.1. UVOD U BALNEOTERAPIJU ................................................................................. 4

3.2. BALNEOTERAPIJA ................................................................................................. 7

3.2.1. VRSTE MINERALNIH VODA .............................................................................. 9

3.2.1.1. MINERALNE VODE U ODNOSU NA BOLEST I REAKTIVNOST

PACIJENTA .................................................................................................................. 9

3.2.2. KONTRAINDIKACIJE ZA BALNEOTERAPIJU .............................................. 10

3.3. TALASOTERAPIJA .............................................................................................. 11

3.4. TRETMAN MORSKOM VODOM ......................................................................... 12

3.4.1. ALGE .................................................................................................................... 12

3.4.2. MORSKO BLATO ................................................................................................ 13

3.5. ULOGA PLIVANJA ................................................................................................ 13

4. BANJE U BOSNI I HERCEGOVINI ............................................................................. 14

5. ZAKLJUČAK.................................................................................................................. 19

LITERATURA .................................................................................................................... 20
1. UVOD

Balneologija1 je kompleksna terapijska disciplina koja za liječenje koristi prirodne

faktore: mineralne vode, ljekovite gasove, peloide2, klimu, promjenu sredine, dijetetski
režim, aktivni i pasivni psihofizički odmor. Efekti balneoterapije se baziraju na hemijskom
i mineralnom sastavu satojaka i njihovoj apsorpciji.

Metodologija primjene balneoprocedura kod pacijenata sa zapaljenskim reumatizmom,

pored insistiranja na strogo individualnom pristupu, u prinicipu mora da bude poštedna, što
znači da svi elementi balneoterapijske doze mora da budu redukovani. Povoljniji rezultati
se postižu kod pacijenata koji su prije banjskog liječenja bili liječeni racionalnom
medikamentoznom terapijom i dovedeni u takozvanu "termalnu fazu".

Balneoterapija zauzima značajno mjesto i u liječenju degenerativnog reumatizma i

ekstraartikularnih reumatskih oboljenja. Od termomineralnih kupki najpovoljniji uticaj
imaju ugljenokisele, sumporvodonične i radonske vode u kombinaciji sa peloidom i
nespecifičnim mjerama.

S obzirom na pozitivan efekat fizičke aktivnosti na koštanu masu, edukacija bolesnika sa

osteoporozom u banjskim uslovima (primjena adekvatnih vježbi i higijensko-dijetetskog
režima) ima značajnog udjela u prevenciji osteoporoze. U fazi izražene osteoporoze sa
naglašenom torakalnom kifozom, primjenom vježbi se pokušava korekcija deformiteta i
jačanjem mišića prevencija fraktura. Kod vertebralnih fraktura, kada su bolovi dovoljno
smanjeni, započinje se sa terapeutskim vježbama jačanja leđne muskulature, prvo u
Hubbard3 kadi, a zatim i na suhom. Plivanje u ovoj fazi je odlična rehabilitaciona
procedura, zbog olakšanih pokreta u vodi, kao i zbog rasterećenja kičmenog stuba.

1
Balneologija - (lat. balneum – kupka)
2
Peloid - odnosno ljekovito blato, (naziv vodi porijeklo od grčke reči “pelos” sto znači blato, kaljuga, mulj)
3
Hubbard - kada za masažu

2
2. HISTORIJAT

Upotreba prirodnih mineralnih voda poznata je još od prahistorijskog perioda.Iz

opšte istorije je poznato je da su o ljekovitim vodama znali mnogi stari narodi. Neke su
korištene prije nove ere kod Kineza, Egipćana, Arapa, Kelta i dr. U ta davna vremena topli
izvori smatrani su sjedištem božanstva, a pijennje vode i kupanje religioznim činom, koji
dovodi do izlječenja. Kult o mineralnim vodama u doba Rimskog carstva i Vizantije
ostavio je traga i na našim prostorima u Vrnjačkoj Banji, Niškoj Banji, Ilidži kod Sarajeva,
Guber kod Srebrenice, Banja Slatina, Vrućica kod Teslića. Stara banjska zaostavština
Grčke, Rima, i kasnijih epoha najvećim dijelom je razorena u brojnim ratovima i seobama
naroda.

U VII vijeku Sloveni, po dolasku na Balkansko poluostrvo, nasleđuju veliki broj

kaptiranih izvora i banja, prihvataju tradicionalne navike za liječenje koje su im ostavili
Rimljani. Briga o bolesnim ljudima počela se organizovano provoditi u srednjem vijeku
ljekari počinju preporučivati liječenje termomineralnim vodama i peloidima.

Historija balneologije može se dokumentovano pratiti od rimskog perioda/III do IV vijek

n.e. Rimljani su izgradili značajne banjske sadržaje među njima najveće vrijednosti imaju
arheološki nalazi na Ilidži kod Sarajeva, a iz tog perioda su i kulturni nalazi pored
sadašnjih banjskih centara. Banja Vilina vlas u Višegradu, banja Guber kod Srebrenice
banja Slatina kod Banja Luke, banja Laktaši, banja Vrućica u Tesliću, banja Fojnica i dr.
Značajnije korištenje termomineralne vode i izgradnja banjskih objekata počinje u periodu
Austro Ugarske vladavine. Prva istraživanja i popis banja u BiH, izvršio je bečki geolog
prof. Ernst Ludvig krajem XIX vijeka.

Ipak najveće zasluge za izučavanje banja u BiH,i ma akademik Fridrih Katzer-koji izvršio
osnovne fizičko hemijske analize mnogih termomineralnih izvora i dao opise svih banja. U
toku dva svjetska rata sve banje su bile manje ili više razrušene. Nakon drugog svjetskog
rata počinje obnova razrušenih banja za potrebe ratnih vojnih invalida i oboljelog
stanovništva. Na našim područjima veliki doprinos za razvoj balneologije ima prof.dr
Marko Ciglar koji je vodio banju Ilidžu prvih poratnih godina i uz eksperimentalne radove
odredio indikacije za sve ondašnje banje u BiH. Bosna i Hercegovina je prirodno bogata
geotermalnim i mineralnim izvorima i područjima sa netaknutom prirodom što predstavlja
značajne potencijale za razvoj banjskog turizma (Košić, 2011).

3
3. BALNEOTERAPIJA

3.1. UVOD U BALNEOTERAPIJU

Fizikalna i rehabilitacijska medicina klinička je grana medicine koja se bavi

prevencijom, dijagnostikom, liječenjem i rehabilitacijom nesposobnosti. Prema definiciji
Svjetske zdravstvene organizacije (engl. skr. WHO, World Health Organisation)
rehabilitacija je koordinirani proces koji potiče aktivnost i sudjelovanje, a zasniva se na
načelima biopsihosocijalnog pristupa. Fizikalna terapija je u službi rehabilitacije, pri čemu
su vježbe kruna fizikalne terapije u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji. Upotreba vode i
činitelja povezanih s njom u medicini poznata je još od antike. Do sredine 20. stoljeća
balneoterapija i hidroterapija bile su glavni oblik liječenja osoba s bolestima sustava za
kretanje. Balneologija odnosi se na znanost koja proučava kupanje u mineralnoj ili
termalnoj vodi te njenu primjenu i djelovanje na zdrav i bolestan organizam.
Balneoterapija je modalitet fizikalne terapije čiji pozitivni učinci proizlaze iz kombinacije
fizikalnih svojstava vode kao što su uzgon (zbog uranjanja tijela ili dijela tijela u vodu) ili
prijenos temperature i apsorpcije mineralnih tvari kroz kožu. Ona obuhvata u užem smislu
korištenje mineralnih izvorskih voda, peloida i naftalana u ljekovite svrhe. Hidroterapija4
podrazumijeva terapijsku primjenu vode u svrhu liječenja izvana ili iznutra u bilo kojem
obliku (para, krutina, voda). Pod terminom hidroterapija najčešće se misli na imerzijsku
hidroterapiju, pri čemu se dio tijela ili cijelo tijelo uranja u vodu, a tijekom čega se mogu
provoditi terapijske vježbe Mehanizam kojim imerzija u mineralnu ili termalnu vodu
smanjuje tegobe u bolesnika s reumatskim bolestima nije u potpunosti razjašnjena, ali se
radi o kombinaciji mehaničkih, termalnih i kemijskih učinaka. Također, bitno je
poznavanje fiziologije imerzije tijela, kao i analize pokreta tijela (Babić-Naglić, 2013, str.
3-6). Najvažnija fizikalna svojstva vode koja se koriste su sila uzgona, hidrostatski pritisak
i termička svojstva vode. Sila uzgona je sila koja djeluje u suprotnom smjeru gravitacijskoj
sili. Količina istisnute tekućine ovisi o gustoći tijela koje je uronjeno te o gustoći vode.
Kako je gustoća ljudskog tijela sa zrakom u plućima manja od gustoće vode, tijelo u vodi
pluta. Zbog toga je olakšano izvođenje aktivnih vježbi u vodi, tzv. vježbe u rasterećenju,
iako voda može poslužiti i kao medij za vježbe protiv otpora. Hidrostatski pritisak je
pritisak stuba vode na površinu tijela. On ovisi o gustoći tekućine i o dubini na kojoj se
tijelo nalazi. To se svojstvo vode koristi u smislu olakšane vertikalizacije i poboljšanja

4
Hidroterapija - grč. hydro – voda, therapeia – liječenje

4
balansa pri vježbama hodanja. Osim toga, s obzirom na to da je hidrostatski pritisak veći
od pritiska u ljudskom kapilarnom sustavu, on dovodi do kompresije i pražnjenja
kapilarnog bazena, pa se stajanjem ili hodanjem u vodi smanjuju periferni edemi nastalih
zbog vaskularne ili limfne insuficijencije. Termička svojstva vode prvenstveno se odnose
na njenu visoku termalnu vodljivost i specifičnu toplinu. Stoga je voda pogodna za brzo
hlađenje i zagrijavanje tijela, odnosno dijela tijela. Dok kratkotrajna primjena tople i
hladne vode stimulira osjetne i motoričke završetke, dugotrajnom primjenom se gotovo
prekida podražljivost. Zbog svih ovih učinaka balneoterapija i hidroterapija, kao njezin
najznačajniji dio, često se koriste u rehabilitaciji bolesnika s različitim reumatskim
bolestima. Kako se ti učinci nerijetko dovode u pitanje, cilj ovog rada je istražiti dobrobit i
značenje balneo/hidroterapije u najznačajnijim upalnim reumatskim bolestima:
reumatoidnom artritisu (RA), ankilozantnom spondilitisu (AS) i psorijatičnom artritisu
(PsA), kroz kliničke dokaze učinkovitosti. Naime, iako su postignuti značajni pomaci u
farmakoterapiji tih bolesti (npr. uvođenje bioloških lijekova) balneoterapija/hidroterapija je
još uvijek dio sveobuhvatnog multimodalnog liječenja, čime se postižu najbolji rezultati
(Zotović).

Vode koje omogućavaju primjenu balneoterapije su vode temperature preko 20ºC,

sadržavaju više od 1 g/l otopljenih čvrstih materija, ili imaju male količine materija s jakim
fiziološkim djelovanjem.

Balneologija (krenoterapija) izučava dejstvo prirodnih mineralnih voda na čovjeka.

Balneoterapija u svrhu liječenja koristi ljekovite mineralne vode putem:

- kupke: uranjanjem tijela ili dijela tijela; koriste se u kadama. Razlikujemo po

temperaturi indiferentne (34-36 oC) i hipertermalne (40-42 oC).
- pijenje: najčešće ujutru natašte, ili nakon obroka
- inhaliranje: udisanje isparenja

Kao posebnu kategoriju izdvajamo ljekovita blata – Peloide. Ljekovita blata – mogu biti
mineralni, organski i limani, a koriste se u obliku kupke ili obloga. Sastoje se od organskih
tvari sitnozrnaste strukture i peloidnog karaktera.

5
Prilikom upotrebe može se pojaviti i tzv. balneoška reakcija. Pojavljuje se 3. – 6. dana
liječnja. Karakteriše je umor, nesanica, pogoršanjem reumatskih tegoba i simptoma,
osipom, depresijom, povišenom temperaturom.

Prirodne faktore koje koristi balneoterapija koriste u okviru nekih svojih procedura i
hidroterapija i termoterapija. Mineralne vode djelujući na čovječiji organizam izazivaju tri
vrste efekata:

- termički
- mehanički i
- hemijski

Termičko dejstvo zavisi od temperature vode, i u kupkama je obično između 37 i 38 °C, a

u bazenima je indiferentna temperatura (oni se koriste radi hidrokineziterapije).
Mehaničko dejstvo potiče od sile potiska i hidrostatskog potiska. Hemijsko dejstvo se
sastoji od toga što se pojedini hemijski elementi resorbuju kroz kožu, prodiru u krvotok i
djeluju na taj način ne samo na kožu prilikom svoje penetracije, već i na druga tkiva i
organe. Najviše se resorbuju materije rastvorljive u lipidima, kao što su ljekoviti gasovi:
sumpor, vodonik, radon i ugljen dioksid. Također se resorbuju i jod, brom, natrijum,
kalcijum i drugi elementi ali u znatno manjim količinama. Relaksacija mišića, analgetsko
djelovanje, poboljšanje elastičnosti i cirkulacije u uslovima rasterećenja odličan su
preduslov za primjenu kineziterapijskog programa (dobrna-medical, 2015).

6
 3.2. BALNEOTERAPIJA

Balneoterapija je kompleksna terapijska disciplina koja za liječenje koristi prirodne

faktore. Obuhvata činioce kao što su: mineralne vode, ljekoviti gasovi, peloidi, klima,
promjena sredine, dijetetski režim, aktivni i pasivni psihofizički odmor. Ovim osnovnim
činiocima se mogu prema potrebi pridodati i drugi kao što su: kineziterapija, medikamenti,
fizikalna terapija. Balneoterapija predstavlja kompleks nadražaja bolesnika prirodnim
faktorima. Odgovor organizma je reaktivni proces koji se ispoljava u fazama. Ovaj proces
se ne završava na efektornom aparatu, nego se produžava i traje dalje poslije završetka
djelovanja prirodnog faktora, pri čemu se sukcesivno uključuju pojedini funkcionalni
sistemi, do ćelijskog i molekularnog nivoa. Ovaj složeni kompleks reakcija organizma
započinje od primarnog kontakta balneofaktora sa nervnim i drugim ćelijskim strukturama
u tkivima i organima na površini organizma. U ćelijama ovih organa se odvijaju lokalni
biohemijski procesi koji transformišu energiju prirodnih faktora u nervni proces. Ova
reakcija moše biti pozitivna i negativna, što zavisi od odnosa izmedju reaktivnih
sposobnosti organizma s jedne i fizičko-hemijskih svojstava i doze primenjenog prirodnog
faktora. Suština problema u dejstvu prirodnih faktora leži u iznalaženju adekvatnog odnosa
između doze prirodnih faktora i opšte reaktivnosti organizma. Ovo implicira neophodnost
definisanja pojma balneoterapijske doze. Balneoterapijska doza je determinisana sledećim
faktorima: intenzitetom nadražaja (temperatura kupke, intenzitet mehaničkog dejstva i
koncentracija mineralnih elemenata rastvorenih u vodi), trajanjem procedure (hladne kupke
do nekoliko minuta, dok je interval za tople kupke vrlo varijabilan i kreće se od 15-60
minuta) i površine tijela (zavisi uglavnom od stanja kardio-vaskularnog sistema, pri čemu
se mogu upotrebljavati djelimične, polovinske, tričetvrtinske i cijele kupke). U Niškoj
Banji se primjenjuje mineralna voda sa karakteristikama oligomineralne, zemno-alkalne,
slabo radioaktivne homeoterme, sa trajanjem kupke od 15 minuta, temperaturom do 37 o C
i površinom tijela u zavisnosti od stanja kardiovaskularnog sistema.

Stimulativno dejstvo balneofaktora može biti specifično i nespecifično. Specifično dejstvo

je uslovljeno specifičnim elementima i biološki aktivnim materijama u mineralnim
vodama, odnosno zavisi od hemijskih i fizičkih osobina primenjene mineralne vode.
Nespecifično dejstvo podrazumeva promjenu sredine, aktivan i pasivan psihofizički odmor
i klimatske faktore, kao i ostale uslove koji su prisutni u banjskom mestu. Cilj kako
specifičnog tako i nespecifičnog dejstva je normalizacija poremećene reaktivnosti
organizma.
7
Banjsko liječenje podrazumjeva tri kompleksa terapijskih procedura: balneološki,
balneofizikalni i balneofizikomedikamentozni. Balneološki kompleks se sastoji od
primjene prirodnih faktora: mineralne vode, gasovi, peloidi, klima, promjena sredine,
dijeta (redukciona), psihofizički odmor. Balneofizikalni kompleks pored pobrojanih
prirodnih faktora uključuje i terapijski arsenal fizikalne medicine.
Balneofizikomedikamentozni kompleks pored nabrojanih sredstava iz prethodna dva
uključuje i primjenu lijekova (Mihajlović, Stanković, Marković, Karadžić, & Dimić,
1999).

Balneoterapiju treba za sve reumatske bolesti, a posebno za zapaljenske sprovoditi etapno.

U tzv. "poštednoj fazi" koja se odnosi na prvih nekoliko dana liječenja, sve procedure treba
da budu kratkotrajne i slabijeg intenziteta, odnosno balneoterapijska doza treba da bude
poštedna (temperatura vode 35-36 o C, niža koncentracija mineralnih materija i manja
površina tela izlošena dejstvu procedure).U slijedećoj etapi (5-7-15 dana, u zavisnosti od
dužine trajanja balneoterapijske kure) se primenjuje puna balneoterapijska doza. Završna
etapa je "faza konsolidacije" koja se karakteriše reduciranjem svih elemenata
balneoterapijske doze, kako bi se bolesnik pripremio za povratak u sredinu iz koje je
došao. Kod pacijenata je kod neadekvatnog doziranja balneoterapijskih procedura relativno
česta pojava tzv. "balneoreakcije". Ona se manifestuje pojavom bola, težine u
ekstremitetima, neurovaskularnom labilnošću ili opštom slabošću, glavoboljom i
vrtoglavicom. Izgleda da vegetativni centri, posebno u hipotalamusu imaju svog udjela u
pojavi balneoreakcije. Osim pojačanja subjektivnih tegoba, u slučaju balneoreakcije može
doći i do izmjene vrijednosti pojedinih laboratorijskih parametara - naprimjer ubrzanja
sedimentacije eritrocita, povišenja broja leukocita i drugih pokazatelja koji govore o
jačanju aktivnosti zapaljenskog procesa. Prema iskustvima iz Instituta "Niška Banja",
balneoreakcija se obično javlja 3. do 9. dana terapije, u oko 60 % slučajeva traje manje od
3 dana i uspijeh liječenja je bolji kada se balneoreakcija uopšte ne javi. Ovo još jedanput
implicira neophodnost adekvatnog doziranja balneoprocedura. Mnogobrojne kliničke
studije su dokazale povoljne efekte balneoterapije u degenerativnim i inflamatornim
reumatskim oboljenjima. Uočeno je značajno poboljšanje fizičkih i mentalnih komponenti
kvaliteta života, anksioznosti, depresije, trajanja bola, intenziteta bola i funkcionalne
sposobnosti. Terapijski efekti se održavaju i nakon 5 mjeseci kako u kliničkim tako i u
laboratorijskim parametrima. Značajna prednost ove metode liječenja je i odsustvo

8
ozbiljnih neželjenih efekata (Mihajlović, Balneoterapija reumatskih bolesnika,
Balneoklimatologija 2, 1977, str. 57-64).

3.2.1. VRSTE MINERALNIH VODA

Prema vrsti i stadijumu bolesti kao i samoj reaktivnosti pacijenata, određuju se vrsta i
doza balneoterapije (Kapiđić-Bašić). Mineralne vode mogu biti:

 terme- prirodno tople vode određenog mineralnog sastava;

 akratoterme- prirodno tople vode bez hemijskih supstanci;
 hiperterme- vode čija temperatura iznosi vise od 40°C;

vadozne vode- nastaju iz atmosferskih voda koje poniranjem u dubinu rastvaraju određene
prirodne materije, a zatim se sa svojim prirodnim sastojcima pojavljuju na površini u vidu
izvora;

juvenilne vode- nastaju u dubini zemlje, vuklanskog su porjekla i imaju stabilniji mineralni
sastav;

3.2.1.1. MINERALNE VODE U ODNOSU NA BOLEST I REAKTIVNOST

PACIJENTA

Sumporne vode se koriste u vidu kupki kod degenerativnih oboljenja i putem

inhalacija kod izvjesnih oboljenja organa za disanje. Pokazale su se korisnim i kod nekih
ginekoloških, kožnih i nervnih bolesti.

Jodne vode se koriste kao sekretolitik, potpomažu resorpciju hrane, a utiču i na

arteriosklerozu i degenerativni reumatizam.

Radioaktivne vode sadrže radon koji se rastvara u lipidima a izlučuje preko pluća. Koriste
se putem inhalacije i u vidu kupki kod izvjesnih ginekoloških oboljenja, hroničnog
reumatizma, kožnih i nervnih bolesti.

Oligomineralne vode se koriste kod posttraumatskih stanja, oboljenja perifernih nerava,

miopatija, neuromiopatija i reumatskih oboljenja.

9
3.2.2. KONTRAINDIKACIJE ZA BALNEOTERAPIJU

- akutna oboljenja pluća

- kožne bolesti,
- neuropsihijatrijska oboljenja (epilepsija)
- teška kardiovaskularna oboljenja ( aritmija, insuficijencija srca)
- infektivne bolesti,
- krvarenja,
- febrilna stanja

10
 3.3. TALASOTERAPIJA

Talasoterapija (od grčke riječi thalassa- more) u svrhu liječenja koristi morski zrak, morsku
vodu i aktivne tvari iz mora (na primjer, alge). Ova terapija poznata je već hiljadama
godina. Na grčkim otocima primjenjivala se jos prije 2500 godina. Ova terapija
podrazumjeva primjenu primjena fizičkih i hemijskih faktora mora i primorja u liječenju i
rehabilitaciji. Tri kompleksa omogućavaju terapijsko liječenje:

Aerosolski kompleks sadrži u zraku aerosole borovih šuma, lavande, četinjače, joda,
fluora, natrijeva klorida.

Djelovanje temperature zraka, brzine vjetra, vlažnosti i toplinsko zračenje Sunca čini
termičko-higrički kompleks.

Treći kompleks je aktinički kompleks koji obuhvata zračenja koja dolaze od Sunca i
imaju veći efekat zbog refleksije zraka od površine mora.

Najčešće se primjenjuje prilikom:

- reumatskih poremećaja kostiju i zglobova

- sportskih ozljeda i oštećenja
- problema s cirkulacijom krvi
- psorijaze

Također blagotvorno djeluje na alergiju, astmu, ekcem i mnoge druge bolesti.

Talasoterapija mora trajati duže od aklimatizacije što znači da mora trajati više od tri
sedmice (Ivana, 2015).

11
 3.4. TRETMAN MORSKOM VODOM

Morska voda već se dugo koristi u terapeutske svrhe. Drevni grci i Rimljani
poznavali su ljekovita svojstva morske vode. Hipokrat, otac savremene medicine, otkrio je
ljekovita svojstva morske vode, vidjevši kako ona brzo zacjeljuje ozlijeđene ruke ribara.
Morska voda sadrži vitamine, mineralne soli, elemente u tragovima, aminokiseline, žive
mikroorganizme, koji ispuštaju antibiotske, anti-bakterijske i hormonske supstance, koje
pomažu u uspostavljanju biološke ravnoteže tijela.

Zbog svojih sastojaka, morska voda ima višestruki pozitivan učinak ne samo na kožu, nego
i ljudski organizam u cjelini. Kupanje u morskoj vodi aktivira prirodne mehanizme
izlječenja, koje posjeduje naše tijelo. Istraživanja potvrđuju, da morska voda aktivira imuni
sistem i povećava sposobnost tijela prema samoiscjeljivanju i samoobrani. Morska voda
pozitivno utječe i na psihološko stanje čovjeka: daje osjećaj mira, stabilnosti i
samopouzdanja, povećava nivo životne energije u tijelu, poboljšava san i pomaže u borbi
sa stresom (Foundation, 2017).

3.4.1. ALGE

Alge su izuzetne po tome, da sadrže ogromne količine morskih minerala i

elemenata u tragovima. Ponekad alge ispuštaju velike količine tih minerala i na takav način
pojačavaju ljekovita svojstva morske vode.

Morska trava sadrži široki spektar minerala i elemenata u tragovima, koji su neophodni za
sintezu enzima, vitamina i hormona u našim ćelijama. Zato se upravo morska trava
najčešće koristi u algoterapiji (Brozović, Kovačec, & Ravlić, 2009).

12
 3.4.2. MORSKO BLATO

Morsko blato, koje je usko povezano sa morskom faunom i florom, je prava riznica
minerala i elemenata u tragovima. Morsko blato, pomiješano sa morskom vodom, može se
koristiti u liječenju mnogih bolesti, na primjer osteoartritisa, reumatoidnog artritisa,
kostobolja, infekcija i upala, kožnih bolesti, uključujući ekcem, akne i psorijazu. Terapija
sa morskom glinom smanjuje tlak i stimulira rad imunog sistema (Seansa, 2011).

3.5. ULOGA PLIVANJA

Plivanje kroz pokretanje cijelog tijela jača i oblikuje mišiće, a uz to pospješuje

tjelesnu kondiciju. Povećava gibljivost kičme i ostalih zglobova, poboljšava posturu tijela,
troši kalorije, sudjeluje u smanjivanju celulita i ima odlično antistresno djelovanje. Razlika
između temperature tijela i temperature vode (između 32 i 37°C) poticaj je za uspostavu
termoregulacije i otpornosti tijela. S vremenom se pospješuje reakcija kože na hladno,
sposobnost termoregulacije i jačanje imuniteta. Pritisak vode pozitivno utječe na
kardiovaskularni sistem. Pod utjecajem tog pritiska dotječe oko 20% više krvi u srce. Tako
se jača srčani mišić. Tlak vode uzrokuje jače izdisanje zraka i čovjek je zbog njega
prisiljen jače udahnuti. Tako jačaju dišni mišići, a vitalni kapacitet se povećava.

Kao i neke druge vrste aktivnosti, plivanje i rekreacija u vodi vrlo pozitivno djeluju na
psihičko zdravlje čovjeka kao što pozitivno utječe i na psihosocijalni i fizički razvoj
djeteta. Kako bi plivanje imalo kvalitetan učinak, preporučuje se 15-30 minutni trening,
barem tri puta tjedno. U početku valja krenuti lagano, a potom se trening postupno
pojačava. Plivanje je dugo smatrano „savršenom" tjelovježbom za oboljele od artroze kuka
i koljena, ponajprije zato što je kod smanjenog obima pokreta i smanjene snage donjih
ekstremiteta, koje prate oštećenja hrskvice, izvođenje pokreta u vodi olakšano. Ipak, neka
su istraživanja pokazala kako intenzivno plivanje može, a u nekim slučajevima i
neizostavno dovodi do pogoršanja simptoma. Stoga, u koliko se osoba želi baviti
rekretivnim plivanjem, a ima artrozu, naročito koljena ili ramena, treba se konsultovati sa
svojim liječnikom ili fizioterapeutom o tome kako i koliko plivati. Ovo se ne odnosi samo
na plivanje, već i na sve ostale pristupe fizičkoj rekreaciji (Burza, 2008).

13
4. BANJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Bosna i Hercegovina, kao što je poznato raspolaže vrijednim prirodnim resursima.

Pored brojnih riječnih jezera, planinskih jezera kao i termalnih i geotermalnih podzemnih
vodnih resursa, BiH je bogata mineralnim i termalno- mineralnim vodama. Koliko su
iskorišteni ovi resursi jako je diskutabilno, međutim u nastavku bit će opisane neke od
najpoznatijih banja u našoj zemlji, dok će ostale biti samo pobrojane.

Banja Vilina Vlas, Višegrad

Još iz rimskih vremena poznata su ljekovita svojstva geotermalnih voda iz područja

današnje višegradske banje, Inače, ime Vilina Vlas ovo banjsko lječilište dobilo je jednom
od rijetkih kontinentalnih nalazišta posebno nježne paprati - Viline vlasi (kose).

sl.1. Banja Vilina Vlas, Višegrad

14
Banja Reumal, Fojnica

Banja Reumal u Fojnici je savremeno opremljena specijalizirana ustanova za

rehabilitaciju, rekreaciju, aktivni odmor i programirane sportske aktivnosti. Prostire se na
površini od 79.550 m2, korisni zatvoreni prostor zauzima 20.845 m2.

sl.2 Banja Reumal, Fojnica

sl.3 Banja Reumal, Fojnica

15
Banja Vrućica, Teslić

Voda Banje Vrućice uspješno liječi bolesti srca i krvotoka, reumatizam, stomačne
bolesti, šećernu bolest, pospješuje i ubrzava procese rehabilitiacije, pomaže zdravim da
održavaju i pospješuju kondiciju, neuroze i neuralgije. Umjereno kontinentalna klima,
mnogo zelenila na širim prostorima Banje pružaju obilje i čistog i svježeg vazduha sa
dovoljno ozona.

sl.4 Banja Vrućica, Teslić

16
Banja Ilidža, Sarajevo

U sarajevskoj kotlini, na osam kilometara od centra Sarajeva , nalazi se nadaleko

poznata Banja Ilidža koja je ime dobila po turskoj riječi "iladža" što u prevodu znači lijek.
Smještena u podnožju Igmana i u blizini izvorišta rijeke Bosne, a okružena velim lijepo
uređenim parkom i čuvenom Velikom alejom, ilidžanska banja predstavlja mjesto na
kojem se idealno mogu kombinovati liječenje i svi vidovi odmora.

sl.5 Banja Ilidža, Sarajevo

Banja Slatina, Banja Luka

Po svemu sudeći, ljekovitost izvora mineralnih voda razlog je da je područje Slatine

naseljeno od davnina, a pouzdano se zna da su u njima uživali još stari Rimljani kao i da ta
tradicija nije prekinuta ni do današnjih dana. Okolina Banje Slatine je izuzetno prijatna za
opuštanje uz šetnje lijepo uređenim parkovima.

sl.6 Banja Slatina, Banja Luka

17
Pored opisanih, bitno je spomenuti i slijedeća liječilišta u BiH: Banja Aquaterm, Olovo;
Banja Dvorovi, Bijeljina; Banja Gata, Bihać; Banja Guber, Srebrenica; Banja Ilidža,
Gradačac; Banja Kiseljak, Kiseljak; Banja Laktaši, Laktaši; Banja Mlječanica, Kozarska
Dubica (Bosanska Dubica); Banja Sanska Ilidža, Sanski Most; Slana Banja, Tuzla;

18
5. ZAKLJUČAK

Kao što je već spomenuto, balneoterapija predstavlja diskreditovanu bolest u savremenoj

medicini unatoč naučno provjerenim podacima koji joj idu u prilog ali i zbog nedovoljne
zainteresovanosti ljekara za ovu oblast. Međutim, iako nedovoljno, ova oblast se nastavlja
razvijati. Rezimirano, kroz teze, o prednostima i specifičnostima balneoterapije,
najjednostavnije, bit će sažet ovaj rad.

Balneoterapija/hidroterapija, kada se pravilno dozira, učinkovita je terapija u

liječenju bolesnika, pravilna primjena balneoterapije/hidroterapije djeluje na iste biološke
mehanizme na koje djeluju i najnoviji pametni biološki i biosimilarni lijekovi uz veću
dostupnost i bolju sigurnost za pacijente u odnosu na potencijalne ozbiljne nuspojave i
neželjene učinke bioloških lijekova. Balneoterapija/hidroterapija ima pozitivan i koristan
utjecaj na funkcionalne sposobnosti, aktivnosti bolesti i kvalitetu života bolesnika s
reumatoidnim artritisom.

 Balneoterapija je važno jedna od najstarijih terapijskih procedura.

 Balneoterapija i klimatoterapija su djelotvorne prilikom liječenja mnogih oboljenja
ali su odličan izbor za ljude koji se žele relaksirati i odmoriti od svakdnevnih
obaveza.
 Neophodno je obratiti pažnju na kontraindikacije, te se bez konsultacije sa
lječnikom ne koristiti terapiju.
 Trebalo bi se više pažne posvetiti ovoj oblasti sa aspekta medicine. Također, Bosna
i Hercegovina, bogata prirodnim resursima, odličan je teren za razvijanje
zdravstvenog turizma.

19
LITERATURA

Babić-Naglić, Đ. (2013). Fizikalna i rehabilitacijska medicina. Zagreb: Medicinska

naklada.

Brozović, D., Kovačec, A., & Ravlić, S. (2009). Hrvatske enciklopedije. U A. K. Dalibor
Brozović, Hrvatske enciklopedije (str. 9272). Zagreb.

Burza. (10. Juli 2008). Burza portal. Preuzeto 25. februar 2018 iz Burza terapija plivanjem:
https://burza.com.hr/portal/terapija-plivanjem/4052

dobrna-medical. (2015). Dobrna Medical. Preuzeto 24. Februar 2018 iz

http://www.dobrna-medical.si/rehabilitacija/rehabilitacijski-postopki/balneoterapija

Foundation, S. S. (15. august 2017). ATM-a. Preuzeto 25. februar 2018 iz

http://atma.hr/tretman-slanom-vodom-mjera-duhovnog-iscjeljivanja-2/

Ivana, D. (11. Mart 2015). Alternativa za vas. Preuzeto 24. februar 2018 iz Talasoterapija:
http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/talasoterapija

Kapiđić-Bašić, N. (bez datuma). Vrste mineralnih voda. Preuzeto 25. Februar 2018 iz
www.Balneologija-zadnje-predavanje-pred-1-test-2-Vrste-mineralnih-voda.com

Košić, K. (2011). Istorijski pregled banjskog turizma.

Mihajlović, D. (1977). Balneoterapija reumatskih bolesnika, Balneoklimatologija 2.

Mihajlović, D., Stanković, A., Marković, Z., Karadžić, M., & Dimić, A. (1999). Dejstvo
prirodnih faktora u prevenciji, lečenju i rehabilitaciji reumatskih bolesti. Niš: Klinička
studija,Medicinski fakultet.

Seansa. (16. decembar 2011). Seansa vaš suputnik prema sretnijem životu . Preuzeto 26.
februar 2018 iz Seansa.hr: https://www.sensa.hr/clanci/prirodni-lijekovi/ljekovita-moc-
blata

Zotović, M. (bez datuma). Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Preuzeto 24.

februar 2018 iz http://zotovicbl.com/index.php/banja-slatina/balneoterapija/

20
21