LIJEV – TALJEVINA ODREĐENOG KEMIJSKOG SASTAVA

ODLJEVAK – OBLIK MATERIJALA KONAČNIH SVOJSTAVA

SISTEMATIZACIJA ŽELJEZNIH LJEVOVA:

 ČELIČNI LIJEV (ČL),
 BIJELI TVRDI LIJEV (BTL),
 SIVI LIJEV (SL),
 NODULARNI (ŽILAVI) LIJEV (NL)
 TEMPER (KOVKASTI) LIJEV

Ljevovi se mogu sistematizirati na temelju:

1. MEHANIČKIH SVOJSTAVA:
- ljevovi relativno dobre istezljivosti i žilavosti
(čelični, temper i nodularni);
- krhki ljevovi (sivi i bijeli tvrdi lijev).

2. TEHNOLOŠKOG POSTUPKA DOBIVANJA –

razlike u proizvodnji pojedinih skupina ljevova

3. KEMIJSKOG SASTAVA:
- skupina ljevova s malim %C do 0,5 %) - čelični lijev;
- skupina s velikim %C (2,2...4,5 %C) - temper, bijeli tvrdi, sivi i nodularni lijev

MIKROSTRUKTURE:
- sastav taljevine – posebno udjeli Si (grafitizator) i Mn (cementator)
- uvjeti ohlađivanja u kalupu određuju mikrostrukturu i svojstva odljevaka od
Fe-ljevova

 metastabilno (čelični i bijeli tvrdi) – ugljik vezan u Fe3C ili karbidu (legiran);
 mješovito (stabilno/metastabilno) – ugljik u grafitu i Fe3C (karbidu);
 stabilno – ugljik samo u obliku grafita.

Mikrostruktura stabilno ili mješovito kristaliziranih ljevova je dvojna – sastoji se od:

željezne osnove (matice) i grafitnih nakupina.
Osnova kod nelegiranih vrsta ljevova može biti:
feritna (stabilna kristalizacija),
feritno-perlitna ili
perlitna uz eventualno prisutni slobdni cementit.

Grafit se pojavljuje u tri osnovna oblika:

LISTIĆAV ILI LAMELARAN – kod sivog lijeva

KUGLAST – kod žilavog lijeva
ČVORAST – kod temper lijeva
Vermikularan – CRVIČAST
SVOJSTVA LJEVOVA KOJI SADRŽE GRAFIT:
- visoka sposobnost prigušenja vibracija,
- dobra klizna svojstva,
- dobra tlačna čvrstoća,
- dobra obradljivost odvajanjem čestica

ČELIČNI LIJEV (ČL)

Metastabilno kristaliziran ≤ 2 %C, kod nelegiranih < 0,5 %C.
Nakon lijevanja: gruba lijevana F-P mikrostruktura - niska istezljivost i žilavost
Normalizacija - usitnjavanje lijevane mikrostrukture i ujednačenje veličine zrna,
poboljšanje istezljivosti i žilavosti

Specifična svojstva koja otežavaju proces lijevanja:

 slabo ispunjavanje kalupa pa je potrebno veliko pregrijavanje taljevine.
Minimalna debljina stijenke iznosi 5 mm;
 vrlo veliko toplinsko stezanje (skupljanje) - 2...2,5 % (linearno) kod
nelegiranih vrsta i do 3 % kod legiranih, volumenski 10...12 %.

To uzrokuje velika zaostala naprezanja (napetosti) i povećava opasnost od

stvaranja šupljina ("lunkera") i pukotina.

Za legirane ČL ne postoje norme nego samo preporuke proizvođača.

Legiranjem i toplinskom obradom postižu se neka posebna svojstva kao što su npr.:
- povišena žilavost i vlačna čvrstoća
- mehanička otpornost pri povišenim temperaturama
- otpornost na opć.u koroziju ili agresivne medije
- vatrootpornost…

RAZLOZI PRIMJENE:
 Ako nije dovoljna vlačna čvrstoća sivog i temper lijeva;
uz istovremeno visoku Re i dovoljnu A (8...25 %).
 Dobra žilavost: primjena kod promjenjivih i udarnih
opterećenja.
 Za najveće dimenzije i mase (npr. postolja valjaka i preša)
Zavarljivost – kod nelegiranih vrsta
BIJELI TVRDI LIJEV
Dobiven je forsiranjem metastabilne kristalizacije u metalnoj kokili ili u mokrom
pješčanom kalupu.
Povišen %Mn (cementator) pospješuje stvaranje Fe3C, odnosno sprječava stvaranje
G, dok je ograničen %Si.
Moguće mikrostrukture:
 potpuno metastabilno po cijelom presjeku:
P + Fe3C" + Fe3Ce
 mješovito kristalizirana: površinski slojevi do određene dubine metastabilno
kristalizirali, dok je sredina presjeka stabilno ili mješovito kristalizirala - tzv.
tvrdokorni lijev.

SVOJSTVA:
 Tvrd (> 400 HV) i krhak (mala istezljivost i žilavost);
 Osjetljiv na udarna opterećenja;
 Vrlo velika otpornost na pritiske i na abrazijsko trošenje;
 Teško obradljiv odvajanjem čestica – samo se može brusiti.
Naginje stvaranju šupljina i zaostalih naprezanja pri lijevanju

SIVI LIJEV
KEMIJSKI SASTAV
Si – jak grafitizator. Važan je omjer %Si i C. TREBA BITI VISOK %
Mn – jak cementator. Stvara neškodljivi MnS, a ne štetan FeS.
TREBA BITI ŠTO NIŽI %
P – grafitizator - većim % poboljšava livljivost. Štetan jer smanjuje žilavost
stvanjem fosfidnog eutektikuma (ternarni) – steadita.
S – cementator. Štetna primjesa jer stvara plinske mjehuriće i FeS - tvrde uključke.

STUPANJ ZASIĆENJA

%C %C
Sz = e =
%C 4,26-1 / 3 �
(%Si+%P)

podeutektičke vrste SL: Sz < 1,

eutektičke vrste SL: Sz = 1,
nadeutektičke vrste SL: Sz > 1

VEZA IZMEĐU SASTAVA I MEHANIČKIH SVOJSTAVA

Rm = 1045 – 785×Sz – 2,5×d, N/mm2
Optimalna vrijednost vlačne čvrstoće odljevka: 250 N/mm2 (perlitna osnova).

HB = 100 + 0,45×Rm

Služi za procjenu obradljivosti odvajanjem čestica.

Vrste s tvrdoćom višom od 220 HB teže se obrađuju
Tehnološka svojstva:
 mogu se lijevati odljevci svih masivnosti,
 proizvodnja je jednostavna i jeftinija nego u drugih ljevova,
 vrlo dobra je livljivost – linearno skupljanje iznosi oko 1 %,
 nisko talište - približno eutektički sastav i uzak interval
skrućivanja pa je manja opasnost od stvaranja odmetka,
 dobra je rezljivost (obradljivost odvajanjem čestica),
 slaba je zavarljivost radi male istezljivosti i visokog %C.

Mehanička svojstva:
 relativno niska vlačna čvrstoća, a visoka tlačna čvrstoća –
3 do 4X viša od Rm,
 vrlo niska istezljivost (A < 1 %) i slaba žilavost,
 promjenjiv modul elastičnosti E = 60 000...155 000 N/mm2,
Što je viša Rm to je viši E.

Ostala svojstva:
 dobra ležišna svojstva
 vrlo dobra sposobnost prigušenja vibracija

Često se površinski kali:

Uvjeti kaljivosti:
Cukup + Si < 4,5 % i %Cvezani > 0,5 %

NODULARNI (ŽILAVI) LIJEV (NL)

SSŽ tali se u elektropeći, a taljevina se obrađuje GLOBULATORIMA (» 0,5 %Mg kod
podeutektičkih i » 0,5 %Ce kod nadeutektičkih vrsta) - pomažu izlučivanje grafita u
obliku kuglica (nodula).
Postupak dobivanja složeniji i skuplji nego za ostale ljevove

Kemijski sastav:
Povišen %C i %Si
Nizak % Mn

Ostali elementi moraju biti u što manjem % naročito tzv. antiglobulatori – elementi
koji sprječavaju izlučivanje grafita u obliku kuglica: Al, As, Bi, Cd, Pb, Sb, Sn, Te, Ti
Stupanj zasićenja Sz > 1 (nadeutektički)

Mikrostruktura željezne osnove:

 potpuno feritna – vrste niže čvrstoće, ali više istezljivosti,
 feritno-perlitna,
 perlitna – vrste ljevova više čvrstoće, a niže istezljivosti,
 austenitna (visokolegirane vrste).

Svojstva NL:
Mehanička su svojstva bolja od SL, a slabija od svojstava ČL.
Dinamička izdržljivost je visoka, posebno u poboljšanom stanju kao i vlačna čvrstoća.
Izotermičkim poboljšavanjem dobiva se povišena žilavost.
E ≈ 180 000 N/mm2 , ostala svojstva: kao kod SL – zbog grafita
Izotermički poboljšan nodularni lijev (engl. Austempered Ductile Iron – ADI)
Nova vrsta lijeva koji zamjenjuje konstrukcijske čelike ili ČL kod onih dijelova kod
kojih se traži visoka čvrstoća, istezljivost, žilavost, dinamička izdržljivost te otpornost
na trošenje.
Odljevci se austenitiziraju pri 900 °C, a zatim brzo hlade do temperature između
200 i 400 °C (ovisno o svojstvima koja se žele postići) gdje držanjem dolazi do
izotermičke pretvorbe u donji ili gornji bainit.

Primjena NL:
Radi povoljnih mehaničkih svojstava primjenjuje se kao zamjena za čelik ili čelične
otkovke srednje i veće masivnosti.
Tipični primjeri primjene jesu:
 koljenaste i bregaste osovine motora,
 košuljice cilindara motora i kompresora,
 stapajice,
 zupčanici,
 poklopci kliznih ležaja,
rotori pumpa...

TEMPER (KOVKASTI) LIJEV

Polazna “sirovina” su odljevci bijelog tvrdog lijeva, koji su praktički su neuporabivi u
uvjetima mehaničkog opterećenja (tvrdi i krhki).
Decementacijskim žarenjem se postižu prikladna uporabna svojstva – niža tvrdoća,
viša žilavost i istezljivost, bolja obradljivost.

Nakon kristalizacije mikrostruktura je:

(aid + Fe3Cid) + Fe3C" + Fe3Ce
dugotrajnim žarenjem pri 900 do 1000 °C dobiva: g + Fe3C
Fe3C raspada na g-Fe i C – ugljik u elementarnom obliku.

Ovisno o atmosferi u kojoj se provodi žarenje dobiva se:

 crni temper lijev – sivi prijelom od grafita, žarenjem u
neutralnoj atmosferi
 bijeli temper lijev – svjetliji prijelom od ferita i perlita, žarenjem
u slabo oksidacijskoj atmosferi
CRNI TEMPER LIJEV - POSTUPAK DECEMENTACIJSKOG ŽARENJA
Tijekom žarenja C se taloži u nakupine čvorića G (primarna grafitizacija).
Sporijim prijelazom područja pretvorbe (800...700 °C) ugljik se taloži na postojeće
nakupine G (sekundarna grafitizacija) i dobivamo feritni crni temper lijev.
Bržim prijelazom područja pretvorbe A prelazi u P pa se dobiva perlitni crni temper
lijev.

Svojstva crnog temper lijeva:

 zbog visokog %C teško se zavaruje, ali dobro lemi,
 perlitni se može površinski zakaliti čime se povisuje tvrdoća i otpornost na
trošenje,
bolje je obradljiv odvajanjem čestica od bijelog.

Crni temper lijev primjenjuje se za odljevke male mase kompliciranih oblika:

bubnjevi kočnica vozila, držači kočionih čeljusti, vilice i držači vilica u vozilima i
strojevima, cijevne spojnice, dijelovi poljoprivrednih strojeva, dijelovi šivaćih pisaćih,
tiskarskih strojeva, dijelovi vaga, dijelovi tkalačkih stanova, ventili i zasuni u
brodogradnji, ventili za plin i vodu itd.

Bijeli temper lijev

Prilikom dugotrajnog (40...80 sati) žarenja u slabo oksidirajućoj plinskoj atmosferi
(pri oko 1070 °C) ili u granulatu (pri oko 980 °C),
ugljik iz površinskih slojeva veže se s kisikom iz okoline, izgara i izlazi iz peći u obliku
CO2.
Simultane reakcije oksidacije i redukcije.

Za pravilno vođenje žarenja važan je omjer CO/CO 2 da ne dođe do oksidacije

željeza.

Na taj se način razugljičuju slojevi debljine oko 4...12 mm.

Tanji odljevci (< 5 mm) mogu se razugljičiti preko cijelog presjeka, dok se kod debljih
odljevaka ispod ovog sloja nalazi G u više ili manje P osnovi.
Kod odljevaka debljih stijenki mikrostruktura nije ujednačena po presjeku
pa mehanička svojstva ovise o debljini stijenke.

Primjena:
- ručni alat (okasti ključevi),
- cijevne spojnice,
- lanci i dr.
Može pocinčavati i cementirati.