dosao si kasno i rekao "sada sam tu!!!

"

ljubio si me strasno

isto kao sto si ljubio i nju...

rekao si "zaboravi sve!!!"

al iznenadile su te rijeci "MRZIM TE"

tad si mi pruzio ruke i bilo ti je jasno

da si dosao uzalud i da ti je sve kasno...

gledala sam za tobom i plakala glasno

vjetar je nosio rijeci

"BUDALO SAD TI JE KASNO"

Htjela sam te zaboraviti,

al to nikako neuspjevam,
jer svaki dan si u mojim mislima...
Nemogu iz glave izbaciti tvoje oci,usne,tvoj glas...
Na neki nacin jos me bole tvoji dodiri... Stalno se pitam,
sto je to krenulo niz brdo pa smo zavrsili na onako ruzan nacin... al znam da nije do
mene i da si uradio stvari koje nisi trebao...
ii samo me tjesi onaj dan kada ce meni bit svejedno a kada ti budes molio....
i samo to mi daje snagu da nastavim dalje sa svojim "novim zivotom"....
al znam da cu te zaboraviti,
moram te zaboraviti,
a onda cu se svemu ovome smijati...
Ti sada imas svoj zivot a ja svoj...
meni sada razumjevaje,podrsku i strpljene pruza novi decko,
koji je vrijedan truda...
Tebi zelim svu srecu ovoga svijeta,
jer ce ti zaista i trebati ako nastavis sa svojim dosadasnjim ponasanjem.
Moj savjet ti je promjeni se,
al na kraju ipak ti odlucujes...
i samo jednu stvar znaj da ona nikad nece biti kao ja....